FORUM.2

14 Dec 1990 - 12 Jul 1991

Topics

  1. gde.smo (631)
  2. svet (368)
  3. jugoslavija (971)
  4. ljudska.prava (511)
  5. stranke (69)
  6. vlada (29)
  7. novine (206)
  8. bonton (47)
  9. trac (109)
  10. literatura (32)
  11. muzika (201)
  12. pokretne.slike (126)
  13. muskarci (150)
  14. devojke (883)
  15. klub (36)
  16. sport (89)
  17. parlament (192)
  18. razno (325)

Messages - novine

novine.1 balinda,
["BORBA - 22-23. decembar 1990."] "Promenjeno ime bulevaru Josip Broz u Bukureštu Bukurešt. - Među bukureštanskim ulicama koje su povodom godišnjice "narodne demokratske revolucije" dobile imena nalazi se i bulevar koji je nosio ime Josipa Broza Tita. Široka ulica, prepuna zelenila, nosiće ubuduće ime Kamila Esua, poznatog rumunskog slikara (1880-1962). Ova akcija nije dobila veliki publicitet, s obzirom da je to drugi talas izmena imena ulica. Prvi put je bio u proleće i tada su promenjena imena ulica koje su nosile imena bivših komunističkih vođa."
novine.2 balinda,
["BORBA - 22-23. decembar 1990."] "Tragom vesti o uvođenju poreza na štampu Koliko su novine roba? "Dnevna štampa bi bila opterećena porezom na promet oko 3 odsto, a ostale novine od 20 do 40 procenata." ........... "Jedno od objašnjenja koje smo, takođe nezvanično, čuli u vezi sa uvođenjem ovog poreza, glasi: "Ako plaćamo porez na promet hleba, zašto bi onda novine bile oslobođene?" ........... "Tim povodom Jovan Jauković, direktor poslovne zajednice izdavača Jugoslavije izražava zabrinutost - i iznosi podatak da je Jugoslavija i bez tog poreza po čitanosti poslednja zemlja u Evropi, ne računajući Albaniju."
novine.3 dejanr,
žujem da NTV Studio B traži od građana koji hoće da pomognu nabavku novog jačeg otpremnika pomoć u iznosu od 700 dinara; zauzvrat se dobija neka kartica sa kojom se kod nekih privatnika ima popust pri kupovini. Sutra ću da uplatim te pare, naravno ne zbog kartice. Mislim da NTV ima VELIKE zasluge za stav Beograda prema izborima.
novine.4 bojt,
>> Sutra ću da uplatim te pare, naravno ne zbog kartice. Mislim da >> NTV ima VELIKE zasluge za stav Beograda prema izborima. Ja već uplatio danas... ;) 700 din je najmanje što se može učiniti za ljude koji su u ogromnom delu doprineli da Beograd kolko-tolko spase čast. Pogotovu što tim prilogom svako od nas daje neki svoj mali doprinos da u nekim vremenima koja dolaze i neki veći deo Srbije spase svoj obraz. Ako ništa drugo, ovi izbori su nedvosmisleno pokazali koliki je uticaj sredstava informisanja na raspoloženje gradjana a samim tim i na rezultate izbora (ko da to nismo i ranije znali). Beograd, sa NTV Studio B-om i Kragujevac sa "Pogledima" su odlični primeri za to.
novine.5 vcalic,
NTV ce se izvuci, ali sta ce biti sa B92?! :(((( WR
novine.6 dejanr,
Jel čitate u "Srpskoj reči" onaj feljton o crnogorskoj Skupštini sa početka XX veka? Da umrete od smeha!
novine.7 bojt,
"Razvoj nacionalizma u višenacionalnoj zajednici kakva je Jugoslavija je onaj najveći otrov koji unutrašnji i spoljni neprijatelj nastoji da unese u našu zemlju... Šta je drugo nego crni nacionalizam pojava 'Memoranduma SANU' u kome se predlaže razbijanje Jugoslavije i nanovo organizovanje Srbije u Jugoslaviji. To znači likvidiranje postojećeg socijalističkog uredjenja zemlje, odnosno razbijanje posle koga nema opstanka nijednom narodu niti narodnosti. Zato kad govorimo o aktivnosti komunista, moramo da znamo da bilo kakvo koketiranje sa nacionalizmom, bilo kakvo povladjivanje nacionalizmu, ne doprinosi, nego, naprotiv, koči, otežava, usporava i onemogućava onaj uspešan razvoj za koji se bori Savez komunsta. Onu Titovu politiku bratstva i jedinstva na kojoj je jedino moguće da opstane Jugoslavija... Nije uopšte reč o sentimentalnom odnosu koji s pravom i osnovano ima svaki naš gradjanin prema ličnosti Josipa Broza Tita, o odnosu prema istorijskoj ličnosti koja je stvorila ovu zemlju, nego je reč o tome da u ovom trenutku ova zemlja može opstati kao socijalistička, kao federativna samo na principima Titove politike". Iz govora Slobodana Miloševića na političkom aktivu Instituta za bezbednost na Banjici 4.6.1987. Govor objavljen u biltenu SSUP-a "Naše aktulenosti".
novine.8 georges,
Ako nam ponovo rodjena demokratija, kako neki kazu, pati od decijih bolesti, nije ni cudo sto se zbog proliva mnogi novinari - - pro...avaju. NOVINARSTVO je kada se kaze da je Politicar odrzao kakav skup pred izvesnim skupom gradjana, ANTINOVINARSTVO kada koji radoznali novi- nar objavi da se pomenuta grupa gradjana sastojala od Politicarevih blizih i daljih rodjaka, licnih krojaca i poslasticara, poltrona... GEORGES =======
novine.9 balinda,
["BORBA" - 5. decembar 1991.] "Komentarišući jugo-medijske prilike, "Vašington post" je ovih dana, ustvrdio da je štampa u Srbiji pristrasnija no igde u postkomunističkoj Istočnoj Evropi, te da je "dajući Miloševiću bombastične naslove i ustupajući mu najbolje vreme za emitovanje", "zaplašila druge etničke grupe i dovela Jugoslaviju na prag raspada". Dopisnik uglednog američkog dnevnika, doduše potkačio je i tisak i TV "rivalskih" zapadnih republika, - Slovenije i Hrvatske koje su, po njemu, u odgovor na te "provokacije" znatno smanjile svoje standarde objektivnosti..."
novine.10 georges,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ █▀▀▀ █ ██ █▀▀▀ █▀▀▀ █▀▀█ █ ██ CE3AM 1991. █▀▀▀▀█ █ █ █ █ █▀▀ █▀▀▀ █ █ █ ──────────────────────────── █▄▄▄▄█ ██ █ █▄▄▄ █▄▄▄ █ ██ █ GEORGES de YOUGOSLAVIE ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ ASCII PODLISTAK ZA VEOMA PAZLJIVE CITAOCE NOVINA I YU GRAFITA N°1 ▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀ ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ "Eksperiment sa 100 milijardi dolara americke stipendije Josipu Brozu da rezira predstavu u Jugoslaviji koja ce zitelje sovjetskog bloka stalno podsecati da su na pogresnom putu, potpuno je uspeo. Predstavu u kojoj smo svi bili statisti zvala se 'Nesvrstani samoupravljaju' i prikazivala se cetrdeset godina. Sada za nju, na zalost, nema intere- sovanja publike jer je postigla svoj cilj, pa su dotacije ukinute. Reziser i scenaristi su, ovencani slavom, otisli u vecnost i istori- ju, a sminkeri, kostimografi, scenografi, saptaci i ostalo tehnicko osoblje kao i statisti - ostali su bez posla. Pozoriste je pod prinu- dnom upravom. Vode se zucne diskusije u vezi buduceg repertoara: da li igrati istu provereno uspesnu predstavu, malo preradjenu, naravno, ili pokusati sa necim iz klasicnog repertoara? Takodje, ko ce za pre- dstavu obezbediti sredstva?" DUGA 440/53 (Dr Djoko Tripkovic)
novine.11 djovicevic,
BELGRADE, Yugoslavia (UPI) -- Croatia's police and people will fight if the Communist-led military attempts to enforce an ultimatum for surrender of illegal arms in the defiant republic, the Croatian president warned Monday. ``If the army intervenes in Croatia, it would have catastrophic consequences,'' President Franjo Tudjman told a news conference in Sarajevo, the capital of central Bosnia-Hercegovina Republic, 185 miles southwest of Belgrade. Elaborating on his statement, the former Communist general said the ``police and the Croatian people'' would resist with force the deployment of troops. Tudjman held the news conference before returning to the Croatian capital of Zagreb, cutting short talks with Bosnian leaders ``because of the situation on disarmament,'' the national news agency, Tanjug, said. The Croatian news agency HINA alleged what it said were provocative acts by the army, reporting that several trucks carrying soldiers rushed ``at different times and in different directions'' across Zagreb and that military helicopters hovered periodically over the republic's Interior Ministry headquarters. In Djakovo, soldiers deployed for several minutes in the main square before returning to their truck and driving off, said HINA, adding that similar incidents occurred in several other Croatian towns. The disarmament order was issued Jan. 9 by the communist-dominated eight-man Yugoslav presidency, the collective head of state, which gave unnamed ``illegal paramilitary units'' and individuals possessing military-style weapons 10 days to turn them over to the army. The groups were also directed to disband. The deadline was extended until midnight (6 p.m. EST Monday) at Croatia's request. The presidency, in charges endorsed by the army, charged that illegal paramilitary units were being formed along ethnic lines and armed with smuggled weapons by political parties, threatening to intensify political and economic tensions that have been pushing the country toward civil war. Government officials in Croatia and neighboring Slovenia, both of which ousted Communists from power in free elections last April, feared the army could use the order to justify crackdowns to end their moves toward secession. Their apprehensions have been fueled by warnings from military leaders that they would use force to preserve the multi-ethnic Yugoslav federation of 23 million based on socialism and the presidency's apparent deliberate vagueness over the precise targets of their order. Slovenia and Croatia both imported weapons for their police and military reserve contingents in defiance of the army after being turned away by the nation's only small arms factory, which is controlled by the largest republic, Serbia, whose ruling Communists have close ties to the Serbian-dominated military and share its political goals. In addition, Slovenia has rebuffed the army's orders to overturn legislation that gave its ruling United Democratic Coalition of nationalist parties peacetime command of the republic's military reserve force as part of its drive for independence, which was endorsed by a Dec. 23 plebiscite. Tudjman said Yugoslav President Borisav Jovic of Serbia, the current chairman of the presidency, and Vice President Stipe Mesic, a Croatian nationalist who assumes the rotating post in May, held talks Monday in which they failed to agree on what precisely constituted ``paramilitary formations.'' ``The army considers that our militia should be disarmed. However, we agree that only illegally armed individuals should be disarmed, and not Croatian militia, which have acquired weapons under legal regulations and in harmony with the constitution,'' Tudjman said. Officials in Zagreb, 250 miles west of Belgrade, said they believed the order applied mainly to groups formed by mutinious police and civilian vigilantes of the predominantly Roman Catholic republic's Christian Orthodox Serbian minority. Strongly supported by Serbia's Communist regime, leaders of Croatia's 600,000 Serbs in October declared autonomy, claiming Tudjman's Croatian Democratic Union is a reincarnation of the pro-Nazi Ustashi, Croatian nationalists who brutally slaughtered hundreds of thousands of Serbs during World War II. Reports from the self-styled Serbian Autonomous Region of Krajina centered on the town of Knin said most illegally weapons had been turned in to police. Serbia and tiny Montenegro are the only two republics in which Marxists retained power last year in the first multi-party polls since the communist takeover of Yugoslavia in 1945. Slovenia and Croatia, fearing domination by majority Serbs, want Yugoslavia converted into a confederation of independent states. Serbia opposes confederation unless the nation's internal borders are overhauled so that all 8.5 million Serbs live in a single state. About 2 million Serbs now reside in other republics, most of them in Croatia and Bosnia-Herzegovina. Redrawing Yugoslavia's internal borders could also provoke a civil war.
novine.12 djovicevic,
Poziv gradjanima na mir i dostojanstvo VIJECE REPUBLIKE HRVATSKE ZA NARODNU OBRANU: Svi gradjani Hrvatske pozivaju se da ocuvaju mir i slijede samo upute republickih organa vlasti, te ne nasjedaju provokacijama ZAGREB - Na svojoj petoj sjednici, odrzanoj 21. sijecnja 1991. pod predsjedanjem predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana, Vijece za narodnu obranu i zastitu ustavnog poretka analiziralo je politicku, sigurnosnu i psiholosku situaciju nastalu u Republici Hrvatskoj povodom isteka roka kojeg je Predsjednistvo SFRJ odredilo za razoruzavanje tzv. nelegalnih paravojnih formacija u Jugoslaviji. Vijece ocjenjuje da je stanovnistvo Hrvatske s nepovjerenjem, protivljenjem a cesto i krajnje ogorceno prihvatilo naredbu Predsjednistva SFRJ dozivljavajuci je kao pokusaj stvaranja vojnog pritiska na sve snage koje se zalazu za demokratsko i mirno rjesenje ustavne i drzavne krize Jugoslavije. Unatoc takvoj situaciji, organi vlasti Republike Hrvatske i stanovnistvo krajnje strpljivo i tolerantno pristali su na suradnju s organima unutarnjih poslova na izvrsenju naredbe. Istodobno, naredba je djelovala na jacanje spremnosti i odlucnosti svih demokratskih i slobodoljubivih snaga u Hrvatskoj, Sloveniji i Jugoslaviji da odlucno brane vlastitu slobodu i demokraciju. S tim u vezi, Vijece za narodnu obranu i predsjednik Republike Hrvatske osobno pozivaju sve gradjane Hrvatske da i dalje ocuvaju mir i dostojanstvo te da ne nasjedaju na bilo kakve provokacije, dolazile one s bilo koje strane - hegemonisticko-unitaristickih, konzervativno-komunistickih, militaristickih ili od strane ekstremnih stranackih elemenata koji djeluju u Hrvatskoj. Organi javnog reda i mira, Vlada i vrhovnistvo Republike Hrvatske spremni su i dalje djelovati u pravcu trazenja demokratskih puteva za rjesavanje svih sukoba u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Istodobno, izrazavaju spremnost da se suprotstave svakoj agresiji koja bi ugrozila slobodu, integritet i suverenost Hrvatske, miran zivot njenih gradjana. S obzirom na cinjenicu da je dio hrvatskog gradjanstva uzemireno novonastalom situacijom - glasinama, pokretima vojnih jedinica ali i nerazumnim djelovenjem izvjesnih hrvatskih stranackih politicara - pozivamo sve gradjane Hrvatske da ocuvaju mir i da slijede samo upute republickih organa vlasti. Ti ce organi vlasti, ovisno o razvoju situacije, javnost upoznati s istinitim informacijama, te dati upute o potrebi i nacinu obrane slobode i demokracije hrvatskih gradjana i Republike Hrvatske. (Hina) ("Vjesnik", 22.sijecnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Autobus i kamioni na savskim mostovima NOC U ZAGREBU PO ISTEKU ROKA NAREDBE PREDSJEDNISTVA SFRJ: Na Trgu Bana Jelacica oko 23,30 sati okupilo se nekoliko stotina gradjana koji su uz upaljene svijece, apelirali na mirno rjesenje krize ZAGREB - U noci s ponedjeljka na utorak, u atmosferi ispunjenoj napetoscu i neizvjesnoscu, deseci autobusa ZET-a i kamioni gradjevinskih poduzeca bili su parkirani uz kolnike i to je bio prakticno jedini vidljivi znak da Zagreb prozivljava posebne trenutke. Svrha postavljanja teskih vozila na savskim mostovima mogla se samo naslucivati s obzirom na respored vojnih kasarni u pojedinim dijelovima grada. Tako je na mostu Mladosti u oba prometna pravca, u desnim voznim trakama bilo parkirano vise od desetak ZET-ovih autobusa i sest teskih kamiona-kipera, natoverenih sljunkom. Vozila su opremljena radio- vezom. Posve istu situaciju zatekli smo i na Jadranskom mostu gdje su takodjer, u oba pravca, bila postavljena upaljena vozila ZET-a. Prema svjedocanstvu vozaca, sporadicno su primijecena i vozila JNA, dok su gradu zamijeceena policijska vozila i patrole u obilasku. Na Trgu Bana Jelacica oko 23,30 sati okupilo se nekoliko stotina gradjana koji su uz upaljene svijece, apelirali na mirno rjesenje krize i otkjanjanje prijetnji. Pjevajuci stare nrvatske pjesme ('Rajska djevo kraljice Hrvata', 'Marjane Marjane',...) koje su na trenutke prekidane tek povremenim uzvicima "Zivjela Hrvatska! Hocemo mir! Franjo, Franjo! Ne daj nas Stipe!...", te masuci hrvatskim zastavama demonstrirali podrsku republickoj vlasti. Nesto prije ponoci okupljenima sa obratila aktivistica Hrvatskog pokreta za zivot i obitelj, organizatora potpisivanja poticije "Majke vojnika". Pozivajuci majke vojnika u Zagrebu, Hrvatskoj i Jugoslaviji na mirne demonstracije, isticuci nacelo zastite svakog ljudskog zivota, te pozivajuci na mir i ljubav medju ljudima, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost: apelirala je na starjesine JNA da "nasa neduzna djeca ne sudjeluju u okrsajima u Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj republici". U atmosferi neizvjesnosti oko daljnjeg toka dogadjaja: grad je proveo napetu noc, nezapamceno pustih, gotovo sablasnih ulica s tek pokojim prolaznikom i patrolama redovnog i rezervnog sastava MUP-a. Samo je jedno sigurno - u Zagrebu sukob nitko ne prizeljkuje. MILAN JELOVAC VECESLAV KOCIJAN ("Vjesnik", 22.sijecnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Psihoza straha ISTICE ROK NAREDBE PREDSJEDNISTVA SFRJ: Provocirajuce mjere i aktivnosti ZAGREB - Psiholosko-propagandni rat, koji se protiv Hrvatske vodi zadnjih dana, nakon Naredbe o vracanju oruzja nelegalnih oruzanih sastava, pojacan je u ponedjeljak nizom provocirajucih mjera i aktivnosti, zapazenih u jedinicama JNA na teritoriju cijele Republike Hrvatske. U nadleznim krugovima ocjenjuje se da je ta siroka aktivnost sracunata ne samo na zastrasivanje pucanstva, nego i oficirskog kadra u armijskim jedinicama, pa cak i na izazivanje nekog incidenta, koji bi mogao stvoriti klimu opce nesigurnosti i straha, cime bi se onda opravdala vojna intervencija. Napetost je porasla nakon sto je Predsjednistvo SFRJ objavilo da je na molbu vlade Republike Hrvatske rok za vracanje oruzja produzen za 48 sati, iako na razini vlade Republike Hrvatske nije uopce postavljena takva molba. Tako sroceno priopcenje Sluzbe za informiranje Predsjednistva SFRJ imalo je, izmedju ostaloga, za cilj ustvrditi kako u Hrvatskoj nisu u stanju organizirati prikupljanje oruzja od nelegalnih oruzanih sastava, sto bi, drugim rijecima, znacilo da bi ga trebao prikupiti netko drugi, a taj bi drugi mogla biti samo JNA. Iako su u sluzbenim izjavama predstavnici JNA izjavljivali da ce postivati organe nove vlasti i da nece otezavati ionako tesku politicku klimu, mnoge djelatnosti armijskih vlasti na svim razinama upucuje na upravo suprotno. U Vinkovcima su, na primjer, vojni strazari s puskama na gotovs stajali pred stanovima clanova starjesinskog sastava. U Djakovu je kamion pun vojnika dojurio do sredista grada, vojnici su se rastrcali na sve strane, a zatim su se opet skupili i otisli kako su dosli. U kasarni "Marsal Tito" u Zagrebu i drugoj, u Dugom Selu, tenkovski motori radili su 30 do 40 minuta, neki su tenkovi isli i prema izlazu, da bi se zatim vratili u kasarski krug. Nekoliko kamiona punih vojnika u razlicito vrijeme i u raznim pravcima jurilo je Zagrebom, straseci gradjanstvo. Komandant garnizona u Virovitici, govoreci oficirima, rekao je da su oni ugrozeni te da zbog toga stalno - u uniformi i u civilu - moraju nositi oruzje. Vojni helikopteri nekoliko su puta nadlijetali i zadrzavali se nad objektima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. General-pukovnik Ivo Tominc priopcio je prije nekoliko dana, govoreci u Jastrebarskom, da je na sastanku generalskog vrha u Beogradu zakljuceno, prvo, da se razoruzaju nezakonite formacije, drugo, da ce se vojska boriti za federaciju, trece da ce se boriti za jedinstvenu JNA, i cetvrto, da ce Armija inzistirati na stvaranju nove Komunisticke partije - Pokreta za Jugoslaviju. Sve ove aktivnosti pratile su ovih dana opetovane glasine kako se u Nisu pripremaju jake padobranske i druge vojne snage, koje bi se trebale prebaciti u Hrvatsku i Sloveniju. Ratobornu politiku koju zadnjih nekoliko dana vodi militantni, konzervativni i unitaristicki dio generalskog vojnog vrha u JNA ne podrzavaju brojne starjesine, bez obzira na nacionalnost, jer su svjesne opasnosti koje takva politika predstavlja za mir u cijeloj zemlji i za povijesni dogovor jugoslavenskih naroda, tek otvoren prvim sastankom u Beogradu i najavljen bilateralnim susretima demokratski izabranih predstavnika republika - drzava. Organi vlasti Republike Hrvatske, pak, polazeci od legitimiteta sto su ga dobili na proslogodisnjim demokratskim izborima, nemaju nikakva razloga da pod prijetnjama sto ih na takav nacin cine ratoborni velikosrpski generali, odstupe od stajalista usvojenih na sjednici Vijeca za obranu i zastitu ustavnog poretka Republike Hrvatske. U njima se, izmedju ostaloga, kaze, da ce se "Republika Hrvatska svim raspolozivim spedstvima suprotstaviti svakom pokusaju uplitanja Armije u poslove iz ustavno-pravne nadleznosti Ministarstva unutarnjih poslova", te da ce "Republika Hrvatska u obrani svoga gospodarskog i politickog suvereniteta upotrijebiti sva raspoloziva sredstva i pokrenuti cjelokupni hrvatski narod u zemlji i svijetu, kao i svu demokratsku javnost". HINA ("Vjesnik", 22.sijecnja 1991)
novine.13 djovicevic,
"Vreme" - Naoruzavanje i razoruzavanje Igre sa oruzjem Da li je naredjenje Predsednistva SFRJ pokusaj uvodjenja reda u ovdasnji nered ili jos jedna cigla u gradjevini drzavnog udara? Pise: Milos Vasic Mirko Jovicic zvani Musa, iz Civljana, srpskog sela u okolini Knina, vratio je 16. januara 1991. automatsku pusku M-70 i dva sarzera municije u Stanicu milicije Knin. Da li je to bio kraj perioda napetosti ili pocetak brizljivo izrezirane politicke krize sa neslucenim posledicama? Puska o kojoj je rec spada u broj od 90 komada vojnickog oruzja "posudjenog" (dr Milan Babic) ili "otetog" (MUP Hrvatske) iz stanica milicije u Kninu i okolini ove jeseni. Musa je bio prvi; uskoro je vracena pozamasna vecina oruzja, ali uglavnom na oprezniji nacin: milicija je dobila telefonsko obavestenje gde da ode po njega. Musina izjava da oruzje vraca jer "veruje u Predsednistvo SFRJ i u JNA", ali veruje i "da ce to uciniti i drugi koji oko moje kuce zveckaju oruzjem", odmah je ponovljena i na mnogo visim instancama: "Mi smo nase vratili", glasi poruka iz vrhova Srpske demokratske stranke - Knin, "a sada neka to ucine i drugi." Tako je razresen deo dileme koja je jugoslovensku javnost mucila od 9. januara, kada je predsednistvo izdalo svoju ostro formulisanu naredbu o vracanju oruzja i rasformiranju "ilegalnih oruzanih sastava": naime, jedini "ilegalni oruzani sastavi" cije je postojanje poznato, dokazano i priznato, bili su sastavi Srba iz Kninske krajine i ostalih ostrvaca srpskog arhipelaga u Hrvatskoj. Ako se oni "rasformirnju" i vrate oruzje, ko preostaje? Tesko da su ti "drugi" Albanci na Kosovu i neidentifikovani stanovnici Vojvodine: iako su vojne i civilne vlasti u dve srpske pokrajine osetile potrebu da izdaju saopstenja i uputstva o vracanju oruzja. Galama koja je dignuta oko toga vise lici na pokusaj stvaranja privida simetrije i "jednakog tretmana". Iz svega sto se zna, ti "drugi" su neki drugi, mada je svako vracanje ilegalnog oruzja - razume se - dobrodoslo u ovoj divljoj zemlji, pogotovo ako je o Kosovu rec. Bitni su, medjutim, Srbi u Hrvatskoj: ako oni vrate oruzje, da li je time naredba Predsednistva izvrsena? Odgovor je nedvosmisleno NE. Dopunsko saopstenje SSNO od 14. januara insistira na "nepobitnim dokazima" o "potpuno nezakonitom nacinu formiranja i naoruzavanja paravojnih oruzanih sastava i njihovom pripremanju za izvodjenje diverzantsko-teroristickih i drugih nasilnih akcija". Ako se ne postupi po naredjenju Predsednistva, kaze saopstenje, "te porazavajuce cinjenice" bice objavljene. Posto se vrlo dobro zna sve sto ima da se zna o srpskoj "ONO i DSZ" u Hrvatskoj, pretnja saopstavanjem "porazavajucih cinjenica" javlja se kao neumesna. Osim toga, formulacije u naredjenju Predsednistva jedva da ostavljaju mesta sumnji: tamo se kaze da "na vise delova drzavne teritorije", uz "neposredno ucesce nekih organizacija u stranim drzavama i sa znanjem njihovih organa vlasti" neko "tajno uvozi naoruzanje ... i deli gradjanima po nacionalnoj i politickoj pripadnosti". TUMACENJA I PREPOZNAVANJA: Pazljivo citanje novina ukazace, bez ikakve dileme, na koga se "porazavajuce cinjenice" odnose: na Hrvatsku i Sloveniju. Od intervjua saveznog sekretara za narodnu odbranu generala Veljka Kadijevica 3. decembra pocinje sistematska medijska kampanja i politicki pritisak na temu potajnog uvoza oruzja u Sloveniju i Hrvatsku i potajnog naoruzavanja gradjanstva po nacionalnom i politickom kljucu. Poznavaocu prilika u nasim javnim glasilima nije mogla da promakne upadljiva ucestalost pisanja pojedinih - inace uglavnom inertnih - novinara koje prati reputacija da su u neuobicajeno dobrim odnosima sa izvesnim upravama u SSNO. S druge strane, poznavaocima vojnih i policijskih stvari i ekspertima za oruzje nije mogla da promakne neodgovornost i pristrasnost (ako ne i zla namera) u navodjenju i tumacenju podataka koji ne samo sto su nedokazani vec su povremeno apsurdni, ako ne i bezocni. Eskalacija je a politickom planu n krenula od optuzbi da je Hrvatska uvezla "10 slepera 'Cazmatransa' iz Madjarske, preko Austrije, punih automatskih pusaka 'kalasojikov', ukupno 36 000 komada, uz znanje madjarskih vlasti". To je oruzje, navodno, podeljeno "pouzdanom clanstvu i simpatizerima HDZ" u Slavoniji (na granici s Vojvodinom, navode se i imena sela), Splitu, Sinju itd. Dr Franjo Tudjman, predsednik Republike Hrvatske, 20. decembra je demantovao izjavu predsednistva po kojoj nije bilo predloga za vojni udar u toj republici: "SSNO je 10. decembra podneo dva dokumenta Predsednistvu ... U jednom se naveliko argumentira kako su stvorene oruzane paravojne formacije izvan pravnog poretka. U toj informaciji navodi se da je u zemlju uslo 10 slepera naoruzanja, da se naoruzanje dijeli clanovima HDZ i da se trebnju preduzeti mjere za razoruzanje takvih ilegalnih formacija". Dr Tudjman je tada upozorio na "psiholoski rat" koji se vodi protiv Hrvatske. "Vecernje novosti" pokusale su 11. januara da na terenu provere istinitost optuzbi o deljenju oruzja po Slavoniji i nisu nasle nikakvu potvrdu. Zanimljivo je da je to bio i poslednji takav pokusaj; posle 11. januara niko se vise nije trudio da na terenu utvrdi bilo sta - jednoglasnost je prevladala. Izrazi te jednoglasnosti su masovni; jedan od tipicnih je proglasavanje skromnih demonstracija Hrvatske demokratske stranke (braca Veselica) na Jelacicevom trgu prosle nedelje (13. januar) za "masovne demonstracije HDZ" (Radio-Beograd, I program, vesti u 19 casova). U pojavu o kojoj je rec spada i uporna upotreba termina "hrvatska nacionalna garda" i "redarstvo" za ono sto Hrvati zovu policija. Ukratko, bez ijednog materijalnog dokaza stvarana je atmosfera napetosti i sistematski je dizana temperatura oko navodnog ilegalnog naoruzavanja clanstva HDZ i impliciranog predstojeceg pokolja Srba u Hrvatskoj. Posledoji broj "Narodne armije" (17. januar) donosi potpuno nedvosmislene optuzbe: citava prica oko "ilegalnih oruzanih sastava" locirana je izricito u Sloveniji i Hrvatskoj, pri cemu je Slovenija bez potrebe ugurana u isti kontekst, mada je niko ne optuzuje za naoruzavanje stanovnistva po "nacionalnoj i politickoj pripadnosti". "Narodna armija" kaze da Hrvatska sada ima "cetiri puta vise" policajaca nego u "boljsevicko" doba (a tada ih je bilo 16 000), sto bi bilo 64 000 ljudi, "pa opet njeni celnici uveliko naoruzavaju vlastite partijske garde i odrede". Bez obzira na vec objavljene demantije, opet se tvrdoglavo operise sa "10 slepera oruzja", "desetinama hiljada 'kalasnjikova'", "grupama i egzekutorima koji imaju uputstva da ne stede ni porodice staresina" JNA. "Spegelji i Janse" - treba li nesto vise? - dovedeni su u vezu sa "vlastima Madjarske, Italije i Austrije" koje "slucajno lli namerno" (zanimljiva razlika - prim. autora) "podrzavaju ilegalni uvoz oruzja u nasu zemlju". Podrzavanje - uzgred - ne moze biti slucajno: moze biti samo namerno. Na kraju jednog od nekoliko uvodnika "Narodne armije" izrazava se uverenje da "nijedan gradjanin Hrvatske kome je stalo do demokratije i mirnog sna" (a zna se ko cuva "miran san") "nece pruziti otpor Armiji ..." Poruka je jasna ... MATERIJALNE CINJENICE: Od citave ove fertutme, medjutim, veoma malo tvrdnji moze se dokazati ili dokumentovati materijalnim cinjenicama. Da budemo sasvim jasni: ako su optuzbe istinite, onda Hrvatskoj i Sloveniji - po svakoj normalnoj logici i pravdi Bozjoj - sledi vojni udar; druge im nema, jer se genocid i nasilno otcepljenje na nacin impliciran u optuzbama ne mogu tolerisati ni u jednoj normalnoj drzavi ... Ako su optuzbe istinite, ponavljamo. Sta govore cinjenice? Za tvrdnju o "ilegalnom nvozu 38.000 automatskih pusaka iz Madjarske" nema niti jedne jedine cinjenice, niti jedne jedine puske, niti jednog jedinog svedoka za dokaz. (Tu ne racunamo triput ponovljenu mutnu fotografiju sa jednog granicnog prelaza u Sloveniji, kada je jedna madjarska puska pokazana za slikanje, jer je to jedna puska, zaplenjena od jednog gradjanina.) Madjarsko Ministarstvo odbrane, Ministarstvo spoljne trgovine i preduzece "Tehnika" - jedino ovlasceno za izvoz oruzja - hladno su tu vest demantovali kao "fantasticnu". Iz izvora koji znaju o cemu govore, "Vreme" je dobilo tumacenje da je za diplomatski polozaj Madjarske ovog trenutka (i ubuduce) nezamislivo i kontraproduktivno svako mesanje u jugoslovenske unutrasnje stvari, a pogotovo u obliku oruzane pomoci bilo kome. Trideset i osam hiljada pusaka i pratece opreme nije kolicina koja bi mogla da prodje neprimeceno bilo gde i bilo kako. Ako preko tvrdnji o uvozu "americkog oruzja" (puske M-16 itd.) predjemo kao preko apsurdnih (jer Drzavni sekretarijat SAD, bez cijeg odobrenja nema izvoza nijednog metka, ni u snu ne bi pristao na isporuke oruzja Hrvatskoj i Sloveniji, s obzirom na nedvosmisleno izrazene stavove o integritetu SFRJ kao vrhunskoj vrednosti), ostaje veoma malo spornog. Hrvatsko Ministarstvo unutrasnjih poslova ne opovrgava da je uvezlo "izvesne kolicine oruzja" za potrebe policije. Rec je o neodredjenoj kolicini automatskih pusaka SAR-80 iz Singapura i 5000 pistolja tipa CZ-75/85 iz Ceskoslovacke Republike. Janez Jansa, slovenacki ministar odbrane, rekao je da je Slovenija, takodje, uvezla izvesne kolicine oruzja iz inostranstva. Uzgred, jedino strano naoruzanje koje je vidjeno i fotografisano jesu automatske puske SAR-80 iz Singapura, u rukama hrvatske policije i slovenacke Teritorijalne odbrane; sve ostalo su price i glasine - za sada, dok SSNO javno ne iznese "porazavajuce cinjenice". PARADOKSI: Tako dolazimo u paradoksalnu situaciju - jedino sto se ovog trenutka (18. januar) moze dokazati od tvrdnji iz naredbe Predsednistva SFRJ i prateceg saopstenja SSNO jeste da postoje legalne oruzane formacije (hrvatska policija i slovenacka TO), koje su naoruzane ilegalno uvezenim oruzjem (iz Singapura). Pri tom je pitanje da li je uvoz oruzja za hrvatsku policiju ilegalan: svih devet policijskih agencija u Jugoslaviji sasvim uredno uvoze za svoje potrebe strano oruzje preko ovlascenih spoljnotrgovinskih firmi. To je slucaj sa automatrma nemacke firme "Heckler und Koch", americkim revolverima "Colt" i "Smith&Wesson" itd. Dok se u delu stampe dize buka oko uvoza pisiolja CZ-75 za MUP Hrvatske, RSUP Srbije takodje uvozi pistolje "Walther" P-88 za svoje posebne jedinice, ali bez komentara. Strogo tehnicki gledano, jedino Teritorijalna odbrana Slovenije ima problem sa zakonom zbog pusaka SAR-80, jer nabavka nije isla uz odobrenje Uprave za naoruzanje i vojnu opremu SSNO, a preko Savezne direkcije za promet robe namenske prorzvodnje, koja je jedino nadlezna za spoljnu trgovinu vojnickim oruzjem. Uostalom, ako je nekome tako mnogo stalo do utvrdjivanja svih okolnosti oko uvoza oruzja, i za to ima nacina: singapurska fabrika CIS (Chartered Industries of Singapore), koja proizvodi puske tipa SAR-80, vlasnistvo je singapurske vlade. Nista lakse nego utvrditi ko je fabricl izdao dokument koji se zove "potvrda o konacnoj upotrebi" (Final Use Certificate), a bez koga nema izvoza oruzja na legalan nacin. Uz malo napora, moze se doci i do podataka o tome na koji je nacin i cijim novcem to oruzje placeno; novac, naime, ostavlja trag u bankama, kao sto je poznato. Ova se sugestija cini opravdanom utoliko pre sto izvesne sluzbe u beogradskoj Ulici kneza Milosa imaju osnovanu sumnju da je izvesna kolicina novca, skupljena na ime clanarine za HDZ po Latinskoj Americi i Australiji, otisla "drugim putem". Postoji tu jos jedan paradoks: na pitanje "Vremena" zasto oruzje kalibra 5,56 mm NATO (puske SAR-80) nije kupljeno u Kragujevcu, od Fabrike namenske proizvodnje "Crvena zastava" (FNP), kad je vec boije i jevtinije, a hoce se (opravdano ili ne) taj kalibar; dobili smo odgovor da Slovenija i Hrvatska i nisu trazile da kupe oruzje u Kragojevcu. Ali, Martin Spegelj i Janez Jansa kazu da im je kupovanje oruzja u FNP u Kragujevcu uskraceno. Iz Kragujevca se cude i kazu da su Slovenija i Hrvatska u februaru 1990. jednostrano raskinule ugovore o isporuci oruzja za Teritorijalnu odbranu, pa je FNP stetila i sada sedi na zalihama, a ionako ima kapacitete da proizvede i vise nego sto bi Hrvatima i Slovencima uopste trebalo. Prevedeno na obican jezik - koga se obe strane klone - to znaci da je Uprava za naoruzanje i vojnu opremu SSNO, preko koje idu svi poslovi sa FNP u Kragujevcu, prekinula vezu te fabrike sa Hrvatskom i Slovenijom pre skoro godinu dana. Kada smo zatrazili objasnjenje od Sluzbe za informisanje SSNO, obecali su da ce nam odgovoriti sutra (sreda, 16. januar); toga dana smo saznali da ce nam odgovor javiti Tanjug, iako smo pitali mi, a ne Tanjug. Konacno je Tanjug dobio odgovor na nepostavljeno pitanje - ko je nadlezan da uvozi oruzje ... Moguca logika iza ovakvih postupaka je jasna: onemogucavanje nabavke oruzja u zemlji navesce Hrvatsku i Sloveniju da ga kupnju napolju. Pri tom ostavljamo po strani opravdanost hrvatskih i slovenackih potreba i zelja za jos oruzja; iz svake razumne analize politicke situacije sledi da je paradoksalno to sto visestranacke parlamentarne "drzave" odmah ojacavaju policiju i teritorijalnu odbranu, bez obzira na pravdanje o "ugrozenosti" i "sigurnosnoj situaciji". Bitno je to da su policijske agencije svoje oruzje nabavile na zakonit nacin. Ko su, dakle, "ilegalni naoruzani sastavi"? Hrvatska i slovenacka poiicija pravno-tehnicki gledano - nisu, osim ako primenimo staru marksisticko-lenjinisticku floskulu o "formalnoj demokratiji" i "pravu" kao burzoaskim kulisama. Te dve policijske agencije nisu radile nista sto ne rade i sve druge. Tu, mozda, ima malo mesta za rezervu u pogledu hrvatske rezervne policije. Naime, kako se vidi iz faksimila objavljenog u "Vjesniku", hrvatski rezervni policajac ima prava nesto veca od rezervnih milicionara u ostalim nasim zemljama, a nesto manja od obicnog "ovlascenog radnika unutrasnjih poslova", ali to je nadleznost republickog zakonodavstva, pravno gledano. Ostaje samo Teritorijalna odbrana Slovenije, kao "legalna formacija" naoruzana "ilegalno uvezenim oruzjem". Oko tog uvoza oruzja opozicija u slovenackom parlamentu vec je digla galamu: prvo je Viktorija Vika Potocnikova, delegat u Skupstini SFRJ i otresita osoba, postavila pitanje premijeru Peterleu o okolnostima kupovine stranog oruzja, o ceni i o tome zasto parlament nije konsultovan. Odgovoreno je da Slovenija nije mogla da kupi od FNP, pa je kupila od onih "koji su nudili najprihvatljivije cene i nisu postavljali nikakve politicke uslove" (J. Jansa). Tako je Vika Potocnikova veci problem stvorila sebi nego vladi Slovenije: njeno pitanje postavljeno je dan pred naredbu Predsednistva SFRJ, pa su svi graknuli kako "Vika zna unapred", pa je - prema tome - "izdajnik slovenackog naroda". Janez Jansa je iskoristio priliku da povodom naredbe Predsednistva SFRJ da izjavu nedelje: "Naredba se ne odnosi na Sloveniju, jer je nasa Teritorijalna odbrana deo jedinstvenih oruzanih snaga SFRJ". To nije uticalo na neraspolozenje Slovenaca, kojima je sa zakasnjenjem postalo jasno da ce izdrzavati svoju vojskn, pa makar im i deca gladovala, ako je verovati DEMOS-u i Jansi. MRACNA PRICA: Atmosfera je stvorena; strasti su razjarene; ucene su izrecene; dokazi, tzv. "porazavnjuce cinjenice", ocekuju se. Kada budete citali ovaj broj "Vremena", rok ultimatuma predsednistva bice star dva dana, a "porazavajuce cinjenice" saopstene, ako Bog da. Veoma je tesko zamisliti ko ce i kako da razmrsi ovu mracnu pricu. Hoce li to biti ono sto "Narodna armija" naziva "ozivotvorenjem stava generala armije Veljka Kadijevica" u intervjuu Miroslavu Lazanskom, 3. decembra? Dakle, ukidanje koncepta "ONO i DSZ" kao "promasaja", pa - prema tome - i Teritorijalne odbrane, koja ce tako retroaktivno postati "ilegalna oruzana formacija"? Ako je verovati vojno-policijsko-obavestajnim izvorima, prica je sledeca: neprijateljska emigracija je, bez znanja dr Tudjmana i veceg dela hrvatske izvrsne vlasti (pre svega MUP Hrvatske), kupila, prokrijumcarila i podelila medju ekstremnim krilom HDZ odredjene kolicine oruzja (znatno manje od 36 000 komada). S druge strane, tvrdi se da je iz skladista Teritorijalne odbrane deljeno oruzje, pa tako imamo i "ilegalne formacije" naoruzane "legalnim oruzjem". Istice se i navodna liberalizacija izdavanja oruznih listova i dozvola za uvoz pojedincima u Sloveniji i Hrvatskoj, ali se to ne moze proveriti. Zna se da singapurska fabrika CIS ima filijalu u Londonu i pretpostavlja se da su puske SAR-80 kupljene tim putem. Ono sto u celoj logici pravljenja velikog skandala ostaje da visi jeste strateska politicka svrha citave price. U nasem novijem politickom zivotu ima nekoliko tragova koji bi mogli da vode mogucem odgovoru. To je - pre svega - teorija "neposredno predstojeceg gradjanskog rata", koju neka glasila promovisu vec tri godine. Slobodan Miloscvic formulise u Pancevu (poredjenje sa 1914. godinom). Najnoviji primer su saopstenja SDS i stav Momira Bulatovica na 90. sednici Predsednistva: "Mi smo u Jngoslaviji na granici gradjanskog rata". Istovremeno se pojam "gradjanski rat" tumaci iskljucivo kao medjunacionalni i verski rat, mada je sasvim drugo, pragmaticnije tumacenje, zahvalnije: naime, da li ima naivnih da poveruju da ce komunisti i njihova armija dugo tolerisati postojanje nekomunistickih rezima u istoj federalnoj drzavi? Sve ove na izgled nepovezane okolnosti - panika oko toga hoce li Hrvati sad odmah poklati "ostatak zaklanog naroda": uzbune dr Milana Babica bez razloga i povoda; pretnje oruzjem dr Radovana Karadzica; vika oko naoruzavanja nevidljvim puskama; sirenje panike medju vojnim licima da ce im pobiti porodice; teorije Lazanskog oko "vatikanske strategije" naoruzavanja Hrvata, a sve radi "borbe protiv pravoslavlja na Balkanu" - sve to neodoljivo mirise na smisljeni scenario drzavnog udara, plan koji ima samo jednu i tipicno Balkansku manu: prakticno je neizvodljiv, jer je samoubilacki i kao takav lunatican. Pri tom, taj plan moze biti i rezervna varijanta, moneta za potkusurivanje u sadasnjim federalnim cenkanjima, puka pretnja bez materijalne osnove, dakle blef, ali dobro ilustrovan. Posledice ovakvog blefiranja i igara oruzjem nisu, medjutim, bezazlene: u Kninu i okolini lazne uzbune dr Milana Babica sasvim su istanjile ionako napete zivce stanovnistva, pa je bilo mrtvih i ranjenih, sto je posledica moralne neodgovornosti i politicke arogancije neoprostivih razmera. Knin pri tom i dalje ostaje detonator eksplozivne smese: vraceno oruzje cini tek mali deo ukupnog naoruzanja, a na raspolaganju je za svako dalje otimanje. Dr Jovan Raskovic tu je bio sasvim jasan: rekavsi da je zasluga Slobodana Milosevica to sto hrvatska policija vise ne moze da mrdne a da nema za vratom JNA, rekao je sve. To prorocanstvo ostvarilo se na operetski nacin skandalom povodom pracenja ministra Boljkovca: tri vojna lica iz XII uprave SSNO (Vojna bezbednost) uhapsena su u blizini ministra policije i predata vojsci, ali je to izazvalo buru u casi vode. Kao i obicno, "Feral Tribjun" ("Feral Tribune"), hnmoristicki dodatak "Slobodne Dalmacije", bio je u pravu sa najavom tekata: "Otet Josip Boljkovac: otmicari prijete izrucenjem". Umesto sto se bave sitnim spijunima, hrvatsklm policajcima bi bilo pametnije da obrate paznju na sada dostupno Uputstvo o metodama i sredstvima rada organa bezbednosti u JNA (objavili: Janez Jansa i Igor Bavcar) iz 1986. godine. Tamo lepo pise da organi imnju ovlascenje da sire dezinformacije preko saradnickih veza. Citava ova prica - osim sto je puna velikih reci za postizanje malih ciljeva (po obicaju) - ima jos jednu pouku, najbolje izrazenu u citatu iz jedne knjige Erika Emblera, veilkog britanskog pisca: "Direktori obavestajnih sluzbi sa tajnim budzetima na raspolaganju i mogucnoscu, katkad i obavezom, da efikasnost stave ispred stroge zakonitosti, teze da postanu sive eminencije ... Sve dok oni i njihovi potcinjeni izbegavaju da cine greske suvise velike da bi se mogle sakriti, imuni su od javne krilike ... Tako sticu mnogo vise vlasti nego sto njihova odgovornost pokriva." Ako se materijalnim dokazima i pouzdanim svedocima u postenom sudjenju dokazu "porazavajuce cinjenice", sve do jedne, neka krivci odgovaraju po zakonu. Dotle vazi prezumpcija nevinosti; za svakoga, pa i za SSNO: dok se krivica ne dokaze, ne mahati "porazavajucim cinjenicama" koje se - toboz - ne odnose ni na koga. To sto su zakonski propisi o kleveti u ovoj zemlji neprimenljivi, pa se gotovo vise niko na njih i ne poziva, nije opravdaanje za sistematsko sirenje tendencioznih vesti, a sve preko nekih javnih glasila. Igre sa oruzjem i oko njega uvek su bile veoma opasne, narocito za nevine posmatrace, kojih je ovoga - trenutka dvadeset i dva miliona. ("Vreme", 21.januar 1991)
novine.14 bojt,
Hvala na prilozima i velikom trudu.
novine.15 balinda,
["BORBA - 9. februar 1991."] "MITING čENA PRE PALATOM FEDERACIJE" "Parole i transparenti" Uz povike "Mesiću napolje", "Ante lopove", "Uhvatite Špegelja", "Hoćemo Jovića", "Jugoslavija, Jugoslavija", brojne jugoslovenske zastave i jednu sliku Slobodana Miloševića tik uz improvizovanu govornicu, "drugarice" (takav je bio oficijelni početak obraćanja) su nosile sledeće transparente: "Izdajnici, sudiće vam narod", Mir da - kalašnjikov ne", "Glasajmo za mir i Jugoslaviju", "Smrt fašizmu" (ispisan crvenim šahovskim kockicama), "Odmah ispadajte napolje, razbijači Jugoslavije", "RAzmijači Jugoslavije: Mesić, Marković, Tuđman, Kučan, Peterle, Janša, Pučnik", "čivela Armija"..."
novine.16 balinda,
["BORBA - 9. februar 1991."] "MITING čENA PRE PALATOM FEDERACIJE" "Nakon brojnih komentara iz publike da iza ovog mitinga i celog Pokreta žena za očuvanje Jugoslavije stoji Socijalistička partija (članica najužeg rukovodstva SPS Anežana Aleksić delila je, na primer, otkucane zahteve žena), čelnica Inicijativnog odbora Bratislava Buba Morina rekla je za "Borbu" dok je miting još trajao, a kolone žena odlazile: - Kunem se da iza mene niko ne stoji. Jednostavno, one noći kad sam gledala film SSNO, shvatila sam da je Hrvatska u sprezi sa albanskim separatistima, i sinula mi je ideja da okrenem telefone nekih ljudi koji su organizovali prethodne mitinge. Protest je, inače, završen kozaračkim kolom uz stih "ko to kaže, ko to laže"), a vredno spomena je i to da su čelnice Inicijativnog odbora, koje tvrde da se ne bave politikom, dovezle automobilom koji je nosio službene oznake PR 01-25."
novine.17 erin,
Izgleda da su gledanjem filma SSNO mnogi nesto shvatili (pa i Hrvati i Slovenci...) D. Godec
novine.18 balinda,
>> Izgleda da su gledanjem filma SSNO mnogi nesto shvatili >> (pa i Hrvati i Slovenci...) To što su shvatili Hrvati i Slovenci nije daleko od istine, ali ima li u Hrvatskoj (ili makar u Sloveniji?) i drugačijeg mišljenja poput, i za mene, iznenađujućeg obrta u vodećoj opozicionoj stranci u Srbiji? Iznenađenje je tim veće što takva *senzacija* dolazi iz samog centra desne nacionalne opozicije tj. iz SPO-a. Može li opozicija u Hrvatskoj (ima li je?) pomoći da se čuje i neki drugi tonovi osim ovih koji nam se već smučiše? No, da ne davim, evo integralnog članka iz današnje "Borbe". "VUK DRAŠKOVIć OŠTRO KRITIKOVAO GENERALSKI VRH JNA" "Svi Brozovi ljudi" "Ne može biti srpska ona vojska koja hoće tenkovima da vrati u Hrvatsku, Sloveniju i Makedoniju pordak koji su ti narodi odbacili - rekao je prvak SPO" "Beograd - I pored sasvim relevantne opasnosti da bude proglašen za izdajnika, Vuk Drašković je juče, analizirajući aktuelnu političku situaciju u Jugoslaviji na savetovanju SPO-a, postao drugi srpski opozicionar (prvi su to bili ljudi iz SRSJ-a) koji je za trenutna zbivanja optužio i drugi stranu - generalski vrh Jugoslovenske narodne armije, SK Pokret za Jugoslaviju i Slobodana Miloševića i SPS (uz napomenu da su za njega sve tri snage iste - "ljudi iz Brozovog šinjela"). Po Draškoviću, dokumentarni film o Špeglju nije samo optužba protiv njega već i protiv generala JNA, koji su "čekali da konvoji oružja preplave Hrvatsku", koji kamione sa kalašnjikovima iz Mađarske nisu zaustavili i koji nisu "odluku o razoružanju doneli kada je trebalo - u aprilu ili avgustu prošle godine." Drašković tvrdi da je reč o "velikoj zaveri" (u koju je uvučen narod) koja ima za cilj "reboljševizaciju Jugoslavije". Po njegovim rečima, nitu su generali u Beogradu "naši" niti su oni u Zagrebu "ustaški", već su i jedni i drugi "Bozovi generali" koji su "za vlast totalitarnog tipa" koja bi bila sastvaljena od "ljudi posebnog kova - komunista i ustaša". Izjednačujući dalje "zagrebačke i beogradske generale", "HDZ i SPS", "Miloševića i Tuđmana", Drašković je zaključio da oni "hoće da se za svoje mrtve ideje tuku do poslednjeg živog Srbina i Hrvata! Uz to, rekao je i da "ne može biti srpska vojska koja hoće tenkovima da vrati u Hrvatsku, SLoveniju i Makedoniju poredak koji su ti narodi odbacili. NEka u taj rat Brozovi generali vode svoju decu i svoje glave. Mi decu Srbije ne damo". Na kraju predsednik SPO zatražio je depolitizaciju armije, uklanjanje zvezde petokrake sa zastava, oznaka i kapa, razoružavanje svih nelegalnih formacija, ali od strane depolitizovane armije, i pregovore u kojima bi učestvovali opozicionari, prvaci nauke i kulture i koji bi (pregovori) bili direktno prenošeni preko televizije."
novine.19 djovicevic,
Dovidjenja u Sarajevu PROSIRENA SJEDNICA PREDSJEDNISTVA SFRJ: NApadi Jovica i Milosevica na Markovica i ekonomsku politiku savezne vlade - Govoreci o mogucem raspletu jugoslavenske krize, predstavnici republika ponovili javnosti vec poznata stajalista, a jedini dogovor postignut je o tome da se slijedece zasjedanje odrzi 22. veljace BEOGRAD - Predsjednistvo SFRJ u petak (valjda srijedu C.I.) je, u prisutnosti i uz suradnju predsjednika svih republika i pokrajina, razmatralo informaciju SIV-a o njegovim razgovorima s vladama svih republika o njihovoj mogucoj suglasnosti oko osiguranja minimuma funkcioniranja federacije. NAPADI NA MARKOVICA: Tom dijelu sjednice, koji je trajao cijelo prijepodne, poseban su ton dali ostri napadi predsjednika Borisava Jovica i predsjednika Republike Srbije Slobodana Milosevica na predsjednika SIV-a Antu Markovica i ekonomsku politiku savezne vlade. Po njihovu tvrdjenju, ta ekonomska politika gura Srbiju prema potpunom privrednom kolapsu. Ante Markovic je pokusavao odgovoriti i objasniti sadrzaj i zakonitosti na kojima se temelji predlozena ekonomska politika SIV-a. U raspravi o tome posebno su bliska stajalista imali Ante Markovic i clan Prredsjednistva iz Slovenije Janez Drnovsek, naglasavajuci da savezna vlada u politickoj situaciji kakva je vec duze vrijeme u Jugoslaviji ne moze striktno provoditi svoj ekonomski program. Sudionici sastanka usvojili su prilicno neobavezujuci zakljucak ciji bi se sadrzaj mogao svesti na vec koristenu formulaciju da su informaciju SIV-a primili na znanje. MEMORANDUM SLOVENIJE: Predstavnici Slovenije predstavili su Memorandum te republike, a u vezi s njim naglasili kako je Slovenija spremna sudjelovati u financiranju federacije, ali samo primjenom instituta kotizacije. Svako odstupanje od toga principa morala bi, naglasili su prethodno, odobriti Skupstina Slovenije. Pod drugom tockom dnevnog reda - govoreci o mogucem raspletu jugoslavenske krize - predstavnici pojedinih republika predstavili su javnosti vec poznata stajalista. Pritom su se Slovenija i Hrvatska ponovo zalozile za vec poznati konfederalni model, naglasavajuci da bi ih svako drukcije rjesenje usmjerilo na put osamostaljivanja. Predsjednik Hrvatske Franjo Tudjman je i na ovoj sjednici ponovio da ce u slucaju odluke Slovenije za osamostaljenje - to isto uciniti i Hrvatska. Predstavnici Srbije i Crne Gore takodjer su ponovili vec poznati model ciste, tzv. "moderne federacije", za koju se oni zalazu, dok su se predstavnici Bosne i Hercegovine i Makedonije zauzeli za trazenje kompromisnih rjesenja. POZNATA PITANJA: Kako javlja Hina, pritom su ostala bez odgovora poznata pitanja o tome da li su nosioci suvereniteta narodi ili republike, te da li su unutrasnje granice drzavnog karaktera ili su administrativno odredjene. Jedini konkretan dogovor sjednice, koja je trajala gotovo do 19 sati, postignut je oko datuma iduceg prosirenog zasjedanja jugoslavenskog politickog vrha. On ce se odrzati 22. veljace u Sarajevu, s ciljem da se istraze mogucnosti za priblizavanje dosad posve razlicitih stajalista. Za to su se osobito zalagali predstavnici BiH i Makedonije. SAOPCEENJE: U saopcenju sa sjednice, koje prenosi Tanjug, kaze se da je Predsjednistvo podrzalo napore da se sto prije omoguci normalno odvijanje platnog prometa, ostvarivanje monetarne politike, funkcioniranje deviznog trzista i izvrsavanje obaveza prema saveznom budzetu, cime bi se stvorili minimalni uvjeti za funkcioniranje federacije. Ukazalo se na potrebu da se nastavi usuglasavanje preostalih spornih pitanja, te konstatiralo da postizanje dogovora SIV-a s vladama republika ne moze znaciti derogiranje ustava SFRJ i suzavanje ustavnih prava i obaveza federacije, nego se ustav SFRJ i svi savezni zakoni moraju provoditi, kaze se u saopcenju. Na sjednici Predsjednistva SFRJ, u otvorenoj i tolerantnoj raspravi, razmijenjena su misljenja o politickoj buducnosti zemlje. Predstavnici republika iznijeli su svoja vidjenja i moguca resenja, koja i dalje sadrze krupne razlike. Narocito su izrazene izmedju predstavnika republika koji svoju buducnost vide u zajednickoj drzavi jugoslovenskih naroda i predstavnika republika koji se zalazu za izdvajanje u samostalne i suverene drzave i za konfederalni ugovor, stoji u saopcenju. RAZGRANICENJE OBAVEZA: Kako javlja Hina, Drnovsek je predlozio i da odmah pocnu preliminarni postupci za razgranicavanje obveza i prava medju republikama, te izmedju republika i federacije. SIV bi - po njegovu prijedlogu - trebao sto prije napraviti analizu o tome u skladu s proklamiranom politikom "cistih racuna". Drnovsek je ujedno predlozio da se za suradnju na tom poslu angaziraju strucnjaci Vijeca Europe s podrucja prava i medjunarodnih odnosa. Kako je rekao Drnovsek, takav oblik pomoci vec je ponudila Jugoslaviji generalna sekretarica Parlamentarne skupstine Vijeca Europe Ketrin Lumiere. Ponudu je iznijela prilikom nedavna posjeta Jugoslaviji, u toku razgovora s predsjednikom Jovicem, a spremnost za takvu pomoc iznjela je i u toku sijecanjskih razgovora s Janezom Drnovsekom. ("Vjesnik", 14.veljace 1991)
novine.20 djovicevic,
SEDAM GLIGORIJEVICEVIH BRZOJAVA BEOGRAD - Predsjednik Skupstine Jugoslavije Slobodan Gligorijevic neocekivano je svim rukovodiocima saveznog parlamenta dostavio prikaz brzojava i pisama sto ih je u prvom tjednu ovog mjeseca primio od jugoslavenskih gradjana i organizacija s njihovim ocjenama situacije u Republici Hrvatskoj. Iz cijele zemlje stigio mu je sedam takvih pisama i brzojava, od cega su cetiri iz opcinskih rukovodstava SUBNOR-a. Svima je zajednicka podrska JNA i naredbi Predsjednistva SFRJ o razoruzavaniu paravojnih formacija; svi zahtijevaju opoziv clana predsjednistva iz Hrvatske Stipe Mesica, cijele savezne vlade, s tim sto naki posebno spominju Antu Markovica, Budimira Loncara i Petra Gracanina. Svi traze sudjenje hrvatskim ministrima Spegelju i Boljkovcu, a SUBNOR i rukovodstvo Socijalisticke partije Srbije iz Pozarevca traze da iz Skupstine Jugoslavije budu opozvani i delegati iz Hrvatske. "Kakvog ima smisla to sto je predsjednik Skupstine Jugoslavije delegatima dostavio prikaz tih pisama i brzojava? Nije ii to oblik pritiska na Hrvatsku") upitao je u utorak navecer javno u jugoslavenskom parlamentu delegat iz Hrvatske Ante Benetti. (Hina) ...................................................................... KOHLOVO PISMO MARKOVICU BONN - Njemacki savezni ured za novinstvo objavio je u srijedu navecer tekst pisma koje je kancelar Helmut Kohl uputio svojem jugoslavenskom kolegi, Anti Markovicu. "Savezna vlada zajedno sa svojim partnerima u Europskoj zajednici s velikom paznjom i velikom zabrinutoscu prati aktualan razvoj u Jugoslaviji", pise Kohl. "Ne zelim zatajiti da me najnovije zaostravanje dogadjaja - upravo glede mojeg uvijek iznova dokazivanog angaziranja za vasu zemlju i nase odnose - vrlo uznemiruje. Sukobljavania u Jugoslaviji predstavljaju opasnost ne samo za unutarnji mir vase zemlje - naglasava kancelar - nego ona ugrozavaju takodjer stabilnost regije vazne cijelu Europu". Kohl je u daljnjem tekstu naglasio, kako je "za njega razumljivo samo po sebi, da jedinstvo Jugoslavije i razvoj novih oblika suzivota njenih naroda i republika mogu biti osigurani samo kao rezultat miroljubivog politickog dijaloga na osnovi demokracije, drzavopravnosti, te postovanja ljudskih i manjinskih prava svih sudionika". Njemacki kancelar u pismu Anti Markovicu dalje naglasava: "Prijetnia silom, ili cak njena uporaba, bi - naprotiv tome - odvela u siijepu ulicu. To bi ugrozilo ljudske zivote, zapocete demokratske reforme i daljnje priblizavanje Vade zemije Europskoj zajednici." Pismo sadrzi i konkretan apel: "Stoga izricito apeliram na Vas i na sve sudionike, da upotrijebe svoju cijelu snagu za mirno i razumno rjesenje, kako bi bili ostvareni principi 'Pariske povelje za novu Europu', sto je bila potpisana u studenom prosle godine, kao i drugi dokumenti KESS-a. Takva politika moze racunati na aktivnu podrsku Savezne Republike Njemacke". (Hina) ("Vjesnik", 14.veljace 1991) ---------------------------------------------------------------------- Amandman o imunitetu ministara VLADA REPUBLIKE HRVATSKE: Manje privilegije borcima i nezaposlenima - Ostaju takse za Srbiju i uvoz automobila pod povoljnijim uvjetima - Prihvacen novi tarifni sustav, sto znaci skuplju struju ZAGREB - Kada je potkraj prosle godine proglasen novi Ustav Republike Hrvatske, malo tko je slutio da ce se ni dva mjeseca kasnije vec dopunjavati. Zivotne okolnosti su, medjutim, nalozile da Vlada Republike Hrvatske, na sjednici u srijedu navecer, predlozi prvi amandman na novi republicki Ustav. U njemu se kaze da predsjednik, potpredsjednici, ministri i drugi clanovi Vlade Republike Hrvatske imaju imunitet kao i zastupnici u Saboru i da o njihovu imunitetu odlucuje Vlada. Tom dopunom clanka 111. Ustava imunitet koji imaju zastupnici, suci Ustavnog suda, te u skladu sa zakonom i drugi suci, prosiruju se imunitetna prave na predsjednika, potpredsjednike, ministre i ostale clanove vlada. Poznato je, naime, da vojni pravosudni organi poduzimaju mjere radi provodjenja krivicnog postupka protiv ministra obrane, a realno je ocekivati da ce takve ili slicne mjere poduzimati i prema neklm drugim clanovima vlade. Time se, ne samo zadire u Ustavom utvrdjeni suverenitet Republike Hrvatske, nego prijeti opasnostt da Vlada bude onemogucena da redovno obavlja svoje ustavne duznosti. Clanovi republickih vlada imunitetom su zasticeni i u ustavima ostalih republika. O tom prijedlogu ce se, vjerojatno, izjasnjavati zastupnici u Saboru na skorom zasjedanju. KAKVE STOPE ZA MIROVINE: Hoce li se i za koliko povisiti stope doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje u Hrvatskoj? Republicki fond je predlozio zakonske izmjene i povecanje sadasnjih stopa za oko 50 posto. Tako bi poslodavci i radnici umjesto 9, odnosno 9,5 posto od bruto osobnih dohodaka trebali ubuduce placati 13,15 posto. Ministarstvo financija protivi se takvom povisenju jer bi to znacilo novi udar na gospodarstvo, a nema jos nema ni prvvih pokazatelja za pouzdanu procjenu visine stopa doprinosa. Smatraju da bi povisenje moglo biti najvise za 2 postotna poena. Vlada se odlucila za siru raspravu o novim stopama, u koju valja ukljuciti sindikate, komore i sve koji su zainteresirani da bi se naslo optimalno rjesenje. BEZ PRRIVILEGIJA: Vlada je prihvatila prijedlog Republickog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske o pokretanju postupka za izmjene Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Po tom prijedlogu ukinule bi se dosadasnje privilegije za neke kategorije umirovljenika: borci NOR-a od 1943, borci u spanjolskom gradjanskom ratu, umirovljenici unutrasnjih poslova i pravosudja. Besparica je natjerala zakonodavce i da predloze smnjenje rokova u kojima nezaposleni primaju naknadu, a visina naklade uskladjuje s raspolozivim sredstvima. DA USTAVNI SUD PONISTI ODLUKE: Vlada Republike Hrvatske trazi od Ustavnog suda Jugoslavije da sam ukine svoja rjesenja kojima je nalozio da se obustavi provodjenje odluka hrvatske vlade o posebnim republickim taksama (koje se odnose na pravne i fizicke osobe, iz Srbije) i o oslobadjanju i povratu poreza na promet (povoljniji uvoz automobila za gradjane i poduzeca iz Hrvatske), te nekih odredbi Zakona o agenciji za restrukturiranje i razvoj (oko pretvorba vlanistva). Svi su ti akti kako se naglasava, donijeti u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i predstavljaju odgovor na mjere koje je prema Hrvatskoj poduzela Srbija. Znaci, i dalje ce gradjani u Hrvatskoj moci uvoziti automobile pod povoljnijim uvjetima. TARIFA ZA STRUJU: Vlada je prihvatila prijedlog energetske bilance Republike Hrvatske za ovu godinu, novi tarifni sustav i opce uvjete za isporuku elektricne energije. To znaci da je struja skuplja, a stimulira se racionalnu potrosnju. Prihvacen je i prijedlog za donosenje Zakona o "Fundaciji Ivana Mestrovica", na izricit zahtjev Marije Mestrovic, kceri velikog umjetnika. Dopunjon je zakljucak da se dopunska sredstva iz republickog budzeta za 1991. uskrate i opcini Vrginmost koja takodjer ne provodi utvrdjenu politiku. To je deveta opcina jer su vec ranije uskracena opcinama Beukovac, Donji Lapac, Gracac, Knin, Obrovac, Titova Korenica, Dvor i Vojnic. Vlada nije imala primjedbi na prijedlog odluke da se 839 milijuna pomogne 55 opcina u Hrvatskoj koje su prosle godine pretrpjele vece stete od tuce, suse, pozara potresa i poplava. DRAZEN JAMBROVIC ...................................................................... Ogranicenja za zarade ZAGREB - Vise nema nikakvih dvojbi o sudbini zarada u Hrvatskoj, odnosno o mehanizmima kontrole kojima ce se zarade dovesti u vezu s trzistem, odnosno s plateznim sposobnostima drustva. Sluzba drustvenog knjigovodstva dobila je u srijedu na sjednici Vlade Republike Hrvatske ovlasti za neposrednu provedbu Progama gospodarske politike u dijelu koji se odnosi na zarade. USPJESNI: U posebnim zakljuccima vlade odredjeno je da slobodne ruke u raspodjeli - slobone koliko to omogucuju vlastiti akti i kolektivni ugovori - imaju poduzeca koja uspjesno posluju na trzisnim nacelima. Sve pravne osobe sa smetnjama u poslovanju, a takvih je sve vise, vratit ce se sa zaradama u neka prosla razdoblja. Na prosjecno isplacenu placu u razdoblju srpanj-studeni 1990. vratit ce se svi oni koji nisu pokrili gubitak po godisnjem obracunu, a po periodicnom nisu ostvarili dobit u iznosu vecem od tog gubitka. Isti rezim vrijedi i za nelikvidne, za sve pravne osobe koje u mjesecu za koji se obavlja isplata nisu bile solventne 15 dana neprekidno ili 20 dana s prekidima. U zakljuccima Vlade posebno je odredjeno da zarade gubitasa ili nesolventnih ne mogu biti manje od zajamcenog osobnog dohotka za odgovarajuce razdoblje. NEPRIVREDA: Zaposleni u neprivrednim djelatnostima, kojima se zarade isplacuju iz budzeta ili iz fondova, dobit ce zarade do razine osiguranih sredstava. Zarade zaposlenima u ostaloj neprivredi (banke, osiguravajuca i druga rizicna drustva, privredne komore, SDK, lutrija i slicno) odredjivat ce se na osnovi odluka nadleznih organa - njihovih upravnih odbora, savjeta, skupstina i izvrsnih odbara. Upravni odbori i druga slicna tijela u odredjivanju zarada trebaju se ravnati prema razini i dinamici placa u privredi republike, odnosno prema zaradama onih za koje obavljaju poslove. Sluzba drustvenog knjigovodstva u Hrvatskoj obavezna je pratiti kretanje takvih zarada i o tome redovito izvjestavati Vladu. Ukoliko zarade te kategorije zaposlenih znatnije odstupe od placa u privredi, Vlada Republike Hrvatske poduzet ce tzv. neposredne mjere. JAVNA PODUZECA: Javna poduzaca na razini opcine, grada Zagreba i republike isplacivat ce place kako ih odrede njihovi upravni odbori, uz suglasnost osnivaca s predlozenom politikom. Dakako, i ovdje ce orijentir za zarade biti isplate u privredi opcine, grada i republike. Rjesanje je privremeno i vrijedit ce do donosenja kolektivnih ugovora za grupaciju javnih poduzeca. FRANJO KISELJAK ("Vjesnik", 14.veljace 1991)
novine.21 djovicevic,
Vlada u delikatnom polozaju Markovicev kabinet bitno mijenja Zakon o opcenarodnoj obrani, ne bi li se njegovim dopunama uspostavila pravna osnova za depolitizaciju armije Ne treba biti politicki naivan, pa ocekivati kako ce dugo najavljivani, i nesumnjivo od dalekoseznog znacaja, ovotjedni potez savezne vlade naici na nepodijeljene simpatije. Radi se o Zakonu o opcenarodnoj obrani kojeg Markovicev kabinet bitno mijenja, ne bi li se njegovim dopunama uspostavila pravna osnova za depolitizaciju armije, te tako osvjezenog salje na adresu saveznog parlamenta. Gotovo da i ne treba sumnjati da ce u tom slucaju netragom nestati svaka principijelnost, pa i razloznost, cak ako se ima na umu i cinjenica da spomenuta inicijativa odlazi u saveznu Skupstinu u paketu, zajedno s poostravanjem kriterija za uvoz oruzja i municije. I ta cinjenica, naime, ocito svjedoci o svoj delikatnosti polozaja u kojem se danas nalazi savezna vlada, koju jedan dio zemlje priznaje tek kao (eventualnog) stecajnog upravitejja onoga sto se jos benevolentno naziva Jugoslavijom, dok je drugi uporno pokusavaju zaobici jer im kvari igru na poznatu kartu brojcane premoci. U ovo vrijeme mucnog i traljavog dogovaranja odavno vec posvadjanih republickih mocnika o sudbini Jugoslavije, u kojem svi, nacelno barem, iskljucuju mogucnost upotrebe sile, ali pod time, ocito, svi ne podrazumijevaju isto, tocno se zna kome ne odgovara izbacivanje politike iz kasarni i svodjenje armije na ono sto bi vec danas, a pogotovo sutra, jedino trebala biti - tehnicki i kadrovski visoko- usavrsen pogon za obranu od vanjske agresije. Najmanje je opasno sto se medju takvima nalaze i komunisticki "nostalgicari" okupljeni oko Pokreta za Jugoslaviju, kojim dirigiraju i aktivni i umirovljeni generali i kontraadmirali. Najveca opasnost nije (mada je ne treba ni potcjenjivati) ni u famoznoj Poolitickoj upravi SSNO, koja svojim beznadezno anakronim povjerljivim okruznicama samu sebe sasvim uspjesno blamira. Ono sto je potencijalno najopasnije, a sto se nikakvom zakonskom depolitizacijom JNA ne moze odstraniti, to je vec sada uocljivo nastojanje da se armija premetne u sedmog (ili devetog) ravnopravnog sudionika novog povijesnog dogovora o buducnosti zemlje. Koliko su zilavi, na sto su sve spremni i koliku podrsku takvi imaju u drzavnom rukovodstvu, bjelodano je razotkrio stenogram s posljednje sjednice Predsjednistva Jugoslavije, na kojoj se mandatni predsjednik nije libio ni nazvati ucjenom trazenje da drzavni vrh ocijeni takvo pragmantno mijesanje vojske u politiku kao sto je slucaj s "provaljenom" informacijom SSNO nakon sto se JNA, navodno, departizirala. Cinjenica da je u jednom krajnje dvosmisienom saopcenju toj informaciji ipak oduzet znacaj "akta rukovodjenja oruzanim snagama", jedva da moze biti umirujuca. Jer, sve dok pojedinci u drzavnom vrhu otvoreno koketiraju s armijom, prijeteci cak politickim neistomisljenicima rijecima kako zaboravljaju da je tu i vojska "koja nece dozvoliti kaos", dotle i najavljeno zakonsko izbacivanje politike iz kasarni tesko da moze otkloniti sumnju kako ce kasarne stvarno i ostati zatvorene, ma kakva bila politicka sudbina Jugoslavije. IVKICA BACIC ("Vjesnik", 14.veljace 1991)
novine.22 djovicevic,
IGRA TAJANSTVENE LICNOSTI Tko je madame Zelen-Maksa? Mirjana Maksha, alias Zelen-Maksa, koju se najvise spominje u slucaju oko navodnog vatikanskog kredita Hrvatskoj, bila je pocetkom osamdesetih upletena u tesku financijsku aferu. Nagadja se da je mozda sada "podmetnuta" kao kreditni pregovarac, navodno zbog svojih veza sa srbijanskim SUP-om, kako bi se kompromitiralo hrvatsku vlast "Sveta Stolica spremna da kreditom pomogne HDZ i raspad Jugoslavije", nadnaslov je pod kojim je proslonedjeljna "Politika" svojim citaocima razotkrila jos jednu aferu u Hrvatskoj. Prema navodima lista, nedavno je potpisan ugovor kojim ce Hrvatska dobiti kredit u dvije rate u iznosu od po dvije milijarde dolara i to po vrlo neuobicajenoj kamati od samo 0,7 posto. "Politika" je otkrila da bi prva rata trebala biti preuzeta do kraja ovoga mjeseca, a u cijeloj transakciji, u koju su umijesane banke Italije, Malte i Luksemburga te, naravno, Vatikan, vaznu ulogu odigrala je tajanstvena Mirjana Zelen-Maksa, savjetnik Ministarstva financija Francuske (?). U aferi "Kredit za rasturanje Jugoslavije", kako navodi "Politika", s hrvatske su strane umijesani Mate Babic, Josip Manolic, Stipe Mesic... Na optuzbe beogradskog tiska da Sveta Stolica ekonomski potpomaze secesionisticke planove Hrvatske, iz Vatikana je stigao ostar, odlucan demanti. Ujedno se saznalo da za "posrednika" Mirjanu Zelen-Maksa u francuskom Ministarstvu financija, a ni u pariskim financijskim krugovima, nitko nikada nije cuo. Dr. Mate Babic, u doba dok je bio potpredsjednik hrvatske vlade, doista je, prema vlastitim rijecima, imao kontakte s Mirjanom Zelen-Maksa, no kako kaze, "zajam se pokazao neostvariv, sve je propalo, sporazum nikada nije zakljucen i nisu preuzate nikakve obaveze niti za Hrvatsku, niti za Jugoslaviju". Nakon demantija Svete Stolice i hrvatskog vrhovnistva o zajmu uvjetovanom trenutnim otcjepljenjem Hrvatske i uspostavom NDH (kako se navodi u "Politici Ekspres" od 13. veljace), svi su se dali u potragu za tajanstvenom posrednicom, "financijskim strucnjakom" Mirjanom Zelen- Maksa. Afera "kukuruz" Tko je doista Mirjana Zelen-Maksa? Po onome sto se saznaje, rijec se zapravo o Mirjani Makshi, rodjenoj u Titovom Vrbasu, no kako u francuskom jeziku ne postoji slovo "sh" ono je zamijenjeno sa "s". Njeno ime veze se uz veliku aferu iz prve polovice osamdesetih, kada je zbog teske pljacke bila uhapsena i zasjela na optuzenicku klupu. U toj aferi gdja Maksha je na racun titovovrbaske tvornice "Vitamixa", preko tamosnjeg uvoznika "Vrbaskomerca", sa stranim partnerom iz Belgije "Valban International" ugovorila kompenzacijski posao u kojem je za 11.500 tona vojvodjanskog kukuruza trebalo biti uvezeno 3.500 tona soje i 950 tona ribljega brasna. Iz rijecke luke 11. travnja 1983. isplovio je brod nakrcan ugovorenim kukuruzom, no brod koji je cekao u New Orleansu na utovar soje i ribljega brasna za Jugoslaviju nikada nije natovaren. Rjesenjem istraznog suca od 31. listopada 1983. Mirjana Maksha je uhapsena. Nakon godinu i cetiri mjeseca dugog sudjenja i u medjuvremenu prekvalificirane optuznice u "neovlasteno zastupanje u poslovima vanjsko-trgovinskog prometa", osudjena je na dvije godine zatvora. Time ne zavrsavaju afere oko "prevarantice visokog stila" (kako je nazivaju u "Politici Ekspres"). Nedugo nakon toga Mirjana Maksha tuzila je svoga branitelja u vrbaskoj aferi, beogradsku odvjetnicu Spomenu Bilic. Sto se doista dogodilo izmedju braniteljice i branjene ostalo je nejasno. Po jednoj od verzija, Maksha nije zeljela odlezati ostatak kazne, pa kada su "ispucana" sva zakonska sredstva, navodno je beogradska odvjetnica od nje uzela vecu kolicinu dolara kako bi uz "podmazivanje" svojih veza isposlovala izlazak iz zatvora. Tako su na nikada dokazanoj listi za isplatu bili Stane Dolanc, tadasnji ministar unutrasnjih poslova, pojedini vojvodjanski funkcionari, medju kojima Petar Palkovljevic, Bosko Krunic, te tadasnjj okruzni tuzilac Bosko Knezevic. Slucaj je kulminirao otmicom Spomene Bilic od strane vojvodjanskog SUP-a, kako bi je iz Beograda doveli u Novi Sad i tamo uhapsili. Spominjalo se i maltretiranje od strane inspektora "otmicara" kako bi optuzenu prisilili na suradnju. U medjuvremenu, krunski svjedok protiv odvjetnice Bilic u jednom trenutku izjavljuje da je i sama bila oteta od strane vojvodjanske milicije, koja je od nje pokusala iznuditi dolare za potrebe sluzbe. U drugoj se verziji tvrdi da je cijeli slucaj Maksha - Bilic iskonstruiran kako bi se beogradska odvjetnica prisilila na suradnju s pokrajinskim SUP-om. U cijeloj prici zanimljiva je verzija koja stize iz beogradskog tiska po kojoj je sporni novac promijenio vlasnika upravo, kakve li slucajnosti, u jednom od zagrebackih hotela. "Sve upucuje na postojanje cvrste zagrebacke veze jos od ranije... ", zakljucuje "Politika Ekspres", dovodeci je u vezu s danasnjom kreditnom aferom. No, sve na kraju zavrsava oslobadjanjem Spomene Bilic zbog pomanjkanja dokaza, a dvojica inspektora sami zavrsavaju "iza resetaka". Veze s ministarskim tjelohraniteljima Mirjana Maksha, nakon odlezane kazne u Padinskoj Skeli, uspijeva dobiti pasos i odlazi u Francusku. Kao i sve drugo oko nje, tako i nacin na koji je dosla do putnih isprave obavijen je tajnovitoscu. Prema jednima, pomogle su joj dobre veze i suradnja s milicijom, dok je, prema drugima, putovnicu dobila zahvaljujuci podmicivanju koje su izvrsili sefovi medjunarodnog podzemlja (!). Sto se u medjuvremenu dogadjalo izmedju titovovrbaske i vatikanske afere sa, sad vec, Mirjanom Zelen-Maksa? Prema nekim tvrdnjama, u Parizu se nastavlja baviti sumnjivim poslovima financijskih transakcija medjunarodnih razmjera. U Titov Vrbas, njeno rodno mjesto, kako se saznaje, i dalje cesto dolazi. Vidjana je u pratnji "sumnjivih tipova", okicena zlatnim nakitom, odjevena u skupocjena krzna i, naravno, u nezaobilaznim luksuznim automobilima francuskih i belgijskih tablica. Vladimir Srempf, vlasnik osjeckog poduzeca "Lowiger", izjavio je u "Vecernjem listu" da je sam imao iskustva sa "savjetnicom u francuskom Ministarstvu financija". Godine 1988. gdja Maksa ponudila mu je fantasticne ugovore, no, osim velikih prica, nista od toga nije ostvareno. Kako kaze Srempf, otkrio je da je Mirjana Zelen-Maksa tek obican sluzbenik tvrtke "Societe Commerciale Expansion Economique" koja se bavi trgovinom prehrambenim proizvodima. "Svoje veze u francuskom ministarstvu dokazivala je podsjetnicama ministara koje su zapravo pripadale ministarskim tjelohraniteljima i slicnim drugorazrednim osobama", prica Srempf, tvrdeci da za svoje navode ima pismene dokaze i svjedoke. Cak se kalkulira da je gdja Mirjana Zelen-Maksa "podmetnuta" kao glavni "kreditni" pregovarac ne bi li se na taj nacin kompromitirala hrvatska vlast, a takve su tvrdnje zasnovane na njenim vezama s SUP-om Srbije, ali i bivsom (da li?) politickom vrhuskom. U tom kontekstu moze se promatrati i navodni telefonski razgovor Mirjane Zelen-Makse, prenesen u "Politici" od srijede, u kojem na pitanje novinara o "vatikanskoj aferi" odgovara "Ne zelim to da kontentarisem. O svemu pitajte gospodina Mesica i ljude koji su trazili kredit". U tom razgovoru ujedno nagovjestava i vrlo brzo rasvjetljavenje (za cetiri, pet dana) istine o kreditima Svete Stolice Hrvatskoj. Sto je istina, a sto tek leganda u prici oko tajanstvene madame Maksa, koja je, po svemu sudeci, upletena u mnoge financijske, ali i politicke afere? VECESLAV KOCIJAN ("Vjesnik", 14.veljace 1991)
novine.23 bojt,
"Bilo bi, naravno, pogrešno misliti da je sadašnje slovenačko-hrvatsko paktiranje nekakva prirodna stvar, koja je uslovljena civilizacijskim i istorijskim sličnostima oba naroda: da su Slovenci i Hrvati zaista "prirodni" saveznici pakt bi sklopili mnogo ranije. Ipak, u prvoj Jugoslaviji Slovenci i Hrvati su na velikosrpske pritiske reagovali sasvim različito: Hrvati kao separatisti ili autonomaši, dok su Slovenci, pak, brundali, ali su na kraju uvek podržali srpsku politiku. Na izborima 1938. slovenački klerikalci išli su u koaliciju sa Stojadinovićevom unitarističkom listom, tako da su rezultati izbora u Sloveniji i Hrvatskoj bili dijametralno suprotni - u Sloveniji su pobedili unitaristi, a u Hrvatskoj autonomaši "udružene opozicije" koju je vodio Dr Maček. Istini za volju, treba priznati da su se Mačeku tada pridružile i neke srpske stranke, pre svega tadašna SDS, koja je zastupala "austrougarske" Srbe. Ta razlika izmedju hrvatskog i slovenačkog odnosa prema Jugoslaviji jasno se pokazala i u toku rata, kada su Hrvati osnovali nezavisnu državu, dok Slovencima nešto tako nije ni padalo na pamet. Štaviše, u Sloveniji je čak postojalo i nekoliko četničkih odreda, a domobrani su se krajem rata proglasili za slovenačku vojsku kralja Petra, a ne za armiju nezavisne slovenačke države. Ukratko, sve do političkog radjanja Slobodana Miloševića, u Sloveniji je, za razliku od Hrvatske, razbijenje Jugoslavije značilo nešto loše. Tako je bilo i 1971. godine, kad je "hrvatsko proljeće" nosilo snažan nacionalni naboj, dok su u Sloveniji tada gurali samo ekonomski liberlaizam. Slovenci u zato - bar iz hrvatskog ugla gledanja, važili za izdajnike koji su onemogućavali da se Jugoslavija "federališe" odnosno "autonomizira". razloge za takvo ponašanje treba, verovatno, tražiti u nedostatku bilo kakvih državotvornih ambicija kod tadašnjih slovenačkih političara i u računici da je, uz neprestane hrvatsko-srpske sporove, još moguće nekako balansirati, dok bi, medjutim, samo državna veza sa Hrvatskom, odnosno čvrsta srpsko-hrvatska Jugoslavija Slovence bez sumnje asimilovala. Te uloge su danas bar delimično okrenute. Dok Slovenci po svaku cenu beže iz Jugoslavije, Hrvati je i dalje pokušavaju "federalizovati" - ako bi se Hrvatska želela otcepiti, morala bi se, pak, odreći onog dela svoje teritorije na kojem živi srpska manjina, a istovremeno bi izvan nje ostao neprijatno veliki broj Hrvata. Ako bismo želeli da budemo zlobni, mogli bi smo reći da bi tek time nastali odnosi za slovenačko-hrvatsku konfederaciju, pošto bi jedinice bile iste veličine i zato ni jedna od njih ne bi mogla zatirati onu drugu. Ukratko , slovenačko-hrvatska konfederacija bila vi velikosrpski proizvod - moguća samo ako Srbi pre toga primereno "iskasape" Hrvatsku." (Miha Kovač - "Mladina")
novine.24 andrea,
Petek, 1. marca 1991 V Jugoslaviji je sedaj mogoce samo kratkotrajno zatisje, kajti zagotovo se po nekaj dneh navideznega miru zgodi nekaj, kar pozene politicni in na sploh zivljenjski tok v nov krizni zagon. Danes je bila tak dogodek seja Predsedstva SFRJ v razsirjenem sestavu, to se pravi s predsedniki zvezne skupscine, vlade in republik. Na sejo ni prisel predsednik Hrvaske dr. Franjo Tudjman. Predsedniku Jovicu je poslal pismo, da ne more sodelovati pod politicnimi pritiski in kazenskimi groznjami. Predsedstvo je namrec na svoji vcerajsnji seji obravnavalo njegovo pismo ameriskemu predsedniku Bushu, pred tem pa je Jovic vprasal za mnenje zvezno tozilstvo o domnevnem pozivanju tujih drzav za vpletanje v jugoslovanske zadeve. Predsedstvo je z dvema glasovoma proti odlocilo, da Tudjmanovo pismo ni v skladu z ustavo in zakoni. Vsebine danasnjega pogovora je po prihodu v Ljubljano povedal predsednik slovenskega predsedstva Milan Kucan. Na sporedu so bile tri teme: kako sedaj ziveti v prehodnem obdobju, koncept skupnih funkcij v prihodnji skupni drzavi in predlog postopka za izlocitev tistih, ki ne zelijo vec ostati skupaj. Za prvo je rekel, da ni soglasja med republikami in zvezno vlado. Slednja bo sla s predlogi v zvezno skupscino in ce tam ne bo soglasja, "smo blizu izrednega stanja". Drugo je pripravljala posebna skupina, v kateri pa niso sodelovali predstavniki iz Slovenije in Hrvaske, ker ti dve republiki ne zelita ziveti v eni drzavi, temvec v svoji, ki se bo z drugimi povezovala. Tretji predlog pa so odlozili, ker je gradivo prislo prepozno. Sicer pa je njegova vsebina taka, da je ocitno nesprejemljiva, ker skusa vsiliti "ustavno" pot izlocanja. Kucan je dejal, da so stiri republike zainteresirane za eno drzavo, dve pa sta pripravljeni svoje odnose s tako drzavo urejati v najsirsih oblikah. 12. marca naj bi govorili o gospodarskih in varnostnih zadevah skupnega bivanja. Stipe Mesic je menil, da se dve rapubliki zavzemata za federacijo, stiri pa za zvezo samostojnih drzav. Predsedstvo je ze vceraj razpravljalo o slovenski resoluciji o razdruzitvi Jugoslavije in novih ustavnih dolocilih in o podobnih dokumentih na Hrvaskem ter ocenilo, da gre za enostranske akte, ki so v nasprotju z ustavo. Pri ustavnem sodiscu bo sprozilo postopek za oceno njihove ustavnosti. O tem je vceraj govorila tudi zvezna vlada, ki je menila, da omenjeni resoluciji dejansko odpravljata Jugoslavijo kot drzavo in kot mednarodni pravni subjekt. To sta dokumenta odcepitw, v nasprotju z zvezno ustavo in zato brez kakrsnekoli pravne veljave. Republiska ustavna komisija je na danasnji seji sklenila, da bo v republisko skupscino poslala spremembe ustavnih dolocil o ljudski obrambi. Po novem naj bi slovenski vojaski obvezniki ůsluzili vojaski rok v teritorialni obrambi in organih za notranje zadeve, v izrednih primerih pa tudi v solah JLA. Priznali bi ugovor vesti in sluzenje v civilnih ustanovah. To naj bi prislo v postev ze aprila. Svetovna banka bo sodelovanje z Jugoslavijo nadaljevala le ob dokazih, da vse reoublike podpirajo uresnicevanje reforme, je v Washingtonu danes slisal podpredsednik zvezne vlade Zivko Pregl. Italijanski zakon o "obmejnih obmocjih" ima na voljo vec kot 800 milijard lir. Dobil ga bo tisti, ki ga bo znal najbolj ucinkovito uporabljati za gospodarsko, bancno in znanstveno sodelovanje. Slovenija ima pri tem dobre moznosti za navezavo pravih vezi. Slovenska uradna bancno poslovna delegacija je koncala obisk v Juzni Afriki. Pogovore je pripravila Ljubljanska banka, delegacija pa je navezala vrsto konkretnih poslovnih stikov. ţb Iz Grcije se je vrnil slovenski zunanji minister dr. Dimitrij Rupel, ki je menil, da si z Grcijo lahko obetamo dobro sodelovanje. Srbski nacionalni svet in izvrsni odbor Srbskega avtonomnega obmocja Krajina sta v Kninu sprejela resolucijo o razdruzitvi Srbskega avtonomnega obmocja Krajine in republike Hrvaske, ker srbski narod na Hrvaskem nima nobenega razloga za locitev od SFRJ. Do razdruzitve naj bi tam veljali zvezni predpisi, prvijo tamakajsnji Srbi. Nepreklicno je odstopil rektor Univerze v Mariboru dr. Alojz Krizman. Svoje dejanje je utemeljil s "preobremenitvijo z rednim delom in preutrujenostjo", poleg tega pa je dejal, da se ne more sprijazniti s prelozitvijo prenove univerzitetnih progamov za eno leto. Za okoli 28.300`oznovnosolcev bo letos na slovenskih srednjih solah nekaj vec kot 30.900 mest. Danasnji TV Dnevnik je bil brez napisov, imen in vremenskih podatkov na ekranu, ker honorarni sodelavci niso hoteli delati zaradi neizplacanih denarjev, zasluzenih v treh mesecih. To je pravzaprav malenkost v primerjavi z narascajoco brezposelnostjo, stavkami, stecaji, pomanjkanjem denarja za place, pokojnine in podobnim. Sport. Hokejski drzavni prvak je zagrebski Medvescak, ki je danes tretjic (v stirih sklepnih srecanjih) premagal ljubljansko Olimpijo. Vreme je kilavo. ------------------------------------------------------------ YUGOSLAVIA REPUBLICS VOICE OF AMERICA CORRESPONDENT FROM VIENNA - KRIS JANOWSKI 3,1, 1991. 2,30 P.M. 33 more lines... THE MEETING FRIDAY WAS THE LATEST IN A SERIES OF SIMILAR ENCOUNTERS DESIGNED TO FIND AN AGREEMENT ON THE FEDERATION'S FUTURE SHAPE. BUT CROATIA'S PRESIDENT FRANJO TUDJMAN STAYED AWAY FROM THE BELGRADE MEETING, RĘRTEDLY TO PROTEST THE FEDERAL LEADERSHIP'S DENOUNCEMENT OF A LETTER MR. TUDJMAN RECENTLY SENT TO PRESIDENT GEORGE BUSH, ASKING MR. BUSH FOR ASSISTENCE IN CASE OF A CRACKDOWN BY THE FEDERAL ARMY. MR. TUDJMAN'S LETTER AND HIS ABSENCE FROM THE MEETING FRIDAY REFLECTED THE CURRENT TENSE POLITICAL ATMOSPHERE IN YUGOSLAVIA. AT THE HEART OF THE TENSION IS THE CONFLICT BETWEEN SERBIA AND CROATIA, THE TWO LARGEST REPUBLICS. CROATIA AS WELL AS THE SMALL PROSPEROUS REPUBLIC OF SLOVENIA, HAVE FREELY ELECTED NON COMMUNIST GOVERNMENTS. BOTH REPUBLICS HAVE TREATENED TO SECEDE FROM THE FEDERATION UNLESS YUGOSLAVIA IS TRANSFORMED INTO A LOOSE UNION OF INDEPENDENT STATES. THIS HAS PUT THEM AT ODDS WITH COMMUNIST-GOVERNED SERBIA, YUGOSLAVIA'S LARGEST REPUBLIC, WHICH WANTS TO PRESERVE THE CURRENT CENTRALIZED SYSTEM. SERBIA APPEARS TO HAVE THE CACKING OF THE SMALL REPUBLIC OF MONTENEGRO, WHILE THE REMAINING REPUBLICS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA AND MACEDONIA ARE TAKING A MIDDLE OF THE ROAD POSITION, OPTING FOR A COMPROMISE. THE FEUD BETWEEN SERBIA AND CROATIA INTENSIFIED THIS WEEK WHEN LEADER'S OF CROATIA'S 600 THOUSAND STRONG ETHNIC SERBIAN MINORITY IN THE REGION OF KNIN IN SOUTHERN CROATIA DECLARED INDEPENDENCE FROM CROATIA, ANGERING THE REPUBLIC'S GOVERNMENT. SERBIA'S LEADER SLOBODAN MILOSEVIC WAS LATER QUOTED AS SAYING THAT THOSE REPUBLICS THAT WANT TO SECEDE FROM YUGOSLAVIA CAN DO SO BUT, IN HIS WORDS, 'WITHOUT THE SERBS'. THERE ARE SIZABLE SERBIAN MINORITIES IN VIRTUALLY ALL REPUBLICS, EXCEPT SLOVENIA. IN BOSNIA ALONE THERE ARE ONE POINT THREE MILLIONS SERBS. IN A TELEVISION INTERVIEW THURSDAY, CROATIAN PRESIDENT FRANJO TUDJMAN DESCRIBED CHANCES OF REACHING AN AGREEMENT BETWEEN THE REPUBLICS AS 'VERY POOR'. __________________________________________________________________ Sobota, 2. marca 1991 V Jugoslaviji je izbruhnilo novo bojno zarisce, in sicer v slavonski obcini Pakrac, okoli 150 kilometrov vzhodno od Zagreba. Vceraj so policisti srbskega rodu na tamkajsnji policijski │postaji razorozili 16 policistov hrvaske narodnosti. Po sporocilu sluzbe za informiranje pri Predsedstvu SFRJ pa je danes zjutraj ob sestih priblizno 150 do 200 pripadnikov hrvaskega notranjega ministrstva vdrlo v poslopje obcinske skupscine in v policijsko postajo v Pakracu. Pred to akcijo se je vecji del aktivne in nekaj rezervne sestave z orozjem umaknil iz postaje in odsel iz Pakraca. V jutranjih urah se je zbralo 300 do 400 ljudi, ki pa so jih razgnali s silo in solzilcem. Pri tem je bilo uporabljeno tudi orozje. Posamezne strele je bilo slisati tudi na okoliskih hribih. Na njih se je zbrala vecja skupina prebivalcev Pakraca in pripadnikov milice. Kot je receno v sporocilu sluzbe za obvescanje, se je povecevalo stevilo pripadnikov hrvaskega notranjega ministrstva. Predsednik zveznega predsedstva dr. Borisav Jovic je na predlog zveznega sekretariata za ljudsko obrambo odobril premik posebnih enot JLA, da bi tako preprecil mednacionalne spopade, ki groze na obmocju tega slavonskega mesta. Zvezni sekretariat za notranje zadeve pa je v Pakrac poslal skupino svojih inspektorjev. Kot je sporocil hrvaski radio, sta popoldne odpotovala v Pakrac podpredsednik zveznega predsedstva Stipe Mesic in predsednik zbora obcin hrvaskega sabora Slavko Degoricias. Predsednik izvrsnega sveta skupscine obcine Pakrac je popoldne novinarjem izjavil, da je med pogovorom s predstavniki zveznega sekretariata za notranje zadeve in JLA zahteval umik pripadnikov hrvaskega sekretariata za notranje zadeve z obmocja obcine Pakrac. Dejal je, da so ti tako rekoc okupirali poslopje obcine, tako da vanjo ne morejo zakonito izvoljeni funkcionarji. Na dogodke so se mnozicno odzvale razne stranke in organizacije iz Srbije in Krajine. Nekatere opozarjajo zvezno predsedstvo, naj stori svojo dolznost in zavaruje srbski zivelj, sicer bodo pozvale srbski narod, da bo sam ukrepal. Kot porocajo, so pripadniki hrvaskega ministrstva priprli 30 izgrednikov. Pri vzdrzevanju reda so pomagali tudi vojaki. Sicer pa naj )-bilo po zadnjih vesteh v Pakracu mirno, menda pa se v okolici tu in tam slisi kaksen strel. Predsedstvo Jugoslavije se je sestalo na izredni seji. Reagirala je tudi zvezna vlada in zahtevala vzpostavitev normalnega stanja. Do vsega tega prihaja zaradi zahtev in dejanj srbskih ljudi na Hrvaskem, da bi imeli svojo avtonomijo, ki so jo v Krajini tudi ze razglasili. ------------------------------------------------------------ CROATIAN INTERIOR MINISTRY UNITS OCCUPY POLICE STATION IN PAKRAC ( I WILL CITE DIFFERENT REPORTS FOLLOWING CRONOLOGICAL ORDER) FBIS - BASED ON TANJUG - MARCH 2. 1991 EARLY THIS MORNING UNITS OF THE CROATIAN MINISTRY FOR INTERNAL AFFAIRS ENTERED PAKRAC, BLOCKED THE TOWN, AND OCCUPIED ITS POLICE STATION AND MUNICIPAL BUILDING. DURING THE CURSE OF THIS ACTION BY THE POLICE BURSTS OF FIRE AND SPORADIC SHOTS WERE HEARD. THERE HAVE BEEN NO REPORTS AS TO HOW AND WHY THIS ACTION BY THE CROATIAN INTERIOR MINISTRY UNITS TOOK PLACE AND WHETHER ANYONE WAS WOUNDED IN THE PROCESS. AT THE MOMENT THERE IS NO OFFICIAL INFORMATION. THE CROATIAN INTERIOR MINISTRY IS EXPECTED TO RELEASE AN OFFICIAL STATEMENT. ...... AP 'CROATIAN POLICE SEAL OFF TOWN AND RETAKE POLICE STATION FROM SERBS CROATIAN POLICE ON SATURDAY SEALED OFF CENTRAL CROATIAN TOWN PAKRAC OCCUPYING THE POLICE STATION AND TOWN HALL, THE STATE NEWS AGENCY TANJUG REPORTED.... ( I WILL CITE THE STATEMENT ITSELF, BUT BEFORE THAT I AM TAKING SOME OF THE MOST IMPORTANT FACTS THIS REPORT HAS) SIX ROUNDS OF TALKS AMONG REGIONAL LEADERS SINCE JAN. 10 HAVE FAILED TO PRODUCE AN AGREEMENT ON HOW TO RESHAPE THE COUNTRY. SERBIA'S HARDLINE PRESIDENT SLOBODAN MILOSEVIC HAS THREATENED TO EXPAND THE STATE'S BORDERS TO 'PROTECT' ETHNIC SERBS LEAVING IN OTHER REPUBLICS. THERE ARE ABOUT 550,000 ETHNIC SERBS IN CROATIA'S POPULATION OF 5 MILLION. ETHNIC SERBS IN CROQTľAgS KóCJIťA REGION NEAR THE ADRIATIC COAST HAVE BEEN IN VIRTUAL REBELLION AGAINST CROATIAN AUTHORITIES SINCE LAST SUMMER.THEY HAVE DECLARED AUTONOMY AND THEIR POLICE FORCE INDEPENDENT. ON THURSDAY THEY ANNOUNCED Đ╣ţTHE ENCLAVE WOULD SECEDE FROM CROATIA IN RESPONSE TO THE REPUBLIC'S PARLIAMENTARY DECISION TO INITIATE ITS DISSOCIATION FROM YUGOSLAVIA. .......... CROATIAN STATEMENT ON OCCUPATION OF PAKRAC POLICE STATION THE CROATIAN MINISTRY FOR INTERNAL AFFAIRS HAS JUST RELEASED THE FOLLOWING STATEMENT ON THE EVENTS IN PAKRAC: FOLLOWING THE DECISION OF THE MUNICIPAL ASSEMBLY OF PAKRAC, PASSED ON 22 FEBRUARY, TO PLACE PAKRAC'S POLICE STATION UNDER THE AUTHORITY OF THE SO-CALLED SECRETARIAT FOR INTERNAL AFFAIRS OF KRAJINA, SOME OF THE EMPLOYEES IN THE POLICE STATION CONTRIBUTED THROUGH THEIR CONDUCT TO THE DETERIORATION OF THE SECURITY SITUATION IN THIS AREA. THE RESERVE POLICE PERSONNEL OF SERBIAN NATIONALITY WERE THUS ILLEGALLY MOBILIZED IN THE COURSE OF WHICH 16 CROATIAN POLICEMEN WHO HAPPENED TO FIND THEMSELVES IN THE POLICE STATION WERE DISARMED. DUE TO THE FAILURE OF THE COMPETENT INDIVIDUALS IN THE POLICE STATION TO HEED THE WARNINGS AND ORDERS FROM THE POLICE STATION IN BJELOVAR AND THE CROATIAN MINISTRY OF INTERNAL AFFAIRS, WHILE ALL THE FACTS BEAR WITNESS TO THEIR DISREGARD FOR LAW AND THE SERVICE'S RULES OF OPERATION, THUS POSING A THREAT TO PUBLIC PEACE AND ORDER ON A LARGER SCALE, THE CROATIAN INTERIOR MINISTRY TOOK OPERATIONAL MEASURES BETWEEN 1 AND 2 MARCH 1991 TO RESTORE PEACE AND DISCIPLINE IN THE PAKRAC POLICE STATION. IN THE COURSE OF TAKING MEASURES TO PREVENT INDIVIDUALS AND GROUPS IN THE WIDER AREA OF THIS PART OF THE REPUBLIC FROM COMMITTING FURTHER ILLEGAL ACTIONS, THE COMPETENT ORGANS ARE ESTABLISHING THE CRIMINAL AND OTHER RESPONSIBILITY OF THE PARTICIPANTS IN THESE ILLEGAL ACTIONS. THE INTERIOR MINISTRY CALLS ON THE CITIZENS TO HELP NORMALIZE, BY THEIR CONDUCT, THE STATE OF PUBLIC PEACE AND ORDER IN THESE AREAS. ALL THOSE MEMBERS OF THE RESERVE POLICE UNITS WHO WERE MOBILIZED ILLEGALLY AND ARE IN POSSESSION OF ARMS ARE ALSO BEING CALLED ON TO RETURN THEM AT THE POLICE STATION. IF THEY FAIL TO DO SO THEY WILL BE TREATED AS A PARAMILITARY FORMATION AS LEGISLATION AND SFRY PRESIDENCY'S ORDER TO REGULATE THIS ISSUE. AT THE END OF THE MINISTRY'S STATEMENT IT SAYS THAT 'THE PUBLIC WILL BE INFORMDE IN A TIMELY MANNER ABOUT ALL FURTHER DETAILS SURROUNDING THESE EVENTS'. ------------------------------------------------------------ REUTER URGENT ARMY DEPLOYED IN CROATIA, SIX REPORTED KILLED IN ETHNIC CLASH YUGOSLAVIA DEPLOYED TROOPS IN THE REPUBLIC OF CROATIA ON SATURDAY AFTER BLOODY CLASHES BETWEEN CROATIAN POLICE AND REBELLIOUS MINORITY SERBS. 'IN ORDER TO PREVENT ESCALATION OF INTER-ETHNIC CLASHES, YUGOSLAV PRESIDENT BORISAV JOVIC ACCEPTED A PROPOSAL BY THE DEFENCE MINISTRY AND APPROVED THE DEPLOYMENT OF SUITABLE UNITS OF TH┼ KUGOSLAV PEOPLES aZrž iEEUŇUňE2I=5ó!üAIM%9 eüM%╣5IT SAID IT WAS NOT KNOWN WHETHER THERE WERE ANY CASUALTIES IN THE CLASHES IN THE CROATIAN TOWN OF PAKRAC. BELGRADE RADIO REPORTED THAT SIX PEOPLE INCLUDING THREE YOUTHS, HAD BEEN KILLED. THE REPORT COULD NOT BE IMMEDIATELY CONFIRMED...... ------------------------------------------------------------ ministry of internal affairs (mup) STATEMENT BY MILAN BREZAK - RECORDED (SOURCE VOICE OF AMERICA + REUTER) THE MUP FORCES HAVE ESTABLISHED PUBLIC PEACE AND ORDER IN PAKRAC AND IN THIS RESPECT THE SITUATION IS NOW SATISFACTORY. I WISH TO REFUTE RUMORS ABOUT VICTIMS, BECAUSE THERE WERE NOT EVEN ANY INJURIES DURING MUP INTERVENTION. I ALSO WISH TO STRESS THAT, IN THE PROCESS OF ESTABLISHING PUBLIC PEACE AND ORDER, MUP MEMBERS WERE ASSISTED BY THE PRESENCE OF YUGOSLAV PEOPLE'S ARMY (YPA) CONTRIBUTED TO THE CALMING OF THE OVERALL SITUATION. I EXPRESSLY STATE THAT THERE WAS NO CONFRONTATION BETWEEN YPA AND MUP MEMBERS, AS SOME PUBLIC INFORMATION MEDIA ARE CLAIMING, ESPECIALLY ONES FROM BELGRADE. I WOULD LIKE TO TAKE THIS OPPORTUNITY TO CALL ON ALL HONEST AND WELL INTENTIONED PEOPLE NOT TO BE DUPED BY LIES AND RUMORS ABOUT SO-CALLED ATTACKS BY SPECIAL UNITS SPREAD BY EXTREMITS AND DELINQUENTS WHO WISH TO PORTRAY OUR WORKERS AS SINISTER GHOSTS, CALCULATED AT CREATING THE PSYCHOSIS OF FEAR AND PANIC AMONG THE CITIZENS IN ORDER TO CAUSE CHAOS. THIS IS ALSO THE CASE WITH THESE LATEST EVENTS IN PAKRAC, AND HAS BEEN USED FOR DISTRIBUTING THE CITIZENS IN SO-CALLED SERBIAN MUNICIPALITIES IN CROATIA. I WOULD LIKE TO STRESS ONCE AGAIN THAT MUP WILL GUARANTEE PEACE AND SECURITY TO ALL HONEST CITIZENS, AND OUR MEMBERS WILL INTERVENE IN ORDER TO PROTECT CITIZZENS, CONSTITU- TIONAL ORDER, OR PROPERTY IF THREATENED. FINALLY ALLOW ME TO TELL THE PUBLIC THAT MUP MEMBERS ARRESTED ABOUT 30 PEOPLE SUSPECTED OF TAKING PART IN ILLEGAL ACTIVITIES IN PAKRAC. (Skinuto s DECneta - RokPress (e_mail novine slovenaca u USA))
novine.25 bojt,
>> THIS HAS PUT THEM AT ODDS WITH COMMUNIST-GOVERNED SERBIA, >> YUGOSLAVIA'S LARGEST REPUBLIC, WHICH WANTS TO PRESERVE THE >> CURRENT CENTRALIZED SYSTEM. ^^^^^^^^^^^^^^^^^^^ Nisam znao da ovi iz Glasa Amerike ovoliko nemaju pojma... Ovaj sistem je svašta al trenutno siguno nije "CENTRALIZED"!
novine.26 dvidovic,
Citam Novosti od Nedelje 3. marta, a u novinama pune strane opisa strahovitog pritiska redarstvenika na neduzni narod u Pakracu. Pa onda poginuo svestenik, ubijena zena u crkvi ubijeno 11 ljudi. I sve u tom stilu, a onda na jednoj strani, inace punoj gluposti slicnih ovima gore napisanim, │mala, neupadljiva vest; "Hleb u Crnoj Gori od sutra skuplji 14%. ". Nema komentara.
novine.27 bojt,
>> Citam Novosti od Nedelje 3. marta, a u novinama pune strane >> opisa strahovitog pritiska redarstvenika na neduzni narod u >> Pakracu. Pa onda poginuo svestenik, ubijena zena u crkvi >> ubijeno 11 ljudi... Da, Novosti su se baš istakle u ovom slučaju. I sami naslovi su bili vrlo inspirativni ("Masakr nedužnog stanovništva" itd...), kao i izveštavanje o prisustvu 8 hiljada milijardi redarstvenika, gomilama mrtvih itd. Inače, danas je "Politika" na naslovnoj strani objavila da nije bilo ljudskih žrtava u Pakracu!
novine.28 rklinar,
GRAĐANINU MILOŠEVIĆU Ovih su se dana u Srbiji pojavile vrlo zanimljive političke inicijative i to u formi otvorenih pisama "građaninu Miloševiću". Socijaldemokratski savez Srbije, naime, u podužim porukama srpskom predsjedniku zahtijeva da se temeljito preispita dosadašanja spska politika, kako prema Kosovu tako i prema Hrvatskoj, Sloveniji pa čak i Jugoslavenskoj narodnoj armiji. "Građanine Miloševiću" - piše u jednom od tih otvorenih pisama - "na znamenitom predizbornom skupu u Nišu optužili ste svu opoziciju u Srbiji, a najdirektnije SPO, da su fašisti koji spremaju - čim prigrabe demagoškim obećanjima vlast - rat srpskom narodu. Kao odgovor na to obećali ste politiku koja oličava težnje za mirom i sporazumijevanjem. Poslednji događaji dokazuju upravo suprotno.Svojim vezivanjem za konzervativni vrh JNA i tvrdokornim stavom u pregovorimakoji se vode stavili ste na kocku i mir i budućnost građana čiji ste izabranik postali obećavajući im upravo suprotno od onog što radite sada... Politika koju vodite ne donosi ništa dobro.Ona gura Srbe u rat protiv svih. Jasno je da Zapadna Evropa i SAD rajije podržavaju politiku Slovenije i Hrvatske nego politiku Srbije, i to isključivo zbog nedemokratskog i staljinističkog manira vaše politike. U demokratskim društvima podanici ne šalju državnim organima naručene pozdravne telegrame sa izrežiranih mitinga tražeći ovo ili ono. Takva 'podrška' potrebna je samo onom režimu koji je prožet osećajem nelegitimnosti, a takav je upravo Vaš. žinjenica je da je Srbija na izuzetno lošem glasu u svetu. To se očituje u faktu da Vas niti jedan strani državnik ne želi primiti i razgovarati. Jeste li se zapitali zašto? Ili da okrenemo pitanje: zašto državnici moćnih zemalja Zapadne Evrope i SAD primaju u posete predsednika Hratske i Slovenije?" Drugo otvoreno pismo iz pera srpskih socijaldemokrata uglavnom je posvećeno Kosovu, odnosno svim onim etiketama kojima je srpska politika posljednjeg desetljeća krstila kosovske Albance. Separatista je onaj koji se odvaja od neke državno-pravne celine. Ideja o republici Kosovo ije nikakvo otcepljenje od Jugoslavije, nego eventualno Srbije. Proističe da su rukovodioci Srbije još prije deset godina svoju republiku smatrali suverenom državom... Da iredentizam nije nikakav pogrdni naziv, nego deo srpske, kažu, slavne istorije, setio se neko iz Francuske 7 (biće da je Dobrica Ćosić). Naime, Srbi su svojim iredentizmom i nacionalizmom srušili dva carstva, Otomansko i Austrijsko, da bi ostvarili ideju nacionalnog ujedinjenja. Na kraju danas najčešće upotrebljavan termin 'terorizam' ne odgovara stvarnosti i gola je propagandna izmišljotina. Jer teroristička dela - atentata na političare, vojnike, oficire ili pripadnike upravnog aparata, podmetanja bombi itd. od strane Albanaca na Kosovu jednostavno nema..." - kažu srpski socijaldemokrati, zahtijevajući, ukratko, Miloševićevu ostavku na funkciju predsjednika države. Nažalost, sudbina je ovih pisama unaprijed poznata. Objavljena su, eto, u hrvatskim novinama, dok srpska javnost za njih vjerojatno neće saznati. "Danas", 05.03.1991.
novine.29 rklinar,
... Svakako najvažnija odluka u Hrvatskoj je da se štampa marka s likom Franje Tuđmana. Jović bi bio sretan da dobije pismo od Franje a na pismu Franjina marka. A Franjo bi bio sretan da dobije pismo a na njemu Sloboddanova marka. A Slobodan bi bio sretan da dobije pismo a na njemu Rugovina marka. A Vuk Radovan Karađić dobije pismo s Alijinom markom na kojoj još piše 'Suverena ti Bosna'. Objašnjenje da štampanje marke nije stvaranje kulta ličnosti jer da najprije na marku moraš pljunut pa zalijepit moš uvažit. A moš stvar rastumačiti da štampanjem takvih marki neko oće da raja masovno oblizuje žive političare. Odozada. Kolumna Tanje Torbarine, "Danas", 05.03.1991.
novine.30 bojt,
>> Nažalost, sudbina je ovih pisama unaprijed poznata. Objavljena >> su, eto, u hrvatskim novinama, dok srpska javnost za njih >> vjerojatno neće saznati. Bilo bre u "Borbi"...
novine.31 dejanr,
>> Pa onda poginuo svestenik, ubijena zena u crkvi ubijeno 11 ljudi. >> I sve u tom stilu, a onda na jednoj strani, inace punoj gluposti >> slicnih ovima gore napisanim, mala, neupadljiva vest; "Hleb u >> Crnoj Gori od sutra skuplji 14%. Citat iz Orvelove 1984: "Glas sa telekrana zastade za trenutak. Trubni znak, lep i jasan, proplovi ustajalim vazduhom. Hrapav glas nastavi: - Pažnja, pažnja! Ovoga trenutka smo dobili fleš vest sa malabarskog fronta. Naše snage u Južnoj Indiji postigle su veličanstvenu pobedu. Ovlašćen sam da objavim da će ova pobeda, o kojoj sledi izveštaj, verovatno privesti rat kraju. Evo izveštaja... Loše vesti, pomisli Vinston. I naravno, posle brutalnog opisa pobede nad evroazijskom vojskom, sa stravično visokim brojem ubijenih i zarobljenih, naiđe obaveštenje da će od sledeće nedelje sledovanje čokolade biti smanjeno sa 30 grama na 20..." Od sledećeg dana su u 1984. proklamovali da je sledovanje čokolade zapravo POVEĆANO sa 30 grama na 20 - da li ćemo i to uskoro primeniti?
novine.32 dvidovic,
Ne znam hocemoli biti u stanju da primecujemo takve stvari ako se ovo ispiranje mozga bude nastavilo. Ovakav medijski rat, izmedju Srbije i Hrvatske nije zabelezen u istoriji, a mi na Sezamu , mesto da se zezamo vadimo oci jedni drugima, a sve bez razloga. ▀Cini mi se da bi nam svima bilo lakse kad bi pljuvke preko sredstava javnog informisanja prestalo.
novine.33 kale,
Miloševićeva milicija opet mlati narod. Upotrebljavan je suzavac, vodeni topovi (po hladnom i vetrovitom vremenu), oružje sa gumenim mecima i konjica. Zvanično je saopšteno da je jedan demonstrant ubijen, koliko sam shvatio vatrenim oružjem. Na kraju dana dolazi i vojska sa tenkovima. Vuk Drašković je uhapšen. Neki narodni poslanici opozicije, prvenstveno SPO započeli štrajk glađu. U centru Beograda tenkovi. Narodni poslanici Demokratske stranke neće učestvovati u radu Skupštine Srbije dok se ne formira parlamentarna komisija za ispitivanje krivice zbog jučerašnje grube i provokativne intervencije milicije. Studio B više ne informiše o toku demonstracija za slobodno informisanje, samo prenosi zvanične izveštaje. TVB laže kako samo ona ume. Još jedan poraz slobode. Jadna Srbija. Kale PS Na demonstracijama sam sreo jednu holandsku novinarku. Nisam mogao da joj kažem ništa kvalitetno novo, sve je i sama znala.
novine.34 dusan,
>>PS Na demonstracijama sam sreo jednu holandsku novinarku. Nisam mogao da >>joj kažem ništa kvalitetno novo, sve je i sama znala. Svašta Kale, pa ja sam mislio da ti imaš i drugih kvaliteta... Ili možda stvar nije za ovu konferenciju? :))))))
novine.35 dtadic,
"TO SU CETNICI" Kod crkve svetog Marka oko 16 casova nailazimo na trojicu milicionera. "To su nabedjeni cetnici i ustase", kazu za demonstrante. "Pasce krv ovde, razbicemo ih". Malo kasnije spustamo se do vece grupe milicionera na uglu Takovske i Kosovske. Jedan je povredjen, uvode ga u kola hitne pomoci. Pricaju da je "glava u torbi" i pokazuju gomilu cigli i kamenja po Takovskoj. Zatim jedan pendrekom udara coveka koji tu prolazi ulicu. "Daj ga ovamo", vicu ostali . Slicno prolazi i momak sa vucjakom koji ide ka Tasmajdanskom parku. Valjda je nesto rekao. Prisustvujemo nesto kasnije i jednom hapsenju. Coveka uvode u transporter. Prepoznajemo - momak koji peva, uglavnom one "cetnicke" po Knez Mihajlovoj. "BORBA" - vanredno izdanje
novine.36 dtadic,
"PALICOM NA ULICNOG PEVACA" Jedan od teze povredjenih identifikovanih demonstranata je Aleksandar Filipovic - Alfi, nadaleko poznati pevac iz Knez-Mihajlove ulice (nekad je pevao meksicke, a danas srpske pesme). On se svojom borbenoscu protiv vlasti istakao jos na Trgu republike. Oko 15 sati Filipovic je prisao kordonu milicije u Takovskoj 10, neposredno posle prvog naleta na "TV-Bastilju", nosio je u rukama neku slikovnicu bacio ju je milicionerima uz reci "Slobini placenici, pucali ste u decu!". Potom su ga milicioneri pojurili. Alfi je uspeo da im pobegne. Medjutim, petnaest minuta kasnije dva milicionera su prosto dovukla poluonesvescenog Filipovica. Kada su ga pustili na beton desetak milicionera se prosto stustilo na Alfija sutirajuci ga nogama i udarajuci palicama. Posle toga ubacen je u bunker oklopnog vozila. "BORBA" - vanredno izdanje
novine.37 miha,
To ! Dajte još izvoda, za nas, jadnike, koji nismo mogli da dođemo do tog izdanja ( kod mene, u trafiku nije ni došlo :(
novine.38 bulaja,
> To ! Dajte jos izvoda, za nas, jadnike, koji nismo mogli da dodemo do tog >izdanja ( kod mene, u trafiku nije ni doslo :( U danasnjoj Borbi (ponedeljak, ja sam je kupio sinoc) je kao dodatak ubaceno kompletno jucerasnje vanredno izdanje.
novine.39 dejanr,
Moram da kažem da sam teško razočaran Studiom B. Ja sam imao utisak da se radi o NEZAVISNOJ televiziji sa koje je konačno skinuta cenzura međutim šta se dešava? Predstavnici vladajuće partije i opozicije su se sporazumeli o spornim pitanjima ali svi studenstki zahtevi evidentno NISU ostvareni. Studio B nas već tri sata zamlaćuje da kao slepci sedimo uz ekran i buljimo u "Terazije gledane sa Beograđanke - uživo" i slušamo onu muziku koja ubija živce i prikazuje kompletnu govoranciju poslanika a onda SEžE onaj deo kada studenti protestvuju što njihov zahtev nije usvojen. Tobože se ne stiže da se montira materijal hronološkim redom ali stalno baš taj deo nekako zafali. A u međuvremenu enormno dug i uvek jednak intermeco. Najzad sam na TV Politika (!??? ironija sudbine ;) saznao da g. Bogdanović NIJE podneo ostavku i da svi uhapšeni NISU oslobođeni. Ja ovde mogu da imam razumevanja za činjenicu da Studio B ima malo ljudi i malo tehnike pa da ne može da prikazuje uživo sa Terazija (mada mi se čini da se to ipak nekako moglo ostvariti, nema ni kilometar od Beograđanke do Terazija), ali ne shvatam zašto jedan komentator ne dođe i ne kaže taj 1 BIT zbog koga sedim ovde i slušam njihovu krembilnu špicu. Dakle, da kaže "STUDENSTKI ZAHTEVI JOŠ NISU ISPUNJENI I STUDENTI OSTAJU NA TERAZIJAMA" ili "STUDENTI SU SE SLOčILI DA JE U OVOM TRENUTKU POSTIGNUTO KOLIKO JE MOGLO I RAZILAZE SE". Kakav zaključak, dakle, mogu da izvedem kao neko ko nije član nikakve stranke i ko je upalio televizor da bi dobio NEPRISTRASNU INFORMACIJU? Jedino tu da je Studio B zapravo glasilo opozicije i da sada, kada se opozicija sporazumela sa SPS-om, hoće da smiri situaciju i da vrati decu kućama. Nemam ja ništa protiv da stranke (pa i Ujedinjena opozicija, ako je to racionalnije) imaju svoju TV ali onda to treba tako da se kaže. Ali nam je potrebna prava NEZAVISNA televizija koja će davati INFORMACIJE i to profesionalno a ne stranački, i koja će raditi za pare a ne za nekakve političke poene. Mislio sam da je Studio B takav ali izgleda da sam pogrešio. A i da ne pričam kada sam video neku ozbiljnu televiziju koja po pola sata drži istu špicu sa istom muzikom i povremeno javlja iz koje su im kafane doneli sendviče.
novine.40 alexa,
Tačno je da NTV noćas nije bogzna kako bogata informacijama. Osim stranačke pristrasnosti, možda postoji i drugo objašnjenje: oni su još uvek poluamaterska skupina, i prosto nemaju dovoljno ljudi. Ona ekipa koja tamo radi je verovatno popadala s nogu za dva dana neprekidnog emitovanja. Što se tiče vraćanja dece kućama - to uopšte nije loša ideja.
novine.41 dveselinovic,
Vala baš, Alexa, krajnje je vreme da studenti vrate kućama, a đaci u klupe, a poneki zaposleni iz mase i na radno mesto. Ako su sada shvatili, makar i na ovako nepoželjan način, obzirom na niz svinjarija sa obe strane, da Srbija treba da bude iznad svega, onda smo ipak neki posao i uradili. Neskromno kažem - ugledajte se na BoyTa i mene. Od kada se znamo, mi smo politički protivnici, mada, istini za volju, najviše po pitanju KAKO stvari treba raditi, a ne šta. Obavezno se posvađamo svaki put, ali nam to ne smeta da i dalje budemo drugari. Sličan stav imam i prema drugima sa kojima se ne slažem (Bulaja, Chetka, Pvoja, Vcalic, itd); mi jesmo (politički) protivnici, ali nismo, ne treba da budemo i ne smemo biti i neprijatelji. Najzad, valjda ono ljudsko u nama treba da bude iznad političkog duha. To je, čini mi se, najteža lekcija koju treba naučiti u procesu demokratizacije; druga bi po meni bila da ima stvari ili ideja koje su jednostavno iznad pojedinačnog i partijskog, pa shodno tome treba umeti ponekada napraviti i kompromise. Treća i za Srbe najteža lekcija jeste tolerancija, što nam svakako nije nacionalna crta, uprkos prilično širokoj duši. 32XDVV
novine.42 .bale.,
VEžERNJE NOVOSTI, četvrtak 14. mart 1991. ---------------------------------------------------------------------- ŠUND MENJA UREDNIKE "Neko traži smenu direktora i glavnih urednika TV Beograd, a ja, kao predsednik sindikata estradnih radnika, tražiću smenu muzičkih urednika i Televizije i Radio Beograda!" Predsednik Samostalnog sindikata estradnih radnika Srbije, poznati pevač Dragiša Golubović Golub, nije ovo podvukao kao glavni zadatak za sređivanje stanja na našoj estradi, ali je naznačio da je i to put za odbranu ukusa koji seobrušava vrtoglavo - u ambis. - Nije umetnost snimiti spot i dobiti termin u TV reklamama - kaže Golubović. - Treba imati novac, podmazatii glava ne boli. Tako se snimaju i ploče, tako se stiže do mnogo čega na najbrži mogući način. E, zato Golub neće da snimi novu ploču. Neće nikom da plati! Depolitizovani sindikat Može li nešto ili neko uneti red u estradni Eldorado koji se odavno baškari na našim prostorima? Godinama niko ništa nije pokušavao, a od nedavno (bar pred zakonom) neko će pokušati da odbrani čast estradnih umetnika od poplave šunda i još više para koje nekontrolisano odlaze udžepove onih koji reč umetnost nisu sreli ni u bukvaru. - Od 17. oktobra 1990. godine postoji naš sindikat. Odmah smo ga nazvali samostalni ili depolitizovani sindikat. Nikako ne želimo da postanemo 21. ministarstvo vladajuće stranke niti bilo koje druge stranke - objašnjava predsednik Dragiša Golubović. Teškoće su se odmah oborile na sindikat estradnih radnika Srbije. Nije se ni očekivalo da će sve krenuti glatko pošto praktično dosad ništa nije bilo jasno definisano u ovoj branši. - Otkako postojimo prvi put smo svrstani u odbor sindikata za nauku, obrazovanje i kulturu. Posle toliko vremena provedenih u društvu zanatlija, jer to smo pred zakonom bili, tako su nas shvatali i oporezivali, konačno smo progledali. Zato moramo da sredimo u početku bar osnovne stvari. Pre svih da u svim udruženjima pokrenemo estradne umetnike i izvođače da se sindikalno organizuju, naravno u okviru ove naše jedinstvene organizacije - veli Golubović. Program aktivnosti novog sindikata je baš obiman. U 15 prioritetnih tačaka praktično je sve obuhvaćeno. Međutim, sve to odjednom stvoriti - biće vrlo teško. Pogotovo što mnogima (ako ne najvećem delu) odgovara haotično stanje koje vlada i u čijim se mutnim vrtlozima najlakše love pravi kapitalci. Kolektivni ugovori Pojava estradnih družina sa Istoka prošle jeseni i ove zime prosto je izbezumila naše umetnike. Istina, oni poznatiji asovi i zvezde nisu brinuli za posao. Ali, svi ostali, onaj "srednji" i "niži" stalež, ostao je - bez angažmana čak i za novogodišnje praznike! - To je jedanod zadataka koje će sindikat rešiti - tvrdi sekretar Slavko Bešić. - Zna se kako se dobijaju dozvole za rad u našoj zemlji. Nas o tome sadaniko ništa ne pita, ali ćemo ubuduće nastojati da naši ljudi budu u komisiji koja će odlučivati ko zaslužuje da nastupa u Srbiji. Ni naši izvođači neće više moći sami da sklapaju poslove i rade bez kontrole po kafanama i privatnim restoranima. - Idemo na to da se sklope kolektivni ugovori sa organizacijama koje angažuju umetnike i izvođače. Tu su radio, televizija, diskografska produkcija, turističko-ugostiteljska preduzeća, privatni ugostitelji, privatne agencije, estradno - muzička preduzeća. Posebno ćemo obratiti pažnju na utvrđivanje cene rada, drugih naknada. Više ne bismo smeli da brinemo zbog socijalnog osiguranja, penzije, zdravstvene zaštite - spominje samo neke novitete u pravoj poplavi novih milozvučnih tonova predsednik sindikata, Dragiša Golubović. Reklamni video-spotovi koji nas u poslednje vreme bombarduju neukusom, posebna su priča. O njima odavno svi na estradi imaju svoje, pravo mišljenje, ali će se prvi puttaj posao naći pod kontrolom. - Kolektivni ugovori će, nadamo se, i tu brigu skinuti s vrata. Zaista je sramota šta sve gledamo na malim ekranima - slažu se u sindikatu estradnih radnika. S.D. PETROVIĆ
novine.43 bulaja,
Malo sam izvan toka sta je to sve bilo objavljeno u Borbi (ko za inat je nisam kupio juce), pa bi bilo lepo kada bi neko poslao izvode na Sezam. Koliko sam shvatio, tekst je pisala Vecna Cosic, pa ako je u pogodnom obliku za upload na Sezam, what U waiting 4.
novine.44 ncosic,
Nedeljna Borba, Mart 16, 1991 Vesna Cosic Jagode i krv u racunarskoj mrezi Prenos demonstracija u cetvrtom mediju Beogradski hakeri prenosili su vruce dogadjaje od jednog do drugog coska, bilo da su ti izvestaji ukucavani kao deskripcija sa prozora, bilo kao naknadno prenosenje cinjenica sa terena Da je bacanje u staro gvozdje legendarnih sezdesetih bi- lo vise nego blesavo od strane dezurnih fenomenologa i kreat- ora ovdasnjih trendova, sada je jasno i onima koji (ni onda ni sada) nisu imali usi za cuveni poklic "Let all hang out", sto ce reci "neka sve visi napolju", a kojim se od vlasti za- htevala otvorenost i iskrenost u postupanju. Jer, cak i kada su nervozni lozaci odvrnuli pec za topljenje informacija do daske, dramaticno pogasivsi NTVB i B92, "Radio Mileva" nije bila sve sto je preostalo: cetvrti medij, njegovo novotehnol- osko velicanstvo BBS (Bulletin Board System), radio je punom parom, savrseno neometen. Pokazavsi, usput, da upaniceni duh- ovni lenjivci i antikreativci osposobljeni pre svega za nado- budno pretresanje svih nasih staretinarnica i ljubljenje sebe samih, pojma nemaju da najdrazi komunikacijski medij svih ha- kera sveta, kompjuterski BBS-ovi, uopste postoje i pod njiho- vim uvrnutim (vlastodrzackim) kisobranom- cediljkom. SEZAM, sistem za modemske komunikacije BIGZ-ovog casopi- sa "Racunari", najpopularniji (i prvi registrovani) domaci BBS, poput Galadrijelinog Ogledala iz vilinske Tolkinove sa- ge, pokazao je stvari onakvima kakve jesu, usetavsi pravo u istoriju i kao prva javna kompjuterska mreza na kojoj su se on-line prenosile "jagode i krv". Jednostavno, u racunarsku mrezu beogradskih hakera uleteli su vruci dogadjaji bukvalno od jednog do drugog beogradskog coska, bilo da su ukucavani kao deskripcije s prozora, bilo kao izvestaji s terena. Ono sto ih je zauvek izdvojilo, za racunardzije se naprosto podr- azumeva. Elem, nova komunikativnost racunarskih mreza, ciji sadrzaj kreiraju sami korisnici savrseno je transparentna; u svim drugim sredstvima informisanja cenzura uvek ide ispred publikovanja, dok je kod SEZAM-a i njegove brace stvar obrnu- ta. Da bi se poruka obrisala, ona prvo mora da bude obeloda- njena. Uzgred, klasicni medijski konzument, kako ga je defin- isala sociologija kulture, iz ugla umrezenih hakera, istopio se poput dinosaurusa, prepusten kamenom dobu trece kulture radija, televizije i novina. Lavina nove komunikativosti, la- nsirana 1974 godine pokretanjem Dow Jones News Retrival Serv- ice-a, porodila je aktivnog kreativca, primerenog informatic- koj eri, u kojoj mesta za pasivna kunjala i netolerantne uce- snike visekorisnickih dijaloga naprosto nema. Sloboda govora i informisanost, atributi su elektronskih zajednica sveta, cijim mrezama ravnopravno plove i nobelovci i domacice, poput BIX-ove (BBS casopisa "BYTE") legendarne mis Mici, sto vasce- li dan provodi brbljajuci preko racunara, prikacena na mrezu cije srce, super kompjuter Pyramid, pliva u tecnom helijumu. Mali veliki SEZAM, BBS komunkacijsko cedo "Racunara", rodjen novembra 1989 godine sasvim skromno (prikljucen na re- dakcijski telefon od cetiri sata po podne do osam ujutro), za nevidjeno kratko vreme oformio je novo informaticko nebo, ko- jim plove hiljade korisnika familijarnih sa formulom: kompju- ter plus modem plus telefon jednako cetvrti komunikacijski medij. Pokazavsi, usput i direktnim prenosom (sa komentarima) martovske drame sa beogradskih ulica u racunarsku mrezu, da hakeri nikako nisu momci ciji je "kognitivni preobrazaj" nei- zbezan (kao, misli su im mehanizirane) kako to misle brizni dezurni psiho gnjavatori poput [eri Tarkl ("Drugo ja", 1984), niti "kompulzivni programeri" kako ih je krstio nekad legend- arni Vajzenbaum, opisujuci ih, kada mu se kreativna kompjute- rska lopta nacisto izduvala i kao ludake "zadubljeni u listi- nge svojih programa kao studenti Kabale u svete tekstove". Konstatacije mudrih teoreticara, omiljene i medju ovdasnjim lenjivcima, da je interakcija covek- racunar jedan "narcisti- cki" akt, u kojem onaj prvi sebe dozivljava kao procesor inf- ormacija, vrhunac je gluposti. S razlogom. [to je vise "narc- istickih akata" ovog tipa, vece su i sanse za novim prodorima i rezultatima u okruzenju. A da hakeri nikako nisu ravnodusni prema realnosti, dokaz je i preko trista hiljada slova, odno- sno sedam i po hiljada redova, odnosno preko dvesta strana, ili sto bi kompjutermeni rekli 300 kilobajta, ukucanih u mar- tovskoj erupciji jagoda i krvi u prestonici Jugoslavije.
novine.45 ncosic,
Nedeljna Borba, Mart 16, 1991 MOMCI U JEDNOM KOMADU Zasto nisu bili zabranjeni crtani filmovi ----------------------------------------- Izvodi iz domaceg BBS SEZAM - u tekstu koji sledi koriscena su samo dva procenta od nasumice izabranog materijala koji je, u ukupnoj kolicini od oko tri stotine strana "izbacio" jedan beogradski racunar -------------------------------------------------------------- Gospodine Predsednice, povedite nas u bolju buducnost !!! * * * Kad govorimo o ljudskim pravima, danas ih na Trgu Republike nije bilo. U okolnim ulicama milicija je tukla i osnovce. Koliko sam video, bolnice bi trebale da budu pune. Mislim da ce uskoro biti jos gore. * * * Cekaj malo, nemojte ljudi sad => vidi ono, vidi ovo, tuku decu, polivaju stare ljude itd. Svi su bili blagovremeno obavesteni da ne izlaze i ko im je kriv. * * * Upravo sam se vratio sa trga, bilo je kao u Rumuniji - Rat. * * * Izvini, ali to nije ni priblizno isto! Tamo su ljudi (koliko sam obavesten) izvodili svoju decu, a ja sam se zamalo potukao sa roditeljima da me puste. * * * Opozicija je na jedini moguci nacin, organizovanjem protestnog mitinga u centru grada (a ne na Uscu), pokusala da u ime istine i slobode informisanja i ljudskih prava uopste, obori marionetsko rukovodstvo Televizije. Padom Televizije bio bi nanesen tezak, a verovatno i odlucujuci udarac jednoj od poslednjih komunistickih vlasti na planeti. * * * Sta bi sa Milosevicem? Da nije u misjoj rupi?? * * * Ja sam stigao ziv i uglavnom zdrav. Malo mi je muka, malo me peku oci, boli me glava, ali nisu uspeli da me zakace. * * * Dvoje ljudi mrtvo, a tebi je do sale. Ne bi bilo lose da umuknes. * * * NISAM video nikoga da namerno razbija izloge i trafike! * * * Dakle vratio sam se ziv i polu-zdrav, jos nisam u stanju da detaljno pisem sta se sve desavalo, ali pokusacu. Dosli smo na Trg oko 11:45 bas na vreme da vidimo kako je murija uletela u gomilu cistrenama i suzavcem. Potisnuli su nas do dela Trga prema Knez Mihajlovoj, ali je onda krenuo kontra-napad i murija se povukla prema Francuskoj. Vrlo je vazno da naglasim da ovom prilikom APSOLUTNO NISTA NIJE BILO POLOMLJENO OD STRANE DEMONSTRANATA... (Sledi iscrpan opis dogadjaja)... Uh, ovo me zamorilo, a nisam bas u stanju, pa ce biti kasnije izvestaj, ili nek nastavi neko drugi, ko je bio. * * * Evo malo i da se pohvalim junackim ranama od danas. Evo izvoda iz lekarskog izvestaja: "Zapeo na zemlju III prstom leve sake dizuci teret i povredio distalnu falangu". Ovaj teret je bila zardinjera za cvece koju sam krenuo da prevrnem kao barikade (kod Londona) pa sam se malo zajebo, zardinjera je bila dvodelna, a gornji deo je bio lak, ni nekoliko kila, pa kad sam ja svom snagom krenuo da gurnem, nekontrolisano mi je otisla ruka i zeznuo sam prst. Ta distalna falanga je nokat koji mi visi na parcetu koze (zvuci strasno, a izgleda jos gore), jos se drzi a rekli su da ce otpasti za koju nedelju sam od sebe. Dakle, ostao sam bez jednog nokta, pa sam prilicno hendikepiran za kucanje na tastaturi, ali se dobro drzim, poceo sam da uvezbavam novi stil kucanja. * * * Konacno sam uspeo da se probijem do Sezama i vidim da je i ovde zivo skoro kao i na drugim mestima. Jako su nam potrebne informacije, ali nam nisu potrebne kvalifikacije, pogotovu neke od onih koje sam procitao. Sasvim razumem osecanja mnogih ovde, ali bih ipak zamolio da se vratimo razloznoj diskusiji, narocito prenosenju informacija koje nekako uspemo da prikupimo. * * * Moj komsija, ni kriv ni duzan pretucen na sred ulice. Covek vracao iz samoposluge, a specijalci MUP-a Srbije su ga uhvatili, i izudarali, smatrajuci, valjda zbog brade, da je on jedan od demonstranata. * * * Zabranjen je i Radio B92 !!!!!! * * * Vojska sa tenkovima krstari gradom. Prilikom pokretanja trupa doslo je do incidenta na banjici, jedan mladic je skocio pod tenk, ali je vozac uspeo da ga skrene u prvo drvo (tenk). B92 zabranjen, Studio B cenzurisan. * * * Momci, valjda se vidimo na klubu u sredu, ako dodjete u jednom komadu. * * * Zamisli da izvedes dete u setnju Knez Mihajlovom ulicom i da ti masa suzavcem izbezumljenih ljudi povredi dete (ako nemas dete, onda komsijino), Zamisli da si glasao za stranku pendrekasa, ako je to vazno. Ko je kriv za povrede, preko 100000 okupljenih ljudi ili sacica na vlasti koja odbija razgovor sa ovolikom masom ljudi, okupira citav grad i u toliku masu ljudi zvekne suzavac? * * * Reda je bilo tamo gde nije bilo milicije. * * * Asfalt pun ostataka prolivene krvi. U holu Beogradanke, gde je ulaz u Studio B, nalaze se dva voda policije. * * * Ima malo vise tenkova ispred skupstine Srbije, a Takovska je blokirana na prilazu zgradi televizije. Tu, pored tenkova na raskrsnicama, stoje jedna borna kola milicije sa vodenim topom, a pored njih stoji jedan kordon milicionera. Pored tenkova seta vojska. Vojni specijalci su se povukli. * * * Mitevic uzvraca udarac, bice zabranjeni crtani filmovi i film subotom u 01. * * * Zvona na crkvama zvone... * * * Jutros je zabranjeno vanredno izdanje "Borbe". * * * Sutra je sahrana onog decka sto su ga milicajci ubili. * * * Bulevar Crvene armije od Auto komande do Slavije je prekriven tragovima tenkovskih gusenica. Kao gradevinski inzenjer mogu da procenim da su troskovi opravke kolovoza veci od troskova za razbijeno staklo. * * * Da li neko zna mesto i vreme sahrane ubijenog mladica? * * * Tenkovi su upravo prosli pored moje zgrade (po slobodnoj proceni bilo ih je oko 15-tak, plus nekoliko transportera). Tenkovi su dolazili iz pravca Dedinja (prosli su pored VMA i moje zgrade)... Da li neko zna mesto i vreme sahrane ubijenog mladica? * * * To bih i ja voleo da znam. Nesrecnoj zrtvi, kao i drugim zrtvama, vise nema pomoci, ali smo im duzni dostojanstvenu sahranu, bar se ja osecam duznim. Pali su u borbi za slobodu, ne samo za svoju slobodu, nego i moju. * * * U 20.30 specijalna emisija na Radiju B92. Slusajte obavezno !!! * * * Milicija blokirala studente na Savskom mostu, kod Brankove, sprecavajuci im prilaz centru. Odmah potom, oko 12.05, velik broj kola hitne pomoci, prolazi sa upaljenim rotirajucim svetlima, iz Kneza Milosa ka trgu MiE. Broj milicionera kod poste opada na nulu, da bi sada, 10 min kasnije, porastao na dve vece grupe, ukupno oko 30. Studenata kod poste i TV jos nema. * * * OGROMNA KOLONA STIZE IZ PRAVCA ETF. IDU ISPRED SKUPSTINE!!! * * * 12:19. Kolona ljudi iz Bulevara R. je prosla ka Skupstini. * * * Studenti i taksisti se okupljaju u gradu. Ima vec par hiljada studenata na Terazijama. Taksisti se okupljaju na Slaviji. B92 obavestava o svemu. * * * EVO IH!!!! OGROMNE KOLICINE TAKSISTI U OGROOOOOMNOM BROJU!!!!! * * * Ovog momenta ulicom Kneza Milosa prolaze jake policijske snage, verovatno u nameri da sprece studentske demonstracije ! * * * Zahvaljujuci Zoranu Djindjicu, masa se kretala sredinom ulice, ne razbijajuci nista ("ko razbije izlog provokator je!" (Djindjic)). On je takodje predlozio da u slucaju napada milicije svi sednu na beton i bez otpora puste da oni sami igraju svoj pir. Ovom prilikom hteo bih da se zahvalim beogradskim taksistima koji su u tom trenutku, kao i pre toga, voznjom u krug i neprestanim zvukom sirena cuvali nase zivote i budili Beograd. * * * Pa ko te tera da "ulazes zivot"? Zasto to radis? Koliko znam, niko ti ovde nije dao mandat da demonstriras u nase ili njegovo ime. Moraju li svi ucestvovati da bi o necemu imali misljenje? Ako jeste tako, zasto smo svi nesto mislili o ratu u Zalivu, kada niko od nas nije tamo bio? * * * I zasto bismo se mi, koji se recimo ne slazemo sa takvim nacinom ispoljavanja nezadovoljstva, uzdrzavali zbog vas koji mislite da tako treba? Zasto se vi koji ucestvujete ne biste uzdrzali dok vas ne prode, za ljubav nas koji mislimo da tako ne treba, ili bar ne u ovom momentu? I zasto si tako siguran, ne racunajuci mladalacko ludilo i zanos revolucije, da si bas ti i tvoji istomisljenici ti koji ce usreciti sve nas i nasu decu, ako uspete? * * * Upravo sam se vratio sa Terazija. Objavljeno je da su se radnici Rakovice solidarisali sa studentima. Takode je poruke podrske uputila 'Keramika' iz Mladenovca i jos dosta radnih organizacija. Na ovoj strani, gdje sam ja bio nije bilo milicije (kod pasaza ispred robne kuce 'Beograd'); kod trznog centra nalaze se dvoja borna kola i nesto malo milicionera. Zato je ispred Skupstine prava suma od plavih uniformi, svi su naoruzani automatskim puskama M-70A, i podigli su zicanu barikadu na citavom potezu ispred parka. Dok sam vozikao naokolo po gradu, primetio sam jos dvoja borna kola koja su prolazila kroz ulicu Cara Dusana. * * * Ono sto se danas desavalo na Terazijama i sto se jos uvek desava je predivno. Toliko pozitivne energije nikada nisam imao prilike da vidim. Za sada necu detaljno opisivati sta se sve desavalo, a ako vas interesuje dodite na Terazije. Najdivnija scena je bila kada su Dejan Cukic i Toni Montano, u narodu poznatiji kao Grbavi Bora, pevali, a hiljade okupljenih pratili cuvenu Lenonovu pesmu "Give Peace A Chance". Da stvar bude jos lepsa, sve je to snimao CNN. Tu su bili i francuski "Channel 5", nemacka televizija, svajcarska televizija, kao i BBC. Sad se vracam tamo, i nameravam da ostanem ako treba i do jutra. U svakom slucaju, izvesticu vas. * * * Video skup na Uscu. UZAS !!!! I na kraju, valjda u znak secanja i za slavu ljudi koji su izgubili zivote, odigraju kolo. * * * Glave gore, oni pucaju po svim savovima. Konzistestentnost njihove vlasti nestaje vrtoglavom brzinom. Mnoge sluzbe, za njih vitalne, stupaju u pobunu i staju na stranu studenata i naroda. Za njih je Beograd izgubljen grad a i citava Srbija pocinje da gori. MOGU JOS DUGO!!!! * * * MOLIM SVE KOJE MOGU (I IZ BEOGRADA I UNUTRASNJOSTI) DA U STO VECEM BROJU DODJU NA TERAZIJE I PRIDRUZE SE MIRNOM SKUPU. * * * Ok, idem i ja do Terazija, samo mi recite gde ste obicno. * * * Da li se ide sutra u skolu ili ne? * * * DVV je potpuno u pravu, s tim sto previda jednu cinjenicu koja moze da obori celu njegovu teoriju. Naime, bez obzira na pobedu na izborima, interesi Socijalisticke, u stvari Komunisticke partije nikako ne mogu da budu interesi srpskog naroda. Na kraju, cak i gledajuci rezultate izbora, ispada da iza opozicije stoji broj ljudi, bar jednak broju onih koji podrzavaju komuniste. Ono sto je neverovatno, to je da su najzagrizeniji zagovornici komunizma, penzioneri od preko 70 godina. Isti oni, koji prave guzvu u GSB-u i koji su vecito od neceg bolesni. Juce, medutim, svi su bili izuzetno zdravi i snazni. Ja sam cak doziveo, da me rodena baba juri da me udari. I to ista baba, koja malte ne svaki dan tvrdi kako je na samrti !?
novine.46 dusan,
>>Dok sam vozikao naokolo po gradu, primetio sam jos dvoja borna kola >>koja su prolazila kroz ulicu Cara Dusana Pa dobro, što mi niko nije rekao da me pominju u Borbi?
novine.47 vkrstonosic,
>> Gospodine Predsednice, povedite nas u bolju buducnost !!! Joooooj, pa ovo sam ja napisao, ali to je bilo upućeno jednom korisniku Sezama, koji je naš kandidat za predsednika. I'm going to hang myself... O=:)
novine.48 sjankovic,
:)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))) Znam. :))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
novine.49 .bale.,
"Vreme", 18. mart 1991. -------------------------------------------------------------------------- LJUDI I VREME ############# RADMILO BOGDANOVIĆ, ministar policije u ostavci -------------------------------------------- Negde u predvečerje one tragične subote, 9. marta, republički ministar unutrašnjih poslova napustio je načas komandno mesto operacije "Zaštita imena i dela Dušana Mitevića po cenu ljudskih života", da bi u jednom beogradskom bioskopu, privremenoj bolnici, obišao povređene milicionare. Kamera TV Beograd uhvatila ga je kako povređenom milicionaru, koji ga začuđeno gleda, izjavljuje: "Ja sam, na žalost, vaš ministar". Na žalost, bio je ministar unutrašnjih poslova cele Srbije, čovek koji je postigao nemoguće: da desetine hiljada ljudi u jednom danu po beogradskim trgovima i ulicama plače zbog Dušana Mitevića. SLOBODAN UNKOVIĆ, predsednik Skupštine Srbije i rektor Beogradskog univerziteta istovremeno -------------------------------------------- Iako bolestan, prvi je shvatio o čemu je reč, možda zato što je prvi otišao (u nedelju uveče) među studente i prvi bio izviždan. Predsedavajući u Palamentu, ponašao se kao profesor koji je svestan da pred sobom ima razred pun loših đaka; kako je kome davao reč, činio je to kao da zna da prozvani pojma nemaju o gradivu. U većini slučajeva, tako je i bilo. Nije skrivao očajanje zbog ponavljača koji nisu razumeli ništa od tolikih poruka prehodnih partijskih plenuma, pa su pokušavali da ih repriziraju dok se napolju događaju prave stvari. Što je vreme više odmicalo, dr Unković je sve više ličio na predsednika prave višestranačke skupštine: kao da se ponašao prema staroj mudrosti - da je bolje s pola puta vratiti se, nego pogrešnim putem do kraja ići. DRAGUTIN ZELENOVIĆ, još premijer Srbije -------------------------------------------- U utorak uveče, u direktnom TV-prenosu, premijer koga je, inače, njegov mandatar Slobodan Milošević predložio poštom - dakle, dopisni premijer, dvaput je u pet minuta slagao parlament i javnost Srbije. Prvo je izjavio da su obaveštajne službe Jugoslavije "izdale" Srbiju i da "od naših prijatelja spolja moramo da dobijamo podatke" o specijalnom ratu protiv Srbije; zatim je rekao kako "dok mi danima od upada branimo Knin i Glinu", opozicija ovde u Beogradu pravi probleme. Niti je istina da obaveštajne službe ne šalju svoje redovne izveštaje i procene Srbiji, niti je istina da je ovih dana bilo ko pokušao da napadne bilo koga od Srba iz Hrvatske. Svoj dan Dragutin Zelenović je okončao recitujući studentima Šantića na Terazijama. Naravno, nije recitovao pesmu "Ostajte ovde", bojeći se da ne bude doslovno shvaćen. DUŠAN MATKOVIĆ, ministar industrije -------------------------------------------- žovek koji je promašio resor: umesto da postane ministar rata, postao je ministar industrije. To se videlo na mitingu SPS na Ušću, kada je na brzinu procenio odnos snaga i prisutne odrasle građane i građanke pozvao na partijski džihad protiv sinova i kćeri na Terazijama, koji su u tom trenutku sedeli i pevali "Dajte šansu miru" ("Give Peace a Chance"). Na svu sreću, do planiranog susreta dve generacije nije došlo. Većina onih sa Ušća radije je ostala da preostalu energiju sa još jednog mitinga istutnji hvatajući se u kolo. Tako je, umesto da se nađe u prvim borbenim redovima juriša na "sile mraka" na Terazijama, Dušan Matković morao natrag u prve skupštinske klupe, među loše đake. VUK DRAŠKOVIĆ, predsednik SPO -------------------------------------------- Doskora proglašavan za političkog mrtvaca, za samo nekoliko dana je kontroverzni junak: inicijator bure koja je prerasla u lavinu opštenarodnog protesta i koja će srušiti ne samo prvu petoricu sa TV Beograd, nego i nepredvidivu seriju drugih; pregovarač uhapšen u Skupštini; pušten na traženje naroda. Boravak u zatvoru doneo mu je veliku političku dobit i povratak u javni život na velika vrata. Ali, dok je on sedeo u pritvoru kod Radmila Bogdanovića, drugi su pokazali da se politika mnogo bolje vodi gandijevskim metodima nego dinarsko-junačkom epskom egzaltacijom tipa "samo jednom se mre" i "juriš, junaci". Njegovo preterano i anahronično insistiranje na svetosavlju i "pokrštavanju Srba" udaljava ga od onog evropski nastrojenog dela srpske političke javnosti, koji je takođe sa ostalima, dane i noći proveo na Terazijama i, inače, ništa nema protiv svetog Save. G. čIVORAD IGIĆ, narodni poslanik -------------------------------------------- Posle Milana Paroškog zaradio drugu opomenu u Skupštini, a sa svog arogantnog ponašanja. G. Igić ne može da shvati odakle u Parlamentu uopšte opozicija i šta ona ima protiv njegovog zemljaka g. Mitevića. Poznat i omiljen po najuspešnijem imitiranju g. Miloševića u govorima, što je inače popularna disciplina među kadrovima SPS. G. DOBRICA ĆOSIĆ, srpski pisac -------------------------------------------- "Duhovni otac srpstva", uvek na službenom putu kad se nešto dešava. Prozivan u subotu, pre sukoba s policijom, ali ga nije bilo. Oglasio se pismom Radio Beogradu u kome se kaže: "Nisam u Beogradu, daleko sam od zbivanja koja doživljavam kao veliku nesreću. Ja nemam potrebe da studente i svoje čitaoce uveravam u svoju odanost demokratiji i srpskom narodu". Kolege iz Francuske 7, međutim, nisu imale razumevanja za odsustvo i rezervisan stav duhovnog oca srpstva: zamereno mu je - indirektno - da je ranije obema rukama gurao Srbe u komunizam, a sada neće da im pruži nijednu ruku da bi im pomogao dok se iz komunizma izvlače. DR DRAGOLJUM MIĆUNOVIĆ, predsednik Demokratske stranke -------------------------------------------- Političar koji je u Parlamentu potrošio ogromnu energiju ne bi li poslanike SPS ubedio kako treba da počnu da veruju svojim očima. Tom prilikom mnogima od njih morao je čak da rastumači smisao govora Slobodana Miloševića, koji je prvi put zaista primetio da opozicija postoji, da je u stanju da izvede na ulicu narod (i ona, a ne samo SPS) i da sa njom treba razgovarati. Poslanici SPS nisu mogli da veruju svojim očima. Dr Mićunović je - od svih srpskih političara - najviše profitirao od direktnih TV-prenosa zasedanja Skupštine, jer su gledaoci shvatili da je on jedan od najrazumnijih ljudi tamo, a ne "izdajnik Srbije", "ludak" i sve ono za šta su opoziciju optuživali. Zavidljivi deo opozicije prozvao ga je "Pinki", jer je prvi uživo video Slobu, tokom nekoliko pregovaračkih susreta u ponedeljak i utorak. NJEGOVA SVETOST, G. PAVLE, patrijarh srpski -------------------------------------------- Za razliku od nekih, koji su više puta bili moljeni da se pojave na Terazijama, pa su odbili, ovaj stari gospodin pojavio se tamo dvaput: prvi put da kaže i spase dušu svoju (pokušavajući da prisutne umiri i pošalje kućama); drugi put da bi se prisutnima izvinio za prvi put. Dostojanstveno je otrpeo zvižduke i negodovanje, skrušeno, ali dosledno propovedajući bratsku ljubav. AKADEMIK DR MIHAJLO MARKOVIĆ, potpredsednik Glavnog odbora SPS -------------------------------------------- žovek koje je godinama uspevao da očuva moralni integritet progonjenog "praksisovca" da bi onda, pridruživši se SPS-u, pronašao perpetuum mobile "nestranačkog pluralizma", proslavio se kao autor top-liste srpskih neprijatelja. Kad su svi pomislili da je to vrhunac, prof. Marković je pokazao da ima još. Na Ušću je pokušao da ubedi Srbe kako ne shvataju da im je posle kralja Petra I i posle toliko godina istorija najzad podarila velikog, mudrog i čestitog vožda kakav je Slobodan Milošević. Bivša žrtva kulta ličnosti tako je napravila pun krug: od žrtve do apologete.
novine.50 dpozaric,
vcalicu, pa ti i tvoja ratoborna baba ste dospijeli u Borbu sa svojim obiteljskim tučnjavama ! :))) dp
novine.51 bojt,
E, ovo u "Vremenu" je stvarno super ;))))
novine.52 bulaja,
> E, ovo u "Vremenu" je stvarno super ;)))) Aha, a ima jos dosta zanimljivih stvari, npr. prvo aludiranje na psihicko stanje her milosevica koje sam video u ovdasnjim novinama: "Vreme je da 'neprijatelji svih boja' zapocnu dijalog, a da se slobodan milosevic odmori od drzavnickih napora u nekoj od bolnica ili lecilista sagradjenih od 'srpskog zajma'."
novine.53 .bale.,
"Vreme", 18. mart 1991. -------------------------------------------------------------------------- ĆORAVA KUTIJA ############# MALJ PO GLAVI PRETPLATNIKA -------------------------- Prva etapa putujućeg TV cirkusa na MITEL-u počela je u subotu, 9. marta, tačno u 13,35 časova; baš u trenutku kad su na Trgu republike lobanje demonstranata dobrovoljno ispitivale otpornost materijala bumenih palica i kakvoću beogradske ledene vode, u emisiji "Da pitamo zajedno" - koja je, je li, redovno išla, jer se ništa, je li, nemoralno nije događalo - pojavio se jedan od tipskih gostiju koji je zblanutoj voditeljki i gadljivoj publici predstavio vrlo aktuelan izum: bravicu za oružje, koju oni, tj. firma od gosta, proizvode jedini u Evropi, čiji su nam demokratski ciljevi i metodi prilegli k srcu, naročito kad se prilegnuće obavlja pendrekom. Sudbina je htela da se posle ovog oružara za brave - ili obratno - javno demonstrirajući pred kamerama, izazivajući organe i dižući sve četiri uvis, sa inteligentno-značajnim pogledom na licu, širokim folklornim masama prikaže vladajući narodnjački element poznat pod ilegalnim pseudonimom Vera Matović i zapoje simboličnu, ratničku pesmu čiji je naslov - "Ej, suzo, progovori" - kao oružani eho leteo od Doma omladine do Narodnog fronta. Gledajući od čega živi, a trudeći se da zadovolji angažovane i hrabre televizijske šefove koji su emisiju posmatrali iz betonskog bunkera, 134 metra ispod zemlje. Vera je malo provrtela suknjicom i narodnoj miliciji dala novi elan da smiri "agresivne učesnike demonstracija", kako u prvoj emisiji (vanrednih) vesti izusti Ivan Brzev. 'Ladan k'o špricer u "Takovskom grmu", Brzev ni naočarima nije trepnuo dok je čitao sve ratne zločine koje su "izdajnici" i "neprijatelji" Srbije počinili; gledaocima je obećao nove izveštaje, čim se mlađahna reporterka Jasmina Milivojević dogovori s urednikom koji nije mogao izdati preciznija uputstva: svaki udarac o glavu narodne policije, Jasmini će obezbediti po jednu nagradnu "zvezdicu", a bogami, ako bude imala sreće - otkriće se čitavom galaksijom o kojoj sanja parlamentarni izveštač iz ratnog Beograda, Drago "SSRN" Tankosić. Njemu je, recimo, sve bilo jasno, još sedam dana uoči demonstracija; čim je video da Dušan žukić, marljivo i pedantno, konstruiše budućnost, lično je pogledao u kristalnu kuglu i otkrio da je ovo "napad na Srbiju" i "tekovine našeg društva". Istu sentencu u celini je ponovio u nekoliko navrata, tačno onoliko puta koliko je kroz filtar propuštan istovetni prilog Jasmine M., odlučne da nam pokaže da je na autoputu "vršena redovna, uobičajena kontrola". Što je, stvarno, gola istina, jer kad se Srbijom putuje autobusom, zna se: obavezno je svlačenje do nudizma i natrag; prirodno je da naša narodna milicija, klečeći, seče sedišta i pronalazi peroreze koji iznenada postaju smrtonosno hladno oružje, sve u službi Tuđmana, Mesića, Rugove i Ante Markovića - čije su životne želje da razočaraju D. Tanaskovića i J. Milivojevića, prve zvanično registrovane žrtve proletnih demonstracija. Kako je u okolišu Beograda zaustavljeno sve što je imalo više od jednog sedišta i kretalo se na benzinski pogon, Jasmina je, mudro mamino, zaključila da je "izostajao najavljeni dolazak vandala iz Srbije". Leden poput Arktika, Brzev nije ni mrdnuo mišićem: žutu majicu je predao nosiocu druge etape, veličanstvenom, svemoćnom i nadasve časnom Dušanu žukiću! Iz dobro obaveštenih izvora saznaje se da je Dule bio jedini dobrovoljac za uredničku poziciju 9. marta, u drugom "Dnevniku": čak je i Spomenki Jović pozlilo, jer, poznato je da socijalistička heroina crvenu boju voli najviše na zastavi SPS, a nešto manje na asfaltu, naročito ispred njene bivše kuće koja se, gle, zove Studio B. Koncipirajući "Dnevnik" po sistemu malj-terapije. žule je, psihoanalizom koja ga je uvek krasila, došao do određenih saznanja: prvo, gledateljima pokazati Beograd posle bombardovanja "huligana" i "zaverenika"; zatim, hitro, bez reči, krenuti do horor-kadra u kome supruga preminulog milicionara, na ivici sloma, gubi svest. Kad je publika širom MITEL-ove republike, dovoljno konsternirana da odmah obuče rezervnu uniformu i krene ka Ušću, već bila ufiksana prizorima iz bejrutskog Beograda, žukić je, napravivši značajnu pauzu, izgovorio tri čarobna slova S-P-O i odmah, u evropskoj razmeni, ponudio tek petsto od devet hiljada priloga sa spontano organizovanih skupova, misa, pričešća, mitinga i sastanaka gerijaterskih primeraka koji su povezivali na uhićenje, giljotinu i zabranu. Ne dozvolivši spikerkama takvu poslasticu, Dušan je - samostalno - pročitao ushićeno saopćenje Pokreta Rabije Šubić za Bubu Morinu, koje je, proročanski, slučajno, naravno, anticipiralo buduće hepeninge: tako je molba da se uhapsi g. Drašković netom ispunjena, čim je dotični stupio u zgradu Skupštine Srbije; želja da se zabrane sve opozicione partije tek se oblikuje u vanrednom stanju, dok prizivanje Armije nije bio tek trenutni hir, što su osetili oni pregaženi automobili oko Slavije, dovoljno tupavi da se prazni suprotstave tenkovima iz ergele Miroslava Lazanskog. Metalnih čudovišta prošlog ponedeljka nije bilo na Ušću, jer se tamo - pokazao je MITEL devet, a TV "Politika" šesnaest puta, u celosti - klicalo "miru, slobodi, demokratiji, Armiji i jedinstvu Srbije". Bez ikakve sumnje, zvezda programa bio je akademik Mihailo Marković, koji je još prethodne večeri, negde, u praznoj košarkaškoj hali - stojeći na centru u dresu SPS, bez lopte ali s mikrofonom - logično objasnio da je u pitanju "međunarodna zavera" onih zemalja koje nikako da se pomire da "Srbija, nikad, nikad, nikad dok je živ, kucnite u drvo - neće postati satelit jedne veeelike sile kojoj on neće da pomene ime, ali joj je predsednik onaj zlikovac Buš." Besprekorno obučen - irački sako iz ratnih rezervi, rumunski šal s Eleninim vezom, cipele pozajmljene od Dušana Matkovića - Marković je na Ušću reprizirao kasetu od prošle noći, ali zaljubljene žene, igrajući veselo srbijansko kolo, to nijesu zamjetile; razloga za veselje stvarno je bilo, jer, srećom, u Beogradu, nije bilo mrtvih i ranjenih. Objašnjavajući plesačicama da je na čelu SPS jedan izuzetno "mudar, častan i dostojanstven čovek", Mihailo je skromno priznao da osamdesete nisu prepreka za ljubav, čak ni onda kad se biologija udružila sa Zimermanom i Tuđmanom. Vrlo ženstveno, u muškobanjastom stilu (odmah je priznao Mihailo Švabić) izgledao je vojvođanski dr Armani - dr Radoman Božović. Klonirajući pokrete Velikog Vođe, isturajući bradu za aperkat Tadiji Kačaru, premijer je odmah prešao na stvar i glasno, zanosnim akcentom iz Lijeve Rijeke, otpevao baladu o užasnom položaju agrara, zbog čega Ante mora da visi. Now! Miroljubivim pozivom na obračun sa studentima na Terazijama, gledalištu se obratio Dušan "made in Italy" Matković i javno obznanio da će lično, flekicama i đonom, pendžetirati svakog reformistu dovoljno ludog da pomene kurs 1:9. Već iste večeri, na redovnoj/vanrednoj sednici Narodne Skupštine, iz medicinski neobjašnjivih razloga, Matković je spavao u prvom redu, budeći se samo kad je Valter Brani Sarajevo zabadao parabelum u leđa. Za gledaoce-mučenike koji su dvanaest sati gledali sedmu etapu političkog cirkusa u biciklističkoj Srbiji, heroj večeri bio je bolesnik Slobodan Unković. Pod proverenom temperaturom od 38 stepeni, g. Unković je - veslajući između Scile socijalista i Haribde opozicije - brod nasukao tačno oko pet ujutru, nakon što je imao maler privatne kletve da se za diskusiju javi jedan od anonimnih, ali pesnični nastrojenih poslanika. Tragedija se, precizno, desila u 3,05. Usred rasprave o zahtevima militantnih studenata (koji, uopće, nisu studenti, već Mesićevi redarstvenici), na govornicu je izašao poeta i počeo narodnjački: od Kulina bana, do Batrića Jovanovića! Dok je Unković čupao kosu i jeo šaku, poslanik je - u transcendentalnoj ekstazi duha - najavio da će "ispričati jednu priču". Gledaoci u vidu poslanika samo što nisu pali sa stolice. Još kad je poeta krenuo story o "dedi i unuku i močvari", ludilo je dostiglo vrhunac. "Kraj će biti vrlo tužan", iskreno se ispovedio pjesnik-poslanik, na šta je Unković osam sekundi gledao u tavanicu, zakolutao očima i zatim se desnom rukom udario po čelu, iz profesorskog mazohizma. Prvo finale, naravno, uobličio je Unković, rečima: "Gospodo poslanici, dajte, molim vas, da čujemo tužan kraj". Nasmejao se čak i Vojislav Koštunica, što je matematički dokaz da Skupština konkuriše "Cirkusu Montija Pajtona" bar po dva elementa: logici i mudrosti. Odatle do večnosti falio je samo jedan korak koji je skokom do Grocke prebrodio Mihalj Kertes: po njegovoj zakletvi, u subotu, 9. marta, na Trgu republike, bilo je najmanje 600 separatističkih Šiptara (ima li drukčijih?), i "svih evropskih kriminalaca iz sveta, i šire". U košmarnom jutru se nije pojavio dr Ljubomir Tadić, ali jeste dr Aleksandar "Dirty" Prlja, koji se "prijatno iznenadio što je dobio reč". Kad su gospodina bivšeg ministra inozemnih poslova izneli na nosilima napravljenim od mape prijatelja Srbije, umešao se uvek genocidno oprezan Batrić Jovanović tvrdnjom da "mi iz SPS treba da ispoljimo više takta". Teturajući se, ali sanjareći da je prihvatio zahteve studenata, sasvim pospan, g. Unković objavio je da je "sinoć, u četiri ujutru" zakazana sednica Parlamenta. Dok je primao lovorov venac, čak je i Matković primetio da je Slobodan spavao snom Komanča; hitno mu je skinuo ruske cipele i navukao mokasine, koje, zna još Gari Kuper, pronalaze neprijatelja bezbolno i neprimećeno. Jedino što Indijanaca u sali nije bilo: nedemokratski i jednoumno, napuštali su srpski Sabor da iz pozadine rovare i Prlji dižu pritisak. Što, gospodo poslanici, Dušan žukić neće dozvoliti, makar se zvao Drago Tankosić! PETAR LUKOVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.54 balinda,
>> Nemam ja ništa protiv da stranke (pa i Ujedinjena opozicija, ako je >> to racionalnije) imaju svoju TV ali onda to treba tako da se kaže. >> Ali nam je potrebna prava NEZAVISNA televizija koja će davati >> INFORMACIJE i to profesionalno a ne stranački, i koja će raditi za >> pare a ne za nekakve političke poene. Mislio sam da je Studio B >> takav ali izgleda da sam pogrešio. Mislim da su tvoja očekivanja bila savim neumerena. Reč je zapravo o objektivnosti koju zahteva javno mnjenje. Pošto naše (ne)postojuće javno mnjenje nije na stupnju da želi objektivnost već samo potvrdu svojih navijačkih strasti, a pošto i TV mora za nekoga da radi, sasvim je jasno da *relativna* umerenost u neobjektivnosti je i više nego što se može očekivati. Za razliku od TV Beograda, NTV B makar nije bljutava.
novine.55 dveselinovic,
Upravo sam, pukim slučajem, video jednu emisiju na TV Politici, prvu za godinu dana jer toliko je prošlo od kada sam okrenuo taj kanal. Ko za inat ili sreću, emisija je najavljena kao otvoren ekran povodom nekih izjava koje je pre dva-tri dana dao na istom kanalu novinar Rajko Đurđević, u kojima je osudio Mihajla Kovača i Aleksandra Tijanića. Đurđević je naveo niz, po meni katastrofalnih stvari o Mihajlu Kovaču (bio direktor "Komunista", pa posle "Duge" kojoj je tiraž oborio sa oko 150.000 na 37.000, iz koje je oterao razne viđenije autore kao što su Danko Popović, Brana Crnčević i niz drugih (nisam stigao da popamtim koga sve navede), zatim reče da je kao direktor "Duge" branio autonomaše, itd. Ne znam koliko je to tačno, ali ako je ideo onoga što je rako tako, Mihajlo KOvač bi trebao da spakuje kofer pod hitno. 32XDVV
novine.56 bojt,
>> Upravo sam, pukim slučajem, video jednu emisiju na TV >> Politici... ... >> Ne znam koliko je to tačno, ali ako je i deo onoga što je rekao >> tako, Mihajlo Kovač bi trebao da spakuje kofer pod hitno. žudo bogati... I baš TV "Politika", kažeš? Onda mora ne da je deo nego i 100% tačno... Sa druge strane, ako je i deo onoga što sam ja svojim očima gledao onih dana tačno, tj ako nisam imao halucinacije, neki bi trebalo da ne rizikuju gubeći vreme time što će pakovati kofere...
novine.57 dtadic,
Brana Crncevic je jos uvek stalni saradnik "Duge".
novine.58 dveselinovic,
Ne "još uvek", nego "opet", a to, dozvolićeš, nije svejedno i nikako nije isto. 32XDVV
novine.59 vcalic,
Svima je poznato da Politika laže. Ja čak ne verujem ni programima bioskopa i pozorišta koje Politika objavljuje, a o radnom vremenu muzeja da i ne govorim. Pre par dana se, međutim, dogodilo nešto što ni najveći ljubitelji crnog humora ne bi mogli da predvide. Naime, na stranama na kojima se objavljuju umrlice, pojavila se slika mladića koji je tragično nastradao u saobraćajnoj nesreći, a ispod slike tekst umrlice koji su između ostalih potpisali i "duboko ožalošćeni unuci i praunuci". Naravno, sutradan je izašlo izvinjenje uredništva zbog greške u slaganju, ali svejedno, zaključak, ma kako morbidno zvučao, glasi: Ne veruj Politici ni kada čitulje objavljuje. WR
novine.60 dtadic,
A kada je to (koje godine) B. Crncevic izbacen iz "Duge". Sta mislis, zasto se te "vesti" o Kovacu pojavljuju sada, a ne kada je bio izabran u Skupstinu Srbije (sto bi bilo mnogo normalnije)?
novine.61 jtitov,
> Svima je poznato da Politika laže. Ja čak ne verujem ni programima >bioskopa i pozorišta koje Politika objavljuje, a o radnom vremenu muzeja da >i ne govorim. Da, ali ti je i dalje REVNOSNO čitaš i to izgleda od prve do poslednje strane, uključujući i umrlice! Da li samo proveravaš šta su novo slagali ili očekuješ da vidiš i sliku SM (među umrlicama)?
novine.62 dveselinovic,
Nemam ja šta tu da mislim, misle drugi za mene. Dakle, onaj novinar je javno pozvao i Kovača i Tijanića pred kamere, uživo, da kažu šta imaju - ni jedan od njih se nije odazvao. Zašto? Ako program ide uživo, niko ne može da montira, a ako mi je savest čista, onda mi to odgovara, kontra-argumentom na argument. Inače, nije istina da se o Kovaču takve stvari tek sada pričaju, čujem ja o tome dosta dugo, kao i ono da je penzionisam vojnim licima na Novom Beogradu delio letak u kome je sebe proglašavao za poslednjeg stvarnog Titoistu. Neko mi je tada čak i ponudio da vidim taj letak, a ja budala nisam pristao, sada bi mi dobro došlo da mogu da kažem da sam ga lično video. Inače, nevezano od poruke 7.60, moram da primetim da se ovda pojavila jedna interesantna nova bolest, kao podvrsta histerije, koja a priori odbija sve što u Politici piše; verovatno je naredni korak da negiraju postojanje politike. Ni na pamet mi ne pada da branim Politiku, najzad, svi znamo ko je do pre neki dan bio direktor tamo, niti zagovaram da sve što piše u Politici jeste baš tako i nikako drugačije. Međutim, veoma me čude razne samodeklarisane demokrate ovde koje to kažu za Politiku, a izgleda da to važi SAMO za Politiku, jer do sada nije ni spomenut neko drugi. Proizilazi da svi ostali pišu istinu i samo istinu, od "Borbe", preko "Vremena" i "Srpske reči" do "Nedjelje". Kako to? Zar su svi ostali tako objektivni, ili to vama tako odgovara? Zar ostali ne teraju vodu na svoj mlin? Znate li uopšte ko finansira koji list, pa prema tome i sa kojim ciljem? Jednako je zapanjujuće da se sadašnjoj vlasti, za koju ipak mislim da postoji koncenzus da je treba menjati, a velika razmimoilaženja kada i kako, negira *APSOLUTNO SVE*, što je po meni sumrak uma. Ako ni zbog čega drugog, onda bar zato što treba sebi da date odgovor na jedno jednostavno pitanje: mislite li da je žesma bila moguća pre dve ili tri godine? Nije li ipak ova sadašnja klika daleko manje mračna od prethodnih, jer iako (naravno) nevoljno, ipak JESTE dozvolila registraciju drugih partija? I molim vas, samo nemojte sa logikom da sav narod stoji iza opozicije pa su morali, jer ako imate i trunke objektivnosti, znate i sami da nije tako. Ono što me BoyT citira u vezi silaska komunista sa vlasti samo na silu jer su silom i došli na vlast, jesam to rekao i dan-danas mislim da je tako; izgleda da spadam u manjinu koja priznaje i prihvata razne oblike sile, u manjinu koja jeste spremna i na upotrebu sile, ali jedne drugačije vrste sile. Vrste koja ne traži krv, koja jeste sporija, ali koja je jednako neumitna u svom dolasku i verujte mi, daleko manje diskutabilna od demonstracija. Jer, demonstracije je moguće proglasiti atakom na javni red i mir, pa poslati vojksu na ulice, a u ekonomiji, stvari su tiše ali sasvim konačne i veoma, veoma opipljive, makar i po praznini. 32XDVV
novine.63 vcalic,
>>Da, ali ti je i dalje REVNOSNO čitaš i to izgleda od prve do >>poslednje strane, uključujući i umrlice! Da li samo proveravaš šta >>su novo slagali ili očekuješ da vidiš i sliku SM (među umrlicama)? Ako ti čitaš Politiku svaki dan, zašto misliš da i drugi to rade. Jedina veza koju ja imam sa listom Politika, i sa svim izdanjima te kuće je, da volim da s vremena na vreme kupim par primeraka Politike, i onda ih na javnom mestu, pred mnogo sveta zapalim. Malo koji papir tako lepo cvrči kao onaj na kome se štampa Politika. WR
novine.64 vcalic,
>> Ni na pamet mi ne pada da branim Politiku, najzad, svi znamo ko je >>do pre neki dan bio direktor tamo, niti zagovaram da sve što piše u >>Politici jeste baš tako i nikako drugačije. A čujem da su kandidati za novog direktora sve vajne demokrate tipa dr Vladimira Štambuka (još jedan od jurišnika drugarice Mirjane Marković), zatim čivorad Igić (onaj što sebi ne može da objasni otkud to da postoji opozicija i isti onaj koji u srpskoj skupštini 1986. godine nije hteo da govori na srpskom već je svoj govor držao na šiptarskom) i još par osvedočenih ljubitelja istine. >>Proizilazi da svi ostali pišu istinu i samo istinu, od "Borbe", preko >>"Vremena" i "Srpske reči" do "Nedjelje". Kako to? Zar su svi ostali tako >>objektivni, ili to vama tako odgovara? Iskreno da ti kažem, najviše bih voleo da postoje dnevne novine koje uopšte neće pisati o crvenim banditima. Naime, ni Borbu više ne mogu da čitam jer čim pročitam izveštaj o novim akcijama srpske vlasti, odmah počinjem da gubim živce. >>Znate li uopšte ko finansira koji list,pa prema tome i sa kojim ciljem? Za Borbu znam da je finansira anti-srpska koalicija predvođena najvećim srpskim krvnikom otkad je sveta i veka, Antom Markovićem. Takođe, znam i da je generalni sponzor "Velauto International" koji vodi jedan od najuspešnijih srpskih biznismena, gospodin Đorđe Zečević inače Narodni poslanik i član Demokratske stranke, naravno osvedočeni neprijatelj srpskih interesa. žujem da ima još neprijatelja među finansijerima Borbe ali sad ne znam tačno o kome se radi. >>Jer, demonstracije je moguće proglasiti atakom na javni red i mir, pa >>poslati vojksu na ulice, a u ekonomiji, stvari su tiše ali sasvim konačne i >>veoma, veoma opipljive, makar i po praznini. A ja treba da osedim, oćelavim, etc. rušeći sistem iznutra i čekajući da se crvena banda vrati gde joj je i mesto. Nekako mi izleda da je čekanje tog momenta jedanko čekanju Godoa. WR
novine.65 dtadic,
>> Nemam ja sta tu da mislim, misle drugi za mene. Dakle, onaj >> novinar je javno pozvao i Kovaca i Tijanica pred kamere, uzivo, da OK. Meni je samo sumnjivo da se to pominje sada, kada se M. Kovac pominje kao direktor TVB (mada nema teorije da bude izabran). Ja, nazalost, ne znam nikoga ko radi u "Dugi" pa ne mogi ni da negiram, ni da potvrdim te cinjenice. >> Ni na pamet mi ne pada da branim Politiku, najzad, svi znamo ko je >> do pre neki dan bio direktor tamo, niti zagovaram da sve sto pise u Koliko ja znam Zivorad Minovic je jos uvek direktor "Politike". >> neko drugi. Proizilazi da svi ostali pisu istinu i samo istinu, od >> "Borbe", preko "Vremena" i "Srpske reci" do "Nedjelje". Kako to? Zar Ja nikada nisam tvrdio da sve ostale novine pisu samo istinu, samo tvrdim da "Politika" donosi ubedljivo najvise lazi, a to mi jako smeta. S obzirom na njenu tradiciju mislim da je sramota da se spusta na nivo (loseg) partijskog lista. SPS bi trebao, konacno, da osnuje svoje novine i smanji pritisak na "Politiku". Takodje, tesko je porediti dnevne i dvonedeljne listove jer nemaju ni priblizno isti uticaj na formiranje javnog mnenja, kao ni tiraz. >> ili tri godine? Nije li ipak ova sadasnja klika daleko manje mracna >> od prethodnih, jer iako (naravno) nevoljno, ipak JESTE dozvolila Da li je danasnja klika manje mracna od neke prethodne nije bitno. Bitno je da vodi *katastrofalnu* politiku, a to ljudima smeta i ne moze ih utesiti cinjenica da je srpski rezim demokraticniji od onog u Severnoj Koreji, ili od onog od pre 10 godina. Poredjenje sa gorim ne vodi napretku vec stagnaciji ili nazadovanju. Problem je u tome da Srbija ima ljude koji bi bolje radili posao koji sada radi Milosevic i njegova ekipa. Ta ekipa je "cvrstorukaska" i branice vlast po svaku cenu (tipican manir losih politicara, kakav je Milosevic). Cekanjem da ih ekonomija "obori" Srbija izuzetno mnogo gubi.
novine.66 dveselinovic,
Dakle, upravo sam čuo da je Dr. A. Prlja postao direktor Politike, ali ne i Gl. i Od. Urednik. Razvođenje te dve funkcije je u principu dobar znak, a kako će zaista biti, živi bili pa videli. 32XDVV
novine.67 dveselinovic,
A što se Mihajla Kovača tiče, ja sam takve priče čuo ima tome par godina. More, baš ću malo da se raspitam u "Dugi", sada sam se zaista zainteresovao. 32XDVV
novine.70 dtadic,
Od coveka koji je honorarno radio u "Dugi" u to vreme (1984. godina) sam uspeo da saznam da Kovac *nije* "oterao" Crncevica. Ostale informacije nije mogao da potvrdi, a ni da demantuje.
novine.71 bojt,
>> Nemam ja šta tu da mislim, misle drugi za mene. Sumanjao sam ja da je baš u tome izvor problema... >> Ako ni zbog čega drugog, onda bar zato što treba sebi da date >> odgovor na jedno jednostavno pitanje: mislite li da je žesma >> bila moguća pre dve ili tri godine? Nije li ipak ova sadašnja >> klika daleko manje mračna od prethodnih, jer iako (naravno) >> nevoljno, ipak JESTE dozvolila registraciju drugih partija? I >> molim vas, samo nemojte sa logikom da sav narod stoji iza >> opozicije pa su morali, jer ako imate i trunke objektivnosti, >> znate i sami da nije tako. Prosto ne mogu da se načudim da intelektualac tvog kalibra može toliko sam sebi da skoči u usta već u sledećoj rečenici!?! Ti postavljaš jednostavno pitanje da li bi nešto bilo moguće bez njih, a već u sledećoj rečenici sam priznaješ, doduše indirektno, da su oni na mnoge stvari bili primorani! Nešto nisam stekao utisak da su oni voljni da neke principe prihvate za stalno, ako su svojevremeno na njih bili primorani. Poslednji dogadjaji mi itekako daju za to pravo. Oni su radili ono što čak ni Broz nije radio pre 13 godina. A oko našeg već legendarnog pitanja da li su vreme i način pravi, rizikujući da se ponovim po ne znam koji put, ja ti opet kažem: navedi bar jednog srpskog intelektualca od ugleda (a da nije Akademik Mihailo Marković) koji stoji iza tog tvog stava, sastaćemo se sa njim i popričati. Ako ti niko ne pada na pamet, zar ti nije čudno da su tolike umne srpske glave zavedene i zagluplejne a jedino ti vidiš svetlo?
novine.72 dveselinovic,
Zašto skačem sebi u usta? Molim te, da li sam ja IKADA i BILO GDE sporio APSOLUTNU nužnost zamene komunista nečim boljim, da ne ulazimo u to šta i ko je bolji? Zašto i ti i drugi stalno i uporno pokušavate da mi imputirate nekakvu ljubav prema vladajućoj kliki? Dajte da to jednom za svagda rasčistimo. Ja nisam bio bilo kada u životu član niti KP niti bilo kakve druge partije, a KP nisam nikada podržavao u bilo kom smislu jednostavno zato što još od ranije mladosti nemam nikakvog razumevanja niti za njihove metode, niti za ciljeve. Prvi put sam se pobunio sa 6 godina (da, 1959), kada su nas kao decu iz vrtića vodili da sačekujemo Plavi voz, a ja mrtav ladan pitao zašto idemo da izgubimo dva sata da bi pored nas projurio voz sa nekim čikom koji neće videti nas isto kao što ni mi nećemo videti njega? Ko ne veruje, evo mu živih mojih roditelja, pa neka vam ispričaju drame koje su tada nastale u glavama dežurnih revolucionarnih vaspitačica. Pošto u dužem periodu nisam bio i YU, kada sam se definitivno vratio, 1970. godine, tada sa već nekih 17 godina, počeo sam da imam probleme sa vladajućom ideologijom, a bogami i ona samnom. Kvit baš nismo, ja sam izvlačio deblji kraj, ali valjda zbog onih 50% Bosanske krvi nikako nisam odustajao, a brate, bio mi je i ćeif, onda kao i sada, da bacam u komu lokalne partioze (reč je italijanskog porekla, vuče korene od reči "mafioso"). Itd, itd, koga interesuju detalji, mogu da mu kažem. Podsećam vas da sam pre izbora rekao da bi mene lično najviše zadovoljio SM kao predsednik, ali da opozicija drži bar 50% skupštine; u ovoj rundi to nije bilo, ali duboko verujem da će u narednim izborima biti tako, ako opozicija ne uzme još veći broj glasova. Kao privatnik sa stažom od 15 godina, i to u oblasti intelektualnih usluga, dobro znam jer sam lično iskusio kakav je stav vlasti prema svima koji nezavisno misle; šta je većina vas radila pre 15 godina? Da niste možda išli na ondašnje "informativne razgovore"? Ne podcenjujem bilo koga, ali bar pokušajte da zamislite situaciju da je i pre vas bilo nečega. Razmislite malo trezvenije: ako svi koje poznajete kažu da su glasali za opoziciju, a izbore onako dobi SPS, mislim da je daleko manje verovatno da su oni do te mere i na tako širokom frontu uspeli da izlažiraju uslove koliko je mnogo verovatnije da su mnogi ipak glasali za SPS, a posle pričali nešto drugo, jer eto, nije više bilo u trendu glasati za SPS. Narod je inertan, ne voli mnogo promene, a posebno ne nagle i radikalne promene; da je to opozicija shvatila, odnosno da se prema tom iskonskom načelu ravnala, tvrdim da bi mnogo bolje prošla, jer postoji jedna dosta jaka želja za promenama, pre svega ekonomskim. Zato i samo zato sam pitao ono u vezi proglasa žesmaša, a ne zato da bih provocirao, što je BoyTu totalno promaklo. Nije ni trebao elaborat, samo jedna rečenica bi bila sasvim dovoljna da zaokruži celinu. 32XDVV
novine.73 vcalic,
>> Dakle, upravo sam čuo da je Dr. A. Prlja postao direktor Politike, >>ali ne i Gl. i Od. Urednik. Po onome što kaže Borba, Prlja je v.d. Glavnog urednika, dok je direktor, po svemu sudeći, još uvek čika Minović. WR
novine.74 .bale.,
"Vreme", 25.03.1991. ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Ćorava kutija KO TE STEčE ISPOD TV MREčE ──────────────────────────────────── Akademik otkrio srpskog Ruzvelta ──────────────────────────────────── Marketinška odluka Glavnog štaba Vrhovne komande SPS─a, da se akademik Mihailo Marković slobodno prodaje kao partijska maskota, pokazala se mudrom prošle medelje kad je profesor ─ s lakoćom prepoznat kao genetski gemišt Vučka i Zagija ─ na transporteru uleteo u studio Nezavisne TV "Politike" i s urođenim vojničkim šarmom, na licu mesta, osvojio simpatije svih demokratskih rezervista Evrope. Povremeno izvirujući iz tenkovske cevi, slučajno uperene u uniformisanog voditelja Dragana Radevića (koji se, poslednjih tjedana, kad je Srbija u opasnosti, oblači u butiku Miroslava Lazanskog), profesor je prvo đule ispalio izjavom da je u njegovoj rođenoj republici "veća sloboda informisanja nego u inostranstvu"; dokaz je našao u neospornoj činjenici da se, recimo, on, akademik i aktuelni potpredsednik Glavnog odbora SPS─a, na malom ekranu VICEL─a, pojavljuje kad mu se prohte, a u izuzetnim slučajevima i kad mu se ne prohte ako je to u interesu građana. Podsetio je zaboravne gledaoce i neprijateljske elemente da se nedavno ─ u obliku zabrinutog građanina ─ regularno prijavio TV Beograd da joj pokloni ličnu izjavu, koju je ista TV mreža tekuće večeri emitirala u integralnoj disco─verziji od šesnaest minuta, s mega─mix produkcijom Petra Škundrića za bubnjevima; s razlogom je ukazao na proceduralnu demokratičnost ovog postupka, da svako ko se zove Mihailo Marković, a nosi titulu profesora i akademika, ima građansku slobodu da u drugom "Dnevniku" potvrdi da su demonstracije "rušilačke i vandalske"; da je za događaje 9. marta "kriv taj koji je smislio da dođe na Trg i probije kordon"; da "ovakvog (opozicionog) mitingovanja nigde nema u svetu" (jer ga je o tome obavestio Batrić Jovanović koji je jednom boravio u Istočnoj Nemačkoj i nigde nije video huligansko divljanje), uz oružanu konstataciju da su "srpski intelektualci ─ neodgovorni". Na svaki od pobrojanih fakata, nesrećni novinar Radević tako je žestoko klimao glavom, da ga je Marković, konačno, uzeo na krilo i jezikom osnovne škole objasnio da je "Broz bio veliki neprijatelj Srbije", što je žrtvu toliko obradovalo da je istegla vrat i sa visine od pedeset metara ponizno zamolila preljubaznog akademika da kaže koju o "svetskoj zaveri protiv Slobodana Miloševića" i "veličanstvene srpske demokratije". Isturajući bradu po nomenklaturi čivorada Igića, uz omiljeno predsednikovo "da se odmah razumemo", Mihailo je laicima objasnio da je Srbija celom svetu "demokratski uzor" i da nakon 8. sednice nema teorije da "veliki scenaristi" ostvare svoj naum koji je prvenstveno uperen protiv Dušana žukića o kojem CIA, naravno, ima veliki dosije. Šansu za prodor u slobodarsku Europu, Marković je video u pobjedi Bebi Dol na izboru Pesme Evrovizije kad je srpsko nacionalno biće samo sebi dalo sve glasove, čime je dodatno pokazalo da je Republika u opasnosti, ali je izrazio žaljenje što na natjecanju nije učestvovao drug Ratomir Vico čiji najnoviji hit "Moj te steže ispod TV mreže" napreduje na top listi SPS─a, o čemu pedantne podatke vodi rock'n'roll kompanija liberalnog usmerenja "Božur" iz Kosovo Fielda. Već sutradan, pred Vicovim kamerama, Marković je potvrdio da se Milošević ponaša kao Ruzvelt, jer se "američki predsednik na sličan način obraćao Amerikancima, preko radija". Posmatračima je pritom Mihailo izgledao zdravo i normalno, ne pokazujući nikakve znake panike za razliku od srpskog Ruzvelta čiji je osnovni problem u razgovoru sa studentima i profesorima─odlikašima bio da ni po cenu plastičnog, vojničkog cveta u kosi, nikako ne odgovori direktno na neka prosta pitanja: tko je naredio policiji da puca u žive mete; tko je naredio policiji da pendrecima i štitovima brani zamak Dušana Mitevića? Revoltiran pitanjima koja mu ne postavlja Dušan Matković, reinkarnirani Ruzvelt dubinski je objasnio da je interes srpskog naroda da živi u jednoj državi ─ legitiman, samom činjenicom da tako misli i dr Radovan Karadžić, uvijek toplo primljen od studenata i tekstilnih radnika; ovi potonji ponudili su, i na raspolaganje republičkom Ruzveltu predali svoje živote, izjavljujući usred "Dnevnika" Spomenke Jović da su "spremni da urade sve što od njih zatraži Predsednik". Srpski Ruzvelt zamolio ih je da ne štrajkuju, da se, mirno i dostojanstveno, vrate u proizvodnju, gde će, jednom, kad dođe vreme i kad se Srbija oslobodi svih 158 neprijatelja iz isto toliko država ─ primiti obećani minimalac, pod uslovom da se to odluči u Parlamentu koji je za njega celog života predstavljao zakon. Apelujući da se vratimo "institucijama sistema" i "legalnom rešavanju problema", Roosevelt From Požarevac na stolu je zaboravio kesu jogurta, koju je, naknadno, kući, s osmehom, poneo Milovan Šogorov. Kao i ostali jednojajčani TV gledaoci, isti je primetio da u Narodnoj skupštini Srbije, pred Ratomirovim TV kamerama, jedan do drugog, u bliskom intimnom kontaktu sede večito Bata čivojinović i Batrić Jovanović. Pokušaj Dušana Matkovića da se pridruživanjem napravi erotski menage a trois nije uspeo, baš kao ni lucidno objašnjenje dr Dragutina Zelenovića da nije mislio što je mislio, jer je mislio nešto sasvim drukčije što nije za štampu, ako je uopće mislio. Što mu ─ potvrdio je dr Aleksandar "Dirty" Prlja, svakodnevni saradnik "Beogradskog programa" ─ valja priznati, jer je džinovski Zelenović stihovima Šantića i Njegoša, izgovorenim usred Terazija, sprečio klanje srpskih nacionalnih bića ujedinjenih u želji da Bebi Dol konačNo trijumfuje i tako obori teoriju o nadmoćnosti hrvatske muzikalnosti, makar i kroz "Brazil", grad u kojem Valter Brani Sarajevo još nije gostovao, jer nacionalna─obućarska veza između njega i Batrića Jovanovića tek ulazi u plamen strasti. Viseći o pomenutoj erotskoj niti, u specijalnoj emisiji TV "Politike" o "zavereničkom, neprijateljskom, amoralnom i neprofesionalnom delovanju nezavisnog sindikata" u rođenoj Kući, progovorili su, u nastupu iskrenosti, svi junaci iz stripa čivorada Minovića; Ljiljana Bulatović (urednica "Sveta") upozorila je neradnike na "količinu ljubavi s kojom redakcija radi svoj posao" i objasnila da je u pozadini Terazijske česme "scenario koji želi da sruši sve što je stabilno u Srbiji", računajući i njenu belu kragnu, konstruisanu po uzoru na helikoptersku elisu; umoran od neprincipijelnih napada, s razdrljenom košuljom koju je prekrivala pustinjska kravata, pred kamerom dr čivorada Đorđevića glas je pustio Slobodan Jovanović (glavni urednik "Politike ekspres") koji je pučanstvu poručio da je novinarstvo "suptilna intelektualna sfera" vidljiva iz dnevnih naslova od devet kilometara koje pokušava da sruši "scenario iz inostranstva u dosluhu sa unutrašnjim neprijateljima". "Oni hoće agresivno ─ poručio je Jovanović ─ da svi mi budemo kao 'Borba'. Da i 'Ekspres', 'Politika', 'Bazar', 'Sportski žurnal' i 'TV Revija' budu ─ 'Borba'. Tu smo situaciju imali pre deset godina kad smo svi bili 'Borba'." Šarmantni Mile Kordić (pomoćnik direktora za novinsko─izdavačku delatnost "Politike") potvrdio je da je na delu "veliki scenario protiv srpskog naroda", dok je izvesni novinar iz NIN─a (čini se Đurđević, ili tako nešto) proturio originalnu tezu da je sve "scenario Šiptara, Hrvata i Muslimana" kojim se on hoće eliminirati i razdružiti od Aleksandra Tijanića, "plaćenika hrvatskog tiska". Da ima i različitih mišljenja i da "Politika" nije jednoumna, na delu je pokazao Rodoljub Gerić (urednik ekonomske rubrike "Politike") koji je izneo originalnu teoriju o "važećem scenariju koji Srbiju želi da uništi putem Ante Markovića", dok je ─ uvijek nezavistan, iz televizijske dijaspore, progovorio dr čivorad Đorđević (glavni i odgovorni urednik TV "Politika"), čije su ruke ─ kao kod Marsela Marsoa ─ kreirale luk da je riječ o "ujdurmi da se Srbija baci na kolena" i zatim, verovatno, seksualno, oplodi po ugledu na porniće iz SAO Krajine. Budući da se emisija prikazivala uoči zasedanja one Skupštine na kojoj Batrić i Velimir sede na jednoj stolici, razumljivo je nestrpljenje javnosti da se o tome čuje autohtoni glas Slavka Budihne koji je ─ javljaju poverljivi izvori ─ prošle nedelje kupio još jednu košulju s jednobojnom kragnom, za razliku od tela istog parčeta garderobe, što iskusni znalci tumače da g. Budihna sprema autentični, lično napisani materijal od Dušana žukića u obliku grandioznog komentara, čime bi zadovoljio Ruzvelta i Trumana, a tko zna, možda i Mihaila Markovića. Koji se, nezamislivo, nije na Televiziji VICEL, pojavio 19. marta, što je direktno nedopustivo, imajući u vidu da Srbiji o glavi rade neprijatelji širom Mandžurije, odakle su ljubazni domaćini, definitivno i neopozivo, uputili poziv Dušanu Matkoviću da ih poseti i lično potkuje, kao što je obećao studentima koji su u domaćim "Nike" patikama tražili nešto poput Spomenke Jović u viziji Miloša Markovića. Samo zato, a u cilju dalje demokratizacije, kolegijum TV Beograd više ne zaseda u sastavu: Mitević, Vitas, Šestakov, Budihna, žukić, Krivec, već, nakon radikalnih promena u VICEL─u, u novom sastavu: žukić, Krivec, Budihna, Vitas, Mitević i Šestakov. Vrlo je jasno da današnji "Dnevnik" Spomenke Jović ne podseća na prošlost, sem modne činjenice da je heroina opet obukla plavi komplet i kod kuće zaboravila šampon; male ljudske slabosti ─ kako bi to rekao Slobodan Jovanović ─ samo su dodatni razlog da "pojačamo budnost" i omogućimo Ruzveltu da dejstvuje porukom: "Ili će vas biti milicija, ili vas neće biti". Relaksirajući se na dlakavim prsima Dragana Radevića, akademik Mihailo Marković rezignirano je primetio da "1968. nije kao 1991." i da su se "humanistički ciljevi i demokratski duh" pretvorili u "desničarsku, konzervativnu orijentaciju" što nijedan Ruzvelt iz Srbije koji se, kao pijan plota, drži Parlamenta ─ nikako ne može da prihvati, čak ni kad pred studentima nosi plastični cvijet u kosi! Petar LUKOVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.75 .bale.,
"Vreme", 25.03.1991. Srbija ------ PLODOVI GNEVA ----------------------------------------- Pozivanje na ugroženost srpstva i imperativ srpske sloge ljudima na vlasti sinonim je za nekadašnje "akciono jedinstvo Partije" ----------------------------------------- ┌─── rbija je, dakle, uspela da pokaže da ipak ne zaslužuje vlast │ koju sada ima. Beogradski studenti i dobar deo opozicije └──┐ ubedljivo su opovrgli već raširene teorije o "genetskom │ komunizmu" Srba, o "ludom narodu" i o tome da je pravi i jedini ───┘ glas Srbije onaj kojim je govorio Dušan Mitević, odnosno Slobodan Milošević. žovek koji je vladao iz bunkera, koji je ceo svet doživljavao kao džinovsku tajnu organizaciju njegovih podmuklih neprijatelja, dokazivao je, uz pomoć bezobzirne propagande, da je to problem Srbije i srpskog naroda. Zatim je bio prinuđen da legalizuje opoziciju, ali se pokazalo da ni on ni ceo sistem ne mogu da podnesu osporavanja. Protivnici su dobili tretman neprijatelja, čak izdajnika, nisu se više nalazili van Srbije nego unutra, a posle izbora se pokazalo da se to odnosi na dobru polovinu Srbije. Opozicija je bila prinuđena da se radikalizuje i pribegne vanparlamentarnim sredstvima, a na svojoj strani imala je mlađi i aktivniji deo naroda. Tako je došlo do sloma. │ │ ilošević je tada pokušao da ličnu dramu podigne na nivo opšte ├┐ ┌┤ tragedije. Buka tenkova trebalo je da zagluši skandiranje mase │└┬┘│ koja ga je jednom smatrala oslobodiocem, da bi ga sada │ │ uporedila s iračkim tiraninom. Pošto je Armija u Beogradu već │ │ ispala smešna, nije mu pošlo za rukom da je pokrene na celoj teritoriji zemlje. Objavio je da je "Jugoslavija ostala bez svog Predsedništva". Opet se pozvao na ugroženost srpstva i imperativ srpske uloge, što je za njega sinonim za nekadašnje "akciono jedinstvo Partije". Gestom carske milosti, pristao je da razgovara s odabranom delegacijom studenata, valjda ne očekujući da će se usuditi da mu u oči kažu ono što su mu rekli. Na pitanja o policijskom nasilju, o suzavcu, o torturi uhapšenih, odgovarao je uglavnom podsećanjem na krupne nacionalne interese, na potrebu ujedinjavanja svih Srba, na patnje i nesreće Srba u Kninu i na Kosovu. Ispalo je da u višem nacionalnom interesu Srbi u Beogradu moraju trpeti i batine, kao što su trpeli i laži, mržnju i uvrede zdravog razuma iz Miloševićevog "medijskog pula". Predsednik se studentima zaklinjao u svoju pravičnost, iskrenost i poštenje. Rekao je da neće čekati nikakvu ustavnu proceduru, ako mu iko dokaže da bilo kada nije rekao istinu. To je bilo u utorak. Već je četvrtak. Predsednik je pogazio svoju reč, pošto je u Predsedništvu Jugoslavije seo za pregovarački sto. A samo šest dana ranije podržao je ostavku Borisava Jovića, objavio da Srbija neće priznati nijednu odluku Predsedništva i da on lično u njegovom radu neće učestvovati. Dobro je što je učestvovao iako se zarekao da neće, a obećanje dato studentima valjda je zaboravio. Takva rasejanost je pojava među političarima, ali u Srbiji je očigledno posredi agonija vlasti koja vuče panične poteze u svim pravcima. Ugroženost srpstva svela se na ugroženost režima koji je diskreditovan, ali još raspolaže svim instrumentima državne prinude i još se može upustiti u opasne avanture. ┌─┐ ko se uskoro na Kosovu ili drugde oglase kakvi nacionalni ┌┘ └┐ ekstremisti, albanski, hrvatski i ma koji, biće to pokušaj │ │ spasavanja upravo Slobodana Miloševića koji im je svojom ├───┤ politikom uvek mogao obezbediti najširu međunarodnu podršku i │ │ simpatije. Biće to pokušaj da se održi slaba Srbija, jer ona nikad nije bila slabija i usamljenija nego na vrhuncu Miloševićeve moći. Agonija ne može dugo da traje. Ako se ne pretvori u katastrofu, a za to valjda ipak nema dovoljno snage, Srbija će se naći u prilici da se, skupa s komunizmom, otrese i prazne nacionalne egzaltacije, možda pre nego iko u Jugoslaviji. Jer dok su svuda u Jugoslaviji, pa i u Istočnoj Evropi, komunizam smenile manje ili više nacionalističke snage, u Srbiji je ostao na vlasti nacionalistički komunizam. Opozicija iz toga mora da izvuče pouku, ma koliko se činilo da u njoj sada dominira konzervativni nacionalizam. Suviše je dugo Milošević blokirao opoziciju nacionalnim parolama, da bi neko ponovo hteo da sluša tu istu muziku. Srbe van Srbije niko nikuda ne može odvesti i spustiti gvozdenu zavesu na Drini ili bilo gde, kao što ih ne može sebi privući jedna zaostala i nedemokratska Srbija. Ona je najveća onda kada je slobodna. A u Europi, kojoj svi pripadamo, države već dosta dugo čine njihovi građani a ne prvenstveno teritorije. │ ┌┘ oliko god bio u Srbiji strah od hrvatskog separatizma, pokazaće │ ┌┘ se da ni Hrvati, kao uostalom niko drugi, nemaju nikakvih ├─┤ "večitih opsesija" nezavisnom državom. Hrvatsku tek čeka ono │ └┐ što se upravo u Srbiji događa, naime oslobođenje od svake vrste │ └┐ terora viših interesa i nacionalnih ciljeva, koji stoje na putu uspostavljanja modernog, demokratskog poretka, zasnovanog na ljudskim pravima, otvorenom i slobodnom tržištu i privatnoj svojini. To što poslednja sednica jugoslovenskog Predsedništva nagoveštava pozitivan preokret i postizanje sporazuma o Jugoslovenskoj zajednici, prvi je neposredan rezultat promene nastale u Srbiji poslednjih dana. Postaje jasno da je sve do sada upravo srpska vlast blokirala svaki racionalan dijalog, sledeći jedan stari i starački nacionalni program prema kome je Jugoslavija najveća srpska zabluda. Reč je, naravno, o Memorandumu SANU koji bi Jugoslaviji i mnogim njenim žiteljima možda i došao glave, da se nije pokazalo da je njegova prva žrtva Srbija i njena sloboda. Baš taj program i sve posledice njegovo sprovođenja odbacila je i valjda definitivno sahranila beogradska martovska pobuna. STOJAN CEROVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.76 jtitov,
>>Da, ali ti je i dalje REVNOSNO čitaš i to izgleda od prve do >>poslednje strane, uključujući i umrlice! Da li samo proveravaš šta >>su novo slagali ili očekuješ da vidiš i sliku SM (među umrlicama)? > Ako ti čitaš Politiku svaki dan, zašto misliš da i drugi to rade. A kako si ti zaključio? Iz mog odgovora nisi mogao. A ja sam iz tvoje pisanije zaključio, baš to: REDOVNI žITALAC OD KORICA DO KORICA! >i onda ih na javnom mestu, pred mnogo sveta zapalim. Pa da. Zato nam je grad i prljav. Pljuju, kenjaju, pišaju, bacaju đubre, sada već i spaljuju novine. Pa dokle tako? Sigurno i svoje đubre bacaš tako što zavrljačiš kesu - pa gde padne.
novine.77 alexa,
Hej, hej, hajde baš da probamo da saznamo nešto o Kovaču. Meni se on (ono malo što sam video) baš dopao, ali to nije razlog da se prosto otpisuje sve ono što govore protivnici. Ko može nešto konkretnije da kaže o njemu, neka nas svakako obavesti!
novine.78 bojt,
Iz današnje "Politike Ekspres": "SPS odustao od mitinga na Terazijama 27. marta" "Božur privremeno odlaže miting SFRJ 27. marta" (inače hteli su da demonstriraju ispred Skupštine srbije zahtevajući da Bodanović *ne* podnese ostavku) "Saopštenje SPS-a za Kosovo: Bogdan Kecman bruka partiju" "SPO i Demokratska Stranka ne odustaju od mitinga na Trgu 27. marta." xe xe xe
novine.79 balinda,
U jednoj poruci, pre par meseci, sam rekao da se televizija mora "osvojiti" pa makar "potoci krvi tekli ulicama". (Neki su se zalagali za pravljenje potpuno nove televizije u tehničkom i kadrovskom smislu.) Budući da je to nemoguć zadatak sa stanovišta vremena i sredstava, mislim da je i opozicija shvatila da se tehnički nivo i gledanost TV Beograd ne može dostići i da nije ometanja od strane vlasti. Dakle, nema druge do nastavka borbe za "objektivno informisanje". Ovo što je urađeno 9. marta jeste samo početak borbe i najava koliko je to važno za onu drugu, *normalnu*, Srbiju. Da biste imali predstavu o kojim tehničkim kapacitetima se radi, evo vam spisak TV Beograda: 8 studija 5 reportažnih kola (sa 18 kamera) 1 sinhrona sala 12 filmskih montaža 81 studijski magnetoskop 28 studijskih kamera 37 ENG kamera (portabl kamere) 78 filmskih kamera No, sve ovo i nije tako nedostižno kao sasvim solidna emisiona tehnika TVB-a: Prvi TV program se emituje preko 10 VHF i 1 UHF predajnika, i sa 141 repetitorom. Drugi program se emituje sa 11 UHF predajnikom i 141 repetitorom. Treći program se emituje sa preko 7 predajnika i 22 repetitora. Pored toga TV Beograd raspolaže sa 14 TV dopisništva sa studijom i odgovarajućom elektronskom opremom. Kadrovski gledano RTB ima 4141 radnika (Uključujući i 53 radnika čiji je radni odnos u mirovanju!). Od toga: Radio ima 897 zaposlena, Televizija 1546, PGP 270, Marketing centar 338, Tehnika RTB 395, Ekonomski, pravni i opšti poslovi 628 radnika.
novine.80 balinda,
U vezi sa prethodnom porukom, zaboravio sam da kažem par reči o jednoj ideji koja je napomenuta. Neko je predložio da Prvi program bude ovakakav kakav jeste a da Drugi preuzme opozicija. Ja nisam za to, zato što bi tako dobili samo dve neobjektivne televizije. (Dodatni argument je sasvim ne uporediva snaga Prvog u odnosu na Drugi program.) Zato sam pre za to da I i II program budu ravnopravano dostupani svima. Naravno da sanjam dan kad bi TV bila iznad i jednih i drugih. Do te *sreće*, TV mora da bude "svačija".
novine.81 .bale.,
SRPSKA REž, broj 16, 1. april ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Demokratija u Padinjaku VEžERAS ĆU TE SKALPIRATI! ───────────────────────────────── ────────────────────────────────────────────────── Zvonko Osmajić, vrhunski jugoslovenski džudista i bodi─gard Vuka Draškovića, doživeo je krajnje nesportske batine u Padinskoj Skeli nakon demonstracija na Trgu Republike. Tukli su ga policajci, metodama za koje Slobodan Milošević i Radmilo Bogdanović nisu ni slutili da postoje. ────────────────────────────────────────────────── Vala Faruk, danas si prebio dosta Srba! Tako se jedan inspektor u SUP─u Palilula obratio drugom inspektoru, već istorijskog devetog marta uveče. Faruk se, kažu očevici, iako umoran, jer nije lako tući ljude nekoliko sati, pa makar oni bili i vezani, srećno smejao, a njegovom smehu su se pridružili i drugi policajci. Svoj zadatak uspešno su izvršili. Znali su da uhapšene demonstrante ne smeju da biju, jer tako je naredio njihov nalogodavac. Ali, znali su isto tako da je glavni krivac martovskog krvoprolića ostao nedorečen ─ nije rekao da narod niko ne sme da prebija i ubija. Zato su i "plavci" dali sebi oduška. Tukli su na desetine ljudi na smenu, a najviše su nastradala dva sveštenika. Uz batine njima je i brada čupana. Morali su i satima da stoje na vrhovima prstiju, da drže ruke iznad glave, a kako nisu mogli da izdrže, po njima su iznova pljuštali udarci ─ što pendrecima, što šakama, što nogama. Ovu priču, za koju bi neko mogao reći da bez konkurencije može da uđe u Riplijevu rubriku "Verovali ili ne", ispričao nam je Zvonko Osmajić. Video je u zatvoru, u Padinskoj Skeli, u pravom komunističkom kazamatu čije je "blagodeti" nekoliko dana uživalo više od sto učesnika demonstracija, pa i onih koji su se devetog marta slučajno zatekli na ulici. Posledice batina Zvonko još oseća, glava ga neprekidno boli, a kako su mu povređene genitalije, danima već mokri krv. Lekari samo sležu ramenima. Kažu: ─ Proći će, a Zvonko Osmajić dodaje da zna da će proći, ali da će sećanje na martovske strahote zauvek ostati, ne samo u njegovoj glavi. U srpskoj istoriji zauvek će sve biti zapisano crnim slovima. Zvonko Osmajić je, da krenemo priču iz početka, džudista, vrhunski sportista. Pobeđivao je na brojnim turnirima širom Jugoslavije i u inostranstvu. Fizička spremnost mu je pomogla da izdrži sve ono što ga je snašlo ovih dana, a snašlo ga je mnogo toga. "Da mi je neko pričao šta rade u policiji i kakvi su nam zatvori, ne bih mu verovao. Možda ni meni neće neko da veruje, ali ništa nisam izmislio. Uostalom, svedoka trodnevne torture ima mnogo, a neke priče su još stravičnije nego moja", kaže nam Zvonko. Bićete streljani ──────────────── Kao jedan od zaštitnika Vuka Draškovića, Osmajić se našao u Narodnoj skupštini Srbije u vreme kada je predsednik Srpskog pokreta obnove uhapšen. Ista sudbina snašla je devetog marta i njega, samo petnaestak minuta nakon gospodina Draškovića, a zajedno sa njim je priveden i Rajo Božović, takođe vrhunski sportista i dobrovoljni zaštitnik Vuka Draškovića. ─ Kada su inspektori u civilu naredili gospodinu Vuku Draškoviću da krene za njima, hteli smo sa našim predsednikom da krenemo i Božović i ja. Nisu nam dali, ali su nam se drugi inspektori obratili posle desetak minuta i rekli da pođemo sa njima, jer nas čeka Drašković. Međutim, umesto van zgrade Skupštine, prvo su nas odveli u jednu sobu na prvom spratu u kojoj je bilo puno specijalaca. Nisu nas odmah tukli, ali su nam stavili lisice i okružili nas. Potom su pozvali milicijska kola, pa smo pretpostavili da će i nas voditi na ispitivanja i u zatvor. I dok su se policajci suzdržavali u parlamentu da nas ne udaraju, a videlo se da su to jedva činili jer su svoj bes iskaljivali po nameštaju u sobi, čim smo promolili glave napolje počeli su da nas udaraju palicama i šakama. Božovića su stavili u jedan automobil, a mene u drugi, a do SUP─a u Ulici 29. novembra pratila su nas čak i borna kola! Kao da smo onako vezani i okruženi specijalcima bilo šta mogli učiniti ─ priča nam Zvonko Osmajić. U zgradi Gradskog SUP─a Božović i Osmajić su razdvojeni. Saslušanja su vršena odvojeno. ─ Odveli su me u jednu prostoriju i vezali ruke za stolice da ne mogu da se branim. "Hoćeš krv", dreknuo je istog časa na mene jedan inspektor. Kasnije sam doznao da se preziva Moždan i da je načelnik službe za krvne i seksualne delikte. Tukao me je do iznemoglosti i stalno mi ponavljao da sam tog dana ubijao nedužne ljude. "Večeras ću te skalpirati", vikao mi je, "svi koji ste uhapšeni bićete noćas streljani". Ove reči propratio je udarcima šakama i pravom bezbol palicom, a to što sam od udaraca u stomak počeo da povraćam nije ga uopšte uzbudilo. Kada se zamorio, zvao je drugog inspektora, koji je nastavljao da me tuče. Udarali su me naizmenično svakih deset─petnaest minuta. U neko doba su se setili da me odvedu u samicu, a kada sam izlazio iz ove sobe za saslušanje, sreo sam i Raju Božovića. Video sam da su i njega krvnički istukli. Pravo u Padinjak ──────────────── U samici je, onako pretučen, Osmajić noć proveo na dasci, bez ćebeta, ali od bolova nije mogao oka da sklopi. Tražio je vode jer nije stigao da jede i pije ceo dan. Stražari su mu rekli da vode može dobiti samo ako pristane da dobije još jednu dobru porciju batina. Nakon besane noći ujutro su ga slikali i oko podneva uputili u zatvor. ─ Nisam znao gde me vode. Pomišljao sam, nakon svega što sam doživeo, na najgore. Na pančevačkom mostu smo se zaustavili i pomislio sam da će me gurnuti u Dunav. A kada smo nas nekoliko doveženi u Padinsku Skelu, milicioneri koji su nas vozili opet su nas besomučno tukli. Meni su posebno rekli: "Ti si sportista, jak si, baš da vidimo koliko ćeš da izdržiš!". Oterali su nas na kupanje i nakon toga opet tukli. U kupatilu, ako se tako uopšte može zvati, nije bilo tople vode, sapuna i peškira. Onako mokre i gole izbacili su nas ponovo napolje i ponovo tukli. Više se ni ne sećam koliko sam udaraca dobio. Sve mi se od bolova mutilo u glavi. Evo, glavobolje još traju i užasno se osećam. Mogu misliti kako je drugima koji nisu sportisti kao ja, govori nam Zvonko Osmajić. Bilo je ipak inspektora koji nisu hteli da biju uhapšene. Njihova imena Zvonko ne želi da kaže, da ne bi nastradali, ali im se zahvaljuje iz sveg srca. No, zato su oni krvožedni ostali u odveć ružnoj uspomeni. ─ Neki inspektori i čuvari u zatvoru su bili tolerantni. Hrabrili su nas i čudili se u isto vreme kako možemo da izdržimo tolike batine. žak su nam i krišom govorili šta se dešava u gradu. A kada smo čuli da su se na Terazijama okupili studenti i da i oni traže da se oslobode svi uhapšeni na čelu sa gospodinom Vukom Draškovićem, bilo nam je mnogo lakše. Znali smo da su pravi ljudi sa nama i da ova tortura u komunističkom kazamatu ne može večno da traje. Moral su nam dizali i drugi zatvorenici. Odmah su se organizovali da nam nađu cigarete, a kako su pojedinci imali pravo da gledaju televizijski program, takođe su nas krišom obaveštavali šta se dešava. Teško je uverljivo opisati kako izgleda zatvor u Padinskoj Skeli. Kažu da u takvim uslovima nije bio ni general Draža Mihajlović. Stradali i Mađari ───────────────── ─ To gde smo bili smešteni i ne može se nazvati ćelijama. To su zapuštene rupe, bez imalo higijenskih uslova, bez grejanja, bez ičega što bi čoveka nagonilo da se oseća kao čovek. Ni životinje to ne bi izdržale. Davali su nam prave splačine da jedemo. O mesu, normalno, tih nekoliko dana nije bilo ni reči, samo nam se delila neka vodica bez začina, bez mirisa i ukusa. Mnogi su povraćali od takve hrane. Jedina "pogodnost" koju smo uživali bilo je ćebe što su nam dali. žuo je Osmajić tamo svakojake priče, uspeo je da razgovara sa skoro svim zatvorenicima. Među njima je bio stariji čovek koji je iza rešetaka dospeo ni kriv ni dužan. ─ Na pijacu Zeleni venac devetog marta krenuo je jedan šezdesetogodišnjak. Usput je sreo nekoliko milicionera. Mirno je prošao pored njih, ali oni su počeli da viču na njega da ih ne gleda. Jadan čovek je ubrzao korak, ali oni su ga sustigli, pretukli i strpali u maricu. Po kratkom postupku je, kao i svi mi, bio osuđen na trideset dana zatvora i doveden u Padinsku Skelu. Nisu čak dozvolili ni da se javi familiji gde se nalazi. Pored njega nastradala su i dva Mađara. Inspektori su im vikali da su pravi četnici, a na sva njihova objašnjenja da nisu pripadnici nijedne stranke i da ih se politika ne tiče, da su se devetog marta slučajno našli na ulici, i da čak srpski ne govore dobro, odgovarali su batinama i povicima da oni znaju da su "vukovci". Pretili su da će nas sve pobiti, da su već "sredili" Vuka Draškovića, da su mu iščupali bradu... Potom su čupali bradu dvojici sveštenika koji su takođe bili uhapšeni. Goreg zla u životu nisam video, niti sam mogao pomisliti da postoji. Ali, kada su komunisti u pitanju, uverio sam se ─ sve je moguće. Kako se nakon svega ovoga Zvonko Osmajić može uspešno baviti sportom? Pretučen, sa možda trajnim posledicama po zdravlje, sigurno neće biti u stanju da uspešno nastavi započetu karijeru. Možda ovaj narod "niko ne sme da bije", ali sme da ga pretuče. Aleksandar žOTRIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.82 .bale.,
SRPSKA REž, broj 16, 1. april ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Da li je Srbija Miloševićev taoc? KAD BI ZNAO K'O ŠTO NE ZNA ────────────────────────── ──────────────────────────────────────────── Svaka politička procena Slobodana Miloševića narodu je donela štetu, a njemu lično korist. U demokratskim krugovima to je potreban i dovoljan razlog za optuženičku klupu... ──────────────────────────────────────────── Bilo bi možda isuviše pretenciozno reći da aktuelni predsednik srpske republike g. Slobodan Milošević NIJE PREVIŠE PAMETAN žOVEK. Umesto toga umesnije je poslužiti se eufimističkom tvrdnjom da POSLEDICE NJEGOVOG DELOVANJA NA POLITIžKOJ SCENI NE GOVORE U PRILOG NJEGOVOJ SPOSOBNOSTI ZDRAVOG RASUĐIVANJA. Zašto? Kad je 1984. godine (iste one godine u kojoj je g. Milošević postao predsednik GK OSK Beograd i zakucao na velika vrata srpske vlasti) u Indiji ubijena popularna premijerka Indira Gandi, vladajuća stranka potrudila se da iz širokog spektra unutrašnjih i spoljnjih neprijatelja, "krivih" za poprilično anarhičnu unutrašnje ─ političku situaciju, kao "organizatora" izabere jednog ali vrednog ─ CIA─u. Dogodilo se, međutim da CIA, koja na takve optužbe po pravilu ne reaguje (jer se podrazumeva da svako radi svoj posao), ovaj put reaguje: I SAMA POMISAO NA TAKVO ŠTO GLUPA JE, JER CIA NE PREDUZIMA AKCIJE žIJE POSLEDICE NE MOčE DA KONTROLIŠE, A U KONKRETNIM INDIJSKIM UNUTRAŠNJE ─ POLITIžKIM OKOLNOSTIMA TAKVA KONTROLA BILA BI APSOLUTN0 NEMOGUĆA. KAKO JE SVAKA KONTROLA NEMOGUĆA, NEMOGUĆE JE SA VELIKOM IZVESNOŠĆU PREDVIDETI POLITIžKI DOBITAK, ODNOSNO GUBITAK, A ONDA JE SVAKA AKCIJA SAMO TROŠENJE PARA I "UGLEDA" INSTITUCIJE. I, u toj pouci leži, zapravo, početak i kraj Miloševićeve pameti. Greškom je počeo ──────────────── Otežavajuća okolnost za g. Miloševića, pri analiziranju posledica njegovih postupaka, svakako je činjenica da vlada i trudi se da vlada NEPRAVNOM državom, u kojoj je SLOBODNA, LIžNA PROCENA IZNAD SVAKOG ZAKONA, PA žESTO, I USTAVA i u kojoj stubove države ne predstavljaju PRINCIPI I ZAKONI, NEGO VIRTUELNI POJEDINCI I FUNKCIONERI. Država koja, dakle, zavisi od takvog poretka stvari nužno mora da računa ne samo sa stepenom ELEMENTARNE INTELIGENCIJE svojih "stubova", nego i sa njihovom MENTALNOM PODOBNOŠĆU u najbanalnijem smislu te reči. To, opet, znači da u skladu sa "kvalitetom" POLITIžKIH PROCENA državnih funkcionera, a pre svega g. Miloševića, država, odnosno osam─devet miliona njenih podanika, mogu da se nadaju uvek i samo GARANTOVANOM GUBITKU ILI PROPASTI. Samo naivan ili slep čovek može iz dosadašnje vladavine g. Miloševića "izvući" neki opštedruštveni dobitak i samo takav može reći da nakon svega g. Milošević nije još učvrstio svoju neograničenu vlast. Početak, sredinu i "kraj" svoje vladavine oplemenio je "suđenjima". SEtimo se suđenja "šestorici", suđenja Azemu Vlasiju i "suđenja" Vuku Draškoviću, dr Jovanu Marjanoviću i stotinama drugih demonstranata. Sasvim raznorodni po karakteru, društvenom kontekstu i smislu ovi Miloševićevi incidenti gotovo da su ISMEJALI Srbiju pred svetskom (i ne samo demokratskom) javnošću. Svi oni trebalo je da prema POLITIžKOJ PROCENI "mobilišu progresivne i patriotske" snage u borbi protiv unutrašnjih i spoljnjih neprijatelja, a "neočekivano" su se izrodili u mobilizaciju svih progresivnih snaga sveta protiv Miloševićeve Srbije. Osma sednica trebalo je da zaoštri oštricu prema Kosovu, a prvi i poslednji epilog je zaoštravanje oštrice prema Srbiji, i na Kosovu i van njega. "Osmaši" su se zakrvili sa "antiosmašima", a SRbi sa Kosova se iseljavaju li iseljavaju, najčešći kosovski "privredni" termini su SABOTAčA I PRIVREMENE MERE, separatisti caruju kao nikad do tada. Iako je Miloševićeva POLITIžKA PROCENA predviđala da svaki Srbin treba da pod jastukom drži stenogramske beleške sa Osme sednice i "sprema se na Kosovo", a svaki Albanac sa Kosova da se pokloni zaključcima i stuši ogradu oko svoje kuće. Videvši da se to ne događa, Milošević POLITIžKI PROCENJUJE da bi bilo najpametnije naseliti na Kosovo stotinjak hiljada Srba i tako im sagraditi kuće i naći posao, ali umesto toga on lično se naseljava na Dedinju. Kuda bežati? ──────────── Verovatno najveće nade g. Milošević je ulagao u POLITIžKE PROCENE rezultata Zajma za privredni preporod Srbije ZABORAVLJAJUĆI da je srpski narod tek pod njegovom vlašću upoznao pravo siromaštvo i da ipak vidi kuda "društvene" pare odlaze. Kada je video da je odziv takav da parama od zajma ne bi uspeo da podmiri ni nekog jačeg privatnika, pogotovo ne da ga preporodi, POLITIžKI PROCENJUJE da Srbe treba NATERATI da svoje pare troše isključivo na srpsku robu. Međutim, bojkot slovenačke, hrvatske pa i "savezne" robe Srbiju ne samo da nije oporavio, nego je sterao u još dublji ekonomski klanac. Ni skupi mitinzi svakovrsne podrške ni antibirokratska revolucija narod nisu ubedili da se bez slovenačke dečje hrane može, ali da se bez Ei─televizora ne može. Kako stvari trenutno stoje, avioni JAT─a moći će uskoro da sleću pored surčinskog još samo na batajnički aerodrom, a Zastavina vozila prodavaće se na buvljacima. Drugi su se snašli, ali Milošević nije. G. Milošević je POLITIžKI PROCENIO i da je ovu i ovakvu Jugoslaviju potrebno prestruktuirati, "tako da bude moderna federacija". Kako i dolikuje političaru njegovog ranga, učinio je to na način koji ne nudi mesto za sumnju ─ iz priloženog se sve vidi. Poslednja odbrana Jugoslavije bila je u sklopu manevra "PREDSEDNIŠTVO SFRJ ─ JOVIĆEVA OSTAVKA", a epilog je, zar treba posebno naglašavati, GROHOTAN SMEH U GOTOVO SVIM ZEMLJAMA SVETA, KOJE IMAJU OVDE SVOJE NOVINARE. Miloševićevo krunsko delo karijere ─ "demokratski" višestranački izbori ─ morali su, po POLITIžKOJ PROCENI, da predstavljaju konačan udarac svim nevernim Tomama i ideološki "nejedinstvenim" Srbima, a ako ih već ne udari da ih zaboli, da im pokaže gde leži SNAGA I BUDUĆNOST Republike začete 1987. godine. Međutim, u situaciji u kojoj bi svaki pametan državnik boga molio da mu se neko ponudi da s njim podeli ODGOVORNOST za svakojaki pravni, ekonomski i moralni kolaps u koji je država dovedena, Milošević "pobeđuje" na izborima, a zatim, nemajući kud, one iste oduševljene glasače PRISILJAVA da od hleba koji nemaju odvajaju da popune prazne državne kase, ispražnjene u korist te pobede. Jasno je da demonstracije od 9. marta i sve ono što se iz njih iznedrilo stoga ne mogu biti ništa drugo do jedna od brojnih Miloševićevih POLITIžKIH PROCENA, u koje se i poginuli savršeno uklapaju. Gledajući odiseje hiljada albanskih izbeglica, nameće se tužno pitanje: ako je jedan od rezultata Miloševićevih POLITIžKIH PROCENA i činjenica da Srbi više zaista nemaju prijatelja, baš kao što je slučaj i sa Albanijom, da li je daleko dan kada će Srbi pokušati da nekuda pobegnu, ali da neće imati kud. Uostalom, ako je "šef nacije" ibermenš, mogu li njegovi podanici biti nešto drugo do ljudi niže vrste? Ana BORKOVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.83 jtitov,
.bale. Odlično!! izveštavanje. Samo nemoj da koristiš poravnavanje desne margine - teško se čita.
novine.84 .bale.,
Hvala, hvala na mnogobrojnim telegramima podrške i lepim željama... ;) Mogu samo da kažem: Ko ima deset prstiju, ne mora da ima i mozak da bi doprineo napretku i prosperitetu SEZAM-a... ;) Uostalom, kucanje me odmara, a i buka mojoj duši godi... ;) Što se tiče poravnanja desne ivice, ako hoćete, glasajte za ili protiv u odgovorima na ovu poruku. Meni se lično više sviđa kad je poravnata, ali ako ne i većini, prihvatiću vaše zahteve. ;) Takođe molim one koji naiđu na neki interesantni tekst za koji misle da bi bilo fino da bude i na SEZAM-u, da mi jave mail-om... Enjoy SEZAM! Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.85 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ BORBA JUGOSLAVIJA 04.04.91. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ EKONOMSKE PARALELE Posle JUTEL-ovog TV duela Milošević - Pregl o politici savezne vlade ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ KUCANJE NA TOPžIDERSKA VRATA ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Svesna koliko bi njeno brže rušenje moglo izazvati socijalnih i drugih stresova, savezna vlada povlači poteze "korak po korak" █ Zbog toga je na jednoj strani prozvana što to uopšte radi, a na drugoj da to ne čini dovoljno brzo ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Duel argumenata koji je posle splitskog samita izbio posredstvom javnih glasila između SLOBODANA MILOŠEVIĆA i čIVKA PREGLA, nakon rafalne optužbe prvog da je savezna vlada uništila jugoslovensku privredu te je stoga treba oboriti, imaće verovatno svoj pravi epilog u Skupštini Jugoslavije polovinom ovog meseca, kada će savezni premijer imati priliku da ne samo odgovori na ove i slične napade, nego i da argumentima uzvrati udarac. Sasvim je neizvesno kako bi se i na čiju štetu mogao okončati predstojeći očigledno neminovan duel, ali je jedno sigurno ─ od njegovog ishoda bi mogla zavisiti dalja sudbina jugoslovenske, pre svega ekonomske i privredne reforme. Jaz koji se već duže vreme može uočiti između dva koncepta u rešavanju sveukupne jugoslovenske krize, kao da je svoje najjasnije obrise dobio upravo u pomenutom medijskom duelu dvojice funkcionera, pa stoga vredi još jednom na njih podsetiti. Regionalne zamke ──────────────── U nekim delovima zemlje, a tu je Srbija najglasnija, od vlade se traži da da prednost društvenoj svojini, mada se ovaj zahtev ne iznosi direktno, već sasvim uvijeno poput izričitog i ultimativnog zahteva da se "ne dozvoli kolaps privrede", koja je u većini, naravno, društvena. Drugim rečima, upravo onakva zbog kakve je i došlo do privredne i ekonomske krize i do potrebe da se ona privatizuje, kako bi postala efikasna i racionalna. Kako se odbraniti od ovakvog napada? Pogotovo, ako je za društvenu proizvodnju u Jugoslaviji vezano 5,5 miliona zaposlenih i još bar dva─tri puta više ljudskih sudbina? Kako braniti, uostalom, reformu oko koje se Jugoslavija već (više puta) izjasnila, kada na taj dogovor njeni delovi ubrzo zaboravljaju i to kada god im odgovara. Svaka odbrana gubi smisao (ne samo u onim stalnim podmetanjima i zameni teza) i pred činjenicom da su izneverena sva očekivanja oko ulaska stranog kapitala u jugoslovenski privredni krvotok, što je trebalo da se dogodi "čim se uklone zakonske barijere". Ali i svaki napad gubi snagu pred bednim "društvenim" platama i štrajkovima, i pred činjenicom da je Jugoslavija na periferiji Evrope. Dok pametne glave ove zemlje tvrde da društvena proizvodnja još nije upropašćena do "svoje operativnosti", savezna vlada, svesna koliko bi njeno brže rušenje moglo izazvati socijalnih i drugih stresova, povlači poteze "mic po mic", zbog kojih je na jednoj strani prozivana zato što to uopšte radi, a na drugoj da to ne čini dovoljno brzo. Otuda i Pregl mora da kalkuliše o tome kako je "pad proizvodnje neizbežna cena zaustavljanja inflacije", što je sasvim tačno, ali ne pominje, mada se podrazumeva, da bi vrlo loše bilo podsticati (propalu) proizvodnju, a pogotovo ne bi valjalo da se to čini kao što kaže "štampanjem para koje nemaju pokriće". Ovi argumenti, međutim, gube svaki smisao pred pretnjom socijalnim nemirima i praznim penzionim fondovima iz kojih su i nastali "specijalni odredi" raznih fela i političkih opredeljenja i zbog kojih je poslednjih meseci prestala da dotiče i strana akumulacija. Mimo ove opšte priče, sve se svodi na detalje koji su stvar tekuće ekonomske politike. ALi se u njoj krije i zamka ─ politički otpor federalnih jedinica, sa svojim različitim privrednim strukturama i iz toga, različitim interesima. Kap ulja u moru cena ──────────────────── Kada Milošević govori o upropašćivanju domaće proizvodnje uvozom "bofl robe" sa njegovim stavom će se složiti gotovo ceo privredni i birokratski establišment, i "njihovi" radnici u propalim preduzećima. Jer, ugodnije je i manje rizično živeti i raditi bez pritiska svetske konkurencije. Ne treba se napadima čuditi, ali je u najmanju ruku neozbiljno tvrditi da uvozna roba u tako minimalnim količinama ugrožava jugoslovensku privredu. Da li će iko objasniti javnosti kako šest odsto, godišnje na primer uvoznog jestivog ulja, može ugroziti ijednu, pa i jugoslovensku uljarsku industriju. Ili, zar su sedam procenata uvoznog šećera dovoljni da upropaste jugoslovenske šećerane? Nije li, ipak, nešto drugo u pitanju? Stabilnost Markovićeve vlade počivala je na čvrstom dinaru i možda baš otuda toliko zahteva da se on obori. Krajem prošle godine devalvaciju su tražile i one republike kojima se pad dinara uopšte ne bi isplatio, s obzirom da im je saldo uvoza daleko iznad salda izvoza. Zar i to ne govori dovoljno o agrumentima kojima se od vlade tražilo pomeranje kursa domaće valute, uvažavajući, naravno, sve one zahteve koji su poticali iz izvozne privrede. Novorođeni konvertibilni dinar nije imao šansi u političkim i oružanim prepucavanjima, ali i drskom ignorisanju pravnog sistema zemlje. Desio se tako proboj monetarnog i platnog sistema, postali smo zemlja haosa zbog čega su nam stranci sasvim okrenuli leđa. Dakle, da li se može održati niska inflacija ako su lični dohoci probili dogovorene okvire već posle par meseci od promovisanja ekonomske i privredne reforme i ako nam jeftinija konkurentska roba samo bode oči? Da li se privredna kasa i njeno zdravlje mogu braniti ogromnim republičko─pokrajinskim nametima, koje ne bi izdržala ni najjača privreda na svetu? Očigledno ne, ali se prvom naivno veruje da je moguće sačuvati socijalni mir, a drugom istovremeno sačuvati državne kase, pa i "besplatno" stvoriti od jedne države, šest novih. Na startu reforme jugoslovenski građani su imali poverenje u jugoslovensku vladu, da bi kraj prošle godine dočekali sasvim razočarani onim što im se dogodilo: niko od njih nije mogao da u domaćim bankama podigne vlastiti novac. Pregl kaže da su devize građana potrošila rukovodstva u republikama i pokrajinama isplaćujući (nezarađene) plate i drugo, ali će se ta istina pod rafalnom paljbom "svrstane" štampe teško probiti. Posebno kada joj se pridodaju politička ostrašćenost vladajućih. Uostalom, valja se prisetiti kako su proboji u platnom sistemu zemlje od strane pojedinih republika tumačeni u "matičNim sredinama", a kako u "konkurentskim". Tako se događalo da samo SIV principijelno brani jugoslovenski platni okvir, zapravo njenu ekonomiju. Pa kada je već tako, zašto je ne oboriti? I zauzeti Topčidersku štampariju kako bi nam ponovo bilo lepo kao ranije? Sve dok nam jednog dana opet ne dođe "neki Marković" koji će se kao što Miloševiću odgovara Pregl, "prihvatiti vrlo sličnog programa". Milan ŠUTALO Milica DAPžEVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.86 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ BORBA PISMA 04.04.91. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Krš i lom u mozgovima OSTAVŠTINA ZA BUDUĆNOST ─────────────────────── Srpska parlamentarna opozicija podseća na učenike koji po svojim intelektualnim sposobnostima zaslužuju da pohađaju školu u višim razredima i drugačijim klupama. Međutim, sistem školstva još uvek ne dozvoljava tako nagla pomeranja. Najveći otpor demokratskim promenama ne nalazi se u toliko puta reformisanim a ipak zarđalim institucijama neoboljševičke vlasti. Tragične posledice reperkutuju se u glavama većeg dela stanovništva ne samo u Srbiji, već i u drugim (još) jugoslovenskim republikama. žini se da su krepki "momci i devojke" sa Ušća najblaže rečeno, lako premostiva prepreka. Nije tragično ni to što nam voljeni glavni grad vrvi od šapki, ordena i zvezdica, jer će i njima katastrofalno vođenje ekonomije uskratiti naknadu za izborne rezultate. Najveću kataklizmu u ovoj ostavštini za budućnost, predstavlja stanje intelekta u najširim masama. Sve bismo brže i bezbolnije amortizovali, sve političke greške i ekonomsko propadanje lakše bi se ispravilo da nije krša i loma koje je ostavila totalitarna ideologija u mozgu našeg čoveka. Upravo izmenjena ljudska psiha, duhovni život, politički analfabetizam i zapretane individualne sposobnosti, najveća su prepreka promenama koje će kad─tad neminovno uslediti. Pitanje je samo, ko će od ljudi koji su to već shvatili, doživeti kao uspon racionalnog delanja građana Srbije. Ništa bolja situacija nije ni u Hrvatskoj. Dičeći se "demokracijom", skriva se identičan totalitarni režim koji ima samo nacionalnu opoziciju u Saboru. O zaključanim mozgovima mogu se pisati traktati, jer će se kroz dve─tri generacije osećati sva gorčina jednog kafkijanskog stanja u Srbiji. Politički i ekonomski odnosi produkovali su ideološki obojen obrazovni sistem, nedovoljnu i neadekvatnu informisanost uz pomoć koje se sprečavao razvoj građanskog demokratskog društva. Posle se pitaju zašto nekom smeta ovakva televizija Beograd! Reč je o ideologiji koja se ne sme potceniti, jer je u stanju da napravi još sedam socijalističkih ofanziva u svakom obliku i smislu te reči! Setih se podatka iz istorije kako je karta za tramvaj u Minhenu 1939. godine koštala nekih 5 ─ 6 miliona maraka. A kako im se ono zvaše tadašnja partija? NACIONAL ─ SOCIJALISTIžKA?!! Milan SMILJANIĆ,prof, Ruma Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.87 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ BORBA PISMA 04.04.91. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Anketnom odboru Skupštine Srbije PREDANO ZAOBILAčENJE ISTINE ─────────────────────────── Anketni odbor Skupštine Srbije formiran je u cilju utvrđivanja istine o demonstracijama 9. marta. Objavljeni izveštaj Anketnog odbora pokazuje, ne samo da Odbor taj cilj nije ispunio, već je sasvim očigledno da se predano trudio da se istina od naroda sakrije. To se vidi iz sledećeg: 1. Ključni momenti 9. marta, koji su odlučujuće opredelili karakter demonstracija i uticali na njihov tok, dogodili su se kada je policija sa svim oružjem i tehnikom krenula u napad na masu naroda od 50.000 ljudi, koja se tog momenta, i ne samo tog momenta, nego i čitav sat pre toga, mirno nalazila na Trgu slušajući govore sa balkona Narodnog pozorišta. Naime, dok je ta ogromna masa naroda stajala mirno, protivu nje su krenuli oklopni transporteri, vodeni topovi i bačen suzavac preko Trga, a milicioneri krenuli u borbenom poretku sa palicama i to sve bez ikakvog prethodnog upozorenja. Anketni odbor, umesto da ovaj protivpravni napad na masu naroda unese kao ključni momenat, na isti se osvrće tek u tački 7 i 8 svoga izveštaja tako što odbijanje ovoga napada od strane naroda uzima kao krivicu demonstranata i kao dokaz njihove agresivnosti. Tome su, kako se kaže u izveštaju, doprineli i pozivi Vuka Draškovića na juriš. Pri tome se ne govori da je i Vuk Drašković i drugi organizatori, pre tog napada milicije, pozivao sve učesnike demonstracija da se lepo ophode prema organima milicije i da ne sme dlaka sa glave da im fali. I sam ministar policije, Radmilo Bogdanović, u materijalima kaže sledeće: "Dozvoljena je upotreba fizičke snage i gumene palice prema licima koja fizički nasrnu na radnike milicije". A Anketni odbor je jasno video da je milicija krenula u napad ne samo palicama, već i svim drugim fizičkim sredstvima protivu mase naroda koji je mirno stajao na Trgu. Prema tome i sam ministar policije priznaje da je napad bio protivpravan. 2. I pored toga što je nesumnjivo utvrđeno da je milicija upotrebila vatreno oružje (jedan poginuo, 4 ─ 5 lica ranjeno od vatrenog oružja), Anketni odbor uopšte ovo čak i ne pominje u svojim zaključcima. A u materijalima ministar policije i njegov pomoćnik kažu da nikakvo naređenje nije izdato za upotrebu vatrenog oružja, ali da je nekih 24 milicionera verovatno upotrebilo oružje na svoju inicijativu, misleći da su im životi ugroženi, kao i da su pucali u vazduh (uvis). Koliko su bili ugroženi vidi se iz filmskog materijala, gde oni u špaliru kreću ka "Londonu", pucajući pred sobom, a pred njima bar 50 metara nema nijednog demonstranta. I koliko su pucali "u vazduh", kako kažu ministar policije i njegovi pomoćnici, vidi se po tome što su pucajući "u vazduh" pogodili 5 ─ 6 lica. I posle svega ovoga Anketni odbor ima obraza da se sa ovakvim izveštajem pojavi u javnosti i da to čak proglasi svojim doprinosom "utvrđivanju istine". Ako je i od Anketnog odbora Skupštine Srbije, mnogo je. Radoljub JEVTIĆ, beograd Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.88 .bale.,
╔═══════════════════════════════════════════════════════════╗ ║ ║ ║ ORDEN ZA MALO MORGEN ║ ║ ║ ║ Na svom zasedanju održanom 21.3.1991. godine ║ ║ KANCELARIJA ORDENA I MEDALJA "Srpske reči" donela je ║ ║ ║ ║ U K A Z ║ ║ ║ ║ kojim se predsednik Predsedništva ║ ║ ║ ║ DR BORISAV JOVIĆ ║ ║ ║ ║ odlikuje ║ ║ ║ ║ ORDENOM TELEFONSKE SEKRETARICE SA ║ ║ DALJINSKIM UPRAVLJANJEM ║ ║ ║ ║ Orden se dodeljuje za značajne zasluge u formulisanju ║ ║ Slobinih želja i potreba, za principijelno pristajanje da ║ ║ bude isključivo u većini, za požrtvovano nuđenje ostavke ║ ║ koju niko živ nije hteo da uzme i za hrabro ║ ║ suprotstavljanje neprijateljima svih boja, mirisa i okusa ║ ║ u Predsedništvu SFRJ. ║ ║ ║ ╚═══════════════════════════════════════════════════════════╝ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.89 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ BORBIN BAROMETAR: REJTING YU POLITIžARA ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ MARKOVIĆ I DALJE NA PRVOM MESTU ─────────────────────────────── Savezni premijer najpopularniji, ali mu je u odnosu na isto ovakvo istraživanje koje smo objavili pre tri meseca u novogodišnjem broju nešto opala popularnost * Primat nacionalnih lidera u "svojim" sredinama * Jović sa drugog pao na deseto mesto * Milošević šesnaesti u Jugoslaviji, treći u Srbiji * Blagi optimizam kod ispitanika u pogledu rešenja jugoslovenske krize ─────────────────────────────── Kada je krajem prošle godine rađen yu─rejting političara (Borba, 31. decembar), najbolje ocenjeni političar bio je Ante Marković. Sledilo ga je još pet saveznih funkcionera (Jović, Tupurkovski, Kadijević, Pregl, Drnovšek). Tek za njima dolazili su republički predstavnici: Bulatović, Milošević, Kučan... I ovoga puta na prvom mestu nalazi se Ante Marković, ali sada uz pad prosečne ocene (sa 6,7 na 6,11). Najniža ocena premijera krajem prošle godine bila je u Srbiji 5,1 da bi danas pala na 3,93. Sledila je Crna Gora sa 5,7 (danas 4,52). U ostalim republikama ovaj trend se nastavlja, a jedino je u Hrvatskoj ocena premijeru skočila, i to za čitav poen (sa 6,2 na 7,18). Dakle, Marković je sa slabijom ukupnom ocenom, uz izvesne međurepubličke preraspodele, ostao na prvom mestu. Indikativno je, međutim, da su ga u njegovim decembarskim uporištima, Makedoniji i BiH─u, u kojima je bio prvi na listi, pretekli (istina, sa minimalnom razlikom) Izetbegović i Tupurkovski. Tako su se i ove republike izravnale sa ostalima u kojima primat "nacionalnih lidera" odavno ne dolazi u pitanje. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ MARKOVIĆ prosečna ocena po republikama Decembar '90 Mart '91 MAKEDONIJA 8,5 8,3 BiH 8,2 7,2 HRVATSKA 6,2 7,2 SLOVENIJA 6,0 5,5 CRNA GORA 5,7 4,5 SRBIJA 5,1 3,9 ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Ocene po republikama SRBIJA HRVATSKA SLOVENIJA ──────────────── ──────────────── ────────────── Unković 8,23 Drnovšek 8,59 Drnovšek 9,20 Jović 7,98 Mesić 8,28 Kučan 8,74 Milošević 7,41 Kučan 8,24 Tuđman 6,61 Mićunović 7,26 Tuđman 8,11 Mesić 6,27 BiH MAKEDONIJA CRNA GORA ──────────────── ──────────────── ────────────── Izetbegović 7,27 Tupurkovski 8,34 Bulatović 8,56 Drnovšek 7,27 Marković 8,33 Milošević 8,28 Marković 7,18 Gligorov 8,16 Jović 8,17 Bogićević 6,20 Andov 7,35 Kadijević 7,98 ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Cena martovskih događaja ──────────────────────── Savezni funkcioneri i ovoga puta su u vrhu liste: Drnovšek, Tupurkovski i Kadijević, a među njih se na treću poziciju probio možda najmanje osporavani republički lider ─ Milan Kučan, dok je Jović sa drugog pao na deseto mesto (sa ocenom 5,9 na 4,62). Izetbegović, Mesić i Tuđman u blagom su, ali bez naročitog značaja, usponu prema ocenama naših ispitanika. Milošević je među poslednjima na listi (šesnaesti, srednja ocena 3,2) dok u decembru i nije toliko loše stajao (osmi ─ 5,02). žak i ako se uzme u obzir da je anketa rađena u vreme dok su martovski događaji bili neposredno aktuelni (o čemu će biti reči kasnije), treba sa rezervom uzeti pouzdanost eventualnog zaključka o tolikom padu popularnosti Miloševića, s obzirom na indicije o nespremnosti većeg broja srpskih ispitanika iz Bosne i Hercegovine da učestvuju u političkom delu ankete (odgovori "ne znam", "ne mogu da ocenim"...). Prosečna ocena Miloševića u BiH je neznatnih (i neverovatnih) 2,19. Martovskim događajima, međutim, mogao bi biti protumačen pad ocene Miloševića u Srbiji sa 8,0 na 7,41. Pre tri meseca on je u Srbiji delio prvo mesto sa Jovićem, no sada je "tek" treći. Jović je ostao na prošlogodišnjem nivou (7,98 prema 8,00 što je ove godine dovoljno "tek" za drugo mesto). Najbolje ocenjeni srpski političar u Srbiji je ubedljivo, možda je to iznenađenje, Slobodan Unković, sa 8,23. Ovom SPS─trijumviratu priključuje se Dragoljub Mićunović sa, za opoziciju odličnom ocenom, 7,26. Vuk Drašković održava imidž frontmena svih političkih previranja iz kojih ne izlazi sa političkim profitom srazmernim ulogom u njima. Sa decembarske solidne i, izgledalo je, obećavajuće srednje ocene (5,5) spao je na jedva 4. Njegova ocena u Beogradu je 4,2 a u ostatku Srbije ─ 3,9, a istu disproporciju nalazimo i kod Dragoljuba Mićunovića, kome je prosečna ocena za Beograd 7,51 a za Srbiju 7,12. S druge strane, kod političara vladajuće stranke odnos je obrnut. Veće ocene dobijaju u unutrašnjosti nego u Beogradu. Milošević je, na primer, u Srbiji gotovo na istom nivou kao i u decembru (7,93 prema 8), ali u Beogradu je slabiji za jedan i po poen (6,43). Kadijević i Bulatović, od nesrpskih političara u Srbiji, i dalje zadržavaju visoke pozicije. Bez primedbe, date malopre o BiH, plasman na njenoj listi bi bio najveće iznenađenje, dok se u Sloveniji i Hrvatskoj ponavlja decembarski raspored na rejtin listi. Prva četiri mesta po republikama mogu se, inače, videti u tabelama koje su date izdvojeno. S obzirom na moguću varljivost prosečne ocene, koja ima osobinu da niveliše ekstreme, a da bismo proverili kakav je stav ispitanika prema političarima, bilo je neophodno da se od njih zahteva izričito opredeljivanje za jednog čiji rad najviše cene. Na taj način pokušala se izbeći opasnost da se neutralnost pokaže kao presudna vrlina, budući da veliki broj srednjih ocena može u konačnom izgledu liste izbaciti na visoko mesto onog političara koga inače u situaciji ili─ili (ili on ili nijedan drugi) niko ne bi izabrao. Na ovaj način postavljeno pitanje pokazalo je da Miloševićeva pozicija ukupno gledano nije bitno poljuljana i da jedna trećina ispitanika iz Srbije u ovakvoj konstelaciji izabira njega kao političara čiji rad najviše ceni. Kasnije će se videti, na osnovu upoređivanja sa drugim republikama da je trećinska podrška mnjenja otprilike ona mera koju "lokalni" lideri čvrsto drže ili joj se približavaju. (ima još, ali nije bitno...) Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.90 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ POGLEDI PISMA 05.04.91. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ "VELIKI STUDENTSKI VOĐA" ──────────────────────── žetvorodnevne studentske demonstracije su po opštoj oceni okarakterisane kao nadstranački studentski bunt, koji je doneo ovoj Srbiji između ostalog i nadstranački informativni sistem. Rezultat je u samoj svojoj osnovi doveden u sumnju jer se postavlja pitanje: da li su studentske demonstracije, naročito njihov početak, u noći između 10. i 11. marta, bile zaista nadstranačke, kako se to na kraju javno objavilo, u već sada "pluralističkom informativnom prostoru" Srbije? Istina je, kako to obično biva, negde između. UžESTVUJUĆI I SAM U OVOM STUDENTSKOM BUNTU, MORAM ODMAH PRIMETITI DA SAM STRANAžKI OPREDELJEN. Takođe, prisustvujući događajima na platou u Studentskom gradu, činilo mi se da su moje kolege, ako ne već opredeljeni za određenu političku stranku, a onda sigurno veoma snažno opredeljeni PROTIV jedne, kako će kasnije jedan od učesnika reći, hokejaške stranke ─ jer teško se i može zamisliti neki njen pripadnik bez štapa. U celom ovom podzemlju mraka i haosa, zanimljiva je figura jednog, kako će se kasnije ispostaviti, VELIKOG STUDENTSKOG VOĐE, koji je postao i simbol nadstranačkog probijanja kroz oblake suzavca na Brankovom mostu. Pošto sam imao čast da sa ovim VELIKIM VOĐOM udišem te noći isti vazduh, koji nas je sve na mostu čudno terao da lijemo suze i kašljucamo, moram zarad istine reći da ON, poznatiji kao ALEKSANDAR NIKAžEVIĆ, te noći nije bio sa studentima, koje je navodno predvodio. Terazijska česma, mesto na kojem se posle višečasovnog prolivanja suza napokon moglo uskliknuti demokratiji i slobodi, i uživati u njoj, za gore pomenutog gospodina je bila i ostala samo jedna od turističkih atrakcija grada. Na Brankovom mostu, posle iznenadnog kompromisa sa "ljubaznim" komandirom specijalnih jedinica, koje su nas rafalno terale na suze u ogromnim količinama, VELIKOM VOĐI je prvi put povređena sujeta, jer njegove reči da je bolje vratiti se u Studentski grad jednostavno niko nije čuo. Hiljade studenata je već krenulo ka Rektoratu Univerziteta. Naravno, krupnim koracima se dalo uteći sa začelja, i ubrzo je ON opet bio na čelu kolone. Ubrzo zatim za VELIKOG VOĐU je usledio još jedan šok. Studenti nisu hteli u Rektorat, već su potrčali ka Terazijama da svojim kolegama, studentima iz drugih domova zajedno stanu na tas istine i slobode. Tada je ON čvrsto odlučio da sačuva autonomiju Univerziteta, ostajući ispred Kapetan─Mišinog zdanja i na repu svih kasnijih događaja. Velika studentska skupština, kako je glumac BRANISLAV LEžIĆ nazvao okupljene studente, od tada zaista nije znala niti jedan korak presednika Saveza studenata. Dok je Velika studentska skupština te prve noći izabrala delegaciju studenata, koja je zajedno sa prof. DRAGOLJUBOM MIĆUNOVIĆEM bila kod predsednika Narodne skupštine, SLOBODANA UNKOVIĆA, VELIKI VOĐA je te iste noći, ali i one sledeće, sudbonosne, pregovarao, pa čak i govorio u Skupštini u ime studenata, a da te iste studente koji su mu prošle godine na izborima poklonili 2% poverenja nije ni video. žovek koji na tasu slobode i demokratije nije postojao niti sekundu, govorio je u ime već prevagnule istine u Narodnoj Skupštini Srbije. Sreća je da je Velika studentska skupština sve vreme radila znatno bolje nego ona koju smo imali prilike da vidimo na televiziji, tako da je VELIKI VOĐA Aleksandar Nikačević, predsednik studentskog saveza, posle svog uspešnog debija u Narodnoj Skupštini doživeo totalni fijasko, pred onom skupštinom koju je navodno reprezentovao, dakle pred Velikom studentskom skupštinom koja je sav "njegov trud" nagradila salvom zvižduka. Sada VELIKI VOĐA, uporno braneći tezu da je studentski bunt bio nadstranački, sebi ali i javnosti ne želi da prizna da je on u najmanju ruku nestranački, jer se odnos prema onoj stranci koja omladinu i nema jasno mogao čuti. To je čuo ceo Beograd, na žalost ne i cela Srbija. Možda je moja tvrdnja da SPS zapravo i nema omladinu netačna. Kad bolje razmislim, čini mi se da je ipak ima. Tu omladinu je prošle godine na studentskim izborima podržalo svega 2% studenata. Student ZORAN M. NIKOLIĆ, učesnik studentskih demonstracija Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.91 dejanr,
Drugu rundu pregovora o politickoj buducnosti zemlje, sestorica sefova jugoslavenskih republika poceli su u cetvrtak u Predsjednistvu SR Srbije u 11 sati, napravili pauzu za rucak - domacin je bio Slobodan Milosevic - i u 19,15 sati (bilo je najavljeno za 18,30) pojavili se pred novinarima da bi jedan sat odgovarali na pitanja. U medjuvremenu, za vrijeme pauze, Franjo Tudjman je samomicijativno, izvan protokola, prosetao Beogradom, od zgrade Predsjednistva SR Srbije, duz Ulice Marsala Tita, preko Terazija, pa Knez Mihajlovom ulicom. Bez osiguranja, ali pracen znatizeljnim pogledima Beogradjana, dr. Tudjman je tom prilikom od ulicnog prodavaca novina dobio dva primjerka "Srpske reci", glasila Srpskog pokreta obnove i kako cujemo izjavio da gotovo nije prepoznao Knez Mihajlovu ulicu u novom ruhu. ("Vjesnik", 5.travnja 1991)
novine.92 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ BORBA DRUŠTVO 6─7.04.91. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ JAGODE I KRV, A IZ BEOGRADA ─────────────────────────── Red je da se i mi malo pohvalimo: tekst iz "Nedeljne Borbe" (15 ─ 16. marta), a pod naslovom "Jagode i krv u računarskoj mreži", mogao bi se, koliko sutra, naći u nekoj budućoj "kompjuterskoj enciklopediji". Šalu na stranu, prilog naše saradnice Vesne Ćosić o radu jugoslovenskih hakera za vreme beogradskih demonstracija od 9. marta izazvao je veliku pažnju u kompjuterskim mrežama visoko razvijenih informatičkih zemalja. Prema vestima naših ljudi iz Amerike, taj prilog je ušao u mrežu američkih hakera, a kao neka vrsta oglednog primera kako se učesnici kompjuterskog saobraćaja mogu ponašati u delikatnim političkim situacijama. Zapravo, taj beogradski prilog sada se koristi kao neka vrsta edukativnog sredstva o mogućnostima kompjuterskih mreža koje se, kako pokazuje i ovaj beogradski primer, mogu valjano upotrebljavati u probojima informativno ─ medijskih blokada. Za nas u "Nedeljnoj Borbi" te vesti sa one strane Antlantika izazvale su ne malo iznenađenje. Jer, u času kad smo rešavali da objavimo ovaj prilog, nije nam padalo na pamet da će on biti tako značajan u takvim relacijama. Utoliko je danas naše zadovoljstvo tim veće. (J.F.) BRAVO, VESNA !!! čIVEO SEZAM !!! Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.93 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ POGLEDI, 5. APRIL 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Svet o nama ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Da li je Srbija podeljena? RANJENI DINOSAURUS ────────────────── ─────────────────────────────────── Da li su demonstracije od 9. do 14. marta uticale na Miloševića, koji više nije nedodirljiv, da se odrekne monopola u informisanju? Da li je otkrio da opozicija nije samo Draškovićev nacionalistički gnev? Ne veruju mu više ni radnici, ni inteligencija ─────────────────────────────────── U roku od samo dve nedelje dogodile su se žestoke demonstracije koje su počele 9. marta, zatraženo je uvođenje vanrednog stanja koje je trebalo da povrati stabilnost poljuljanom srpskom režimu, a kada zahtev nije prihvaćen, Jović je podneo ostavku koju je kasnije povukao. U čitavoj ovoj igri naviše gubi upravo Slobodan Milošević, crveni vođa Srbije. Milošević je obeležen. Ni u Srbiji više nije nedodirljiv: odrekao se monopola nad sredstvima informisanja, otkrio je da opozicija nije samo Draškovićev nacionalistički gnev, već i Mićunovićev moderan, demokratski put borbe za svoje ciljeve. Ćutanje radnika, optužbe intelektualaca, sloboda sa kojom su juče u centru grada prikupljani potpisi protiv ministara vlade, znaci su da je vlast poljuljana █ CORRIRE DELLA SERA Jednom rečju, Milošević je dinosaurus. I kao što biva sa dinosaurusima, stvarnost ih polako potiskuje. Ona ga, korak po korak, dok mu se svaki od njegovih manevara vraća kao bumerang, sateruje u ćošak. Međutim, svako ko očekuje miran, srećan završetak sadašnje krize u Jugoslaviji, trebalo bi da bude oprezniji. Zastrašeni, uspaničeni, ranjeni dinosaurus može da bude izuzetno opasna zver. Šta će sad da uradi Slobodan Milošević? On nema viziju, nema dugoročnu strategiju, a još manje ima sposobnost da je napravi. On je zavisio od senzacionalne taktike, a ona ga je izneverila. Iščezla je atmosfera straha koji je namerno izazivao. Gotovo sve ostale republike pretvorio je u neprijatelje, Jugoslavija za koju je rekao da će ojačati, na rubu je raspada, a sada je podelio i samu Srbiju. Međutim, 49─godišnji Milošević nije logičan čovek, a ponajmanje sluša ljude koji ne misle kao on. Neki tvrde da je mentalno nestabilan, ukazujući na istoriju njegove porodice: njegov otac, koji je bio pravoslavni sveštenik, napustio je porodicu, nestao i izvršio samoubistvo. Njegova majka, koja je bila učiteljica i fanatični komunista, takođe se ubila. Priča se da se ubio i njegov ujak (stric). Miloševićeva supruga Mirjana, njegova velika ljubav iz detinjstva, inače profesor sociologije, izuzetno je uticajan političar u novoj tvrdokornoj komunističkoj partiji koja deluje u armiji █ THE INDEPENDANT Oslabljen zbog ustupaka na koje je bio primoran zbog demonstracija studenata koji su od 9. do 13. marta okupirali centar Beograda, Milošević nije čekao da prođe ni 48 sati, i krenuo je u protivnapad. Pošto je primorao svog čoveka od poverenja, Borisava Jovića, da podnese ostavku na položaj predsednika države, Milošević se pojavio pred televizijskim kamerama i objavio da Jugoslavija proživljava agoniju i da se bliži građanski rat █ EL MUNDO Međutim, od militantnog Miloševića distancirao se i njegov dosadašnji verni saveznik ─ jugoslovenska armija. Pošto je zahtev Miloševića da proglasi vanredno stanje u državnom Predsedništvu doživeo neuspeh ─ doduše sa tesnom većinom, pošto je Predsedništvo sa samo jednim glasom više glasalo protiv zavođenja vanrednog stanja. Generalštab se povukao. On se čitavu nedelju obavio zloslutnim ćutanjem █ DER SPIEGEL Evropski parlament je prošle nedelje zapretio da će Jugoslaviji uskratiti zajam Evropske zajednice u vrednosti od milijardu dolara, ako vlada ne nađe miran put za razrešenje političke krize. Izvršna komisija Evropske zajednice takođe je odlučila da obustavi pregovore sa Jugoslavijom o statusu pridruženog člana, koji bi podstakao tešnje ekonomske veze između ove zemlje i dvanaestočlane zajednice. Zajam Evropske zajednice namenjen je izgradnji i osavremenjivanju propale mreže puteva u Jugoslaviji, koje intenzivno koriste kamioni na relaciji između Grčke i ostalog dela EZ █ THE CRISTIAN SCIENCE MONITOR Zajam EZ, koji bi olakšao dodelu dodatnih zajmova u ukupnom iznosu od 2,3 miliona dolara od drugih zapadnih finansijskih institucija, bio bi upotrebljen na restruktuiranje jugoslovenskog bankarskog sistema. Blokiranje tih zajmova znači da će drugi paket reformi, koje treba da preduzme premijer Ante Marković, najverovatnije biti odgođen. Te nesuglasice će najverovatnije produžiti i pad industrijske proizvodnje, koja je u prva dva meseca ove godine smanjena za 20 odsto. Pitanje oko koga se republike spore jeste koliki procenat republičkog i saveznog budžeta treba izdvojiti za odbranu. Ukupan godišnji budžet Jugoslavije (za prvi kvartal ove godine dogovoren je ad hoc budžet) iznosio je prošle godine 502 milijarde dinara (35 milijardi dolara) ili 40 odsto bruto nacionalnog proizvoda. Od toga su oko 132 milijarde dinara dodeljene saveznoj vladi, koja polovinu troši na odbranu, 8% na državnu administraciju, a ostalo na druge javne troškove. Šest republika dobijaju po 370 milijardi dinara od ukupnog budžeta █ FINANCIAL TIMES Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.94 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ POGLEDI, 5. APRIL 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Vladari ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Politički ideali Slobodana Miloševića OLAKO KORIŠĆENJE SILE ───────────────────── ─────────────────────────────────── Dugo se verovalo da se opasne reči, koje se Miloševiću neprestano vrzmaju po glavi, neće preobraziti u sam čin prisile i nasilja. Ali, 9. marta, pokazalo se da i za njega važi narodna izreka "Što na um, to na drum" ─────────────────────────────────── Piše: Dr Kosta žAVOŠKI SVI ONI KOJI TEčE DA UNIŠTE SLOBODU U NOVOJ DEMOKRATSKOJ NACIJI TREBA DA ZNAJU DA JE RAT NAJSIGURNIJE I NAJBRčE SREDSTVO DA U TOME USPEJU. <1> GDE JE SILA NEMA DEMOKRATIJE <2> Kao što smo već ranije pokazali, totalitarni jezik SLOBODANA MILOŠEVIĆA sadrži čitav niz zazornih i pretećih reči, kao što su mobilizacija, homogenizacija, konfrontacija, diferencijacija i dr. Milošević je još 1984. upozorio združenu opoziciju da je u zabludi ako misli "da će radnička klasa i Savez komunista biti prinuđeni da polože oružje" <3> i da se "pogodba oko toga da li građansko društvo... ili socijalističko... nigde... do sada nije završila bez krvi." <4> A potom je septembra 1985. poučio mlade komuniste da se revolucija "čuva oružjem i stražom." <5> žak je nedavno upotrebio i sintagmu OBJAVA RATA, doduše u smislu "objav(e) rata birokratskoj svesti, zloupotrebama, korupciji i svim oblicima neodgovornosti." <6> Dugo se verovalo da se ove Miloševićeve opasne reči ─ mobilizacija, oružje, prolivanje krvi i objava rata ─ koje mu se neprestano vrzmaju po glavi, neće preobratiti u sam čin prisile i nasilja. Izgleda, međutim, da i za njega važi ona izreka" "Što na umu, to na drumu." Taj odsudni trenutak nastupio je 9. marta 1991, kada je Milošević pred očima celoga sveta pokazao da je kadar, čak i po cenu prolivanja krvi na ulicama, ne samo da upotrebi golu policijsku silu protiv nedužnih građana, već i da ih i dalje zastrašuje izvođenjem tenkova na ulicu. Time je istovremeno otkrio kojim je sve sredstvima spreman da se služi u borbi protiv političkih suparnika. Zakon i sila ──────────── Svojevremeno je MAKIJAVELI napravio oštru razliku između "DVA NAžINA BORBE: ZAKONIMA I SILOM. PRVI JE SVOJSTVEN žOVEKU, DRUGI čIVOTINJAMA; ALI, POŠTO PRVI NIJE DOVOLJAN, MORA SE PRIBEĆI DRUGOME. STOGA VLADAR TREBA DA UME DA SE PONAŠA KAO čIVOTINJA I KAO žOVEK" <7> Drugim rečima, vladari, a posebno oni koji osnivaju novu državu, treba da se služe i ljudskim i zverskim načinima borbe: ne samo zakonima, već i silom. Praktičnu primenu ovih bitno različitih načina borbe Makijaveli upečatljivo pokazuje na primeru republikanskog Rima, doduše idealizovanog, i politički zakrvljene Firence. U Rimu su se sukobi između plebsa i plemstva rešavali RASPRAVAMA, u Firenci BORBAMA; "U RIMU SU SE KONžALI ZAKONOM (podvukao K.ž.), u Firenci PROGONSTVOM I SMRĆU (podvukao K.ž.) mnogih građana." <8> Uoči 9. marta 1991. sa sličnim izborom bio je suočen i Slobodan Milošević. Već zakazani opozicioni zbor na Trgu Republike u Beogradu mogao je odložiti da je pristao na razgovore sa poslanicima Srpskog pokreta obnove. Odbio je takvu mogućnost, pravdajući se zauzetošću drugim poslovima, da bi samo nekoliko dana kasnije, kada mu je položaj bio ugrožen pohodom i zborovanjem studenata na Terazijama, primio čak dve različite delegacije studenata i satima razgovarao sa DRAGOLJUBOM MIĆUNOVIĆEM, vođom savitljivijeg krila opozicije. Pomenuti zbor na Trgu Republike i potonja tragična zbivanja mogao je izbeći i da je blagovremeno otpustio DUŠANA MITEVIĆA, generalnog direktora Radio─Televizije Beograd i najomraženijem čoveka u Srbiji. Nije, međutim, hteo da popusti da bi samo nekoliko dana kasnije, u strahu za vlastiti položaj, žrtvovao ne samo Mitevića, već i četvoricu direktora i urednika Televizije. Reč je očigledno o čvrstoj rešenosti Slobodana Miloševića uoči pomenutog zbora na Trgu Republike da sukob sa opozicijom ne rešava RASPRAVOM i uzajamnim popuštanjem, već ućutkivanjem i SILOM za koju se unapred mora znati da može dovesti, baš kao i u Firenci Makijavelijevog doba, do tragičnih posledica. Zato je još od ranog jutra pre početka opozicionog izbora uveo jednu vrstu vanrednog stanja: policijske patrole presretale su na prilaznim putevima Beogradu putničke automobile i vršile pretres; iznajmljeni autobusi sa učesnicima zbora u Beogradu vraćeni su na svoja polazišta; u samom Beogradu je policijskim zaprečavanjem glavnih saobraćajnica i legitimisanjem prolaznika otežavan dolazak građana iz predgrađa u centar grada, dok su svi prilazi samom Trgu Republike bili zatvoreni. A kada je ogorčena masa ipak probila policijski kordon, policija je, držeći se Miloševićevog krutog naloga da zbor i demonstracije valja PO SVAKI CENU sprečiti i rasterati, čak pet puta upotrebila suzavac, palice, konje, vodene topove i ispaljivanje gumenih metaka za trenutno onesposobljavanje. A u ratu ─ to Milošević dobro zna ─ ćute zakoni (SILENT LEGES INTER ARMA), nema demokratije <9> i skoro su sva sredstva dozvoljena. Nije stoga nimalo neočekivano što je u ulici Miloša Velikog, verovatno u jarosti, policija otvorila vatru sa daljine od preko 50 metara i pri tom ubila jednog, a ranila više demonstranata. Na kraju su se, kao na pravom ratištu, na zahtev Slobodana Miloševića, a po nalogu Predsedništva Jugoslavije, na beogradskim ulicama pojavili tenkovi. Pre skoro 150 godina ALEKSIS TOKVIL je dalekovido upozorio da je rat najsigurnije i najbrže sredstvo da se uništi sloboda u jednom demokratskom narodu. Milošević je intuitivno došao na istu pomisao. On ne samo da prihvata totalitarni jezik i ideologiju, već je po svojoj naravi nesklon raspravi i dijalogu, a kamoli uvažavanju političkih suparnika kao RAVNOPRAVNIH sagovornika. Otuda njemu više odgovara vanredno stanje, o ratu i da ne govorimo. U takvom stanju nema nikakve rasprave već se pouzdano zna ko naređuje, a ko naređenja izvršava. žak se može izvršiti MOBILIZACIJA ─ reč toliko draga Miloševiću, da je najčešće koristi u svojim govorima. Ako, pak, i nije mogućna prava mobilizacija vojske, jer je Srbija još nema, onda se bar može izvršiti mobilizacija policije, što je Milošević izveo još uoči zbora od 9. marta 1991. Draži vanrednog stanja ────────────────────── Najveća draž vanrednog stanja za onog koji ga po vlastitom nahođenju uvodi jeste činjenica da u njemu, baš kao i u ratu, nema slobode. Dok u redovnom stanju uvek ima nekih proceduralnih smetnji i zapreka za proganjanje i hapšenje političkih suparnika, u vanrednom stanju sa mobilisanom policijom sve je mnogo jednostavnije. Primera radi, 9. marta još oko 9 časova ─ tri sata pre početka zbora ─ policija je hapsila pojedine građane, pa i studente teologije čije su brade izazivale njeno podozrenje. U paliluskoj stanici milicije je možda prvi put posle Golog otoka primenjen "topli zec" tako što su svi privedeni naterani da prolaze kroz dvostruki kordon policajaca, koji su pendrecima besomučno udarali. Zatim su svi uhapšeni primorani da stoje na prstima, okrenuti prema zidu i sa rukama na njemu, pa je svako ko bi od umora posrnuo dobijao batine. Potom su, kao kakve vucibatine, a pod izgovorom da bi mogli pobeći, odmah upućivani na izdržavanje kazne u Padinskoj skeli, iako rešenje o kažnjavanju nije bilo pravosnažno. A kada su tenkovi već bili na ulicama, policija je upadala u kafane i tukla zatečene goste i slučajne prolaznike, uključujući i jednu devetogodišnju devojčicu i njene roditelje i rođake. Konačno, vanredno stanje pruža izvanrednu mogućnost za ućutkivanje nezavisne i "neposlušne" štampe, radija i televizije. Kada im se ta prilika ukazala, Milošević i njegovi doglavnici nisu oklevali da je iskoriste. Odmah su USMENIM ─ a kako bi bilo drugačije u vanrednom stanju ─ policijskim nalogom zavranili dalje emitovanje neugodnog radio i televizijskog programa Studija B i Radija B 92. To je učinjeno s objašnjenjem da posle usmene sledi i pismena zabrana koja, koliko je to nama poznato, do sada nije napisana. Ovakvo neredovno stanje uz to pruža neograničene mogućnosti za suzbijanje opozicije. Tako je predsednik Srpskog pokreta obnove, VUK DRAŠKOVIĆ, uhapšen u samoj Narodnoj skupštini kao PREGOVARAž u ime opozicije, što ni u ratu nije dozvoljeno, dok se istovremeno pripremala zabrana cele ove stranke. Da je ovakvo stanje potrajalo, opozicija bi svakako bila pacifikovana. Sve ove pogodnosti vanrednog stanja, mobilizacije i izvođenja vojske na ulice imao je na umu Slobodan Milošević kada se odlučio za nasilne, a po Makijavelijevom sudu i ZVERSKE, načine borbe. Jedino što u njima nije istrajao. Obično se kaže da je razboritost prava spoznaja mogućeg (prudentia est recta cognitio agibilium) i da je za čoveka najvažnije da upozna samoga sebe i da tačno odmeri snagu svoga uma i položaja. Ovoga puta Milošević te mudrosti nije imao. Pogrešno je procenio svoje snage i mogućnosti, pa mu je utoliko potonje uzmicanje i popuštanje palo teže. Dopustio je čak da ga studenti u kakvom─takvom dijalogu, koji je do tada uporno izbegavao, naprosto razbiju i učine nemoćnim i smešnim. Doduše, biće onih koji će i posle svega reći da je ovde reč o Miloševićevoj grešci, koja se više ne mora ponoviti. Valja se ipak prisetiti da Slobodan Milošević nije običan čovek, već vlastodržac za koga važe drugačija merila. "Kad se vidi" ─ veli Makijaveli ─ "da neki moćnik učini neku grešku, može se pretpostaviti da ih učini hiljadu." <10> Izgleda da nam sudbina ponekad upućuje kobne ljude na našu vlastitu nesreću, a ponekad i propast, kako u ljudskim stvarima ne bi bilo ničeg večnog i spokojnog. Milošević se konačno pokazao takvim čovekom, pa stoga valja da ode sa položaja sa kojeg ugrožava našu slobodu i sreću. █████████████████████████████████████████████████████████████████████ NAPOMENE <1> Tokvil, nav. delo, str. 592 <2> Slobodan Milošević, Politika od 20. marta 1991. <3> Godine raspleta, str. 24 <4> Ibidem <5> Ibid., str. 58 <6> Politika od 13. februara 1991. <7> N. Makijaveli, Vladalac, Beograd, "Rad", 1964, str. 56 <8> Niccolo Machiavelli, Izabrano djelo, drugi svezak, str. 114 <9> Izreka Slobodana Miloševića koja je uzeta za motto ─ Politika od 20. marta 1991. <10> Niccolo Machiavelli Pieru Solderiniju u Dubrovnik, Izabrano djelo, svezak drugi, str. 18 Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.95 dejanr,
Računarske mreže se pojavljuju kao svojevrsan novi medij javnog informisanja. Prvi pokušaji su zabeleženi i kod nas, naravno ne samo na Sezamu. Preko paketne mreže se već distribuiraju tekstovi iz naših novina, primarno namenjeni našim ljudima u inostranstvu ali itekako interesantni i za nas u Jugoslaviji uzevši u obzir stepen informativne blokade koja evidentno postoji. Znam za (barem) dva ovakva pionirska pokušaja - žedomir Igaly (UBBG::EIGALY) distribuira vesti uglavnom iz zagrebačke štampe, Srđan Pantić (UBBG::EPANTIC) iz beogradske. Kao svojevrsan primer, evo vesti od zadnjih par dana iz oba izvora. Ako vam se čine interesantnima (i ako bi se našao dobrovoljac koji bi to radio), pretpostavljam da bismo mogli da postignemo neki dogovor o redovnom prenošenju ovih vesti na Sezam
novine.96 dejanr,
From: UBBG::EIGALY 8-APR-1991 13:25:32.73 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 7.travnja 1991 Uoci sudjenja Martinu Spegelju i sestorici pred Vojnim sudom u Zagrebu Na konferenciji za novinare, na kojoj su bili nazocni i odvjetnici uhicenih, konstatirana politicka osnova montiranog procesa ZELJKO LUBUROVIC Zagreb U subotu je u prostorijama Gradskog odbora HDZ Zagreb odrzana konferencija za novinare u povodu pocetka sudjenja Martinu Spegelju, Antunu Habijancu, Djuri Decaku, Franji Kovacu, Vladi Sabaricu, Ivanu Belaniju i Vinku Belobrku, optuzenima da su "ucestvovali u pripremanju oruzane pobune na teritoriju Republike Hrvatske upravljene na ugrozavanje Ustavom SFRJ utvrdjenog drzavnog uredjenja i bezbjednosti Jugoslavije", zakazanog za ponedjeljak, 8. travnja. Na konferenciji su, uz organizatora, u ime kojeg je bio nazocan Emanuel Justament, predsjednik GO HDZ Zagreb, bili nazocni i odvjetnici okrivljenih Silvije Degen, Milan Vukovic, Miroslav Crnja i Vjekoslav Grsic, branitelj Martina Spegelja, odredjen po sluzbenoj duznosti od strane vojnih pravosudnih organa. MONTIRAN POLITICKI PROCES: Otvarajuci konferenciju za novinare Emanuel Justament je naglasio da HDZ trazi bezuvjetno pustanje uhicenih na slobodu. HDZ nece dopustiti uhicenje ministra obrane Republike Hrvatske, Martina Spegelja, rekao je Justament, istovremeno izrazivsi cudjenje sto je odvjetnik Vjekoslav Grsic uopce prihvatio obranu Spegelja po sluzbenoj duznosti. Tako je, kaze Justament, Grsic u biti priznao sudjenje, koje je, po njegovom misljenju, klasicni primjer montiranog politickog procesa. Silvije Degen, odvjetnik iz Zagreba, naglasio je da sama cinjenica sto je Vojno tuzilastvo objavilo optuznicu u Narodnoj armiji, prije no sto su je dobili odvjetnici, rjecito govori da se radi o politickom procesu. Podsjetio je na slicne primjere iz komunisticke proslosti, a za koje je, kako je rekao, bio uvjeren da se vise nece ponoviti. Iznenadjuje ga i sama cinjenica da su novinari, akreditirani pri SSNO za pracenje procesa, pozvani dan prije pocetka sudjenja na radni dogovor u Dom JNA u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu. Javnost je u ovom procesu ogranicena, kaze Degen, a to je tipicno kada je o politickim procesima rijec. Buduci da ce sudjenje snimati Zastava film i Sluzba za informiranje SSNO, cijeli slucaj podsjeca na ne tako davne procese, kada su novinari izvjestavali ne iz sudnica, vec prateci zbivanja s ekrana montiranih u jednoj od prostorija suda. Vjerojatno ce tako biti i na ovom sudjenju, kaze Degen. KRUNSKI SVJEDOK JAGAR: Upravo zbog tih detalja, koji, po misljenju svih odvjetnika, potvrdjuju da je rijec o politickom sudjenju, Milan Vukovic, odvjetnik iz Zagreba, rekao je da prvi put u svom tridesetogodisnjem radnom vijeku pristaje na razgovor s novinarima prije samog sudjenja: "Uvidom u spis, shvatio sam da se cijeli slucaj montirao na iskazo izvjesnog Jagara, a mog sticenika, Antuna Habijanca, ispitivali su radnici Vojne sluzbe drzavne sigurnosti citava 72 sata. Ulozivsi zalbu zbog povrede krivicnog postupka, 25. veljace, nisam se ni nadao da cu optuznicu dobiti u ruke vec 26. veljace". "Jasno je", kaze Vukovic, "da je proces usmjeren na rusenje demokratske vlasti u Hrvatskoj. Upravo zato optuznica se gradi na nedopustivom snimanju organa KOS. Kamo smjera ovo sudjenje vidi se i iskaza jednog svjedoka iz Sibenika, mislim da se zove Pilizota, koji kaze da su 'postavili cisterne, kako bi pokazali da je hrvatski narod protiv vojnog udara'. Po tome se vidi da organiziranje obrane dobiva epitet oruzane pobune. VOJNI SUD NEMA PRAVNO VAZENJE: Na konferenciji za novinare bio je nazocan i Stjepan Erceg, clan sredisnjeg odbora HDZ i donedavno zagrebacki odvjetnik. On se posebno osvrnuo na politicku dimenziju procesa, koja pokazuje da se dio vojnog vrha stavio u sluzbu scenarija. "Smijesno je", kaze Erceg, "da Vojni sud ne priznaje imunitet ministru obrane Republike Hrvatske", objasnjavajuci svoj stav da je optuznica podignuta prije no sto je Spegelju, kao clanu vlade, ustanovljen imunitet. "Osnovno je", kaze Erceg, "da se status uhicenika i optuzenih ima tretirati prema Ustavu Republike Hrvatske i njezinim zakonima, uredbama i odlukama. Nepriznavanjem tih dokumenata, Vojni sud pokazuje da ne zeli prihvatiti cinjenicu da je donosenjem Ustava Republike Hrvatske taj sud u Hrvatskoj izgubio pravno vazenje". Prema rijecima Ercega, taj sud u Hrvatskoj vise ne moze suditi ni vojnim, a kamoli gradjanskim osobama. Fakticko nepriznavanje suvereniteta Hrvatske od strane JNA proizlazi, prema misljenju Ercega. iz cinjenice da se Armija istrgla od naredbodavca, buduci da vise ne postoji Savez komunista Jugoslavije, dok istovremeno trazi novoga u SK Pokretu za Jugoslaviju. Erceg nadalje tvrdi da je Vojni sud u izvedbi scenarija posegao za institutom branitelja po sluzbenoj duznosti, cime se od odvjetnika, clana Odvjetnicke komore, trazi da pljune na Ustav Republike Hrvatske i da se ukljuci u igru. ODVJETNICI NA ISTOJ ZADACI: Na taj se iskaz nadovezao Vjekoslav Grsic, odvjetnik Martina Spegelja po sluzbenoj duznosti, rekavsi da je ovo pravna drzava i da su svi na istoj zadaci - obrani covjeka. Grsic smatra da etika odvjetnickog posla nalaze svakom odvjetniku da se prihvati slucaja, ukoliko nije prezauzet, kao sto je uostalom duznost svakog lijecnika da lijeci pacijenta. Na upit je li imao kontakata sa svojim klijentom, Grsic je kazao da nije jer mu, iako je trazio, to nije bilo omoguceno. Kako sam kaze, u prigovorima koje je podnio Vojnom tuzilastvu istakao je institut imuniteta clana vlade, cinjenicu da ne postoji djelo koje se stavlja na teret njegovom sticeniku, kao i zahtjev za obustavu postupka. "Smatram", kaze Crsic, "da je u ovom slucaju odlucujuci faktor javnost koja, kada podigne glas, moze omoguciti da se dokaze nevinost optuzenih, kao sto je to bilo u povijesno poznatom slucaju Dreyfus. No, bez obzira na sve, svaka se obrana mora obavljati korektno". Podijeljenost u stavovima oko toga je li Grsic trebao prihvatiti obranu Spegelja, bila je vise nego ocita. Dok su neki odvjetnici, kao npr. Degen, smatruli da je Grsic to morao uciniti, jer mu to nalaze odvjetnicka etika, drugi su, kao npr. Vukovic, drzali da nikakvih posljedica po Grsica ne bi bilo, pa ni disciplinskug postupka, da je odbio obranu. Konferencija za novinare zavrsila je upozorenjem Stjepana Ercega javnosti. Naglasio je da gradjani budu oprezni pri eventualnim demonstracijama pred zgradom Vojnog suda, buduci da ima pouzdane informacije da su na prozorima zgrade Vojnog suda vidjeni dobro naoruzani pripadnici elitnih jedinica JNA. Na Ercegovo upozorenje nadovezao se Emanuel Justament, pozivajuci gradjane da u ponedjeljak 8. travnja u 9 sati, kada pocinje sudjenje, izraze svoi protest pustanjem u pogon svih zvucnih signala. ("Nedjeljni Vjesnik", 7.travnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Saopcenje Komande Pete vojne oblasti ZAGREB - "Hina, Hrvatska televizija i druga sredstva javnog informiranja u Republici Hrvatskoj jos jednom su grubo zloupotrijebila javnu rijec. Postupak jednog, ocigledno unaprijed za tu svrhu pridobivenog i pripremljenog mladjeg oficira smisljeno je iskoristen za dalje poticanje antiarmijskog raspolozenja i izazivanje nepovjerenja u JNA. Sadrzaj objavijenih izjava ne samo da ne odgovara istini, vec predstavlja najgrublje insinuacije i podvale koje pripadnici armije s gnusanjem odbacuju. Komanda Pete vojne oblasti naglasava da je Armija i u konkretnoj situacija angazirana po odluci Predsjednistva SFRJ i da ima iskljucivi zadatak da sprijeci medjunacionalne oruzane sukobe i osigura mir i sigurnost", stoji u saopcenju Sluzbe za informiranje javnosti Komande Pete vojne oblasti (Tanjug) ...................................................................... Neizvjesna sudbina Ivana Medvedovica ZAGREB - C*asnik JNA Ivan Medvedovic iz garnizona Delnice koji je u petak dao svjedocanstvo o ponasanju svojih pretpostavljenih i o situaciji u jedinicama JNA angaziranima u zbivanjima na Plitvicama, otputovao je u subotu u Rijeku i, nakon sto se oko 12 sati javio svojoj rodbini, izgubio mu se svaki trag. Prema svjedocenju njegova rodjaka, Medvedovic se prvo javio telefonom iz neke vojne ustanove pri cemu je kazao da je s njim sve u redu, a zatim se nakon sat vremena ponovo javio i rekao da nije nista u redu. Nakon toga o sudbini casnika Ivana Medvedovica nista se ne zna. (Hina) ("Nedjeljni Vjesnik", 7.travnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Mesic: Gradjanskog rata nece biti U sadasssssnjem modelu jugoslavenske zajednice svi se osjecamo zakinutima, da ne upotrijebim neku tezu rijec. Medjutim, mislim da smo kao drustvo,dovoljno zreli i odgovorni da sprijecimo nasilje i kaos Vojo Lukic Pitamo Stipu Mesica, potpredsjednika Predsjednistva SFRJ, vjeruje li i dalje u mirno razrjesenje ukupne jugoslavenske krize, koja zabrinjava ne samo sve nas, vec cjelokupnu svjetsku javnost. - Ja sam uvijek umjereni optimista, pa sam to i sada, iako sam itekako svjestan ukupne krize kroz koju ova zemlja prolazi. Demokratski procesi, zapoceli nakon prvih visestranackih slobodnih izbora, iznijeli su na povrsinu i niz ozbiljnih problema, koji su represijom zataskavani posljednjih 45 godina. Da nije bilo visestranackih izbora, sve te nagomilane proturjecnosti, sve to nezadovoljstvo, rezultiralo bi sigurno jos drasticnijom situacijom nego sto je danas imamo. Stoga mislim da su izbori trebali biti mnogo ranije, ali to je vec druga tema. * Ljudi su zabrinuti, da ne kazem uplaseni, gradjanskog rata? - Gradjanskog rata nece biti. Mislim da smo kao drustvo dovoljno zreli i odgovorni da sprijecimo nasilje i kaos. Vidite, kao i svi politicari, i ja dobijam veliki broj pisama, ljudi se javljaju telefonom, traze prijem. Upravo u petak mi se javila grupa Srba iz Rijeke i predlozila da oni odu u Knin i pomognu u uspostavljanju dijaloga, s ciljem da kninske probleme rjesavamo mirnim putem. Naravno da sam rijeckim Srbima dao podrsku za takvu inicijativu. Dosta sam razgovarao s ljudima raznih nacionalnosti i svi oni zele da na ovim nasim prostorima bude mir, da zive u sto demokratskijem i bogatom drustvu, na razini Evrope, o kojoj toliko govorimo. Smatram, stoga, da se nasi ljudi nece dati gurnuti u medjunacionalne sukobe, jer bi to bila katastrofa za sve. Unatoc svim problemima s kojima se susrecemo, vjerujem u razum i razboritost svih koji odlucuju u politici na ovim nasim prostorima. * Sadasnjim prilikama u Jugoslaviji, ocito, nitko nije zadovoljan? - Nije. Svi se osjecamo zakinutima, da ne upotrijebim neku tezu rijec. Sadasnji model jugoslavenske zajednice ocito je, vise ne moze odgovoriti na narasle probleme danasnjice. Mislim da je jasno da do optimalnih rjesenja, prihvatljivih za sve sudionike u pregovorima, mozemo doci samo mirnim putem, strpljivim pregovorima, uz puno uvazavanje svih argumenata. Budite uvjereni da ce i Hrvatska optimalno rijesiti sve svoje neuralgicne tocke od Knina do istocne Slavonije. Mislim da je jasno da se problem, na primjer, Knina moze i mora rijesiti samo u Zagrebu u najvisim organima vlasti Hrvatske. Kao sto se problem Kosova mora rjesavati u Beogradu u republickim tijelima Srbije. U rjesavanju kosovskih problema, moram reci, vise bi se trebala angazirati i federacija. Jer, kao sto znamo, po Ustavu iz 1974. Kosovo je konstitutivni element federacije. * Kako se snalazite na radu u Beogradu u ovim zategnutim hrvatsko- srpskim odnosima? - Gradjani Beograda su me zaista dobro primili. Obicni gradjani mi se javljaju na ulici, pozdravljaju me. Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tudjmama su u cetvrtak za vrijeme setnje Beogradjani vrlo srdacno pozdravljali, trazili autograme, zeljeli s njim porazgovarati. Cesto mi se u vrijeme voznje s dr. Franjom Tudjmanom ulicama Beograda dogadjalo da nam gradjani prijateljski masu. Ja to dozivljavam kao priznanje dr. Franji Tudjmanu i vrhovnistvu Hrvatske za demokratske procese koje smo pokrenuli s ciljem da svima osiguramo svekoliki boljitak. * Kako ocjenjujete drugu rundu YU-summita u cetvrtak u Beogradu? - Inicijativa dr. Franje Tudjmana da se pregovori o rjesavanju ukupne krize na ovim nasim prostorima prenesu na predsjednike republika vec daje pozitivne rezultate. Nakon summita u Splitu i Beogradu mozemo reci da je ipak napravljen korak dalje u rjesavanju politicke buducnosti zemlje. To, svakako, djeluje ohrabrujuce kada govorimo o mirnom rjesavanju ove najvece kriza od drugog svjetskog rata na jugoslavenskim prostorima. Jednom rijecju, s vise optimizma nakon splitskog i beogradskog sastanka gledam na uspjesno rjesenje ukupne krize. * Kod vas je u petak bila tv-ekipa iz Njemacke. Sto su vas pitali njemacki kolege? - Isto ovo sto me i vi sada pitate. Da se malo nasalim, pa da kazem, da mi se cini kao da ste se dogovarali za ova pitanja. ("Nedjeljni Vjesnik", 7.travnja 1991)
novine.97 dejanr,
From: UBBG::EIGALY 8-APR-1991 16:30:04.38 To: YU CC: EIGALY Subj: "Danas" - Bilance TRISTO DANA IGARA U deset mjeseci vladavine nova hrvatska vlast potrosila je mnogo vise vremena na igre nego li na kruh, ostvarujuci malo od predizbornih obecanja Pise: Jelena Lovric U tristo namirenih dana, kako netko rece, "mlada hrvatska demokracija starih komunista" morala se suociti s cinjenicom da joj je lakse bilo osvojiti vlast nego li je, kako vole reci, obnasati. Pogotovo jer je stara vlast bila toliko trosna da se gotovo sama od sebe urusila. Ali uvjerenost onih koji su dosli da je u tome kljucnu ulogu odigrala njihova snaga ili njihovo mesijanstvo imala je za posljedicu njihovu pretencioznost da ce tako lako i u drugome biti podjednako uspjesni. Krenuli su silovito i samouvjereno, nikoga ne pitajuci i nikoga ne slusajuci. Medjutim, kad se za dva mjeseca budu svodili jednogodisnji racuni tesko da ce se ponoviti nesto od one euforicnosti koja je potkraj proslog svibnja pratila ustolicenje nove vlasti. Ma koliko predsjeednik Tudjman cesto govorio o velikim uspjesima koji su u medjuvremenu postignuti - pred neki dan opetovao je to i pred hrvatskom mladezi, koja se s raznih strana svijeta sabrala u Zagrebu da bi vise govorila o hrvatskoj pusci na njihovom mladom ramenu nego o kompjuterima u njihovim rukama - nepristrana analiza morat ce konstatirati da je nova vlast opasno podbacila u svim svojim izbornim obecanjima. Ostaje da se vidi zasto je to tako. Naravno, situacija koju su izborni pobjednici zatekli nije bila nimalo stimulativna, u svakom smislu zapustena republika nikome ne bi davala prevelike sanse, pa bi se moglo reci da su oni koji su na izborima izgubili zapravo mozda i bolje prosli. Ali ne moze se ipak sve prebacivati na ledja proslosti. Netko je svojedobno, svodeci racune Miloseviceve vlasti, duhovito konstatirao da je ono sto se tamo dogodilo logicna konzekvenca njegove politike: sto veci Srbi - to manja Srbija. Latinka Perovic, intelektualka koja je iz politike morala otici zbog svoga liberalizma, ovih ce dana, pisuci o dva suprotstavljena nacionalna programa u srpskom narodu, reci da se politici "Velike Srbije" suprotstavlja program rjesenja srpskog pitanja u savezu balkanskih i jugoslavenskih naroda. Ona podsjeca da bi "Velika Srbija", nastala "osvajanjem, morala po nuzdi postati vojno-policijska drzava, koja bi svu svoju snagu morala uloziti samo da se sacuva od spoljnih neprijatelja". Latinka Perovic zakljucuje kako u "politici nisu vazne namere, vec rezultati, a oni su danas, sa stanovista nacionalnog interesa srpskog naroda, tako rdjavi da je u njegovoj politickoj istoriji tesko naci vreme slicno sadasnjem. Srbija je u sukobu sa svima, sa kojima, jos uvek, deli zajednicku drzavnu teritoriju, koju zbog srpske dijaspore nije u stanju da razgranici. U njoj se vec dugo uspostavlja jedinstvo na bazi suprotstavljanja svima ostalima. U tim uslovima demokratija postaje simulacija." Mit i suvremenost Da li se nesto slicno sada dogadja i Hrvatima? Nemamo namjeru da stvaramo umjetnu ravnotezu, ali ni da zatvaramo oci pred cinjenicama. Na visestranackim je izborima bez sumnje pobjedu odnio nacionalni program koji je sjajno prepoznao, navodno, "tisucljetnu teznju hrvatskog naroda za svojom drzavom". Izborno eksploatirajuci taj mit, nesumnjivo potenciran svim onim sto se u hrvatskom narodu u posljednja dva desetljeca i posebno u posljednje dvije godine dogadjalo, taj je nacionalni program zaboravio u kojem vremenu danas zivi, zaboravio je da mit prilagodi danasnjim civilizacijskim kretanjima. Inzistirajuci na obecanju da ce "hrvatski narod imati svoju drzavu" i na nekoj totalnoj, nigdje postojecoj suverenosti, on je nacionalni problem sveo na drzavotvornu, etatisticku ravan, zanemarujuci da se on u Evropi danas manifestira i rjesava prije svega kao demokratsko pitanje. Potencirajuci suverenost kao mjeru svega i istodobno je reducirajuci samo na pitanja drzave, odnosno njene simbole, u Hrvatskoj se doslo dotle da se danas moza postaviti pitanje nije li njena suverenost sada manja nego li je prije bila. Hrvatska je danas prepolovljena, njena vlast ne kontrolira cijeli teritorij, na dobrom dijelu njenog prostora upravljaju danas ne paralelni nego odmetnicki organi vlasti. Taj kancer, koji se neprestano siri, mogao bi imati pogubne posljedice i po njeno opstojanje kao drzave. Nema nikakve sumnje da je to sto se dogadja u Kninskoj krajini i drugdje - naruceno i pomagano sa strane i da srbijanska politika svoje unutrasnje probleme vec tri godine stalno preseljava u dijasporu. Cak je i martovska krvava beogradska subota, koja je ozbiljno zaljuljala poziciju Slobodana Milosevica, gotovo adaktirana nakon krvave uskrsnje plitvicke nedjelje. (Drugo je sad pitanje zasto je Franjo Tudjman u tom trenutku na taj nacin odlucio "spasavati" Milosevica: je li rijec o drasticno krivoj politickoj procjeni ili o nekim drugim aranzmanima?) Ali ne moze se ne vidjeti da je nacin na koji je nova vlast krenula, a posebno kako su istrcavali neki njeni glasnogovornici, razmahujuci svojim nacionalnim egzaltiranostima, proizveo dosta straha medju onima koji nisu bili s njima, ali nisu morali biti ni protiv njih. Mozda je to cijena cinjenice da je u hrvatskom vrhovnistvu, cini se, previse za bivseg rezima sikaniranih i hendikepiranih, pa zato valjda i frustriranih ljudi koji su svoju izbornu pobjedu smatrali prilikom da se naplate makar u emocionalnom smislu. Tako je cijela prosla godina potrosena uglavnom na volovska pecenja i mahanje zastavama, na isticanje grbova i nosanje lenti, sto se sve proglasavalo vracanjem nacionalnog dostojanstva, a zapravo je podilazilo populistickim raspolozenjima pa i neukusu. Slavljenje izborne pobjede cesto je potenciralo podjelu na pobjednike i pobijedjene, na dobitnike i gubitnike. Dakako da se narodu poslije izbora nesto moralo pruziti, a kako je bilo sve manje kruha priredjivale su se igre. Ali u svemu je tome bilo previse grabezljive zelje vlasti za dokazima svoje moci i premalo obzira prema svima koji su se time mogli osjetiti pogodjeni. Vjerojatno to prije svega govori o tome da su oni koji su dosli vlast prije svega dozivljavali kao privilegij i to povlasticu nicim, pa cak ni odgovornoscu, ogranicene vlasti. Raspolazuci glasackom masinerijom u Saboru ponasali su se kao da im nista ne stoji i ne moze stajati na putu. Treba se samo sjetiti da su najodgovorniji ljudi vrhovnistva na masovnim zborovima uzvikivali kako crvenoj azdaji treba zgaziti glavu ili su, kao nedavno, gotovo klicali kako "nema vise Pakraca" i to netom je tamo izbjegnuta opasnost prolijevanja krvi. Opijenost drzavom Takvo ponasanje, koje cesto nije imalo demokratskog obzira, a ponekad ni osnovne uljudjenosti izazivalo je posebno podozrenje medju Srbima. Mika Tripalo ce reci kako se malo politcara u Hrvatskoj trudilo da taj strah u Srba shvati, a gotovo nitko da ga suzbije. Istina, Srbima su odmah nudjene odredjene saborske fotelje, ali - brinuci mozda o svome dignitetu ili nemajuci sluha za prakticno politicko djelovanje - vjast je ipak vise cekala da joj se s molbama dodje na noge. Istodobno se mnogo govorilo o srpskoj privilegiranosti sto je, recimo, kninskim radnicima objektivno dosta tesko shvatiti. Dokazivalo se to velikim postotkom Srba medju policajcima iako je dosta upitno koliko su se Mulcovi "plavci" mogli smatrati privilegiranim. Apostrofirajuci cinjenicu da su za bivseg rezima zatvore dominantno cuvali Srbi, a da su Hrvati bili s one strane resetki, vlast je taj nesumnjivo postojeci problem interpretirala tako kao da zeli vrsiti novu podjelu uloga, ostavljajuci sasvim po strani samo zariste tog problema da je bivsi sistem zapravo zloupotrebljavao i jedne i druge. U toj gotovo opijenosti dokazima drzavnosti i moci odluceno je i o formiranju republicke vojske, koja ce u prvo vrijeme djelovati pod firmom policije. Neuspjelo policijsko saniranje proslogodisnje prve kninske erupcije samo je ubrzalo realizaciju te odluke. Stroga konspirativnost akcije kalasnjikov glasine o stranackom naoruzavanju, koje su bile tim opasnije jer su se, kad im je zaprijecen put u medije, sirile para-javnim kanalima, nisu za rezultat imale samo osjecaj sigurnosti u vlasti i u odredjenom dijelu Hrvata nego i osjecaj nesigurnosti kod svih drugih. Ne sada, ali jednoga ce se dana vjerojatno moci tocnije ocijeniti koliko je to naoruzavanje Hrvatskoj pomoglo, koliko ju je cuvalo, a koliko je opet izazvalo dodatnog pritiska. Nesporno je da je Armija razoruzavanjem teritorijalne obrane u Sloveniji i Hrvatskoj pokazala svoje nepovjerenje prema novim vlastima. Tesko je prihvacala na izborima izrazenu volju naroda i nije bila daleko od toga da silom svoga oruzja pokusa u tom smislu djelovati prosvjetiteljski. Hrvatska je vlast sa svoje strane na to reagirala uvrijedjenoscu, na nepritajeno nepovjerenje odgovarajuci slabo skrivanim neprijateljstvom, neracionalno se unaprijed odricuci i onog dijela Armije koji joj pripada ne samo slijedom toga sto ga uzdrzava nego i slijedom ucesca vlastitog naroda u njenom sastavu. Doduse, vlast u Hrvatskoj nije se mnogo trudila ni oko drugih saveznistava (osim sto je inzistirala na medjunaroduoj komponenti) pa je cesto znala da zbog neslaganja u sitnici zrtvvuje mnoge potencijalno korisne suradnje. Da li je to dolazilo otuda jer je kao prvi uvjet za saveznistvo trazila gotovo apsolutnu suglasnost, cesto pokazujuci i neuljudnu netrpeljivost cak i prema onima cija je prirodna pozicija da su joj u oporbi. Takvo bi ponasanje moglo voditi izolaciji Hrvatske i izolaciji vlasti u Hrvatskoj. Taj ekskluzivisticki stav neshvacenog (svi su, kao, protiv Hrvatske, od Armije do saveznog premijera, ni druge nas republike ne razumiju, a predsjednik Tudjman nikako ne odustaje ni od svoje teze da su u specijalni rat protiv Hrvatske ukljucene i opozicione, kako on to voli reci, strancice, kao i moguci radnicki strajkovi) utire put primjeni teorije zavjere, opkoljenosti i ugrozenosti sto je uzdanica svake autoritarne vlasti. Zamke Predsjednik Tudjman je autor teza da su nacionalsticki pokreti u istocnim zemljama imali oslobodilacki i demokratski karakter (prigovorio je Zapadu sto to zanemaruje), iako jos nigdje u zemljama bivseg socijalizma nije dokazano da se oslobodjenje od crvene utopije, za sto su nacionalni pokreti zaista zasluzni, nije strmoglavilo u nimalo demokratski nacionalizam. Ne samo u politici, nego ni u podrucju ekonomije, kulture, duhovnosti ne moze se jos govoriti o bitno drugacijem kvlitetu odnosa nego u bivsem sistemu. Umjesto drustvenog vlasnistva privreda sve vise postaje drzavna, sto samo omogucava vlasti da putem. njenog personalnog kontroliranja na najgori moguci nacin gospodari ekonomijom. U uvjetima ratnog stanja, kad je oruzje prva nacionalna potreba to nije neobicno, ali je situacija vrlo daleko od trzisnog ekonomskog liberalizma. A zna se kakva je cijena ratne privrede i kakve su njene posljedice. Umjesto jednopartijskog sistema dobili smo jednostranacki sistem i nacionalnu homogenizaciju u kojoj ne samo da nema mogucuosti za postojanje ozbiljne opozicije nego se i svako svojeglavo misljenje prokazuje kao izdaja visih drzavnih ciljeva. Ma sto rekli njeni celnici, demokracija jos ne stanuje u Hrvatskoj. (Ako cemo se mjeriti prema Zapadnom svijetu. Ako su nam mjera oni drugi onda smo mozda na konju.) Nije to ni moguce dok zivi pod prijetnjom okupacije, bez obzira koliko je ona stvarna, a koliko je sinteticki stvarana. Kao sto se prije politicki-podobno govorilo kako smo "svi vojnici Partije", tako nas danas sve pretvaraju u vojnike Hrvatske. Stvaraju se narodne straze, odbori zastite, odredi Hrvatske mladezi... Pitanje je, medjutim, nije li takvim inzistiranjem na reduciranom obliku hrvatstva, koje demokraciju odlaze za neka buduca vremena, zapravo ugrozena sama Hrvatska. Moglo bi se cak reci da nam i zivot odlazu za neku buducnost. Tako je radio i socijalizam stalno tvrdeci da je bolji zivot namijenjen buducim generacijama. Nece li se iz sutrasnje perspektive sa sve vecim brojem problema, koje vlast nema vremena ni mogucnosti da rjesava dok traju borbe, sa sve vecim brojem nezaposlenih i sve nizim standardom, s ratnom psihozom za vratom, nece li se uciniti kao sto se to vec dogadja u istocnoj Njemackoj - da je taj bolji zivot ovdje vec bio. Sto takodjer ne bi odgovaralo istini. Buducnosti ostaje da odgovori dogadja li se to slucajno da uvijek kad u Hrvatskoj narastaju kriticnost, zahtjevnost i oporba, vlast povuce neki potez od koga zadrhte nacionalne strune i ponovo se zbije jato. Da li se ona "ravnoteza straha", u cijem su provodjenju Tudjmanovi suradnici svojedobno priznali da su sudjelovali, primjenjuje samo prema vanhrvatskom faktoru ili se taj strah, koji je u Hrvatskoj sve relevantnija politicka cinjenica, upotrebljava i u rjesavanju unutrasnjih problema. U svakom slucaju vlast u Hrvatskoj nalazi se izmedju cekica i nakovanja: izmedju svojih izbornih obecanja i mogucnosti da ih ostvari (nitko vise cak i ne govori o onim silnim hrvatskim parama koje su samo cekale mig da poteku hrvatskom Arkadijom). Izmedju obecane, mozda i ozbiljno namjerene demokracije za sve njene gradjane i onog najpogubnijeg vida kosovizacije Hrvatske, u kojoj ona dobrovoljno sudjeluje, stvarajuci duboke medjunacionalne jazove. Izmedju javnog raspolozenja koje se sve vise okrece protiv Jugoslavije (u proizvodjenju cega je i vlast sama sudjelovala) i svoga prilicno umeksanog stava prema jugoslavenskoj zajednici sto ga je modificirala najvise prema eksplicitnoj zelji medjunarodnih sila. Hrvatska je zapravou zamci u cijem je razapinjanju i sama sudjelovala: zeli li biti demokratska u ovakvoj Jugoslavji ne moze ostati (doduse, ako ode to ne znaci da ce se automatski demokratizirati), iz Jugoslavije, ocito, ne moze otici zeli li ostati u svojim avnojevskim granicama. ("Danas", 9.travnja 1991)
novine.98 dejanr,
From: UBBG::EIGALY 9-APR-1991 17:00:39.49 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 9.travnja 1991, 3.dio Spegeljev glas falsifikat ZAGREB - Na temelju strucne analize autenticnosti glasa ministra obrane Republike Hrvatske Martina Spegelja, utvrdjeno je da je u poznatoj televizijskoj emisiji, prikazanoj potkraj sijecnja na TV- Beograd, na razne nacine njegov glas laboratorijski obradjivan, pa to upucuje na zakljucak da se radi o namjernoj krivotvorini. Ispitivanje je obavila skupina strucnjaka s redovnim profesorom Brankom Somekom na celu, u Zavodu za elektroakustiku Elektrotehnickog fakulteta u Zagrebu znanstvenom metodom koja sluzi i za kriminalisticku obradu glasa. Uocene su bitne razlike u glasnoci, visini i boji glasa, kao i sitne razlike. Temeljnim ispitivanjem svih kadrova objavljenih na televiziji, uoceno je vise znacajki spornog tonskog materijala. Tehnickim putem prigusene su niske i visoke frekvencije, suzen je frekvencijski spektar glasa, neprirodno je ujednacena i smanjena dinamika, u jednom dijelu materijala primjetno je veliko maskiranje govora smetnjama, cime je uvelike smanjena razumljivost i prepoznatljivost govora, a znatna je razlika u valnim oblicima glasova iz originalnog govora Martina Spegelja i onog reproduciranog na televiziji. Sve te cinjenice upucuju da je glas ministra obrane Republike Hrvatske u emisiji bio namjerno obradjivan sa svrhom da ga se diskreditira, odnosno da je emisija TV-Beograd u produkciji "Zastava filma" bila falsifikat. (Hina) ...................................................................... Prekid strajka u JAT-u BEOGRAD - Strajk dijeia radnika tehnicke djelatnosti JAT-a u ponedjeljak poslijepodne je prekinut. Na zboru radnika i strajkackog odbora rijeseno je da se prekine i s tzv. "tihim strajkom". Generalni direktor JAT-a Miodrag Vasiljevic s rukovodstvom avio-kompanije posjetio je u ponedjeljak najvise predstavnike Republike Srbije. Postoje uvjeravanja, kako saznaje Tanjug, da je JAT od posebnog interesa za republiku i da ce se naci rjesenja u okviru zakona, na osnovi kojih ce se rijesiti njegov nepovoljan ekonomski polozaj. (Tanjug) ...................................................................... Jugoslavenski diplomat u Juznoj Africi CAPETOWN - Pomocnik Saveznog sekretara za vanjske poslove Branko Lukovac, koji je u nedjelju doputovao u Capetown, zapoceo je razgovore s juznoafrickim funkcionarima. Branko Lukovac, prvi visoki jugosiavenski funkcionar koji je posjetio Juznoafricku Republiku posto su prekinuti diplomatski odnosi prije 28 godina, susrest ce se s ministrom vanjskih poslova Roelofom Pikom Bothom i drugim politicarima i biznismenima. ...................................................................... "Privatizacija" Slovenijalesa LJUBLJANA - Prodajni salon medjunarodnog poduzeca "Slovenijales" d.o.o. u Novom Beogradu, po kratkom je postupku "privatiziran". Prije nekoiiko dana, dio je zaposlenih na Zboru radnih ljudi u Novom Beogradu odlucio osnovati mjesovito poduzece. Pojedini radnici izjavili su da su pod prijetnjom otkaza morali potpisati takav zakljucak, a vec istoga dana novo je poduzece i registrirano kod Okruznog privrednog suda u Beogradu, pod imenom SLOLES. Kao osnivaci upisani su zaposleni u sad vec bivsem "Slovenijalesovom" pogonu, njih 45, a kao njihov osnivacki kapital upisano je samo 8000 dinara. Kao kapital drustva upisana su "Slovenijalesova" sredstva procijenjena na 44 milijuna dinara sto je, prema tvrdnjama centrale u Ljubljani, manje od stvarne vrijednosti zgrade i zatecenih zaliha. Ovom "privatizacijom" ostecena su, uz "Slovenijales", i dva austrijska partnera, suosnivaca medjunarodnog poduzeca "Slovenijales" d.o.o. (S. Pucko) ...................................................................... Nacrt Deklaracije o srpskom nacionalnom jedinstvu BEOGRAD - Srpski narod se zalaze za Jugoslaviju u kojoj ce izrazavati svoju samosvojnost, bez obzira u kom njezinom dijelu zivi, postujuci pritom jednakost u pravima drugih naroda. To se naglasava u nacrtu Deklaracije o srpskom nacionalnom jedinstvu, koji je u ponedjeljak usvojio lnicijativni odbor za osnivanje srpskog nacionalnog savjeta, s ciljem da se izgradi polaziste za politicku, ekonomsku i kulturnu povezanost srpskog naroda. Stvaranjem zajednicke drzave jugoslavenskih naroda srpski narod nije rijesio svoje nacionalno, socijalno i politicko pitanje. Razdijeljen republickim granicama, optuzivan za hegemoniju, politicki, ekonomski i kulturno razjedinjen nacionalistickim ideologijama, srpski narod je prisiljen novom nacionalnom politikom traziti izlaz iz povijesne krize u kojoj se nalazi, naglasava se u nacrtu deklaracije. Jedinstven srpski narod, navodi se dalje, zalagat ce se za Jugoslaviju kao demokratsku zajednicu, ali uz nuznu promjenu sadasnjeg drzavnog i politickog uredjenja. Srpskom narodu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i drugdje moraju se u preuredjenoj drzavi osigurati ne samo individualna, vec i kolektivna prava, naglasava se u tekstu. (Tanjug) ...................................................................... Ostavke na beogradskoj televiziji BEOGRAD - Novinari RTV Beograd Milorad Petrovic, Nino Brajovic i Nebojsa Jankovic povukli su se iz privremenog uredjivackog kolegija Beogradske televizije, u znak neslaganja s politikom odugovlacenja da se na celo RTV Beograd dovedu novi ljudi. U pismu upucenom narodnom poslaniku Antoniju Isakovicu, v.d. generalnom direktoru RTV Beograd Ratomiru Vicu, unutrasnjoj rubrici TV Beograd i Odboru za kulturu i informiranje Narodne skupstine Republike Srbije naglasili su da se odugovlacenjem procedure u Skupstini Srbije, pod pritiskom novih zbivanja, utjece na ublazavanje prvobitnih ocjena o programskoj politici Televizije Beograd prije 9. ozujka. ("Vjesnik", 9.travnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Razgovori Tudjman-Kucan pred treci summit predsjednika Potpuna suglasnost Slovenije i Hrvatske Ustrajava se na konceptu koji republike, ocito, ne prihvacaju, rekao je Kucan i naglasio da je razgovor potvrdio kako Hrvatsku i Sloveniju nitko ne moze posvadjati, Hrvatska nece ostati ni u kakvom ostatku sadasnje federacije, naglasio je Tudjman STANE PUCKO Ljubljana Izmedju Slovenije i Hrvatske glede uredjivanja odnosa u Jugoslaviji ne postoje nikakve razlike, naprotiv, potpuna suglasnost. To je rezime izjava koje su nakon sastanka u zamku Strmol podno Karavanki, iznad Ljubljane, u ponedjejjak navecer dali predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman i njegov domacin, predsjednik Predsjednistva Republike Slovenije Milan Kucan. U hrvatskoj delegaciji blli su jos predsjednik Sabora dr. Zarko Domljan, predsjednik vlade Josip Manolic i potpredsjednik Predsjednistva Stipe Mesic, dok su uz Kucana bili predsjednik Skupstine dr. Franc Bucar, predsjednik vlade Lojze Peterle i ministar vanjskih poslova dr. Dimitrij Rupel. Cilj redovnog radnog susreta su pripreme za susret republickih predsjednlka u cetvrtak na Brdu kod Kranja, a razmotrena je i aktualna politicka situacija. U polusatnom razgovoru s novinarima, nakon dvosatnog razgovora, oba predsjednika su bila veoma zadovoljna. Tudjman je naglasio suglasnost da se ubrza trazenje izlaza iz drzavno- politicke krize jer se politicka situacija iz dana u dan sve vise usloznjava, a drzavno-politicka kriza utjece i na pogorsanje gospodarskoga stanja. Usaglasena su gledista obiju republika da treba polaziti s pozicija suverenosti republika u trazenju rjesenja, da se rjesenja vide ili u dogovoru o stvaranju saveza suverenih drzava, ili, ako to ne bi bilo moguce, u demokratskom dogovoru o mirnom razlazu. ISTI CILJ: Strateski cilj obiju republike je isti, ostvarivanje suverenosti i samostalnosti, uredjenje njihovog polozaja suverenih drzava u kojem mogu samostalno odlucivati o svom polozaju i povezivanjima. Taj cilj se ne moze razumjeti kao stvaranje autarkicne, zatvorene nacionalne drzave, nego kao polaziste za ulazenje u nove integracije i za pristup obiju republika prema provjeravanju mogucnosti za stvaranje nove zajednice jugoslavenskih republika kao zajednice suverenih drzava, naravno onih koje za to imaju interesa i mogucnosti. Na sastanku u cetvrtak na Brdu ce se pripremiti polazista na kojima bi se trebala temeljiti takva zajednica. ...................................................................... Tudjman i Kucan o sastanku u Strmolu Ni u kakvom "ostatku Jugoslavije" STANE PUCKO Ljubljana Iako prividno sastanci iz tjedna u tjedan ne daju rezultate, ipak je vidljivo da su se na njima iskristalizirale jasne odluke, koje treba uzeti na svoja pleca i da, konacno, treba postaviti pitanje odgovornosti za nerjesavanje gospodarske i socijalne situacije jer se ustrajava i dalje na konceptu koji republike ocito ne prihvacaju, rekao je Kucan poslije sastanka u Strmolu. Naglasio je da razgovor delegacija potvrdio da Hrvatsku i Sloveniju nitko ne moze posvadjati. POZNATI KONCEPT: Na pitanje da li su delegacije razgovarale o predstojecem sastanku Markovica s predsjednicima republickih vlada i o predsjedniku Markovicu, Kucan je odgovorio da se za taj razgovor ponovo nudi poznati koncept jedanaest zakona, plus tri tocke koji je upravo u tom obliku vec nekoliko puta ostao bez potrenne potpore, pa se treba zapitati moze li ostati kao noseci za rjesenje gospodarske krize. Upitan o mogucnostima izdvajanja iz Jugoslavije i odnosima izmedju Hrvatske i Slovenije, Tudjman je odgovorio da Hrvatska nece ostati ni u kakvom ostatku sadasnje federacije i da na to moraju svi racunati. Kucan je rekao da su obje drzave upucene jedna na drugu radi zajednickog rjesavanja niza ekonomskih, politickih i inih pitanja, kao sto ih sada rjesavaju u borbi za svoj suverenitet. Da li ce to rjesavati putem posebnih sporazuma ili putem neke tjesnije suradnje, prerano je govoriti jer su sve projekcije za takozvanu zajednicu suverenih drzava bile usmjerene na vise subjekata, ne samo na dva. O mogucnostima zajednicke obrane suvereniteta Kucan je rekao da su razgovori vise usmjereni na eliminaciju nego upotrebu oruzja, dok je Tudjman naglasio da je Hrvatska spremna prije svega poiitickim sredstvima braniti svoja suverena i demokratska prava. Rekao je, takodjer, da je stav Hrvatske da se rjesenje drzavno-politicke krize pronadje najkasnije do kraja lipnja. STO PRIJE: Na pitanje da komentira intenciju Slovenije da skrati plebiscitom utvrdjeni rok (23. lipnja) za osamostaljenje i da li to odgovara Hrvatskoj, Tudjman je odgovorio: "Mi smo za to da sto vise uskladjujemo svoje korake na putu rjesavanja krize, posebno na postizavanju samostalnosti i suvereniteta. Kad bi bilo moguce skratiti taj rok, i mi bismo bili za to, jer kriza ni u politickom, a posebno u gospodarskom smislu, ne dopusta odlaganja. Prije svega iz gospodarskih razloga, moramo traziti sto skorije rjesenje." ("Vjesnik", 9.travnja 1991)
novine.99 dejanr,
From: UBBG::EIGALY 9-APR-1991 23:23:48.31 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 9.travnja 1991, 5.dio Prosvjedi sirom Hrvatske Svijece, peticije i - kamenje Demonstracije u Splitu prerasle u izgrede; iako puni ogorcenja, gradjani prosvjedovali sirom Hrvatske REDAKCIJSKI IZVJESTAJ I u Splitu se vise tisuca gradjana, na poziv HSLS-a, HDZ-a i HDS-a, okupilo na rivi protestirajuci protiv hapsenja i pocetka sudjenja Viroviticanima i ministru obrane Hrvatske Martinu Spegelju. Okupljeni su dosli pred Vojni sud, gdje je dio njih svoj bijes iskalio i kamenjem pa su stradala gotovo sva stakla na prozorima i ulazna vrata. Razbijena je ploca s oznakom Vojnog suda a na jarbol ispred zgrade izvjesena je hrvatska zastava. Kad je zaprijetilo da dodje do vecih nereda, policija se postavila izmedju demonstranata i zgrade suda. Najodlucnije su razuvjeravali predsjednik IV SO Split Zvonimir Puljic, predsjednik HDZ-a Splta Andjelko Gabric i drugi stranacki prvaci. KRENULI NA BLATINE: Nakod toga veca skupina uglavnom mladih ljudi uputila se prema Domu armije na Saveznickoj obali te prema zgradi Komande Vojno-pomorske oblasti. No, ni jake policijske snage ni vatrogasci nisu one najzesce mogli sprijeciti da kamenjem porazbijaju stakla na Domu armije i ostete procelje. Vrativsi se zatim prema sredistu okomili su se na izloge JAT-ove agencije na rivi i do nje na ekspozituru "Jugobanke" cija su stakla takodjer porazbijali. Najgore je, medjutim, prosao kiosk "Borbe" na samoj rivi koji je zapaljen i od njega ostao tek goli kostur. Iduci rivom prema Ulici Prvoboraca kamenje je poletjelo i na izlog turisticke agencije "Unis" a znatno je ostecen i drugi "Borbin" kiosk u Ribarevoj ulici. Nazalost, razbijeno je i staklo na ulaznim vratima "Borbinog" dopisnistva u starom dijelu grada. Izgleda da se masa tih mladih razjarenih ljudi zeljela svakako docepati Blatina - dijela grada gdje mahom zive obitelji oficira ili umirovljenih vojnih osoba. Jake snage policije su ih medjutim u tome sprijecile. Te rusilacke aktivnosti djela mladih ljudi osudili su mnogi Splicani, jer, kako smo od nekih culi, time se ne iskazuje pripadnost i privrzenost ni hrvatskoj naciji, ni njenom interesu, ni demokraciji, a niti se tako prosvjeduje protiv antihrvatskih radnji i raspolozenja. Dapace, samo se odmaze hrvatskoj drzavi i njenom vrhovnistvu. SVIJECE I PORUKE: Oko 2000 Dubrovcana okupilo se na trgu ispred Crkve sv. Vlaha. Protestni zbor trajao je svega petnaestak minuta. Tom prilikom procitana je poruka kojom se trazi "puna depolitizacija armije i formiranje koalicione vlade narodnog spasa u Hrvatskoj". Od zahtjeva za "vladom narodnog spasa" poslije se priopcenjem ogradilo predsjednistvo opcinskog odbora HDZ. Svijece kao prosvjed protiv sudjenja gorjele su sirom Dalmacije. U Zadru od devet ujutro, kada je pocelo potpisivanje peticije, kao i u Biogradu. Sudjenje je izazvalo ogorcenje i u Slavoniji. U Zupanji, nakon prikupljanja velikog broja potpisa, navecer je na Trgu kralja Tomislava priblizno dvije tisuce gradjana negodovanje izrazilo mirnim protestom. "Ne priznajemo rjesenja Vojnog suda u Zagrebu", stoji u izjavi ogranka, Matice Hrvatske u Sisku, a predstavku je potpisalo vise od 2600 Siscana. Peticije i predstavke su upucene i iz Otocca, Sinja, Vrbovca. Prosvjeda je bilo i u Bosni i Hercegovini. VOJNI SUDOVI MORAJU PASTI: Oglasile su se i gotovo sve politicke stranke. Socijaldemokratska stranka Hrvatske ocjenjuje da su "demonstracije gradjana Zagreba pred Vojnim sudom opravdan iskaz revolta protiv zadnje Bastilje velikojugoslavenskog i velikosrpskog rezima i taj Vojni sud, kao i svi vojni sudovi, moraju pasti da bi se politicka pitanja rjesavala na politicki nacin". U priopcenju SDSH, uz ostalo, naglasava se: "Ne prihvacamo da JNA bude ikakav posrednik u rjesavanju konflikta u Jugoslaviji. Zahtijevamo da Hrvatski sabor konacno otvori proces odcjepljenja Hrvatske od Jugoslavije". Hrvatska stranka prava trazi "od hrvatskog vrhovnistva da odmah pozove Hrvate, koji sluze vojni rok u srpskoj vojsci, da se vrate u Hrvatsku i napuste tzv. JNA, jer ta armija nije hrvatska niti jugoslavenska, vec okupatorska", predsjednistvo Hrvatske narodne stranke u otvorenom pismu hrvatskom Saboru zahtijeva da ono od Predsjednistva SFRJ zatrazi da temeljem ovlastenja iz clanka 2. Zakona o vojnom tuzilastvu naredi vojnom tuzitelju u Zagrebu da povuce optuzbu protiv Viroviticana i Spegelja. Reagirala je i Hrvatska muslimanska demokratska stranka, te ogranci hrvatskih stranaka u inozemstvu. ("Vjesnik", 9.travnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Saopcenje Sluzbe za informiranje SSNO "Napad na vojni objekt" Vlada Republike Hrvatske upozorena da ce, ukoliko ne osigura uvjete za normalan rad Vojnog suda u Zagrebu, to uciniti komanda Pete vojne oblasti svim raspolozivim snagama i sredstvima TANJUG Beograd Tanjug je u ponedjeljak zamoljen da prenese informaciju za koju je Sluzba za informiranje Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu ovlastena da je saopci javnosti. Saopcenje te sluzbe glasi: "U ponedjeljak, u povodom pocetka sudjenja Martinu Spegelju i drugim osobama optuzenim za pripremanje i organiziranje oruzane pobune u Republici Hrvatskoj, izvrsen je dosad nezabiljezan napad na vojni objekt JNA u kojem je smjesten Vojni sud u Zagrebu. OBJEKT DEMOLIRAN: Iako su preuzeli obavezu da osiguraju nesmetan rad suda za vrijeme sudjenja, organi Ministarstva unutrasnjih poslova Republike Hrvatske nisu sprijecili okupljanje demonstranata ispred Vojnog suda i njihovo rusilacko ponasanje. Za vrijeme napada noposredno je bila ugrozena sigurnost pripadnika JNA, svih sudionika u postupku, velikog broja domacih i inozemnih novinara i ostalih osoba koje su bile u ohjektu. Vojni objekt je demoliran i onesposobljen za upotrebu. Procelje je znatno osteceno: razbijeno je 167 prozorskih stakala, u prostorijama suda izbrojano 515 nasilno ubacenih predmeta (kamenica, metalnih sipki itd.). Samo u sudnici nadjeno je 47 takvih predmeta, a kancelarija predsjednika suda je neupotrebljiva. U toku visesatnog demonstriranja i divljanja neprekidno su, izmedju ostalog, uzvikivane teske uvrede na racun JNA. Organi Ministarstva unutrasnjih poslova ne samo da to nisu sprijecili, vec su neki od nji i sami sudjelovali u provokacijama. ODGOVORNOST INICIJATORA: Od Vlade Republike Hrvatske je zahtijevano da se osiguraju svi uvjeti za normalan rad Vojnog suda u Zagrebu i za provodjenje sudskog procesa, koji je nasilno prekinut, a da se inicijatori i organizatori napada na vojni objekt JNA pozovu na odgovornost u skladu sa zakonom. Vlada Republike Hrvatske upozorena je, da ce, ukollko ne sprijeci napade na vojne objekte i ne osigura uvjete za normalan rad Vojnog suda u Zagrebu, to uciniti komanda Pete vojne oblasti svim raspolozivim snagama i sredstvima. Naglaseno je da ce sve posljedice koje iz toga mogu proisteci snositi Vlada Republike Hrvatske. Savezni sekretarijat za narodnu odbranu izvijestio je Predsjednistvo SFRJ o tom brutalnom napadu na vojni objekt i nezapamcenom sprecavanju sudskog postupka, koji je pokrenut na osnovi zakona i u skladu za zakljuckom samog Predsjednistva SFRJ da se umjesto potpunog provodjenja naredbe od 9. sijecnja, do kraja raspravi krivicna odgovornost optuzenih." ("Vjesnik", 9.travnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Strane agencije o demonstracijama u Zagrebu "Zaostravanje odnosa" OCjena da ce proces Spegelju dalje zaostriti odnose izmedju vojske, koja je za ocuvanje centralne vlasti, i Hrvatske koja trazi vecu nezavisnost TANJUG Beograd Vodece zapadne agencije u ponedjeljak javljaju o najnovijim zbivanjima u Zagrebu. Reuters navodi da je nekoliko tisuca demonstranata prisililo Vojni sud u Zagrebu da odgodi sudjenje hrvatskom ministru obrane Martinu Spegelju i jos sedmorici optuzenih za pripremanje oruzane pobune. Uz "opis" s mjesta zbivanja, Reuters podsjeca da je Spegelj odbacio optuzbe da je kovao zavjeru protiv armije i da su hrvatske vlasti stavile svog ministra obrane pod posebnu zastitu. PROTIV ODCJEPLJENJA: Britanska agencija takodjer navodi da se armija protivi pokusajima Hrvatske da se odcijepi iz sadasnje federacije, jer bi to bio pocetak potpunog raspada zemlje, naglasivsi da je antagonizam izmedju Srba i Hrvatd narocito pojacan zbag neslaganja oko buduceg uredjenja Jugoslavije. UPI pise da je u demonstracijama u ponedjeljak u Zagrebu sudjelovalo oku deset tisuca ljudi, koji su bucnim uzvicima, ali i kamenjem, primorali Vojni sud da odgodi proces prije nego sto je prakticki i poceo. Americka agencija naglasava da se sudjenje Spegelju i sedmorici drugih u Hrvatskoj smatra politickim procesom, koji je organizirala JNA, gdje dominiraju "komunisticki generali iz protivnicke Srbije", a s ciljem da se destabilizira legalno izabrana vlada hrvatskog predsjednika Tudjmana. UPI podsjeca da je Spegelj jedan od nekoliko hrvatskih funkcionara koji su se pojavili u tajno snimljenom armijskom filmu o kovanju zavjere i planiranju ubojstva pripadnika JNA. UPI, medjutim, navodi da je autenticnost tog filma sporna. Asociated Press u izvjestaju o demonstracijama u Zagrebu ocjenjuje da ce proces Spegelju najvjerojatnije dalje zaostriti odnose izmedju vojske, koja je za ocuvanje centralne vlasti, i Hrvatske, koja trazi vecu nezavisnost. POZADINA SLUCJA: AP naglasava da su hrvatske vlasti odbile izruciti Spegelja Vojnom sudu i da su ga, kao clana republicke vlade, zastitile imunitetom tako da se Spegelj, i pored naloga za hapsenje, pojavljuje u javnom zivotu, mada pod pojacanom zastitom. U izvjestaju iz Zagreba, francuska agencija AFP navodi pozadinu cijelog slucaja, od tajno snimljenog filma u kojem je jedan od "sudionika" i Martin Spegelj, odnosno optuzbi da je sudjelovao u ilegalnoj kupovini 20.000 "kalasnjikova", preko naloga za njegovo hapsenje, do podizanja optuznice i neuspjelog pocetka sudjenja. AFP primjecuje da je slucaj Spegelj izazvao veliku uznemirenost u Hrvatskoj i da je u njegovoj pozadini, ustvari, strah od vojne intervencije.
novine.100 dejanr,
From: UBBG::EIGALY 10-APR-1991 18:10:17.54 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 10.travnja 1991, 4.dio Intervju s Martinom Spegeljom na Drugom programu HTV Ovakvi procesi kompromitiraju JNA Vojni vrh je tijekom godina prikupio golemu vlast nad oruzanom silom, mnoge su ovlasti saveznog sekretara izvan ustava i zakona, a i vojna sluzba sigurnosti rasirila je svoju mrezu na sva mogua podrucja, a Hrvatsku je totalno prekrila svojim suradnicima. JNA mora doci pod jaku drzavnu, politicku kontrolu HINA Zagreb Na Drugom programu Hrvatske televizije objavljen je u utorak navecer, u sklopu emisije Vijesti intervju s ministrom obrane Republike Hrvatske Martinom Spegeljom. Prenosimo taj razgovor gotovo u cijelosti. Na pitanje kako komentira dogadjaje u ponedjeljak pred Vojnim sudom u Zagrebu, g. Martin Spegelj je odgovorio da je bilo ocigledno da ce do jacih demonstracija doci u casu otpocinjanja procesa, jer su demonstracije i manifestacije od hapsenja Viroviticana trajale neprekidno u kontinuitetu, dostojanstveno, mirno i s velikom obazrivoscu. "Ja sam se nadao da ce demonstracije na samom pocetku procesa biti znatno vece i one su prakticki od 9 sati pa do poslijepodneva narasle na sedam do osam tisuca ljudi. No, nisam se nadao da ce biti tako ostre, zestoke i da ce se na kraju izroditi i u neke sitnije incidente koji nam nisu trebali", istice Spegelj, i kaze da toga nije trebalo biti, jer je on sam osobno zelio da proces pocne i da bi se tako najbolje vidjela sva farsa toga procesa ukoliko bi se on odigrao, makar i pred ovakvom javnoscu kakvu je sud odredio. NEKA SE VIDI: "Ja se nadam da bi mnogo toga izaslo na svjetlo dana i da bismo dobili pravu sliku jednog montiranog politickog procesa, tako da i ovaj mladji svijet, mladji narastaj, vidi sto se i kako se to dogadjalo prije cetrdesetak godina, kada je takvih procesa vodjeno na stotine", nastavio je Spegelj i dodao da se u takvim procesima uvijek manipulira istinama, poluistinama, falsifikatima, ali uvijek s istim, dubljim politickim ciljem kao sto je ovaj." On nije misljenja da se JNA kao cjelina kompromitirala takvim nacinom i takvim sudjenjima, nego da se tu kompromitira dio ostarjelog, prestarjelog, betoniranog, ekstremno postavljenog manjeg dijela armijskog vrha i Sluzbe bezbednosti, koja nije naucila nista u ovim promjenama i zapravo drzi se svega, jako zastarjelog, sto onda, naravno kompromitira i institucije JNA. GOLEME OVLASTI: Na pitanje, tko je zapravo danas vrhovni komandant JNA, kad vise Tita nema, Spegelj je odgovorio da je to jako dobro pitanje, i nastavio: "Josip Broz Tito, kao apsolutni vrhovni komandant oruzanih snaga, predsjednik republike i predsjednik partije u svom djelokrugu je obuhvatio ogromnu vlast. I u poodmaklim godinama nije mogao u svim tim oblastima kvalitetno raditi, a najmanje je to bilo moguce raditi prema oruzanim snagama koje su bile dosta komplicirane, i dosta velike, kao sto su i opasnosti cesto bile vrlo velike. Mogu otvoreno reci da je resor saveznog sekretara za obranu postupno, jos od Gosnjaka, preko generala Ljubicica, Mamule, preuzimao ulogu i dijelove zaduzenja, odnosno prava vrhovnog komandiranja, sto nije islo formalnim, nego praktickim, stvarnim prenosenjem. Tako su sami sekretari skoro neprimjetno prikupili ogromnu vlast nad jakom oruzanom silom; naravno nije se ona morala zloupotrijebiti, koju savezni sekretari nisu trebali upotrijebiti, ali je cinjenica da su mnoge ovlasti van zakona i van Ustava SFRJ sada u nadleznosti saveznog sekretara. Vrhovni komandant sada, po Ustavu SFRJ, je Predsjednistvo SFRJ. Ono je sastavljeno onako kako je sastavljeno i to je jako opasno. Preglasavanjem na Predsjednistvu kao vrhovnoj komandi moze izazvati izuzetno teske dane za sve u Jugoslaviji, jer se moze narediti upotreba oruzanih snaga, moze se ostvariti razlicita druga prava koja vrhovno komandiranje ima, sto bi onda moglo prouzrociti oruzane sukobe s nesagledivim posljedicama." Zbog toga je, smatra on, nuzno da Predsjednistvo postupi po Ustavu i to tako, da samo republike koje su suverene, a provele su visestranacke izbore i koje su konstitutivni element federacije, dakle ne i pokrajine, rukovode do jugoslavenskog dogovora o savezu ili konfederaciji ili necem drugom na miran nacin, sto bi bila najveca garancija da se ne zloupotrijebi bilo sto u JNA, odnosno da se njeni dijelovi ne zloupotrijebe za razrjesavanje politickih pitanja i JNA pojavi kao arbitar. KOS BEZ POLITICKE KONTROLE: Upitan o specijalnom ratu KOS-a protiv Hrvatske i cinjenici da se je JNA u Hrvatskoj organizirala upravo tako da u slucaju bilo kakvih politickih promjena u republici, bude i njezin najjaci strazar i prijetnja demokratskim promjenama, ministar obrane Republike Hrvatske Martin Spegelj je odgovorio: "Vidite, za vrijeme odrzavanja brionskog plenuma i nesto iza njega, bilo je govora, doduse ne toliko u javnosti ali u krugovima veoma uvazenih institucija, da je upravo Sluzba bezbednosti JNA onemogucila zloupotrebu Udbe i da su pojedinci i institucije Sluzbe bezbednosti JNA razotkrili neke tajne poslove koji nisu odgovarali, u tom vremenu, nasem drzavnom i drustvenom i politickom ustrojstvu. Meni se cini da je takva konstatacija prouzrocila dodatne negativne stvari u bezbjednosti JNA i stvarno kao sto ste kazali - ona je ostala nedirnuta. Formalno se vertikalno veze za Savjet za zastitu ustavnog poretka SFRJ, ali se uvijek boji da ta veza nije djelotvorna tj. da se ta veza zapravo zavrsava u samom SSNO, odnosno kod saveznog sekretara i njegovih pomocnika i da ona nema kontrole, prave drustvene, drzavne i politicke kontrole nad sobom. Na pitanje da li je njezina djelatnost narocito usmjerena na Hrvatsku mora se prema svemu vidljivome reci, bez velikog rizika, da je Hrvatska totalno pokrivena suradnicima Sluzbe bezbednosti JNA. Bezrazlozno, jer ako na jednoj strani imamo otvorenu oruzanu pobunu protiv Ustava SFRJ, koju vidi cijeli svijet, pa ju naravno vidi i Sluzba bezbednosti JNA, ali ne djeluje prema njoj ni na kakav nacin, a na drugoj strani u mirnoj Virovitici, gdje se nista ne dogadja, gdje je sve u najboljem, rekao bib skoro u idealnom redu, sto se tice medjunacionalnih odnosa, rada i sigurnnsti, najedanput pronalazi oruzanu pobunu pri cemu je znakovito da joj nije bio cilj cuvati zemlju, sigurnost zemlje, sto znaci da ta citava stvar ima dublje politicke ciljeve naspram Republici Hrvatskoj. Da li je i u drugim republikama slicna situacija iji nije - ja to ne bih mogao tvrditi - no u pravilu rada Sluzbe bezbednosti JNA stoji da je ona nadlezna iskljucivo za sigurnosni nadzor u JNA i eventualnog djelovanja protiv nje, odnosno armijske sigurnosti. Ona je rasirila svoje suradnike na sva moguca podrucja, privredna, politicka, drustvena, kulturna, svaka, sva druga i ocigledno prigrabljena prava koja nema ni po kakvom osnovu u Ustavu SFRJ, a najmanje po novim ustavima republika koje su izvele stranacke izbore. Na kraju krajeva, to se i pokazuje da trazeci tako nesto dovodi do umjetnih procesa, do kompromitacije, i JNA ce sigurno uskoro morati dozivjeti jednu jaku transformaciju i izuzetno jaku politicku i drzavnu kontrolu, cak i za vrijeme dok se dogovaramo o tome kakvo ustrojstvo saveza drzava cemo dogovoriti". LJUDI IZ JNA MEDJU TERORISTIMA: Upitan je li Hrvatskoj potrebno jos bolje organizirati opcenarodnu obranu kako bi bila u stanju obraniti se od ekstremista SDS-a i terorista, Spegelj je odgovorio da tu treba uciniti dvije stvari: "Prva je, po mom misljenju najvaznija, da se srpski narod u Hrvatskoj organizira u jednu demokratsku organizaciju ili vise njih koje ce teziti za suzivotom sa Hrvatima, s njihovim demokratskim strankama i da se na taj nacin, makar kako teski pregovori, makar kako teska suceljavanja interesa bila, dodje do jednog pravednog i mirnog rjesenja. Na taj nacin ce teroristi biti jednostavno izbaceni iz igre i nestat ce. Mi imamo vec znakove pojava takvih nastojanja i ja mislim da se ce sve vise oni siriti i da ce na taj nacin teroristi gubiti tlo, gubiti svoj prostor i potrebu postojanja. S druge strane, zasad mi imamo zaista, teroriste, ekstremiste, dovedene i sa strane, i iz drugih republika, koji teroriziraju i srpski i hrvatski zivalj. Na nesrecu, moram sada reci da se pojedinci iz Armije nalaze ponekad i ponegdje u sastavu tih civila naoruzanih oruzjem, ali ne reagiraju. To su paravojne organizacije, a Predsjednistvo je naredilo da se te paravojne organizacije razoruzavaju. Mi cemo uskoro dokumentirati i slikama, fotografijama i pokazati kako dolazi do cestih kontakata pa i grupnih, osoba iz JNA s njima, pa me to zbunjuje, to da se dozvoljava pojedincima JNA da kontaktiraju s ljudima koji su prakticno van zakona i SFRJ i Republike Hrvatske. Da li cemo se mi trebati jace i bolje organizirati? Vidite, ja sam zapravo za to i optuzen. Ministarstvo obrane i ministar obrane nije radio drugo nego organizirao obranu Republike Hrvatske. Protiv koga? Onoga tko bi rusio Ustavom uspostavljeni poredak u Republici Hrvatskoj." SAMO OBRANA: Upitan da li to znaci da bi, po toj logici, danas mogli zavrsiti pred sudom svi oni koji su se u Hrvatskoj javili u nenaoruzane dobrovoljacke odrede, ministar obrane Republike Hrvatske Martin Spegelj je odgovorio potvrdno i objasnio: "Naravno, ni na koga necemo napadati, nikoga necemo ugrozavati, najmanje JNA, niti bilo kojeg covjeka dobre volje, ali cemo braniti i to svim sredstvima braniti postignuto na visestranackim izborima. Znaci, moramo raditi na jacanju obrambene sposobnosti Republike Hrvatske. ("Vjesnik", 10.travnja 1991)
novine.101 dejanr,
From: UBBG::EPANTIC "Srdjan Pantic ETF Beograd YU" 12-APR-1991 14:26:49 To: SVIMA CC: POLITIKA, nedelja 7. april 1991. POSLANICA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE O VASKRSU 1991. "OPROSTITI MORAMO, ZABORAVITI NE SMEMO" Danas se ova znacajna poruka cesto pominje kod nas, a bice potrebno da se pominje kroz citavu nasu buducu istoriju, stoji u porucu SPC Srpska pravoslavna crkva svojoj duhovnoj deci o Vaskrsu 1991. godine upucuje poslanicu sa radosnim uskrsnjim pozdravom HRISTOS VOSKRESE! U ime SPC poslanicu potpisuju molitvenici pred vaskrslim Gospodom: arhiepiskop pecki, mitropolit beogradsko-karlovacki i patrijarh srpski PAVLE, mitropoliti dabrobosanski VLADISLAV, zagrebacko-ljubljanski JOVAN, i crnogorsko-primorski AMFILOHIJE, i episkopi zicki STEFAN, sumadijski SAVA, srednjozapoadnoamericki FIRMILIJAN, sabacko-valjevski LAVRENTIJE, budimski DANILO, dalmatinski NIKOLAJ, niski IRINEJ, timocki MILUTIN, istocnoamericki HRISTIFOR, zvornicko-tuzlanski VASILIJE, sremski VASILIJE, banjalucki JEFREM, vranjski SAVA, slavonski LUKIJAN, kanadski GEORGIJE, gornjokarlovacki NIKANOR, australijsko- novozelandski LONGIN, zapadnoamericki HRIZOSTOM, backi IRINEJ, britansko- skandinavski DOSITEJ i toplicki MITROFAN. "U svijetu cete imati zalosti, ali ne bojete se, ja sam pobjedio svijet" Jn 16,33 Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve na svom proslogodisnjem zasedanju doneo je odluku da ova cela 1991. godina bude posvecena secanju i dozivljavanju stradanja srpskog naroda i njegove crkve u toku poslednjih 50 godina. Ovim smo zaduzeni izuzetno vaznim zadatkom, draga deco SPC. Prvenstveno smo zaduzeni da umnozimo nasu molitvenu zajednicu i sa svima nasim novomucenicima i novosvetiteljima nevino postradalim u poslednjem ratnom i posleratnom vremenu ovog naseg veka. Duzni smo da pronadjemo i otkrijemo neotkrivena stratista i grobove bez krsta i grobnog znaka; da odbetoniramo bezdane i jame u koje su nasi mucenici zivi bacani. Neophodno je takodje da sahranimo mosti i opjamo neopojane, da pronadjemo i objavimo imena nepoznata i prikrivena. da bi se konacno utvrdilo koliko nas je postradalih i koliko nas nema, duzni smo svojim novomucenicima podignemo hramove, kapele, kosturnice, da otvorimo kripte i da ih sahranimo u hramovima njihovih zavicaja, da im dignemo spomenike. Prilikom osvecenja spomen-hrama u Jasenovcu nas svatjejsi Patrijarh German je rekao: "Oprostiti moramo, zaboraviti ne smemo." Danas se ova znacajna poruka cesto spominje kod nas. Bice potrebno da se pominje kroz citavu nasu buducu istoriju. Moramo oprostiti jer smo hriscani. Spasitelj kaze: "Ako li oprostite ljudima sagresenja njihova, oprostice i vama Otac vas nebeski." Zaista nije lako u sebi ugusiti glas ljudske krvi kada su u pitanju nevidjeni zlocini i mucenistva, koja su na pravdi Boga pretrpeli nasi dedovi, ocevi, majke, braca i sestre, i decica. Ali nebeska poruka kaze: "Ne cinite osvetu za sebe, ljubljeni, nego podajte mesto gnjevu, jer je napisano: moja je osveta, ja cu vratiti, govori Gospod". Nije ovo receno zbog toga sto je Bog za svakoga zlocinca stvorio posebni pakao vec zbog toga sto svaki necovek, ne pokaje li se ili ne izmeni, nosi sobom u vecnost pakao svojih zlodela, na kojima ce goriti njegova savest, a nece nikada sagoreti. Razmisljajuci o ovom pitanju blazene uspomene veliki Vladika zicki Nikolaj je rekao: "Ako bi se Srbi svetili ravnom merom za sve zlocine koji su im u ovom veku ucinjeni, sta bi morali da rade? Morali bi zive ljude da sahranjuju, da zive peku na ognju, da zivima skidaju kozu, da decu seku na komade pred ocima roditelja. To Srbi nikada nikome nisu cinili, ni zverovima, a kamoli ljudima." Sa druge strane, procitali smo nedavno reci jednog naseg umnika: "Zlocin je zaboraviti zlocin, i novo je zlodelo." Zaborav je velili greh i saucesnistvo sa neljudima, koji su vrsili genocid nad nasim neduznim narodom. Rec "genocid" je slozenica od jedne grcke reci koja znaci narod; i druge latinske reci koja znaci ubijanje, i istrebljenje jednog citavog naroda, samo zbog toga sto postoji na ovom svetu. Pominje se spanska inkvizicija, kao jedan od najstrasnijih genocida krajem srednjeg veka. Pominje se takodje i ime jednog od najsurovijih inkvizitora, koji je za osamnaest godina spalio na lomaci 114 000 nevinih ljudi i zena. Koliko je nasa pogibija bila brojnija i strasnija za poslednjih 50 godina? Samo u Jasenovcu za cetiri godine, umoreno je ako ne vise, sigurno ne manje od 700 000 ljudi. Ako pitamo na koji nacin, jedan nas vrsni znalac i mislilac odgovara: "Jasenovac je najvece srpsko groziliste, nistaviliste, istrebivaliste, gubiliste, gde su ljudi satirani krvozderjem, koji sigurno ni knez demona ne pamti. To je novo raspece Hristovo. To je greh grehova." Nesto jos gore je ovde sto se retko pominje. To je cinjenica da je ovaj neuporedivi zlocin do danas ostao neokajan i nepokajan, sto dokazuju dogadjaji koji se i danas desavaju na istom mesti i od istih pocinilaca. To su znaci novih neizlecivih zatrovanosti koje vode novim zlocinima, novom bogoubistvu i bratoubistvu. Prvenstveno da ucinimo sve sto bude moguce da ozivimo duhovnu i molitvenu zajednicu sa svetim zrtvama nevino pstradalim, svugde i na svakom mestu u nasem rodu, za poslednjih 50 godina. Da se borimo protiv svega sto se cinilo i ucinilo na gasenju secanja i umanjenju broja nasih zrtava, zatiranjem grobova, stratilista i mucilista i unistavanjem dokumenata, koji svedoce o ovom velikom stradanju bez presedana u istoriji ljudskog roda. da preduzimamo sve moguce mere ba osvezavanju uspomena na nase novoumucenike molitvenim skupovima, zaupokojenim sluzbama, poklonistvom i posvecivanjem mesta osvecenim njihovom nevinom krvlju, kao i posvecivanjem svetilista i spomenika koji su njima posveceni. sve ovo ce pokazivati svedocanstva o nasim velikomucenicima i potvrdjivati da su zivi ne samo pred Bogom, vec i pred istorijom nase Crkve i naseg naroda. I dokle bude sveta i veka, oni ce vaskrsavati nova nadahnuca i nove snage u srcima novih pokoljenja, koja ce zauvek osecati pomoc ove nase mnogobrojne nebeske armije. Molimo svu decu SPC, u otadzbini i novim zaviucajima, da pedesetogodnjicu ovih nasih stradanja dozivljavaju obnovom svoje vere i morala, pokajanja i preporodjenja, prastanja i pomirenja, kako medju zivima tako i medju mrtvima. Zasto vam ove godine, o Vaskrsu, najvecem i najradosnijem hriscanskom prazniku, govorimo o najzalosnijem i najvecem stradanju srpskog roda? Zato sto se najstrasniji i najveci zlocin desio na Veliki Petak, na Golgoti, bogoubistvom najveceg Dobrotvora, Iskupitelja i Spasitelja celog ljudskog roda, Gospoda Isusa Hrista. I zbog toga sto je nas Veliki Petak, ciju pedesetogodisnjicu dozivljavamo ove gopdine, do danas ostao najblize Golgotskom stradalniku i njegovom stradanju na Golgoti. "Ko hoce za mnom da ide... neka uzme svoj krst i za mnom ide", kaze Spasitelj Drugim recima, iduci samo za Hristom mogu ljudi da prezive i nadzive sva stradanja pod krstom svoga zivota na ovom svetu. Mogu iza najcrnjih oblaka svoje zemaljske sudbine da sagledaju vedrine vecnosti, i poslednji cin svoje sudbine u neprolaznim bozanskim blazenstvima. Mogu da posle Velikog Petka dozive vidjenje Hristovog i svog vaskrsenja. Zbog toga je Sv. apostol zapisao Gospodnju rec: "Kao sto su stradanja Hristova obilna u nama, tako je kroz Hrista obilna i utjeha nasa." "Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet", veli Spasitelj. Vaskrsenje Hristovo je najznacajnija pobeda, koja se desila u ljudskoj istoriji: pobeda nad Satanom, zlom i zlocinom; pobeda nad sobom i grehom; pobeda nad smrcu. Pobeda nad smrcu je najdublji izvor vere u krajnju pobedu Bozje pravde i istine, svake nade, radosti i optimizma. Ovde je i koren snaga da se covek hvata ukostac sa zlodelom svake vrste, jer je uvek siguran u krajnju pobedu dobra, verujuci da je jaci pravednik i u grobu, nego necovek na svetlu beloga dana. Stoga rec Gospodnja kaze : " Bogu hvala koji nam daje pobedu kroz Gospoda nasega Isusa Hrista." "Bog koji je vaskrsao Gospoda i nas ce vaskrsnuti svojom silom." Hristos je smrcu pobedio smrt. s one strane stvarnosti i dalje smrtna frula zove svakog coveka. Medjutim, posle Hristovog Vaskrsenja smrt je postala samo prelazna stanicaiz privremene zemaljske stvarnosti u vecni zivot. Dozivljavajuci primer njsavrsenijeg zivota u Vaskrslom Hristu, dozivljavamo i danas veru sa su i svi nasi pokojnici pred Bogom zivi. Sa takvom verom i nadom i dans slavimo Svetlo Vaskrsenje Hristovo sa svima vama ma gde bili i ma gde ziveli draga nasa braco i sestre, deco Srpske pravoslavne crkve. Vestitajuci vam ovaj najveci hriscanski praznik Vaskrsenja Hristovog, zelimo da budemo danas svi zajedno u molitvama, u bratskoj slozi, ljubavi i dobroj volji, obasjani Vaskrslom svetloscu i da vas najtoplije pozdravimo nasim narodnim i srpskim pozdravom: HRISTOS VASKRSE!
novine.102 dejanr,
From: UBBG::EPANTIC "Srdjan Pantic ETF Beograd YU" 12-APR-1991 17:20:32 To: SVIMA CC: Subj: BECT broj 7, deo 2, od 12.4.1991. BECT broj 7, deo 2, od 12. aprila 1991. Ove clanka iz drugog broja NINa posle "oslobodjenja" (pristalice opozicije) ili "okupacije" ( vlast ). ******************************************************************************* * NIN, 5. april 1991. FRANJO TUDJMAN MIT O CARU CROATANIJE ( Aleksandar Tijanic ) Ono sto je zajednicko politickim strategijama aktuelnih "oceva nacija" - iscrpljivanje u ignorisanju cinjenica - u slucaju generala Tudjmana otislo je korak napred. Naime, ponovljeni napad na Plitvice, uz ranije slucajeve Knina, Pakraca i Petrinje, ukazuju kako hrvatski lider smatra da je status Srba u Hrvatskoj pre svega vojno-policijsko, dakle, bezbednosno, a ne politicko pitanje Iz takvog ubedjenja potice njegova uverenost da se pomocu policije (specijalne, obicne i oklopne) Srbi mogu prevaspitati i postati "dobri gradjani suverene Hrvatske". Za sada, ovakva "terapija" ne funkcionise, pa se namece jedno (mada unakrsno) pitanje: zasto se na njoj insistira? Odgovor je u samoj genetskoj strukturi Generala koji se ne miri sa tim da njegova izuzetno uspesna akcija rusenja komunisticke Hrvatske i pravljenja "nove" drzave ne uspeva na slucaju Srba. Ako cemo otvoreno, deo "krivice" za nerazumevanje "lekcija" snose i Srbi koji su takvi kakvi jesu, ali je pre njih Tudjman postao takav kakav jeste. Razdaljina izmedju njega i njegovih najblizih saradnika (ovo zvuci farsicno, jer on, zapravo i nema najblizih saradnika) veca je od medjusobne distance Slobodana Milosevica i clanova njegovog "kabineta", te ljudi koji su izbliza posmatrali Generala u akciji tvrde kako je prek, ostar i samovoljan sa svima osim sa Djordanom, koji nije impresioniran "kompleksom-Broz". Buduci da je vec tri stotine dana na vlasti izmenio je nekoliko garnitura savetnika, udaljavajuci samostalne i preduzimljive i jacajuci pozicije partijskih drugova. Veoma je tast, kazu njegovi bliznji, svaki neuspeh prima kao bolest i ne uspeva da sakrije svoju netrpeljivost prema odredjenim ljudima, sto savetnicima otezava organizaciju masovnih konferencija za stampu. Kad se razmatra logika njegove odluke da redarsvenici napadnu ili oslobode (zavisi sta ste po nacionalnosti) Plitvice, onda se pored nadoknadjivanja splitskog medijskog poraza i bar zagonetnog ucinka dogovora u Karadjordjevu, pre svega radi o poluzi za obnavljanje narusene homogenizacije Hrvata, okupljenih oko akcije za ocuvanje "neokrnjenog suvereniteta". Rec je o "svetom ratu" koji ne dozvoljava ijednom Hrvatu da ostane izvan, a da pri tom ne zaradi pridev "izdajice" i sve sto uz to sledi. Logika, naravno, vredi i za drugu "zaracenu stranu", ali je zanimljivo videti sta je, osim javnog izgovora odbrane Plitvica, dovelo specijalce na Jezero. Iz krugova koji imaju "produzene usi" (takozvani-teleskopski model) moze se cuti, da je na jutarnjem brifingu sa svojim stabom, nakon prosle neuspesne akcije na Plitvicama (okupacija hotela pa povlacenje)Tudjman bio strahovito uvredjen "bekstvom hrvatskih redarstvenika" Pogotovu objasnjenjem jednog od savetnika koji je, za razliku od ostalih, utvrdio kako je ta akcija - "veliki uspeh jer je pokazala da redarstvenici mogu iznenada napasti i iznenada se povuci". Tudjman je, kazu, rekao: "Gospodine, tako deluje podmornica, a ne hrvatski redarstvenici". Jednom racunicom Tudjman je zakljucio kako napad na Plitvice bez obzira na eventualne zrtve, nece izavati eksplozivni odgovor Milosevica. Analiticari tvrde kako se radi o njihovoj obostranoj eksploataciji "ravnoteze straha", koriscenju stereotipa "velikosrba" i "ustaskih koljaca", ne bi li unutar nacija pobistavali efekat sve cescih zahteva opozicije za demokratizaciju srpske i hrvatske drzave. Buduci da mocni cine ono sto mogu, a slabi trpe ono sto moraju, i jednom i drugom odgovara atmosfera "tek sto nije zapocelo", garnirana ponekim incidentom. Posto rat centralizuje ovlascenja u lideru, on ne vodi, kako upozoravaju posmatraci, ka despotiji odjednom, vec polako putem navika. Na toj osnovi je organizovan i otpor opozicionog foruma u Zagrebu koji se suprotstavlja kripto-politicko-predsednicko-savetnickom sistemu koji ne resava nijedan od stvarnih problema Hrvatske, ali je sav novac ulozio u oruzje kao neizbezan alat za dovrsavanje osamostaljivanja Hrvatske. Tako se General koristi komplementarnim sistemom svog kolege: nacija koja je svakodnevno izlozena zaglusujucoj teoriji o neprijateljskoj zaveri i scenariju spolja (ovo vam je poznato) "postaje neslobodna i pretvara se u obezglavljenog subjekta kojim moze vladati ko hoce upravo na osnovu teorija o zaveri i scenarijima". Mada je Tudjman vec postao onaj argument pomocu kojeg Hrvati veruju i u ono sto ne moze biti najtacnije, teorija o zaveri ciji konci idu do Beograda skriva sustinu problema: ako iko namerava da se upusti u odnos Hrvata i Srba u Hrvatskoj, i to politickim sredstvima, onda mora krenuti od priznanje kako je taj problem lociran usred Hrvatske! Cak i Desimir Tosic, strari srpski demokrata, naglasava - kao sto Hrvati imaju pravo da se samoopredele prema Jugoslaviji, tako i Srbi imaju pravo da se samoopredele prema Hrvatskoj! Ali Tudjman je, birajuci "ravnotezu straha", po svoj prilici veczakasnio- tesko je ocekivatiuspesan dogovor sa Milosevicem koga bi postovali osamostaljeni ljudi Krajine; jos je teze ocekivati da ce se Hrvati pomiriti sa smanjenjem teritoriji "avnojevske" Hrvatske, a nema izgleda za pregovore izmedju Knina i Zagreba. Istovremeno, tesko je poverovati da je moguc miran izlazak Hrvatske iz Jugoslavije sa neresenim pitanjem Srba u njoj. Kako sam Tripalo govori, hadezeovci su smatrali da se sva pitanja mogu resavati preglasavanjem, glasackom masinom u Saboru i opstinskim skupstinama. Nekadasnji lider komunista naglasava da su neke izjave celnika HDZa i brzopleto donosenje amandmanskih promena starog ustava stvorile strah medju Srbima. Kaze Tripalo" "Malo sew politicara u hrvatskoj trudilo da taj strah shvati, a gotovo niko da ga suzbije". Hipnotiziran idejom kojoj je postao apostolom, General tesko moze zaustaviti politiku cija je neobzirnost stvorila otpor, a grubost mrznju, i koja nezadrzivo ide ka simbiotickoj koliziji sa istovetnom politikom naizgled suprotnog predznaka. Drugim recima, ako Tudjman i Milosevic zaista veruju u besmrtnost svi smo u smrtnoj opasnosti!
novine.103 bojt,
>> Cak je i martovska krvava beogradska subota, koja je ozbiljno >> zaljuljala poziciju Slobodana Milosevica, gotovo adaktirana >> nakon krvave uskrsnje plitvicke nedjelje. (Drugo je sad pitanje >> zasto je Franjo Tudjman u tom trenutku na taj nacin odlucio >> "spasavati" Milosevica: je li rijec o drasticno krivoj >> politickoj procjeni ili o nekim drugim aranzmanima?) Lep primer da se eventualno radi o nekim drugim aranžmanima je i izjava Franje Tudjmana na konferenciji za štampu posle poslednjeg samita Predsednika da su 9.marta SPO i Demokratska Stranka "tražile od hrvatske demokracije da spašava ugroženu srpsku demokraciju"!!! Bez obzira koliko je ta izjava bila nevešto i pomalo smešno izgovorena, ona svoj cilj može lako da postigne (uz pripomoć glasila iz Srbije), tj može prilično da saseče srpsku opoziciju u ovom trenutku. Sinoć TVB nije objavila demanti SPO-a i Demokratske Stranke...
novine.104 dejanr,
>> Sinoć TVB nije objavila demanti SPO-a i Demokratske Stranke... Ali ga objavi večeras :) Mogu da kažem da se ovoga puta (po meni, naravno :) Vuk mnogo bolje snašao, demokrati demantovaše "racionalno" a Vuk reče baš što treba.
novine.105 mvuletic,
("Večernje Novosti", Nedelja 14.04.'91., Lični stav, Branka Mihajlović, novinar) DRUGI SU KRIVI Odgovornost za sva pogrešno postavljena pitanja, za sve pogrešne adrese na koje su razaslata, za sve falš odgovore koji su nuđeni, snosi i ova naša novinarska profesija. Posmatrala sam svoje kolege kako strasno učestvuju u medijskom ratu upirući prst u druge "Oni su krivi" - razmišljajući: kao li će se osećati kad padne krv. Dogodilo se a oni to i dalje čine: "Oni su krivi". Oni su, naravno, uvek preko puta naše sopstvene valsti. Ne pristajući na "Oni su krivi" - odgovore, zagledaću se u sopstvenu profesiju. Može li novinarstvo učestvovati u spasavanju Jugoslavije? Satanizacija svega što je različito od onoga što hoće naše partije na vlasti, naši vođi, naše nacije, rezultirala je sablasnim odgovorima. Ne sumnjajući ni malo u svoje reči, jedan polugladan radnik je, kada se novinarski sažme višečasovni potresan razgovor, za svoje nedaće okrivio: srpsku opoziciju, Antu Markovića, Hrvatsku i Sloveniju. Te odogovre mu je ponudilo srpsko novinarstvo. Tu svest smo mi oblikovali. Medijski prostor bio je otvoren samo za vlast koja će ubediti ovaj narod da su "Oni krivi". Treba li ukinuti opoziciju, svrgnuti Antu Markovića, razdružiti se od Hrvatske i Slovenije, da bismo se, zatim, upitali, a ko nam je sada kriv? Nedavna ispovest slikara i akademika Miće Popovića o sopstvenoj zabludi ("pogrešno sam mislio da se može najpre osvojiti nacionalna, pa zatim građanske slobode") znak je da se i srpska inteligencija trezni. Mi saznajemo davno saznato - nema slobode za kolektiv, ako je nema za svakog pojedinca. Dugo smo plaćali zabludu o kolektivu klasi, a sada ponavljamo sa nacijom. Beogradsko Terazije čulo se u celoj Jugoslaviji. Taj glas nade promovisao je različitost u naizgled homogenizovanoj Srbiji. Usledila je zatim pobuna sarajevskih novinara, da bi se baš tih dana organizovano oglasili hrvatski intelektualci. Svako je bio okrenut sopstvenoj vlasti i novouspostavljenom jednoumlju. Svako je tražio prostor za sebe i svoju poruku - ima nas i ovde koji mislimo drugačije uprkos svemu. Ta nada, makoliko mala bila, naspram straha koji nas obuzima od namrgođenih lica naših lidera na kraju svakog ju-samita, ipak je nada i za Jugoslaviju. Novinarstvo će učiniti mnogo za spasavnje sopstvene časti i ujedno i Jugoslavije ako otvori prostor za ove zasad slabašne glasove, koji možda mogu da uvere radnike s početka priče da ima pameti u ovoj zemlji koja nudi drugačije odgovore. Ma neće biti da je sudbina 24 miliona Jugoslovena u rukama šest lidera (zapravo dva ili tri najviše). Neveselo je, ali glad ipak i konačno razvejati naše zablude. Kad gladni stignu na Terazije, na trgove promenjenih naziva, na sva naša ušća - to se, na žalost, neće više zvati plišana evolucija. Svesni takve mogućnosti na nama je da takvo srpsko, hrvatsko, slovenačko, makedonsko, muslimansko nacionalno pitanje prevedemo na pitanje: kako sprečiti glad SVIH SRBA SVETA, SVIH HRVATA U SVOJIM ISTORIJSKIM I ETNIžKIM GRANICAMA... SVIH... Dajmo reč jugoslovenskoj pameti, makar morali "svaki svoga ubiti subašu". Ako nas uvere da ćemo glad brže sprečiti zajedno i da nam više nikada pretiti neće - eto odogovra na pitanje KAKO SPASITI JUGOSLAVIJU. Zahtevi jugoslovenskog novinarskog parlamenta oslobođenje štampe i prekid medijskog rata - nagoveštavaju da to pitanje stiže na dnevni red. Ako ništa drugo, ono zato što novinari nisu don kihoti već racionalni ljudi koji nikada nisu tražili nemoguće. Ovo otrežnjenje - da smo ipak igrali na pogrešnu kartu - biće još teže od onog pre nekoliko godina. Tako razumem dve priče sa novinarskog skupa u blještavom Interkontinentalu. Jedan beogradski list se počeo reklamirati "žITAJTE DOK NAS NE OSLOBODE". Vrlo vešto sročena propagandna poruka. žitajte nas, još malo ćemo vam nuditi hranu na čiji ukus smo vas navikli. U suprotnom, može vam se dogoditi ono što se dogodilo jednom našem čitaocu. Tražio je, tražio je objektivne novine i kada ih je našao, videvši koliko je istina ružna, teška i neprijatna NE žITA VIŠE NIŠTA. Odgovor je sasvim drugačiji od onog u koji je verovao. ONI SU KRIVI, ali ONI su i ovi NAŠI.
novine.106 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ VREME, 15. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Ć O R A V A K U T I J A ╔═════════════════════════════╗ ║ V O J V O D A I D č I N ║ ╚═════════════════════════════╝ Upotreba Šešelja u "Politikine" svrhe Ključno pitanje srpske demografske politike, "Zašto je Batrić Jovanović zaobiđen pri podeli uloga u seriji "Twin Peaks" ", samo iz proceduralnih razloga nije postalo predmetom rasprave na Anketnom odboru; umesto toga, pred kamerama VICEL-a, uspaljenom pučanstvu ponuđena je rezervna varijanta o takozvanom 9. martu 1991, koji se - slažu se istoričari - nije ni dogodio, jer je TV "Politika" sebi uzela ekskluzivno pravo da Uskrs proslavlja punih sedam dana, taman koliko je dovoljno da se voditelji čITEL-a ofarbaju u belanca, kako bi, u sadejstvu sa suživotom žumanceta dr Vojislava Šešelja, na dostojanstveno četnički način, obeležili Hristovo uskrsnuće iz podatnih šaka, recimo, Škeljzena Malićija. Makar hronološki, sve je izgledalo pravoslavno savršeno; uoči Uskrsa - koji je, bez pardona, preuzeo ideje flower-power pokreta San Franciska i očinske ljubavi prema svemu što obuhvata samostalnu srpsku vaseljenu - na televiziji dr čivorada Đorđevića (vidi pod: TV "Politika"), u subotu uveče, baš kad je Isus vadio poslednje eksere iz teško ranjene noge na Plitvicama, pojavio se dr Šešelj, a u direktnom talk-show programu sa džinovskim novinarom NIN-a, Rajkom Đurđevićem (126 cm), prihaja s porukama bratstva & jedinstva svim članovima Srpskog četničkog pokreta. Samo iz parapsiholoških razloga, emisija je imala naslov "Istina do svanuća", ali je svanuće stiglo u deset do jedan, kad je posle 243 minuta elokventnih i praktičnih saveta za svaku domaćicu s kokardom i g. Đurđeviću postalo jasno da sve ima svoj kraj, čak i poslovična figura veneris s predsednikom Srpske radikalne stranke. Pomenuti vođa odreda "Dušan Silni" u svom izlaganju je bio klasično tradicionalan - odmah je ustvrdio da je najveći neprijatelj Srbije takozvani uvezeni Savez reformskih snaga, koji pod libelom g. Ante Markovića raspolućene Srbe motornom testerom vodi u demokratiju; zatim je, krajnje zanimljivo, otkrio da se "oslobođenje NIN-a" dogodilo pod kontrolnim okom druga Anta Markovića, jer je izvesni Aleksandar Tijanić plaćen kreditom MMF-a; najzad, hladnokrvni dr Šešelj je objasnio da će, ako treba, a izgleda da treba, sa "stotinjak četnika" okupirati redakciju NIN-a, na ulazu u soliter "Politike" postaviti Rajka Đurđevića u vatrogasnom odelu, i, uopšte, isposlovati da se vrati stara, ugasla vatra Milorada Vučelića, koji je lično nabavio oružje onog časa kad je čuo da ima persona kojima dr Milan Babić nije simpatičan, ili erotski privlačan. Saopćavajući priopćenje da je "srpski narod u Krajini beskrajno srećan što na čelu ima mudrog i lucidnog lidera" kakav je zubar s nestalom "dvojkom", dr Voja iznenadio je i sezonskog novinara R. Đurđevića (koji, iz verskih razloga, ništa ne piše dok iznajmljuje kombajne i traktore u Kaluđerici), ali nije uspeo da uzdrma novinarku Veru Radojičić, čiji je stas - nakon boravka u Korenici - uzeo oblike aliena iz filma "Osmi putnik". Kako je i čivoradu Đorđeviću jasno da Vera nije Sigourney Weaver (sem ako nema veze s filmom "Gorillas In The Mist"), g. Šešelj je ipak nekako uspeo da jedno od svojih jaja ukrsti s jajetom g. Radojičić, na zaprepašćenje diva iz NIN-a, čijih su se 126 centimetara naježili od pomisli na intelektualnu rapsodiju Svih Erotizovanih Srba Sveta, imajući u vidu da Saša Tijanić ipak nije prisutan sa svojim kilopondima, koji se, nakon svega, pokazuju kao materijalni odraz objektivne stvarnosti, ili obrnuto, svejedno. Budući da je g. Marković - u već čuvenom izlaganju dr Šešelja - pomenut kao "izdajnik", "neprijatelj srpskog naroda", "zločinac", "plaćenik" i "manipulator", a izvesni Vuk Drašković kao "eksponent Ante Markovića", "produžena ruka SIV-a", "raskolnik srpskog naroda u matici i dijaspori" - činilo se da će se program TV "Politike" pretvoriti u novi "Colpo Grosso" sex show, ali se to, srećom, nije desilo, jer Vera Radojičić nikako nije bila spremna da svuče sportske patike koje je obukla još 1987, kad je dr čivorad Minović objavio da je "srpski narod oslobođen". Isti taj narod, zbunjen prostom činjenicom da se dr čivorad Minović nikad u kvizu nije svukao do gola i pokazao kakve adute krije, zbunio se onog trenutka kad je - nakon iskustva sa dr Vojislavom Šešeljom - dočekao TV prenos iz Skupštine Srbije (utorak, 00.23); u gluvo doba noći javio se g. Radonjić (poslanik iz Trstenika i okoline) i javno objavio da je tenkovski žiroskop njegova lična specijalnost, baš kao i kretanje onih jedinica koje su kamenovane u Splitu, a da on, tog trenutka, o tome nije bio obavešten; neobavešteni su ostali i gledatelji HTV, čiji je maler da im je Tomislav Marčinko šef parade, što podrazumeva da fotosi hrvatskih specijalaca s puškama u rukama nikako ne stižu u etar, osim kad specijalcima komanduje Ksenija Urličić, bez krpice na sebi, što je - kažu uzbuđeni Srbi iz Vrlike - dovoljno da se odmah zatraži samostalnost Krajine, uz uslov da se žene iz inozemstva ne puštaju na srpsku teritoriju, gde bi provodile pakleni plan Batrića Jovanovića o oplođenju srpskih pokrajina na račun njegove ofarbane kose. O tome je, ne sumnjajte, bilo reči u Skupštini Srbije onog minuta kad je neko - iz nehata - pomenuo mogućnost da se poslanik Batrić farba; ova antisrpska diverzija nije ostala neprimećena, jer je u odlučnom ustaničkom času ustao drug Dušan Matković i, kao što je učinio na Ušću, pozvao narod i narodnosti na finalni obračun s italijanskim cipelama, koje, njemu lično, stvaraju neviđene političke probleme, od minuta kad je shvatio svojom glavom da ima i takvih individua u Srbiji koje, neprijateljski, smatraju da on nije rođen za ministra industrije, i da, ukratko, misle da je pomenuti kalupovan po uzorku Radmila Bogdanovića, koji, sve do pet ujutru nije ukapirao da je lično - četiri sata ranije - ponudio ostavku, jer je za govornicom izlazio s pendrekom i epruvetom bojnog otrova zvanog suzavac; o pomenutom gasu isti je održao slobodarsku odu, tvrdeći da je suzavac - kao ekološki stimulans - jedino sredstvo za sprečavanje demonstracija milicionara koji su se, zamislite, 9. marta odvažili da demonstriraju pred 100,000 posmatrača; kad su se odlučili na samopovređivanje, u pomoć im je pritekao Anketni odbor (vidi pod poslaničke jedinice: Aleksić, Ćetković), koji je potvrdio da se tog dana ništa nenormalno nije dešavalo, jer je TV "Politika" baš u planu imala da snimi dr Šešelja, čiji je stav prema protestima bio jasan: svaka podignuta ruka - ruka je g. Anta Markovića; svaki polomljeni tenk ide na dušu izdajnika koji se, daleko bilo, okupljaju u gomilama i konspirativnom tehnikom omogućuju poslaniku Radonjiću (Trstenik i okolina) da potvrdi da je "400 hektara srpske zemlje u Trsteniku 9. marta čuvalo samo pet (5) milicionara". "Šta je s vama, Beograđani, treba li svakom građaninu po jedan specijalac?", zavapio je trstenički poslanik u pola jedan noću, očigledno unervožen pojavom Zorana Đinđića i Milana Mikovića (SPO), koji, iz glupih razloga, nisu pristajali da priznaju da su, u stvari, njih dvojica tukli 23,000 Bogdanovićevih megdandžija, što u miljeu filma "Beograd - otvoren grad" ima poseban, sholastički smisao. Sve je to, lepo i naučno, objasnio psihijatar za glavu dr Jovan Striković, koji je u ponoćnom izlaganju od 122 minuta uspeo da uspava pola Srbije, a da ga pri tom ne zaboli nijedno dežurstvo u bolnici "Sveti Sava"; sedokosi majstor verbalistike jasno je i plastično skicirao pravce kretanja filozofske misli u posleratnoj Srbiji, imajući u vidu antropozofiju Rudolfa Štajnera i mehanizam Sigmunda Frojda. Jedina nevolja je u činjenici da poslanik Radonjić ("Prva petoletka" / Trstenik) nikako nije bio spreman da raspravlja o Edipovom kompleksu bez podrške Armije, ili, u najboljem slučaju, bez žiroskopa, koji redovno koristi umesto šlica. Zapanjeni Batrić Jovanović, iskreno tužan što su u seriji "Twin Peaks" ubili Loru, a ne, recimo, Antu Markovića, poslednje skupštinske minute proveo je naslonjen o čvrsto, društveno rame dr Radomana Božovića, koji se, na opšte zaprepašćenje, nije javio za reč; čak ni onda kad je za govornicu stupio Šandor Nađ (DZVM), što bi obično značilo da na mađarski separatizam valja reagovati čvrsto, principijelno i odlučno, baš kao u Subotici, gde ga čekaju na sudu; skromni dr Radoman, povučen u Stanka Radmilovića, lako se zgrčio pored Batrića i, u odsustvu Bate čivojinovića, potražio sigurno sklonište za svoje rumunsko odelo, kupljeno ispod ruke od emigranata "Božura". Kraj rasprave dr Božović dočekao je poleđuške, na Batrićevim stopalima; to je, s pravom, opet izazvalo poslanika Radonjića da se iskreno - kako samo u Trsteniku, s pet milicionara subotom, umeju - uzbudi, i predložio Radomanu da ga u tenku odvede u Novi Sad, kako bi sačuvao autonomnost blistave figure i zulufa, neoštećene posetama mesnim kombinatima. Punu podršku, videlo se na VICEL-u, pružio mu je poslanik Miloš Bojović, čiji prijatan običaj da uzdiše prazan vazduh za govornicom nije ostao neprimećen kod erotski nastrojenih gledateljica, spremnih da u svako doba telegramom poruče da će "doći u Skupštinu" i, verovatno, ih seksualno iskoristiti. O putenosti, dakako, razmišljao je i novi voditelj beogradskog Vic-"Dnevnika", Drago Tankosić, trudeći se da opravda poverenje pokojnog Socijalističkog saveza, koji ga je odgajio i postavio na noge lagane, urednik se iskreno izlomio da nastavi čukićevske tradicije objektivnog izveštavanja, a sve po principu nage Ksenije Urličić; ništa se nije dogodilo što me može izvesti iz kože, izjavio je Drago, nemajući pojma da se njegov bivši direktor Dušan Mitević baškari u dvosedu emisije "Umijeće življenja". Ako je iz razgovora s Mirjanom Bobić-Mojsilović išta bilo jasno, onda je to činjenica što s ex-legendom nije razgovarao Saša Tijanić, jer je isti, u par navrata, verbalno nasrtao na muža Biljane Ristić, koji je očiglednom demokracijom u Srbiji, zaštitio sebe i sve podređene za vreme izborne kampanje. Bar je, danas, sve kristalno jasno: SPS ili popularna "Sepsa", zasluženo je pobedila, jer je tako drug/gospodin Mitević objasnio; po njemu, naime, televizija nije nikakav moćan medij koji bi mogao da ugrozi savršeno razumljivi program Radoša Smiljkovića i Comp; a za to, što su izdajnici poput Ante Markovića, Vuka Draškovića ili Ivana Đurića propustili svoju šansu, on, lično, nije kriv; kriva je samo činjenica da je g. Šešelj 48 sati ranije izrekao identičnu tvrdnju, što je, logično, slučajno, jer "Srbija nije u informativnoj blokadi", niti je on, Duško, imao ikakve veze s policijom 1968. godine. Tko u ovo ne veruje, neka pogleda izveštaj Marčinkove TV o splitskom "mirovnom prosvjedu"; ili, još bolje, neka se lično zaputi stazama slobodarskog informiranja na koje nas poziva gola golcata Ksenija Urličić. Sem u času kad uz nju nije Krste Bijelić, za čije golicave avanture glasuje čitav slobodarski tisak nezavisnog Milana Babića, zvezde filma "Duboko grlo" u "Twin Peaks Krajini"! PETAR LUKOVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.107 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ VREME, 15. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Ostavke ═════════ ╔═════════════════════════════╗ ║ KAKO NAPRAVITI TV-DNEVNIK ? ║ ╚═════════════════════════════╝ ═════════════════════════════════════════════════════════ Urednici odbijaju da učestvuju u proizvodnji "zaborava" ═════════════════════════════════════════════════════════ Uobičajenim, prepoznatljivim rečnikom i uz odgovarajuću karakterističnu, zastrašujuću samouverenost iskusnog egzekutora, Dušan Mitević je pre neki dan objasnio ulogu svoje ličnosti i dela kao generalnog direktora RTV Beograd, izjavom da je država (Srbija) "na našim ostavkama zaustavila rušenje svog ugleda". To je poprilično optimistična ocena, bar što se tiče ugleda pomenute države. Istim povodom, u emisiji "Umijeće življenja" - TV Sarajevo, Dušan Mitević je ponovo obelodanio svoju aroganciju ("Ja prihvatam vaše pitanje") i bar dve skandalozne stvari. Kao rešenje za rebus beogradskih događanja od 9. do 14. marta ponudio je svoju izjavu: "Ja sam žrtva poluistina" i, na pitanje o svom odnosu sa Slobodanom Miloševićem posle ostavke, odgovor: "Ne (samo) da mi je javio nego smo se više puta videli". ODUGOVLAžENJE: Ovo poslednje Ratomir Vico, osoba u kojoj su se političkom transsupstancijalizacijom stekle funkcije generalnog direktora RTV Beograd, direktora TV Beograd i glavnog i odgovornog urednika Informativnog programa TV Beograd - još ne može da kaže. Sudeći po glasinama u Takovskoj/Tenkovskoj br. 10, g. Vica g. Milošević još nije "primio". Naravno, to se može tumačiti na različite načine, ali nijedan od njih ne objašnjava kako je to predsedniku Srbije trebalo manje od jednog dana da iz Predsedništva SFRJ "povuče" g. Zelenovića, da bi ga "postavio" za svog predsednika vlade, da je za "instaliranje" g. Vica bio dovoljan jedan sat konsultacija, a da Skupština Srbije već nekoliko meseci i ne uspeva da stavi na dnevni red pitanje uređivačke politike TV Beograd, niti da, pošto je naprasno pristala i na ostavke D. Mitevića, S. Šestakova i P. Vitasa, imenuje nove ljude. Sumnja da je posredi namerno odugovlačenje - jednako je vredna koliko i pitanje šta je, zapravo, posredi kad se toliko napora, energije i vremena koristi u korist sopstvene štete. Privremeni uređivački tim dnevnika TV Beograd (Nebojša Janković, Milorad Petrović i Nino Brajović) otkazao je dalji rad u pomenutim - privremenim i uređivačkim - okolnostima. Prošle nedelje objasnili su akademiku, poslaniku i predsedniku Odbora za kulturu i informisanje Skupštine Srbije, Antoniju Isakoviću, razloge svog "odstupanja". I mesec dana od početka marta Skupština nije našla za shodno da postavi generalnog direktora RTV Beograd, direktora TV Beograd i glavnog i odgovornog urednika Informativnog programa TV Beograd. To odugovlačenje trojica novinara u privremenom statusu urednika smatraju namernim, i to namernim da potisne u zaborav ocenu uređivačke politike TV Beograd izrečenu neposredno po izbijanju na videlo tragičnih posledica upornosti Skupštine da se ne izjasni o politici sopstvenog čeda Televizije, 9. marta 1991. S druge strane, odugovlačenje vanrednog i/ili privremenog stanja u Informativnom programu novinare stavlja u poziciju da se bave upravo onim o čemu Odbor (i Skupština) odbijaju da se izjasne: politikom informisanja. ISCRPLJIVANJE: Najvažnija u "sistemu", decenijama trenirana da gledaoca efikasno podvrgava informisanju, unutrašnja rubrika TV Beograd, otkazala je poslušnost još tokom predizborne kampanje, odbijajući da stranke, programe i kandidate predstavlja kako su to smislili Mitević, Šestakov i Vitas (ako su to oni smišljali, naravno). Potom su, kad je pobednička partija dobila na izborima, isti ti novinari "skinuti" sa ekrana. Zatim su dovedeni izvršioci čiji se (pretpostavljeni) ugled objašnjava potpunom poslušnošću i profesionalnim karijerama u propalim novinama ili uginulim društveno-političkim organizacijama. Prošle nedelje oni drugi, pobunjeni novinari, podržali su povlačenje svog privremenog uređivačkog tima: sa stanovišta vlasti, dogodila se prava stvar. Novinari neće da budu alibi i tampon-zona između mitevićevske i neke druge uređivačke (i, mnogo važnije, kadrovske) politike. Ni da, bilo to i u "privremenom, na neodređeno vreme" statutu, na sebe prihvate odgovornost koja pripada Skupštini Srbije kao osnivaču RTV Beograd. U tom smislu, v.d. Ratomir Vico uspešno je zakrpio srpsku TV-mrežu, čineći samo ono "što se mora": nisu dopuštene nikakve stvarne promene, daju se sva obećanja, produžavaju rokovi za dva, za tri, za nedelju dana, do naredne "konsultacije" ili sastanka, sednice ili već nečeg trećeg, u svakom slučaju do iscrpljivanja "neprijatelja". Neprijatelji, pri tome, nisu samo neposlušni novinari, privremeni urednici, skupštinski izveštači, "studenti" i "opozicija" uopšte, nego - inače nepostojeći i nevažni - gledaoci. Posle trogodišnje torture svenarodnog jedinstva (podjednako neobjašnjenog kao i prethodno - da li, takođe, svenarodno) - jednoumlje, jedva jednomesečni, privremeni eksperiment potpunijeg informisanja gledalaca TV Beograd pokazao je samo jednu stvar: mnogo je lakše proizvoditi neprijatelje nego prenositi informacije. Sa stanovišta onih koji o informisanju gledalaca "brinu" u v.d. statusu, dakako. Da li će gledaoci i posle marta 1991. pristati na položaj pretplatnika i gutača svakovrsne vatre - uključujući tu i suzavac garniran bojevim mecima - ostaje da se vidi na TV-ekranu, takođe. ALEKSANDAR ĆIRIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.108 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ VREME, 15. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Ljudi i vreme ─────────────── IZJAVA NEDELJE ──────────────── DRAGUTIN ZELENOVIĆ, premijer: ───────────────────────────── "žovek po svojoj prirodi nije pogodan za proces rada, jer nema snagu savremenih mašina, ni sposobnost ni moć kompjutera." Nije čudo što zbog ovakvih izjava dr Zelenovića zovu "prvi srpski Šigeo Šingo" (poznati japanski pronalazač). * * * Dr FUAD MUHIĆ, bivši glavni ideolog bosanskohercegovačkih komunista, bivši lider Muslimanske republikanske stranke, pristupio je Hrvatskoj stranki prava. Ovom prilikom dr Muhić je izneo i svoja gledanja na aktuelni politički trenutak "u kome snage svetosavskog velikosrpskog boljševizma pod izgovorom da spasavaju Jugoslaviju organizovano prodiru na područje Herceg-Bosne, ne bi li ostvarili snove Ilije Garašanina o Dušanovom carstvu na ovim prostorima." Da li je to kraj političkih pretrčavanja ovog kontraverznog intelektualca? Oni koji ga bolje znaju tvrde da se sa Fu Muom nikad ne zna: bio je enfant terrible bosanskohercegovačke i jugoslovenske političke scene. Glasan, i vrlo agilan ideolog najčvršćeg čvrstorukaštva u periodu kada je bio član CK SK BiH, polemisao je sa svim i svakim, ne ostajući nikom dužan. U jednom trenutku, kada mu se učInilo da su mu potonule sve (političke) lađe, pokušao je da okonča život, ali se posle neverovatno brzo oporavio i vratio u političku arenu. Na višestranačkoj političkoj pozornici opredeljuje se, na iznenađenje mnogih, za malu Muslimansku republikansku stranku. Ali ni tu nije kraj Muhićevim menama: na tribini "Protiv treće Jugoslavije", koju je organizovao sarajevski ogranak Hrvatske stranke prava, pristupa Paraginoj HSP. * * * JOVAN RAŠKOVIĆ, Miroslav Lazanski, Goran Babić, Branko Mamula, Mila Štula, Milan Babić, Borislav Mikelić... poslednjih meseci promenili su svoje zagrebačke i druge adrese i postali stanovnici Beograda, piše "Vjesnik". Najveći publicitet dobio je transfer dr Jovana Raškovića koji se iz poznatih razloga, kako kaže, preselio u Beograd. U međuvremenu, odbio je, kažu, titulu predsednika Krajine sa sedištem u Banja Luci, radije se prihvatio položaja direktora Istraživačkog instituta pri bolnici "Sveti Sava" u Beogradu. Branko Mamula, jedan od spiritus movensa SK - Pokreta za Jugoslaviju, uselio se u jednu od "generalskih kuća" u blizini Tašmajdana. Borislav Mikelić, dugogodišnji direktor petrinjskog "Gavrilovića", sada je, takođe, stanovnik Beograda. Kao što je poznato, referendumom u "Gavrilovićevim" trgovinama u Beogradu doneta je odluka da se izdvoje iz sastava petrinjskog "Gavrilovića". Za sada je neizvesno hoće li se u naš glavni grad preseliti i dr Milan Babić, koji je pre martovskih događaja u Beogradu, ali i najnovijih zbivanja u Krajini navodno dobio rešenje za stan i privatnu zubarsku ambulantu. Za sada je samo Lazanski demantovao da se preselio u Beograd. * * * BORIVOJE PETROVIĆ, potpredsednik Skupštine Srbije, inače poslanik grupe građana, zamenjuje za predsedničkim stolom dr Unkovića, predsednika Skupštine, koji je zadržan na lečenju zbog nepreležanog gripa. Neki su iz činjenice da su pojedini poslanici SPS zamerili Unkoviću zbog tolerantnog vođenja sednica zaključili da je reč o "diplomatskoj bolesti", što nije tačno. Dr Borivoje Petrović, za razliku od Unkovića, vodi sednice Skupštine sa daleko više intervencija, koje prelaze okvire propisane poslovnikom. Kada je Radmilo Bogdanović, čiju su ostavku tražili mnogi, napokon ponovio da ostaje pri ostavci i kada je uz to dodao da ga ono što se desilo 9. marta čini vrlo nesrećnim, što je dočekano frenetičnim aplauzom, Petrović je svom kolegi, kako se izrazio, zahvalio na saradnji ističući njegove kvalitete koje je upoznao još dok je bio predsednik kragujevačke opštine, a drug Bogdanović radio u Svetozarevu. Petrović, kao bivši šef policije u Kragujevcu, iako je moguće i neko lično saosećanje sa ministrom koji podnosi ostavku. Sledeći primer koji ilustruje odsečnost Borivoja Petrovića je bio sukob sa poslanikom SPO Miroslavom Milutinovićem: "Nemojte da više polemišemo, ja vas molim, tu ima provokatora i onih koji bi želeli da izazovu da se mi pokupimo da se svađamo. Budite dovoljno pametni. Možete da se smejete koliko god hoćete, druže Milutinoviću, jedna ste vrsta provokatora koji ovde zna šta treba da uredi", rekao je Petrović, praćen aplauzom poslanika SPS. Vođa poslaničke grupe SPO, Slobodan Rakitić je zahtevao objašnjenje zbog izraza "provokator", a Petrović se na kraju sednice izvinio. * * * KOžA POPOVIĆ će, ipak, pre 2000. godine, kako je svojevremeno bio odlučan, objaviti svoje dnevničke zapise: 18,500 stranica koje je ispisivao rukom od 1945. do 1989. godine. Rukopise će za štampu prirediti književni istoričar Gojko Tešić, koji u jednom od svojih neposlatih, a sada objavljenih pisama (u NIN-u) analizira nedavne događaje vezane za Koču Popovića: "Sa stanovišta 'osmaške politike' nije slučajna hajka na Koču Popovića, jednog od retko čestitih, časnih i uvek demokratski opredeljenih intelektualaca. Da su brojni pokušaji pridobijanja Koče Popovića za potrebe nacionalnog preporoda urodili plodom, svega ovoga što se ovome mudrom čoveku danas priređuje ne bi bilo. Jednostavno, ne bi se "Politikina" glasila utrkivala u klevetama, niskostima najprizemnijeg paskvilanstva (ni Krsta Cicvarić, paradigma balkanizma u srpskoj pamfletistici, verujem, ne bi mogao naći opravdanja za tu beslovenost!), niti bi neka već nekoliko puta režirala staljinističke histerične prepade na čoveka čija jetkost i oštrina u oceni miloševićevske stvarnosti uvek zasmeta. Svaka Kočina javna manifestacija dočekivana je na nož: setimo se samo paskvle koja je usledila posle "Beležaka uz ratovanje" (1988). A kako su se tek novinarska pera utrkivala u "čitanju lekcije" povodom izuzetne knjige, istorijski neobično važne, "Razgovori s Kočom" Aleksandra Nenadovića, u kojoj postoji ona ključna "sporna stvar" o demokratskom razrešenju kosovske krize - dijalogom! (U toj kampanji najdalje je otišao NIN!)." * * * VELIMIR ABRAMOVIĆ, profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu: I vlast i opozicija crpe snagu iz patrijarhalnog konzervatizma i primitivizma. Mnogi književnici i akademici pokazali su svoj dvostruki moral. Predstoji novo strukovno organizovanje nezavisne srpske inteligencije koja se neće amaterski baviti politikom. * * * ALEKSANDAR PRLJA, v.d. glavnog urednika "Politike" dobija ozbiljnu konkurenciju. Naime, na konkurs za glavnog i odgovornog urednika ovog lista javili su se novinari "Politike" Dušan Simić i Petar Popović, kao i književni istoričar Gojko Tešić. Prema zaključcima sa redakcijskog sastanka koji je 16. marta održan u Krnjači, tzv. krnjačkim propisima, glavnog urednika "Politike" bira konkursna komisija koju tajnim glasanjem treba da izabere redakcija lista. Redakcija konačno treba da se saglasi sa odlukom komisije. Novinari su na sastanku u Krnjači prihvatili da ova odluka bude usaglašena sa zakonskom procedurom koja inače, predviđa da odluku o izboru glavnog i odgovornog urednika donosi Radnički savet na predlog glavnog urednika! * * * DRAGOLJUB MIĆUNOVIĆ: Bio sam 1989. godine član Jugoslovenskog odbora za zaštitu ljudskih prava i jedan od najglasnijih kritičara slovenačke vlade, koja je, ako se sećate, to je bio jedan od prvih i najvažnijih sukoba između rukovodstva Srbije i Slovenije, zabranila tzv. "miting istine" koji su ljudi sa Kosova želeli da prirede u Ljubljani. Tada sam napao slovenačku vladu za kršenje međunarodnih paktova o građanskim i političkim slobodama koje je naša zemlja potpisala. Napadao sam je i za uvođenje vanrednog stanja, za koje nije ovlašćena, jer su građanska prava u koje spada i pravo kretanja i pravo okupljanja, internacionalna prava i nema prava ni jedna država, uključujući i SFRJ, a pogotovu neka republika, da to suspenduje. Kada uvodi vanredno stanje, dužna je da 48 časova ranije obavesti generalnog sekretara UN da će iz tih i tih razloga, građanima na toj i toj teritoriji biti zabranjeno da se kreću ili da se okupljaju. To što sam tada primetio slovenačkoj vladi i zalagao se da se povede istraga abog toga što je učinila, istu primedbu dužan sam da učinim i Vladi Srbije. Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.109 .bale.,
───────────────────────────────────────────────────────────────────── D U G A PREDLOG ZA RAZMIŠLJANJE ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Kako su umirali veliki diktatori ╔═════════════════════════════╗ ║ O B A V E Z N A K A Z N A ║ ╚═════════════════════════════╝ Pesnici su odavno dobronamerno otkrili da nisu diktatori, despoti, tirani i najraznovrsnije vođe krivi što su iz najveće slabosti demonstrirali snagu: Ljudi su obične lude koje trče da svoju slobodu gurnu u ruke vođama. Nije stoga ništa čudno što se istorija iz generacije u generaciju ponavlja, što se na svetskoj sceni uvek iznova pojavljuju nove vođe. žovek je slabo biće, nesposobno da nosi teret slobode na slabašnim plećima. Kako Bog kažnjava diktatore u paklu, mi naravno ne možemo znati. Kako ljudi, međutim, postupaju sa diktatorima u njihovim poslednjim trenucima života, možda je najbolji primer kako je skončao Napoleon: naime, njemu su oduzeli muškost, bez obzira koliko je uopšte bio muško. Uostalom, više je nego jasno - kako kažu mudri poznavaoci ljudskih duša - da su diktatori postali diktatori usled straha od svojih slabosti, usled nemogućnosti da iskažu svoje ja na neki drugi način nego kroz diktatuju - surovom vladavinom nad drugim ljudima. NOĆ STRAVE I UčASA ADOLFA HITLERA Poslednji put u životu Hitler je video sunce 14 dana pre svoje smrti. Bilo je zaklonjeno dimom glavnog grada hiljadugodišnjeg carstva u plamenu - Berlina. Bled kao krpa predavao je diktator drhtavim rukama poslednjim vojnicima "gvozdene krstove". Bila su to deca između 15 i 17 godina. Posle toga iščezao je da više nikada ne ugleda svetlost dana u svoj firer - bunker, odakle su ga izneli tek kao mrtvaca zavijenog u tepih. Poslednjih dana života Hitler se pre smrti venčao sa ljubavnicom Evom Braun. Bilo je to venčanje u noći oko jedan sat 30. aprila 1945. godine. Bilo je to malo svadbeno društvance koje je jelo kiflice i ispijalo sekt. Zabavljali su se, kako bi se to danas reklo, bilo je veselo! "Gde su Rusi?", pitao je Hitler komandira telesne garde. "U Vilhelmovoj ulici (Vilhelm štrase - glavna berlinska ulica), moj Fireru". Bilo je to blizu, preblizu, negde 300 metara od firerovog bunkera. Ipak, Hitler je dozvolio da se svadbena svečanost završi i onda je otišao sa mladom u spavaću sobu. Nekoliko časova kasnije Kamer Diner Linge je otkrio tri mrtva tela: Hitlerovog psa ovčara Blondi, otrovan; Hitlerova ljubavnica od pre nekoliko, nepun sat dva supruga, otrovana; on sam pucao je sebi u desnu slepoočnicu. Kamer Diner je pozvao esesovce koji su zavili diktatora i njegovu suprugu u tepih i izneli ga gore iznad bunkera upravo onako kako je glasila poslednja firerova zapovest. "Firer želi da bude spaljen". Hitler je drhtao kao prut od straga da bi čak i njegov leš mogao dopasti u ruke Rusima. Nije mogao podneti čak ni samu pomisao da bi ga oni koje je tako žarko želeo da vidi kao svoje robove mogli kao eksponat izlagati na putujućim izložbama. Tako se, prema nekim svedočenjima, oko 15 časova 30. aprila 1945. završio u Berlinu život verovatno najvećeg diktatora 20. stoleća, iako do kraja veka ima još desetak godina. Ipak, kratko vreme da bi ga neko mogao nadvisiti. Posle svadbe bez sjaja, u bunkeru duboko ispod grada, ispod tri metra debelog čeličnog betona i 14 metara zemlje, tek venčani par oprostio se od nekolicine poverenika koji su im još bili preostali. Umesto medenog meseca, bilo je dvostruko samoubistvo. Pola sata posle venčanja bili su mrtvi. Kada su je pronašli, Eva Braun je još u ruci imala otrov. On je prosvirao sebi metak kroz glavu. Umesto na obalama Dunava kraj Linca, kao usamljenik i heroj, zauvek je nestao u društvu - prema svim tvrđenjima - promašenom ljubavnom vezom - nestao je u đubrištu i ruševinama Berlina. Veliki Adolf (56) i njegova Eva poliveni su benzinom i spaljeni u bombama razorenom paklu kraj Rajbstaga. Njihov kraj bio je kao i njihov život - mračan i tajanstven. * * * Kada ju je 40-godišnji Hitler sreo u oktobru 1929. prvi put, 17-godišnja Eva je bila foto-model u Šelingovoj ulici u Minhenu. Bila je zgodna, volela je izlaske i ples. O politici nije imala pojma. Nije uopšte znala ko je bio gospodin Hitler, a verovatno nikada nije ni saznala. Uostalom, Hitler je odavno bio već veliki "zavodnik", ali izgleda više ljudi nego žena. čiveo je jedno vreme zajedno sa svojom polunećakom i ljubavnicom Geli u ulici Princa Regenta br. 16 Nije mu to smetalo da Evu vodi u bioskop ili u kafe-Luit Pold i to je trajalo skoro dve godine. Kada se Geli ubila jednim od njegovih pištolja, izvesna Kindl iz Minhena postala je njegova metresa, ali mlada nikada jer Hitlerova mlada se mogla zvati samo Nemačka. U javnosti sedeo je često sa lepoticama sa filma i pozorišta, ali je devojka za ljubav sedela kod kuće kod roditelja i čekala, čekala. Godine 1932. prvi put je - kažu - Eva Braun pokušala da reši svoje ljubavne probleme hicem iz revolvera pravo u srce. Ipak, preživela je. Hitlerovo reagovanje bilo je sasvim u skladu sa vlastitim zapovestima: "Jasno je da se sada moram pobrinuti za nju". Ponekad bi je uključio u program, ali je uglavnom i dalje ostajala kod kuće da čeka kao devojka kojoj je uskraćena ljubav, ali je ostajala verna poput psa. U svojim dnevnicima Eva se često žali na mučenja i samomučenja velikog Firera. Ubrzo, 1935. godine ona će popiti 25 tableta za spavanje, ali ni drugi pokušaj samoubistva neće uspeti. Hitler će joj kupiti kuću u otmenoj četvrti u Minhenu i nastaviće da je tretira kao "privatnu sekretaricu" koja je morala da se, u prisustvu drugih, diktatoru obraća sa Vi. Kada bi mu dolazili svetski državnici, ona bi morala u kućni pritvor. "Genije posebne vrste - isticao je Adolf - ne sme imati obzira prema normalnim stvarima i ljudima". U društvu muškaraca često bi govorio da su "devojke tu samo da bi im muškarci udarili pečat za ceo život". "Uostalom, isticao je on, žena i ne želi ništa drugo". U samom prisustvu Eve Braun, Hitler će jednom Albertu Šperu izjaviti: "Veoma inteligentni muškarci treba da uzimaju primitivne i glupe žene. Vidite, kad bih sada imao nekakvu ženu kraj sebe, ona bi se sigurno mešala u moje poslove! čene su za odmor." Samo sedmicu pre smrti, 22. aprila 1945, Eva Braun je pisala iz berlinskog bunkera svojoj najboljoj prijateljici: "Pozdravi sve prijatelje, umirem kao što sam živela. Ne pada mi teško. Ti to znaš!" Nemački narod - tako je Hitler zabeležio u političkom testamentu - nije bio njega dostojan i stoga mora da propadne. MUSOLINI JE UMIRAO TRI PUTA Benito Musolini (1883 - 1945), italijanski mini-Hitler, želeo je u poslednjem času da se oprosti od svog života na italijanski način. Preobukao se u uniformu nemačkog vermahta i pokušao da sa ljubavnicom pređe u neutralnu Švajcarsku. Partizani su prepoznali oboje na prekrasnom Komorskom jezeru, pohvatali ih i zatvorili u jednu vilu. Musolini i njegova ljubavnica krenuli su u krevet. Poslednji čas je došao. Odveli su ih uza zid. Smrt su dočekali zagrljeni pod salvama mitraljeza. Na Musolinijevom telu bilo je sedam tragova ispaljenih hitaca. Streljački vod ih je oboje bacio na kamion i izrešetane transportovao u Milano. Tamo su obešeni sa glavama nadole na Trgu Pjaca Loreto. Mržnja prema diktatoru i njegovoj konkubini bila je tako velika da su ljudi razmrskali Musolinijevu glavu kundacima, a njegovoj ljubavnici odsekli grudi. STALJINA JE LIKVIDIRAO STRAH Iako neki smatraju da je Staljin ubijen, ipak izgleda da je drugi najveći diktator našeg stoleća umro skrhan od straha. Sve do svojih poslednjih dana najjeziviji ruski diktator (na dušu mu se stavlja preko 30 miliona mrtvih) najčešće je provodio vreme misleći pod krevetom. Josif Visarionovič je imao takav strah od atentata da je verovao da ga jedino ispod kreveta neće pronaći, jer niko ne može ni pomisliti da bi se veliki Staljin mogao kriti pod krevetom. Slične su bile i druge mere obezbeđenja koje je Josif Visarionovič Staljin izmišljao: triput dnevno hemičar je morao da ispituje vazduh u Dači ne bi li namirisao otrovni gas. Pored svakog jela stajao je formular na kojem bi se dežurni oficir za obezbeđenje morao zakleti da je prethodno probao jela koja se nude velikom diktatoru. Nikita Hruščov, jedan od Staljinovih naslednika, opisivao je kasnije Staljinove poslednje trenutke: "Ležao je na tepihu, ruka, noga i jezik su mu bili paralisani od zgrušavanja krvi. Za trenutak otvorio je Staljin oči. Bio je to zastrašujući pogled, upola sulud, upola besan. Zdravom rukom pokaziovao je na sliku iznad njegovog kreveta. Na slici je bilo jagnje koje je kašikom hranila devojčica. Ovakvim gestovima ukazivao je na to da je u tom trenutku bio isto toliko bespomoćan kao jagnje. Nešto kasnije je umro." NAPOLEON U DOMU INVALIDA U PARIZU Neposredno pre smrti, Napoleon je patio od strahovitih bolova usred grčenja želuca. Sedmicama se nije više brijao. Obrazi su mu bili upali, lice poprimilo tamnu boju. Goreo je od groznice. Priviđale su mu se lepe žene, poput sablasni, pojavljivali su mu se pred očima davno umrli generali, video je nekoliko dana pred smrt svoju davno umrlu majku. Milovala ga je kao da je ponovo postao dete. U rastrojstvu ponašao se kao da je ponovo car i izdavao naredbe: "Uhapsite vojvodu Engina". Bila je to već šesta godina njegovog progonstva na ostrvu Jelena, kada je 5. maja 1821. godine počela njegova poslednja bitka - bitka sa smrću. U groznici Napoleon je buncao: "France-teet D'Armee" (Francuska - najbolja armija). Dok je umirao, iskakao je iz kreveta i pokušavao da zadavi oficira na straži. Niko više nije mogao da zna kakvog neprijatelja je verovao da ima pred sobom. Sledećeg dana straža je mrtvog Napoleona prenela u radnu sobu engleskog lekara. On mu je odseckao penis u propagandne svrhe, kako bi Engleska mogla da dokaže da je njen smrtni neprijatelj, veliki francuski car, bio samo običan mali čovek, nikakav muškarac. FRANKO: NISAM ZNAO DA JE UMRETI TAKO TEŠKO U 82. godini sedeo je širom Španije omrznuti diktator Franko u svom kabinetu, bled, podrhtavajući, ali ipak uspravno. U tom trenutku već je bila rešena stvar da se održi njegova poslednja sednica posle 36 godina vladavine nad Španijom. Pod njegovom košuljom sonda je registrovala srčani udar i odmah su ga preneli u susednu sobu, gde su lekari budno motrili na monitore. Kada je otišao i poslednji ministar, Franko bez svesti doživljava slom, ali je njegovo umiranje trajalo četiri sedmice. Jer, niko ne umire kad doživi smrt, već kada ga proglase mrtvim. Kada je 20. novembra 1985. godine umro, iznenada je još jednom došao k sebi i u ropcu promrmljao: "Nisam znao da je tako teško umreti". ZAR ALAH NEĆE HOMEINIJA Ajatolah Homeini umirao je kao osamdesetdevetogodišnji grozni starac čak 13 dana. Alah takve ljude ne uzima na brzinu. On je u smrt na front poslao kao pse na hiljade dece. Naredio je da se 10,000 Iranaca strelja. Njegovo telo razorio je rak. Poslednjih dana doživeo je čak 5 srčanih udara. Umro je u svojoj sobi od 4 kvadrata. Šest miliona ljudi pratilo je njegov kovčeg. Bio je to pravi haos začinjen suzama i histerijom. Nosioci kovčega su u jednom trenutku posrnuli. Poklopac je iskočio i kao kreč bele Homeinijeve noge su ispale. Rulja je povikala: "Zar ga Alah neće?" EVITA PERON: NE PLAžI ZA MNOM, ARGENTINO! "La Santa Muere" - Svetica umire. U Buenos Airesu siromašni su plakali, bogati su se smejali. Najzad, umire bludnica. Bila je to Evita Peron, supruga diktatora Perona. Ona je uvela iza zasutih prozora predsedničke palate, dok su stotine hiljada siromašnih jecali. Evita Peron je krvarila iz ustiju, svi zubi bili su joj već poispadali. Leukemija (rak krvi) ju je razarala, i razorila. Bila je laka kao anđeo - 35 kilograma. Pojavila se niotkuda: prostitutka, barska igračica, zatim supruga predsednika i - kako su govorili - svetica. Ona je osnovala diktaturu "dobra": uzeti bogatima, dati siromašnima. Lekari su joj poklonili smrt morfijumom. "Ne plači za mnom, Argentino!" žAUŠESKU JE STRELJAN PRED KAMERAMA 71-godišnji rumunski diktator Nikolae žaušesku nosio je do poslednjeg časa života šal sa finom persijanerskom kragnom. Na beloj košulji bila je vezena crvena kravata. 25. decembra, tačno u 16 časova, bila je pasja hladnoća. Vojnici su ga odveli uz zid oker boje u kasarni. žaušesku je gledao razrogačenih očiju u vojnike sa puškama i televizijskim kamerama. Njegovo streljanje je snimano savremenim kamerama. Pored žaušeskua bila je njegova supruga Elena. Rečima punim prekora govorila je jednom vojniku: "Bila sam vam kao majka". Poslednji pokušaj da preokrene sudbinu? Ipak, vojnik je odgovorio: "Kakva si ti majka, koja je ubijala naše majke". Kratka zapovest, pucnji i žaušesku je pao nadesno, a njegova supruga nalevo. Bilo je tačno 16 časova i 1 minut. NERONOVA POSLEDNJA SMRTNA PRESUDA Neron znači "hrabar" ili "snažan", "jak"; međutim, rimski car (37. do 68. nove ere) bio je poslednjih sedmica svog života samo još monstruozna karikatura svog imena. Od raznih upala nadulo se njegovo telo. Snažan momak održavao se zahvaljujući iglama. Car je bio beznadežno kratkovid i koristio je kao monokl veliki smaragd. Uprkos blizini smrti, i dalje je održavao svoju ljubav prema pozorištu. Kao poslednju ulogu, on je igrao jednu devicu koju je silovao rob. Vrhunac komada bili su prirodni carevi jauci od bola. Narod ga je bio sit, pobune su izbijale širom carstva. U panici, Neron je naredio da se formira armija kurvi, prostitutki i drolja kako bi se ugasila revolucija. Kada su građani upali u palatu, Neron je zamolio sekretara svog kabineta, Epahroditusa, da mu zabode bodež u grkljan. U ropcu, Neron je hroptao: "Kakav gubitak će predstavlati moja smrt za umetnost". Imao je samo 30 godina. CEZAR: ZAR I TI, SINE BRUTE?! U načelu Cezar nije bio loš diktator. U martu 41. godine pre Hrista jurišali su zlobnici u Senatu na Cezara i proboli njegovo telo. Cezarove ambicije su bile nebeske, njegove pretenzije totalne; "Hoću da postanem Bog!" On je osvojio Galiju, dao je Rimu novi značaj, a onda je želeo da postane Jupiterov brat. "Ne, ne, ne!" Pokušao je da se brani pisaljkom (perom za pisanje). Kada je primetio da to ništa ne koristi, uvio je svoju kožu togom. Kada je video svog najomiljenijeg učenika Brutusa među zaverenicima, rekao je: "Zar i ti, sine Brute?!" Bile su to njegove poslednje reči, koje su ga učinile u svetu čuvenim za sva vremena. * * * HENRIH VIII (1491 - 1547), engleski kralj i ženoubica, bio je pred smrt toliko debeo da nije mogao ni da hoda, ni da sedi. Bolovao je od sifilisa. Na samrtničkoj postelji pozvao je k sebi jednog filozofa. "O čemu želite da razgovarate s njim", upitao ga je sluga. "O tome moram još da razmislim, ali pre toga želim, međutim, malo da odspavam" - promrmljao je tiranin i umro. KARDINAL RIŠELJE (1585 - 1642) pozvao je u samrtničkom času jednu nadrilekaricu: ona je kao lek stavila Kardinalu u usta konjsku balegu. "Sa ukusom izmeta ispustio je sudija nad evropskom sudbinom svoj duh". KIROS II, najkrvaviji persijski kralj, ubijen je 529. godine pre Hrista tako što su mu ubice odsekle glavu i stavile u posudu za vino koja je bila puna krvi. "Za krvopiju" - stenjali su ubice. Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.110 .bale.,
Evo malo druge strane, da ne pomislite da sam strani agent ;) ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ D U G A ███████████████████████████ OTKRIĆA ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Vojislav Šešelj o razlozima neuspeha martovskog puča ╔═══════════════════════════╗ ║ KAKAV DA JE, REčIM JE NAŠ ║ ╚═══════════════════════════╝ "Zar sad, kad nas očekuje rasplet jugoslovenske krize i odbrana Srba u srpskim zemljama, mi da se bijemo između sebe oko nekih novinarčića? I to kad Ante Marković i strane obaveštajne sile kažu? Ja sam sva tri četnika koji su učestvovali u demonstracijama isključio iz pokreta! Kao da nam nije dovoljno onih što nas šalju na klanicu, pa se sklone dok ne prođe opasnost!" ─────────────────────────────────── Razgovara: Zoran SEKULIĆ ─────────────────────────────────── Na jednoj tajnoj sednici Branko Mikulić je izrekao Vojislavu Šešelju kaznu strogog zatvora u trajanju od osam godina samo zato što su mu u fijoci pronašli tekst sa "zabranjenim mislima". Sud je tu Mikulićevu odluku samo potvrdio. Štrajkovao je glađu u zeničkom kazamatu. Prethodno su nas zajedno prisluškivali u Šešeljevom stanu u Sarajevu. Posle je došao u Beograd, objavljivao knjige koje su mu zabranjivali zbog kritičkog pisanja o Titu i komunističkom režimu. Pisao je i otvorena pisma Predsedništvu SFRJ, Hamdiji Pozdercu, Stanetu Dolancu, Branku Mikuliću, Raifu Dizdareviću, Bošku Kruniću... Posle se ispostavilo da su svi navodi tih pisama bili tačni. Odjednom, saznao sam da je postao najmlađi srpski četnički vojvoda. Taj ukaz lično mu je uručio najstariji i jedini živi vojvoda Momčilo Đujić, u dalekoj Americi. Osnovao je i Srpski četnički pokret i postao prvi predsednik njegove Centralne otadžbisnke uprave. U svim javnim nastupima osuđivao je četničke zločine. Neki ga nisu razumeli. Bio je jedini kandidat za predsednika Republike Srbije koji je svoju predizbornu kampanju vodio utamničen u Padinskoj Skeli, u zatvoru. Za takav primer, svet, bar za sada, ne zna. Organizovao je prve javne posleratne antikomunističke demonstracije u Beogradu, 31. januara 1990. godine. Na demonstracijama uvek je u prvim redovima, nikad na balkonu. SRPSKA DESNICA JE UJEDINJENA! - Gospodine Šešelj, "Borba" u naslovu jednoga teksta kaže da Vam je "pocrvenela kokarda". U nekim drugim novinama nazivaju Vas "crvenim vojvodom"! Kako Vi gledate na takve ocene? - To meni nimalo ne smeta, pošto znam da je takve izmišljotine lansirao Vuk Drašković u svojim novinama "Srpska reč"! Razume se, Vuk Drašković nema nikakvih kontraargumenata na moje javne optužbe o njegovom nemoralnom političkom delovanju i on odgovara ovako po starom boljševičkom maniru koga nikako ne uspeva da se otarasi. A što se tiče "Borbe", to je, kao što je poznato, privatno glasilo Ante Markovića, finansirano iz saveznog budžeta! - U istom tekstu, tvrdi se da se, posle neuspeha da ujedinite čitavu srpsku desnicu, okrećete srpskim političarima van Srbije, Radovanu Karadžiću, Milanu Babiću i Jovanu Raškoviću, koji podržavaju Slobodana Miloševića. Na taj način, vele, dolazi do Vašeg približavanja Socijalističkoj partiji Srbije. Najpre, nije tačno da je neuspeo naš pokušaj ujedinjavanja srpske desnice! On je uspeo! "Borba" kaže da nije i iznosi kao glavni argument za tu svoju tvrdnju da nije htela da nam prstupi Svetosavska stranka. A više od pola članova Srpske svetosavske stranke je prišlo nama! Niko ozbiljan nije ostao sa čarkom Gavrilovićem koji je, sam po sebi, najobičniji hohštapler, neozbiljan čovek, kome on treba? Pitate me za približavanje Karadžiću, Babiću, Raškoviću! Nije reč ni o kakvom iznenadnom približavanju. Mi od prvog dana svim sredstvima, svim silama podržavamo političku delatnost Srpske demokratske stranke iz Bosne i Hercegovine i Srpske demokratske stranke iz Hrvatske, iz Knina, i Narodne stranke Crne Gore. Sa ovom poslednjom do sada nismo imali neku veću saradnju, a sa ove dve sarađujemo vrlo uspešno. Šta znači, ako podržavamo njih da se približavamo posebno Miloševiću?! To je čista besmislica! Radovan Karadžić je 1984. godine bio i u zatvoru kao antikomunista i srpski nacionalista. Milan Babić je prvi u svim srpskim zemljama javno, znavično, oficijelno poskidao petokrake sa srpskih zastava, poskidao imena ulica komunističkih heroja, postavio im čista srpska imena i slično! žak i ako treba približiti se Miloševiću, to je mnogo bolja varijanta od približavanja Anti Markoviću! Kakvi su da su, u Srbiji su neki izbori ipak bili. Što se samog Miloševića tiče, razume se, i on podržava Karadžića i Babića! Njih mora da podržava svako ko sutra dođe na vlast u Srbiji, inače će za deset minuta pasti sa vlasti! Naša je primedba što ih Milošević ne podržava dovoljno. Recimo, ja sam lično mnogo razočaran što Narodna skupština Srbije na svojoj tajnoj sednici nije donela odluku da se prihvati priključenje SAO Krajine Srbiji i da se, jednostavno, tamo pošalje srpska policija. Takođe, grdno sam razočaran što sadašnji režim u Srbiji kasni u skidanju nekih komunističkih obeležja, recimo, petokraka sa policijskih kapa. Mi smo u stanju da u svakom trenutku mobilišemo deset hiljada srpskih četnika. Ali, oni neće da se bore pod petokrakom, oni će se boriti samo pod srpskim amblemom, pod srpskim znamenjem. - Vaša ocena demonstracija od 9. marta u Beogradu bitno se razlikuje od ocena koje tom događaju pridaju neki opozicioni prvaci koji kažu da je 9. marta u Srbiji počela demokratija. - Devetog marta napravljena je jedna velika podvala srpskom narodu. Deveti mart u Beogradu organizovao je Ante Marković i strane obaveštajne službe! Razume se, devetom martu je prethodila jedna velika glupost postojećeg režima u Srbiji koji je, osvojivši 47 odsto glasova, zahvaljujući većinskom izbornom sistemu, dobio gotovo četiri petine poslaničkih mesta u Narodnoj skupštini. Taj režim je nastavio da se ponaša osiono kao da maltene uživa podršku četiri petine srpskog naroda. Nije bio dovoljno brz i efikasan u rešavanju ekonomske krize, zadržavao je monopol nad sredstvima javnog informisanja, štampom, radijom i televizijom, i to toliko očigledan monopol da je to izazivalo ogromno nezadovoljstvo u narodu. Najomrznutijeg čoveka do 9. marta u Srbiji, Dušana Mitevića, režim je i dalje držao na mestu direktora RTV Beograd uprkos svim opozicionim zahtevima nekih predstavnika režima. Svi zahtevi koje je opozicija postavljala uoči 9. marta su dobri zahtevi i mi smo ih podržali javno. Za posledice samih demonstracija odgovoran je režim i organizatori, posebno Srpski pokret obnove Vuka Draškovića. Drašković je unapred najavljivao juriš na televiziju. On nije najavljivao mirne demonstracije nego zauzimanje televizije. On je, dakle, unapred najavljivao puč. Jer, onaj koji juriša na televiziju, taj juriša da preuzme vlast! Onaj ko zauzme televiziju, uzeo je vlast! Anigde u svetu državnu televiziju režim neće pustiti bez prolivanja krvi. Znači, Drašković je glavni krivac za krvoproliće. Kriv je i režim, jer je napravio glupost. Šta će policija ovde u centru grada, zašto su ovde sprečavali demonstracije? Svuda u svetu demonstracije se drže u centru grada. Da sam bio ministar policije, pustio bi ih sat vremena da po gradu sve razbijaju, pa bi tek onda intervenisao, kad je bilo upečatljivo ko je to izveo! Razume se, Drašković je sve to planirao. On je svojim mesnim odborima u unutrašnjosti naložio da formiraju udarne grupe i da te grupe dođu u Beograd naoružane vatrenim i hladnim oružjem. Mnogi drugi faktori su se tu umešali. Bilo je i Šiptara, mnogih koji su tamo angažovano pristupili, bilo je hrvatskih ustaša, a bilo je i Rumuna koji su to iskoristili za pljačku! žitali ste verovatno, Vuk Drašković je u pismu sudijama priznao svoju krivicu i odgovornost za posledice demonstracija. To pismo, između ostalog, pokazuje kako se Vuk Drašković držao u zatvoru. A čim su ga pustili napolje, opet se ponaša kao da ništa u zatvoru nije rekao. Traži novi balkon! KAKAV JE REčIM DA JE - NAŠ JE - Da li je tačno da ste sve četnike koji su učestvovali u prvim redovima martovskih demonstracija po hitnom postupku isključili iz Vašeg pokreta? - Tačno je, samo "Borba" opet laže! Samo su tri člana Srpskog četničkog pokreta isključena zbog učešća u demonstracijama. Odluka Srpskog četničkog pokreta, kao i Srpske radikalne stranke je bila da ne učestvuje u demonstracijama. Oni koji su prekršili disciplinu - zna se šta im sleduje. - Izjavili ste da će istina vrlo brzo izaći na videlo. Naime, izneli ste strašnu optužbu da je Vuk Drašković "najveći izdajnik srpskog naroda"!?! - Pa, to se upravo pokazalo 9. marta. Zbog pet uredničkih mesta na televiziji, on je prolio srpsku krv! Zar su to vitalni interesi srpskog naroda danas? Kao da su ovi novi koji su došli na ta mesta bolji?! Kao da je moguće da sad dođu bolji?! Kakav je prostor otvorio Drašković? Prostor najmračnijim silama u srpskom novinarstvu da sada dođu do izražaja! Recimo, jedan Tijanić pokušava potisnuti čiku Minovića, kao da je Tijanić bolji od Minovića! Aleksandar Tijanić je neuporedivo gori od čike Minovića! Sva ustaška štampa u Hrvatskoj puna je pohvala na račun Vuka Draškovića. Neprekidno su mu davali ogroman publicitet. Sad kada se očekuje rasplet jugoslovenske krize, trebalo je napraviti haos u Srbiji da bi se Srbija bacila na kolena i da ne bi mogla da vodi brigu o Srbima u drugim srpskim zemljama. E sad, kakav god da je ovaj režim u Srbiji, a on je loš, mi bi da ga što pre oborimo, razume se parlamentarnim, mirnoljubivim sredstvima pokazujući narodu da smo bolji od njega. Ali, tom režimu se ne može osporiti da je bio čvrst prema svim srpskim neprijateljima. - Ogorčeni ste protivnik Ante Markovića. Američki predsednik Džordž Buš ne misli baš kao Vi? Gospodin Buš, razume se, ima pravo na svoje mišljenje. Ono što je u ovom slučaju sporno jeste činjenica da je gospodin Buš uputio takvu poruku Anti Markoviću koja je nezabeležena u današnjoj diplomatskoj istoriji sveta. Takvi hvalospevi, takve pohvale jednostavno ne spadaju u diplomatski rečnik. Što se mene lično tiče, ja sam zadovoljan što je gospodin Buš to uradio, jer sad kada bude oboren Ante Marković za neki dan, za neku nedelju, neće ostati bez hleba, moći će da nađe posao širom Amerike! GDE BI KRŠTENO žELJADE ZVIčDALO PATRIJARHU?! - Kako objašnjavate činjenicu da se u Reformskim snagama Srbije nalaze sve sami predstavnici propale srpske politike? - Vidim pre neki dan na televiziji Ivana Stambolića i Antu Markovića, rame uz rame, na nekoj sednici. To je bilo otvoreno nuđenje srpskom narodu: oborite ovoga, pa ćemo vam opet dati Stambolića! - Kakvo je Vaše mišljenje o Terazijskom forumu? - Terazijski forum je meni smešan! Kažu da je to srpski parlament! To bi mogao biti parlament u nekom pozorištu, u nekoj grotesci. Razume se, svi zahtevi koje su studenti na demonstracijama izložili su opravdani i mi smo ih podržali. Ali, sve ono što se dešavalo oko česme ne može se podržati. Poznato je već javnosti da to nije bio nikakav sponstani studentski bunt, da je te demonstracije organizovala Demokratska stranka. I dobro je što ih je organizovala, jer je to učinila mnogo pametnije od Vuka Draškovića. Samo, te demonstracije nisu ni neki srpski demokratski domet niti su nešto što treba posebno isticati u srpskoj istoriji. Desilo se na tim demonstracijama mnogo negativnih pojava. Recimo, jedan deo mase skandirao je JUTEL-u, Anti Markoviću, reformistima! Zviždalo se srpskom Patrijarhu! Ti koji su zviždali nit su kršteni, a možda ni Srbi nisu! Zviždali su Radovanu Karadžiću, to je skandalozno! Kao i svi mladi ljudi, oni su podložni manipulaciji. - Da li, po Vašem mišljenju, jedan deo srpske kritičke inteligencije ne vidi šta se sprema srpstvu i srpskom narodu? - Pred studentima su istupali mnogi istaknuti srpski intelektualci. Recimo, Matija Bećković je bio jedan od onih koji su najžešće potpaljivali studente. A nije mu padalo na pamet da vrati onu Sedmojulsku nagradu koju je primio lično iz ruku Slobodana Miloševića! Mihiz je sa balkona vikao "Lomiti, lomiti, lomiti"! Što nije došao tamo kad se ginulo, pa da prvi pogine ako treba da se gine! Svi će oni da budu na balkonima, u svakom režimu. Taj isti Matija Bećković odbio je da ustupi salu Udruženja književnika Srbije za protestni skup povodom mog hapšenja u oktobru prošle godine! - Neki predstavnici te inteligencije u govorima na Terazijskoj česmi isticali su da nas je nova srpska politika, a naročio Slobodan Milošević, zavadili sa Hrvatima i Slovencima i pokvarili naše bratske odnose? - To je besmislica, takođe! Ono što održava Hrvate kao naciju jeste upravo mržnja prema Srbima! Onog trenutka kada bi svi Srbi na celom svetu nestali, ugasili bi se i Hrvati! - Zašto se opozicija nije ogradila od otvorene podrške koju su joj pružili Stipe Mesić, Ibrahim Rugova i neki muslimanski prvaci? - Pa kako da se ogradi, kad u istu tikvu duvaju?! - Vaša stranka uputila je ovih dana jedno neobično saopštenje - protest protiv "osvajanja NIN-a". Zapretili ste vladajućoj stranci da ćete, ukoliko nije u stanju da zaštiti srpske nacionalne institucije, vi pronaći snagu i način da "odbranite Srbiju od tih otvorenih ustašofila"! Kakva je svrha tog protesta? - Mi smo nezadovoljni stanjem u srpskim sredstvima informisanja uopšte. Tu je izrazit monopol vladajuće stranke. Ali, isto tako ono što nam nudi Aleksandar Tijanić, eksponent Ante Markovića, mnogo je gore od postojećeg stanja. I ako on može da upadne u redakciju NIN-a i da preuzme NIN, a bukvalno je to tako uradio, pretio je Rajku Đurđeviću da će ga ubiti, onda ću ja povesti stotinak četnika, pa ćemo iz njegovih ruku oteti NIN, tamo se zabarikadirati i pucati, ako treba! Rajko Đurđević će određivati ko će moći da uđe u redakciju. PROMENE URBANISTIžKOG PLANA ZA DEDINJE - Najavili ste za 4. maj rušenje Kuće cveća!?! - Ta manifestacija u organizaciji Srpske radikalne stranke otpočeće 4. maja demonstracijama ovde na Trgu Republike, a onda ćemo krenuti u rušenje Kuće cveća... - ... Sa kakvim ambicijama? Kako ćete se odnositi prema zemnim ostacima Josipa Broza? - Sa ambicijom da srušimo Kuću cveća! A sa zemnim ostacima odnosićemo se sa pijetetom koji zaslužuje svaki mrtvac, svaki bivši čovek. Bez obzira što je reč o tiraninu i najvećem zlikovcu srpskog naroda, mi ćemo njegovoj užoj rodbini ponuditi da preuzme zemne ostatke. Ako to rodbina ne bude htela, ponudićemo ih sadašnjem režimu u Hrvatskoj. Ako ni oni ne htednu, sahranićemo ga na jednom od gradskih grobalja, verovatno na Lešću, jer čujem da na Novom groblju više nema mesta! - Mislite li uopšte da nam ima spasa od američke ekspanzije svake vrste? Poremećena je ravnoteža velikih sila, Amerikanci se sve više osećaju kao gospodari sveta! Danas, vidimo da im iz posve jasnih razloga odgovara režim Sadama Huseina sa kojim su do juče ratovali?!? - U čitavom svetu niko se u spoljnoj politici ne rukovodi ni moralnim ni demokratskim principima. Svi se u svetu rukovode interesima. Interes je Zapada da podržava Hrvate i Slovence, jer je to diktirano od strane Vatikana. Da mi u Srbiji imamo najdemokratskiji režim na svetu, a da je u Hrvatskoj najcrnji fašizam kao što je to današnji slučaj, Zapad bi opet njih podržavao i bio protiv nas. Zato što su oni katolici, a mi smo pravoslavci! Šta se desilo u Istočnoj Evropi? Amerika je otvoreno podržala sva rušenja komunističkog režima, ali nije spremna i da finansijski pomogne. Evo, Poljacima su nešto dali, žehoslovacima, Mađarima, Rumunima, Bugarima bukvalno ništa! - Da li i nas očekuje takva sudbina? Očekuje! Jer, Zapad obećava veliki novac ako se obori Milošević u Srbiji i uspostavi neka druga vlast! Od tih obećanja neće biti ništa! Jer, ni sam Zapad ne može bezgranično da uliva novac. - Konačno, Srpsko lekarsko društvo upozorilo je ovih dana sve političke partije i nacionalne institucije da srpskom narodu preti vrlo ozbiljna epidemija stresa?! - Ovo produženo krizno stanje zaista je stresno stanje. Vidite, od 9. marta nema nasmejanog lica na ulicama Beograda. To je posledica 9. marta! Desilo se to da nam neke opozicione stranke, a i režimske, proslavljaju 27. mart kao praznik srpskog naroda. Jedan samoubilački čin iz 1941. godine oni sada slave kao praznik! Te 1941. godine grupa srpskih izdajnika i agenata Intelidžens servisa, predvođenih generalima Borivojem Mirkovićem i Dušanom Simovićem, srpski je narod bukvalno poslala na klanicu. Kad je izbio rat, pobegli su iz zemlje! ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.111 zonjic,
Evo malo vijesti iz lijepe nase: Drugi dan zasjedanja Sabora Zakon o pretvorbi - uz stranacko discipliniranje Nakon brojnih dilema, ipak izglasan Zakon o pretvorbi drustvenih poduzeca - Deklaracijom Sabor izrazava osudu Narodne skupstine Republike Srbije zbog mijesanja u stvari Hrvatske FRANJO KISELJAK Najznacajniji zakon, ne i jedini koji jos treba donijeti da bi se zaokruzili nuzni uvjeti za posao desetljeca - pretvorbu drustvenih poduzeca - izglasan je u srijedu navecer u sve tri saborske vijecnice nakon mukotrpnog proboja, vec umornih zastupnika, kroz pravu sumu amandmana, zbog kojih se u popodnevnom dijelu zasjedanja cinilo da ce se njegovo donosenje odgoditi za sjednicu potkraj travnja. 89 AMANDMANA: Na prijedlog Zakona o pretvorbi drustvenlh poduzeca, sastavljen od 48 paragrafa, zastupnlci su podnijeli cak 89 amandmana, sve popraceno brojnim primjedbama i slijeva i zdesna, cak i oni iz redova vladajuce stranke nisu bili sasvim uvjereni u utemeljenost ptimizma i velikih ocekivanja s kojima je Vlada popratila prijedlog zakona u proceduru zavrsnog usvajnja. Jedni su prigovorili da ce predlozena pretvorba drustvenih poduzeca bogate uciniti bogatijima, a siromasne jos siromasnijima. Druga strana dozivjela je prijedlog suvise rizicnom avanturom, predbacujuci predlagacima sto pretvorbu nizu zastitili od moguceg grabeza, posebno od "kupaca" sa strane koji pokradenim novcem iz misije mogu pokupovati poduzeca, izravno ili posredstvom "svojih agenata u Hrvatskoj". VLADINI ARGUMENTI: Na sve primjedbe iz rasprave Vlada je uzvratila sinhroniziranim istupima ovlastenih predstavnika - prof. Jakse Barbica, mr. Zdravka Mrsica i dr. Franje Gregurica. Oni su pokusali uvjeriti zastupnike u djelotvornost zastitnog mehanizma Agencije za prestrukturiranje i Fonda za razvoj, posredstvom kojih se kontrolira cijenu i odobrava prodaju. Otvoreno su suoceni s alternativom koja nastupa u slucaju da se ne izglasa predlozeni republicki zakkon. Ostao i, naime, vrijediti savezni zakon sa svim manjkavostima, od kojih se Hrvatska zeli zastiti. Dr. Franjo Greguric ponudio je zastupnicima stalni oblik kontrole cijele pretvorbe. KLUPSKA SJEDNICA: Ocijenivsi donosenje zakona znacajnim i nuznim vec na ovom zasjedanju, celnici Sabora prekinuli su zajednicku sjednicu. U dvorani su ostali samo zastupnici, clanovi HDZ, na zatvorenoj klupskoj sjednici, s koje su se vratili na nastavak zasjedanja jednodusnijih pogleda na cijeli zakon, cemu je, svakako, pridonijelo i podsjecanje na "stranacku stegu". Na odvojenim sjednicama, glasanjem je odbijen ponovni prijedlog zastupnika SDP da se usvajanje odgodi do sljedeceg zasjedanja. Zatim se glasanjem odlucivalo o amandmanima. Kasno navecer zakon je usvojen u sva tri saborska vijeca. Nakon eventualnog usputnog prociscavanja, i sluzbenog objavljivanja, u Hrvatskoj moze poceti pretvorba u kojoj nove vlasnike treba naci nesto vise od 3000 poduzeca, cija je njigovodstvena vrijednost drustveneg kapitala 234 milijarde dinara (oko 16 milijardi SAD dolara). Ukupan novac kojeg gradjani imaju na stednji doseze tek petinu knjigovodstvene vrijednosti poduzeca na pretvorbi. Put do novih vlasnika nece biti brz ni brz ni jednostavan. FINALIZACIJA RASPRAVE O SRBIJANSKOJ DEKLARACIJI: Drugi dan zasjedanja poceo je finalizacijom dan ranije provedene rasprave o politickim prilikama u Hrvatskoj. Sve receno prethodnog dana, sublimirano je u dva zasebna dokumenta. Zastupnici triju vijeca velikom vecinom izglasali su popravljeni tekst Deklaracije kojom Sabor izrazava osudu Narodne skupstine Republike Srbije, zbog njezina mijesanja u unutarnje stvari Hrvatske. Rezultat cjelodnevne rasprave nije bio samo energican prosvjed u kojem se Sabor odlucio za taktiku "deklaracijom protiv deklaracije". Sve ostalo, bitno za stanje u Hrvatskoj, precizirano je u posebnim zakljuccima koji ce biti objavljeni u "Narodnim novinama". ni su odgovor Sabora na temeljne preokupacije drustva - zastitu suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti, sluzenje vojnog roka u Hrvatskoj, dobrovoljacke odrede, ubrzano razdruzivanje i moguce ponovno udruzivanje Hrvatske u savez suverenih drzava, neustavnost rada saveznog i Predsjednistva osporeni legitimitet Saveznog i Vijeca republika i pokrajina zahtjev prema JNA da se povuce u vojarne, protest protiv montiranog, politickog procesa pred Vojnim sudom u Zagrebu i jos neka pitanja. Saborska vijeca nastavljaju radom u cetvrtak. ("Vjesnik", 18.travnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Evropski parlament nece raspravljati o Jugoslaviji STRASBOURG _ Za razliku od proslog zasjedanja Evropski parlament nece u cetvrtak ponovo raspravljati o situaciji u Jugoslaviji. Tako je odluceno na sastanku sefova parlamentarnih formacija cime je odbacena inicijativa poslanicke grupe zelenih, koji su trazili da se u etvrtak, izvanredno, u rubriku "hitnih" politickih pitanja svrsta i najnoviji razvoj dogadjaja u jugoslavenskoj federaciji. Zeleni nisu dobili za svoj projekt podrsku ostalih poslanickih grupa pogotovo ne vecinskih i presudjujucih. Prevladao je, kako se saznaje, stav da potpuniju raspravu o redovnom postupku treba otvoriti na jednom od slijedecih zasjedanja, mozda vec na svibanjskom, ako pripreme dotle budu okoncane. O tome je postignuta neophodna suglasnost u politickoj komisiji parlamenta proslog mjeseca, ali ona nije uspjela je odrediti i neophodnog izvjestioca koji bi pripremio izvjestaj za evropski poslanicki dom. Na proslom zasjedanju je po ubrzanoj proceduri Jugoslavija bila stavljena na dnevni red, usvojena je tada i posebna rezolucija, ali vise u psihozi izazvanoj ozujskim zbivanjima u Beogradu. Podrobnija i cjelovitija rasprava s odgovarajucom rezolucijom tek treba uslijediti na osnovi analize politicke komisije, jedan od njenih elemenata ce biti i izvjestaj delegacije parlamenta koja je u veljaci posjetila Jugoslaviju. ...................................................................... Makedonija za savez suverenih drzava SKOPLJE - Istrazivacki tim nezavisnog skopskog tjednika "Puls" ispitivao je sredinom travnja misljenje gradjana Makedonije u vezi s eventualnim referendumom o buducnosti Jugoslavije. Od 450 ispitanika, njih 56,1 posto opredijelilo se za savez suverenih drzava, 30,8 posto za saveznu drzavu, 3,5 posto za razdruzivanje, dok se 9,5 posto nije opredijelilo ni za jednu opciju. "Puls" je saznao i da su akedonci, Albanci i Turci u Makedoniji za savez suverenih drzava, dok se oni u mjesovitim brakovima i oni koji se deklariraju kao Jugoslaveni opredjeljuju za saveznu drzavu. Anketirani clanovi VMRO-DPMNE, partije koja u makedonskom parlamentu ima najveci broj poslanika, su za razdruzivanje. Oni iz SKM-Partije za emokratski preobrazaj vise su za saveznu drzavu, dok su clanovi albanske Partije za demokratski prosperitet naglaseno za savez suverenih drzava. (Tanjug)
novine.112 zonjic,
------------------------------------------------------------------- --- Zbor opozicije u Zagrebu "Nemamo namjeru rusiti vlast" Hrvatska sve snage treba uloziti u otcjepljenje, jer u protivnom Hrvatima prijeti novi egzodus, receno je na zboru GORDANA GRGAS, NATASA KRALJEVIC Zagreb "Za suverenu hrvatsku drzavu, mir, rad i demokraciju i lijepu nasu" bio je motiv prosvjednog zbora opozicije na kojem se u srijedu poslije podne okupilo nekoliko tisuca Zagrepcana na Trgu Bana Jelacica. Na pocetku skupa stranke su osudile Hrvatsku studentsku uniju i Hrvatsku televiziju zbog poziva na bojkot zbora opozicije jer, naglaseno je, strankama nije namjera rusenje hrvatske. Marko Veselica, predsjednik Hrvatske demokratske stranke, istakao je da se pregovori o sudbini Jugoslavije ne mogu voditi bez prisustva avnosti. Uz burno odobravanje je istakao da se u ime Hrvatske ne smiju drzati u pokornosti Albanci i drugi narodi - Hrvatska mora okupljati koaliciju porobljenih naroda protiv tenkovske revolucije. Na kraju je dodao da Hrvatska mora poput Izraela funkcionirati i u poluratnom stanju, posebno u gospodarstvu. Kako je naglasio dr. Ivan Cesar, predsjednik Hrvatske krscanske demokratske stranke, sve se nade polazu na dogovore o nekoj novoj Jugoslaviji, a snage treba uloziti u otcjepljenje jer, u protivnom, Hrvatima prijeti novi egzodus. Hrvatski narod mora imati svoju vojsku, istakao je Cesar i dodao kako je ideja o referendumu trebala doci iz Hrvatske jer "nece nam Srbija odredjivati sudbinu Hrvatske". "PUZAJUCA OKUPACIJA": Bosiljko Misetic, predsjednik zagrebackog ogranka Hrvatske narodne stranke, rekao je da u dogovoru o sudbini Jugoslavije trebaju sudjelovati predstavnici iz Vojvodine i s Kosova. Istakao je da je danas na djelu "puzajuca okupacija", te da se rvatska ne brani samo u Zagrebu vec svugdje gdje zive Hrvati. Smatra da su danas marginalizirani mnogi koji u nijansama misle drugacije od vladajuce stranke, da plejade Aralica, Gotovaca, Budisa, Veselica i drugih ostaju u kategoriji politickih protivnika. Ocjenjujuci jednogodisnju vladavinu HDZ-a, Drazen Budjsa, predsjednik Hrvatske socijalno liberalne stranke, je rekao da usprkos brojnim obecanjima koja su ostala neispunjena treba imati na umu da je hrvatska vlast u opoziciji u odnosu na saveznu vlast, vojsku i velikosrpske snage, te da je naslijedila unistenu i iznurenu Hrvatsku. No, napomenuo je Budisa, opozicija bi bila tragicna da sama sebi zacepi usta. Pohvalio je odluke Sabora, koje su ustvari vec nekoliko mjeseci stare inicijative HSLS-a, da novaci iz Hrvatske sloze vojsku u Hrvatskoj te da se JNA povuce u kasarne. Pledirajuci, kao i drugi stranackl prvaci, na jedinstvo Hrvatske, Budisa je naglasio da su eprijatelji Hrvatske uvijek poticali radikalne ideje kako bi mogli dokazati njezinu fasistoidnost. Zbog toga treba biti umjeren i objektivan te cuvati suverenitet Hrvatske liberalnom demokracijom. CILJ - DRZAVA KOJA NECE GRIJESITI: Obecavajuci da ce clanstvo ujedinjenih hrvatskih seljackih stranaka braniti i graditi domovinu, a da im ne pada na pamet da ruse sadasnju vlast, u ime Odbora za ujedinjenje HSS, Stanko Topic je porucio da vlastima u Hrvatskoj zele pomoci jer je haesesovcima prvi cilj drzava koja nece grijesiti. Uz poklike okupljenih Hrvatskoj, govorio je zatim tajnik Hrvatske stranke prava Kresimir Pavelic. Ustvrdio je da Hrvatska danas nije slobodna, suverena i nezavisna, nema svoju vojsku i nije clan OUN, a HSP se upravo za to zalaze. Skandiranje iz mase, "NDH! NDH!", Pavelic je prokomentirao: "10. travoja 1941. godine hrvatski je narod prihvatio hrvatsku drzavu, ali ne fasizam, nacizam ili komunizam. Mi hocemo lobodnu, demokratsku i nezavisnu, ili samostalnu, drzavu Hrvatsku". Tom Berisha, predsjednik Demokratskog saveza Albanaca Hrvatske, apelirajuci da se omoguci mir i prestane sa zveckanjem oruzja, naglasio je da s pregovorima o buducnosti treba oprezno nastaviti s nadom da ce se u srpskom narodu probuditi slobodarska misao i tolerancija. Zeljko Mazar, predsjednik Socijalisticke stranke Hrvatske, naglasio je da je odgovor koji se moze davati na sve moguce provokacije - sto vise demokracije i pravne drzave. Burno je pozdravljen predsjednik Socijaldemokratske stranke Hrvatske Antun Vujic koji je konstatirao da, na zalost, Sabor nije prihvatio prijedlog SDSH da se Hrvatska otcijepi od Jugoslavije, a to je, prema njegovim rijecima, pravni lijek protiv zemlje koja je vec nemoguca sama sebi. Naglasio je da borba za Hrvatsku i demokraciju treba biti istodobna, da je to legitimacija za svijet, a da treba prestati s praksom da se "zakoni donose preko koljena". "Vjesnik", 18.travnja 1991)
novine.113 zonjic,
---------------------------------------------------------------------- Zaustavljen projekt satelitske "Srpske TV" Knin Balvani nece svemirom Buduci da a emitiranje u "ceo svet" jos nedostaje 14 milijuna dolara, a misteriozno (?) je nestalo 75.000 dolara s racuna, od satelitskog pozdrava "Pomoz'bog Srbijo" iz Knina, ocito nece biti nista MIROSLAV IVIC Split Cetrnaest milijuna dolara razlog su sto ce svijet jos neko vrijeme stati prikracen za istinu koju bi kninske vodje slale preko kanala vlastite "Srpske televizije". Upravo toliki iznos deviza razlog su sto od pozdrava "Pomoz'bog Srbijo" koji bi preko satelitskog kanala bio upucen iz kninskog studija "Srpske televizije" i koji bi cuo "ceo svet", za skoro vrijeme po svemu sudeci nece biti nista. Kninsko je vodstvo svojim sugradjanima obecalo televiziju jos u vrijeme predizborne kampanje. U jeku najzesce balvan-revolucije, upravo zbog "Srpske televizije" predsjednik SDS dr. Jovan Raskovic otputovao je u visetjedni posjet Americi i medju tamosnjim iseljenim Srbima skupljao novac za projekt vlastite televizije. Nakon povratka, Raskovic je objavio kako je skupio tristo tisuca dolara, nesto novca izdvojeno je i u Kninu gdje je mjesecima stajao poziv gradjanima da ne placaju pretplatu Hrvatskoj televiziji vec uplacuju za vlastitu "Srpsku televiziju". Sama televizija formalno je i osoovana, a za jenog direktora imenovan je potpredsjednik Skupstine opcine, Lazar Macura. Kako su u Kninu postajali sve znatizeljniji i nestrpljiviji sto je s televizijom i kad ce konacno i putem TV moci svojim sugradjanima uputiti krsnu ili rodjendansku cestitku, dr. Raskovic konacno objasnjava da se ipak ponesto presao u racunu. Naime, za televiziju ipak ne treba samo kamera i studio, posebno ne za onu televiziju kakvu su zamislili vodje SDS-a, a koju bi mogao gledati "ceo svet". - Razgovarao sam s Mitevicem i dogovorio se da cijeli projekt nosi TV Beograd koja bi kninskoj "Srpskoj televiziji" ustupila satelitski kanal sto ga je zakupila ta TV-kuca. Medjutim, ispostavilo se da za emitiranje programa preko satelita nije dovoljan samo satelitski kanal, jer prateca oprema koja bi omogucila takvo emitiranje stoji 14 milijuna dolara, objasnio je dr. Raskovic opravdavajuci "zabunu" cinjenicom da je medju Srbima uvrijezeno pravo na neznanje, pa tako i od "ozoglasenog Mitevica" koji je velikodusno nudio satelitski kanal, ali nije znao sto sve treba da bi i slika dosla do tog kanala. Sto se tice novca, ni tu nije sve cisto jer je s racuna netragom nestalo 75 tisuca dolara. Raskovic kaze da je s tim novcem bilo manipulacija pa je stoga i oduzeto pravo nekim ljudima iz vrha SDS-a da potpisuju racune. Svijet ce, dakle, ocito ostati prikracen za istinu, kninska "Srpska televizija" jos za neko vrijeme nece napraviti pomutnju i darmar medju svjetskim televizijskim kucama svojim probojem na listama gledanosti, Babic i Martic odgodit ce svoju svjetsku promociju i uspon medju nalpopularnije licnosti. A kad je posrijedi novac koji nedostaje, dr. Raskovic je zaboravio spomenuti da su stete koje je kninsko vodstvo tzv. balvan-revolucije pocinilo Hrvatskoj, pa naravno i sebi, blokadom prometnica, rusenjem, miniranjem pruga i cesta ali i turisticke sezone, tolike da bi i od tog iznosa mogli ne samo zakupiti satelitski anal, nego kupiti i cijeli satelit. ("Vjesnik", 18.travnja 1991) ----------------------------------------------------------------------
novine.114 zonjic,
---------------------------------------------------------------------- Nakon Miloseviceva posjeta Grckoj "Nevidljivi" Makedonci Ima mnogo znakova da i Srbija i Grcka prizeljkuju (ako s tim vec nisu pocele) prekrajanje Makedonije DJURIC DRAGAN Skopje Iako nema zasad nikakvih znacajnijih reakcija na Milosevicev posjet Grckoj, koji su makedonski mediji "nanjusili" jos prije mjesec dana, kada nije bilo nikakvih sluzbenih najava, ocita je ipak podozrivost Makedonaca prema prvom izlasku predsjednika Srbije na medjunarodnu scenu. S kolikom se paznjom u makedonskoj politickoj javnosti prilazi tom posjetu govori svakako i podatak da je vlada na posljednjoj sjednici Sobranja dobila zadatak da proanalizira taj politicki dogadjaj i da o tome izvijesti parlament. GRCKA NEGIRA: Oprez Makedonaca sasvim je razumljiv, ima li se na umu a sluzbena i medijska Grcka smatraju makedonsko pitanje nepostojecim, a upravo je ono bilo razlogom svojedobne blokade jugoslavensko-grcke granice, kao i jedinim nesporazumima izmedju jugoslavenske i grcke diplomacije. Jednostavno, za Grcku makedonska drzava i makedonski narod, kao i makedonska nacionalna manjina u Grckoj - ne postoje. S druge strane, evidentno je da se sluzbena srpska politika prema Makedoniji odnosi ignorantski. Doduse, nema nekih vidljivih pritisaka, ni politickih ni medijskih, ali zato pada u oci da se i srpska politika ponasa skoro kao da Makedonija ne postoji. Dovoljno je prisjetiti se na trenutak Milosevica, koji je na konferenciji za novinstvo nakon drugog kruga razgovora predsjednika republika, u Beogradu, "zaboravio" reci kako je u razgovorima sudjelovao i predsjednik Makedonije. SRBIJA IGNORIRA: Skopski vecernji list "Vecer" vec je nekoliko puta zabiljezio da pojedini organi u Srbiji smjestaju, u sluzbenim spisima, akedonske gradove u Republiku Srbiju. Posljednji takav slucaj dokumentiran je na stranicama lista i faksimilom evidencije o kazni, sto ju je izdao SUP iz Cacka. U njoj se mjesto rodjenja i prebivalista kaznjenoga, glavni grad Makedonije, Skopje, smjesta u Srbiju! Slicna rjesenja izdali su i opcinski sudovi u Kovinu, Nisu i Urosevcu, a uz Skopje, u Srbiji su se "nasli" i Bitola, Tetovo, Ohrid, Stip. U grckom, pak, tisku, nije nedostajalo savjeta grckoj vladi da bi trebala podrzati srpski nacionalizam, "kako bi se zauzdalo skopsko rukovodstvo", i njegovo naglaseno izbjegavanje upotrebe pojma Makedonija i makedonski. Oni grcki mediji koji smatraju raspad Jugoslavije vec gotovom stvari, racunaju da ce se Srbija naci, barem, "u predratnim granicama", sto odrzava podrsku stavu o Makedoniji kao "juznoj Srbiji". MILOSEVIC ESKIVIRA: Dakako, sve karte jos nisu do kraja otvorene. Zasad je Milosevic na konferenciji za novinstvo u Ateni, nakon izvanredne suglasnosti s domacinom oko svih pokrenutih pitanja", kako kaze "Nova Makedonija", diplomatski izbjegavao odgovoriti na sva pitanja sto su se odnosila na Makedoniju. Upitan sto misli o "pokretanju makedonskog pitanja od strane Skopja", Milosevic je odgovorio da je on u Grckoj "u ime Srbije, a ne Jugoslavije a odnose izmedju Grcke i Srbije ne opterecuje ni jedno pitanje". Na uporno inzistiranje novinara da odgovori eksplicitnije, primijetio je tek da ce se, u slucaju da se postigne suradnja na glavnim sektorima, "marginalna pitanja lako rijesiti otvaranjem granica". Budnom oku makedonske javnosti zasigurno nece promaci smjestanje makedonskog pitanja, tog dugogodisnjeg kamena spoticanja u grcko-jugoslavenskim odnosima, medju marginalne teme. ("Vjesnik", 18.travnja 1991)
novine.115 vcalic,
Od sutra bi trebalo da i na Vicelu krene Yutel WR
novine.116 zonjic,
> Od sutra bi trebalo da i na Vicelu krene Yutel Iz tvojih usta u Bozije usi Rade
novine.117 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ POŠTA VREMENA Vreme, 22. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ SAVEZ MILOŠEVIĆ - TUĐMAN ──────────────────────── ("Dva bez duše, treći bez glave", "Vreme" br. 23) Na veliku radost druga Miloševića, Tuđman je na konferenciji za štampu po završetku samita šestorice predsednika na Brdu kod Kranja bez ustezanja, ali prilično neodređeno, govorio o navodnim pokušajima predstavnika SPO i DS da s njim stupe u kontakt i to baš istog dana kada su u Beogradu održane sada već, moglo bi se čak reći, istorijske demonstracije, tražeći od njega - "demokrate" - podršku. I ranije je predsednik Hrvatske spominjao tobožnje kontakte sa srpskom opozicijom ali su mnogi verovali da on to čini ne bi li Miloševića privoleo na pregovore (jer ako s njim, Tuđmanom, za istim stolom mogu sedeti Vuk i Mićun, zašto sebi ne bi smeo da dozvoli i predsednik Srbije). Može biti da se tako srpska javnost pokušavala psihološki pripremiti za vest o susretu Tuđman - Milošević, koji se ipak morao održati. Mislilo se, takođe, da Tuđman takvim izjavama nije imao nameru da kompromituje srpsku opoziciju, pa se i činjenica da svaki nagoveštaj susreta neke srpske stranke s Tuđmanom poprima negativne konotacije - tumačila jednoumljem u beogradskim medijima. Danas nam se čini da Tuđman takvim izjavama svesno nastoji da diskredituje SPO i DS budući da je procenio kako će lakše izaći na kraj s "omekšanim" Miloševićem negoli sa srpskom opozicijom koja je posle 9. marta stekla ne mali politički kapital te bi koliko sutra mogla postati "pozicija" s mnogo više demokratskog potencijala od SPS i kao takva bi dovela u pitanje tezu o "demokratskoj Hrvatskoj" i "boljševičkoj Srbiji". Uplašio se gospodin Tuđman da bi se Srbiji mogla "dogoditi" demokratija pošto takav razvoj događaja preti da do kraja raskrinka HDZ-ovsku politiku jednoumlja. Naime, ne sme se zaboraviti da je gospodin Tuđman izbore dobio, između ostalog, i na platformi odlučnog suprotstavljanja ekspanzionističkoj politici "antibirokratske revolucije" čije je oličenje bio Milošević. Pad Miloševića bi neminovno značio - početak kraja autoritarne vladavine Franje Tuđmana. Tuđman, dakle, i te kako ima razloga da se plaši demokratske Srbije, no građani Hrvatske, i to u prvom redu upravo Hrvati, trebalo bi da pozdrave eventualno ponovno rađanje demokratije u Srbiji (osim ako im se više sviđa život u poluopsadnom stanju kakvo im nudi gospodin Tuđman, a Milošević mu zdušno pomaže). Nije li u Karađorđevu, pored ostalog, postignut i dogovor dvojice lidera o uzajamnoj "podršci" u slučaju kad hrvatska opozicija ugrožava Tuđmana odnosno kad srpska opozicija ugrožava Miloševića? Nisu li predsednici Srbije i Hrvatske zajednički razradili tehnologiju vladanja? Bilo kako bilo, bez preterivanja se može konstatovati kako stvaranje demokratske Jugoslavije nije moguće sve dok građani Srbije i Hrvatske pristaju da budu taoci suludih politika dvojice lidera, njihove sujete, i volje za moć. IVICA MAZUR, Novi Sad Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.118 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ TEMA VREMENA Vreme, 22. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Evropa protiv šestorice ═══════════════════════ ═════════════════════ SVI ILI NIKO ═════════════════════ ──────────────────────────────────────── Da li će Ante Marković na talasu evropskog ultimatuma, pojačanog Bušovom podrškom, dobiti još jednu Šansu da započne novi reformski ciklus? Odlučnost iz Karađorđeva o neophodnosti promene programa i sastava vlade, izbledela je pred očiglednim dokazima da Marković podršku ne samo na rečima ─ već i u novcu. Republički vođi nemaju ni jedno ni drugo, ali to, bar za njih, ne mora biti i valjan razlog da krajem ove nedelje njihovi timovi u Skupštini Jugoslavije podrže program, skraćeno nazvan ─ "11 + 3" ──────────────────────────────────────── Ukoliko ovog četvrtka Skupština Jugoslavije podrži dorađeni makroekonomski program vlade, ova će biti spremna da izmeni i neke kvantifikacije te politike od kojih će najočiglednija biti da marka neće vredeti devet dinara. Devalvacija neće biti jednaka procentu koji zaračunava crna berza (marka se trenutno prodaje za 15,16 dinara), već će dinar biti fiksiran po kursu od 13,00 dinara za zapadnonemačku marku. Međutim, ako se Markovićevi predlozi ne prihvate, neće biti uslova da vlada krene u izgrađivanje bilo kakvog kompromisa oko mera tekuće ekonomske politike. Zemlja se nalazi na pragu hiperinflacije i teško je pretpostaviti da bi vlada bila spremna da pristane na bilo koji drugi scenario osim onog koji se načelno nudi u programu koji je u petak popodne izneo Ante Marković. U najkraćem, taj program je sadržan u 14 tačaka, od kojih su poslednje tri "političke prirode". U prvih jedanaest tačaka formuliše se minimum ekonomske politike za takozvani prelazni period u kome bi se stvorili uslovi za funkcionisanje sistema, bez - što vlada posebno naglašava - prejudiciranja budućeg rešenja jugoslovenskog čvora. Reč je o sledećim elementima: konvertibilnost dinara kao jedinstvene jugoslovenske valute: jedinstvena monetarna politika i uloga Narodne banke Jugoslavije kojom se, uz primenu drugih mera, ta konvertibilnost ostvaruje; devizne rezerve na nivou koji obezbeđuje spoljnu likvidnost zemlje i konvertibilnost dinara; nesmetano odvijanje platnog prometa u zemlji i prema inostranstvu, funkcionisanje integralnog tržišta i pravna sigurnost za donošenje poslovnih odluka; poštovanje sadašnje koncepcije formiranja sredstava za finansiranje funkcija federacije u okviru dogovorenih rashoda; preuzimanje obaveze na svim nivoima, za održavanje lične i javne potrošnje u granicama utvrđene politike; osiguranje daljeg svojinskog prestruktuiranja kao bitne pretpostavke reforme; program sanacije bankarskog i finansijskog sistema; donošenje socijalnih programa i obezbeđivanje sredstava za njihovu realizaciju; izvršavanje utvrđenih obaveza federacije u oblasti odbrane, državne bezbednosti i međunarodnih poslova. Tri politička uslova su: dovršiti postupak usvajanja Amandmana na Ustav SFRJ (višestranački izbori); obezbediti funkcionisanje saveznih organa, a pre svega Skupštine, Predsedništva i SIV; stvoriti uslove za nesmetan protok informacija u zemlji. To su, dakle, uslovi pod kojima vlada pristaje da se dalje igra stečajnog upravnika, a prihvatanje tih uslova značilo bi i aktiviranje sporazuma sa MMF-om, nove tranše kredita Svetske banke, aktiviranje već odobrenih pozajmica, čija je realizacija uslovljena dogovorom oko programa, reprogram duga pred "Pariskim klubom" - sve ukupno negde oko pet milijardi dolara... U toj optimističkoj varijanti obim investicija bi pao za oko 30 odsto, u suprotnom, siguran je jedino totalni privredni kolaps sa neizvesnim političkim raspletom krize. Dogodilo bi se da, umesto da svež novac uđe u zemlju, poverioci ispostave fakturu na oko četiri milijarde dolara. Sasvim je izvesno da će republički čelnici suočeni sa katastrofalnom ekonomskom situacijom u sopstvenim parohijama pristati na kompromis i sa crnim đavolom, a kamoli sa Markovićem, računajući da će u naknadnom pogađanju oko konkretnih mera isterati svoj naum. Evropska dvanaestorica, međutim, budno prate šestoricu, a spremnost da u ovom času razgovaraju samo sa Markovićem legitimiše ovog kao "evropskog komesara", što je činjenica koja se mora uvažiti. Neizvesnost postoji samo utoliko što se ama baš niko sa zrnom soli u glavi ne bi hladno kladio u to da glavni protagonisti jugoslovenske krize poseduju racionalnost koja bi bila adekvatna trenutku u kome se nalazimo. A u takvim okolnostima - svaki rasplet je moguć. D. čARKOVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.119 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ TEMA VREMENA Vreme, 22. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Markovićeva era ═════════════════ ─────────────────────────────────── U trenutku kada je Ante Marković, predsednik Saveznog izvršnog veća, u finiš jugoslovenske krize ubacio svoje najjače (i poslednje) karte, bez obzira na to kako će se završiti njegov "veličanstveni valcer" sa nacionalnim i republičkim liderima, može se reći da će se naša ekonomska istorija deliti na razdoblja "pre Markovića i posle njega" ─────────────────────────────────── Ako se već svi slažu u tome da je srpski lider Slobodan Milošević prvi shvatio da je "Broz mrtav", jugoslovenski lider Ante Marković sa puno prava može tražiti da mu se prizna da je prvi shvatio to da je socijalizam u sutonu. Ovaj stari komunista i partizan mogao bi lako prihvatiti ono što mu se već prebacuje - da je bio grobar jugoslovenskog socijalizma i da je Jugoslaviju otvorio Zapadu. Značaj strateške Markovićeve orijentacije da ide na koncept "otvorene privrede" i da, kako je to rekao još prilikom iznošenja svog programa kao kandidat za naslednika Branka Mikulića, početkom februara 1989. godine, ne uvodi svetsko tržište u Jugoslaviju, već da otvara sistem koji će od nje načiniti deo svetskog tržišta - tek će istorija valorizovati. Reč je, čini se, o orijentaciji od ogromnog značaja, koju samo mogu osporiti, a verovatno ne i zaustaviti srpski, hrvatski ili slovenački populisti, nacionalističke, socijalističke, suverenističke - a u suštini provincijalne ideologije. Već na početku, kada je govorio o "novom socijalizmu", Marković zapravo i nije govorio o njemu već o tržištu i političkoj demokratiji, a čitavu seriju svojih prvih nastupa uvek je započinjao dalekovidim upozorenjem da se "socijalistički lager" ruši. Posle prvih reformskih lekcija (nakon stupanja na dužnost 16. marta 1989. godine) i svojih prvih 100 dana, Marković je u Skupštini Jugoslavije rekao da "transformacija socijalističkih sistema u ekonomski efikasne i političko - demokratske sisteme nije nimalo jednostavan i prost proces - on izaziva mnoge kontroverze, stranputice i lutanja..." Nije ih se plašio. Nije se plašio da prvi Jugoslovenima kaže da je Titova era prošla, da moramo brzo trčati. "Dugoročnost krize u kojoj se nalazimo, nesposobnost da i mi riješimo svoje unutrašnje probleme i suprotnosti razvoja, sve ono što se događalo i što se događa u socijalističkom svijetu, ne samo da su nas u mnogo čemu stavili na marginu svjetskih kretanja, nego istovremeno, mi više nijesmo onaj most između dva svijeta, kao što smo bili ili smo smatrani da jesmo" (14. jun 1989). Ante Marković je od tada, sve do današnjeg dana, činio sve da nas vrati u svet, da nam brzinom ekonomskih i političkih reformi vrati atraktivnost u svetskim relacijama, da otvori Jugoslaviju i za to plati neizbežnu cenu. Danas ga zbog toga u Srbiji nazivaju šefom "satelitske vlade", "američkim špijunom", a u zapadnim republikama ga vide kao čoveka koji se kiti tuđim perjem (Milan Kučan), ili ga osećaju kao zapreku hrvatskoj afirmaciji u svetu. Ima neke istine u tome da Marković nije počeo od nule, da mu je prethodno vlada ostavila u nasleđe Osnove privredne reforme, koje je sačinila Mikulićeva reformska komisija, da je arogantno sve zakone, koje je u modernom duhu sačinio Oskar Kovač, posle malih prepravki proglasio svojim početkom reforme (a naročito zaokret u spoljnoekonomskim tokovima - što mu Kovač nikad neće oprostiti). Ipak, reč je o kritičarima koji ne vide mnogo bitniju stvar, zagledani u paragrafe s kojima su hteli da stvore "realnu ekonomiju" - oni ne vide da je Marković mnogo značajniji po onome što je porušio i oslobodio, nego po onome što je od njih uzimao i sam gradio. Trebalo je imati "kolosalnu drskost" da se jednom suludom deregulacijom i liberalizacijom krene u seču prašume socijalističkog zakonodavstva i dogovorne ekonomije. Samo promenama zakona o ekonomskim odnosima sa inostranstvom "poseklo" se oko 70 odsto podzakonskih akata. Veoma brzo, za sto dana, liberalizovano je 65 odsto (danas 97 odsto) uvoza i 85 odsto cena. Liberalizovano je korišćenje deviza - da devizne rezerve odmah skoče sa 2 na 4 milijarde dolara. Pokazao je Marković, odmah, da nema iluzija o društvenoj svojini i "da ona preduzeća koja nisu u stanju da sebe saniraju i da posluju, treba da izađu na tržište i traže rešenja, a ne da stalno traže izlaz u štampanju novog novca u kovnici Narodne banke Jugoslavije, što beskonačno povećava inflaciju, na račun svih i svakoga". To danas izgleda normalno, ali ne treba zaboraviti da su u to vreme Miloševićevi komunisti još grmeli o "dominaciji društvene svojine" i pokušavali da u njenu zaštitu upregnu sve jugoslovenske "subjektivne snage". OSMA SEDNICA: Prvi veliki unutrašnji spor Ante Marković je imao upravo sa tadašnjim i sadašnjim srpskim rukovodstvom, koje je bilo u punoj političkoj ekspanziji, a vladina reformska politika pretila je da pokvari raspoloženje srpskih narodnih masa kojima je, posle Osme sednice, pored nacionalne afirmacije, "olako obećan" i bolji život. Srpsko rukovodstvo je od Markovića zatražilo dve međusobno suprotne stvari: da i dalje štampa pare za nenaplativi izvoz u Sovjetski Savez i da u isto vreme zaustavi inflaciju, jer je narod gunđao protiv skupoće, a njihova vlast je bila "narodna". Pošto je išla žetva, prvi put su u igru ubačeni seljaci - da ruše Markovića. Te bliske, ali u "istorijskom" smislu danas beskrajno daleke 1989. godine, još je postojao Centralni komitet komunista Jugoslavije, pa je na 25. sednici, 31. jula, Ante Marković prvi put govorio o blokadi reforme. On će tada reći ono što i danas ponavljaju: "Ja sam osobno bio svjestan, i to sam nagovijestio, da će u određenom vremenskom periodu doći do kohezije i do savezništva između dogmatskih, svih konzervativnih i ultralijevih snaga, što se i događa u borbi protiv promjena u koje smo ulazili." Nije možda ni slutio da je to tek početak bitke koja još traje i koja će ga možda stajati položaja. SPOR S JOVIĆEM: A već tada je bio blokiran budžet, bile su blokirane mere za ukidanje kliringa (preko koga je za samo četiri i po meseca emitovano 3,5 puta više novca od ukupne novčane mase u zemlji), tražilo se odlaganje ukidanja jugo-menice kao surogata plaćanja. Već tada je društvena svojina "emitovala" plate bez pokrića, a poljoprivreda je pčela jadikovanje zbog toga što je država napušta. Na toj sednici u javnost je izbio i potonji stalni spor na relaciji Ante Marković - Borisav Jović (koji je još pri izboru Markovića za šefa vlade bio njegov protivkandidat). Tada je Jović rekao da Savezno izvršno veće treba ozbiljno da se zamisli u vezi sa problemima koji nastaju po radničku klasu i po čitavo društvo u vezi sa tempom rasta inflacije. To lupanje Markovića po glavi - da zaustavi inflaciju - trajaće sve dok on ne usvoji antiinflacioni program, pa će preći u kritiku zbog toga što je taj program bolan. žinjenica je doista da će Markovićev polet i porast dinamizma celog društva, a naročito početak talasa uspona privatnika u našoj ekonomiji, pratiti snažno ubrzanje inflacije, koja je u prvim jesenjim mesecima '89. počela uveliko da preskače (i 50 odsto mesečno). Svi su bežali od dinara, a Marković je na tom bekstvu gradio devizne rezerve zemlje - računajući da će one dati materijalnu podlogu za novi ciklus zaduživanja u inostranstvu. Uprkos "otvaranju" Jugoslavije, pregovori sa MMF su stajali u mestu skoro godinu dana pošto je prethodni premijer (Mikulić) bio "kažnjen" od spoljnih kreditora zbog vrludanja u politici, ali i od Skupštine SFRJ - kad je napokon nevoljno od nje zatražio podršku "američkoj politici". Marković tada kreće u Ameriku da tamo u nekoliko dana udari temelje vrlo dobrim pozicijama kod Buša i Bejkera, koji traju do današnjeg dana. Napadi na njega već tada dobijaju histeričnu notu, u čemu "Politika ekspres" dobija batinašku ulogu. Komisija za privrednu reformu Slobodana Miloševića svoju kampanju dovodi do kulminacije - predlogom antiinflacionog programa sa zamrzavanjem cena i kursa dinara, ali selektivnim i fleksibilnim (kasnije će Oskar Kovač reći da je imitiran izraelski Brunov model u kojem, navodno, kurs nije zamrznut, a jeste bio - i korigovan je samo onda kada je trebalo da sljušti narasle plate). ULAZ U RING POLITIKE: Naizgled paradoksalnu situaciju - u kojoj paralelno sa snažnim promenama u ekonomskim shvatanjima i sistemu raste i politička i ekonomska kriza, što je bio najbolji znak da reforma nije puka retorika - pogoršava početak finalne faze međurepubličkog rata. Jedan bokser iz Kosovskog božura i jedna policijska službenica, dospela do mesta predsednice srpskog Socijalističkog saveza, tada ulaze u istoriju. Izvesni Bogdan Kecman organizuje pohod na Ljubljanu, da se Slovencima prikaže snaga "istine o Kosovu", a izvesna Radmila Anđelković na Dan republike čita Miloševićevu objavu ekonomskog rata Sloveniji. Od tog trenutka Marković počinje ne samo bitku za ekonomski spas Jugoslavije, nego i za održanje federacije uopšte. Bitka još traje, a federacije je već propala. Tada Ante Marković kreće sa dve svoje velike inicijative kojih se drži već skoro godinu i po dana, a one su u poziciji "ni sebi ni svome". Pošto brzo utvrđuje da federalna vlada nema snage da interveniše među zavađenim republikama, on kreće sa ustavnim amandmanima koji bi u finalu trebalo da obezbede da njegov kabinet, nakon saveznih izbora, ostane prava vlada sa punim legitimitetom. Ova akcija kasnije će ga terati da učini i niz drugih poteza, sve do osnivanja sopstvene stranke. Ništa još nije postigao, mada je Skupština SFRJ usvojila te ustavne amandmane. Plan jačanja savezne vlade dočekan je na nož u Sloveniji i Hrvatskoj, ali i u Srbiji, u kojoj je u pojedinim amandmanima otkrivena namera da se menja "društveno uređenje". ANTIINFLACIONI GRž: Druga velika inicijativa pokrenuta je čuvenim antiinflacionim programom, koji je Ante Marković promovisao 18. decembra 1989. godine. Pošto se uoči stvaranja ovog programa u Jugoslaviji pojavio Džefri Saks, mladi američki "gasitelj" inflacije u Boliviji (na poziv Janeza Drnovšeka), mnogi smatraju da je on, a ne Marković, autor ovog programa (opet ti prokleti Ameri!). Pa ipak, Marković je, a ne Saks, autor glavnog slogana programa - "konvertibilni dinar". Kao što je već dobro poznato, taj antiinflacioni program bio je oslonjen na konvertibilni dinar (sa pravom građana da slobodno kupuju devize), kurs dinara fiksiran za nemačku marku (sedam prema jedan), čvrstu monetarnu politiku, uravnotežen budžet, slobodno formiranje cena (osim u infrastrukturi), šestomesečno zamrzavanje ličnih dohodaka, sanacija banaka i javne potrošnje (sa emisijom obveznica), posebnu sanaciju nerazvijenih regiona, socijalne programe i denominaciju dinara. Ovaj program dočekan je "na nož" u Srbiji, jer srpska vlast već nije znala kako da obuzda narod koji je zasipala lažnim obećanjima, ne menjajući model vlasti koji se zasniva na konceptu "Srbija jedno preduzeće" (a spremala se i za neke veće nacionalne zadatke). U poslednjih desetak dana te godine dogodilo se ono isto što se dogodilo uoči ruske kolektivizacije krajem tridesetih godina ovoga veka. Poklano je i pojedeno sve živo. Samo u tih desetak dana cene su skočile za 40 odsto, a plate su u Srbiji povećane za 44 odsto (kasnije su se u punoj meri pridružili i svi ostali). Pri svemu tome, štamparija dinara je u prvim mesecima 1990. godine nastavila da radi punom parom. Pa ipak, došlo je do smirivanja inflacije i gotovo neverovatnog porasta deviznih rezervi zemlje. Jugosloveni su odjednom od "radnih ljudi i građana" postali potrošači, popularnost "jedinog čoveka koji se smeje na Balkanu" fantastično je porasla, u zemlji je broj privatnih preduzeća ubrzo dosegao neverovatnu brojku od 60,000 firmi, ljudi su počeli da se okreću oko sebe, da shvataju šta mogu zaraditi. Kasnije će Marković reći da su ovaj plan i ova atmosfera mogli reformu u Jugoslaviji izvesti "uz najnižu socijalnu cenu". Verovatno nije u pravu, naša boljka je mnogo duboka i bez muke i gladi se i ne može izlečiti. Naravno, antiinflacioni grč zaustavio je proizvodnju jer Marković nije uspeo da obezbedi sredstva i čvrsta obećanja (federalne obveznice) za sanaciju ogromnih fiktiva i dubioza, a pogotovo nije uspeo da dobije političku saglasnost i potrebnu finansijsku strogost i disciplinu za likvidaciju glavnih inflacionih žarišta. U isto vreme, paralelno sa slomom inflacije, počela se raspadati i federacija. Slovenija, pa i Hrvatska - koje su po strukturi svojih privreda bolje koristile permanentnu inflaciju - odjednom su u Markoviću otkrile centralističke, vlastodržačke sklonosti, a slovenačka štampa ga je optužila da nudi "miloševićevstvo bez Miloševića". Bila je to i godina prvih pluralističkih izbora, a slovenačko i hrvatsko proleće bilo je u znaku straha od Srbije i Beograda, gde je sedeo Marković. Potreba za napuštanjem socijalizma (naročito onog Miloševićevog) prikazana je kao potreba napuštanja Jugoslavije, pa i Markovićeve. VRHUNAC SAMOPOUZDANJA: Kritično mesto Markovićeve ere je leto 1990. godine. Iscurelo je šest meseci zamrznutih plata i zamrznutog kursa. Plate su "odletele" uvis, a cene porasle za oko 80 odsto, pa je trebalo menjati kurs dinara. Ali, s druge strane, devizne rezerve su narasle do blizu 9 milijardi dolara (8,7 milijardi), pa je Marković mogao da kaže da ih je uvećao za blizu 6 milijardi dolara. Predsednik Marković je, istina, u svom ekspozeu rekao da je "socijalni mir možda prividan i da nema sumnje da nam tek predstoje problemi kad budemo dublje i dalje zašli u promjene koje će zahtevati drukčije odnose između činilaca proizvodnje i neizbežnu racionalizaciju državnih institucija u cjelini našeg društva". Ali, on je tada bio na vrhuncu slave i samopouzdanja - činilo mu se da može odmah dalje u promenu svojinske baze društva - bez čega i nema stvarne transformacije produkcionog odnosa. Nije se usudio da pokuša nešto sasvim radikalno, a ne bi ni mogao. Nije se usudio da Jugoslovenima besplatno podeli ono što je ostalo od jugoslovenskog kapitala. STARA PESMA: Marković tada oseća da mora da krene na društvenu svojinu. Zato predlaže proces "rekapitulacije", na taj način da se omogući radnicima kupovina određenog dela društvene svojine, da radnici postanu deoničari uz popust (najviše do 60 odsto). Te radničke deonice imale bi "interni karakter". Samopouzdani predsednik mislio je da se vešto dosetio kako će jednim udarcem ubiti više muva. Deonice bi se davale umesto dela plata, pa bi to prikrilo potrebu njihovog zaustavljanja da bi se oporavili obrtni fondovi privrede. S druge strane, javio bi se vlasnički motiv kod zaposlenih, a mešovite firme bi bile daleko otpornije na političke pritiske naciokratija. Privatizacija bi pospešila bitku za tržište, pa bi oslabile separatističke tendencije. Plan nije uspeo iz mnogih razloga. Stručnjaci već raspredaju o tome gde je bila greška. Da li u tom što je kurs dinara postao destimulativan, pa su zaustavljene devizne rezerve i uz to oborena proizvodnja? Da li zbog toga što se nisu ostvarila očekivanja o nekakvom brzom prodoru stranog kapitala u našu ekonomiju, posebno u banke? Da li zbog toga što su nacionalne vrhuške u svim našim republikama sprečile privatizaciju da ne bi ostale bez vlasti? Možda je problem bio u tome što privreda, a naročito poljoprivreda, nisu mogle izdržati monetarne restrikcije u tako kratkom roku i bez sanacionih sredstava. Možda i zbog toga što je vlasništvo (koje je bilo na vidiku) bilo zamišljeno kao "interno", pa zbog toga tržište kapitala nikad nije proradilo, mada ga je sam Marković pompezno otvorio? A možda je sve propalo zbog toga što je Marković mislio (i sad to izjavljuje) da u jednoj zemlji mogu egzistirati različiti društveni sistemi (oni koji su navodno napustili socijalizam, oni koji hoće da ga napuste i oni koji bi nekako da ga ne napuste)? Sve su to pitanja na koja se tek traže ozbiljni odgovori. Markovićev plan i ovoga puta je dočekan "na nož", bolje reći na sve nacionalne noževe. Iz Srbije su zapevali staru pesmu o tome kako se radnicima umesto plata nude deonice, a spremali su se i za nove izbore, pa je trebalo opet potkupljivati narod. Iz Hrvatske je ovoga puta došao tihi, ali glavni udar. Zakon o platama je jednostavno suspendovan (trebalo je častiti izbornu pobedu), a privatizacija je jednostavno zaustavljena "kroatizacijom nacionalne svojine". Slovenci su već bili na izlaznim vratima Jugoslavije. Osećajući da se formira međurepublička koalicija koja će ga srušiti "iza zatvorenih vrata", Marković prvo najavljuje političku koaliciju u svom programu, a zatim na Kozari poziva narod u svoju stranku - Savez reformskih snaga Jugoslavije. Računa na savezne izbore i mandat svih Jugoslovena. Milošević, koji je ubrzano pretvorio svoje komuniste u socijaliste i koga očekuje teška bitka sa srpskim nacionalistima - to dočekuje kao specijalan udarac koji će mu oduzeti umerenije Srbe i porušiti njegovu viziju Jugoslavije, kad odu ili kada budu oterani Slovenci i Hrvati. Počinje neviđena politička kampanja protiv savezne vlade i Markovića lično. Politička kriza se dalje pojačava, Milošević mora da ubrza sve poteze, ekonomija nikog više ne zanima. SPUŠTANJE MRAKA: Sve ostalo je u još svežem sećanju. Međurepublički rat dospeva do faze zatvaranja svih prema drugima, kreću takse i porezi na robu i imovinu "neprijateljskih republika", da na kraju 1990. godine bude napokon sahranjeno i poverenje u dinar kao jugoslovensku valutu, pošto Srbija uzima pravo na divlju emisiju novca, kako bi se isfinansirala pobeda socijalista. Poslednja faza je u toku - plenidba "tuđe" imovine. Privreda srlja u katastrofu, a na čelo optužnice stavlja se Markovićev koncept otvorene privrede, pod geslom "nije za nas svetsko tržište i ne možemo mi da se trkamo sa svetom". Mrak balkanske provincije polako se spušta na jugoslovensku krčmu. DIMITRIJE BOAROV Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.121 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ LJUDI I VREME Vreme, 22. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ I Z J A V A N E D E L J E ───────────────────────────── BORIVOJE PETROVIĆ, potpredsednik Skupštine Srbije: "Zahvaljujem narodnom heroju... izvinite, Bata čivojinović je odigrao tolike uloge u ratnim filmovima". Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.122 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ ĆORAVA KUTIJA Vreme, 22. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ žukić nam se vratio ─────────────────────── NEMOJ' DA MI BUžETE ! ═══════════════════════ Da je g. Dušan Matković, srpski ministar kože, obuće i teških metala, izborio sebi istorijsko pravo da živi u ličnoj predizbornoj groznici, moglo se naslutiti u trenutku kad je za govornicom u Domu sindikata shvatio da ga u letu, netremice, love TV-kamere (VICEL 2; utorak; 14,00 - 21,30); u samrtnom ropcu, štrajkačima je - umesto zajemčenog ličnog dohotka - na licu mesta poklonio izvornu verziju Rukohvata, tradicionalnog mitingaškog rituala koji zahteva da gornji udovi budu večito u ritmu olako obećane brzine, obućarski precizan, g. Matković je prvo, kako nalažu lepi običaji, najavio "oživljavanje proizvodnje" iz suve drenovine, i u pravom času se, manirom S. Radmilovića, krhko pridržao za sopstvenu, razglavljenu kravatu; zatim je, strogo po pravilima službe, skinuo, stavio, skinuo i ponovo na isto mesto stavio naočare - tek da naglasi dramatičnost situacije u kojoj "svuda tuda" vršlja SIV, ali će, koliko sutra, čim Batrić Jovanović prestane da se farba, dizgine "makroekonomske politike Srbija uzeti u svoje ruke". Kako mu je telo dehidriralo od ove slatke vizije, ministar espadrila je urođenim instinktom krenuo za čašom kisele vode koju je u gutljaju ispio, razmišljajući da slično učini sa saveznim premijerom; pokazujući na praznu čašu, radnicima je rekao: "Morao sam", i, odmah, po kodeksu Rukohvata, prešao u poslednju fazu ritualnog transa. Pred krvoločnim gledaocima ljupkog VICEL-a, g. Dušan krenuo je iznenada da se češka, steže i mazohistički udara flekice rođenom organu čula i mirisa koji se, samo igrom slučaja u prirodi, našao na frenetičnom putu novog Velikog investicionog ciklusa, u savremenom prepevu dr Dragutina Zelenovića. U poslednjim sekundama govora kojim je g. Matković veselo prihvatio da odbije sve one zahteve koji ne traže suđenje i smenjivanje Ante Markovića, na malom ekranu pojavio se poznati ministarski lik u razdrljenoj košulji, rascvetalog nosa, polomljenih naočara, s plavom šljivom na živom kalupu od ljudskog vrata: tek kao bezazleni dokaz da Ušće sasvim nije mogućno presaditi u Dom sindikata, čak ni ako dezintegrisani Matković pristane da se u njega ulivaju Antonije Isaković i Milan Babić. Već naviknut na nuklearnu fisiju, dr Zelenović - za koga neupućeni tvrde da je, stvarno, srpski premijer - hladnokrvno je, s patosa, mistrijom i špahtlom, pokupio ostatke razlivenog Matkovića, tekućinu stavio u projektor od kojeg se ne odvaja i dostojanstveno zagrlio govornicu; svojim velikim, toplim očima na pola koplja, u instantu je uspavao 350,000 štrajkača, a ostalima, po rezervnoj šemi Rukohvata, podignutim prstom i slajdovima ponudio alternativu: porezi - ili plate. Ili nas, razumljivo, neće biti. Šta se potom u Domu sindikata desilo, ne zna se, jer su čak i kamere Ratomira Vica poklekle pred snenim pogledom g. Dragutina. O sudbini štrajkača i gledalaca takođe nema pouzdanih informacija, jer čitava Srbija još spava, dok predsednik srpskog Izvršnog veća, verovatno, i dalje, na mapi Republike, u obliku nagog ljudskog lika, objašnjava kako krvotok iz glave teče do stopala, od Vojvodine do Kosova, pa i šire, do svakog usamljenog i nesrećnog Srbina na ovoj prokletoj antisrpskoj planeti. Jedini čovek koji taj kosmički izazov može da razume, a bogami i da iskusi ako treba, zove se Antonije. U budućoj priči nije bitno što mu je prezime Isaković, ali, izgleda da tako nisu mislili posetioci u Domu omladine, perverzno radoznali da čuju šta o nekadašnjem MITEL-u i današnjem VICEL-u kažu Milica Lučić-žavić, Zoran Luković, Branka Mihajlović, Rade Radovanović ili Predrag Vitas (NTV Studio B; utorak; 21,15). Kad se učinilo da je, kao uvod u masovnu hipnozu, vreme za čuveni Zelenovićev zahvat prevrnutim očima, scenario je žanrovski - iz teške psihološke drame u ubitačni horor - promenio pomenuti Antonije (kojeg iz milja zovu - Ante), očigledno razočaran što ga okupljeno pučanstvo nije dočekalo ovacijama, pionirskim maramama ili, bar, kompletom njegovih knjiga. Nervozan zbog zbilja neprirodne činjenice da fizički postoje Beograđani koji nisu članovi one partije kojoj poslanik pripada dušom, odelom i telom. Antonije je, posle nekoliko lakih zvižduka svom liku i delu, ustao sa stolice, zgrabio mantil koji je - iz samo njemu poznatih razloga - držao grčevito između autonomnih kolena, uhitio mikrofon i svečano objavio: "Ne možete vi da pretite demonstracijama i izlaskom na ulicu. Mi smo, kao zemlja, u teškoj situaciji." Prepoznavši citat Benija Hila, publika se uhvatila za stomak i počela od smeha da se kotrlja ispred bine; kako je Antonije, još 1945. operisan od smisla za humor, ništa mu nije bilo jasno, što je tečnim književnim jezikom formulisao u dosledne konstrukcije preuzete sa TV-snimka: "Nemojte da bučete! Nemojte da bučete! Uopšte me ne zanimate! Niste nikakav zlatni narod! Da znate, niste nikakav narod!.. Vi ste boljševici! Vi tražite nešto što nije demokratski!.. Lupetaš! Lupetaš! Budalo jedna!". U ovom sofisticiranom literarnom žargonu koji, je li, savršeno priliči akademiku čije su gole srpske ruke mesile nepostojeći Memorandum, TV-gledaoci se baš nisu snašli, jer je kočoperni Antonije - Ante po drugi put zarobio mikrofon i glasno poručio javnosti da je njemu "već dosta te Jugoslavije". Što je, složićemo se, sasvim prirodno, sve dok međ' nogama steže mantil koji mu je za uspomenu na, takođe nepostojeći, 9. mart, lično kupio Dušan žukić. Skroz omiljeni urednik nekadašnjih "Dnevnika", koji su se u investicionim ciklusima smenjivali sve do tog fatalnog 9. marta, prošlog je tjedna čvrsto odlučio da se bavi strogo spoljnom politikom; po tajnom zadatku koji nikad nije odbio, malo je skoknuo do Grčke, da slikom i rečju isprati posetu izvesnog republičkog predsednika čije misli žukić redovno memoriše u kartoteku sećanja, rezerviranu samo za istorijske velikane. Izvesna gunđanja zlobnih i krajnje ljubomornih kolega da je bludno slati Duška u Grčku kad se tamo još ne govori ruski, padaju u vodu pred neoborivim argumentima koji, prosto, dokazuju tezu da je on pravi čovek na pravom mestu, u pravom trenutku u pravom društvu. Pre svega, još kao mali, žukić je kroz ljubavne romane Antonija Isakovića iskreno zavoleo Grčku i bratski grčki narod; kad je čuo da Mili Jevremović peva "Pijem", umalo buzukijem (za koji je mislio da se zove bazuka) nije izvršio samoubistvo u katarzi; sa rukom na knjizi svog omiljenog pisca Antonija, tad se zakleo da ga od Grčke niko i ništa ne može odvojiti, s pogotovo kad je saznao da se usred Atine prodaje nerafinisano maslinovo ulje, za kojim njegova suha kosa vapi nekoliko decenija. Dilemu: ili u Grčku, ili ga neće biti, prelomila je neproverena glasina da Grci imaju nekakve ruševine koje će Dušana večno sjećati na "rušilački pohod" beogradskih demonstranata. Mada je lično bio razočaran polomljenim stubovima, za koje je, iskreno, mislio da su očuvani a ne tako napukli i srušeni, dobro raspoloženje mu je vratio "srdačan, bratski, gostoljubiv, domaćinski, izuzetno ljubazni" prijem koji su za srpsku braću pripremila grčka braća. Mlatarajući sa čekićem po Heladi, žukić je stoički davao doprinos kovanju "večnih prijateljskih odnosa među dva bratska" i, čega se stideti - "pravoslavna naroda". Odlučan da ništa ne propusti, Duško je neumorno radio: gledaocima se javio sa 206 metara dubine iz "plave grobnice"; na krilima VICEL-ovog poverenja u njegovo znanje grčkog, leteo je rukama iznad Svete gore, ponosan što i tu žive Srbi, narod najponosniji i najstariji; povremeno je izranjao iz betona, s mikrofonom u ustima; viđen je kako visi na krilu jednog aviona koji je krenuo na Krf; a ima onih koji se kunu da je sakrio mermernu skulpturu golog Apolona da bi se svojeručno popeo na postolje i na svojim leđima sam samcit nosio ekonomske terete čitave Srbije i Grčke. S pet tona mermera za suvenire i 26,000 kilometara trake, Duško je sleteo u Beograd, živ, očuvan, zdrav i čio za nove posete inozemstvu; sebi i Antoniju je obećao da će usavršiti ruski, kako mu se ne bi desilo da ga u Solunu ne razumeju kad kupuje pancir-košulju. "Nedopustivo, drugovi" znao bi da kaže Batrić Jovanović, koji protekle nedelje nije postavio stotinjak poslaničkih pitanja, i time zabrinuo javnost, čija su očekivanja tako grdno izneverena. žak i u trenucima kad su u Narodnoj skupštini za govornicu izlazili poslanici opozicije, g. Jovanović nije reagirao; za nekadašnjeg komandanta akcije Brčko-Banovići ovakva neaktivnost je neoprostiva u času kad Srbe "sa svih strana mrze" i "spremaju im novi genocid". I bez Olivera Mlakara lako je prepoznati da je naš Antonije opet bio u televizijskoj raciji; ovog puta na TV "Politika" (sreda; 22,00), u emisiji koja se globalno bavila ustašama, a lokalno današnjom Hrvatskom. Opušteniji i mirniji, jer je, konačno, na svom terenu, u svom TV studiju, gde se pitanja i odgovori uče napamet. Ante Isaković zvani Lule bijesnio je od sreće kad su mu pomenuli genocidni narod; iz rukava je izvadio istoriju koju je sam napisao, i u kojoj crno na belo stoji da je Hrvatska srpska, jer nema tog kukavičnog Hrvata koji neće priznati da je Srbin kad pred njega dođe Milan Babić u kožnoj, vestern vetrovci. Zahvaljujući hrabrosti YUTEL-ovih snimatelja (sreda; 21,05), dr Babić je ovekovečen u jednom od svojih mirnijih delirijuma: pozivajući se na iskustvo Antonija Isakovića, poručio je "ustašama" i "fašistima" da je SAO Krajina srpska zemlja, i da je nitko neće sprečiti da učestvuje u kvalifikacijama za Svetsko fudbalsko prvenstvo 1994, čak ni mrski "Hajduk", koji je imao toliko smelosti da u srcu Krajine pobedi "Borac" iz Banja Luke. Voditeljicu hrvatskog "Dnevnika" Mirjanu Rakić zubar iz Knina nije previše interesovao, jer je kao urednica iste večeri (srijeda) imala važniji zadatak da patriotskim principima Dušana žukića zabeleži kako g. Tuđman pije viski s nekim engleskim lordom, kojeg su pogrešno obavestili da se nalazi u žeškoslovačkoj, i da je, de facto, dr Franjo u stvari Vaclav Havel iz putovanja u budućnost. Lord je, ne treba ni pomenuti, izrazio oštar prosvjed protiv napada na "mladu hrvatsku demokraciju", što je u prilogu HTV "Dnevnika" jako uzrujalo nekog govornika na Trgu Bana Slavena Letice, iz stranke HSP (prezime zvuči poznato: Pavelić) koji je pola časa urlikao "NDH", dok ga nisu onesvešćenog izneli ispred gomile stranačkih lidera, pokupljenih da govore o neovisnosti koju "valja braniti svim sredstvima". Hrvatska? Može biti. A i ne mora, jer se u poslednjih 96 sati ništa ne čuje o Mili Štuli. Ako je, zaista, istina da je i ona u utorak bila u beogradskom Domu sindikata, dijagnoza je jasna: doživotna spavaća bolest. Jer, kad g. Zelenović nešto radi - onda to radi temeljito; s hipnozom ili bez nje, čitava Srbija mu je već zahvalna što nije budna. Sem Antonija, naravno. Koji večno bdi na etničkim, istorijskim i ne-administrativnim granicama njegove voljene domovine. PETAR LUKOVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.123 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ POŠTA VREMENA Vreme, 22. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ TRAGEDIJA NOVOG PORETKA ───────────────────────── ("Dva bez duše, treći bez glave", "Vreme" br 23.) Kriza u Jugoslaviji je ušla u novu, mračniju fazu, u kojoj ključne uloge drže vladajuća i hrvatska nacionalistička stranka, predvođene Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom. Svi nedavni događaji nedvosmisleno pokazuju apsurdnost njihovih političkih programa i opasnost u koju guraju ovu zemlju. Obe partije tvrde da im je cilj nacionalni spas i blagostanje. Ipak, istorija će zapisati da je tokom njihove vladavine građanima Jugoslavije dato oružje i da im je rečeno da se bore jedni protiv drugih i da je, 45 godina posle kraja građanskog rata, krv opet potekla u bratoubilačkom sukobu u kome pobednika ne može biti. Ali, to je upravo ono što je njima potrebno. Srpska televizija će snimati preplašenu srpsku decu, hrvatska poginule policajce, krenuće novi talas straha i mržnje po zemlji i naše nacionalne vođe će ostati u žiži događaja. Dokle god budu postojali neprijatelji, paranoični strahovi i "neraščišćeni" računi, njihova vlast izgledaće opravdana i neophodna. Stvarni problemi su time bačeni u zasenak. Srpska vlast će moći da zaboravi na 9. mart, na to da je čovek koji je došao na vlast rečima: "Niko ne sme da vas bije!" poslao policiju i tenkove na sopstveni narod. Moći će da se nadaju razumevanju od strane radnika u propalim preduzećima i penzionera čije penzije stižu sve kasnije i kasnije. Neće morati da se suoče sa međunarodnom osudom za de facto vojnu okupaciju Kosova i svakodnevno kršenje osnovnih ljudskih prava. Dok slušaju nacionalističke parole i direktne pozive na građanski rat i revanš, Srbi će možda zaboraviti da su se posle velikih žrtvi i napora obreli usred beznadežno propale privrede i pod režimom koji ih je faktički izolovao od celog sveta. Situacija u "demokratskoj" Hrvatskoj u neku ruku podseća na onu iz Srbije od pre 2-3 godine, kada je vlada još uživala u varljivoj harmoniji sa narodom, kupljenoj buđenjem nacionalnog osećanja kao leka za sve probleme. Još se ne vidi prava demokratska opozicija, bez koje sama reč "demokratija" gubi smisao. Iako se hrvatska vlast deklarisala kao prozapadna i prodemokratska, kroz retoriku njenih lidera provuku se na momente reči za koje smo se svi nadali da ih nikada više nećemo čuti, reči koje bude aveti prošlosti i dolivaju ulje na vatru nacionalne mržnje. G. Tuđman nas tako uverava da "Srbi i Jevreji nemaju čega da se plaše dok god su pošteni i poslušni građani", i velikodušno dopušta da postoje "dobri i loši Hrvati". G. Tuđman još treba da objasni kako je Trg žrtava fašizma postao Trg hrvatskih narodnih vladara, kako to da se ljubav hrvatskih žena prema domovini meri, između ostalog, i brojem dece i kako njegova evropska i demokratska orijentacija ide uz formiranje nacionalno čiste, jednopartijske policije od 40,000 ljudi. Njegove ekonomske reforme, bar do sada, nisu otišle mnogo dalje od nezakonitog ukidanja saveznih taksi na uvoz automobila i uvođenja nesrazmerno visokih poreza na imovinu Srba u Hrvatskoj, dok privreda propada i para je sve manje. I srpskom i hrvatskom rukovodstvu je zajedničko to da su spremni da manipulišu institucijama savezne vlasti, koristeći ih uglavnom da napadaju jedni druge i permanentno sabotiraju program ekonomskih reformi saveznog premijera. Program i stil premijera Markovića su u oštrom kontrastu sa politikom nacionalističkih režima, koji guraju dve najveće republike u tragični obračun. Program reformi dobio je podršku Međunarodnog monetarnog fonda, Svetske banke, Evropske zajednice i vlade SAD (MMF je, štaviše, uslovio davanje novih kredita striktnim sprovođenjem ovog programa). žetvorocifrena inflacija je spuštena na dvocifrenu, formirane su rezerve u bankama, bankarski sistem je reformisan i dinar je posto konvertibilan. Probuđena je nada da budućnosti - ipak ima. U celoj zemlji Marković dobija podršku značajnog broja ljudi različitih vera, jezika i nacionalnosti. Pokazuje da je pravi čovek za ova prelomna vremena, graditelj među tolikim rušiteljima. Sa njegovim programom Jugoslavija je imala dobre šanse da među prvima prebrodi problematičan prelaz iz državne u tržišnu ekonomiju. Pa ipak, njegov program je u ovom trenutku praktično napušten. To, na žalost, izgleda nikoga nije ni iznenadilo. Kao prvo, program koji je startovao kao očigledno uspešan, dobio je podršku jugoslovenske "zajednice" samo zato što je ova bila sigurna da isti mora da propadne. Uprkos svemu, zamalo nije uspeo. Program reformi je u punoj meri razotkrio katastrofalne posledice četrdesetpetogodišnje dominacije ideologije nad ekonomijom. To se posebno dobro videlo u Srbiji, gde je od samog početka ekonomska reforma bila nespojiva sa politikom i filozofijom vladajuće stranke. S druge strane, hrvatska vlada izgleda ne može da prihvati da išta jugoslovensko može da uspe. Nova hrvatska vlast se svesno potrudila da oslabi položaj premijera i savezne vlade i onemogući sprovođenje reformi. I konačno, verovali ili ne, Tuđman i Milošević imaju zajednički cilj: Marković mora da ode. U ovom trenutku njegov pad izgleda verovatan, a sa njim će nestati poslednja nada da će Jugoslavija u bližoj budućnosti postati evropska država u pravom smislu te reči. Događaji u protekloj godini su pokazali da su nade probuđene višepartijskim "demokratskim" izborima bile uzaludne. Takođe su pokazali da je nacionalizam pogrešna ideologija za ovo vreme. Pošto je jedini realan program ponuđen za izlazak iz krize - na ivici propasti, čini se da ćemo završiti sa dva uzajamno uslovljena, ekonomski zaostala režima, ni u ratu, ni u miru. Ako Markovićev program definitivno propadne, zavesa će se spustiti nad Jugoslavijom. Ali ne ona gvozdena, iz hladnog rata, niti ona iz podele Balkana na Zapad i Istok, Rim i Vizantiju. Plašimo se da će ličiti na onu što je prekrila Poljsku septembra 1939. VOJKAN JAKŠIĆ i MILAN MIJIĆ, Pasadena, Kalifornija ───────────────────────────────────────────────────────────────────── NAPOMENA REDAKCIJE: Objavljujemo pismo koje su Jakšić i Mijić, mladi stručnjaci potekli s Beogradskog univerziteta, poslali uglednim svetskim listovima i političarima (Džordžu Bušu i čaku Deloru, na primer). Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.124 bojt,
Navodno 100% istinit dogadjaj: Pre desetak godina Dušan žukić je bio izveštač TV Beograd iz Moskve... U neko doba zove redakcija žukića, ovaj diže slušalicu i počinje da se odvija sledeći razgovor: - Je li žukiću, jel ima išta novo tamo? - Nema ništa, sve je mirno, sve po starom... - Pa umro ti je Brežnjev budalo!
novine.125 zonjic,
Evo nekih interesantnih vesti koje sam danas dobio : ST$C:[G1990.ZONJIC16190D]MAIL$000400947D0ACF0C.MAI;1 Ekskluzivno: sto je Babic trazio u Beogradu Mesic: Uzaludno prijetnje i napadi Drzim da je Babic u Beograd ipak dosao po instrukcije, uglavnom kod Milosevica. Medjutim, sve sto se dosad pokusalo rijesiti bez Sabora i institucija sistema Republike Hrvatske nije pokazalo rezultate. ZAto vjerujem da su razumni ljudi, kako u Kninu, tako i drugdje, shvatili da teritorij Krajine ne spada ni u kakav fond teritorija za raspodjelu JADRANKO SINKOVIC U cetvrtak je Milan Babic iz Knina boravio u Beogradu i razgovarao, uz ostale, s predsjednikom Predsjednistva SFRJ Borisavom Jovicem. Razgovoru je prisustvovao i potpredsjednik saveznog Predsjednistva Stipe Mesic, sto je i bio neposredan povod da ga upitamo - sto je Babic, zapravo, trazio u Predsjednistvu Jugoslavije? - Trazio je da hrvatski MUP povuce policiju s Plitvica i da se dvojica policajaca, uhicenih za vrijeme one provokacije u Plitvicama, puste da se brane sa slobode. * Nije bilo nikakvih novih zahtjeva ili prijetnji, ili politickih motiva za nove ekscese? - Rijec je, dakako, o politickim motivima. Babic polazi od toga da se radi o podrucju Srpske krajine i da tu ne moze postojati policija Republike Hrvatske. * S obzirom na Jovicev govor, osobito u kontekstu njegave prve informacije upucene Saveznoj skupstini, kakav je bio Jovicev odgovor na Babiceve zahtjeve? - Ne razlikuje se mnogo taj Jovicev govor od prethodnih. Nazalost, u razgovoru s Babicem, Jovic poistovjecuje pozicije hrvatskog MUP-a i tzv. policije iz Knina. Za to nema nikakva zakonskog utemeljenja. Jer, teritorij je hrvatske drzave nedjeljiv. Ne moze neka ilegalna "vlast" dovesti do tako krupnih promjena, premda je cinjenica da njeno ponasanje na izvjestan nacin MUP i tolerira. * Zasto tolerira? - Iz jednostavnog politickog razloga da ne dodje do vece krize. Naime, racunamo da ce razumni ljudi u Kninu shvatiti da ih takva politika vodi u izolaciju, da vodi privredu Knina u potpuni kolaps i da je sve to na veliku stetu gradjana Knina, i Srba i Hrvata. Jasno je da to podrucje nikad ne moze biti Srbijom. Zajedno cemo u Knin * Kako to da ste i vi prisustvovali tom razgovoru? Kako Babic reagira na vase sudjelovanje u razgovorima? - Svojevremeno sam prigovorio Jovicu, kad je primao predstavnike Knina kao predstavnike tzv. SAO Krajine, da on moze primiti gradjane, moze primiti i predstavnike legalnih organa vlasti, dakle opcina, ali nikakve, SAO Krajine jer ona ne postoji. Takodjer sam rekao da kad nekoga prima iz Hrvatske - red je da i ja budem prisutan. Zbog toga je on, kad se Babic najavio, pozvao i mene na taj razgovor. Na kraju, cak smo se dogovorili da bi Jovic i ja jednoga dana dosli u Knin. * Uklapa li se ovog trenutka Babic u aktualnu atmosferu pregovora i dogovora kojom, ipak, politicki prostor Jugoslavije pocinje odisati? - Tesko. Drzim da je Babic u Beograd ipak dosao po instrukcije, uglavnom kod Milosevica. A kod Jovica je samo navratio da bi legalizirao svoj dolazak. Vjerojatno sam u tu svrhu i ja pozvan na razgovor. * Postoje ocekivanja da ce ovih dana doci do jednog od posljednjih ocajnickih koraka Babiceve i Marticeve klike ne bi li napadom na neko selo ili postaju izazvali incident vecih razmjera i u razracunavanje upleli i JNA. - Jasno je da ce oni sada morati ici na jedan veci eksces da bi se pojacala kriza. Ali kako ni svi dosadasnji scenariji nisu uspjeli, tako nece ni ovaj. Jer, cini mi se da je doslo do stanovitog cijepanja tih militantnih krugova u Kninu i onim opcinama koje podrzavaju Knin. Posebno zbog toga sto im odlaze straze koje su dosle sa strane, uglavnom iz Srbije. Nemaju ih cime vise placati, nemaju novca. Moguc je dakle napad ne neko hrvatsko selo ili postaju. I u petak navecer je stigla prijetnja da bi trebalo ukloniti postaju hrvatskog MUP-a iz Kijeva jer da ce doci do medjunacionalnog sukoba. Ja, pak, uporno tvrdim da ne moze doci do medjunacionalnog sukoba jer je u hrvatskoj policiji oko 40 posto Srba. Prema tome, i na jednoj i na drugoj strani su Srbi, pa to ni ne moze biti medjunacionalni sukob. Igra s Armijom No, zasto se u ovim kriznim podrucjima ide na izazivanje sukoba, ali uvijek na drugom mjestu? Naime, radi se o tome da se Armiju pokusava uvesti u igru. I to na taj nacin da se izazove kriza i da se dovede vojska. Pa onda opet na drugom mjestu, na isti nacin. I tako da se pokrije teritorij tzv. Krajine, kako bi Armija prakticki posluzila velikosrpskim ambicijama za odcjepljenje tzv. Krajine od Hrvatske, a da toga nije ni svjesna. Vjerujem da je vecina u vojnom vrbu toga svjesna, ali ne vjerujem da su svi. Jer, jos uvijek se inzistira, cak i iz armijskih krugova, da se hrvatska policija povuce iz ove ili one postaje. Znaci, objektivno se ide na ruku velikosrpskim interesima. Vjerujem da ce i oni danas naivni, koji jos ne shvacaju o cemu se radi, ubrzo razumjeti da to nije njihov posao. Shvatit ce da teritorij Hrvatske nije djeljiv i da treba postivati unutrasnje granice. I Armija se toga mora drzati. * Vi ste, svojedobno, trazili smjenjivanje generala Adzica? - Jos nisam od toga odustao. Ovisi o Adzicu kakav ce biti nas stav prema Adzicu. * Kako ocjenjujete nove, rekao bih u prilicnoj mjeri smirujuce vjetrove, na domacoj politickoj sceni? - Vecina razumnih ljudi u ovim opcinama Knina, Benkovca, Obrovca, Korenice, Gracaca shvatila je da je rijec o teritoriju Hrvatske i da se svaki i bilo koji proolem mora i moze rijesiti u hrvatskim institucijama. Ne moze se obici Zagreb, ne mogu se obici institucije sistema Republike Hrvatske. Sve sto se pokusalo rijesiti bez Sabora i organa Hrvatske nije pokazalo rezultate. Zato vjerujem da su ljudi shvatili da je rijec o Hrvatskoj i da ce Hrvatska ostati, da teritorij Krajine ne spada ni u kakav fond teritorija za raspodjelu. Referendum nije izdaja * Referendum je jedan od sredisnjih datuma ovog trenutka. Moze li promijeniti smjer i karakter sadasnje politicke neizvjesnosti? - Ne znam boce li promijeniti smjer, ali ce zacijelo pokazati sto gradjani Republike Hrvatske misle o karakteru buducih politickih odnosa na ovom prostoru. * Postoje znci izvjesnog nezadovoljstva u Hrvatskoj koji pitanja za referendum tumace kao "izdaju" Hrvatske i napor da se stvori "treca Jugoslavija". - Politika nije tako jednostavna i zato dozvoljavam da ima mnogo ljudi, pa i u tzv. politickim krugovima, koji sebi uobrazavaju da se bave politikom, a ne znaju nista o njoj. Tako i svi ti koji budu prosvjedovali ne uzimaju u obzir niti medjunarodne limite, niti odnose u ovoj zemlji. I zbog toga me mnoge reakcije ne iznenadjuju. Iznenadjivalo bi me kad bi ozbiljni politicari i, da tako kazem, ljudi od formata, procjenjivali situaciju na fanatican nacin. Fanatika je, medjutim, uvijek bilo, kao i nerazumnih, a ono sto se s ovim pitanjima zeli postici jest - da je Hrvatska suverena i da se bas zato moze dogovarati s kim hoce, s drugim republikama, pa i s drzavama izvan jugoslavenskog prostora. To i jest zadatak oveg referenduma. ("Nedjeljni Vjesnik", 28.travnja 1991) ----------------------------------------------------------------------
novine.126 zonjic,
---------------------------------------------------------------------- TRAGOM JEDNE PRESUDE Tako sudi Vignjevic Sudac Vojnog suda u Zagrebu Mile Vignjevic u procesu 1988. godine oslobodio je krivice porucnika Novaka Gojica koji je vozeci pijan u Osijeku usmrtio jednog mladica Pise: Mirko Sajler Predsjednik Velikog vijeca Vojnog suda u Zagrebu potpukovnik Mile Vignjevic postao je medijska zvijezda. Otkako je pocelo sudjenje uhicenim Viroviticanima zbog navodnog pripremanja oruzane pobune, njegova slika svakodnevno se moze vidjeti na TV-ekranima, a ime procitati u novinama. Do tada malo tko ga je znao. Oni koji su ga i znali ne pamte ga po dobru. On ima cudan arsin u dijeljenju pravde. Ocigledno potpukovnik Vignjevic ne robuje zakonima. Za njega je vaznije sto je unaprijed dogovoreno i sto je interes njegovih pretpostavljenih. Nevidjena sudska farsa koja se svakodnevno odvija u prostorijama Vojnog suda u Zagrebu, jasno pokazuje da ima mnogo istine u onoj narodnoj "kadija te tuzi, kadija ti sudi". Nikakvi zahtjevi branitelja optuzenih za izuzece potpukovnika Mile Vignjevica i cijelog sudskog vijeca, te vojnog tuzioca, nisu urodili plodom. Sve je, zapravo, unaprijed dogovoreno, upravo onako kako je vodjena istraga u tome montiranom procesu. Sto mogu ocekivati optuzeni, jasno se moze vidjeti po slucaju porucnika Novaka Gojica, kojem je Vignjevic sudio krajem 1988. godine. I taj primjer pokazuje da je Vignjevicevo poimanje pravde u najmanju ruku sumnjivo. Slucaj porucnika Gojica No, podjimo redom. Slucaj o kojem pisemo zbio se 16. kolovoza 1986. u Osijeku, oko 21 sat, na raskrizju Istarske i Kapucinske ulice (bivseg Bulevara JNA). Porucnik JNA Novak Gojic, upravljajuci svojom "skodom" osjecke registracije izazvao je prometnu nezgodu u kojoj je poginuo vozac motocikla Vili Bundus (22), a njegov suvozac Igor Belijan (21) zadobio je teske ozljede. Na lice mjesta odmah je izisla prometna milicija. Evo sto je utvrdjeno: porucnik Novak Gojic nije postivao pravo prvenstva i skrecuci u Istarsku ulicu presao sredisnju crtu cime je preprecio put nadolazecem motociklu. Alkotest je pokazao da je Gojic vozio s koncentracijom od 1,73 promila apsolutnog alkohola u krvi. Optuzeni Novak Gojic, porucnik JNA, Srbin, rodjen 1948. godine u Svrackovom Selu, opcina Titova Korenica (navodimo generalije sa sudjenja), nasao se na optuzenickoj klupi Vojnog suda u Zagrebu kojem je predsjedao potpukovnik Mile Vignjevic, a porotnici su bili Dusan Saratovic, kapetan prve klase, Dragutin Bozic, kapetan prve klase i Dzemal Tvrtkovic, kapetan. Presuda je glasila: "Porucnik Novak Gojic oslobadja se optuzbe." Vjestak napio porucnika Nevjerojatno je sto je sve ucinjeno da bi se donijela takva oslobadjajuca presuda. Porucnik Gojic odmah je "prekomandovan" u Vojnu postu 7250 u Zagrebu, gdje mu je i sudjeno. U toku rasprave on je istakao da je tog dana bio na porodicnom slavlju i da je popio cetiri do pet piva. Nije mislio voziti, ali mu je sogorica javila da njegovu sinu nije nesto u redu s okom, pa se uputio do nje da vidi sto je. Na tom putu dogodila se i spomenuta nesreca. Predsjednik Sudskog vijeca Mile Vignjevic zatrazio je vjestacenje koje je obavio psihijatar dr. Milivoje Koludrovic. I evo sto je tokom vjestacenja ucinjeno. U nalazu stoji da je vjestak porucnika Novaka Gojica opteretio alkoholom do koncentracije 250 promila u krvi (u prijevodu, napio ga, op. M.S.) i konstatirao da pri tom stupnju alkoholiziranosti kod njega nisu zapazene vidljive promjene u tjelesnom, neuroloskom ili psihickom statusu, kao ni promjene u vladanju. Upravo na tome potpukovnik Mile Vignjevic gradi obrazlozenje za oslobadjajucu presudu. U njoj, medju ostalim, stoji i ovo: "Optuzeni je, istina, te prilike upravljao vozilom, iako je bio pod uticajem alkohola u stanju obicnog pijanstva sa koncentracijom, kako je navedeno, od 1,73 promila alkohola u krvi, iako je u smislu cl. 152. Zospp, vozacima zabranjeno da upravljaju vozilima kada su pod utjecajem alkohola. Time je bez sumnje postupio protivno propisima koji reguliraju promet na putevima, ali ta njegova alkoholiziranost nije imala uticaja na pazljivo, nuzno oprezno i u skladu s propisima, upravljanje vozilom. Optuzeni je, kako proizilazi iz nalaza psihijatrijske bolnice 'Vrapce', osoba sa dobrom tolerancijom na alkohol. Pri alkoholnoj probi, kod koncentracije od 2,50 promila alkohola u krvi, kod njega, kako istico vjestaci, nisu uocene vidljive promjene u tjelesnom, neuroloskom ili psihickom statusu, niti promjene u vladanju. Neposredno prije saobracajne nezgode u uvjetima vrlo frekventnog prometa i nocne voznje kroz Osijek, on je bez problema prosao pet kilometara..." Dogovorena presuda Potpukovnik Mile Vignjevic dalje kaze da do nesrece ne bi doslo da je pokojni Vili Bundus motor vozio dozvoljenom brzinom od 60 km/h. A on je prema rijecima svjedoka koji su se ondje slucajno zatekli, vozio mnogo brze. Procjene su bile razlicite, od 60 do 120 km/h. Dakle, prema Vojnom sudu u Zagrebu za nesrecu je kriv poginuli. Nevjerojatno, ali istinito: krivnje je oslobodjen covjek koji je vozio u pijanom stanju i koji nije postivao pravilo prvenstva drugog vozila. Ako je pokojni Bundus vozio i brze, to ipak nije razlog da ga pijani vozac ima pravo ubiti. Svakodnevno velik broj pjesaka cini prometni prekrsaj prelazeci prometnice na neobiljezenim mjestima. Pa ipak, nitko nema pravo da ih ubija. Krivica bi uvijek morala biti na onome tko se ukljucuje u promet s velikom koncentracijom alkohola u krvi. A to je upravo ucinio porucnik Novak Gojic. Za suca Vojnog suda u Zagrebu Milu Vignjevica to uopce nije bilo vazno. Bilo bi zanimljivo saznati zbog kojih razloga. Namece se pitanje zasto vojnim osobama, ako su pocinili krivicna djela u civilu, a u ovom "osjeckom slucaju" i s vlastitim automobilom, ne sude civilni sudovi. Od predsjednika Okruznog suda u Osijeku, Petra Kljaica dobili smo objasnjenje: prema clanu 12. Zakona o vojnim sudovima vojnim licima iskljucivo mogu suditi vojni sudovi. Da je kojim slucajem takav predmet dosao u Osjecko tuzilastvo, on bi bio, zbog alkoholiziranosti vozaca, u nadleznosti Okruznog suda. Presuda bi bila sasvim sigurno drugacija nego ona koju je donijelo Vijece Vojnog suda u Zagrebu kojem je rukovodio Mile Vignjevic. Takvih je primjera vrlo mnogo i tako je u praksi. Vojna lica su, dakle, zasticena nekakvim svojim sudom. Civili, pak, mogu potpasti pod vojni sud ako im se pripise djelo pripremanja oruzane pobune, kako je to ucinjeno s Viroviticanima kojima u montiranom procesu sudi taj isti Mile Vignjevic. ("Nedjeljni Vjesnik", 28.travnja 1991) ----------------------------------------------------------------------
novine.127 zonjic,
---------------------------------------------------------------------- ZAPIS IZ VOJNOG SUDA Cosa nostra Sudeci prema neformalnim razgovorima u kantini Vojnog suda u Zagrebu, sve vise se cini da i u vojsci ima onih kojima je "puna kapa ovakvih 'stvari'" Pise: Zeljko Luburovic Cijeli tjedan zgrada Vojnog suda u Zagrebu uspjela se odrzati na top- listi najljepsih zgrada u Gajevoj ulici. Za razliku od kamenovanja koje su ogorceni gradjani izveli 8. travnja, do danas na zgradu nije bacen niti jedan kamencic. Ne zbog toga sto zgradu cuvaju jake policijske ili vojne snage. Dapace, i bez posebne pripreme za kamenovanje ono bi se uspjesno izvelo. Ipak, ono izostaje. Zasto? Bez primisli da bi netko bio odusevljen da se kamenovanje ponovi, bjelodano je da bi ono bilo bespredmetno. To vise sto tijek sudjenja sve vise otkriva sjenu u kojoj su monteri optuznice kao i dileme onih koji bi trebali biti egzekutori montaze. Nemalo je cudjenje nas koji smo imali tu "srecu" da tijekom sudjenja budemo u zgradi, kada u pauzama rasprave slusamo komentare vojnih osoba neposredno ukljucenih u "stvar". Cosa nostra, sinonim koji bi potpuno mogao odgovarati nazivu organizacije koja je montirala "stvar", cini se nije i sifra onih koji bi o stvari trebali dati konacnu rijec. Clanovi Vijeca Vojnog suda u medjusobnim razgovorima nerijetko govore da im je "puna kapa ovakvih stvari", da im je vise "dozlogrdilo baviti se glupostima, umjesto da se kao normalni ljudi bavimo biznisom". Novinarsko talasanje Jedan clan Vijeca u kantini u kojoj se jos jede mozda najbolji prsut u gradu, reci ce svom kolegi iz Sarajeva, a koji se zatekao u sudu, da mu je ostalo dvije godine do umirovljenja, da vise ne moze i da jedva ceka da otkaci od svega. Nadalje, sudeci po njihovim razgovorima, namece se da se neki u JNA odlucili provesti konacnu diferencijaciju, jer ljude kojima je "puna kapa svega" prisiljavaju po sili sluzbe da sudjeluju u necemu sto i njih same stavlja pred dilemu - "a sta da radim kada odu prijatelji moji". S druge strane, primjetan je pomak u glazbenoj podlozi koja se emitira uz najavu za pauzu na monitorima. Prvih dana emitirana je revijalna glazba, gotovo koracnice, poslije se preslo na pop-glazbu, a posljednja dva dana podloga je bilo emitiranje emisija Radija 101. Gotovo nevjerojatno, kada se moze pretpostaviti kakav je odnos najortodoksnijeg dijela JNA prema politickim stavovima koje u eter pusta ta radio-stanica. Da li je i to znak da se u Vojnom sudu nesto talasa? A talasanje je izazvao i novinar "Slobodne Dalmacije", Mario Profaca, zamolivsi Press centar Vojnog suda da se fotografije koje snimaju fotoreporteri Tanjuga u prostorijama gdje se nalaze novinari, ne distriburaju u javnosti. On je to ucinio zato sto je i predsjednik Vijeca, Mile Vignjevic, upozorio novinare da bez dozvole svjedoka ne distribuiraju njihove fotografije. Profaca je ujedno, uz suglasnost nas novinara iz TV dvorane i, zamolio da se iznesu imena svih akreditiranih novinara i fotoreportera, buduci da se u sudu pojavio i novinar novinske agencije Evropske zajednice, usavsi u zgradu s fotoaparatom, iako je vec odavno bilo receno da samo fotoreporteri Tanjuga i vojske mogu snimati. Taj je detalj izazvao sumnju kod novinara, to vise sto se nama ostalima oduzimaju kazetofoni pri ulasku u Vojni sud. Ta Profacina pitanja izazvala su ne bas mali nemir u redovima predstavnika Press centra Vojnog suda koji i dalje funkcionira besprijekorno, a njegovi su predstavnici vrlo susretljivi. Odvjetnicki vicevi Odgovore na sva postavljena pitanja novinari dobivaju za desetak minuta, izuzev sto kolega Ladisic iz HTV vec tjedan dana nije dobio odgovor na molbu da se ekipi HTV dopusti snimanje reportaze o radu novinara akreditiranih za pracenje procesa. Doduse, obecano mu je da bi pocetkom slijedeceg tjedna njegova molba mogla biti pozitivno rijesena, nakon sto se s njime dogovore o detaljima. A novinari jedva cekaju pauze da bi s odvjetnicima ili clanovima Vijeca prokomentirati tijek sudjenja. Odvjetnici su cak poceli, s obzirom na tijek procesa, stvarati i viceve, poput ovoga: - Znas kako se trebala organizirati pobuna? - Kako? - Sifrom "stizu dugi kukuruzi" na koju Arkan odgovara: "Kupujem". Cak je i predsjednidnik Vojnog suda, pukovnik Zivko Mazic raspolozen za neformalne razgovore u kantini. Njegov je stav jasan - "neka se politika dogovori kako hoce, ja nemam nista protiv, dapace. Ali za nas je zakon imperativ kojeg se moramo drzati, pa ma kakav da je". No, odvjetnici su podnosenjem zahtjeva za preispitivanjem uloge Mazica i Vukosava, istraznog suca, posumnjali u taj imperativ. Iako je zakon mozda jasan, cini se da s pitanjem hijerarhije u JNA nije sve jasno. Posebno zato sto jedan od vojnika policajaca koji kao osiguranje stoje u hodniku suda, cini se, ima generalske ovlasti. Jer, cak i kad mu pukovnik kaze da novinar moze uci u jednu od prostorija koje gledaju na ulicu, ne bi li vidio kakvo je vani stanje, vojnik ce reci: - Pukovnice, ne moze kad ja kazem. - Ma, samo neka kolega pogleda. - Ma, ne moze. Ja sam dobio naredjenje da nitko osim starjesina ne ulazi unutra. - Dobro, neka onda pukovnik udje sa mnom - kaze novinar. - Ma, ne moze kad kazem. - E, kad je tako, zao mi je - kaze pukovnik. Od tog dana vojnik nije vojnik, vec general, a novinar vise ne pita "suvisna pitanja". Uostalom, sve je nekako naopako. Zar ne? ("Nedjeljni Vjesnik", 28.travnja 1991) ----------------------------------------------------------------------
novine.128 zonjic,
Ovo je mozda i najinteresantnije od svega : ---------------------------------------------------------------------- KRITICNA TOCKA Ante sa stitom ili na njemu Hoce li Ante Markovic biti prinudni upravitelj Jugoslavije, stecajni direktor - ili upce nece biti premijer? Pise: Vlado Rajic Postalo je sasvim nevazno hoce li Ante Markovic nakon zavrsetka skupstinske procedure biti prinudni upravitelj Jugoslavije, stecajni direktor ili uopce nece biti premijer. Sve sto se dosad dogodilo u najavi njegove trece runde obracuna s antireformistickim snagama u zemlji pokazuje da se sefu jugoslavenske administracije ne moze osporiti upornost. I to posebno u tumacenju osnova ekonomije i vodjenja jedne drzavne privrede. To sto je nasuprot sebi imao najcesce politicke, a onda i gospodarske pocetnike nije ga obeshrabrilo. Upornoscu, kako je sam prihvatio da ga se zove, saveznog menadzera poducavao je republicke vlade i skupstinski delegatski sastav u elementima ekonomske politike. Susterove sanse Pretpostavimo da se Markoviceva premijerska karijera zavrsi jednim od mogucih ishoda, za pocetak onim po njega najslabijim. Sto bi se dogodilo kada bi jednoga inzenjera na celu vlade zamijenio jedan automobilisticki as? Rijec je, naravno, o Dagmaru Susteru, predsjedniku privredne komore Jugoslavije, covjeku koji je bez mnogo krzmanja prihvatio zeca u sumi: kandidaturu za Markoviceva nasljednika. O Susteru se malo zna. Vrlo uvjerljivo djeluje prica da se radi o covjeku koji je po nekad naglasenoj metodi slovenske kadrovske politike bio promaknut prema saveznim organima da "u republici ne smeta". Cak bi se moglo i pristati na okladu da dobar dio goleme savezne administracije do posljednjih dana pojma nije imao tko je Dagmar Suster i koliko u profesionalnom i strucnom pogledu doista vrijedi. Taj zakljucak se ne moze izvesti ni nakon njegove konferencije za novinare. Privredna komora Jugoslavije koja je kao institucija dosad prosla vrlo lagodno i uglavnom nije se nasla ni na jednom spisku odgovornih za tesku ekonomsku krizu, odjednom, pa jos u vrijeme kad se njen predsjednik spominje kao premijerski kandidat, pred novinarima nastupa kao ozbiljna institucija. Politicki kuloari u Beogradu cak spominju da se Suster sasvim dobro snasao i u srbijanskim politickim krugovima. Sto se njih tice, mogao bi racunati na izbornu podrsku. No, na tu kartu igrali su svojedobno Mikulic, a u jednom dijelu premijerske karijere i sam Markovic. U oba slucaja izborni adut se tokom mandata pretvorio u obicnu sedmicu. To znaci da bi vjerojatno covjek potpuno anoniman u sinim jugoslavenskim prostorima bio idealna osoba za izvrsenje one opcijske politike koja ce biti snaznija u trenutku njegova eventualnog izbora. Budu li to centralisticke snage, jasno je kakvu ce politiku voditi vlada pod Susterovim rukovodstvom. Budu li to reformske snage, Suster bi mogao vrlo brzo izgubiti i ono malo povjerenja u Skupstini Jugoslavije koliko mu eventualno bude potrebno da izborne kriterije uopce prodje. U oba slucaja, zapravo, Jugoslavija ne bi dobila premijera vec na neki nacin povijesno podsjecanje na premijerske mandate koji su prethodili Markovicevu izboru. Opstane li Markovic na funkciji kao stecalni upravitelj, moglo bi se dogoditi slijedece. Ponajprije da se pojedini dijelovi jugoslavenske slozene zajednice doista i odcijepe kako bi se zastitili od negativnih posljedica svakog pa i drzavnog stecaja. Otvaranje stecaja nad Jugoslavijom, naime, predstavlja uvodjenje izvanrednog stanja na drugi nacin i drukcijim sredstvima nego sto su to, recimo, tenkovi. Ali ucinak je isti tim vise sto svaki stecajni postupak podrazumijeva uravnilovku mjera prema svima i svakome jednako. A ta politika je upravo u velicini jugoslavenske ukupne krize vec pokazala svoje najslabije strane. Postane li Markovic sanacijski direktor Jugoslavije postoji mogucnost da se sistemom prijelaznih mjera svaka pojedina u Jugoslaviju udruzena republika osamostaljuje u izboru metoda i sredstava sanacije vlastite privrede, a onda i politickih odnosa koji se na ekonomskoj krizi podgrijavaju. To bi omogucilo Markovicu ne samo da realizira svoj program "jedanaest plus tri" vec bi oslabilo i argumentaciju njegovih oponenata da se u predlozenim rjesenjima krije obnova centralisticke Jugoslavije. Izolacija Jugoslavije Medjutim, postoje i rjesenja koja proizlaze izmedju narodnog stava o jugoslavenskoj krizi. Ona se, uostalom, kao i sve drugo, tumace u skladu s republickim politickim opcijama. Paradoksa radi jedna te ista recenica se na obje suprotstavljene strane tumaci kao argument za ono sto svaka od njih u sukobu zastupa. Sasvim je sigurno da Evropu i financijski svijet uopce ne zanima kako ce biti unutrasnje uredjenje Jugoslavije. Naglasak je stavljen na dvije cinjeniee: Jugoslavija kao subjekt medjunarodnog prava u mjeri svojih vanjskih dugova cija bi otplata eventualnim raspadom zajednice bila dovedena u pitanje. Zatim, kao drugo, Jugoslavija kao demokratska zajednica svojih naroda i republika. Kako ce se i jedno i drugo realizirati, taj politicko- financijski svijet ne zanima. Bitno je da evropska drzavno-politicka karta ne uveca broj svojih jedinica ni za jednu jugoslavensku, a odcijepljenu drzavu. U tim uvietima Markovic se u svijetu shvaca kao eksponent one opcije koja zapravo pomiruje strane u sukobu. To znaci, a to se i vidi da se podrska upucuje upravo onim mjerama koje se danas nalaze na teskoj provjeri u Skupstini Jugoslavije. S obzirom na taj vanjski faktor odlazak Markovica s premijerskog mjesta mogao bi znaciti zaustavljanje ionako vec suzenog toka financijske podrske reformi jugoslavenske privrede. Zatim, sasvim bi sigurno dovela do izvjesne politicke izolacije ovih prostora sve dok se na njima mirnim i demokratskim rjesenjima, odnosno na neki drugi nacin ne postigne dogovor. Izolacija Jugoslavije, pak, predstavlja preventivnu mjeru u odnosu na ono sto ovdje kod nas mogu znaciti ti drugi nacini. U pregovarackom smislu Markovicev odstup s premijerske stolice znacio bi prekid one vrste bilateralnih i multilateralnih pregovora u koje ulazi svaka clanica medjunarodne zajednice. To bi znacilo zaustavljanje toka ideja na isti nacin na koji je tok kapitala vec zaustavljen zbog politickih prilika ju zemlji. Medjutim, razvoj situacije u Skupstini Jugoslavije pokazuje da ce premijer s osmijehom vjerojatno prezivjeti i trecu rundu. Bez obzira pa to sto mu sasvim sigurno ni u finisu rasprave delegati iz Srbije i Crne Gore nece dati podrsku. Vrlo zanimljiva je opaska jednog od zastupnika koji kaze: "Do dolaska Markovica na premijersko mjesto za sve nase nevolje bili su nam krivi Turci. Markovicevim dolaskom sva krivnja pala je na njega, pa ispada da je trenutni premijer najveci Turcin rodjen na ovim pnostorima." Primjetna rezignacija u toj izjavi sadrzava i najjasniji opis polozaja u kojem se savezni premijer trenutno nalazi. Cinjenica jest da je samo promjenom politickog vokabulara on postao predsjednikdm vlade. A da bi ministarski tim na cijem celu stoji doista bio vlada, Markovic je propustio da povuce neke vladarske poteze onda kada je to trebalo. Dva su problema iz toga nastala. Prvi, sto je reforma zakocena, i to vrlo uspjesno. Drugi, sto mu danas upravo zbog izostanka te cvrste politike kritiku upucuju oni koji su svojim aktivnostima najvise pridonijeli zaustavljanju procesa promjena vodjenih iz SIV-a. Prema tome, Markovicevo trece ispitivanje povjerenja pred Skupstinom Jugoslavije, prodje li on, moralo bi rezultirati i zahtjevom za vrlo ostrim mandatom koji bi potpisali skupstinski zastupnici. Ostrim prema svima i svakome, u okviru onih poslova koje Markovic sazima pod sintagmom "jedanaest plus tri". Ne zatrazi li Markovic to pravo da u okviru tocno utvrdjenih nadleznosti stvarno bude vlada, nece dobiti cetvrtu priliku za produzetak mandata. Kljucni 15. svibnja Gotovo na rubu tih politickih spekulacija zaboravljenom ostaje jedna vrlo zanimljiva i moglo bi se dogoditi da bude vrlo znacajna. Rijec je o - 15. svibnju. Toga dana, naime, trebalo bi doci do smjene rotirajucih predsjednika Predsjednistva SFRJ. Moze li Jugoslavija ovakva kakva je danas zajedno s odnosima koji u njoj vladaju i u fazi pregovora sestorice republickih vodja u kojoj ti pregovori jesu, podnijeti cinjenicu da se na dvije kljucne savezne funkcije nalaze dvojica Hrvata? Ako su dosad politicki analiticari s puno prava zakljucivali da se guzva oko Predsjednistva SFRJ namjerno stvara kako bi se izbjegao dolazak na predsjednicko mjesto Stipe Mesica, onda bi u nekim buducim raspravama svakako trebali ukljuciti i faktor Markovic. Padne li Markovic sada, ni Mesic nece doci u predsjednistvo. Jer, tada postaje sasvim svejedno za hrvatsku stranu, tko je savezni premijer, odnosno kakva je uloga Predsjednistva SFRJ. A u podjelama izmedju republickih opcija na toj strani bi po svoj prilici bile i Slovenija i Makedonija, a onda po logici trenutne situacije i dio rukovodstva Bosne i Hercegovine. Taj 15. svibnja, dakle, pod upitnikom je okoncanja rasprave o Markovicu. Upitnik je tim veci sto sasvim sigurno opcija Ante Markovica omogucava ne samo mirno rjesenje jugoslavenske krize nego i amortizaciju najdrasticnijih zahtjeva koji se javljaju ispod plasteva gotovo svake od sest sluzbenih republickih politika. Prema tome, odlucivati o Markovicu i nastavku ili prekidu jugoslavenske drame znaci odlucivati o sudbini svakog od njenih aktera. Ta uloga Markovicu odgovara, a zapravo omogucuje da bez mnogo kalkulacija bude mnogo ostriji u ocjenama nego sto to danas jeste. Ne zato sto bi se time omogucilo da premijer odigra sam kljucnu jugoslavensku ulogu, ma koliko se spekuliralo da to on i zeli. Bitnije je sto Markovic pomiruje ovdasnje politicke gromove. ("Nedjeljni Vjesnik", 28.travnja 1991)
novine.129 .bale.,
Sećate li se Nikole Šećeroskog? ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ ON 12.decembar 1990. ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ Nikola Šećeroski ────────────────── kandidat grupe građana Rođen sam u selu Radožda s.o. Struga S.R. Makedonije dana 2.12.1934. god. od majke Spasa devojačko Teštanoska Šećeroska i oca Trajko Šećeroski. Potičem od NAJSIROMAŠNIJE PORODICE u Selu stoga sam morao od OSAM GODINA DA budem sluga kod šiptara i u manastiru svete Bogorodice. A ZATIM SKORO DVE GODINE žOBAN SEOSKIH OVACA ZA OVO VREME UBIO SAM VUKA ŠTAPOM I KAMENJEM POMOĆU MOG VERNOG PSA KOJI SE ZVAO MURO. ALI JA KOJI SAM UBIO VUKA DOBIO SAM NAGRADU SAMO 500 DINARA A ONAJ KOJI JE ODRAO KOčU VUKU DOBIO 2.000. ETO TI PRAVDE. OVO NISAM TEK ONAKO NAVEO. OVA žINJENICA PRATI ME VEĆ PREKO DVADESET I PET GODINA MOJE NATžOVEžANSKE BORBE ZA žUVANJE JUGOSLAVIJE OVAKVA KAKVA JE, ZA USTAVNOST I ZAKONITOST za POŠTOVANJE LJUDSKA I GRAĐANSKA PRAVA ZA JEDNAKOST PRED ZAKONOM I USTAVOM OVE ZEMLJE. ZA BRATSTVO I JEDINSTVO ZA KOMŠISKA SLOGA I LJUBAV. ZA SLOčNOG čIVOTA NA OVIM PROSTORIMA JER SMO SVI SUDBINSKI POVEZANI, DA čIVIMO ZAJEDNO BEZ MRčNJE, NASILJA I TERORA JEDNIM SA DRUGIMA. Upravo zato ja sam osam godina hapšen zatvaran i maltretiran slat u ludnicu moja kuća je godinama KAMENOVANA PA SMO MORALI DA BEčIMO IZ NJE. OVA TEŠKA NEDELA ZNA SE KO JE POžINIO TO JE TRAJAN Majanoski i njegovi sinovi koji se ORGANIZOVANO ŠTITI I BRANI NA SVIM NIVOIMA, NA VELIKA čALOST I SRAMOTE U PRAVOSUDNIM ORGANIMA počev od s.o. žukarica do FEDERACIJE. ZATIM POžEV OD OPŠTINSKOG SUDA DO SAVEZNOG SUDA JUGOSLAVIJE. ZATIM POžEV OD OPŠTINSKOG TUčILAŠTVA PA SVE DO SAVEZNOG JAVNOG TUčILAŠTVA. OVO DOKAZIVAM I TO ARGUMENTOVANO MOJA NADžOVEžANSKA BORBA JEDNOG POJEDINCA. U 1952. godine zaposlio sam se u Preduzeče Rad u Beogradu. Kao fizički radnik sa mog oca Trajka po zanimanje zidar. Radili smo na sajmu u Beogradu. Pošto nisam imao kapu na glavu tražio sam prazan džak od cementa da bi napravio kapu. Kada sam prazan džak nosio u ruci naišao je poslovođa i upitao odakle ti je to džak, ti si prosuo cement da bi dobio prazan džak. Sve moje napore da dokažem da ja to nisam uradio nisu urodili plodom. Podneo mi je prijavu i morao sam da platim taj džak, tako da sam skoro mesec dana radio džabe jer mi je odbijeno na blagajni. Posle toga u 1953. zaposlio sam se u Tetovu na izgradnji fabrike Teteks i dalje kao fizički radnik. PRILIKOM DIZANJA NA LEĐA KANALSKE BETONSKA PLOžE UGANUO SAM KIžMU. TAKO DA NISAM MOGAO DA MAKNEM. OTIŠAO SAM KOD LEKARA DAO MI JE NEKE LEKOVE I TERAO NA POSAO POŠTO JA NISAM MOGAO DA HODAM A KAMOLI DA RADIM A NISAM DOBIO BOLOVANJE JA SAM MORO DA NAPUSTIM PREDUZEĆE I DA SE LEžIM KUĆI. Druge godine otišao sam u N. armiju. Za vreme služenja vojnog roka RAZBOLEO SAM SE od "ameba". Nekoliko puta išao sam kod lekara ALI ME ON PROGLASIO SIMULTANTOM IAKO zato ja nisam imao potrebu jer sam bio kurir. POŠTO SAM KAO KURIR POZNAVAO GENERALA RAUŠA STEVO ja sam jedne večeri rešio da sa korza u MOSTARU koji je bio sa svojom ćerkicom pratim sve do njegove kuće da vidim gde stanuje da bi mi jedino on spasao život. Što se to opravdano dokazalo drugog dana u večer oko osam 20 čas. uveče došao njegovoj kući. Pokucao sam na vrata, izašla je njegova žena. Upitala me je izvolite vojniče, uđite u kući, ja sam ušao i objasnio DA SAM NA TEŠKIM MUKAMA I DA SAM U OPASNOSTI PO čIVOT A DA ME NIKO NE RAZUME. Posle izvesnog vremena došo je GENERAL RAUŠ, ja sam se prestavio i objasnio o čemu se radi. On me upitao vojniče KOLIKO JE TVOJA TELESNA TEčINA JA MU ODGOVORIM DRUčE GENERALE 48 KILOGRAMA. A on mene vojniče sutra ujutro da budeš u mojoj kući u 7 čas. RAZUMEM DRUčE GENERALE. Ujutro ja se javljam mom kapetanu i objasnio da odmah moram da se javim generalu RAUŠU. On odmah promenio boju i rekao: šta kažeš, bre, šta kažeš, bre, 2 do tri puta ponovio ovu reč. Onako zbunjeno rekao mi je Nikola zategni se zakopčaj se lepo i idi. Kada sam stigao kod njega on me je već čekao u dvorištu i odmah smo seli u kola i pravo u ambulanti kod lekara koji me je PROGLASIO SIMULANTOM. Kada je general upitao da li poznaješ ovog vojnika on je odgovorio potvrdno. E pa kad je tako onda neka vojnik stane na ovu vagu. Kad sam stao na vagu, vaga je POKAZALA 48 KILOGRAMA. Šta ćemo sad doktore, da li ovaj vojnik po propisima može služiti vojsku u J.N.A. Posle svega toga otišao sam u Bolnici u Sarajevo i ležao (tri meseca) I TAKO MI čIVOT SPASAO GENERAL RAUŠ STEVO VELIKO MU HVALA. TAKVI SU NAM LJUDI POTREBNI I DANAS. LJUDI VISOKO MORALNI čIVOTA U NAŠOJ ZEMLJI. U Vranic G.P. Sarajevo dobio sam i ja i moj brat Branko Šećeroski odkaz zajedno iako sam ja u tom preduzeće osnovao... (nečitko - prim. red.) i to zvali su me dopisom koji su mi uputili u moje selo. Posle toga došao sam u Beograd u 7. jul. Gde je počelo moje hapšenje koje je trajalo OSAM GODINA I SLANJE U LUDNICU. Oklevetali su me da sam odvezao fasadne skele da pobijem radnik (!!!) a i ja sam radio na tim skelama i to najvećoj visini. A ostali majstori bili ispod mene. Kasnije je vođen disciplinski postupak. Pa sam ja OSLOBOĐEN KLEVETE I LAčI o čemu posedujem i odluku u pismenoj formi. U Sarajevu spaso sam ženu koja se davila. čena petoro dece, koja je dala pismenu izjavu, koju ja imam i dajem na uvid. Spasavao sam bezbroj sirotinje da dobiju svoja ustavom zakonita prava. Dokaz za svakog čoveka posedujem dosije dođite u mojoj kući pa se uverite a daću vam i adrese tih ljudi pa proverite moje navode. Izborna beseda Nisam stigao da pripremim jer sam bio premoren. Nikola Šećeroski Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.130 zonjic,
From: UBBG::EIGALY 29-APR-1991 17:10 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 29.travnja 1991 U hrvatskim selima kod Knina vlada uznemirenost Vojska blokirala Kijevo Policajci MUP-a, po naredbi, ostaju u Kijevu, nece pucati prvi, ali ce se u slucaju napada braniti MIROSLAV IVIC, MIRKO CURUVIJA, SLAVKO ZUPAN, HTV, HINA, TANJUG Split Jake vojne jedinice u nedjelju oko podneva blokirale su sve prilaze hrvatskom selu Kijevu izmedju Vrlike i Knina, koje je vec mjesecima opkoljeno barikadama nelegalne srpske milicije iz Knina. U srijedu je u Kijevu uspostavljena policijska stanica MUP-a Hrvatske koja je u nedjelju ujutro zapocela s radom. U 13 sati, medjutim, kako smo saznali u Vrlici, u Kijevo iz pravca Knina stizu oklopni transporteri i dva tenka JNA komandantom jedinica potpukovnikom Djukicem. On je zapovjedniku stanice dao ultimatum da policajci napuste Kijevo u roku od pet minuta, u protivnom ce vojska pucati. No, policajci MUP-a ostali su u Kijevu. Poslijepodne je pomocnik ministra unutarnjih poslova Hrvatske Slavko Degoricija preko Hrvatskog radija uputio naredbu pripadnicima MUP-a da ne otvaraju vatru prvi, ali, ako se bude pucalo na njih, da odgovore oruzjem jer ce "odgovornost snositi onaj tko je izdao naredjenje vojsci da napadne". KIJEVLJANI IZISLI PRED VOJSKU: Vec dovoljno umorni i iznervirani stanovnici Kijeva, tocnije zene i djeca, postavili su se izmedju vojske i policijske stanice, jasno izrazavajuci spremnost da brane selo. Mitraljeske su cijevi kako javljaju iz Kijeva, uporene u njih, no, srecom, razum je: jos prevladavao. U medjuvremenu, u Kijevo kao pojacanje jedinicama JNA stizu i Marticevi specijalci u pet landrovera, a vojska postavlja prepreke na izlasku iz Vrlike prema Kijevu u selu CivIjani. Vojni se ultimatum iz sata u sat produzava. Stanje na podrucju Vrlike i Kijeva bilo je izuzetno napeto, pa je bilo tesko predvidjeti sto sve moze donijeti noc. UZNEMIRENOST U DRNISU: Uznemirenost je velika i u Drnisu kao i ogromno ogorcenje zbog onoga sto se zbiva u i oko Kijeva. Zitelji drniske krajine okupljeni su ispred zgrade opcinske Skupstine na prosvjednom skupu na kojem im se u nedjelju uvecer trebao obratiti predsjednik SO Josko Odak, predsjednik Opcinskog odbora HDZ, zastupnik u hrvatskom Saboru Smiljan Reljic i zupnik Drniski fra Ante Cavka. Drnisani su posebno ogorceni sto su u toku poslijepodneva vojni helikopteri nadlijetali policijsku postaju u Drnisu, a prema nekim obavijestima koje stizu s terena, vojni transporteri usli su u Petljuh, selo u drniskoj opcini na granici prema kninskoj, nastanjeno srpskim zivljem. U trenutku dok ovo javljamo zbor je poceo, a okupljeni narod u sredistu Drnisa je uzvikivao: "Oruzje! Oruzje!". VOJSKA BLOKIRALA PROMET: Prema informacijama Policijske uprave u Zadru od nedjelje uvecer, oklopna vozila JNA iz benkovackog garnizona nalazila su se na cesti koja vodi iz Benkovca prema Stankovcima kod sela Miranje, te na prometnici juzno prema Biogradu na moru, izmedju sela Sopot i Zapuzane. Svako odvijanje prometa tim cestama bilo je onemoguceno. Dvadesetak tenkova i vojnih transportera nalazilo se na cesti Benkovac-Obrovac kod sela Krusevo, na lokaciji Njivice. Dok su tenkovi prolazili Krusevom, nekulturnim gestama je provocirano stanovnistvo koje se naslo na magistrali. Pojava vojske na tim cestama, i u neposrednoj blizini mjesta s hrvatskim stanovnistvom u kojima su otvoreni, ili se planiraju otvoriti policijski odjeli, unijela je veliki strah medju stanovnistvo. Prijepodne, juzno od mjesta Polaca, u benkovackoj opcini, iz zasjede je pucano na patrolu MUP-a iz Policijske postaje u Biogradu na moru. U KNINU TRAZE INTERVENCIJU JNA: Savjet za narodnu obranu SO Knin izdao je saopcenje u kojem se kaze da je formiranje policijske stanice u Kijevu izazvalo uznemirenje i gnjev u kninskoj opcini te da prijeti opasnost od nekontroliranih sukoba. Ne postoje razlozi za formiranje nijedne policijske stanice MUP-a na podrucju opcine Knin jer po misljenju SNO MUP za to nije nadlezan, kaze se dalje u saopcenju. Na osnovu odluke predsjednistva Jugoslavije JNA je ovlastena da sprijeci sve medjunacionalne sukobe pa SNO zahtijeva od potcinjenih u JNA da onemoguce "provokativni rad policijske postaje u Kijevu". Na kraju saopcenja je Savjet zatrazio od milicijske stanice u Kninu da uvede red i mir na podrucju MZ Cetina, Civiljane i Polaca. SAZVANA SJEDNICA PREDSJEDNISTVA SFRJ: U povodu dogadjaja u Hrvatskoj u nedjelju uvecer pocela je sjednica Predsjednistva SFRJ. Do zakljucenja lista nismo dobili izvjestaj sa sjednice Predsjednistva SFRJ. ...................................................................... Izjava Stipe Mesica Koga stiti armija HINA Zagreb Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske uspostavilo je policijske stanice u nekim mjestima u kojima stanice ranije nije bilo, zbog stalnih prijetnji maltretiranja gradjana i upada terorista na podrucjima gdje se nalaze novouspostavljene stanice, a sto gradjani vise nisu mogli trpjeti. Takvi potezi MUP-a ocito nisu odgovarali kninskim samozvancima, koji su pokusali s nekakvim svojim oruzanim skupinama intervenirnti i traziti da se te stanice rasformiraju - rekao je u nedjelju uvecer za Hinu i Hrvatsku televiziju potpredsjednik Predsjednistva Jugoslavije Stipe Mesic, u povodu najnovijih zbivanja u Vrlici. Mesic kaze da ga je prekjucer u povodu tih zahtjeva telefonom zvao predsjednik Predsjednistva Jugoslavije dr. Borisav Jovic, i zalagao se da se ispune zahtjevi oko ukidanja policijskih stanica, jer ce inace prema Jovicevim rijecima vojska intervenirati. Tu se postavlja pitanje koga vojska stiti. Ona ne moze biti nekakva tampon zona izmedju dvije strane, jer ne postoje dvjje strane. Postoji legalna vlast u Hrvatskoj, i ti samozvanci koje je Hrvatska do sada tolerirala, da ne bi doslo do upotrebe sile. Vojska mora dati decidiranu izjavu o tome sto zeli. Stipe Mesic je izjavio da upravo krece na sjednicu Predsjednistva Jugoslavije, na koju su pozvani i predstavnici Armije. Prema Mesicevim rijecima, zahtijevat ce se da se vojska izjasni koga ona stiti, buduci da ju legalna vlast u Hrvatskoj i placa da je stiti. Ako ce Martic placati Armiju, onda neka ona stiti Martica; oni se moraju izjasniti. Ali onda znamo sto trebamo poduzeti. Mesic je izrazio uvjerenje da ce u Predsjednistvu Jugoslavije pobijediti razum, kao i u vojnom vrhu, i da ce legalni rezim normalno upotrebljavati svoja raspoloziva sredstva radi zastite ljudi i njihove imovine. Armija ne moze kontrolirati niti jedno ministarstvo unutarnjih poslova bilo koje legalne republike u tome gdje ce ono postaviti policijske stanice. Na pitanje da li zna koliko snazne vojne snage se nalaze u okolini Kijeva, Mesic je odrecno odgovorio, rekavsi da ga nitko o tome nije obavijestila, te da samo zna kako je vojska izasla svojim transporterima na ulice, i opkolila policijsku postaju u Kijevu. Mesic drzi da se to moze okvalificirati upotrebom Armije, te je izjavio da ce traziti na Predsjednistvu da se odgovori po cijem je to nalogu ucinjeno.
novine.131 .bale.,
══════════════════════════════════════════════════════════════════════ ORDEN ZA MALO MORGEN Na svom redovnom zasedanju, održanom 18.4.1991. godine, KANCELARIJA ORDENA I MEDALJA "Srpske reči" donela je U K A Z kojim se narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije BATRIĆ JOVANOVIĆ odlikuje ORDENOM TELEDIRIGOVANOG DELEGATA SA METUZALEMOVOM LENTOM Odren se dodeljuje za iskreno služenje svakome i svačemu, u svim sistemima i bez ikakvog sistema. Prednost i požrtvovanje koje unosi u ovaj odgovoran posao funkciju večnog i neizbežnog delegata čini najsvetlijom perspektivom svakog našeg socijalistički programiranog subjekta i objekta. Sve to druga Jovanovića preporučuje i za najodgovornija mesta, uključujući i mesto predsednika saveta potrošača u mesnoj zajednici. ══════════════════════════════════════════════════════════════════════
novine.132 .bale.,
══════════════════════════════════════════════════════════════════════ Vreme, 29. april 1991. ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ Tuđmanovih godinu dana GENERAL MALE HRVATSKE ───────────────────────── ───────────────────────────────────────── Ostareli general stegnutih vilica, s osmehom ajkule, potpuno obuzet osećanjem veličine vlastite istorijske misije, ne može biti omiljena javna ličnost osim kad su građani teško obmanuti i preplašeni ───────────────────────────────────────── Kada je pre godinu dana HDZ trijumfalno pobedila na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj, bio je to šok za ostatak Jugoslavije, pa i za dobar deo Hrvatske. žinilo se da gotovo niko nije bio spreman da prihvati takav ishod. Bio sam tih dana u Zagrebu i dobro se sećam kolege sa slovenačke televizije, koji je zurio u monitor s izbornim rezultatima, držeći se za stomak. Niti je bio komunista, niti mu je bilo šta zavisilo od tih izbora, ali bilo mu je muka. Ponavljao je da se s tim ne može živeti. Izborna kampanja HDZ tada je delovala ekstremno nacionalistički, a u medijima van Hrvatske, pogotovu beogradskim, govorilo se o obnovi ustaštva. Najmanje je bio iznenađen slavni tvorac te pobede, Franjo Tuđman, koji je uoči izbora predviđao da će HDZ osvojiti oko 60 odsto mesta u Saboru. On je najmanje brinuo i zbog reakcija u drugim sredinama. U televizijskoj debati pred izbore, u kojoj su učestvovali i Ivica Račan i Miko Tripalo, Tuđman ih je hladno podsetio na to da su u očima Beograda svi oni ionako ustaše. U to vreme Srbija je delovala homogeno, na Miloševiću se nije primećivala ni najmanja senka sadašnje agonije, a srpsko-hrvatski sukob tek je počinjao da se otvara. Govorilo se da je Tuđmanovu pobedu izborio najviše Milošević i beogradska medijska agresija nad "ćutljivom" i politički zaista slabom Hrvatskom. Pobeda HDZ nije zabrinula euforično samouvereni Beograd koji je već bio zaratio s celim svetom - ne pitajući šta košta. Ali, već prvog dana po izborima, nagađalo se o mogućoj vojnoj intervenciji i prve Tuđmanove izjave bile su intonirane veoma obazrivo i konstruktivno. U Sloveniji je, istina, već bio na vlasti DEMOS, ali to je bila šarena koalicija; osim toga, Slovenija je uvek bila pomalo posebna i svakako manje važna od Hrvatske. Armija, dakle, nije reagovala, ako je uopšte i bila u iskušenju, ali nema sumnje da Tuđmana nikako nije mogla normalno prihvatiti. Svoj politički kredit ovaj bivši general vuče iz 1971. godine, mada je već nekoliko godina ranije, povodom tada velike afere oko Deklaracije o hrvatskom jeziku, bio isključen iz Partije. U maspoku je bio jedini od istaknutijih žrtava, ali prošao je relativno dobro; odležao je samo deset meseci. Mnogi su u toj velikoj čistki prošli daleko gore, što mu nikada nisu mogli oprostiti. Smatralo se da je dobio generalski popust, ne samo zbog kraće robije, nego i zbog toga što je odsedeo u boljem zatvoru (Lepoglavi), dok su ostali mahom dobijali ozloglašenu Staru Gradišku. Besprekorno čestiti Vlado Gotovac seća se (Republika, 1-2, 1991) da je Tuđmanu bilo dopušteno da se brije u brijačnici s toplom vodom, što je bila ogromna povlastica, za koju je general nalazio da mu prirodno pripada. Ponovo je 1981. osuđen za neprijateljsku propagandu, zbog tvrdnji u jednom intervjuu (za koji je poricao da ga je dao) da je u Jasenovcu ubijeno 65 hiljada Srba. (U najnovijem intervjuu za "Start" Tuđman govori o tridesetak hiljada jasenovačkih žrtava). Dobio je tri godine, ali je oslobođen posle devet meseci. Ni tada, kao ni prvi put, uglavnom nije bio u zatvoru, nego u zatvorskoj ambulanti, na neuporedivo blažem režimu. Ova podsećanja na Tuđmanove zatvorske privilegije važna su jedino utoliko što za njega, kao uostalom i za većinu postkomunističkih "karijera", robija i progon predstavljaju osnovnu kvalifikaciju i dokaz političke kompetentnosti. Nikad ga nisu mnogo voleli i posebno poštovali u krugovima zagrebačke intelektualne opozicije. Sedeo je u luksuznoj vili na Gvozdu, držao se generalski nadmeno, malo ko mu je dolazio, a on je odbijao da učestvuje u akcijama kao što su bile razne peticije vezane za zaštitu ljudskih prava, posebno popularne tokom osamdesetih. Kada je konačno postalo moguće pravo političko organizovanje, mada još ne stranačko, osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu, s ekstremnim i ekspanzivnim programom. Gotovac ističe kao "neoprostiv moralni presedan" činjenicu da je Tuđman falsifikovao potpise osnivača HDZ, dodajući tom spisku imena mnogih poznatih hrvatskih opozicionara. Za docniji uspeh zaslužni su mnogi koji su gradili organizaciju, skupljali novac od iseljenika, ali Franjo Tuđman je nesumnjivo bio oličenje onoga što je u tom trenutku želela većina Hrvata. Smatralo se da je većina glasala iz straha, Srbija je već imala ratnog vođu i ratobornu politiku, pa se generalsko rešenje prosto nametalo. Prednost je bila i to što se Tuđman poluamaterski bavio istorijom, jer su dominantne političke teme bile i ostale vezane za rasplitanje i tumačenje prošlosti, a ne za stvaranje budućnosti. Najzad, Tuđman je najodlučnije isticao ono što se, bar u Srbiji, smatra vekovnom težnjom hrvatskog naroda - nezavisnu državu. Došavši na vlast, on je sve podredio ovom cilju. Okružio se bivšim oficirima Armije i policije, pa mu je vrhovništvo počelo ličiti na južnoameričku huntu. Datum dolaska HDZ na vlast postao je državni praznik. Počela je parada lenti, grbova i zastavica; počelo je čišćenje jezika, preimenovanje ulica i trgova, sve u duhu opšte kroatizacije, nacionalnog pomirenja i vraćanja dostojanstva naroda. Tuđman je zauzeo državničku pozu i u tom trijumfalnom i svečarskom hrvatovanju snašao se izvrsno. Sve ostalo, u ovih godinu dana, bile su muke, nevolje i neuspesi. Istra i deo Dalmacije nikad ga nisu prihvatili, jer nova vlast nije imala smisla za etničke i kulturne nijanse, namećući i jednu vrstu Mediteranu strane, teskobne, srednjoevropske discipline. Taj otpor nije još jače buknuo, jer ga je pretekao drugi, veći i opasniji - srpski. Makoliko Tuđman okrivljavao "scenariste iz Beograda" za sve što mu se oko Kninske krajine dešavalo, u prvom redu sam je kriv. Na srpski otpor morao je računati i ne bi ga mogao bez nasilja ni slomiti ni kontrolisati; tu nisu bile neophodne nikakve četničko-boljševičko- -miloševićevske zavere. To bi mu se na ovaj ili onaj način dogodilo, sve i da nije bilo strašnog genocidnog ratnog iskustva, kojeg taj narod ima pravo da se seća i na koje niko nema pravo da ga podseća. Tuđman je mogao učiti na lekciji koju je Milošević dobio na Kosovu, ali je tu priliku uglavnom propustio. Slučaj je gotovo identičan, bez obzira na to što se i u Beogradu i u Zagrebu veruje da postoji razlika u korist sopstvenog prava. Posle očiglednog pokušaja nacionalne majorizacije i dominacije, ni jednima ni drugima ništa ne vredi ubeđivanje svoje manjine da će joj sva prava biti zajamčena odnosno garantirana. Tuđman se, istina, uzdržao od toga da na Knin pošalje policiju, ali je uradio nešto što u u toj situaciji Makijaveli nipošto ne bi savetovao: počeo je propagandni rat, pojačan stalnim pretnjama bez pravog pokrića. Tako je samo mobilisao pobunjene Srbe i dobio "balvan revoluciju". Morao je znati da mu pozivanje na pravo i izborni legitimitet vlasti neće mnogo vredeti, pogotovu kada i sam ignoriše jugoslovenski pravni sistem i kada je svaki legalitet u zemlji poništen. Ipak, Tuđmanu valja priznati da je podvrgnut velikim iskušenjima, za godinu dana vlasti, uspeo da izbegne najteže greške i ispolji strpljenje, prisebnost i promišljenost. Pored kninske pobune, nalazio se pod opasnim pritiskom Armije, dok je s druge strane morao zadovoljiti hrvatske nacionalne ambicije i egzaltaciju koju je sam podsticao. Socijalni gnev još ga nije ozbiljno pogodio, valjda zato što se u Hrvatskoj, kao doskora u Srbiji, još neguje strahopoštovanje pred važnim nacionalnim zadatkom, ma šta to značilo. Najveći san Franja Tuđmana, Hrvatska Nacionalna Država, biće njegov najveći neuspeh. Ta država, isto kao i Srbija, počela je da jede sopstveni rep. Pokazalo se najpre da insistiranje na etničkom načelu odmah dovodi do teritorijalne kontrakcije, a težilo se proširenju. Tuđman je još u predizbornoj kampanji jasno nagoveštavao da ima pretenzije na Bosnu, da bi posle prihvatio postojeće republičke granice, ali tek kada se pokazalo da više ne kontroliše ni celu hrvatsku teritoriju. Njegov konfederalizam jeste separatizam i izraz dubokog razočarenja u svaku Jugoslaviju. Njegova politička sudbina zavisiće u najvećoj meri od sposobnosti da se prilagodi realnosti, odustane od male nezavisne Hrvatske i potraži način da, uz okrnjenu suverenost, hrvatski interesi budu što bolje zaštićeni u Jugoslaviji. I u ovom smislu bi za Tuđmana Miloševićevo iskustvo moglo biti poučno. I on je ustrojio državu spremajući se za "velika dela", što znači da je medijima zavladala zaglupljujuća propaganda, da je sprovedena radikalna kadrovska čistka, da se privreda zapušta i iscrpljuje, da se investira u naoružanje i policiju. Sve to je u Srbiji već slomilo Miloševića. Shvatajući da mu je takav partner neophodan, Tuđman je požurio da se s njim sastane u Karađorđevu, odmah posle martovskih demonstracija. U Hrvatskoj je taj gest doživljen kao sablazan. U istom KarađorĐevu, gde je jednom smenjivano hrvatsko rukovodstvo, Tuđman je, veruje se, Miloševiću pritekao u pomoć kada mu je bilo najteže. Njihove sudbine su povezane, njihovi politički projekti su slični, ali u političkim stilovima ima razlika. Tuđman je od početka isticao prozapadnu orijentaciju, nastojeći da stekne naklonost Zapada ukazivanjem na srpski boljševizam. Ubrzane promene u Srbiji sada mu taj argument izbijaju iz ruku, a svet ionako nije pokazao mnogo simpatija za njegov konzervativni nacionalizam. Evropa kojoj teži upravo od toga zazire ne manje nego od boljševizma. Milošević nigde ne putuje, znajući da neće biti dočekan cvećem, dok Tuđman ide makar da bi samo u prolazu stegao ruku Džordžu Bušu. Rezultat je uglavnom isti. Niko ih nigde neće razumeti tako dobro kao što oni razumeju jedan drugog. Sve što je Tuđman stvorio u Hrvatskoj, uključujući i samu njegovu ličnost, ima smisla jedino u uslovima vanrednog stanja. Ostareli general stegnutih vilica, s osmehom ajkule, potpuno obuzet osećanjem veličine vlastite istorijske misije, ne može biti omiljena javna ličnost, osim kad su građani teško obmanuti i preplašeni. Ne može jedan bivši oficir Udbe i bivši šef svih zatvora u Hrvatskoj pod normalnim okolnostima postati njegov predsednik vlade. Ne verujem ni u kakve večite opsesije hrvatskog niti bilo kojeg naroda, ali ne sumnjam da građani znaju da razlikuju slobodu od neslobode i da vek ovakvog režima ne može biti dug. STOJAN CEROVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.133 dpozaric,
************* Tuđmanovih godinu dana GENERAL MALE HRVATSKE ************** Bale, neizmjerno sam ti zahvalan jer me ovo zanimalo a nisam mogao pronaći Vreme. Go ahead ! dp
novine.134 vcalic,
Ovaj tekst je verovatno najobjektivniji pogled na aktuelnu političku situaciju u YU koji sam imao prilike da vidim. Svaka ti čast, Bale, za ove priloge. WR
novine.135 vasiljevic,
Objektivnost je veoma nezasluzna stvar. Zato je bolje ne ocenjivati je , ali u svakom slucaju svaki korak ka njoj treba podrzati. P.S. Idemo li u rat??? Marko (the warior)
novine.136 zonjic,
From: UBBG::EIGALY 3-MAY-1991 11:26 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 3.svibnja 1991 Obracanje predjednika Tudjmana hrvatskom narodu i svim gradjanima Hrvatske Znat cemo obraniti Hrvatsku Suoceni smo s pocetkom otvorenog rata protiv Republike Hrvatske - Ako ce se trebati suprotstaviti i oruzjem u rukama i braniti slobodu i suverenitet Hrvatske, mi cemo to uciniti, ali cemo to uciniti kad sva druga sredstva vise ne budu dostupna i kad nam nista drugo neco preostati Nakon odrzane sjednice Vrhovnog drzavnog vijeca obracam se hrvatskom narodu i svima gradjanima Hrvatske. Dozivjeli smo najtragicniji dan u kratkoj povljesti nove demokratske vlasti, nakon jedva jednogodisnje pobjede mlade demokracije u Hrvatskoj. Suoceni smo s, mogao bih reci. pocetkom otvorenog rata protiv Republike Hrvatske. Sredstva javnog priopcavanja javila su da je u istocnoj Slavoniji poginulo 15 do 20 hrvatskih redarstvenika. Prema najnovijim vijestima ipak nije toliki broj. Prema posljednjim podacima bilo je devet mrtvih i tri nestala hrvatska policajca. POKUSAJI OBARANJA HRVATSKE VLASTI: Taj tragicni dogadjaj nije dosao iznenadno. Mi smo suoceni svu godinu od uspostave hrvatske demokracije i nove vlasti s pokusajima izazivanja gradjanskog rata, oruzane intervencije, s pokusajem zapravo obaranja hrvatske vlasti i suzbijanja suverenosti Republike Hrvatske koju je ona navijestila osvajanjem svoga novoga Ustava. A posljednjlh dana te namjere i ti dogadjaji ocitovali su se u maltretiranju, u fizickom i psihickom teroru stanovnika sela Kijeva, zatim u muckom ubojstvu redarstvenika u Polaci, zatim ranjavanju dvojice policajaca i odvodjenju petorice ljudi iz sela Potkonje, i napokon doslo je do zarobljavanja dvojice hrvatskih policajaca u Borovu Selu kraj Vukovara, i onda do najtragicnijeg dogadjaja, do pogibije devetorice redarstvenika kad su pokusali osloboditi dvojicu svojih drugova policajaca u Borovu Selu. Sve to govori da smo suoceni s veoma rasprostranjenom i razradjenom akcijom cetnickih i velikosrpskih elemenata od Knina do istocnih sela Slavonije da rasire odmetnicki pokret, da izazovu oruzanu intervenciju armije i sprijece promjene na vrhu Jugoslavije u Predsjednistvu, da onemoguce raspisani referendum s kojim bi i hrvatski narod i svi narodi Hrvatske izrazili svoju volju, svoju demokratsku odlucnost o tome na koji nacin zele da izadju iz postojece politicke krize Jugoslavije. Mi smo suoceni s inscenacijom koja traje od prvih dana uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj koja je nastojala da preko dogmatskih komunistickih elemenata u samoj armiji i oko armije, oko mobilizacije svih velikosrpskih imperijalistickih krugova, tezi za obaranjem ne samo demokratske vlasti u Hrvatskoj nego i za uspostavom srboslavije ili pak, velike Srbije. Suoceni smo s politikom koja cak zeli otjerati republiku Sloveniju iz jugoslavenske zajednice da bi se obrusila na Hrvatsku, da bi Hrvatsku ukljucila u veliku Srbiju. Pritome je veoma zanimljivo da su ti velikosrpski i cetnicki krugovi racunali i s time da ce se Jugoslavenska armija izravno angazirati na njihovoj strani. Medjutim, ta jugoslavenska armija kao i Predsjednistvo Jugoslavije formalno su priznali legitimitet nove hrvatske vlasti, ali su se i neodlucno i neodredjeno postavili prema odmetnickom pokretu koji se javio od Knina pa evo sada do Slavonije. Treba reci istinu da vrh Jugoslasenske armije i vise zapovjednistvo Jugoslavenske armije, uopce zapovjednistvo jugoslavenskih jedinica nisu otvoreno stali na stranu odmetnickog pokreta i cetnickih elemenata, ali se drzanje pojedinaca, pa i nekih jedinica u pojedinim slucajevima, bilo je na taj nacin ocitovano da su ti odmetnici i ti cetnicki elemeti mogli racunati da ce ta armija stati na njihovu stranu. Jer je armija posmatrala formiranje odmetnistva u Kninu, pa cak i postavljala uvjete da povuku redovne policijske snage MUP-a, a nije recimo postavljala takve uvjete u svim slucajevima o odnosu na odmetnike. Iako je u posljednje vrijeme u nekim slucajevima suzbila odmetnistvo u nekim mjestima, recimo nije dopustila jucerasnji pokusaj insceniranja napada i ponovnog zauzimanja na Plitvicama. TREBAJU SE IZJASNITI I PREDSJEDNISTVO I ARMIJA: Sve u svemu usli smo u jedno razdoblje u kojemu velikosrpski elementi u svojoj politici koja traje od ljeta prosle godine kada je zapocela kninska pobuna nastoje da izazovu gradjanski rat, da uvuku po svaku cijenu armiju. Ja se nadam da ce u armiji do kraja prevladati razbor koji dosad nije dopustio da se armija angazira na strani odmetnika, ali isto tako kao vodstvo Hrvatske mi cemo postaviti i pred Predsjednistvo Jugoslavije kao vrhovno zapovjednistvo i pred armijski vrh da se otvoreno izjasne u smislu postivanja legitimnosti Hrvatske Republike, u smislu postivanja legitimno izabrane demokratske vlasti u Hrvatskoj i zatraziti da suradjuje sa hrvatskom vlascu u uspostavi narusenog pravnog poretka u Republici Hrvatskoj. Sto se tice tragicne pogibije devetorice hrvatskih policajaca i trojice nestalih prema posljednjem izvjestaju, naredio sam provedbu istrage u okviru MUP-a da se utvrde sve okolnosti provedbe akcije u kojoj su upali u klopku ocito profesionalnih odmetnika, koji su prema dosta pouzdanim izvjestajima jednim dijelom prebaceni iz Republike Srbije. U vezi s tim, hrvatska Vlada preispitati sveukupne odnose s Republikom Srbijom s obzirom na sve utvrdjene izvjesne cinjenice da su iz Srbije teroristicke akcije i odmetnistvo ne samo pomagane nego i izravno organizirane od strane cak i sluzbenih predstavnika koji su dolazili u istocnu Slavoniju pa i u Knin i na taj nacin izravno potpomagali i poticali odmetnistvo i hajduciju, pa prema tome i terorizam koji je doveo i do najgorih zlocina kao sto je ubojstvo redarstvenika, sto se u civiliziranom svijetu smatra najvecim zlocinom. U svezi s tim koristim ovim prigodu da se obratim Srbima u Hrvatskoj koji u svojoj vecini nisu na strani odmetnistva. da se ograde od tih nasilnika i teroristickih akcija, jer te akcije, to odmetnistvo, to narusavanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, dovodi zapravo u pitanje normalan suzivot srpskog pucansva s hrvatskim pucanstvom, dovodi u pitanje njihovu sadasnjost i buducnost. Za ocekivati je da ce se onaj glas koji se vec dosad cuo od razboritih Srba u Hrvatskoj, da ce se cuti i u jos jacoj mjeri i da ce sami onemoguciti one elemente koji zaista dovode u pitanje normalan suzivot i sredjenje prilika koje su na stetu Hrvatske u cjelini, Jugoslavije, a koju ne moze trpjeti ni Evropa. MOBILIZACIJA REZERVNOG SASTAVA MUP-a: Sto se tice situacije u kojoj smo se nasli, MUP ce narediti mobilizaciju rezervnog sastava u kriznim podrucjima. Mi cemo i dalje nastaviti svoju politiku krajnje razboritosti, nastojat cemo da pod svaku cijenu izbjegnemo zrtve do kojih je evo vec doslo. S tim u svezi zelim se posebno obratiti hrvatskom pucanstvu koje je s razlogom uznemireno, ponizavano u tim odmetnickim podrucjima, koje a pravom gubi strpljenje, ali se obracam tim ljudima da imaju razumijevanja da cinimo sve da bismo pravni poredak uspostavili demokratskim putem, politickim sredstvima, ali da cemo isto tako uciniti sve kao sto smo i dosad ucinili da oformimo svoje policijske snage, a nedavno smo donijeli odluku da te policijske snage dijelom preoblikujemo i u jedinice Narodne garde da bismo bili kadri da se obracunamo s terorizmom. I tako oni koji su poticali taj terorizam ne dodju do zakljucka da s terorizmom treba prestati, da treba priznati legalitet hrvatske vlasti, da se treba treba odreci suludih namjera da se od teritorija Hrvatske stvori velika Srbija, da cemo onda svim sredstvima i policijskim snagama i Narodne garde ali i pozivom citavom narodu znati se obracunati s terorizmom i znati obraniti svaki pedalj hrvatske zemlje. No, pozivam hrvatske ljude da ne gube strpljenje, da vjeruju u to da cemo u odredjeno vrijeme poduzeti sve potrebne korake da bismo uspostavili pravni poredak, ali da cemo prije toga uciniti sve da izbjegnemo zrtve do kakvih je i danas doslo. I neka oni ljudi koji su pozivali i pozivaju i narod na spontani otpor, neka razmisle o tome da spontani otpor, neorganizirani otpor, moze da dovede do tragicnih posljedica. Ako ce se trebati suprotstaviti i oruzjem u rukama i braniti slobodu i suverenitet Hrvatske, mi cemo to uciniti, ali cemo to uciniti onda kad sva druga sredstva vise ne budu dostupna i kad nam nista drugo nece preostati. Tada necemo prezati ni pred zrtvama ako budu potrebne. Dotle dok mozemo racunati da ih mozemo izbjeci, dotle cemo sve uciniti da rjesenje nadjemo bez zrtava. U tom smisu mi cemo se obratiti i medjunarodnoj javnosti, institucijama koje su zainteresirane ne samo za ljudska prava nego i za mir u Wvropi i za stabilnost medjunarodnog poretka. Neka se oni koji racunaju da bi mogli pokoriti Hrvatsku da bi mogli oboriti hrvatsku vlast ne zavaravaju. Mi smo odlucni, u obrani svoje vlade u obrani svojeg naroda, nudjamo mir, nudjamo demokratski sporazum u rjesenju svih pitanja, ali isto tako necemo trpjeti dalje raspojasavanje terorizma u Hrvatskoj i necemo trpjeti da se bilo kakvi planovi prave na racun hrvatske domovine. Ocekujem da ce hrvatski narod, hrvatski ljudi u domovini i u svijetu imati razumijevanja za politiku koju vodimo, da nece nasjedati kojekakvim i diletantskim pozivima, pa cak i provokacijama, koje ne vode racuna o opcim prilikama u Jugoslaviji i u svijetu i koje ne vode racuna o tome kako neki nerazboriti potezi i koraci mogu izazvati i nezeljene i prekobrojne zrtve. Ali budite uvjereni da ce hrvatska Vlada, da ce hrvatski Sabor i ja osobno, da cemo poduzeti sve potrebne mjere da bismo obranili slobodu i demokraciju i integritet i suverenitet Republike Hrvatske. ("Vjesnik", 3.svibnja 1991)
novine.137 zonjic,
---------------------------------------------------------------------- Sve veci nemiri u Hrvatskoj Nove zrtve terorizma U akciji pripadnika vinkovacke i osjecke policijske uprave u Borovu Selu kod Vukovara poginulo je devet hrvatskih policajaca, a tri su nestala. Rafalna paljba na policiksku patrolu u blizini Polace kod Benkovca odnijela jednu zrtvu REDAKCIJSKI IZVJESTAJ Trideset i pet poginulih u Borovu Selu - to je nesluzbena tragicna bilanca sukobe terorista i hrvatske policije, koja je u cetvrtak navecer iznesena u trecem dnevniku Hrvatske televizije. Prema HTV, u okrsajima je poginulo 15 policajaca MUP-a Hrvatske i 20 terorista. Ali, u izravnom obracanju gradjanima predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman izjavio je u petak ujutro oko 2,10 sati da je za sada poznata tragicna bilanca nesto manja - devet poginulih i tri nestala hrvatska policajca. Specijalne jedinice MUP-a i pripadnici vinkovacke i osjecke Policijske uprave poceli su u cetvrtak oko podneva akciju u Borovu Selu pored Vukovara, mjesta koje je vec punih mjesec dana poznato kao srediste slavonske balvan-revolucije. Neposredan povod za akciju bilo je uhicenje dvojice policajaca iz Vinkovaca i Osijeka, koje su zarobili teroristi stacionirani u Borovu Selu, u noci od srijede na cetvrtak. AKCIJA U BOROVU SELU: Oko podneva radnici MUP-a iz Vinkovaca usli su u Borovo Selo potraziti spomenutu dvojicu. Buduci da su se nasli u obrucu i da je na njih pucano iz automatskog oruzja, zatrazili su pomoc iz Policijske uprave u Osijeku. Prigodom pokusaja ulaska u Borovo Selo, osjecki policajci naisli su na zapreke i na zestoku vatru. Mjesto su okruzile jake policijske snage. U Borovu Selu, kako je glasila jedna od prvih vijesti, poginuo je Stipan Bosnjak, koji je akciju vodio kao nacelnik operativnog odjela Policijske uprave Vinkovci. Broj ranjenih, zasad jos nije poznat. Ozlijedjeni su prebacivani na kirurski odjel vukovarske bolnice, u Osijek, pa cak i u Sombor. Oko 17 sati iz pravca Osijeka je krenula kolona tenkova JNA s transporterima i bolnickim vozilima i uskoro usla u Borovo Selo. Prema nekim informacijama, preko Dunava u Hrvatsku ubacivale su se i cetnicke teroristicke grupe. Sav promet prama Vukovaru bio je u navecer blokiran barikadama s naoruzanim civilima, postavljenim u svim selima s pretazno srpskim pucanstvom. ZRTVA TERORIZMA U POLACI: U cetvrtak oko 11,30 sati u blizini Polace teroristi su kod Polace ubili Franka Lisicu, pripadnika MUP-a rodom iz Bibinja kod Zadra. Na policijsku patrolu, pripadnike netom uspostavljene postaje u Polaci, otvorena je rafalna paljba, a sukob je trajao oko pola sata. U vrijeme najzesce pucnjave izmedju pripadnika MUP-a i terorista, vecina mjestana Polace panicno se sklonila i povukla u zapadni dio sela, podalje od prometnice Benkovac-Biograd na moru, koja prolazi kroz njihovo mjesto. Nakon dojave da su prema Polaci krenuli vojni transporteri iz benkovackog garnizona, svi mjestani, pa i zene, starci i djeca, uputili su se goloruki braniti svoje mjesto i policijsku postaju, a u pravcu Benkovca i Biograda na moru postavljene su barikade. U ZADAR PO ORUZJE: Na vijest o pogibiji njihova sumjestanina Franka Lisice, skupina od stotinjak Bibinjaca, uglavnom mladih, krenula je u Zadar. Najprije su u sredistu Zadra prodrli u zgradu Policijske uprave, trazeci oruzje, a potom u povorci krenuli gradom. Pridruzili su im se gradjani Zadra i stvorila se kilometarska kolona. Neobuzdani mladici razbili su usput kafice i radionice kojima su vlasnici Srbi ili poduzeca iz Srbije. Ispred kasarne "Djuro Djakovic" vikali su: "Ubojice, ubojice". Gradjanima su se ispred zgrade SO Zadar obratili saborski zastupnici pozivajuci ih da se razidju i prijave u nenaoruzane dobrovoljacke odrede. Okupljeni su se ubrzo razisli. VOJSKA ZAPOSJELA POTKONJE: Dan nakon divljanja Marticevih terorista, kriticno je stanje u Potkonju. Vojska je potpuno zaposjela selo, a velik dio stanovnika i dalje je u zbjegu. Jedini odgovor koji se moze dobiti u milicijskoj stanici u Kninu jest da su "uhapsene ustase" i da je "ovo Srbija". Nocu od srijede na cetvrtak minirana je cesta na predjelu Zaseoka, sela u sinjskoj opcini, da je onemogucen promet od Sinja do Vrlike. Stanovnici nemaju ni vode jer je miniran i dio vodovoda u zaseoku Klepo. Voda se doprema cisternama. EKSPLOZIJE OKO PAKRACA: Noc na cetvrtak u pakrackoj opcini snazna eksplozija ostetila je benzinsku crpku INE, ostecena je i pruga Virovitica-Banova Jaruga kod Brezine, no promet nije obustavljen. Nepoznati napadac je iste noci iz lovackog oruzja pucao na kucu Josipa Mernharda, a ozlijedjenih, srecom, nije bilo. HITAN SASTANAK SAVEZNOG VIJECA: Delegat Republike Hrvatske u Saveznom vijecu Skupstine SFRJ Ante Beneti uputio je predsjedniku Odbora za unutrasnju politiku Saveznog vijeca zahtjev da se hitno sazove sastanak na kojem ce se razmotriti izuzetno teska situacija u pojedinim dijelovima Hrvatske, koja poprima sve teze razmjere s nesagledivim posljedicama. ...................................................................... Izjava Milana Brezaka Sracunate provokacije Pomocnik ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske Milan Brezak u povodu najnovijih dogadjanja dao je za Hrvatsku televiziju sljedecu izjavu: "Najbezobzirnija provokacija velikosrpske politike potpomognute i tzv. Marticevim poslusnicima i drugima, nazalost i bezglavim dijelom Armije sracunata je na izazivanje nasilja i nereda sirih razmjera te samim tim stvaranja povoda za intervenciju Armije i ovih placenickih odreda na rusenju demokracije u Republici Hrvatskoj kao i na rusenju ustavnog poretka i izazivanju gradjanskog rata. O tome rjecito govore i ovi pojedinacni slucajevi o kojima ste Vi u Dnevniku govorili. Nazalost, to je mucko ubojstvo pripadnika MUP-a Franka Lisice u Polaci kod Benkovca, koji je sa svojim kolegama iznenada i iz zasjede napadnut, izresetan i mucki ubijen, zatim divljastvo u Vrlici i Potkonju, kao i bezobzirno otvaranje vatre na nase radnike u Borovu Selu, gdje su poginula dva nasa radnika, policajca, Stipan Bosnjak i Mladen Cupic, a sestero je ranjeno i nalaze se u bolnicama. Dvoje policajaca koje su teroristi uhapsili i proveli cak do Novog Sada, ovog casa je pusteno. Moram reci da, kako se prakticno, u ovo vrijeme nase aktivnosti na terenu odvijaju, ne mozemo dati preciznije podatke, o svakom pojedinacnom slucaju, ali jedna karakteristika koja veze sve ove slucajeve, je ta da teroristi i svi oni koji su s njima u vezi u pravilu uvijek vecim snagama napadaju iznenada i mucki, pojedinacno nase ljude iz jednog jednostavnog, i ovog casa za razumijevanje situacije vaznog razloga, a to je da nakon takvog incidenta navuku na sebe revolt gradjana, izvuku ih na ulice i time izazovu masovne nerede i nasilja i da time dovedu na rub katastrofe Republiku Hrvatsku. Moram reci da ovog casa zasjeda Vrhovnistvo Republike Hrvatske, da ovog casa u Ministarstvu unutarnjih poslova razmatramo kompletnu situaciju i u fazi smo donosenja odluka kako postupati u sljedecem razdoblju. Dozvolite mi da na kraju pozovem sve gradjane da ne nasjedaju tim provokacijama bez obzira sto su zrtve vec velike, ali ne mozemo dozvoliti da nam hrvatska demokracija bude srusena od nekoliko stotina divljaka i terorista za koje vjerujte, zelim i gradjane uvjeriti, ova drzava Hrvatska ima snage da ih privede zakonu, ali zbog opcenito konstelacije u Jugoslaviji prisiljeni smo na strpijenje i na mudrost, onako kako to cini vrhovnistvo Republike Hrvatske. Policija Republike Hrvatske u svakom trenutku je spremna silom do kraja obracunati sa ovim teroristima kad to bude naredjeno." ("Vjesnik", 3.svibnja 1991)
novine.138 .bale.,
Evo malo odgovora na propagandu MIPS-a i ostalih... ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ POLITIKA, subota, 4. maj 1991. ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ Borovo selo pod utiskom tragičnih događaja SPECIJALCI DRčALI čENE I DECU KAO TAOCE ───────────────────────────────────────── Ispred mesne zajednice, gde je bio najžešći sukob, poginuo Vojislav Milić, iz okoline Nove Pazove. - Zarobljene mupovce u Vukovar prevezli pripadnici JNA Borovo, 3. maja Jake snage specijalaca, koje su stigle jednim privatnim automobilom, autobusom i sa nekoliko specijalnih policijskih vozila, najpre su pokušale da zauzmu prostorije mesne zajednice, gde se inače nalazi štab nezadovoljnih meštana ovog sela. Pucajući iz automatskog oružja, po tvrdnji očevidaca, specijalci su odmah na platou ispred mesne zajednice ubili Vojislava Milića, iz okoline Nove Pazove. Bio je to signal da se selo digne na oružje. Na specijalce se otvorila vatra sa svih strana i raznih oružjem, pa su se oni spasavali na sve moguće načine. Sklanjali su se u nekoliko kuća i u seosku ambulantu u koju su, kao taoce, poveli i nekoliko žena i dece. U neviđenog okršaju i pucnjavi ispred zgrade mesne zajednice i ambulante, poginulo je jedanaest specijalaca, na desetine je ranjeno, a više od pedesetak je zarobljeno. Dvojica specijalaca je, po zvaničnim izveštajima MUP Hrvatske, poginulo u puščanom okršaju na prilazima Borovu, iz pravca Dalja i Vukovara. Ko zna kako bi se sve završilo da nešto oko 17 časova juče po podne u Borovo nisu stigle jake vojne jedinice, sa tenkovima i vojnim transporterima i uspele da spreče dalje krvoproliće. Oni su istovremeno u transporterima preveli zarobljene specijalce do Vukovara. U Borovo se danas moglo ući tek posle svestrane kontrole vojske. Iako u selu vlada prividan mir, kad se stigne u centar, gde se narod ne razilazi, čoveku postaje jasno da je u ovom lepom i bogatom selu juče i noćas bio pravi rat. Pokušali smo od predstavnika vojske da dobijemo informaciju o događaju i akcijama. Jedan potpukovnik u prolazu nam je rekao da vojska radi po naređenju i da je u Borovo stigla da spreči dalje sukobe. U spontanom razgovoru sa meštanima Borova, koji su još pod jakim utiskom stravičnih događaja, saznali smo da su incident izazvali specijalci MUP-a Hrvatske koji su nenadano upali u selo i zapucali. Ljudi su još zgranuti, ali i odlučni da po svaku cenu brane svoja ognjišta i nejač. ────────────────────────────────────────────────────────────────────── Priča jednog od ranjenih u Borovu Selu "NISMO SE POMICALI TRI SATA I TO NAM JE SPASLO čIVOT" Novi Sad, 3. maja (Tanjug) Na Klinici za plastičnu hirurgiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu oporavlja se, posle operacije, 22-godišnji ugostiteljski radnik Bora Pajković, kojem je kuršum prostrelio šaku desne ruke. Ovaj mladić priča da je 2. maja izlazio iz prostorija mesne zajednice u Borovu Selu kraj Vukovara, kada su naišla dva automobila sa pripadnicima MUP-a Hrvatske. "Pred zgradom mesne zajednice bila su naša dva stražara i veći broj ljudi, žena i dece. Iz kola MUP-a zaštektali su rafali, bez ikakve opomene. Pogodio me je jedan metak, ali srećom odbio se o nožić u džepu, tako da mi je kuršum prošao kroz šaku desne ruke. Pao sam zajedno sa petoro ljudi u mojoj blizini. Među njima je bio i Voja, ne znam prezime, dobrovoljac iz Stare Pazove. Dobio je dva metka u slabinu. Posle pola sata došao je svesti i jauknuo od bolova. Pripadnici MUP-a hladnokrvno su prišli i zadali smrtonosne kuršume Voji, pucajući mu u leđa. Mi se nismo pomerali gotovo tri sata i to nam je spaslo život." Pajković dodaje da su on i ostali povređeni ležeći sačekali dolazak jedinica JNA koje su pritekle u pomoć. "U Borovu Selu pružena mi je prva lekarska pomoć, a potom je trebalo da se domognem neke bolnice, somborske ili... žamcem sam preŠao Dunav naspram kombinata "Labudnjača", kod Vojske. Stopirao sam prvi nailazeći automobil kojim su me prevezli u Institut za hirurgiju u Novom Sadu, gde su mi pružili pomoć i obavili hiruršku intervenciju. Ubuduće ću 2. maj slaviti kao svoj drugi rođendan", kaže Bora Pajković. ────────────────────────────────────────────────────────────────────── Saopštenje Prve vojne oblasti PRIPADNICI JNA U BOROVU SELU NISU ISPALILI NI METAK Povodom izveštaja Hine da su u jučerašnjim tragičnim događajima u Borovu Selu u oružanom sukobu protiv snaga MUP-a Republike Hrvatske učestvovali i pripadnici JNA, Komanda Prve vojne oblasti saopštava sledeće: - Pripadnici JNA u toku tragičnih događaja kod Borova Sela tokom 2. maja 1991. godine uopšte nisu upotrebile vatrano oružje i nisu ispalili ni jedan metak. Angažovanjem jedinica JNA prekinut je oružani sukob i sprečeno dalje krvoproliće. Prema tome, vest Hine predstavlja potpunu izmišljotinu i tešku optužbu, sračunatu na izazivanje antiarmijskog raspoloženja i diskreditaciju JNA, a Hina to ne čini prvi put. Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.139 .bale.,
══════════════════════════════════════════════════════════════════════ POLITIKA EKSPRES, subota, 4. maj 1991. ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ Borovo Selo dan kasnije i dramatična zbivanja u Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu TEROR "PRAVNE" DRčAVE ─────────────────────── * U Vukovaru uz jake MUP-ove snage ukorak naoružani hadezeovci * Branioci Borova Sela odlučni da se ne pokore * Iako je detaljno planiran, mučki upad specijalaca doživeo fijasko * Armija garanutuje bezbednost Borovo Selo kod Vukovara, 4. maj - Zvanična informacija glasi: utvrđen je identitet 12 pripadnika MUP-a Hrvatske koji su prilikom oružane intervencije poginuli u četvrtak u Borovu Selu. Pretpostavlja se da poginulih specijalaca ima daleko više. Barata se sa podacima da je tokom oružane intervencije u Borovu Selu poginulo 15 specijalaca i 20 civila, najekstremnijih hadezeovaca. Međutim, ova informacija još nije proverena niti potvrđena na zvaničnim mestima. Drugi dan posle oružanog upada pripadnika MUP-a Hrvatske u Borovo Selo, situacija u Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu krajnje je dramatična. Narod je na nogama. Srbi strahuju za svoju bezbednost. Niko više ne zna kakva će biti njihova sudbina. Jer, na ovim, područjima počela je mobilizacija hrvatskog pučanstva, a na poziv predsednika Republike Hrvatske dr Franje Tuđmana da se po svaku cenu odbrani "suverenitet i demokratija". Najdramatičnije je u toku jučerašnjeg dana bilo na području opštine Vukovar. Ovaj grad je pun specijalaca, a ulicama hodaju naoružani civili, hadezeovci, ukorak sa milicijom, koja mora garantovati bezbednost svim građanima. Međutim, tako nije, jer, za njih su Srbi odreda "četnici" i "teroristi". Juče oko podne stanovnici Borova-naselja zatražili su intervenciju specijalne jedinice JNA, jer im niko više ne garantuje bezbednost. Svuda su naoružani civili, Hrvati, koji žele da "po svaku cenu uguše otpor pobunjenih Srba". Da će im to poći za rukom, niko više ne veruje, posebno nakon oružanog sukoba u Borovu Selu kada su Srbi odlučno rekli "ne" oružanoj sili hrvatske "demokracije". Na strani branilaca u Borovu Selu, sve je izvesnije, niko više nije poginuo. Goloruki Novopazovčanin Vojislav Milić bio je jedina žrtva mučkog MUP-ovskog napada. Međutim, zna se za pet-šest ranjenih Srba, koji su branili svoj život. U Borovu Selu pucnjava je trajala skoro četiri sata. Samo zahvaljujući specijalnim jedinicama JNA na strani MUP-a Hrvatske nije bilo više mrtvih i ranjenih. U kratkom vremenu zarobljeno je oko 75 specijalaca koje je armija transporterima izvela van Borova Sela, gde su pušteni. Stanica javne sigurnosti u Vukovaru izjavila je predstavnicima Saveznog SUP-a u toku jučerašnjeg dana "zahvalnost JVA" koja je sačuvala glave pripadnicima MUP-a, jer je moglo biti daleko više žrtava. Treba napomenuti da je u napadu na Borovo Selo, prema proverenim informacijama, učestvovalo oko 300 MUP-ovaca. U paklenom napadu oni su poraženi iako je napad na Borovo Selo bio detaljno razrađen i planiran. Malo ko je na strani MUP-a verovao u svoj poraz, pogotovo što je uz vozila krcatih specijalcima iz pravca Osijeka, Dravom prema Dalju, pretpostavlja se iz Pampasa, krenulo 15-ak čamaca i jedan šlep sa stotinak pripadnika MUP-a kako bi učestvovali u napadu na Borovo Selo. ────────────────────────────────────────────────────────────────────── HTELI DA IM VADE OžI U crkvi Sveti Stevan u Borovu Selu juče je održano opelo Vojislavu Miliću, Srbinu iz Nove Pazove, čoveku koji je mučki ubijen u četvrtak od strane krvožednih specijalaca, ispred zgrade ovdašnje mesne zajednice, dok je goloruk čuvao stražu. U toku jučerašnjeg dana od strane naoružanih civila Hrvata po narodnosti i u prisustvu MUP-a Hrvatske na trpinjskoj cesti kod Vukovara teško su pretučeni Mile Jovičić zvani Đuks i čeljko Đukić, Srbi iz Borova Sela. Oni su krenuli da kupe mrtvački kovčeg za tragično poginulog Vojislava Milića. Jovičiću je teško povređena kičma a Đukiću koga su tukli nožicama puškomitraljeza teško je povređena glava. Civili su nameravali da obojici povade oči, ali to nisu dozvolili Boljkovčevi specijalci. Jovičića su na mrtvo ime prekutli kundacima, rukama i nogama. ────────────────────────────────────────────────────────────────────── Nezapamćen ispad razjarenih hadezeovaca SPALILI NOVINE - PRETUKLI VOZAžA ──────────────────────────────── * "Politikinog" šofera Z.V. spaslo - - makedonsko prezime * Rafal iz "kalašnjikova" Dvadesetdvogodišnji vozač kamiona "Politikinog" sektora distribucije i plasmana, Z.V. (ne želi da mu se ime pominje) preksinoć je u Vukovaru doživeo neviđeno maltretiranje, kakvo se viđa samo u američkim trilerima. Tom prilikom, tridesetak do zuba naoružanih civila hrvatske nacionalnosti, spalilo je pun kamion "Politikinih" izdanja, dok je vozač nakon jednočasovne torture pušten tek kad je ustanovljeno da nosi - makedonsko prezime. - Sve je započelo nadomak mesta Tovarnik blizu Vukovara, kada me je zaustavila patrola MUP-a Hrvatske. Pregledali su mi dokumenta i sadržaj kamiona. Pomislio sam - uobičajena kontrola. No, na moje pitanje "Može li se dalje?", usledio je odgovor - "Videćeš sam!" Tada još nisam znao šta to znači. Ali onog trenutka kad me je na ulazu u Vukovar zaustavila grupa od tridesetak naoružanih civila hrvatske nacionalnosti, postalo mi je jasno šta su značile reči mupovaca, kazuje Z.V. - Izvukli su me iz kamiona, priča dalje Z.V., pokupili bonove i novac. Vikali su "Spalite četnika!", "Spalite novine!" Udarali su me, šutirali, gurali od jednog do drugog, a onda su me uperenom puškom, naterali da iz kamiona izbacim sve novine. Cepali su ih, sekli i - zapalili. Dok su to radili, psovali su mi "majku srpsku", neprekidno preteći da će me zaklati ako nešto pokušam. Po rečima Z.V., "pobesnelim hadezeovcima" ni to nije bilo dovoljno, pa su ga vratili u kamion, zatim palili šibice i bacali na rezervoar sa gorivom, preteći da će ga zapaliti zajedno sa kamionom, jer "drugo ništa ne zaslužuje". - A onda su se dosetili, vezali su me za šoferšajbnu i počeli divljački da voze kamion, napred - nazad, brzo - sporo. Uplašio sam se da odavde neću izvući živu glavu. Bes i neviđena mržnja izbijala je iz njih. Bio sam sav izubijan kad je došao njihov "zapovednik" i pretražio moja dokumenta. Iz njih je video da imam - makedonsko prezime. Obratio se ostalim rekavši da oni hoće Srbe, a ne Makedonce. Pustili su me tek kad je naišao "Borbin" kamion. Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.141 dpozaric,
>> Objektivnost je veoma nezasluzna stvar. Teško je objektivnost prepoznati i definirati, ali mislim da se njen odjek očituje, ipak, na svakom planu. Pa ipak, da bi se stvar objektivno sagledala, mora postojati više objektivnih od subjektivnih subjekata, a to je ono čega kod nas odavno već nema. Stoga propada i YUTEL koji, ma kako glasan bio u svojoj iskrenosti, ne može "nadlajati" nacionalistički tisak ni štampu. >> Zato je bolje ne ocenjivati je , ali u svakom slucaju svaki korak ka njoj treba >> podrzati. Apsolutno se slažem sa tobom. Samo, pitanje je imamo li sada više vremena da dočekamo da takvo ponašanje manjinskog dijela građana Jugoslavije dovede do bilo kakvog pomaka prema naprijed... >> P.S. Idemo li u rat??? Mislim da već jesmo u ratu. Na žalost... Zato bih postavio pitanje druge vrste, po meni, daleko aktualnije: Kako da zaustavimo rat ? dp
novine.142 zonjic,
From: UBBG::EIGALY 4-MAY-1991 17:16 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 4.svibnja 1991 Javnost zgranuta ubojstvima Komemoracija tragicno preminulim redarstvenicima u vatrenom okrsaju kod Borova Sela. Mjestani Vukovara noc na petak proveli na nogama. Zastave na pola koplja u Dalmaciji i Slavoniji. Inicijativni odbor SNS uputio proglas srpskom narodu REDAKCIJSKI IZVJESTAJ Vukovar, Knin, Biograd, Zadar Dvanaest redarstvenika i tri gradjana izgubila su zivot u oruzanom okrsaju izmedju pripadnika MUP-a i naoruzanih civila u cetvrtak u Borovu Selu. Na kirurskom odjelu Medicinskog centra u Vukovaru u cetvrtak je primljena 21 osoba - 15 pripadnika MUP-a i sestorica gradjana. Jedan pripadnik MUP-a preminuo je u bolnici. U toku petka u zagrebacku kliniku "Rebro" prebacen je pripadnik jedinica specijalne namjene Policijske uprave iz Vinkovaca Dinko Sabljic iz Otoka kod Vinkovaca. RAMLJAK: JEDINSTVENI OBRAMBENI STROJ: Komemorativnoj sjednici sva tri vijeca Skupstine opcine u Vinkovcima u cetvrtak popodne prisustvovali su i potpredsjednik hrvatske vlade dr. Milan Ramljak i predsjednik Drustveno-politickog vijeca Hrvatskog sabora Ivana Vekica. "Porucujem svima ispunjenima tugom, bolom i gnjevom, neka nitko ne iskace iz jedinstvenog obrambenog stroja Hrvatske, neka se svi ponasaju kao vojnici tog jedinstvenog hrvatskog obrambenog stroja", naglasio je Ramljak. Subota, 4. svibnja, za kada je predvidjen pokop osmero poginuiih, proglasenaje u Vinkovcima danom zalosti. Policajci su uglavnom poginuli od pucanja iz snajpera, rekao je Josip Raihl Kir, nacelnik Policijske uprave u Osijeku, dodavsi da je jos nepoznato kakve su posljedice vatrenih okrsaja za naoruzane teroriste i eventualno druge civile. Kir je ocijenio kao korektan odnos rukovodstva Policijske uprave Osijek sa starjesinama osjeckog garnizona JNA u vezi s nastupanjem oklopnih jedinica JNA na kriznom podrucju kod Borova Sela i dalje, kako bi napravili "tampon zonu". Vojna jedinica je omogucila, rekao je Kir, da se povuku opkoljeni preostali policajci iz Vukovara i Vinkovaca koji su ostali u Borovu Selu, te da se odnesu ranjeni i poginuli. NOC NA NOGAMA: U Slavoniji i Baranji petak je protekao uglavnom mirno. Blokada prometnica bilo je i u selu Nustar, u kojem je zivio poginuli nacelnik Operativnog odjela Policijske uprave Vinkovci Stipan Bosnjak, a mjestani su noc na petak probdjeli na nogama. Branimir Glavas, sekretar SNO u Osijeku, izjavio je: "Pregovora vise nema. Svjedoci smo sto nam rade procetnicke, milosevicevske, velikosrpske horde", rekao je Glavas, iznijevsi podatak da se u Osijeku u dobrovoljacke odrede prijavilo 15.000 stanovnika osjecke opcine. Glavas se zalozio i za drukcije vodjenje akcija protiv terorista, zatrazivsi moralnu, a ako je potrebno i krivicnu odgovornost za rukovodioca akcije MUP-a u Borovu Selu koja je odnijela brojne zrtve medju pripadnicima MUP-a. U Vukovar u petak nisu stigle dnevne novine, a otezan je i promet na vecini prometnica. U toku noci grupa naoruzanih clanova vukovarskog HDZ-a zaposjela je prostorije lokalne radio-stanice, trazeci da joj se omoguci obracanje javnosti i citanje proglasa, izjavio je Milan Corak, direktor vkovarske radio-stanice novinarima Tanjuga. RAZGOVORI STRANAKA I ZASTUPNIKA: U Vukovaru su vodjeni i razgovori predstavnika stranaka i zastupnika u hrvatskom Saboru. Oni su u stalnom kontaktu s Ministarstvom unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Zagrebu. Cilj razgovora je da se ucini sve sto je moguce da se vrlo napeta situacija barem donekle smiri. Posljednja zbivanja u Borovu Selu ostavila su traga i u drugim sredinama u Slavoniji. Eksplozivna naprava postavljena je uz kapelicu na ulazu u Pakrac, u toku noci gradom su odjekivali sporadicni pucnji, a dvije snazne eksplozije cule su se i u blizini sela Ozegovci. U cetvrtak su odrzane spontane demonstracije u Osijeku i drugim opcinskim sredistima regije. Sve zastave u osjeckoj opcini spustene su na pola koplja, a u petak je izaslo i "ratno" izdanje "Glasa Slavonije". Demonstracija i osuda teroristickih akcija bilo je i u Dalmaciji, a zabiljezen je i jedan napad na vlak. PROGLAS SRPSKOM NARODU: Inicijativni odbor Srpske narodne stranke uputio je u petak proglas srpskom narodu u kojem, medju ostalim, naglasava da Srbi u Hrvatskoj, bez obzira na to sto imaju razloga biti nezadovoljni nekim elementima hrvatske politike, to nezadovoljstvo ne mogu manifestirati nasiljem i njezinim ignoriranjem. Uputili su i pismo Borisavu Jovicu u kojem kazu da ce velika vecina Srba u Hrvatskoj odlucno braniti mir i zajednicki suzivot. ...................................................................... Poginulo 12 "specijalaca" Konacna bilanca krvavog popodneva u cetvrtak, u Borovom Selu, je 12 poginulih i 21 ranjeni pripadnik hrvatske policije. Zasad nije poznato koliko je zrtava palo na drugoj strani u ovom tragicnom sukobu, a ne znaju se ni detalji o samom sukobu, ali je on, sudeci prema broju zrtava, bio izuzetno ostar. Prema izvjestaju Policijske stanice u Vukovaru, koji je u petak primljen u Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, u Borovom Selu su poginuli Stipan Bosnjak, Mladen Catic, Marinko Petrusic, Ivan Vucic, Antun Grbavac, Zeljko Hrala, Luka Crnkovic, Zdenko Peroca, Zoran Grasic, Janko Covic, Mladen Saric, Josip Culi. Svi su oni pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske. Zasad nema podataka o starosti zrtava, ali se radi o vrlo mladim ljudima. Svi su iz okolnih mjesta. Po dvojica su iz Ivankova, Otoka i Nustra, a ostali su iz Tovarnika, Nakovaca, Vinkovaca, Nijemaca, Jarmina i Zupanje. Tanjug ("Vjesnik", 4.svibnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Ekskluzivna izjava Stipe Mesica, potpredsjednika Predsjednistva SFRJ "Zamrzavanje odnosa sa Srbijom" Hrvatska Vlada i hrvatska policija kontroliraju situaciju - Privest ce sve odgovorne i prema nikome nece biti tolerantna, bez obzira iz koje republike dolazi JADRANKO SINKOVIC Poslije krvavih dogadjaja u istocnoj i juznoj Hrvatskoj, iznenadjujuce je sto se ovoga puta nije hitno naslo Predsjednistvo Jugoslavije na zajednickom sastanku. Stoga smo se obratili potpredsjedniku Predsjednistva SFRJ Stipi Mesicu, u njegovu zagrebackom uredu, da nam odgovori - zasto Predsjednistvo SFRJ nakon posljednjih zbivanja u Hrvatskoj jos suti? - Ne znam da li Predsjednistvo suti, ali ne znam ni moze li Predsjednistvo tu sto rijesiti. Jer, ono sto Predsjednistvo treba rijesiti jednom zauvijek jest da se do kraja izjasni da javni red i mir u svakoj republici provodi i odgovora za njega organ koji je jedini za to placen - policija. Svugdje, pa i u Hrvatskoj. Dakle, da se ne mogu Armijom rjesavati problemi takvog terorizma. U tom slucaju, bit ce obeshrabreni svi koji atakiraju na bilo koju republicku vlast. A u prilici ce biti svi koji dobro zele, da se stvari razrjesavaju u okvirima i sredstvima civilizirane pravne drzave. PREDSJEDNISTVO OHRABRIVALO TERORIZAM: Nazalost, objektivno je Predsjednistvo prakticno obrabrivao one koji atakiraju na vlast. Kao da su im pojedinci davali do znanja - vi samo radite to, pucajte i cinite sto god hocete - onda ce nastupiti Armija i nista se nece dogoditi. Ali, ako bi se znalo da poslije svakog zlocina, poslije svakog maltretiranja ljudi dolazi i ruka pravde - mnogi bi se zamislili nad svojim postupcima. Pa i oni koji ucine krivicna djela pa pobjegnu u drugu republiku, kada bi znali da ce ih ta republika uhapsiti i isporuciti legalnim organima gonjenja i sudjenja republike u kojoj su napravili krivicna djela. Sigrno da bi tada stvari krenule drugim tokom. Nasuprot tome Simo Dubajic, koji organizira te teroristicke odrede i konkretne akcije - bjezi u Beograd gdje dobiva stan. Srpskoj policiji nije, nazalost, ni na kraj pameti da ga isporuci. ZASTITA PREKO REPUBLICKE GRANICE: Tu je, dakle, problem: zivimo u jednoj drzavi, a cim netko prijedje granicu republike, zasticen je. To ce se razbiti o glavu onima koji stite teroriste. * Sto hrvatska Vlada i Vrhovnistvo kane poduzeti? - Hrvatska Vlada i hrvatska policija sasvim kontroliraju situaciju i odgovorit ce svim potrebnim zakonskim mjerema. Privest ce sve odgovorne i prema nikome nece biti tolerantna, bez obzire iz koje republike dolazi. Nazalost, puno tih terorista nije iz sela gdje se dogadjaju ekscesi. U Knin je dosla velika skupina Srba i Crnogoraca s Kosova koji nemaju tu sto traziti. Imaju dosta problema na Kosovu. A to sto se u Borovu dogadja, pa to je svakodnevna komunikacija ljudi i oruzja iz Srbije i Vojvodine. S obzirom na prakticku podrsku koju cetnickim hordama daju sluzbeni predstavnici srpske Vlade, logicno bi bilo i zamrzavanje odnosa sa Srbijom. ...................................................................... "Policajci su masakrirani" Potpredsjednik Predsjednistva SFRJ Stipe Mesic dao je u petak u povodu aktualne situacije u Republici Hraatskoj intervju za Radio-Beograd. Na upit je li tocna informacija koju je objavio Hrvatski radio da su cetvorica policajaca masakrirana prije nego sto su ubijeni, Mesic je odgovorio potvrdno: "Svi su masakrirani, odsjecene su im glave i na najbestijalni nacin su se na njima izivljavali." Sljedece pitanje glasilo je: "Imate li informaciju tko je to ucinio?" "Tesko je znati tko je ucinio", rekao je Mesic i nastavio "Zna se da su Vojislav Seselj, Milan Paroski i ministar za Srbe izvan Srbije bio u Jagodnjaku, znaci na tom prostora, u blizini, drzali su ratnohuskacke govore i svakako da snose veliku odgovornost za ovo cetnicko orgijanje u Hrvatskoj". O tome postoje li izgledi da se dogodi nesto do 15. svibnja, sto bi ga sprijecilo da postane novi sef Predsjednistva SFRJ, Mesic je rekao: "Da, postoje samo dvije mogucnosti. Jedna je da me se fizicki ukloni, a druga je da se stvori ratno stanje, jer Ustav u jednoj svojoj odredbi i to predvidja. Kad bi bila ratna situacija, onda se predsjednikovanje aktualnog predsjednika produzava. Ima nagovjestaja i za jednu i za drugu opciju. Ja mislim da nijedna nece biti ostvarena i da ce se stvari normalno odvijati." (Hina) ("Vjesnik", 4.svibnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Brzojav kardinala Kuharica predsjedniku Tudjmanu ZAGREB - U brzojavu predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tudjmanu "u povodu pogibije mladih hrvatskih redarstvenika", nadbiskup zagrebacki kardinal Franjo Kuharic izrazava Prcdsjedniku i "svima koji su tesko pogodjeni i ozalosceni tim zlocinom, osobito njihovim obiteljima, krscansku sucut s molitvom i nadom da to budu posljednje zrtve za mir i da se ugasi svaka mrznja medju ljudima i narodima". U brzojavu sucuti djakovackom biskupu Cirilu Kosu kardinal Kuharic kaze: "Zalosni i ogorceni zbog takvih nasilja protestiramo pred nasom i svjetskom javnoscu i pozivamo sve ljude dobre volje da se zauzmu za mir, a sve vjernike na molitvu da milosrdni Bog zaustavi i ugasi u ljudskim srcima mrznju koja je izvor svakog nasilja." Kardinal Kuharic je brzojave sucuti uputio i sibenskom biskupu i zupnim uredima Bibinja i Kijeva. (Hina) ...................................................................... Dr. Tudjman danas na Predsjednistvu SFRJ ZAGREB - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman sudjelovat ce u subotu na sjednici Predsjednistva SFRJ u Beogradu. Sjednicu je za 18 sati sazvao predsjednik Predsjednistva dr. Borisav Jovic, pozvavsi na nju, osim clanova tog drzavnog tijela, i predsjednika Tudjmana, predsjednika SIV-a Antu Markovica, zastupnika saveznog sekretara za narodnu obranu generala Blagoja Adzica i saveznog sekretara za unutrasnje poslove Petra Gracanina. Ocekuje se da ce na toj sjednici, ciji dnevni red nije najavijen, biti rijeci o politickoj i sigurnosnoj situaciji u Jugoslaviji i u Republici Hrvatskoj. (Hina) ...................................................................... UN i SAD o zbivanjima u Hrvatskoj NEW YORK - State Department, pozivajuci se na nesluzbene izvore, priopcio je u petak da je u sukobima na prostoru Republike Hrvatske poginulo najmanje 37 ljudi. U sluzbenom priopcenju vlada Georgea Busha naglasava: "Americka vlada osudjuje najnovije nasilje u Hrvatskoj. Smatramo da takvi incidenti sabotiraju napore svih onih koji nastoje iznaci mirno i demokratsko rjesenje krize u Jugoslaviji. Pozivamo srbijansku manjinu u Hrvatskoj da prestane s nasiljem, kao i hrvatsku Vladu da iskaze suzdrzanost. Mi ne podrzavamo napore srbijanske manjine da se jednostrano 'odcijepi' od Hrvatske. Protivimo mijenjanju granica u Jugoslaviji bilo kojim osim mirnim nacinom. SAD odlucno pozivaju sve stranke da rijese svoje razmirice mirnim nacinom". I Ujedinjeni narodi nesluzbeno izrazavaju ozbiljnu zabrinutost zbog zrtava i krvoprolica u Hrvatskoj. Ali, sluzbeni je stav generalnog sekretara Jaivera Pereza de Cuellara da je rijec o unutrasnjim problemima Jugoslavije, stoga svjetska organizacija ne zeli komentirati uzroke, posljedice i moguce nacine rjesavanja sukoba. Iz dobro obavjestenih izvora saznaje se da jugoslavenska diplomacija nije sluzbeno upoznala generalnog sekretara s cinjenicom da je u Jugoslaviji prakticki izbio gradjanski rat, vec je ta informacija proslijedjena neformalnim kanalima. (V. Drobnjak) ("Vjesnik", 4.svibnja 1991)
novine.143 zonjic,
From: UBBG::EIGALY 4-MAY-1991 17:18 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 4.svibnja 1991, 2.dio Izvjestaj iz Vukovara i Borova Sela Zatisje nakon krvave noci Ulice Vukovara puste, a zgradu Izvrsnog vijeca i bolnice osiguravaju policajci - U Borovu Selu transporteri JNA i civilni strazari - Kraj ceste autobus vinkovackog "Poleta" kojim su dosli pripadnici MUP-a, potpuno izresetan mecima, te dva unistena sluzbena policijska automobila - Na nosilima tijelo prekriveno plahtom: "Taj je poginuo", kazu mjestani, i dodaju da nije iz Borova-Sela, vec "od preko" KRUNOSLAVA BANIC Borovo Selo U cetvrtak Vukovar je doista dozivio rat. Besana je bila protekla noc kada se vec znalo da je u pet sati dugom sukobu policije i odmetnika iz Borova-Sela stradalo dosta pripadnika MUP-a, a vjerojatno i civila. U petak ujutro u Vukovaru je odjeknula snazna eksplozija u kaficu "Karolina" na Trgu oslobodjenja, razbijen je i kiosk "Borbe" ispred zgrade Opcinskog suda, a grad je pust. Gradski autobusni prijevoz uspostavljen je tek u toku prijepodneva, ujutro nije bilo niti jednih novina, zagrebacke su stigle tek kasnije, a zabrinuti i preplaseni Vukovarcani pitaju sto se to dogadja. KIRURSKO POJACANJE: U Izvrsnom vijecu Skupstine opcine Vukovar i dalje ne raspolazu sa sluzbenim informacijama, a zgradu Policijske stanice osiguravaju brojni policajci koji nas za sve informacije upucuju na MUP Hrvatske. I susjednu bolnicu osiguravaju policajci. Na kirurskom odjelu Vukovarskog medicinskog centra, uz uzurbanu vukovarsku medicinsku ekipu vidimo i dva kirurga iz vinkovacke bolnice koji su jos u cetvrtak navecer dosli kao pojacanje. I dalje se otpustaju kucama svih pokretniji pacijenti. Od sefa Odjela, dr. Mladena Ivankovica, doznajemo da je na Kirurski odjel u cetvrtak primljena ukupno 21 ozlijedjena osoba: 15 pripadnika policije i sest civila. Jedan tesko ranjeni policajac u cetvrtak navecer u toku operacije je podlegao ozljedama, a od ostalih 14 policajaca dvojica su iako izvan zivotne opasnosti u vrlo teskom stanju i u petak prije podne prebaceni su na zagrebacku kliniku Rebro, jos trojica ranjenika prebacena su u petak u vinkovacku bolnicu kako bi se oslobodila mjesta u Vukovaru, a ostatak ranjenih ostaje u vukovarskoj bolnici. I civili - jedna zena i pet muskaraca - koji su ranjeni u sukobu u Borovu-Selu, svi su izvan zivotne opasnosti. PRORESETAN AUTOBUS: Uputili smo se u Borovo-Selo, popristu borbi u cetvrtak. Cesta prema selu izbrazdana je tenkovskim gusjenicama, a ulaz u mjesto s vukovarske strane kontrolira JNA. Tu je prvi oklopni transporter. Vojna policija zaustavlja sve automobile, pazljivo ih pretrazuje, kao i osobne stvari putnika, ali ne i dokumente. Blize selu nalazi se jos nekoliko oklopnih transportera i tenkova, u kanalu pored oklopnih kola jedan razbijeni plavi kombi vukovarske registracije. Prelazim zeljeznicku prugu i ulazim u selo, a u dugoj glavnoj ulici, nesto prije sredista mjesta, nalazi se autobus vinkovackog "Poleta" kojim su dosli pripadnici MUP-a, potpuno izresetan mecima. Iza njega je napusteni plavi policijski dzip takodjer razbijen mecima, a malo dalje bijeii kombi u istom stanju. Tu su i dva napustena i razbijena plava sluzbena policijska automobila. U seoskom sredistu nailazimo na vojsku s oklopnim transporterima, dva ili tri vojna dzipa i sanitetskih kola ispred zgrade Mjesne zajednice. Ulaz u zgradu sprecavaju vojnici, kazu da je tamo vojna komanda, ali pred ulaznim vratima vidimo i - civilne strazare. Ispred zgrade u nekoliko grupa stoje mjestani, pretezno muskarci. Tada iz zgrade u kojoj se uz vojnu komandu i dalje nalazi stab mjesnog SDS-a izlaze dvojica muskaraca, jednog se sjecamo s govora u vukovarskoj opcini, i upozoravaju mjestane da se razidju jer "ocekuju da ce tu uskoro stici predstavnici Saveznog SUP-a kako bi obavili uvidjaj". Na obliznjoj crkvi zvone sva zvona, a nekoliko ljudi ide prema crkvi noseci nosila na kojima lezi muskarac prekriven plahtom. "Taj je poginuo", kazu mjestani, i dodaju da nije iz Borova-Sela, vec "od preko" - a to znaci iz Backe, preko Dunava. LES U AUTOMOBILU: Prema drugom kraju Borova-Sela, cesta vise nije izbrazdana tenkovskim gusjenicama. Na izlazu prema Dalju samo je jedan vojni transporter, nema puno vojnika, a tu su i civili od kojih su neki i naoruzani. U sredistu mjesta grupa mjestana okupila se oko jednog plavog "stojadina" vukovarske registracije na kojem su razbijena gotovo sva stakla. Iz auta izvlace tijelo jos jednog poginulog muskarca. Okupljeni ga ne poznaju. Krvavo tijelo stavljaju na nosila i odnose u zgradu Mjesne zajednlce. Pitamo, je li poginulo puno civila? Kazu da nije, mozda dvojica-trojica, ali policajci su stradali, govori nam jedan muskarac. Po izlasku jednog poznatog bradatog lica iz zgrade MZ odnosno staba SDS postaje "vruce" i odlazim iz Borova-Sela. Hrvatska policija nalazi se tek na ulazu u susjedno Borovo naselje. U Borovu-Selu nismo vidjeli pripadnike MUP-a, tu je jedino vojska, a u selu se na nekoliko mjesta vijore jugoslavenske zastave. U susjednom Borovu-naselju, bas ispred kombinata Borovo, ne moze se proci. Na zeljeznickom prijelazu nalaze se vagoni, a na jednom od vagona hrvatska zastava. Uz policajce u uniformi, tu su i civili naoruzani puskama. Zaustavljaju nas i traze dokumente, pregledavaju i upozoravaju da se ovdje ne moze proci. Kasnije su rekli da su rezervni policajci, ali da nemaju dovoljno uniformi pa su zato u civilu. Ispricali su se zbog postupka i objasnili su da je situacija takva da sve moraju kontrolirati. "SADA NAM JE PREKIPJELO": Polazimo prema prema Trpinji. I na tom izlazu iz Vukovara stoji policija i naoruzani civili. Nailazimo i na bivseg potpredsjednika HDZ Vukovara Blagu Zadru koji kaze da je put prema Trpinji blokiran, a u daljini se vide kamioni preprijeceni po cesti. Veli da se ne moze proci ni kroz susjedno selo Trpinju, jer su se tamosnji Srbi zabarikadirali. Zadro i nekolicina muskaraca koji su se okupili vidno su ogorceni i iznose neke detalje o pogibiji policajaca u Borovu-Selu. Zadro kaze: "Ni godinu dana nismo ucinili ni jednu provokaciju, ali sada nam je stvarno prekipjelo". Upozoravaju: "Nema snimanja". Isto je i na ostalim izlazima iz Vukovara, a cujemo da se do Vinkovaca relativno sigurno moze doci samo jednim, poljskim putem. Svi ostali pravci su neprohodni, a barikade su gotovo u svim selima nastanjenim srpskim stanovnistvom, ali i onima u kojima su Hrvati. ("Vjesnik", 4.svibnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Razgovor s petoricom ranjenih u vukovarskoj bolnici U teroristickom obrucu Bradate spodobe su ih pokupile i odvukle u obliznje dvoriste, gdje ih je dvadesetak do zuba naoruzanih civila vrijedjalo i tuklo MIRO MARICIC Vinkovci U vinkovacku bolnlcu na odjel kirurgije u petak poslijepodne iz vukovarske bolnice prebaceno je 5 ranjenih pripadnika specijalne jedinice policijske uprave Vinkovci. Prema izjavi dezurnog lijecnika dr. Luke Kunca, Zlatko Eres, Ivan Hodak, Franjo Levakovic, Matija Micic i Ivan Komsic izvan su zivotne opasnosti, ali jos uvijek u velikom soku. Ni sami ne znaju sto se sve zbivalo u sredistu Borova Sela u cetvrtak oko 14 sati, kada je na njih iznenada sa svih strana istodobno otvorena snajperska vatra, a potom iz automatskog oruzja, te iz obliznjih kuca bacene bombe. Eresu je prostrijeljena desna nadlaktica, Hodaku desna natkoljenica, Levakovicu lijeva natkoljenica, a Micic i Komsic pretuceni su kundacima po glavi i tijelu nakon sto su zarobljeni u pruzanju pomoci ranjenicima. Eres, Hodak i Levakovic ranjeni su hicima iza ledja nakon sto su se poslije prve paljbe uspjeli zakloniti u seoskom jarku. Hici su ispaljeni iz neposredne blizine, a kada su vec bili ranjeni i odbacili oruzje, bradate spodobe su ih pokupile i odvukle u obliznje dvoriste, gdje ih je dvadesetak do zuba naoruzanih civila vrijedjalo i tuklo kundacima. Jedan od njih s nozem u ruci zaprijetio je da ce Hodaku iskopati oci, a drugi pucati u potiljak. Tu se u tom trenutku, prema rijecima Eresa, nasao nflcir JNA koji je razbjesnjele teroriste molio da ne cine zlodjela rijecima "Ako cete njih ubiti, prvo pucajte u mene!" Bas tada se u dvoristu nasla i jedna medicinska ekipa kojoj je najprije branjeno da puzi pomoc ranjenicima, a kada se pojavio neki naoruzani civil Jovica, dopusteno je da vojnim transporterima budu prebaceni izvan sela, gdje ih je prihvatila ekipa hitne pomoci vukovarske bolnice. ("Vjesnik", 4.svibnja 1991)
novine.144 zonjic,
From: UBBG::EIGALY 4-MAY-1991 17:25 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 4.svibnja 1991, 5.dio Reagiranja na zbivanja u Hrvatskoj Od podrske do osuda Uz pozive da se sukobljeni suzdrze od oruzja i sile, uz razlicite prijedloge za rjesenje situacije, izrazava se i cudjenje sto se Predsjednistvo Jugoslavije sastaje tek u subotu predvecer REDAKCIJSKI IZVJESTAJ Povodom dogadjaja u Hrvatskoj iz svih krajeva zemlje stizu reakcije. PODRSKA LEGALNIM ORGANIMA: Izvrsni odbor Stranke demokratske akcije Bosne i Hercegovine obratio se u petak javnosti saopcenjem u kojem se osudjuje nasilje, izrazava sucut zbog poginulih i daje podrska obrani suvereniteta Republike Hrvatske. STO CEKA PREDSJEDNISTVO: Gradjani Srbije s iskrenim su zaprepastenjem saslusali vijest da ce se sjednica Predsjednistva Jugoslavije odrzati tek u subotu, u vecernjim satima. Dotad se, komentirala nam je jedna od rijetkih za to voljnih prolaznica na beogradskim ulicama, mozemo svi poubijati. Upitala je zasto nema nikoga da sprijeci krvoprolice. Ne zeleci se predstaviti, rekla je samo da ide pred zgradu "Vecernjih novosti" jer je oko 14 sati javljeno da ce iz stampe izaci trece beogradsko specijalno izdanje povodom dogadjaja u susjednoj republici. Putem radija Beogradjani su mogli cuti da su izvjestaci ovoga lista iz Borova Sela javili da je u petak ujutru u ovom i okolnim mjestima spaljena sva beogradska stampa, da se na pocetku sukoba Srbima predalo 50 hrvatskih specijalaca, da su oni pusteni kucama, te da medju poginulima "sigurno ima i Albanaca". SAOPCENJE SPO: "Srpski se narod suocio s pocetkom otvorenog ratnog sukoba koji mu namece nerazumna vlast, rijesena da ratom razbije Jugoslaviju, prisvoji mnoge srpske zemlje i proglasi suverenu drzavu Hrvata", stoji na pocetku saopcenja za javnost koje je Predsjednistvo Srpskog pokreta obnove uputilo u petak dopodne. Srpski narod nije izazvao niti je nametnuo ratni sukob, ocjenjuje Predsjednistvo SPO. On ce, medjutim, kao toliko puta u povijesti odbiti ultimatum i svim silama braniti i obraniti svoju zemlju i svoj opstanak. A imajuci u vidu sve tragicne okolnosti, SPO zahtijeva da predsjednik Srbije, Narodna skupstina Srbije i vlada odmah postupe u skladu sa ustavnim obavezama, te primjene sve neophodne mjere za obranu srpskog naroda u zapadnim krajinama, pri cemu tim mjerama treba dati opcenacionalni karakter, bez stranackih i ideoloskih obiljezja. SPO zahtijeva da se tamosnjim ugrozenim Srbima osigura dostava oruzja i da srpske vlasti odlucno i bez odlaganja obavijeste javnost o poduzetim koracima. "PRODUZITI JOVICEV MANDAT": Iz Demokratske pedagoske stranke izjavljuju da "Jugoslaviju od gradjanskog rata mogu spasiti samo JNA, Predsjednistvo SFRJ, i savezna Skupstina i to ako odgovorno i optimalno budu obavljali svoje ustavne funkcije. A izvanredna politicka situacija", smatraju u predsjednistvu Demokratske pedagoske stranke, "u kojoj se predsjednici donedavno bratskih republika sve vise ponasaju kao vojskovodje zaracenih strana, nalaze da se predsjedniku Predsjednistva Jugoslavije dr. Borisavu Jovicu produzi mandat do kraja godine, ili da se gradjanima povjeri da na jugoslavenskom referendumu izaberu novog predsjednika". "MORAJU PREGOVARATI I DIJELOVI NARODA": Zoran Djindjic, predsjednik izvrsnog odbora Demokratske stranke naglasio je kakao je to jos jedna potvrda cinjenice koja je jasna mnogima, samo ne i predsjednicima republika koji se vec odavno dogovaraju bez ikakvog rezultata: nisu oni jedini politicki subjekti koji utjecu na buducnost Jugoslavije. Demokratska stranka se vec odavno zalaze da se i predstavnici dijela naroda ukljuce u te pregovore. Sada je taj zahtjev aktualniji nego ikad, i ako se to ne ostvari, situacija se ne moze smiriti. Srbi su dosli u psiholoski cajtnot, uplaseni su da su ostavljeni na cjedilu, pa sad kao da oni diktiraju tempo. ZA DIREKTNE PREGOVORE: Dr. Leon Kojen, prvak Demokratskog foruma: "Tragicni sukobi Srba i Hrvata sirom Hrvatske, koji sad vec lice na pravi pocetak gradjanskog rata, mogu se zaustaviti jedino direktnim srpsko-hrvatskim pregovorima: za ovakve pregovore Demokratski forum se zalaze jos od prosle jeseni, i zelio bih da vjerujem da za njih jos nije kasno." PRAVO HRVATSKE NA DRZAAVU: Vesna Pesic (UJDI): "U ovom trenutku najvaznije je zaustaviti militarizam i Srba i Hrvata i eskalaciju oruzanog sukoba, jer su obje strane naoruzane. Ne mogu se prekrajati granice u Jugoslaviji, osobito ako smo i pred svojom i pred svjetskom javnoscu kazali da cemo probleme rjesavati dogovorom. Ako je Srbija konstituirala sebe kao drzavu, i ako smatra da je srpska policija nadlezna za sve probleme u ovoj republici, onda se ona mora suociti s cinjenicom da i Hrvatska ima pravo na drzavu. Meni se ne mora dopadati vlast u Srbiji, kao sto pretpostavljam da se ni Srbima u Hrvatskoj ne dopada HDZ, ali to ne znaci da netko zbog toga ima pravo da prekraja granice i pripaja teritorije. Ocekivati od tekucih pregovora predsjednika republika ista konstruktivno cini se u ovom trenutku iluzornim." "DRZAVNI TEROR": Izvrsni odbor pokrajinskog odbora Socijalisticke partije Srbije u Vojvodini najostrije osudjuje "drzavni teror hrvatskog vrhovnistva nad srpskim narodom". U saopcenju se naglasava da hrvatska vlast nece moci pred jugoslavenskom i svjetskom javnoscu izbjeci odgovornost "za flagrantno krsenje ljudskih i nacionalnih prava u Hrvatskoj i, pogotovo, za oruzane sukobe i sve brojnije ljudske zrtve. Od Predsjednistva SFRJ, JNA i drugih saveznih organa najenergicnije se zahtijeva da poduzmu sve ustavne i zakonske mjere za sprecavanje oruzanih napada na srpski narod u Hrvatskoj." SRAMOTNI DNEVNIK TV NOVI SAD: Dnevnik TV Novi Sad emitiran u petak u 17 sati, koji su prenosili TV Beograd i TV Pristina bio je sramno djelo ekipe koja ga je stvarala. Prikazujuci situaciju u Borovom Selu, reporteri novosadske TV obmanuli su svoje gledatelje. Svi prilozi polazili su od toga da su snage MUP-a Hrvatske izvrsile teroristicki napad na goloruk srpski narod, koji zivi u tom selu. "Ogorceni zbog zrtava i zabrinuti zbog nasilja i nacionalne mrznje, predlazemo neodlozno osnivanje zajednicke parlamentarne komisije koja ce odgovorno ispitati i saopciti javnosti uzroke i posljedice drzavnog terora i antidrzavnog terorizma u kriznim zaristima Hrvatske", kaze se u saopcenju izvrsnog odbora Udruzenja za demokratsku jugoslavensku inicijativu (UJDI). NA REDU I MAKEDONIJA: "Sada nam je svima jasno sto znaci takvo opredjeljenje Milosevica i sadasnjeg srpskog rukovodstva, a jos je jasnije da su, nakon provokacija na podrucju Hrvatske, u planu slicni dogadjaji i u Makedoniji, kaze se u saopcenju makedonske stranke VMRO - DPMNE u povodu zbivanja u Hrvatskoj. "Zbivanja u cetvrtak pokazala su domacoj i svjetskoj javnosti da se iza navodnog nezadovoljstva srpskog naroda kriju specijalne jedinice ubacene iz Srbije na hrvatski teritorij. Makedonski narod ima razloga da bude posebno zabrinut sto zajedno sa specijalcima iz Srbije djeluju i jedinice JNA, stiteci necije interese. Polazeci od cinjenice da makedonski vojnici i starjesine mogu i ovoga puta biti iskoristeni da smiruju prilike i da budu zrtvom nasilja sto ga je zapocela Srbija, VMRO - DPMNE obraca im se s apelom da ne upotrebljavaju oruzje za pucanje na hrvatski narod, ni na bilo koji drugi narod. A ako na to budu prisiljeni, neka silu upotrebe protiv naredbodavaca", porucuje VMRO-DPMNE. I Stranka Jugoslavena u Makedoniji duboko je zabrinuta krvavim dogadjajima u Slavoniji i Krajini, jer oni znace pocetak gradjanskog rata. Od Skupstine SFRJ traze da sprijeci oruzane sukobe i istice da je pravi izlaz samo savezna demokratska drzava, zajednica ravnopravnih naroda i republika. ("Vjesnik", 4.svibnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Izjava slovenske vlade Slovenija podrzava Hrvatsku Posebno zabrinuti zbog gradjana Republike Slovenije koji sluze vojni rok i koji moraju protiv svoje volje sudjelovati u aktivnostima jediniac JNA u Hrvtskoj STANE PUCKO Ljubljana U povodu dogadjaja u Hrvatskoj, Izvrsno vijece Slovenije u petak izjavljuje da da slovenska vlada sa zabrinutoscu prati dogadjaje u susjednoj Republici Hrvatskoj, koji prerastaju u otvorenu oruzanu pobunu i nasilje protiv legalne i legitimne vlasti. Zrtve koje su pale u posljednjim danima upozoravaju na prijetnju opasnosti gradjanskog rata. Do rata moze doci prije svega zbog besmislenog postupanja vojnog vrha, koji s manevrom pojedinih jedinica JNA ili njihovom bojevom upotrebom (za sto nema nikakva ovlastenja) izravno stiti teroristicke akcije samozvanih naoruzanih straza ili milicije legalno nepostojece Autonomne pokrajine Krajina. Izvrsno vijece Skupstine Republike Slovenije poziva sve nadlezne organe kako u Republici Hrvatskoj, tako u Republici Srbiji, i prije svega federalne organe koji mogu utjecati na daljnji razvoj dogadjaja da ucine sve da se zaustavi besmisleno prolijevanje krvi i sprijeci sukob koji moze ugroziti mir u cijeloj Jugoslaviji. Slovenska vlada je posebno zabrinuta zbog razvoja dogadjaja glede gradjana Republike Slovenije koji sluze vojni rok i koji moraju protiv svoje volje suradjivati u aktivnostima jedinica JNA u Hrvatskoj. Bez obzira sto gradjani Republike Slovenije koji sluze vojni rok u JNA nisu izravno ugrozeni, nadlezni organi Republike Slovenije u stalnim kontaktima s vojnim jedinicama tekuce rjesavaju pojedine probleme. Izvrsno vijece Skupstine Republike Slovehije je i pored toga poslalo zahtjev SIV-u da osigura sve potrebno da bi se gradjani Republike Slovenije koji sluze vojni rok otpustili iz JNA najkasnije do 10. lipnja ove godine. Pritom slovenska vlada upozorava da taj zahtjev nije poziv obaveznicima da samovoljno napustaju JNA jer to pitanje treba srediti sporazumno, ili pak odgovarajucim aktom prilikom isteka plebiscitnog roka, da pojedinci ne bi bili izlozeni sankcijama. U svojoj izjavi je slovenska vlada izrazila podrsku rukovodstvu Republike Hrvatske u njegovim nastojanjima da legalnim mjerama osigura mir i sigurnost svih gradjana. ("Vjesnik", 4.svibnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Saopcenje Vlade Srbije "Srbija nije upletena" "Redarstvenici MUP-a prelaze u napad na cijeli srpski narod", konstatira srpska Vlada, a odgovornima smatra MUP Hrvatske, SIV i njegove resore, podrzava JNA i trazi provedbu odluke Predsjednistva SFRJ o razoruzavanju TANJUG Beograd Svu odgovornost za krvavi obracun u Borovu Selu snose nadlezni organi Republike Hrvatske, posebno MUP Hrvatske, koji je bez povoda organizirano napao Borovo Selo - tvrdi Vlada Republike Srbije u saopcenju sa sjednice odrzane u petak u povodu dogadjaja u Hrvatskoj. U saopcenju sa dalje navodi da zivot srpskog naroda u Hrvatskoj postaje sve tezi, da su mu ugrozene slobode i gradjanska prava, "jer redarstvenici MUP-a od pojedinacnih napada prelaze u napad na cijeli srpski narod". Vlada Republike Srbije ocjenjuje da svojim angaziranjem JNA sprecava medjunacionalne sukobe. Takodjer ocjenjuje da su za ukupnu situaciju u Hrvatskoj najodgovorniji SIV i njegovi nadlezni resori. Zato trazi da SIV i Predsjednistvo SFRJ odmah poduzmu sve neophodne mjere da se provedu ranije donijete odluke, posebno one o razoruzanju paravojnih formacija. "U slucaju da to nisu u stanju, kao ni da gradjanima garantiraju miran zivot, o tome trebaju obavijestiti Skupstinu SFRJ i javnost, te podnesu Ustavom predvidjene odgovornosti." Vlada Srbije na kraju odbacuje sve tvrdnje da je ona ili bilo koji organ Srbije umijesan u dogadjaje u Borovu Selu ili bilo kome mjestu u Hrvatskoj. ("Vjesnik", 4.svibnja 1991)
novine.145 .bale.,
══════════════════════════════════════════════════════════════════════ PRAVOSLAVLJE, 1. maj 1991. ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ SVETI I SVETLI LIK VLADIKE NIKOLAJA ─────────────────────────────────────── Iskren monah i podvižnik, smireni molitvenik i mudri duhovni učitelj svoga naroda i čitave Saborne Crkve Hristove Za velike ljude, kakav je bio Vladika Nikolaj Velimirović, u potpunosti važe reči Premudroga Solomona: "Premudrost Božija, Tvorac i Umetnik svih u svega, ona se stvara i sve obnavlja i, prethodeći iz naraštaja u naraštaj u svete duše, ona sprema prijatelje Božije i proroke" (Premudrosti 7, 27-28). Bogati i složeni životni put i delo Vladike Nikolaja potvrđuju istinitost svih reči Premudroga Solomona, jer je i Nikolaja Premudrost Božija vodila kroz sve složene staze ovog našeg mravinjaka, koji se zove zemlja i istorija ljudska, i od njega stvorila, njime samim, Proroka i Prijatelja Božijeg. Ova konstatacija nije pojednostavljenje Nikolajeve ličnosti i životne istorije, nego je približno najbolje i najtačnije objašnjenje sve njegove jednostavnosti i složenosti. (Njegova je reč, izrečena povodom Ničea i Dostojevskog: "Veliki ljudi ili su do zaprepašćenja jednostavni ili su do zaprepašćenja mnogostrani"). čIVOTOPIS Rođen je uoči Božića 1880. godine na Tucindan, 23. decembra (po starom kalendaru), od roditelja Dragomira i Katarine u porodici Velimirovića (poreklom iz Zagarača u Zeti), u selu Leliću iznad Valjeva. Kršten je u manastiru Ćelije, gde je zatim završio i osnovnu školu. Šestorazrednu gimnaziju uči u Valjevu, a Bogosloviju Sv. Save u Beogradu završio je 1902. godine. Potom je jedno vreme bio učitelj u Dračiću i Leskovicama više Valjeva i u Herceg Novom u Boki. Već kao bogoslov i učitelj javlja se prvim književnim radovima, koji se od tada odlikuju lepim i jednostavnim narodnim jezikom valjevskog kraja. Sva potonja učenost i mudrost Nikolajeva nije potisnula njegovu seljačku bistrinu, narodnu pobožnost i jasnoću srpskog narodnog izraza. Od 1904. do 1909. bio je na studijama u Bernu, Nemačkoj, Engleskoj i Rusiji. Doktorirao je teologiju na Univerzitetu u Bernu, a filosofiju na Oksfordu. U pravoslavnoj Rusiji proveo je godinu dana. Otuda njegovo sjajno znanje evropskih jezika. Po povratku u Srbiju zamonašio se i od Nikole postao Nikolaj, a zatim je rukopoložen za jeromonaha i postavljen za profesora Beogradske bogoslovije, gde je predavao filosofiju, psihologiju, logiku, istoriju i strane jezike. Već kao profesor Bogoslovije, Nikolaj se pročuo kao sjajni mislilac, besednik i pisac. Njegova studija o Njegošu ("Religija Njegoševa") visoko je ocenjena od Skerlića i nešto kasnije od Ive Andrića. Skerlić je s pravom tada primetio da "mladi profesor Beogradske bogoslovije ništa manje nije interesantan od samog Cetinjskog vladike". Osim Njegoša, Nikolaj je tada pomno čitao i stvaralački ocenjivao Ničea i Dostojevskog, Šekspira i Getea, Marksa i Tolstoja, Berklija i indijsku mudrost. Ostala je zapamćena njegova tadašnja konstatacija: "Darvin i Niče i Marks su tri aveti evropske civilizacije", i ponavljanje reči velikog poznavaoca Zapada Dostojevskog (a Nikolaj je Zapad izvorno upoznao): "Nauku i zanate možemo primiti od Zapada, ali veru ne, jer je Zapad i nema". Pred Balkanski rat, kada se slobodarska i rodoljubiva Srbija kralja Petra I spremala za oslobođenje porobljenog Srpstva na Kosovu i u Staroj Srbiji, propovedi jeromonaha Nikolaja učinile su tada više nego mnogi drugi. Mladi Srbi u Bosni zaklinjali su se njegovim knjigama i pripremali oslobođenje i ujedinjenje Južnih Slovena. Nikolaj Velimirović je od tada "ušao u politiku", mada je lično govorio i zastupao: "Politika nije moje znanje. Vera je moj život, a propoved vere Hristove moje znanje. Jevanđelje je moja radost, jer je ono ključ za razumevanje svih vremena i sudbina, kako pojedinaca, tako i naroda". Kada je nastao tečki i za Srbe tragični I svetski rat, 1915. godine vlada Srbije šalje jeromonaha Nikolaja u Ameriku i Englesku, u diplomatsku misiju pred Zapadnim svetom, radi neutralisanja beskrupulozne antisrpske propagande koju je tamo vodila Crnožuta monarhija iz Beča. Nikolaj je od tada pa do kraja rata držao bezbrojna predavanja po Americi i Engleskoj, govoreći neumorno po hramovima, univerzitetima, hotelima i parkovima. Mihailo Pupin je taj Nikolajev rad ovako ocenio: "Ono što je u srednjem veku za Srbiju učinio Sveti Sava pred inostranstvom, to je ovih dana učinio Nikolaj pred Anglosaksoncima... Njegov je uspeh u Americi bio izvanredno veliki. Zadobio je Amerikance njegovom ozbiljnošću i iskrenošću. On nije Amerikancima govorio mnogo o Srbiji i srpskom narodu, nego im je govorio o opštim svetskim i hrišćanskim problemima koji treba da se reše i da se svet opet povrati na zdravu osnovu ekonomskog duševnog života. Ali je on o tim stvarima govorio kao Srbin i srpski guslar, i to je dejstvovalo na Amerikance". Nikolaj je tih godina bio jedan od vodećih ljudi koji se zalagao za jugoslovensku ideju, u koju se potom gorko razočarao. Kasnije, u Dahauskom logoru zapisao je tu svoju gorčinu o Jugoslaviji: "Dvadeset godina imali smo državu bez Božijeg blagoslova, školu bez vere, politiku bez poštenja, vojsku bez rodoljublja. Otuda nam propast i države, i škole, i politike, i vojske. Dvadeset godina paštili smo se (mi Srbi) da ne budemo svoji, zato su nas tuđinci poklopili svojim mrakom. Dvadeset godina ruganja precima što su se privoleli Carstvu nebeskom, otuda i gubitak ovog gubavog nam carstva zemaljskog. Kakvom smo merom merili Boga i svoje svete pretke, tako nam je i odmereno" (Reči srpskom narodu kroz tamnički prozor). EPISKOP čIžKI Godine 1919. Nikolaj je izabran za Episkopa žičkog, ali je ubrzo premešten za Episkopa u Ohrid, kome je kasnije pridodat i Bitolj. Tamo je ostao do 1934. radeći kao istinski arhipastir i narodni prosvetitelj i dobrotvor. I do danas se pamti njegovo plemenito delo u ohridskom kraju, bez obzira na novije pojave uskogrudog šovinizma pojedinih u Makedoniji. "Ohridski pustinjak" i "Deda Vladika" je u ohridskom kraju obnovio crkveni i monaški život, narodnu pravoslavnu duhovnost i umetnost, a naročito je ostao poznat po humanom staranju o sirotinji i deci. I ovih godina Nikolaj je svetski putnik: boravio je u Carigradu, Atini, Sofiji, Svetoj Gori (više puta), Svetoj Zemlji, Engleskoj i Americi. Učestvovao je na mnogim ekumenskim skupovima, konferencijama za mir, skupovima hrišćanske zajednice mladih i na Svepravoslavnim crkvenim dogovaranjima. U jesen 1921. izabran je za administratora novostvorene srpske Američko-kanadske eparhije, pa je tim povodom više puta boravio na Američkom kontinentu, gde je njegova popularnost ostala sve do danas velika. Od 1924. godine Nikolaj je prešao u čiču i kao žički episkop ostao je sve do svoje smrti. Njegov pastirski rad u čičkoj eparhiji, među bogomoljnim narodom, i monaštvom, kao i njegov nacionalno- -kulturni i hrišćansko-prosvetiteljski rad u to vreme zaslužuju posebnu studiju. O tome svedoči sva tadašnja štampa i periodika u Srbiji, a posebno su zapažena svedočenja umne Isidore Sekulić (objavljenja pred rat u "Hrišćanskoj misli"). Imao je Nikolaj u ovo vreme i ličnih neprijatelja, grupice zlobnih i zavidljivih ljudi, ali se on nije mnogo obazirao na to. Na mnoge lične napade Nikolaj nije odgovarao; uglavnom je ćutao i, po svedočenju jednoga tadašnjeg novinara, "njegov pogled i ćutanje bili su jasniji od svakog odbora". Nikolaja su naročito napadali u vreme poznate konkordatske borbe (1937-38), kada je i državna vlast predratne Jugoslavije, u sprezi sa nekim rimokatoličkim krugovima u zemlji i inostranstvu, nastojala da ga diskredituje i potisne iz srpske i svetske javnosti. Ova kampanja protiv Nikolaja nastavljena je zatim i od Nemaca, a i posle rata sve do nedavno komunista. Zbog direktnog učešća i odobravanja 27. marta 1941. (po našem dubokom uverenju, Nikolaj je stvarni autor tadašnjeg čuvenog Patrijarhovog proglasa na Beogradskom radiju: "Ponizimo se pred Bogom, a uspravimo se pred ljudima... Opet smo se opredelili za Carstvo nebesko"), Hitler je naredio okupatoru generalu Leru da, među prvim zatiranjima Srbije i srpskog naroda, bude obuhvaćen i "Episkop žički Nikolaj Velimirović, kao i kaluđeri i monahinje srpskih manastira", što je ubrzo i ostvareno. Nikolaj je kao Episkop žički uhapšen od Nemaca na Petrovdan 1941. i konfiniran u manastir u Ljubostinju. Odatle je dalje zatvoren u manastir Vojlovicu, a septembra 1944. sproveden u logor Dahau, zajedno sa drugim velikim zatvorenikom fašista, Patrijarhom srpskim Gavrilom Dožićem. O tome kako su Nikolaj i Patrijarh stradali u zloglasnom konclogoru Dahau postoji potresno svedočenje jedne Ruskinje, a i Nikolajeve sopstvene beleške (zapisane na klozet-papiru) - "Reči kroz tamnički prozor". SUčANJSTVO Patrijarh Gavrilo i Episkop Nikolaj izvedeni su iz logora Dahau krajem januara 1945. godine i dovedeni u Beč, izgleda na predlog Nedića i Ljotića, s ciljem da uđu u neku planiranu koalicionu vladu, što su oni odlučno odbili. Služili su svetu Liturgiju u srpskoj crkvi u Beču, na sam praznik Sv. Save, gde je Nikolaj na koricama Jevanđelja napisao tri potresne molitve "u senci nemačkih bajoneta". Odatle su, uz pratnju Nemaca, posetili neke vojne jedinice izbeglih srpskih četnika iz Dalmacije i Ljotićevih dobrovoljaca (Nikolaj je tada govorio na sahrani Dimitrija Ljotića). Konačno ih je oslobodila američka 36. divizija (8. maja 1945. godine). Njihovo dalje stranstvovanje po tuđini dovelo ih je u London, odakle je Nikolaj skoro proteran u Ameriku, a Patrijarh Gavrilo se vratio u Beograd (novembra 1946). Nikolaj je u Americi ostao sve do svoga prestavljenja 5/18 marta 1956. godine. Preminuo je u ruskom manastiru Sv. Tihona u Pensilvaniji, gde je bio profesor i rektor Ruske bogoslovije. Mnogonapaćeno telo Svetog Vladike pogrebeno je na južnoj strani manastira Sv. Save u Libertivilu kraj žikaga. Nikolaj je još za života od mnogih pravoslavnih u Srbiji i svetu smatran za Svetitelja. Otac Justin Popović ga je smatrao i nazvao Svetiteljem i govorio da je posle Svetoga Save to najveći srpski jerarh. Ovih dana, 27. aprila, Nikolajeve svete mošti izvađene su iz groba i 3. maja biće prenete u Beograd, u Hram Sv. Save na Vračaru. Potom će biti u njegovoj čiči izložene na poklonjenje pobožnoj pastvi, a zatim će 12. maja biti donete u njegovu zadužbinu, crkvu Sv. Nikole, u rodnom selu Leliću kod Valjeva, gde se i inače Sveti Nikolaj ohridski, žički i lelićki slavi kao Svetitelj evo već pet godina, kao i širom Šabačko-valjevske eparhije i u brojnim srpskim manastirima i domovima. STVARALAŠTVO Dela Svetog Vladike Nikolaja brojna su skoro kao dela Sv. Jovana Zlatousta, čije je ime još za života dobio, kao Novi Zlatoust. Pomenućemo ovde samo veća Nikolajeva dela: O Vaskrsenju Hristovom (1910), O Boki Kotorskoj (1910), Religija Njegoševa (1911), Besede pod Gorom (1912), Besede iznad greha i smrti (1914), Reči o Svečoveku (1920), Molitve na Jezeru (1922), Nove besede pod Gorom (1922), Misli o dobru i zlu (1923), Omilije (u 2 toma, 1925), Ohridski Prolog (1928), Rat i Biblija (1931), Vera obrazovanih ljudi (1931), Simvoli i signali (1932), Carev zavet (1933), Duhovna lira (1934), Emanuil (1937), Nomologija (1940), Zemlja Nedođija (1950), četve Gospodnje (1952), Kasijana - nauka o hrišćanskoj ljubavi (1952), Pesme molitvene (kao monah Tadija, 1952), Divan - nauka o čudesima (1953), Jedini žovekoljubac (1958), Prvi Božiji Zakon i Rajska piramida (1959). Episkop zapadno-evropski i sada šabačko-valjevski g. Lavrentije izdao je do sada u Zapadnoj Nemačkoj 12 velikih tomova Sabranih dela Episkopa Nikolaja, gde su uz pomenuta dela objavljeni i mnogobrojni drugi njegovi radovi, besede, članci, pisma i ostalo. Već nekoliko radova u Americi i kod nas posvećeno je prebogatom delu i svetlome liku ovog velikog hrišćanskog filosofa i teologa. Najveći srpski teolog i duhovnik naših dana, otac Justin Popović, nazvao je Nikolaja: Evanđelist među Evanđelistima, Apostol među Apostolima, Mučenik među Mučenicima, Ispovednik među Ispovednicima, Svetitelj među Svetiteljima. Ako je biograf Domentijan, na kraju svoga čitija Svetog Save, uporedio ovoga sa Mojsijem, kao duhovnim i narodnim Vođom Izrailja, i mi slobodno možemo da Vladiku Nikolaja uporedimo sa Svetim Savom - po svestranosti njegove ličnosti i njegove delatnosti. Nikolaj je pre svega bio iskren monah i podvižnik, zatim smireni molitvenik i mudri duhovni učitelj svog naroda i čitave Saborne Crkve Hristove. Bio je veliki arhipastir i propovednik Jevanđelja svakome stvorenju, sveštenoslužitelj pred Bogom i retki mudrac pred ljudima svoga naroda i svega sveta. Bio je i državotvorac i diplomata, svenarodni delatelj i dobrotvor, veliki humanist našeg veka, koji je duboko poznavao i voleo čoveka i rod ljudski. A pre svega i posle svega Nikolaj je bio jevanđeljski čovek, pravi Hristoljubac i Hristonosac. Jeromonah ATANASIJE Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.146 jlaci,
********************************** žITANJE NA SOPSTVENU ODGOVORNOST ********************************** ( Posebno za teritoriju bratske ... Ne vjerujem pono novinama, ali me pojedini tekstovi nemogu ostaviti ravnodušnog. Baš zato želim da skrenem pažnju na tekst u : ------------------------------------------------------------------- : "POLITICI" od 5.maja.1991.godine, na strani 7 pod nazivom : : : *********************************************** : : * "POLICIJSKI TEROR BRIčLJIVO PRIPREMAN" * : ------------------------------------------------------------------- U istom se iznose podaci od kojih čovjeku nemože da bude svejedno, ono mu bar dodje muka od svega toga. Ne mislim tekst prepisivati, a ni prevoditi sa ćirilice na latinicu (neka mi većina oprosti na ovome ). Ukratko se radi o sledećem : ...Vlasti u Hrvatskoj formirale dva štaba specijalista za onemogućavanje delovanja JNA i za razbijanje Srba u SAO Krajini.- ...Ubrzana militarizacija Hrvatske sve ogoljenije se svodi na teror policijske države.- ...Na tajnim sastancima štabova razgovara se o hapšenjima, inscenaciji sudjenja nevinim, vrbovanjima, prisluškivanju pojedinaca i SDS.- ...Tri bitne tačke plana za razbijanje SAO Krajine i "sredjivanje" Knina.- ...Uprkos velikoj tajnovitosti činjenice prodiru u javnost Ličnosti : Štab za onemogućavanje delovanja JNA : ... Martin Špegelj ... Josip Boljkovac ... Ivan Rukavina ... Josip Perković Štab za razbijanje Srba u SAO Krajini : ... Zdravko Mustač ... Franjo Vugrinec ... Miloš Erol Ni u jednoj od ove dve grupe, a ipak u svemu tome : ... Pavičić Nikica ............................... Očito da je spisak duži i da će ovo ličiti na neku seriju u nastavcima, mada meni liči na neku "DINASTIJU" sa crnim engleskim humorom. NAPOMENA : ************************************************ Ako bude interesenata prekucat ću čitav tekst ! *************************************************
novine.147 mirkov,
To je tekst iz 'Politike'. Možda je nešto od toga i tačno, ali to propagandni list, i to je izveštaj samo jedne strane. Ako Srbi veruju tome što piše većina srpskih novina, a Hrvati onome što piše (prtpostavljam) većina hrvatskih, eto mržnje, incidenata...
novine.148 jlaci,
Tacno da je tajclanak iz 'POLITIKE' , ali je jos bolje clanke donijela i 'BORBA'. Sve to je stavr novina, redakcija, i vrha u drzavama, ali mi nije jasno da Milan Brezak (pomocnik ministra UP RH ) daje tako brzo demanti tih vijesti. I kakav je to demanti, kada se brani sa tim da je to bilo sluzbeno, razgovor, prostorije itd. Bas zbog tog demantija i ostalih akcija uvezi toga i drugih clanaka pocinjem da vise verujem tom NOVINARU (ponavljam NOVINARU) koji je to napisao ! Ako me uspijes ubjediti u suprotno, svaka cast, a do tada prljave igre i prljavi ves se kada tad moraju oprayti, a najgore je ako je to pranje pred ocima javnosti......
novine.149 .bale.,
Ha! Evo nesto novo... Videcemo ovih dana kakva mu je buducnost na SEZAMu... čččččččččččč ččččč čččččččččččč ččččččččččččččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč č ččč č ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččččččč čččččččč ččč ččč Elektronski ččč ččč ččč ččč ččč casopis ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč čččččččččččč ččččč čččččččččččč ččččččč ================================================================ Broj XXX DD. mes GGGG. ================================================================ Glavni i odgovorni urednik: Srdjan Pantic, Beograd Tehnicki urednik: Aleksandar Bakic, Beograd ---------------------------------------------------------------- Distribucija: ---------------------------------------------------------------- EVROPA : epanticčyubgef51.bitnet SEVERNA AMERIKA : simicčsimic.ccsf.caltech.edu stevančcobalt.cco.caltech.edu ================================================================ ================================================================ U ovom broju: --------------- * Skupstina Jugoslavije * Drugi dan zasedanja Saveznog veca * Stane Brovet, zamenik sekretara za narodnu odbranu * Zbivanja u Kninskoj krajini * Kratke vesti ================================================================ Nedeljna Borba, 11-12. maj 1991. ================================================================ Skupstina Jugoslavije: Delegati oba doma odlozili proglasenje tri nova UCENE PREKINULE ZASEDANJE --------------------------- Delegati Hrvatske, Slovenije i kosovski Albanci pripretili da ce napustiti sednicu ukoliko se proglasi "nelegalno i protivustavno" izabrani clan sa Kosova, ali su se istovetnom ucenom posluzile i delegacije Srbije i Vojvodine, ukoliko se proglasenje razdvoji, zbog cega je sve odlozeno --------------------------- Kao sto je nagovestio na sednici Saveznog veca Ante Krstulovic (Hrvatska) je prvi postavio pitanje - kako je predlozen i izabran clan Predsednistva sa Kosova i na osnovu kog ustava. Njega je juce zanimalo zasto jos nije dobio odgovor na ranije postavljeno isto pitanje Ustavnoj komisiji. Posto je pred Ustavnim sudom Jugoslavije u toku postupak ocene ustavnosti Zakona o prestanku rada Skupstine Kosova koji je donela Narodna skupstina Srbije, Gojimir Komar (Slovenija) smatra da bi izbor clana Predsednistva prejudicirao odluku Suda na sta savezni parlament nema nikakvo pravo. On takodje kaze da je Ustav Srbije fakticki promenio Ustav SFRJ kad je rec o polozaju autonomnih pokrajina. Razvijajuci dalje ovu tezu, Komar upozorava da upravo zbog toga predstavnici pokrajina u saveznim organima nisu vise predstavnici autenticnih interesa svojih sredina nego predstavnici interesa Republike Srbije. Srbija bi izborom clana Predsednistva iz obe pokrajine fakticki imala tri svoja predstavnika, sto dovodi druge republike koje u Predsednistvu imaju po jednog u neravnopravan polozaj. Miroslav Zdravkovic (Srbija) tvrdi da je pitanje izbora clana Predsednistva iz Kosova i Metohije u nadleznosti Skupstine Srbije. On je naveo i da su Parlamentu dobro poznati razlozi zbog kojih je raspustena Skupstina Kosova, cije je nadleznosti, na bazi svog Ustava Srbija preuzela. Replicirajuci Zdravkovicu, Kuretes Saliu (Kosovo) kaze da poznati razlozi za raspustanje pokrajinske skupstine ne mogu biti opravdanje za preuzimanje njene uloge od strane Republike. On je zamerio Predsednistvu SFRJ sto se pomirilo sa razresenjem svog clana sa Kosova, cime je "izvrsen svojevrsni drzavni udar na sefa drzave kod nas". Radoman Bozovic (Srbija) opet suprotno: Skupstina Srbije je na ustavan i zakonit nacin, sve dok se to ne ospori, preuzela sva prava i obaveze SAP Kosovo, nakon proglasenja tzv. kacanickog ustava. Zarija Martinovic (Srbija) se zalagao za prekid rasprave s obzirom da se radi o formalnom cinu proglasenja uobicajenom za ovakve prilike. Milisav Milenkovic (Srbija) je ponovio da je licemerno braniti Ustav, cak i tada kada republika emituje javne poruke da ce se 26. juna razdruziti od Jugoslavije. Irfan Ajanovic, potpredsednik Skupstine SFRJ, pozivajuci se i na Ustav i na Poslovnik o radu, vise puta ustvrdio je da i nije bilo potrebe da se proglasenje stavi na dnevni red, jer to predvidja clan 322 Ustava. Zdravko Grabar (Hrvatska) je svemu onome sto su rekle njegove republicke kolege dodao: kada se proglasavao clan Predsednistva iz Hrvatske, sve je bilo vazno - i kvorum i glasanje, a sada ispada da nije. Ja nisam licemeran kako kazu neki, vec gospodin Milenkovic, koji se zalaze za takozvanu demokratsku ravnopravnu zajednicu naroda i narodnosti, a trazi dva glasa u Predsednistvu. Ni intervencija predsednika Skupstine, dr Slobodana Gligorijevica, da se, posto ima predloga, delegati oko njih izjasne, a rasprava prekine, nije pomogla. Sto je vise ljudi izlazilo za govornicu, to su stavovi bivali iskljuciviji i cvrsci. "Ustav SFRJ svi bez izuzetka i povredjujemo, kazao je Zdravko Zabukovec, ali to ne smijemo uciniti bar u elementarnim stvarima". Zabukovec je napomenuo da se ne radi o pukom "svecanom proglasenju nekog organa", vec o flagrantnom krsenju svih ustavnih odrednica od Avnoja do danas. "Ako pokrajine to nisu, onda ni njihovim predstavnicima nema mjesta u organima federacije, a ako jesu, ti predstavnici moraju biti izabrani kako Ustav tacno propisuje", bio je Zabukovec, cini se argumentovano, i odlucan i decidiran. Predlozio je stoga da se danas proglasi samo predstavnik Crne Gore, koji i nije sporan. Slicno su govorili i Ante Beneti, Milivoj Jurinjak i Petar Sale (svi iz Hrvatske). Naglasili su da hrvatska delegacija, ustraje li se na neustavnom odlukonjenju tako sudbonosne odluke, nece ucestvovati u glasanju. Suprotstavio se Zarija Martinovic (Srbija) tvrdnjom da se ni njemu Mesic mozda ne svidja, ali "ga nije osporavao posto ga je izabrao Sabor Hrvatske". Aleksandar Bakocevic je dodao da su sve odluke o raspustanju organa na Kosovu i o predlogu kandidata iz te pokrajine "u skladu sa ustavom i zakonima Republike Srbije". Na to je odmah reagovao Ante Krstulovic: Mesic je bio legitimni kandidat legitimnog sabora Republike. On nije proglasavan na osnovu ustava Hrvatske, vec Ustava SFRJ, u Skupstini SFRJ. "Kako se to moze u Skupstini Jugoslavije pozivati na ustav Srbije, "ruseci Savezni"?", upitao je Krstulovic. I Jusuf Alagic (BiH) i Peter Hedzet i Martin Mlinar su zatrazili da se potvrdi samo izbor clana Predsednistva SFRJ iz Crne Gore (eventualno i iz Vojvodine). U protivnom, rekao je Mlinar, "iako teska srca, moram reci da delegacija Slovenije nece moci ucestvovati u glasanju". Riza Aljaj i Kurtes Saliu su ponovili da "ne moze skupstina jedne federalne jedinice birati predstavnika druge", te da "ne bi trebalo da i savezna skupstina postane saucesnik u neustavnim rabotama". I tako u beskraj. Govornici su se smenjivali, argumenti ponavljali. Jednosatna pauza produzila se na dva i po sata, posle cega je predstavnik obe zakonodavne - pravne komisije saopstio delegatima da zajednicka sednica treba da se nastavi utvrdjivanjem dnevnog reda na osnovu podnetih amandmana, sto je odmah izazvalo Aleksandra Bakocevica da, u ime delegacije Srbije, saopsti da ce se "u slucaju da se proglasenje izbora clanova razdvoji, poput "protivnickih" delegacija, i srpska napustiti zajednicku sednicu". Ni novi apel Gligorijevica da je rec o politickom, a ne o pravnom problemu, nije umirio antagonizme, pa je Obrad Ilic preneo stav vojvodjanske delegacije da ce se pridruziti "bojkotu" ukoliko se ne budu proglasila sva tri clana Predsednistva. Verujuci u odlucnost i jedne i druge strane da ce napustiti Skupstinu ukoliko se njihov predlog ne prihvati, Mijat Sukovic (Crna Gora) je upozorio da bi prihvatanje bilo kog resenja znacilo razbijanje Skupstine. Zato je predlozio da se sednica prekine i da se proglasenje novoizabranih clanova Predsednistva odlozi za nekoliko dana, sto je vecina delegata prihvatila. ---------------------------------------------------------------- KOMPJUTER UMESTO PUSKE Naglasavajuci da govori u ime gradjana istocne Slavonije, Blazenka Knjaz (Hrvatska) je apelovala da se postojeci problemi moraju resavati na miran i civilizacijski nacin, organizovano i u institucijama sistema republika Hrvatske i Srbije, jer ulice treba da sluze za mirnu setnju gradjana. Slavonija i Baranja postale su danas podrucje kojima harace razne samozvane grupe koje uznemiravaju sve gradjane. One ne pripadaju narodu koji tu zivi, jer su se i gradjani srpske nacionalnosti ogradili od njih. Ko su ti ljudi, ko su kolovodje? Istrazni sud u Osijeku dao je nalog za hapsenje Vojislava Seselja cija neregistrovana stranka raspiruje nacionalnu mrznju. Od takvih bi se trebale ograditi i ostale republike. Trebalo bi zabraniti rad istih, jer podsticu mrznju, stvaraju nasilje i time ugrozavaju ljudska prava i zivote mladih ljudi svih nacionalnosti. Tu nema dobitnika, jer svi gube i cena je neizreciva. Jer, ljudski zivoti su neprocenjivi, narocito mladih, kojima umesto oruzja u ruke treba dati kompjutere. ---------------------------------------------------------------- Drugi dan zasedanja Saveznog veca KOSOVO SE (NE) VIDI --------------------- Jovicev ekspoze posluzio kao povod za jos jednu polemiku oko situacija na Kosovu * Zavisno od nacionalne pripadnosti, delegati su tvrdili da pokrajine u Srbiji postoje, odnosno da su ukinute --------------------- Beograd. - Drugi dan zasedanja Saveznog veca poceo je nastavkom rasprave o ekspozeu predsednika Predsednistva SFRJ, Borisava Jovica. Ton debati dala je polemika medju delegatima sa Kosova koji su, zavisno od nacionalne pripadnosti, tvrdili da Kosovo ima, odnosno nema, autonomiju. Sve je pocelo kada je Sefedin Ljusi konstatovao da se u ekspozeu Predsednistva uopste ne spominju autonomne pokrajine kao federalne jedinice, "mozda zbog toga sto je upravo predsednik Skupstine Srbije doprineo ukidanju autonomije Vojvodine i Kosova, mimo Ustava SFRJ. Predsednistvo SFRJ ide cak dotle da dozvoljava i nastojanja Srbije da granice Kosova, utvrdjene Ustavom SFRJ, prekroji i time ga rasparca na neke tzv. srpske banovine. Umesto da se pronalaze demokratska resenja, na Kosovu deluje policijski rezim, ne funkcionisu ni legalni organi opstina, pri cemu se krse ljudska i nacionalna prava. Zar zatvaranje skola, isterivanje lekara i radnika, zabrana listova i radio-televizijskih programa na albanskom jeziku znace demokratiju? Odmah je reagovao Dragan Malovic (Kosovo), koji je imao "tri vrlo bitne primedbe na izlaganje delegata Ljusija". Prvo, nije tacno da su Ustavom Srbije ukinute pokrajine. Dovoljno je procitati ga i videti fakticko stanje. Drugo, neistina je i prekrajanje Kosova na nekakve srpske banovine. Priprema se zakon o teritorijalnoj reorganizaciji Republike Srbije u kome je predvidjeno da se ukupna teritorija Srbije podeli na okruge, ukljucujuci i Kosovo. Trece, neistina je da je ukinuta televizija na albanskom. "Juce je emitovala vise od tri sata programa na albanskom, a uz to Televizija Beograd svakodnevno emituje polucasovnu emisiju na albanskom jeziku. Malovicu je replicirao Musli Zusi: Sto se tice autonomije, dovoljno je procitati ustave Srbije i Jugoslavije i uporediti ih. A sto se tice prekrajanja, jasno se vidi da su neke teritorije Kosova (Mitrovica, Gnjilane i neke druge) ukljucene u neke okruge kojima se fakticki prekrajaju granice Pokrajine. Da su pokrajine u Srbiji ukinute, smatra i Redzep Hamiti. "Malovic je u zabludi ako misli da ce se Albanci zadovoljiti TV emisijom na albanskom gde je spiker konobarica i koju niko od Albanaca ne gleda, jer ih je stid. Potenciranje ovakvih stvari je uzaludno, jer se istina ne moze pobiti". Ponovo se za rec javio Malovic, koji je ponovo tvrdio da pokrajine nisu ukinute i da nije sporno postoji li radio i TV program na albanskom. "Sporno je izgleda sto se delegati albanske nacionalnosti ne slazu sa uredjivackom politikom koja se vodi u tim glasilima, jer bi, po njima, ona trebalo da bude antisrpska i antijugoslovenska, razbijacka i nacionalisticka, da bi zadovoljila njihove potrebe. Takva politika ni na radiju, ni na TV Pristini vise nikad nece biti vodjena. Temperatura koja je bila povisena od pocetka ove rasprave, sad je pocela da dostize do tacke kljucanja. Ilijaz Kurtesi je kratko ustvrdio da "veceg nacionalizma i nacionalistickog istupa od ovog Malovicevog nema. Ako hoce da se uporedjuje, neka sebe gleda kako se ponasa". - Sve sam mogao ocekivati, ali da ce mi Ilijaz Kurtesi govoriti o nacionalizmu - to nisam, rekao je Vaso Djukanovic (Crna Gora). - Potpuno sam siguran da bi kolega Hamiti vise voleo da gleda TV program po receptu Envera Hodze i njegovih kosovskih istomisljenika. Ali, ocigledno, to je proslost. Nakon ovih reci, Ramo Alihajdari je zamerio predsednici Veca, Bogdani Glumac Levakov, sto dozvoljava da se ljudi etiketiraju. "Neka svako meri svoj nacionalizam u dusi, a ne da prebacuje drugima da su nacionalisti." Tu je otprilike ova rasprava prekinuta uz zamerku Kurtesa Saliu predsednici Veca da ona "Malovicu i drugima daje rec, a nama ne daje". Ipak, kasnije je jos jedan delegat Kosova dosta ostro govorio o istoj temi. Nazmi Rahmani je osudio Predsednistvo SFRJ za neodgovorno ponasanje, a rukovodstvo Srbije za "hegemonisticke, nacionalisticke, velikodrzavne teznje koje vrlo agresivno ispoljava vec nekoliko godina, a koje su vrhunac dostigle ovih dana". Iako nije zavrsena, rasprava o ekspozeu Jovica je prekinuta zbog pocetka zajednicke sednice i nastavice se posle podne. ---------------------------------------------------------------- Stane Brovet, zamenik saveznog sekretara za narodnu odbranu DESANT ZA PROLAZ ------------------ JNA je 9. maja izvrsila desant helikopterima u okolini Listice da bi se oslobodio prolaz i vojna kolona nastavila kretanje. Neposrednog sukoba gradjana sa vojnim licima nije bilo ------------------ Na kraju prvog dana zasedanja saveznog veca, u cetvrtak vece, delegat Bosne i Hercegovine, Ibrahim Hadzic je od Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu zatrazio hitnu informaciju o dogadjajima u zapadnoj Hercegovini u vezi sa vojnim desantom izmedju Mostara i Listice i pokretom vojnih jedinica u tom podrucju. Napominjuci da je nameravao i sam da postavi isto pitanje, delegat Makedonije, Metodi Zvrcinov je zamolio predstavnika SSNO da izvesti Vece i da li su vojnici imali naredbu za upotrebu oruzja. Pre pocetka jucerasnja sednice ovog skupstinskog doma, zamenik saveznog sekretara za narodnu odbranu, admiral Stane Brovet je dao odgovor na ova pitanja. - Motorizovana kolona jedinica JNA kretala se komunikacijom Mostar - Listica radi redovne obuke. Ta kolona sa vise oklopnih i drugih borbenih sredstava zaustavljena je 7. maja oko 11 casova na 5 km od Listice na nedozvoljen nacin - isturanjem grupe gradjana ispred vozila i zaprecavanjem komunikacije teskim teretnim i drugim vozilima. Zapazeno je i da se pripremaju sredstva za napad (flase sa zapaljivom tecnoscu itd). Vojnici i staresine su izlozeni provokacijama, uvredama i pretnjama, tako da je i pored njihovog dostojanstvenog i korektnog drzanja pretila opasnost sukoba sa nesagledivim posledicama, rekao je Brovet. I pored vise intervencija pred nadleznim opstinskim i republickim organima da se komunikacija oslobodi, to nije ucinjeno. Naprotiv, u toku 8. i 9. maja broj gradjana se stalno povecavao. Na celu gradjana koji su blokirali put bio je predsednik opstine Listica. U prepodnevnim casovima 8. maja na isti nacin je bila blokirana komunikacija u blizini Mostara, tako da je jedinica bila odsecena. Posto je kolona vojnih vozila morala izvrsiti zadatak, nije se smelo dozvoliti da duze ostaje na putu nepokretna i odluceno je da se ona deblokira. Zbog toga je 9. maja izvrsen desant helikopterima koji je iskrcan na nekoliko mesta u okolini Listice. Zadatak desanta je bio da se spreci dalje zaprecavanje komunikacije, da se gradjani i postavljene prepreke odstrane sa puta. O ovom dogadjaju, po recima Broveta, obavesteni su i najvisi drzavni organi Bosne i Hercegovine. Na lice mesta dosao je predsednik Predsednistva BiH, Alija Izetbegovic. Uz njegovo neposredno angazovanje oslobodjen je prolaz i kolona je nocu izmedju 9. i 10. maja nastavila kretanje (Alija je koracao, a tenkovi za njim :) - prim.teh.ur.). U toku ovih dogadjanja nije bilo neposrednih sukoba gradjana sa vojnim licima. I ovaj dogadjaj pokazuje potpunu bezobzirnost pojedinih lokalnih i stranackih celnika koji su u stanju da na nedozvoljen i nezakonit nacin isturaju narod ispred teske tehnike i guraju ga u sukob sa jedinicma JNA. Jasno je da vojska mora izvrsavati svoje zadatke i da je samo pitanje dana kada ce zbog ovakvih ili slicnih postupaka biti izazvani i najtezi incidenti. Odgovornost za to ne moze snositi JNA, ali za eventualne zrtve sasvim je svejedno ko ce biti uzet na odgovornost. Na kraju, Brovet je rekao da je krajnje vreme da Savezno vece zauzme stav u vezi sa ovakvim slucajevima. Posto je delegatima poznato kakve je zadatke dobila JNA i da ih mora izvrsiti - duzni su da energicno osude svaki ovakav i slican postupak i da zaduze sve drzavne organe da prema organizatorima ovakvih akcija moraju preduzimati sve zakonske mere. ---------------------------------------------------------------- Demokratska stranka slobode TOLERANCIJA NIJE DOVOLJNA --------------------------- Beograd. - Demokratska stranka slobode u principu podrzava odluke Predsednistva SFRJ, ali izrazava sumnju u mogucnost njihovog doslednog i efikasnog sprovodjenja - kaze Mirko Vujicic, generalni sekretar ove partije, komentarisuci moguci tok dogadjaja posle najnovijih mera drzavnog vrha. Cak i kada bi se ostvarila vecina onog sto Predsednistvo SFRJ zahteva, trajno resenje za zajednicki zivot Srba i Hrvata nece biti lakse ostvarljiv nego sto je to sada slucaj, smatra Vujicic. Iracionalno, mrznjom nabijeno ponasanje isuvise je uzelo maha da bi ga bilo moguce prevladati u kratkom roku. V.M. ---------------------------------------------------------------- Zbivanja u Kninskoj krajini U OKRUZJU REFERENDUMA ----------------------- U SAO Krajini sve spremno za sutrasnji referendum o prisajedinjenju Srbiji, dok se najavljuje bojkot referenduma u Republici Hrvatskoj ----------------------- Knin. - Nakon sto su prekjuce i zvanicno predstavnici SDS Krajine i predsednik Izvrsnog veca SAO Krajine, dr Milan Babic, pozdravili i sa olaksanjem docekali odluke Predsednistva Jugoslavije, smatrajuci ih korakom u razresenju jugoslovenske krize i sprecavanju medjunacionalnih konflikata, te uspostavljanju dijaloga izmedju legitimnih predstavnika jedne i druge strane, preksinocna izjava predsednika Republike Hrvatske, dr Franje Tudjmana, - da se nece razoruzati rezervni sastav MUP-a, vec naprotiv, da ce se pojacati, te da ne pristaje na pregovore sa Babicem, izazvala je u Kninu brojne i burne reakcije nezadovoljstva medju gradjanima. Inace, u Krajini su zavrsene sve potrebne pripreme uoci sutrasnjeg referencuma za prisajedinjenje SAO Krajine Republici Srbiji. Ovo je juce na konferenciji za stampu izjavila norinarima predsednica Centralne komisije za sprovodjenje referenduma, Ljubica Vujanic. Referendum ce biti sproveden sutra (nedelja) od 8 do 20 casova. Centralna komisija za sprovodjenje referenduma uputila je poziv brojnim saveznim organima, rukovodstvima jugoslovenskih republika i inostranim ambasadorima da nadziru sprovodjenje sutrasnjeg referenduma u Krajini, te da se uvere u legitimnost tog cina. Takodje, istaknuto je na konferenciji za stampu, gradjani SAO Krajine nece izaci na referendum u Republici Hrvatskoj, zakazan za 19. maj. Preksinoc je, kao sto je poznato, nakon nekoliko dana blokade, u selo Kijevo stigla pomoc u, kako se navodi, lekovima i hrani, namenjena hrvatskom stanovnistvu ovoga sela. Saznajemo da je prilikom deblokade puta Vrlika - Kijevo u Cviljanima Gornjim vojska bila prisiljena da na stanovnike tog i susednog, takodje srpskog, sela Cvetine, koji su sprecavali prolazak kamiona, baci suzavac. Milan Martic, sekretar SUP-a Krajine potvrdio nam je da se ovo dogodilo, ali je istakao da nakon ovakve intervencije vojske nije bilo nikakvih reakcija stanovnistva, te da se nada da ce JNA postupiti na isti nacin kada se radi i o ekscesima ili smetnjama sprovodjenju mera Predsednistva zemlje, stanovnika Kijeva ili drugih mesta gde zivi hrvatsko stanovnistvo. Matric je izjavio novinarima da se u zatvoru u kninskom SUP-u nalaze Marinko Usljebrka iz Bijeline kod Benkovca, Zarko Batic i Ante Pozar iz Potkonja i Nikola Segota i Marko Koliger iz mesne zajednice Vrpolje. Svi su oni navodno pucali na kninske milicionere, a pripadnici su inace rezervnog sastava MUP-a Hrvatske. Sekretar kninskog SUP-a nije juce potvrdio ali ni demantovao price kako su ovih dana, navodno, privedena i dva pripadnika MUP-a Hrvatske uvucena u spijunsku akciju na podrucju kninske opstine. S. Stamatovic ---------------------------------------------------------------- DIVERZIJE U GOSPICU Gospic. - Prema informacijama pomocnika nacelnika policijske uprave iz Gospica, Josipa Kazde, u pozaru koji se preksinoc dogodio iza 22 sata u Lukovu Sugariju u uvali Porat, blizu Karlobaga, u potpunosti je izgorela vikendica - vlasnistvo Dusana Milojevica iz Sremske Mitrovice. Iste noci, sat iza ponoci, u Lickom Osiku eksplodirala je naprava u automobilu Milana Novkovica. Vozilo je potpuno unisteno, a od snazne eksplozije popucala su stakla na obliznjim zgradama. EKSPLOZIJE U PAKRACU Pakrac. - Ni pretprosla noc nije u Pakracu prosla bez eksplozija. Prema informacijama iz policijske stanice, u Pakracu su juce ujutro oko 2 sata odjeknule dve eksplozije. Stete od eksplozija niko nije prijavio. U okolini grada se sporadicno pucalo iz vatrenog oruzja. Policija utvrdjuje mesta gde su se dogodile eksplozije, ali jos nema zvanicnog izvestaja. DODATAK VIJESTI Titograd. - Juce smo objavili vijest o izbjeglim Srbima iz Imotskog, koji su stigli u Herceg Novi. Napravljena je, pritom, greska kada je u pitanju broj izbjeglica. Njih je, naime, 50, a ne 19. Izbjeglice (muskarci, zene i djeca) za sada su smjesteni kod porodica u Igalu, Bijeloj i Baosicima. Dopisnistvo "Borbe" u Titogradu ---------------------------------------------------------------- Sala: Posto je utvrdjeno da je na automobil dr Franje Tudjmana, prilikom odlaska iz Titograda, bacen kamen, vise ne postoji dilema da li je dr Franjo Tudjman - udaren. ---------------------------------------------------------------- ZENSKI LOBI PROTIV RATA Beograd. - Beogradski zenski lobi je protiv gradjanskog rata u Jugoslaviji i protiv politike svih republickih vlastodrzaca i nacionalistickih opozicija. Trazimo da se smesta prestane s muskim ratnim igrama, podstrekavanjem nacionalistickih nasilja, ubijanjima, proizvodnjom straha, mrznje i neprijatelja, kaze se u saopstenju ove vanstranacke organizacije. SRPSKO BRATSTVO U ROJALISTICKOM BLOKU Organizacija Srpsko bratsvo obavestava javnost da je 8. maja na osnivackoj skupstini pristupila politickoj stranci Srpski rojalisticki blok, "u cilju ujedinjenja srpstva", ali da ce delovati kao njen samostalni ogranak. Srpsko bratstvo navodi i da je ono vanstranacka organizacija, nastala 6. januara ove godine, sa ciljem da pomogne ujedinjenju srpskog naroda. SARADNJA SPS Savet za medjunarodnu saradnju SPS na jucerasnjoj sednici - predsedavao dr Bogdan Trifunovic - raspravljao je o Programu rada Ministarstva inostranih poslova Republike Srbije i utvrdio Plan neposrednih aktivnosti SPS u medjunarodnoj saradnji do kraja septembra ove godine - kaze se u saopstenju Saveta. Do sada su ostvareni kontakti sa predstavnicima PASOK-a, predstoje susreti sa predstavnicima Socijalisticke internacionale i Evropskog parlamenta, kao i vec ugovorene posete sa drugim evropskim partijama. Medjunarodna aktivnost SPS bice u funkciji ispravljanja negativne predstave u medjunarodnoj javnosti o Srbiji. PROVALA U PROSTORIJE REFORMISTA Zagreb. - Jucer ujutro ponovo je doslo do provale u prostorije Saveza reformskih snaga Hrvatske u glavnom gradu Hrvatske. Kako nas je obavijestio predsjednik reformista za ovu republiku, Emil Kajganic, provalnici su promijenili bravu na ulazu u prostorije, poderali postere premijera Markovica koji su bili na zidu, odnijeli 150 Markovicevih plakata i na vratima crvenim slovima napisali "Jugoslavija ovdje vise ne stanuje". ---------------------------------------------------------------- ---------------------------------------------------------------- ---------------------------------------------------------------- Hmmm... Nesto tab-ovi ne ispadaju najbolje... Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.150 djovicevic,
EVROPA I SRBIJA LOGIKA DRZAVE I LOGIKA COVEKA * U Padovi je 19.,20. i 21. aprila ove godine odrzan * * jubilarni kongres "Evropskog drustva za kulturu" jedne stare * * institucije ciji su clanovi bili,medju ostalima,Tomas Man,Pikaso,Ivo * * Andric, citava plejada francuskih nadrealista itd. Na kongresu je * * uzeo rec i Mlorad Pavic podnoseci na francuskom jeziku saopstenje pod * * naslovom Evropa i Srbija - logika drzave i logika coveka.Orginal tog * * saopstenja M.Pavic je procitao u Valjevu 9.maja povodom povratka * * mostiju vladike Nikolaja Velimirivica u otadzbinu. * Evropa vec stolecima unistava ili izgoni sa svog tla dve civilizacije favorizujuci i prihvatajuci trecu: ona unistava jevrejsku civilizaciju i civilizaciju istocnog hriscanstva islamizujuci se sve vise. Kad ovo kazem hteo bih da istaknem da gajim najdublje postovanje za arapsku kulturu o cemu svedoce moje knjige. Ali cinjenica je da vec vekovima u Evropu prodire turska sila i islam koji se tu odomacuje unistavajuci istocnoevropsku civilizaciju. I Evropa pomaze taj proces.Pred nasim ocima dakle jedna od dve evropske civilizacije isceza; to je istocnoevropska civilizacija koju je Arnold Tojnb nazvao vizantijskom. On je smatrao sa razlogom da danas u Evropi postoje dve civilizacije, jedna rodjena na tlu drevnog Zapadnog rimskog carstva a druga na tlu Istocnog rimskog carstva. To su civilizacija istocnog hriscanstva i civilizacija zapadnog hriscanstva. Pravoslavnu civilizaciju medjutim ne treba pobrkati sa Rusijom koja je u dubokom zaledju toga kulturnog kruga. Geografski gledano taj krug ima srediste u Grkoj, u Srbiji zatim u Rumuniji i Bugarskoj a zavrsava se u Rumuniji,Ukrajini,Jermeniji i Gruziji. Ako ne znate tacno o kojoj civilizaciji je rec setite se da je njena metropola bio Carigrad,najlepsi grad Evrope pre turskog osvajanja. To je civilizacija ikona i fresaka, domovina Justinijana i Jovana Zlatoustog,svetih Cirila i Metodija, Damaskina i svetog Save srpskog, domovina El Greka i Dostojevskog, Tolstoja i Mendeljejeva, Joneska i Brankusija, Ive Andrica i Mirca Elijade,Cajkovskog i Hacaturjana,Kandinskog i Tarakovskog, Marije Kalac i Kazancakisa, Karpova, Kasparova i Ljubojevica i tolikih drugih sve do pisca ovih redova koje je spanska kritika na nesrecu i mozda tacno nazvala "poslednjim Vizantincem".To je civilizacija koja proishodi u prvoj liniji iz anicke grcke kulture, kolevke evropske duhovnosti. To je civilizacija koja je svojim vizantijskom romanom nadahnula evropski roman u njegovim pocecima. Medjutim,u XX stolecu istocno hriscanstvo i njegova kultura nasli su se pred jednim novim besprimernim pritiskom, pod pritiskom opresivnih komunistickih rezima. Skoro celo jedno stolece ti rezimi ratuju sa zapadnim hriscanstvom (sa katolicizmom i protestantizmom) i sa njegovom kulturom u Poljskoj, Madjarskoj, Cehoslovackoj,Istocnoj Nemackoj, Jugoslaviji i u batlickim republikama Sovjetskog saveza. Ratuju, ali bez uspeha. Naprotiv, komunisticki rezimi sa mnogo vise uspeha su se borili protiv istocnog hriscanstva i njegove kulture (podsticuci islamizaciju) u Rusiji, Ukrajini, Jermeniji, Gruziji i Jugoslaviji. Rec je o pravim verskim ratovima pod manje ili vise providnom ideoloskom maskom. Genocid nad Jermenima, genocid nad Srbima na Kosovu i u Rumuniji Causeskog , uzasan polozaj u kome su se nasli cela Rumunija, Grci na Kipru, Grci i Srbi u Albaniji, cinjenica da je prva zrtva Staljinovih cistki bila pravoslavna kultura Rusije, sve to pokazuje da se razaranje istocnoevropske civilizacije nastavlja ubrzanim korakom. Svedoci smo grupisanja evropskih zemalja prema religijskim pripadnostima: protestanti i katolici s jedne strane, muslimani s druge. Istocno hriscanstvo medjutim, ima nesto drugacije pojmove: ono nema medjunarodnu crkvenu organizaciju koja je centralizovana. U pravoslavlju nema verskog sredista, zajednicke administracije i zvanicnog zajednickog jezika, pa ni medjunarodnog organizovanja pravoslavnih crkava. I na toj tacki su pali komunisticki rezimi i Evropa sa pravnog stanovista. Pokazite mi zemlju koja je u mogucnosti da brani pravnim putem one svoje gradjane koji nemaju nikakvu medjunarodnu religijsku zastitu od drugih svojih gradjana zasticenih jednom od mocnih verskih internacionala danasnjeg sveta. Covek bez medjunarodne verske zastite danas je u Evropi divljac za odstrel. Dacu vam jedan primer. U ovom trenutku u Jugoslaviji su Srbi ponovo na listama za genocid kao sto je to bio slucaj sa Srbima i Jevrejima tokom Drugog svetskog rata. Ali u ovom trnutku srbofobija je u Jugoslaviji, u Evropi, pa i u svetu prvi put zesca od antisemitizma. Pa ipak, kuda vodi srbofobija? To nije dalekovido, nije produktivno ni sa politickog ni sa stanovista kulture. Razmotrimo tu cinjenicu sa stanovista logike drzave i sa stanovista logike coveka. Najpre sa stanovista logike drzave. Onaj koji bude imao uticaja na najbrojniji narod Balkana, to jest na Srbe, imace Balkan na svojoj strani. Drugim recima, ne moze se resavati i resiti pitanje Jugoslavije i Balkana bez Srba, To je kao da hocete da resavate Evropske probleme bez Namaca. To je, dakle, nacelno pitanje, ali treba se upitati zasto Francuska, Engleska ,SAD i druge zemlje sa kojima su Srbi bili u saveznistvu u Prvom i Drugom svetskom ratu ne koriste tu mogucnost o kojoj je nekada govorio Franklin Ruzvelt, umesto da guraju Srbiju u izolaciju kako je to slucaj danas? Najzad, te saveznicki veze su prirode veze slicne vezama Srba sa jevrejskim narodom (koje postoje odavno ali su ojacane zajednickom uzasnom sudbinom u Drugom svetskom ratu). Ili pak onim vezama koje su Srbi imali sa protestantskom Evropom (koja je u vreme prosvetiteljstva prihvatila srpske studente na svoje univerzitete). Strasan polozaaj Srba koji je pre sto godina opisao Viktor Igo tokom jednog stoleca jedva da se promenio. Mozda je to zato sto su Srbi uvek Zapad na Istoku i Istok na Zapadu prema recima svetoga Save, srpskog princa i pesnika iz XII veka. Ali je li to razlog da se oni odbace? Srbofobija je daleko od logike coveka. Treba li izolovati jedan narod koji je bio izlozen genocidu vekovima, a u nase vreme ponovo od strane hrvatskih nacista i Albanaca na Kosovu pod komunistickim rezimom. Treba li od zrtve naciniti krivca? Ne moze se pomoci demokratizaciji u Srbiji ako se ona gura u ekonomsku i politicku izolaciju. S druge strane, Evropa ne moze sebi da dozvoli luksuz da progna bilo koju od svojih kultura. Pa ni srpsku kulturu, koja je vazan deo istocnoevropske civilizacije, a to ce reci, one od dve civilizacije u Evropi koja je u vecoj opasnosti. Treba li jos vise oslaobiti? I kuda bi nas to odvelo? Poput suma i mi smo stvoreni razliciti. Ovaj cudesni svet koji stvara neiscrpne lepote, njegovu raznolikost i bogatsvo covek danasnjice hoce da svede na jedan ili dva nacina zivljenja, na jedan ili dva jezika, na jednu ili dve ideologije, jednu ili dve religije i kulture. Ako to ucini, taj covek ce odseci granu na kojoj sedi, odvojice nas od prirode koja se i dalje siri u svojoj neizmernoj raznovrsnosti. Treba imati na umu da je svaka civilizacija jedan dragoceni, gotovo ekoloski deo naseg opstanka ne samo u Evropi nego i u svetu jer lepota u umetnosti je samo jedan deo lepote u prirodi, a raznolikost civilizacja je deo bogatstva prirode.Stoga ne smemo dozvoliti unistenje nijedne civilizacije, a pogotovi, kao Evroopljani, jedne od jedine dve evropske civilizacije koje su do danas prezivele. Ne smemo dozvoliti unistenje civilizacije istocnog hriscanstva, a ona je ugrozena i mi Evropljani smo za to odgovorni pre svih drugih. Bez te civilizacije Evropa bi ostala hroma. I to bi bio kraj njene trke. Milorad Pavic (Preneto iz "Politike", 11 maj '91.)
novine.151 balinda,
Kvalitet novina opada sa veličinom slova u naslovima.
novine.152 balinda,
>> Kvalitet novina opada sa veličinom slova u naslovima. Nisam se dobro izrazio. :( Htedoh reći: Što su naslovi krupniji, novine su slabije.
novine.153 igor.mil,
> Nisam se dobro izrazio. :( Htedoh reci: > > Sto su naslovi krupniji, novine su slabije. Znaci, da budemo precizni, pravilo glasi: Kvalitet novina je obrnuto srazmeran velicini slova u naslovima
novine.154 balinda,
>>>> Sto su naslovi krupniji, novine su slabije. >> >> Znaci, da budemo precizni, pravilo glasi: >> Kvalitet novina je obrnuto srazmeran velicini slova u naslovima Jes', jes'. :) Šta ćeš, brža ruka od mozga. :) P.S. Druga je stvar da li je ovo ("balindino" :)) pravilo tačno, ali lepo zvuči. (?) ;)
novine.155 dexi,
────────────────────────────────────────────────────────────────────────────── petak 24. maj 1991. ────────────────────────────────────────────────────────────────────────────── JUGOSLAVIJA DANAS DOBILA PREDSEDNIKA Jugoslavija od danas vise nije bez predsednika. Malo mi je neprijatno sto bas ja to saopsavam pored tolikih sluzbi za informisanje. Pretpostavljate da sam za predsednika drzave proglasio sebe. Malo sam se kolebao, da li da prihvatim jedno tako odgovorno mesto, malo sam razmisljao i o drugim mogucnostima, ali kad je dosao cas odluke - izbora nije bilo. Morao sam sam sebe ubedim da se prihvatim tog posla. Verujte mi da uopste nisam imao zelju da budem predsednik ovakve drzave. Mislio sam da cu u zivotu biti sve drugo, osim ovo sto sam danas. Hocu da kazem da nisam nikad bio ambiciozan niti me je nesto posebno privlacila vlast. Mada, ako bi se ozbiljnije analizirala moja licnost, mislim da bi se, negde duboko potisnuto, nesto i pronaslo od mojih ambicija. Secam se, kad sam bio mali i kad nas je uciteljica pitala za sta cemo da ucimo mnoga su deca govorila da ce da uce za lekara, za profesora, a ja sam rekao da cu da ucim za Tita. Taj moj dobronameran odgovor doveo je uciteljicu do besnila tako da je ubila boga u meni. Nikad nisam shvatio da li me je tukla sto sam svojim odgovorom na neki nacin uvredio tadasnjeg predsednika, ili zato sto joj vise visokih politicara nije trebalo. Ne znam kako ce moja uciteljica da se ponasa danas kad sazna ko joj je predsednik. U svakom slucaju, postidece se svoje tadasnje reakcije. Cekao sam, stvarno sam cekao, evo koliko dana, da se u dosadasnjem Predsednistvu dogovore ko ce biti prvi covek medju jednakima (toliko su svi jednaki medju sobom, toliko isti, da nije ni cudo sto su se tako ponasali). I kad sam video da se oni nikad ne mogu dogovoriti, morao sam da sam sebe izaberem i da time presecem taj cirkus koji danima zabavlja i plasi svet. Kao sto je i red, obavestio sam sve strane drzave o svom proglasenju za predsednika, obavestio sam sve znacajne institucije u nasoj zemlji, a evo, dnas, obavestavam i gradjanje. Nadam se da je to za mnoge vrlo prijatno iznenadjenje. Cujem da vec neki govore da su konacno dobili pravog coveka za predsednika koji nije opterecen nicim, niti ce bilo koje republicko rukovodstvo, niti partija imati neki uticaj na mene. I u pravu su koji tako misle, jer ja ta legitimna rukovodstva ne priznajem i to cu sve skloniti cim pocenem malo ozbiljnije da se bavim poslom. Poslacu to sve da se i dalje dogovara o sudbini zemlje, ali poslacu ih tamo odakle nece umeti da se vrate. Ni moje zakonite zene, ni moje ljubavnice, ni moja deca, ni roditelji - niko se nije toliko obradovao mojoj tako blistavoj karijeri kao Dzordz Bus. Jutros me zvao i skoro tri sata smo pricali telefonom. Usi me zabolele. Vidim da je savrseno informisan i da sve zna o meni. Kaze da zna sve moje poroke - da pijem, da pusim, da kockam, da uzimvam drogu, da volim zene, da sam komunista, ali je sve to beznacajno u odnosu na jednu vrlinu a to je sto sam za jedinstvenu Jugoslaviju i sto necu dozvoliti da se raspadne na sest delova. Obecao mi je ogromnu materijalnu pomoc samo da sacuvam Jugoslaviju. Nemojte da razumete da Bus voli vise Jugoslaviju od mene i mog naroda ili da voli Jugoslaviju vise od Amerike. Svaka ljubav u svetu je vec smesna pojava. Pametni muskarci vise ne spavaju ni sa zenama iz ljubavi, ukoliko nema i nekog viseg interesa. Bus se, zapravo, plasi Evrope, plasi se ujedinjene Evrope nad kojom njegova drzava vise nece imati uticaj kakav je imala. A nasim raspadom, ta ista Evropa, dobila bi jos sest drzava, sest suverenih drzava, toliko mocnih, da sutra svaka od njih, kad malo ojaca, moze povesti rat sa celim svetom kako bi obogatila svju oskudnu istoriju. Bus isto tako dobro zna da je u svakoj nasoj republici svako dete i svaka zena, a o muskarcima i da ne govorimo, toliko naoruzani da je prosto nemoguce utvrditi vrstu i kolicinu naoruzanja i da se sa tolikim oruzjem cela planeta moze dici u vazduh. Vec smo se dogovorili da mu ja to oruzje prodam za psenicu i druge zivotne namernice i da svom narodu, zeljnom svega drugog osim oruzja, obezbedim hleb i slobodu. A koga ce Amerikanci da naoruzavaju sa nasim oruzjem to je vec njihov problem. A sad, dragi moji gradjani, na posao. Dosta je bilo straha i praznih prica. Ako mi nekad bude istekao mandat radicu i ja sa vama zajedno. napisao: Milinko Bujisic
novine.156 dexi,
.bale. Sta ja ea BECTU-MA? Zauzet si (ispitima, devojkom, svalerkom, vesnom ;) Ups O:) Pa ovao nije privatno :) Nije da grdim samo pitam. Inace index ti je super stvar !!
novine.157 .bale.,
Ma, jesam zauzet, ali BECTu idu svakodnevno. Mozes da ih citas na NOTES-u na VAX-u, a ovde na Sezamu, zbog neposedovanja autorskih prava kuca cije clanke prekucavam i sl., nisam dobio dozvolu za objavljivanje. No, nista zato, trenutno se radi i na tome, pa cemo videti kad budem imao napismeno... Ako hoces, daj e_mail adresu, pa da ti saljem svaki dan (u proseku 30 kB). Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.158 bulaja,
Evo teksta (tj. njegovog dela) iz jucerasnje Slob.., pardon Politike: ---------------------------------------------------------------------- Svecano otvorena kuca za zirafu Novu kucu za zirafu Zarka juce u beogradskom Zooloskom vrtu otvorio je Zlatan Perucic, predsednik Izvrsnog saveta Skupstine grada, rekavsi da je za njea izuzetna cast da otvori jedan ovakav objekat "koji daje nadu za sve koji vole decu, koji je prava oaza, nesto obicno a lepo i za deci u iza odrasle." Vuk Bojovic, direktoz ZOO vrta, rekao je da je ovaj novi dom za zirafu trijumf upornosti i napornog rada i veliki uspeh celog kolektiva. Otvaranju su prisustvovali i dr Dragutin Zelenovic, predsednik republicke vlade, autor projekta dr Mihajlo Timotijevic, profesor Arhitektonskog fakulteta i mnogi drugi gosti. ... ---------------------------------------------------------------------- Na prigodnoj fotografiji su prikazani Zelenko i druzina mu, kako blenu u pravcu plafona proucavajuci funkcionalnost gradjevine. Nije poznato sta se jelo i pilo na koktelu koji je posle toga priredio zirafa Zarko.
novine.159 jlaci,
Malo pisanja stampe (bez komentara) : ***************** Pisanje "EKSPRES POLITIKE" od 04.juna.1991.godine. Na str. 7 > KAKO I žIME VRHOVNIŠTVO KUPUJE NAKLONOST "EUROPEJACA" < B A N O V I D A R O V I - Prethodnica Tudjmanovoj poseti Italiji: kombi sa ručno izradjenim sandukom punim darova za domaćina - Da li je Amerikancima obećan Dubrovnik ? Sve je očiglednije da se hrvatske "demokracija" polako ali sigurno iz Sabora premešta u MUP, koji joj garantuje kako punu bezbednost, tako i maksimalnu diskreciju. Na to, pored ostalog, ukazuje i pripremanje i upućivanje poklona vrhovništva, koje u ime suverene države Hrvatske deli njen poglavnik Franjo Tudjman. Pouzdano se, naime, zna da je vozač čELJKO RUSAK, 25.maja oko 14 časova, krenuo na put u Italiju povećim kombibusom "folksvagen", u koji je prethodno utovaren ručne izrade sanduk sa poklonima koje je "otac nacije" pripremio za svoje italijanske domaćine. Sanduk je izradjen u radionici MUP-a, darovi su pažljivo upakovani, a o svemu su brinula dvojica redarstvenika, koji su zajedno sa ukrasnom škrinjom transportovani u susednu zemlju. Uz sve ovo, odani policajci - pratioci transporta obezbedjivali su i pet-šest umetničkih slika, ali one su već bile upakovane tako da uz put nisu mogli u njima da uživaju. O čijim delima se radi i kolike su vrednosti nismo uspeli da saznamo, ali je zato izvesno da su u vreme komunističke vlasti u Hrvatskoj ovakve i slične sanduke izradjivali u servisnoj radionici Sabora koja, izgleda, sada više nije dovoljno pouzdana. Drugi vozač vrhovništva, izvesni KOŠTAN, žalio se prijateljima da stalno raz- vozi knjige i druge poklone stranim predstavništvima i delegacijama. Njemu i njegovim pajtašima se čini da Vrhovništvo i na ovaj način želi da obezbedi podršku i pomoć inopartnera i da je ubedjeno da će iz inostranstva dobiti vojnu pomoć. Ovo se, pre svega, odnosi na SAD, kojima bi na ime proutusluge vodje novehrvatske države ustupile DUBROVNIK za vojnu bazu. Formiranje vrhovnikove garde, takodje, izaziva različite komentare i reago- vanja. Tako se mnogi "brinu" da li će strani posetioci u zapovedniku ove elitne jedinice prepoznati JOZU MILIĆEVIĆA, najpre portira u Saboru, zatim Tudjmanovog ličnog pratioca u predizbornoj kampanji, a kasnije formalno plaćenog nameštenika u vladi Hrvatske. Ovo tim pre što teško mogu predvideti kako bi Jozo, kao glavni u predsednikovoj gardi, reagovao sada kada se Ivan Bobetko, saborski zastupnik, pojavi u službenom "renou 30" sa dosta konjskih snaga, ali i maligana. Kao portir smerno je podizao rampu, kao zapovednik garde možda će morati (ili hteti) drugačije. M. Kovačević ---------------------------------------------
novine.160 jlaci,
Jos malo ( veza MUP -HDZ ili raskid veze MUP - HDZ ) ******** Pisanje "EKSPRES POLITIKE" od 04.juna.1991.godine. Na str. 7 > I M A L I Š P I J U N A U O S J E ž K O M H D Z-u ? < K R I V I K R I V I Ć I Osijek 4.juna.- Bivši predsednik opštinske vlade u Osijeku čELJKO KRIVIĆ proglašen je od strane opštinskog odbora HDZ-a za šrijuna koji je poverljive informacije dostavljao nikom drugom, nego pojedinim policijskim funkcionerima u osječkoj policijskoj upravi. Od strane HDZ-a za špijuna se proglašen i VLADO KRIVIĆ, privatni autoprevosznik iz Osijeka. Obojica su bili članovi HDZ-a i isključeni su iz članstva. Njih dvojica nisu ni u kakvom krvnom srodstvu. Sasvim je sigurno da bivši predsednik osječke opštinske vlade čELJKO KRIVIĆ nije bio po ukusu opštinskog odbora HDZ-a. čELJKO KRIVIĆ je 27.februara podneo predsedniku i predsedništvu SO OSIJEK pisanu ostavku na svoj položaj, nejverovatnije pod pritiskom svakodnevnih političkih previranja u ovoj opštini. Ubrzo je čELJKO KRIVIĆ povukao svoju ostavku. Medjutim, članovi opštinskog odbora HDZ u Osijeku, iz čijih redova potiče i KRIVIĆ, najavili su svoje ostavke ukoliko on i dalje bude predsednik Opštinskog izvršnog veća. U želji da ga potpuno diskredituje, opštinski odbor HDZ-a kao što je i običaj tokom vladavine mlade hrvatske demokratije, optužuje KRIVIĆA da je špijun i da je špijuniraou korist policije. U nedavnom razgovoru sa prvim čovjekom policijske uprave u Osijeku JOSIPOM REJHLOM - KIROM odbačene su optužbe da je KRIVIĆ špijunirao za policiju. Daljeg komentara nije bilo. J. M. -----------------------------------------------
novine.161 igor.mil,
Kakva je svrha ove poruke? Ismevanje Hrvatske? Ismevanje HDZ-a? Ismevanje Ekspres Politike? Ili ismevanje SEZAM-a?...
novine.162 jlaci,
Zelio sam samo pokazati kako raste i razvija se DEMOKRACIJA u nekim krajevima lije nase ZEMLJE (JUGE), i kako pojedini njeni "visoki" cinioci zele da je jeftino prodaju, pa makar to bili i "dobronamjerni susjedi". Msilim da je to toliko podlo i nisko, posebno od strane onih kojima je sdrustvo sve dalo, i koji su tako naucili, a u sustini je najlakse davati, poklanjati i prodavati nesto sto nije svoje! Mislim da ti je sada jasno zasto je sve tako bilo i poslato na SEZAM, koji izuzetno cijenim kao i sve njegove clanove. Sto se tice demokrat(c)(t/c)ije nemam nista protiv nje, ali da nije na niciju stetu, svako ima pravo svog izbora, ali da je to u nekim civilizacijskim normama. Protiv sam svog plasenja, zastrasivanja, balvana, i dugoga, ali ako nema nacina da se zastite vlastiti zivoti tada prihvatam i sve nacine da se zivot ocuva, jer zasto bi neko bio vredniji od drugoga, pa ma ko to bio. Volio bih da cujem i druge komentare ! Pozdrav tebi i ostalima, i neka nam jos uvijek u glavi bude zdrav razum i bistra glava ! ( al' sam ovo smislo ) Pozdrav svima JLACI !
novine.164 igor.mil,
> Zelio sam samo pokazati kako raste i razvija se DEMOKRACIJA u nekim > krajevima lije nase ZEMLJE (JUGE), i kako pojedini njeni "visoki" > cinioci zele da je jeftino prodaju, pa makar to bili i > "dobronamjerni susjedi". Mozda je moja reakcija bila preostra, ali veruj da mi nije lako malo lako da ovde naidjem na takav clanak i iz takvo lista. Evo i zasto. Ne nislim da bilo koju javnu licnost u Jugoslaviji, pogotovo clanove hrvatske vlasti, treba stedeti, kritikujuci ih strogo odmereno (konstruktivno, kako je kod nas omiljeno da se kaze), ali smatram da ako ta kritika dolazi iz clanka objavljenog u krajnje neobjektivnom, netolerantnom i nadasve ratno-huskackom listu kao sto je Ekspres Politika, koja u tom pogledu stoji rame uz rame sa najekstremnijim listovima sirom Jugoslavije, cak i da je clanak potpuno objektivan, nije moralno na bilo koji nacin se obazirati ili pozivati na njega. Evo i zasto. Iako je u Srbiji (Beogradu) na primer (a to je verovatno jos izrazenije u drugim sredinama) siroko rasprostranjeno misljenje da su lokalna sredstva informisanja neobjektivna prema lokalnim politickim pojavama, i to se vrlo ostro kritikuje, vrlo je slab, tacnije receno zanemarljiv, glas kritike kada se radi o neobjektivnosti prema pojavama u drugim sredinama. Na taj nacin se na mala vrata uvode pripreme javnog mnjenja za oruzani sukob, jer se u demokratskom drustvu jedino u ratnom stanju moze tolerisati toliko izrazena neobjektivnost prema bilo cemu. Tacnije receno, jedino tada postoji koliko toliko valjano opravdanje vlasti za sprovodjenje takve politike informisanja. Moze se na ovo reci da sam potpuno u pravu, s tim sto se zaista i radi o ratnom stanju, t.j. ugrozenosti drzave i naroda u celini. Ja nemam argument koji bi mogao u potpunosti da opovrgne ovakvu tvrdnju, zato sto u nasoj politicko-drzavnoj situaciji mnogo toga nije zasnovano na cvrstim pretpostavkama, tako da se jako puno zakljucaka moze izvesti polazeci od proizvoljnog skupa pretpostavki ciji je izbor stvar licnog ukusa i politickog stava. Ali mogu da ustvrdim jedno, rat Jugoslaviji, ma sta to u stvari bilo, jos nije poceo, iz jednostavnog razloga sto velika vecina stanovnistva jednostavno NE MISLI da je poceo. Posto je situacija takva, jos uvek postoji mogucnost izbora, mozemo, ako nista drugo, da se opredelimo za ili protiv, a ako smo protiv, i da DELUJEMO u tom smislu. I pri tome da ne budemo dezerteri i izdajnici. A prva stvar koju u tom slucaju treba ciniti, je suprotstavljanje sredstavima javnog informisanja cija urednicka politika ima za osnovni cilj izavivanje straha, mrznje ili kao u navedenom clanku podsmeha i prezira prema odredjenoj grupi, etnickoj, politickoj ili bilo kakvoj drugoj. Pozdrav ---Igor
novine.165 jlaci,
Slazem se sa tvojim misljenjem, ali sam jos uvjek za to da treba iznositi sto vise podataka na javnu scenu, kako o drugima tako i o nama samima, pa da vreme i istina pokazu sta je tacno a sta ne, pa da se vidi ko je u pravu, a ko ne. Ako u nekim novinama cujem da je bilo frke u Zagrebu oko slanja poklona u Italiji ili u Osijeku oko veza *pogresnih* izmesjdju MUP/a i HDZ/a, ili mozda nege procitam izmedju SDS/a iz DZVM iliSDA (trenutno se ne mogu sjetiti ostalih pa neka mi oproste oni koje sam zaboravio ) onda cu vjerovati tim novinarima koji su to napisali, bez obzira u kojima novinama to objevili. Ako neko zeli razbuktavati ratne strasti, ili nesto slicno "neka mu to bude u domu" a nas ostavi na miru. Posto vidim da se sa drugih teritorija ne javljaju kolege, misljenja sam da nas je ova politicko/materijalna konfuzija onesposobila za neka bolja povezivanja, pa bi trebalo traziti od PTT da da popust za poziv na brojeve SEZAM/a, pa da ovako dodjemo do "ZIVE" rijeci. Ostale komentare ostavljam za neko drugo javljanje ! Pozdrav ICALJ <--
novine.166 rklinar,
>Posto vidim da se sa drugih teritorija ne javljaju kolege, misljenja sam da nas >je ova politicko/materijalna konfuzija onesposobila za neka bolja povezivanja, >pa bi trebalo traziti od PTT da da popust za poziv na brojeve SEZAM/a, pa da >ovako dodjemo do "ZIVE" rijeci. Bar što se mene tiče, nije problem u PTT-u ( ;) ), ali stvarno nemam volje polemizirati o članku iz Express Politike. Kao kad bi netko iz Hrvatske sad ubacio neki "članak" iz ST-a, punog 'izvornih' 'informacija', pa hajde, nek demantira tko može... Hvala lijepo, ali neke stvari je ipak bolje ignorirati (kad već ne možeš promijeniti).
novine.167 dusan,
evo malo i ja da pravim konkurenciju baletu. reč je o parodiji na stanje u Jugi, (gori naš soliter od 6 spratova) a mi se dogovaramo... Pozdrav! -- Wop bop a lu bop wop bam boom -- Dule pozar.txt
novine.168 jlaci,
Pisanje "Narodne armije" , broj 2709, od 13.06.1991.godine Pozdrav ICALJ < ---- gesovski.zip
novine.169 zonjic,
Article: 644 From: sommar@enea.se (Erland Sommarskog) Subject: Re: Two Albanias?! Date: 15 Jun 91 22:06:17 GMT Some articles back Dragan Curcija (curcija@medr0.ecs.umass.edu) tried to tell us that if Kosovo became an independent state, the Albanians would be the first people to have two nations. Gabor Korosi (ecogk@lure.latrobe.edu.au) corrected him, but apparently Mr. Curcija is a stubborn person, because he seems to refuse the mistake. Of course there are several predecessors. The Arabic countries is maybe the case which first comes to mind. And in Europe, Germans make the prime example. Since various incorrect facts have been presented from both Mr. Curcuja and Mr. Korosi, let me try to give a quick recap of the German history. The Holy German-Roman Empire was founded around year 900. It comprised the Germans, as well as several other peoples. It extented over pre-WWII Germany (except Eastern Prussia), the Benelux countries, Switzerland, Austria (except Burgenland, I suppose), Savoien in France, Bohemia, Moravia, Slovenia, and Italy down to Rome. Formally the empire lasted to 1806, but in practice it fell apart much earlier. You could consider the empire the EEC or the UN of those days. Lots of small kingdoms and principalities with a great extent of free- doom. In the end, the emperor had very little control over the other parts. It should also be added, that several areas seceeded completely from the empire long before 1806. The emperors were elected from the kings within the empire, but with the end of 15th century the Habsburgs took a permanent subscription of the throne. As things develop, there two parts in the empire; one which were under control of the emperor, and one which was not. The former part was usually called Austria, the latter part was fragmented in many pieces, whereof Prussia- Brandenburg would become a dominating power. As things had developed, Austria also comprised areas outside of the empire, e.g. Hungary. When the empire dissolved in 1806, The Germans was split into several countries: Austria, Prussia and several smaller states. In the 1860s Prussia and Bismarck acted with politics and violence and created a new united Germany, which left us with only two German states. (Or five if we count Switzerland, Lichtenstein and Luxemburg.) This was the second "reich". (What English word is used for translating Hitler's "dritte Reich"?) This edition of Germany was reduced in WWI and after WWII split into two pieces, which recently united. The following is also an demonstration on the failure of Dragan Curcija to recognize his mistakes: DC> I think that it is very unacceptable to bloody opress Albanian DC> minority, but the minority problem is far from solved if you just let DC> minority succede from the host country. Can you give me an example of DC> such thing? I mean in Democratic world. GK> Republic of Ireland, 1921. Norway. (Approximately 100 years ago. Any Swede GK> will know the exact date for sure.) DC> I would again disagree, neither Irish, nor Norweigans were minorities, DC>they could be compared to todays Croats and Slovenes, but the former two DC>are not minorities within Yugoslavia, and no matter how much against DC>break-up of Yugoslavia I might be, they do have the right to eventually DC>go on their own, because they are equal constituents of todays united DC>Yugoslavia. So, Slovenians and Croatians are not minorities in Yugoslavia, while Albanians in Kosovo are? I think Gabor's counter-examples are excellent, because in both cases the seceeding people were a majority in their new country, but a minority in the old country, and the same applies to Kosovo with regards to Serbia. As for the democratic world, we are all hoping for this to happen again, in Estonia, Latvia and Lithuania. -- Erland Sommarskog - ENEA Data, Stockholm - sommar@enea.se
novine.170 sstakic,
Iz koje LISTe je ovo? Mislim da nije vreme za "shutnju".
novine.171 zonjic,
Ove poruke koje slede su sa soc.culture.yugoslavia (SCY) Ogranicenje od 255 linija ME UBIJA..
novine.172 zonjic,
The extremely dangerous situation in Yugoslavia deserves attention of any human being who rejects war and violence. The outbreak of civil war in Yugoslavia would bring death, destruction and misery to Yugoslav peoples, but also to other parts of Europe. A huge wave of refugees is the least the Western World can expect if the democratic forces be crushed. For example, the Croatian refugees fleeing from pogroms in the parts of Croatia controlled by Great Serbian extremists (so-called "Krajina") have not been weighing heavily on Western countries yet only because there is still some free Croatia left where they can find shelter.The Croatian authorities try to keep them in Croatia for obvious humanitarian reasons but also because their exodus would further alter the ethnic structure in these endangered regions - which is precisely what the Great Serbian aggressors were doing all along. The Croatian authorities also try to persuade everybody that Croatia can handle the refugee problem alone, because they are afraid Europe will simply try to isolate itself by a "cordon sanitaire" if refugees start coming. But such localization can work only if the problem is not too large, as the tragedy of the Kurds warns us - if the democratic Croatia is defeated, the catastrophe is here! The armed force has been used against the Republic of Croatia by an alliance of Great Serbian national-communists and fascists ever since August 1990, i.e. a couple of months after the free elections in Croatia. One recent example of outrage is murdering twelve policemen of the Republic of Croatia in Borovo Selo. But long before that the terrorists wanting Great Serbia had been forcibly taking over place after place in Croatia, blocking roads, blowing up railroads, kidnapping people, bombing the houses, businesses and churches of Croats and shooting not only on the police but even at unarmed, defenseless civilians. At the same time the Yugoslav Army prevents the legal police of the Republic of Croatia to intervene and restore law and order! How is this possible? It is extremely important to realize the following: It is not only the government of Slobodan Milo\v sevi\' c in Serbia that wants civil war in order to create Great Serbia. A large part of the federal institutions is also his obedient tool. The Serbian national-communists, besides controlling the greatest part ofthe Yugoslav Army, hold unbelievably disproportional political power in the Yugoslav Federal Presidium, Corps Diplomatique and other federal state bodies as well as other federal organizations, e.g. the Yugoslav press agency TANJUG. Therefore, TANJUG serves the media abroad a picture where terrorists and the legal Croatian police are on an equal footing, while the federal institutions - especially the Army - go in practice even further, often treating terrorists as legitimate authorities and the legal police in Croatia as terrorists! Great-Serbian media and politicians try to justify this by a Goebbelsian campaign of lies about feigned endangerment of the Serbian minority in Croatia and elsewhere - while up till now only Croats and Albanians have been getting killed! Such a Goebbelsian propaganda had already been used to help enslave the Albanians in Kosovo and establish Serbs as the master race over them. The scenario of destabilization has already started repeating in Bosnia and Herzegovina, too. This repeating pattern shows that the problem is just {\bf masked} as an ethnic strife - in truth, it is democracy against dictatorship. Croatia is just the main target since it is - as the largest republic after Serbia - the chief obstacle to the totalitarian {\it reconquista}: the battle of Yugoslav peoples against totalitarianism will be won or lost in Croatia! The shocking truth is that a part of the federal authorities, as a willing tool of Milo\v sevi\' c's clique and Great Serbian fascists, try to cause the outbreak of civil war in order that Croatia, Bosnia and Herzegovina, Macedonia and Slovenia can be conquered - as Kosovo and Vojvodina have already been. The Great-Serbian scenario is simple: Ignite and aid terrorism - if the resistance is insufficient, gain ever more and more ground. If the resistance is firm and energetic, it can easily be used as an excuse for an open military coup and civil war. Below is an illustration of that, with data and photographs extracted deliberately from the independent {\bf Serbian} weekly "Vreme", so that there can be no suspicion they rigged their data in favor of the Croatian side. (It is rather the opposite since in their comments they all the time insist on some artificial symmetry of Serbia and Croatia, even though an objective evaluation of the data they themselves have published would reveal that the actions of Serbia are aggressive and offensive, while Croatia reacts to this defensively.) - The first photograph is the cover page of "Vreme" No. 25 of April 15, 1991. The man showing off his machine gun is Dr Vojislav \v Se\v selj, the leader of the "Serbian Radical Party". Its members, \v Se\v selj's followers, call themselves "\v cetniks" after a Great Serbian organization that served as fascist quislings in World War II, massacring a huge number of Croats, Muslims and anybody else who might be an obstacle to creation of Great Serbia or Yugoslavia under a firm Serbian hegemony. Note that in Yugoslavia a private person cannot have a license to carry a machine gun. However, the federal police or the Army have not attempted any investigation whatsoever about \v Se\v selj having one. - The second and third photo are from number 31 (of May 27), pages 22 and 23. They show armed civilians in the township of Borovo Selo at the beginning of April. It is easy to recognize a World War II machine gun "Thomson M-1" in hands of the armed civilians. (The armed civilians on the second picture have the characteristic '\v cetnik look', as noted by "Vreme" itself on pages 20/21 in No.25 of April 15 in the description of the first publication of that photo.) Again, no investigation whatsoever was attempted by either the federal police or the Army. On the other hand, the Army court not only investigated but (in a rigged political trial with no real evidence) even sentenced a group of Croatian civilians for preparing an armed rebellion. In reality, they were working on enlarging and equipping the legal police of Croatia to fight terrorism, but for "our" Army this is evidently a greater sin than toting the "Thomson" machine guns by unauthorized civilians (\v cetniks) in Borovo Selo during the whole month of April (at least). Then no wonder that finally, on May 2, the legal police of Croatia was massacred by the terrorists in that same place, Borovo Selo. By first capturing two policemen a little earlier they managed to lure a larger police unit into an ambush. Twelve policemen were killed; in fact some of the wounded were savagely tortured before being shot, as their autopsy confirmed. Their eyes were carved out, their ears, noses and throats cut; they had to be identified by fingerprints. Instead of helping the police of the Republic of Croatia to enter Borovo Selo to be able to act adequately, the federal Army again prevented it. ( Same as in the earlier cases: Plitvice, Pakrac, etc. ... or for that matter, Knin, at the very outbreak of terrorism after the free elections.) However, they themselves again have not launched any investigation yet - neither did the federal police, as if they wanted leads and traces to disappear before the Croatian police can get hold of them. The federal authorities will probably start investigating when they estimate that traces are so cold that everything can be covered up. They probably have very good reasons for that: It is very difficult to imagine how the terrorists could get the aforementioned "Thomson" machine guns unless the federal Army (or an overwhelmingly influential faction of the Army) gave it to them - or at least turned a blind eye when the government of Serbia did that. The reason is that the production of those World War II American "Thomsons" stopped such a long time ago that it is obviously impossible to purchase them in large quantities on the commercial market. On the other hand, the U.S.A. gave a large part of their obsolete "Thomsons" to Yugoslavia in the fifties as the military aid during Yugoslavia's anti-Soviet period. By the seventies, "Thomsons" were phased out of the active usage in the Army, withdrawn to military magazines and given to the Territorial Defense (auxiliary units organized on territorial principle in the Yugoslav federal republics, armed by their money and - according to the constitution - commanded by them,and probably analogous to National Guards in the U.S.A.) Immediately after the communist defeat in free elections in Croatia, the federal Army - in a completely unconstitutional and unlawful act - totally disarmed the Teritorial Defense in Croatia and partially the one in Slovenia (where the communists were defeated in free elections even a couple of weeks earlier) under the excuse that the Army will guard the weapons much better. As a consequence, the Republic of Croatia was left defenseless before the wave of terrorism, so it had to import weapons to rearm at least partially. But it is still a far cry from what the federal Army took away - in Croatia it was weapons for roughly 250000 people, including even cannons, anti-tank and anti-aircraft systems, transporters etc. The machine guns like those taken from the Territorial Defense have subsequently appeared in possession of anti-Croatiaan terrorists, whereby the American military aid to Yugoslavia has been misused in the dirtiest way. At the same time, Croatia can hardly defend itself against terrorists, let alone a possible open military coup, since the Army took away the anti-tank and anti-aircraft systems belonging to the Territorial Defense of Croatia. Supposedly the Army controls also the Teritorial Defense magazines in other federal republics, too - but it only increases its responsibility for the appearance of arms in hands of terrorists. As "Vreme" No.31 of May 27 wrote on page 23 (translated): "The crucial thing is the following: Practically all "Thomsons M-1 A1" on the territory of Yugoslavia belong to the state, and each and every one of them is very precisely recorded (evidenced). By the way, the same is the case with the automatic weapons made in Yugoslavia, which also play a significant role in political incidents. This means that it is relatively simple to find out the origin of every such weapon by its serial number; it is even easier to check the magazines and see if something is missing, where it is and how it has come there. ....... The reluctance and hesitation of the state bodies whose job is to investigate such things sometimes assume comical proportions, since there are so many traces and leads that it is already unpleasant." Even earlier, "Vreme" No.28 of May 6, 1991, wrote on page 5 (translated): "As for the weapons, for the Croatian side everything is known: the arms were distributed in the action of enlarging the reserve police (deputy policemen). These weapons - to tell the truth - have been hardly used in the new developments since only the ordinary (regular) police has been acting. The facts are much more interesting when one talks about the weapons in the hands of Serbian extremists: besides the usual military, police and commercial weaponry, the witnesses and photographs point out to the weapons which can come only from the Territorial Defense reserves. These are the machine guns "Thomson M-1" from the past war and rifles "Mosin - Nagant M-1895" for which there was practically no way to come into the hands of civilians. Moreover, the ammunition for both kinds of the weapons (45 ACP/11.43mm/ and 7.62x59mm) belongs to the ammunition which in Yugoslavia practically cannot be obtained in some normal way (especially 7.62x59mm, which hardly exists in the West).") The next number of "Vreme", No. 32 of June 3, on page 16, writes about the case which proves that the same game of arming the Serbian extremists is now repeating in the Republic of Bosnia and Herzegovina. In a truck with weapons and ammunition discovered there, there was also a member of parliament (National Assembly) of Bosnia and Herzegovina, belonging to the Serbian Democratic Party (SDS). If one reads what the non-Serbian press writes about the case and especially what followed to cover it up, it is even more shocking. After all this, the crucial questions are: Can one escape the conclusion that under the influence of Great-Serbian extremists, the most influential part of the federal state apparatus (especially of the Army), have actively supported the terrorism and rebellion against the legal authorities of one of the federal republics, the Republic of Croatia, ever since the Serbian extremists started the rebellion in August 1990? If they went as far as arming the terrorists, isn't it plausible they even took part in igniting the rebellion in the first place? Can Croatia ever expect a fair treatment in the federation which tolerates or even helps an attack on Croatia just because the most influential republic, Serbia, does not like those who won the free elections in Croatia? Can Croatia stay with those who try to ignite the civil war to destroy it, or should it try to protect and defend itself? The answers are clear - especially when one notes that the other republics where democratic, non-communist forces won the free elections, are also threatened by Great Serbian extremists; Bosnia and Herzegovina to such an extent that its fate may in the end be worse than that of Croatia. "Vreme" also gives very illustrative pictures of some of Great-Serbian extremists. Some of Dr \v Se\v selj's follower's, \v cetniks, are shown on the front page of No.30 of May 20, which is our picture 4. Long hair, often with beards and with human skull and bones as their symbol, all this is their characteristic trademark as it was for their "idols" and forerunners they look up to, the World War II \v cetniks who committed so many massacres. On the fifth picture (from "Vreme" No.30, page 9), knife wielding \v cetniks show off above their cannibalistic symbol. \v Cetniks openly boasted they had taken a large part in the aforementioned massacre of the Croatian policemen in Borovo Selo. Looking at these photos, one is no longer so surprised that the wounded policemen were so savagely tortured. And yet, the \v chetnik party, Dr \v Se\v selj's "Serbian Radical Party", was regularly registered in the Republic of Serbia {\bf after} his \v chetniks boasted in public about their role in the Borovo Selo massacre. Again, maybe it is not so surprising when one remembers the cruelty of the master-race behavior of Serbian authorities in Kosovo. However, it should again be stressed that also the federal authorities have not shown interest in investigating this. So, on the example of Borovo Selo, \v cetniks and their arming with, e.g., "Thomsons", and the attitude of the federal authorities towards all this, one can clearly see that the Yugoslav federation is just a device of Great-Serbian imperialism. The above is just one example presented at length and there are many more, and certainly not all connected with Croatia: Bosnia and Herzegovina starts repeating the fate of Croatia, Kosovo has been living under an apartheid terror for a long time, etc. Firmly united Yugoslavia cannot be democratic; in fact, it can only become a constant threat to peace, simply must be oppressive by construction and will absolutely surely abuse human rights of non-Serbs. Yugoslavia can be democratic only in a loose, confederate form, as an {\bf alliance of sovereign states}. Please support this solution for the sake of peace in all Yugoslav republics and Europe, for the sake of democracy and human rights!
novine.173 zonjic,
Ovo je bilo : "A LETTER FROM ZAGREB" (by Nenad Antonic)
novine.174 zonjic,
=============================================================================== = Note 208.2 A letter from Zagreb 2 of 2 UEK::SCY "News to Notes Semiautomatic Fill" 30 lines 10-JUN-1991 22:29 -< Re: A letter from Zagreb >- ------------------------------------------------------------------------------- - Article: 569 From: curcija@medr0.ecs.umass.edu (Dragan Curcija) Subject: Re: A letter from Zagreb Date: 10 Jun 91 05:03:07 GMT In article <gcIfzGS00Vq280kBII@andrew.cmu.edu> na0i+@andrew.cmu.edu (Nenad Antonic) writes: >Date: Sun, 9 Jun 1991 18:54 EDT >From: MIRKO@petvax.medcor.mcgill.ca >Subject: Letter from Zagreb >To: na0i+@andrew.cmu.edu > >Please distribute this letter on SCY. Mirko Diksic. [whole letter deleted - with satisfaction] Well, I saw the letter in news from Croatian network, I started reading it, and when I discovered (after several lines), that it is a political propaganda, and dirty pamflett, written by a narrow minded oxymoron I just skipped it and continued reading the rest of news. Now, I see the very same letter, with the very same garbage content on this group distributed without any disclaimer ar remark by mr. Antonic. I wonder, why? What is the line that you can draw, and say: no I don't want to distribute propaganda and dirt. Would you distribute letter from mr. Seselj if he kindly asks you? Pozdrav, Dragan --------------------------------------------------------------------------- Historia Magistra Vitae Est ___________________________________________________________________________
novine.175 zonjic,
<<< UEK::$4$DUA2:[NOTES$LIBRARY]JUGOSLAVIJA.NOTE;1 >>> -< soc-culture-yugoslavia@ucbvax.berkely.edu >- =============================================================================== = Note 217.0 Fwd: Re: A letter from Zagreb 2 replies UEK::SCY "News to Notes Semiautomatic Fill" 49 lines 14-JUN-1991 21:12 ------------------------------------------------------------------------------- - Article: 630 From: na0i+@andrew.cmu.edu (Nenad Antonic) Subject: Fwd: Re: A letter from Zagreb Date: 14 Jun 91 13:40:07 GMT A posting by: S.Suba, czss@musica.mcgill.ca [I am only forwarding this. N.A.] ______________________________________________________ The other day we might have read a long letter from Zagreb, on the situation in Croatia. While we might agree or disagree with the statements brought out there, as some of them reflected the author's personal opinion, the comment we could have read, from Mr. Curcija, is more than inappropriate. The letter quotes, for example, the Belgrade's independent newspaper "Vreme", when talking about some facts, as all that dirty business with American "Thomson" weapons, for instance. (Yu-Army involved, of course, not the Americans.) But Mr. Curcija doesn't bother to analyze the facts, as many other people here, he just classifies the letter, as "dirt", "propaganda", and so on. Dear Mr. Curcija, you've been claiming you're a Croat. Please let me ask you one question: what kind of school do you have? In good Croatian schools they've never tought us that level of communicating. I must say the letter was perfectly readable, while your comment is not at all, it is just not civilized enough. ...And one more question: how come you're so sensitive to "Croatian propaganda", while you've never reacted to the whole flood of Serbs who (here, over SCY) display their captivating love for truth (specially "historical") and welfare of Croats, Slovenes, Albanians, Moslems, and other "Serb-eaters"? I particularly enjoy discussions about Italians in Croatia - while of course they should have stayed where they had lived, it's a matter of extraordinary viciousness, to ascribe our old communists' "achievements" to Croats alone. Just by having noticed how many "Yugoslavs", Serbs, then retired, and active officers, live there now, and comparing it to the data before the WWII, we might have drawn some answers, who was to profit the most. If the things would have continued like this, maybe in some fifty(?) years we would be confronted with an interesting situation featuring tensions between Serbs wanting "their land", and Italians, or Croats, wanting to "eat" them. Or jeopardizing them at least. By looking at Serbian guerilla shooting the people, just like that. No way, I'm saying. There are plenty of Croats, never communists, always friendly disposed towards Italians, born in Istria, who will know to fight for their land, believe me. Just as they were doing in the WWII against Mussolini and his squads, together with their Italian brothers, they'll repeat it if needed, against some new butchers. Regards, S.Suba, czss@musica.mcgill.ca =============================================================================== = Note 217.1 Fwd: Re: A letter from Zagreb 1 of 2 UEK::SCY "News to Notes Semiautomatic Fill" 123 lines 15-JUN-1991 16:08 -< Re: Fwd: Re: A letter from Zagreb >- ------------------------------------------------------------------------------- - Article: 633 From: brkst1@unix.cis.pitt.edu (Bogdan R Kosanovic) Subject: Re: Fwd: Re: A letter from Zagreb Date: 14 Jun 91 19:32:34 GMT In article <gcKAQrC00Vq2E0cccf@andrew.cmu.edu> Mr. Suba writes: >The letter quotes, for example, the >Belgrade's independent newspaper "Vreme", when talking about some >facts, as all that dirty business with American "Thomson" weapons, >for instance. (Yu-Army involved, of course, not the Americans.) I wonder why not quoting the recent events in Arizona ;-) Some Croatians were trying to purchase some guns as far as I know ? Why quoting always something which makes Serbs look bad ? >But Mr. Curcija doesn't bother to analyze the facts, as many other >people here, And you are certainly one of such people ;-) There is no reasons for analyzing facts. Facts talk for THEMSELVES. But, when "the Knights who are saying Neee" want to spit on "the Knights who are saying Yaack", than all kinds of 'analysis' will be used. ;-) >In good Croatian schools they've never tought us that level of >communicating. Ho, ho, ho, Ha, ha, ha ! Yes, they thought you how to love Tito and communism, as well as in all other schools in Yugoslavia. Ho, ho, ho, Ha, ha, ha ! >I must say the letter was perfectly readable, Ha ! Especially if your brain contains authomatic TeX processor and excelent 'previewer'. Not to mention random line lenghts. ;-) >while >your comment is not at all, it is just not civilized enough. Mr. Curcija's comment was quite readable. Before saying 'not civilized' think about your own postings. ;-) >...And one more question: how come you're so sensitive to "Croatian >propaganda", while you've never reacted to the whole flood of Serbs who >(here, over SCY) display their captivating love for truth (specially >"historical") and welfare of Croats, Slovenes, Albanians, Moslems, >and other "Serb-eaters"? Oh, but he did. He flamed me couple of times because I was defending Mr. Draskovic. Mr. Curcija is sensitive to what he thinks it deserves to be sensitive upon. And that was fine with me. I do not see why "the Knights who are saying Neee" are that sensitive when somebody says: "Yaack ! Yaack ! Yaack !" >Just by having noticed how many "Yugoslavs", Serbs, >then retired, and active officers, live there now, and comparing it to >the data before the WWII, we might have drawn some answers, who was to >profit the most. As far as I know Serbs are not majority in Istria. And the "Yugoslavs" of that area are mainly Croatians who call themselves 'Istrians'. I've heard they do not like current Croatian politicians too much. ;-) Now 'Democratic' Croatia will probably confiscate all houses in the property of Serbs in Croatia in order to 'correct' the wrong notes played in the past. But you forgot that Serbs PAYED money for that houses to the Croatians. Or maybe Croatia will simply put all such houses on fire, or will demolish them like in other parts of 'Democratic' Dalmatia. >If the things would have continued like this, maybe in >some fifty(?) years we would be confronted with an interesting situation >featuring tensions between Serbs wanting "their land", and Italians, or >Croats, wanting to "eat" them. I'll leave your canibalism to yourself ;-) >By looking >at Serbian guerilla shooting the people, just like that. As far as I know Serbian guerilla is shooting Croatian guerilla. So far, Serbians scored more 'points'. But both 'guerillas' are equally stupid and narrow minded and will not get support of Serbia. (I do not want to discuss Croatia ;-) >No way, I'm >saying. There are plenty of Croats, never communists, always friendly >disposed towards Italians, born in Istria, who will know to fight for >their land, believe me. Ha ! Aks Italians what they think. And ask those who were expelled from their own houses. >Just as they were doing in the WWII against >Mussolini and his squads, together with their Italian brothers, they'll >repeat it if needed, against some new butchers. Ha ! My father was fighting in Istria during the WWII with his Serbian brothers. They had the majority of Serbs and very little number of Croatians in partisans until 1943 when things started to look clear, i.e. that Germans and Italians will lost the War. After capitulation of Italy, a lots of Italians joined them as well as Croatians. I wonder 'where' the Croatians were hiding since then ;-) As a matter fact, the majority of Croatians in partisans (before 1943) were from Istria ;-) One more reason for current Croatian neo-fascists to call them Serbs and "Yugoslavs". (I do not think of you, Mr. Suba, just because you were using same words ;-) And know Croatia is first creating the 'butchers' on both sides, just to have something to fight with. Disgusting. Regards, Bogdan P.S. Yaack ! Yaack ! Yaack ! P.P.S. I wonder how that comes that ONLY (?) in Istria Serbian houses are still safe. Was this a call for Istrians to start demolishing Serbian houses ? ;-) ;-) =============================================================================== = Note 217.2 Fwd: Re: A letter from Zagreb 2 of 2 UEK::SCY "News to Notes Semiautomatic Fill" 37 lines 17-JUN-1991 10:45 -< Re: A letter from Zagreb >- ------------------------------------------------------------------------------- - Article: 640 From: curcija@ecs.umass.edu Subject: Re: A letter from Zagreb Date: 16 Jun 91 13:12:44 GMT In article <gcKAQrC00Vq2E0cccf@andrew.cmu.edu>, na0i+@andrew.cmu.edu (Nenad Antonic) writes: > A posting by: S.Suba, czss@musica.mcgill.ca > ...and so on. Dear Mr. Curcija, you've been claiming you're a Croat. > Please let me ask you one question: what kind of school do you have? > In good Croatian schools they've never tought us that level of > communicating. I must say the letter was perfectly readable, while > your comment is not at all, it is just not civilized enough. > I've been educated through the Yugoslav school system, and partially throgh the U.S. (last period). Is that answer your question? What kind of communicating they were tought you in 'good Croatian' schools? the one that we are reading in your postings in SCY? or maybe the one that we had chance to read in: "Croatia in Defense of Freedom and Democracy" signed by the Chancellors of Croatian Universities? > ....And one more question: how come you're so sensitive to "Croatian > propaganda", while you've never reacted to the whole flood of Serbs who > (here, over SCY) display their captivating love for truth (specially > "historical") and welfare of Croats, Slovenes, Albanians, Moslems, > and other "Serb-eaters"? > I don't think that you were reading all my postings. Just as a general remark. We agreed several times here that we don't want propaganda pamflets (from either side), or articles from E-mail news (like some people were also trying to do). You can flame me on whatever you want (we really do not have to agree on different things) and I don't mind, but just avoid propaganda. It is the least civilized thing you can do. On the other hand, nobody belives propaganda anyway (I mean in civilized world), so why bother.
novine.176 zonjic,
<<< UEK::$4$DUA2:[NOTES$LIBRARY]JUGOSLAVIJA.NOTE;1 >>> -< soc-culture-yugoslavia@ucbvax.berkely.edu >- =============================================================================== = Note 218.0 Fwd: Re: Letter from Zagreb 1 reply UEK::SCY "News to Notes Semiautomatic Fill" 20 lines 14-JUN-1991 21:12 ------------------------------------------------------------------------------- - Article: 631 From: na0i+@andrew.cmu.edu (Nenad Antonic) Subject: Fwd: Re: Letter from Zagreb Date: 14 Jun 91 15:52:27 GMT Forwarded ... ______________________________________ Please post this in the SCYU. Subject: Letter from Zagreb Just a short note on the comment of Mr. Dragan Curcija. It is sad that when one reads somethink what is not to his liking that he is prepare to label it as a propaganda. I would suggest that Mr. Curcia reads article to the end and see that was assembled from information found in an independent magasine VREME, published in Belgrade, not as he assumed in Zagreb. It is sad and SICK that things like that(described in VREME and assembed in the above mentioned letter. Best Regards, M.Diksic. =============================================================================== = Note 218.1 Fwd: Re: Letter from Zagreb 1 of 1 UEK::SCY "News to Notes Semiautomatic Fill" 71 lines 17-JUN-1991 10:45 -< Re: Fwd: Re: Letter from Zagreb >- ------------------------------------------------------------------------------- - Article: 641 From: curcija@ecs.umass.edu Subject: Re: Fwd: Re: Letter from Zagreb Date: 16 Jun 91 14:55:49 GMT In article <ccKCMv_00Vq2M2PUVE@andrew.cmu.edu>, na0i+@andrew.cmu.edu (Nenad Antonic) writes: > Forwarded ... > ______________________________________ > > Please post this in the SCYU. > Subject: Letter from Zagreb > > > Just a short note on the comment of Mr. Dragan Curcija. > > It is sad that when one reads somethink what is not to his liking that he > is prepare to label it as a propaganda. I would suggest that Mr. Curcia ~~~~~~~~~~~~~~~ > reads article to the end and see that was assembled from information found ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ > in an independent magasine VREME, published in Belgrade, not as he assumed > in Zagreb. It is sad and SICK that things like that(described in VREME and > assembed in the above mentioned letter. > Best Regards, M.Diksic. All right, I did read it 'to the end', and excuse me, but I do see exactly the same thing found from the very begining of the letter. The letter is full of qualifications about the other side, it blindly repeats the official propaganda, and it is in fact propaganda pamflet. It is not 'assembled from information found in an independent magazine VREME', but some informations published in VREME are used to support authors own oppinions and qualifications. Some sentences are as follows: about Serbia: '...The armed force has been used against the Republic of Croatia by an alliance of Great Serbian national-communists and facists ever since August 1990,...' '...Great Serbian media and politicians try to justify this by a Goebbelsian campaign of lies about feigned endangerment of the Serbian minority in Croatia...' etc, etc... about TANJUG: '...Therefore, TANJUG serves the media abroad a picture where terrorists and the legal Croatian police are on equal footing... about Army: '...under the influence of Grat-Serbian extremists, the most influential part of the federal state aparatus (especially of the Army), have actually supported terrorism...' about Yugoslavia: '... Yugoslavia can be democratic only in a loose, confederate form, as an *alliance of soverign states*. Please support for the sake of peace in all Yugoslav republics and Europe ...' about many other things, which are so numerous (about 6 pages) that can not fit reasonable reply. Have the author ever wondered how Goebbelsian Croatian propaganda is? What are, and how supported Croatian terrorists are? What is happening with the democracy in Croatia when everybody sings the same song? How ever started problem in Krajina and other areas in Croatia populated with Serbs (they are not all terrorists and Chetniks, are they?). Why is general talking about Jews beiing in Ustashe? Is he trying to defend Ustashe? What happend with the promisse that WWII atrocities would be thoroughgly investigated? Why istead bringing economical prosperity HDZ is spending money on arms and quasy soldiers. What is the role of HDZ in possible civil war? What is the role of HDZ in division of Bosnia and Herzegovina? ... Author should try answering ALL those questions, together with the ones already asked and discussed (with the open mind, and critically), and then, and only then it will be something more than dirty propaganda and narrow mindedness.
novine.177 iboris,
Zonjic-u svaka ti cast kad si imao ovoliko strpljenja da otkucas ovaj ogroman materijal !!!
novine.178 .bale.,
Jel se ti zezas ili stvarno mislis da je Zonjic to kucao??? To se, burazeru, jednostavno skine sa konferencije i gotovo... Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.179 dejanr,
>> Ogranicenje od 255 linija ME UBIJA.. ?? Nema ograničenja na 255 linija. Samo je poruka ograničena na nešto ispod 32K.
novine.180 zonjic,
> ?? Nema ograničenja na 255 linija. Samo je poruka ograničena na > nešto ispod 32K. Sada sam shvatio ;)) Ali daok sam 'prepakivao' tekst gde ste bili da mi ti kazete... ;)) Rade
novine.181 dejanr,
Njemacka: sto otkrivaju dokumenti Stasi Carlosove "yu-veze" Je li zloglasni medjunarodni terorist imao stan u Beogradu i osobite kontakte s jugoslavenskom sluzbom drzavne sigurnosti? NENAD IVANKOVIC Bonn Jedan od najtrazenijih terorista na svijetu - Ilich Ramirez Sanchez, poznatiji kao Carlos 1984. godine "uspostavio je vezu" s jugoslavenskom sluzbom drzavne sigurnosti. U Beogradu mu je, za potrebe njegove zlocinacke "Organizacije internacionalnih revolucionara" na raspolaganje stavljen stan, a sumnja se da kontakti s jugoslavenskom tajnom policijom i danas postoje. Te neugodne tvrdnje po jugoslavensku centralnu drzavu u srijedu objavljuje ugledni njemacki dnevnik "Frankfurter Allgemeine Zeitung", pozivajuci se na "spoznaje savezne vlade" u Bonnu. Rijec je o uvidu u dokumente negdasnjeg istocnonjemackog ministarstva drzavne sigurnosti iz kojih nedvojbeno proizlazi da su mnoge istocnoevropke drzave i njihove tajne sluzbe Carlosa ili podupirale, ili u najmanju ruku "trpjele". Njemacki savezni ured za zastitu ustavnog poreika koji je proucio odnose dokumente, vjeruje da se Carlos, zajedno sa suprugom Njemicom Magdalene Kopp, koja je takodjer teroristkinja, te s vodecim ljudima organizacije sada nalazi u Tripoliju. I to najvjerojatnije zbog toga, kako svjedoce dokumenti, sto se Carlos posvadjao sa sirijskim rezimom. Istodobno se navodi da je malo vjerojatno da je u Jugoslaviji, Venezueli ili Peruu, ali se ne iskljucuje da je ponovo uspostavio odnose s Irakom. GLAVNA BAZA U BUKURESTU: Iz dokumenata glavnog odjela XXII/8 bivseg ministarstva drzavne sigurnosti DDR, proizlazi da je Carlosova teroristicka organizacija od kraja sedamdesetih do sredine osamdesetih u Budimpesti imala svoju "glavnu bazu". U to se vrijeme, jednako tako uz znanje drzavnih vlasti, dulje ili krace vrijeme ovaj rodjeni Venezuelanac zadrzavao i u Istocnom Berlinu i Pragu, Bukurestu, a kasnije i u Beogradu. On i clanovi njegove organizacije, u tim su se drzavama mogli slobodno kretati, premda su takodjer bili i praceni, sto je takodjer jasno iz spomenutih papira. Carlos, cija je organizacija 1976. godine u Ugandi otela avion "Air- Francea" (ko ji su spektakularno oslobodili izraelski komandosi), rodjen je 1949. godine u Caracasu. Pocetkom sedamdesetih aktivan je u Narodnoj fronti za oslobodjenje Palestine, potom u organizaciji "Specijalna komanda" Wadija Haddada iz koje je 1976. iskljucen. Dokumenti istocnonjemacke tajne policije Stasi kazuju da je od 1979. vrlo cesto u istocnoevropskim zemljama i to zbog toga sto ga je iracka obavjestajna sluzba "ocito pogresno" optuzila da je "zavrbovan". Glavno podrucje aktivnosti njegove "relativno stabilne teroristicke grupacije" je arapski prostor, Juzna Amerika te "centri imperijalizma", a sredstva borbe - nasilje i terorizam. Iz recenih dokumenata takodjer proizlazi da su mu glavni saveznici bili istocnoevropske zemlje, ukljucujuci i "socijalisticku Jugoslaviju". Tako je u Madzarskoj svojedobno imao 35 ljudi koji su tamo imali siguran ne samo smjestaj, nego i mogucnost za teroristicko uvjezbavanje. Papiri sluzbe Stasi dalje otkrivaju da je Carlos od socijalistickih zemalja ocekivao ne samo da zajamce njegovim pristasama slobodni ulazak u zemlju, nego da im omoguce boravak, pribave odgovarajuce dokumente, stave na raspolaganje stanove i automobile. FAZ citira i dijelove iz kojih se vidi da je Carlos trazio i dozvolu da uvozi i posjeduje oruzje, te da mu u tome pomognu socijalisticke vlasti. OBECANJA SOCIJALISTICKIM REZIMIMA: Istocnonjemacki dokumenti kazuju da su od 1979. godine tajne sluzbe Istocne Njemacke i Cehoslovacke pocele suradjivati u vezi s nadgledavanjem Carlosove organizacije, te o tome razmjenjivati informacije (u to je vrijeme u CSSR bilo 20 clanova Carlosove teroristicke organizacije). Pritom je razvidno da je Carlos obecao socijalistickim vlastima da na njihovom teritoriju nece poduzimati nikakve akcije ako ga one ostave na miru. Do koje mjere je to gostoprimstvo islo kazuje i podatak da je Carlos u istocnoberlinskom hotelu "Berlin" krajem sedamdesetih uprilicio veliki sastanak svoje organizacije na kojem se raspravljalo o ubojstvu egipatskog predsjednika Sadata. Dvije godine kasnije slican je skup odrzan i u Budimpesti. Kako proizlazi iz dokumenata tajne policije Istocne Njemacke, Cehoslovacke i Madzarske u vezi s Carlosom drzale su se principa da valja izbjegavati svaki postupak koji bi njegovu organizaciju mogao okrenuti protiv njihovih drzava, zakljucivsi doslovno: "I nadalje se dopusta vodecim clanovima (Carlosove) grupe da tranzitno putuju kroz nase drzave te da u njima kratkotrajno borave". Zanimljivo je da je u vezi s tim zakljuceno da doticne tajne policije moraju imati uvid u planove organizacije te biti obavijestene o njenim novim clanovima. To potonje baca posebno svjetlo na drzavne organe doticnih drzava, jer ih cini suodgovornim u mnogim ubojstvima i teroristickim akcijama. Kada je rijec o Istocnoj Njemackoj, dokumenti to i dokazuju. Oni cak potvrdjuju da se i iz dokumenata madzarske sluzbe sigurnosti vidi da je Carlos izveo napad na "Radio Free Europe" 1981. u Muenchenu po nalogu Rumunjske. Uz navodjenje mnostva zlocinackih akcija Carlosove teroristicke organizacije protiv niza drzava, papiri otkrivaju da je istocnonjemacka tajna policija znala da Carlos priprema bombaski napad na francuski Konzulat u Berlinu (1983. godine) kojom je prilikom jedna osoba poginula, a vise je tesko ranjeno. Usprkos tome, nista nije poduzeca da to sprijeci. Dokumenti Stasi otkrivaju i niz detalja u vezi s unutrasnjim odnosima u Carlosovoj organizaciji, njegovim vezama s arapskim drzavama (osobito s Libijom i Sirijom) za koje je radio, ali i to da su se Istocna Njemacka, Cehoslovacka i Madzarska sredinom sedamdesatih godina preplasile za svoj medjunarodni ugled, pa su zabranile ulazak u zemlju Carlosovim pristasama. Ali i to da od tog vremena pocinje Carlosova suradnja s jugoslavenskom tajnom policijom. ("Vjesnik", 13.lipnja 1991)
novine.182 sstakic,
Svasta, Carlos je mrtav. Gledao sam to na nekom filmu. Mislim da se zvao Bournov? identitet. (naivni) sstakic
novine.183 dveselinovic,
Izem ti izvor i pouzdanost, pa to je gore od "Politike". 32XDVV
novine.184 .bale.,
From:IN%"T.VANDOORN@qut.edu.au" To:epantic@yubgef51.bitnet Dragi prijatelji, S obzirom da se dogodilo ono sto niko od nas nije zeleo, a sto se neizbezno moralo dogotiti(jer su ustase suvise novca ulozile u HDZ), na svim Srbma sirom sveta je sada da ustanu u odbranu Srba koji zive u Hrvatskoj. Uskoro ce se(po nasim predvidjanjima) slicne stvari desiti u Bosni i na Kosovu. Nasa Srpska zajednica ce uraditi sve sto je u nasoj moci da istina dopre do sredstava javnog informisanja ovde u Brizbejnu, a i u Australiji. Oformili smo nesto kao "Press centar". Vesti koje dobijamo prevodimo na engleski i faksujemo novinskim kucama, radiju i televiziji. Molimo vas da u nase ime dostavite broj naseg faksa sledecim informativnim kucama: - Radio Beogradu; - Radio Pristini (Srpskom programu); - Radio Kninu; - Novinskoj kuci "Politika"; Zamolite ih u nase ime da nam salju vesti kako bi smo izvrsili pritisak na australijsku javnost. Odmah da vam kazem, Hrvati su ovde mnogo bolje organizovani nego mi. Ali smo mi zato pametniji (bar se nadam). Zato vas molim u svoje ime i u ime Srpske zajednice Brizbejn, kao i Srpskog programa radija 4EB, uradite to sto pre. Broj naseg faksa je: 07 3763201 Fax je aktivan 24 casa. Uskoro cemo ukljuciti jos nekoliko, ali o tome kasnije. Toliko za sada. Puno pozdrava svima. I drzite se. Vas prijatelj Goran Kovacevic. Regards from .bale. ! #8*)+-< P.S. Ako neko zna nekoga ili zna kako da stupim u kontakt sa ljudima sa one liste, nek mi javi na mail. Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.185 jlaci,
EVO MALO TEKSTOVA SA TANJUGA > ********** TANJUG 28MO18 1152 2806 U KACIN : NAPADNUT AERODORM BRNIK LJUBLJANA, 27.JUNI (TANJUG) - REPUBLICCKI SEKRETAR ZA INFORMISANJE JELKO KACIN DANAS JE NA KONFERENCIJI ZA SSTAMPU IZJAVIO DA SU U 10 SATI I 16 MINUTA CCETIRI LOVCA TIPA +ORAO+ IZ SASTAVA JNA NAPALI AERODORM BRNIK. U TOKU BOMBARDOVANJA POGODJEN AVION KOJI JE, PREMA RECCIMA KACINA, BIO POSTAVLJEN KAOPREPREKA NA AVIONSKOJ PISTI. RECC JE O STAROM, NEUPOTRBLJIVOM AVIONU, TAKO DA POSEBNE MATERIJALNE STETE NIJE BILO, REKAO JE KACIN I DODAO DA U NAPADU NIJE BILO LJUDSKIH ZZRTAVA. (KRAJ), VR NNNN *********** TANJUG 28P105 1648 2806 U POZIV DOBROVOLJCIMA KOPAR,28,JUN (TANJUG) / RADIO/KOPAR OBJAVIO JE DANAS OKO 15.00 SATI INFORMACIJU DA JE OPSSTINSKI SSTAB TERITORIJALNE ODBRANE KOPRA UPUTIO POZIV SVIM DOBRO- VOLJCIMA KOJI ZZELE DA SE UKLJUCCE U JEDINICE TERITORIJALNE ODBRANE TE OPSSTINE, DA SE PRIJAVE SSTABU. DOBROVOLJCI TREBA DA STAVE NA UVID LICCNE PODATKE I UKOLIKO TO BUDE POTREBNO ONI CHE BITI POZVANI, RECCENO JE U INFORMACIJI. (KRAJ) DK NNNN ************ TANJUG 28P098 1626 2806 U SAOPSSTENJE SAVEZNOG SEKRETARIJATA ZA NARODNU ODBRANU BEOGRAD, 28 JUNA (TANJUG) / SSNO SAOPSSTAVA DA SU DANAS U 15.00 CCASOVA JEDINICE JNA OSTVARILE KONTROLU DRZZAVNE GRANICE SOCIJALISTICKE FEDERA- TIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE NA TERITORIJI REPUBLIKE SLOVENIJE. S OBZIROM NA TO DA JE ZADATAK IZVRSSEN, PRESTAJE POTREBA ZA DALJIM POKRETIMA JEDINICA JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE NA TERITORIJI REPUBLIKE SLOVENIJE, KAZZE SE U SAOPSSTENJU. DODAJE SE DA CHE SE JEDINICE JNA, KAO I DO SADA, ANGAZZOVATI PO PRAVILIMA BORBENE UPOTREBE SAMO AKO NA TO BUDU PRIMORANE. ZATO CHE ODGOVORNOST ZA SVE NOVE SUKOBE DO KOJIH BI MOGLO DOCHI, KAO I ZA SVE DOSADASSNJE NICCIM IZAZVANE OD PRIPADNIKA JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE, SNOSITI RUKOVODSTVO REPUBLIKE SLOVENIJE, UPOZORAVA SSNO. U SAOPSSTENJU SE PRECIZIRA DA JE NA PREDVIDJENIM GRANICCNIM PRELAZIMA ORGANIMA SAVEZNOG SEKRETARIJATA ZA UNUTRASNJE POSLOVE OMOGUCHENO PREUZIMANJE GRANICCNIH POSLOVA I NJIHOVO VRSSENJE U SKLADU SA SAVEZNIM PROPISIMA. TIME SU JEDINICE JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE IZVRSSILE ZADATAK KOJI PROIZI- LAZI IZ NJIHOVE USTAVNE ODGOVORNOSTI ZA ZASSTITU TERITORIJALNE CELOKUPNOSTI JUGOSLAVIJE I IZ ZAKLJUCAKA SAVEZNOG VECHA SKUPSSTINE SFRJ I ODLUKE SAVEZNOG VECHA OD 25.JUNA 1991.GODINE. ANGAZZOVANE JEDINICE JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE SVE VREME SU POSTUPALE KRAJNJE OBAZRIVO, VATROM JE ODGOVARANO SAMO U SAMOODBRANI I KRAJNJOJ NUZZDI, KAZZE SE NA KRAJU SAOPSSTENJA. (KRAJ) DK NNNN *************** TANJUG 28P103 1654 2806 U SRPSKA NACIONALNA GARDA SPO VRANJE, 28.JUNA (TANJUG) - SRPSKA NACIONALNA GARDA SRPSKOG POKRETA OBNOVE U VRANJU POCCECHE SA FORMIRANJEM JEDINICA SUTRA. TO JE RECCENO DANAS NA KONFERENCIJI ZA SSTAMPU OKRUZZNOG I OPSSTINSKOG ODBORA SRPSKOG POKRETA OBNOVE U VRANJU, NA KOJOJ JE ISTAKNUTO DA ZBOG POLITTICKE SITUACIJE U ZEMLJI TRABA FORMIRATI SRPSKU NACIONALNU GARDU NA CCIJEM CHE CCELU BITI ALEKSANDAR DRUGI KARADJORDJEVICH. (KRAJ) DK NNNN ************* TANJUG 28PO98 1658 2806 U IZBEGLICE PREKO UNE BOSANSKI NOVI, 27.JUNA (TANJUG) - GOTOVO SVI MESSTANI SELA VOLINJA I DONJI KULJANI, KOJI PRIPADAJU OPSSTINI DVOR, PRESSLI SU MINULE NOCHI I DANAS NA BOSANSKU OBALU UNE KOD SELA GRDANOVAC. MESSTANI TIH SELA PONOVO SU ODLUCCILIL DA ODU U ZGEB, JER, KAKO KAZZU, OSECHAJU SE UGROZZENIM OD KADA JE U OBLIZZNJEM SELU KOZJI BROD MUP HRVATSKE OSNOVAO POLICIJSKU ISPOSTAVU. IZ SELA KOZJI BROD SE SVAKE NOCHI PUCA NA SRPSKO SELO DOBRLJIN S DRUGE STANE REKE UNE. PROSSLE NOCI OKO 22 CCASA BACCENA JE EKSPLOZIVNA NAPRAVA NA KRCCMU +UNSKA NOCH+ VLASNISSTVO SIME DJELICHA, SRPSKE NACIONALNOSTI. TA KRCCMA SE NALAZI PREKO PUTA ZZELJEZNICCKE STANICE U VOLONJI I NEPOSREDNOJ BLIZINI OBJEKTA JNA. NAKON EKSPLOZIJE IZ PRAVCA SELA KOZJI BROD SVE DO IZA PONOCHI CCULI SU SE PUCNJI. (KRAJ) NNNN ************** TANJUG 28P122 1817 2806 U R H I T N O POGINULO DESET PRIPADNIKA JNA BEOGRAD,28.JUNA (TANJUG) / TOKOM IZVRSSAVANJA ZADATAKA NA TERIROTIJI SLOVENIJE PREMA RASPOLOZZIVIM PODACIMA, ZZIVOT JE IZGUBILO DESET PRIPADNIKA JNA - PET STARESSINA I PET VOJNIKA. TO NAM JE REKAO PREDSTAVNIK SAVEZNOG SEKRETARIJATA ZA NARODNU ODBRANU PUKOVNIK MILAN GVERO NA DANASSNOJ KONFERENCIJI ZA SSTAMPU, IZRAZIVSSI DUBOKO ZZALJENJE ZBOG GUBITAKA LJUDSKIH ZZIVOTA. JEDINICE JNA NI U JEDNOM SLUCCAJU NISU PRVE OTVORILE VATRU, VECH SU TO CCINILE SAMO U SAMOODBRANI, REKAO JE PUKOVNIK MILAN GVERO. ZZRTVE NA STRANI ONIH KOJI SU PRUZZILI OTPOR NISU NAM POZNATI, ODGOVORIO JE GVERO NA PITANJE NOVINARA. (KRAJ) MA NNNN ************
novine.186 jlaci,
TANJUG 29M007 1132 2906 U SAOPSSTENJE LJUBLJANSKOG KORPUSA +NAZIVATI JNA AGRESOROM, OKUPATOROM, GRUBA JE OBMANA JAVNOSTI I VELIKA PODVALA I LAZZ, PODVALCCI SE U SAPOSSTENJU LJUBLJANSKOG KORPUSA. PRI TOME SE DODA DA JE NAZIVANJE NJENE AKTIVNOSTI NA IZVRSSAVANJU ZADATAKA KOJE JE POSTAVIO VRH DRZZAVE JUGOSLAVIJE-FASSISTICCKIM CCINOM, PRIMER JEVTINE I NEHUMANE PODVALE PROPAGANDE. MI SMO UVERENI, NAGLASSAVE SE, DA AKO JEDINICE JNA NE BI IZVRSSAVALE POSTAVLJENI ZADATAK, TEK ONDA BI SE MOGLA NAZVATI IZDAJNICCKOM I KAPITULANTSKOM. NA ZZALOST, DOK SU VOJNE JEDINICE BILE INFORMISANE DA IZVRSSAVAJU ZADATAK OBEZBEDJIVANJA DRZZAVNE GRANICE I DA SLOVENACCKI NAROD IMAJU ZA SVOJ, SLOVENACCKI PROPAGANDNI SSTAB JE MOTIVISAO SVOJE STANOVNISTVO NA OSNOVAMA PROPAGANDE DA SU PRIPADNICI JNA FASSISTI, OKUPATORI, AGRESORI, UBICE I SLICCNO. NA TAJ NACCIN SU JEDINICE T O I LIMICIJE ZLOUPOTREBILE HUMANOST PRIPADNIKA JNA I MUCCKI NAPADALE I UBIJALE MLADE VOJNIKE. UZ UPOZORENJE DA SU U CELINI TAKVE PROPAGANDE IZMISSLJANI PODACI O BROJU MRTVIH, PREDANIH, DEZERTERA I NAVODNOM NEHUMANOM POSTUPKU JNA PROTIV CIVILNOG STANOVNISSTVA, U SAOPSSTENJU SE KAZZE DA SU +ZA PRIPADNIKE JNA NESHVATLJIVI I NEHUMANI GERILSKI POSTUPCI KOJE SU ORGANIZOVALE STRUKTURE VLASTI PREMA PRIPADNICIMA JNA I CCLANOVIMA NJIHOVIH PORODICA+. U TOM OKVIRU NAVODE SE ISKLJUCCIVANJE STRUJE, VODE, TELEFONA, SPRECCAVANJE PRUZZANJA ZDRAVSTVENE POMOCHI, DOVOZA HRANE, KIDNAPOVANJA PRIPADNIKA JNA I CIVILNIH LICA NA SLUZZBI U JNA. KAO NECCUVEN OCENJUJE SE SLUCCAJ GERILSKE AKCIJE PODMETANJA MINE POD AUTOMOBIL U KOJEM SU SE NA POSAO VOZILE DVE SUPRUGE STARESSINA JNA. U TOM GNUSNOM ZLOCCINU, ISTICCE SE U SAOPSSTENJU, JEDNA MLADA MAJKA OSTALA JE BEZ NOGE, A JEDNA JE LAKSSE POVREDJENA. ZACCUDJUJE DA JE POVREDJENIMA UNIVEZITETSKI KLINICCKI CENTAR U LJUBLJANI ODBIO DA PRUZZI ZDRAVSTVENU POMOCH SAMO ZATO SSTO SU SUPRUGE STARESSINA. I TO JE POSLEDICA ZZALOSNE PROPAGANDE, ISTICCE SE U SAOPSSTENJU. (NASTAVLJA SE) VR ZZZEEE
novine.187 boox,
>> ... TO NAM JE REKAO PREDSTAVNIK SAVEZNOG SEKRETARIJATA ZA NARODNU >> ODBRANU PUKOVNIK MILAN GVERO NA DANASSNOJ KONFERENCIJI ZA SSTAMPU, >> IZRAZIVSSI DUBOKO ZZALJENJE ZBOG GUBITAKA LJUDSKIH ZZIVOTA. U nastojanju da ekskluzivno za sezam dobijem izjavu zamenika načelnika Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, pukovnika Gvero Milana, o trenutnoj situaciji u zemlji i putevima za hitan prekid svih oružanih aktivnosti i početak pregovora, iskoristio sam lično poznanstvo sa članom uže porodice. Uspeo sam samo da dobijem odgovor da pukovnik Gvero nije kod kuće jer je praktično sve vreme na poslu, da izjave za javnost nerado daje, a da preko telefona sigurno ne bi dao nikakvu izjavu. Zbog svake kapi suludo prolivene krvi delim svoje duboko žaljenje i očajanje, ali i zabrinutost zbog daljeg mogućeg razvoja dogadjaja, sa svima vama i pukovnikom Gvero Milanom za koga znam da je izuzetno častan i pošten čovek.
novine.188 jlaci,
SAOPŠTENJE PREDSTAVNIKA ŠTABA VRHOVNE KOMANDE P O S L E D N J E U P O Z O R E N J E J N A Obraćajući se jugoslovenskoj javnosti, general-potpukovnik Marko Negovanović je rekao : "Gradjani Jugoslavije, Obraćam vam se kao član Štaba Vrhovne komande oružanih snaga Socijalističke Federatvne Republike Jugoslavije koji se ovih dana nalazi u stalnom zasedanju. Situacija u zemlji je dramaticna, preti raspad Jugoslavije, vode se žestoki medjunacionalni sukobi, i na pomolu su i novi. Na početku smo gradjanskog rata. Jugoslovenska narodna armija već godinama ukazuje na neminovnost takvog razvoja dogadjaja ako se ne stane na put politici svršenog čina i jednostranog razgradjivanja jugoslovenske države, bezakonju i anarhiji. žinili smo i činimo sve što je u našoj moći da se obezbede uslovi za miran, demokratski i legalan rasplet jugoslovenske krize. Na žalost, umesto toga, pribeglo se i primeni sile radi ostvarenja jednostranih odluka kojima se razbija teritorijalna celokupnost i suverenitet Jugoslavije. Protiv jedinica Jugoslovenske narodne armije koje su na teritoriji Republike Slovenije izvršavale svoje ustavne obaveze u obezbedjivanju granica i teritorijalne celokupnosti zemlje vodi se rat. To se čini na prljav, surov i pomukao način. Dogovoreni prekid vatre se ne poštuje. Dok se jedinice Jugoslovenske narodne armije uzdržavaju od primene sile kojom raspolažu, otvarajući vatru samo u samoodbrani i krajnjoj nuždi, nastavljaju se uz svakovrsne prevare, čak i najviših rukovodilaca Republike Slovenije bezočni napadi na jedinicem vojne objekte, pripadnike Armije i članove njihovih porodica. Istovremeno se na teritoriji Republike Hrvatske privodi kraju opšta mobilizacija svih oružanih snaga. Večeras je Štab Vrhovne komande oružanih snaga uputio poslednji zahtev predsedniku i vladi Republike Slovenije, čijim ispinjenjem se otvara mogućnost za prekid oružanih sukoba. Ako rukovodstvo Republike Slovenije ne ispuni postavljene zahteve, čija je suština obezbedjivanje bezuslovnog prekida vatre i stvaranje normalnih uslova za život i rad Armije, Štab Vrhovne komande narediće preduzimanje mera u skladu sa situacijom u zemlji, uključujući maksimalno podizanje borbene gotovosti Jugoslovenske narodne armije, potrebne mobilizacijske radnje i odlučne vojne mere. Štab Vrhovne komande poziva sve gradjane i patriotske snage da se suprostave guranju zemlje i naših naroda u svekoliku katastrofu. "
novine.189 jlaci,
TANJUG 30S009 1235 3006 U JUGOSLOVENSKI DEMARSS AUSTRIJI BEOGRAD, 30.JUNA (TANJUG) - AUSTRIJSKI AMBASADOR U BEOGRAD DR VALTER ZIGL (SIEGL), KAKO JE DANAS SAOPSSTENO, JUCCE JE POZVAN U SAVEZNI SEKRETARIJAT ZA INOSTRANE POSLOVE, GDE MU JE URUCCEN DEMARSS ZBOG PRISUSTVA PEVECHANOG BROJA PRIPADNIKA AUSTRIJSKE ARMIJE NEPOSREDNO UZ JUGOSLOVENSKO-AUSTRIJSKU GRANICU. TOM PRILIKOM JE POSEBNO UKAZANO NA KOMUNICIRANJA AUSTRIJSKIH VOJNIH JEDINICA SA PREDSTAVNICIMA ORUZZANIH FORMACIJA NA JUGOSLOVENSKOJ STRANI NA NACCIN KOJI NIJE UOBICCAJEN I PREDSTAVLJA UPLITANJE U DOGADJAJE NA JUGOSLOVENSKOJ TERITORIJI, CCIME SE U TOM DELU GRANICCNOG POJASA POVECHAVA NAPETOST. KAKO TANJUG SAZNAJE, AUSTRIJSKE TRUPE SU U STALNOM KONTAKTU SA PRIPADNICIMA TERITORIJALNE ODBRANE SLOVENIJE, A BILO JE I SLUCCAJEVA DA GLASNOGOVORNICIMA POZIVAJU PRIPADNIKE JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE NA PREDAJU. NA TAJ NACCIN, AUSTRIJSKE TRUPE SE TAKORECHI PONASSAJU KAO STRANA U SUKOBU KOJI JE IZBIO NA JUGOSLOVENSKOJ STRANI, A UPRAVO TAKVO PONASSANJE JE BILO POVOD ZA JUGOSLOVENSKI DEMARSS. (KRAJ) BJ NNNN
novine.190 jlaci,
TANJUG 30M0334 3006 U NOVA PORUKA GENERALA ANDRIJE RASSETE SLOVENACCKOJ VLADI LJUBLJANA, 30.JUNA (TANJUG) - NESSTO POSLE 15,30 CCASOVA ZAMJENIK KOMANDANTA PETE ARMIJSKE OBLASTI GENERAL ANDRIJA RASSETA OBAVIJESTIO JE IZVRSSNO VIJECHE SKUPSSTINE SLOVENIJE DA "PRIPADNICI TO REPUBLIKE SLOVENIJ NASTAVLJAJU SA NAPADIMA NA JEDINICE I OBJEKTE JNA I TAKO KRSSE DOGOVOR O PREKIDU VATRE". "PRIPADNICI TO REPUBLIKE SLOVENIJE U PETNAEST SATI NAPALI SU VOJNI OBJEKT NA TRNOVSKOM GOZDU A U PETNAEST SATI I PETNAEST MINUTA NAPALI SU KARAULU "OBMEJNU STRAZZNICU" U GORNJOJ RADGONI ". (KRAJ) VS/NB NNNN
novine.191 dpozaric,
Ovo što piše tanjug bit će jednog dana, nakon rata, pogodno za novu seriju tipa Alan Ford. Mladen Delić bi rekao:"Ljudi, pa da li je to moguće ???!!!???" :(((((( BTW, ima li još nekoga tko može javno negirati vijesti da je u Srbiji i praktično objavljena mobilizacija i da se slično provodi u BiH gdje se mobiliziraju pretežno Srbi ? Sa mobilizacijom za potrebe JNA se navodno pokušava i u Hrvatskoj (ovo nije provjerena vijest) i to tako što civili dolaze uručiti poziv rezervistima. Koliko ti pokušaji mogu imati uspjeha, nije potrebno komentirati. Kod nas se policija diže na noge, uključivši sav raspoloživ kadar. Nama ostalima je predloženo da se ne javljamo na pozive štabova nekadašnje TO. Kako stvari sada stoje, u rat između JNA i Slovenije te Hrvatske sada se uključuje i Srbija na strani JNA. Potop je totalan i definitivan. Treba li još nekome objašnjavati koliko je intervencija JNA opravdana navedenim ciljevima a koliko željom da se Slovenija i Hrvatska makar i pod cijenu ogromnih ljudskih žrtava zadrže u federaciji ? dp
novine.192 dpozaric,
Upravo sam na TV Slovenije saslušao interview TVB sa Stjepanom Mesićem i Borisavom Jovićem. Mislim da je gospodin Mesić u pravu kad kaže da je današnjim i dosadašnjim svojim ponašanjem Jović, odnosno vlada SRS na sebe preuzela cjelokupnu od- govornost za svu materijalnu, moralnu i ljudske žrve koje republike bivše Jugoslavije podnose zbog idiotske zamisli generala tamo neke soldateske da silom natjeraju RH i RS kao i ostale da prihvate provođenje jedne sulude i normalnim ljudima neshvatljive politike. Kako reče voditelj informativne emisije TVSL, Jovićevom laprdanju i izvlače- nju te bukvalnom i najbrutalnijem mogućem izmišljanju i iskrivljavanju či- njenica ne treba komentara... dp
novine.193 miha,
Dražene, mislim da bi mogao da poslušaš Alexin apel u poruci 3.781 Poštedi barem Sezam od propagande Hine i sličnih glasila. Preduhitriću tvoje pitanje odgovorom da navedeno znači da širiš propagandu svoje republike, kao što je i ostali email-eri iz Slovenije i Hrvatske šire gdje god mogu. Ohladite malo glave i ne prosipajte "svoje" viđenje ovdje, mi nismo baš toliko naivni.
novine.194 jlaci,
Posveceno posebno DPOZARIC/u, da ne bi i u njegovoj HRVATSKOJ , nesto ovako slicno pravili, jer zver je najopasnija kada joj u decu diras... ******** **************************** **************************** **************************** **************************** VAZNO I HITNO **************************** **************************** **************************** **************************** TANJUG 30P095 2128 3006 U SAOPSSTENJE SLUZZBE ZA INFORMACIJE SSNO : TERITORIJALCI SLOVENIJE MALTRETIRAJU ZZENE I DECU BEOGRAD, 30.JUNA (TANJUG) - PRIPADNICI TERITORIJALNE ODBRANE SLOVENIJE U ILIRSKOJ BISTRICI UPALI SU DANAS U STANOVE STARESSINA JNA I IZ NJIH NA SILU IZVELI NJIHOVE SUPRUGE I DECU. SAOPSSTAVA SLUZZBA ZA INFORMISANJE SSNO. CCLANOVI PORODICA SU BILI ODVEDENI PRED KASARNU I PRISILJAVANI, POSEBNO DECA, DA POZIVAJU SVOJE OCCEVE, STARESSINE JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE DA SE PREDAJU TERITORIJALCIMA SLOVENIJE. (KRAJ) DV NNNN **************************** MOJ KOMENTAR **************************** **************************** **************************** SVE VISE VIDIM DA I NEMA RAZLIKE IZMEDJU 1941 I 1991, A POSEBNO TO SLOVENIJE I SS ...... ... NE ZZELIM VISE KOMENTARISATI.. ..RESENJE POSTOJI...TREBA GA NACI.. **************************** **************************** **************************** ****************************
novine.195 igor.mil,
> Ovo sto pise tanjug bit ce jednog dana, nakon rata, pogodno za novu > seriju tipa Alan Ford. Mladen Delic bi rekao:"Ljudi, pa da li je to > moguce ???!!!???" :(((((( Zaista, da li je to moguce...? Gde li su samo granice ljudske upornosti u istrajavanju na poduhvatima za koje izgleda da su unapred osudjeni na neuspeh? Nema, medjutim, granice zahvalnosti, mojoj, i svih mojih malobrojnih zemljaka istomisljenika, zbog ovih napora da se mi juznjaci, koji zaogrnuti ovcijim krznima (vecina i sa tojagama u rukama), neophodnu kvotu dnevnih informacija dobijamo jedino za vreme obaveznog pracenja dnevnika televizije Beograd od 7:30, najzad prenemo iz hiljadugodisnjeg sna i napijemo se mudrosti, koja nam preko misionara iz severozapadnih krajeva Balkana, stize iz Normalnog Sveta! Nasa zahvalnost je beznacajna naknada za nesebicno istrajavanje na plemenitom cilju, ali cu ipak uzeti sebi pravo da budem drzak i zamolim da sa predocavanjem nekih istina bude nesto oprezniji i postupniji, jer se bojim da bi prevelika zurba mogla da dovede do ozbiljnih psihickih poremecaja u nasem narodu. Ovih dana sam na primer doziveo vrlo bolno otkrovenje da postoje jos neki izvori informacija osim pomenutog dnevnika TVB! - - - Dosta sa ironijom! G. Pozaricu i jos neka gospodo, dokle cete nas iscrpljivati tvrdoglavim istrajavanjem na dokazivanju da smo potpune budale! Znam da mi necete poverovati, ali iznecu vam nekoliko, po meni, nepobitnih cinjenica: 1. liberalna ideja, kao najvrednija tekovina moderne evropske civilizacije, nekakvu ulogu u politickom zivotu, od svih jugoslovensklih sredina (namerno izbegavam da kazem republika), trenutno ima samo u Srbiji; 2. nezavisno i objektivno informisanje, iako slabacak, ima uticaj na javno mnjenje jedino u Srbiji; 3. kontrola vlasti od strane opozicije, premda takodje nevelika, postoji jedino u Srbiji. Posle nekoliko desetina vasih i jos nekih poruka koje sam procitao u poslednjih nekoliko dana, shvatio sam koliko sam bio naivan u svojim nadanjima da ce razum najzad probuditi u severozapadnim krajevima jugoslovenskog prostora, i pruziti ruku svom parnjaku u Srbiji. Okoncavajuci time ovo ludilo i sveopstu propast. Ali ne, vi ste opijeni laskanjima koja vam nesebicno stizu preko novina i televizije iz Normalnog Sveta (uzgred, podatak o modnim trendovima u Srbiji, preciznije o omiljenosti ovijeg krzna kao odevnog artikla sam svojim ocima procitao u "izvestaju od dopisnika iz Jugoslavije" iz vrlo ozbiljnog australijskog dnevnika "The Sydney Morning Herald")! Prijatna vam je igra vasih politickih vrhuski koje, takodje uz propagandnu podrsku Normalnog Sveta, koriste nesposobnost i grubost srpskih vlasti da zadaju smrtni udarac pristojnom, tacnije, bilo kakvom zivotu u ovom kutku sveta! Osladilo vam se uzivanje u operetskom i imitatorskom antikomunizmu! - - - Uzivajte u vasoj pobedi! Uzivajte, takodje, u jevtino stecenoj "nezavisnosti" i "slobodi" u kojoj je totalitarizam na zalasku, vasom, i samo vasom voljom, svrgnut od strane novog totalitarizma. Totalitarizma u snaznom usponu! I zbogom!
novine.196 vcalic,
>>1. liberalna ideja, kao najvrednija tekovina moderne evropske >> civilizacije, nekakvu ulogu u politickom zivotu, od svih >> jugoslovensklih sredina (namerno izbegavam da kazem republika), >> trenutno ima samo u Srbiji; Pre nekoliko godina, liberalne ideje su postojale i u Sloveniji. Zapravo u to vreme, samo su u Sloveniji i postojale. Postojao je ZSMS kao ekstremno liberalna politička struja (čak i do anarhije), postojao je tada vodeći evropski (sub)kulturni pokret, Neue Slowenische Kunst, uopšte vladala je jedna vrlo liberalna klima. Negde u to vreme, 1987-88 godine, omiljena zabava mi je bila šetnja ispred zgrade SSNO-a sa primerkom Mladine u rukama, i to u vreme kada se zaposleni u SSNO-u vraćaju sa posla. Kakve su samo poglede upućivali u mom pravcu ;) No, vremenom, ZSMS je rešio da postane prava politička stranka, NSK se rasuo po svetu, Mladina je izgubila svaki smisao za meru, i Ljubljana počinje da gubi svoj sjaj. Nakon izbora u Sloveniji i pobede DEMOS-a, cela ta liberalna struja potpuno nestaje sa političke scene, i slovenačka politička i kulturna scena zapada u mrak klerikalizma. Inače, apsolutno se slažem sa ove tri tačke koje je Igor u svojoj poruci naveo. WR
novine.197 zonjic,
Po meni je Slovenija imala najveci pad u YU zajednici - u pogledu kredibiliteta zapada, ako nista drugo...
novine.199 zonjic,
> pa onda srbija nece biti samo do Rijeke, vec do Austrijske granice! Mislis do Reke... Ja sam mislio da je linija Predor-Reka-Osek :))))))))))))))))
novine.201 iboris,
Procitajte poruku 3.837, ako je ne izbrisu u medjuvremenu!
novine.202 dpozaric,
>> Dražene, mislim da bi mogao da poslušaš Alexin apel u poruci 3.781 Poštedi >> barem Sezam od propagande Hine i sličnih glasila. Preduhitriću tvoje pitanje >> odgovorom da navedeno znači da širiš propagandu svoje republike, kao što je i >> ostali email-eri iz Slovenije i Hrvatske šire gdje god mogu. Ohladite malo >> glave i ne prosipajte "svoje" viđenje ovdje, mi nismo baš toliko naivni. OK, razumio sam. Poštedjet ću vas trasha sa svoje strane. Istovremeno apeliram na sve ostale spomenute da razmisle o tome da učine isto. Provedimo razdruživanje i na sezamu, zašto da ne ? Jer, očigledno nema smisla da dalje jedni druge zamajavamo i uvjeravamo. Toliko od mene u forumu. Ništa od rečenog ne smatram uvredom, molim da se tako odnosite i prema mojim porukama. Zahvaljujem na jednogodišnjem druženju. Tko želi i dalje sa mnom diskutirati, neka mi se obrati na 041 430 515 (pretplatnici) ili 041 421 657, brojeve MIPS BBS-a ili bilo koji broj unutar Adrianet-a. Poruka ima i više nego na sezamu, uključujući i ove iz foruma, sa sezama, iako ih više ne prenosim ja nego netko drugi. Onima koji me smatraju ustašom želim sve najbolje u ostvarenju njihove izražene želje o nestanku Hrvata i Slovenaca sa svjetske scene, nadam se da će im istom mjerom biti uzvraćeno onog trenutka kad u sastavu elitnih jedinica Velike Srbije pokuša prijeći državnu granicu. Njihove poruke neću komentirati, komentari su izrečeni od nekih drugih ljudi u Adrianet-u pa ako žele - neka čitaju. Neka ovo moje "oproštajno pismo" nikome ne zvuči patetično, jer ono takvo nije. Jednostavno nema smisla diskutirati o stvarima o kojima se ne želi diskutirati nego ratovati. Svojim iskrenim prijateljima šaljem iskreni pozdrav, a onima koji me mrze želim skori susret na teritoriju Republike Hrvatske. Njima će već biti jasno na koji način i s kojim ciljem. Ja njih ne mrzim zbog toga što su Srbi, čak ni zbog toga što nisu ljudi. Zamrzit ću ih ako pokušaju ostvariti svoje nakane izrečene porukama zavidnog humanističkog nivoa, i pokušati dokazati "teoriju" o kukavičluku Hrvata i Slovenaca. Samo neka paze, da ne bude kasnije "nisam znao". Dražen Požarić.
novine.203 maleksic,
>> Onima koji me smatraju ustasom zelim sve najbolje u ostvarenju >> njihove izrazene zelje o nestanku Hrvata i Slovenaca sa svjetske >> scene, nadam se da ce im istom mjerom biti uzvraceno onog trenutka >> kad u sastavu elitnih jedinica Velike Srbije pokusa prijeci >> drzavnu granicu. ******* ******* Mislis drzavnu granicu Velike Srbije? Pa zasto bismo isli preko nje? ;>>>>>>>>>>>>>>>> A sto se tice nestanka Hrwata i Slowenaza sa svetske (a i svemirske) scene, za to se raspitaj kod vasih germanskih "prijatelja". Vasi buduci gospodari su poznati kao "vrlo tolerantni" prema pripadnicima drugih naroda unutar Reich-a. Kao literaturu mogu da ti preporucim knjigu "Mein Kampf" koju je napisao gospodin Adolf Hitler, prvo izdanje, odeljak u kome se govori o resavanju tzv. slavenskog (slovenskog :) pitanja. Seti se kako je Hitler surovo kaznio hiljade Slovenaca za vreme II svetskog rata - strpao ih je u vagone, poslao ih u Srbiju i ostavio na milost i nemilost srpskim hegemonistima, ljudozderima, koljacima, izrabljivacima, okupatorima i svinjama(?). Malobrojni preziveli (medju kojima je i Milan Kucan, predsednik RS) nikad nisu zaboravili zverstva kojima su bili izlozeni u Srbiji. Otuda valjda ova mrznja prema srpskom narodu koju Slovenci pokazuju zadnjih dana. Ne dao vam samo bog da jednog dana zavrsite kao Jevreji. Srecno! P.S. Zamisli da se tebi dogodi da te Austrijanci (Nemci) strpaju u vagon i posalju u Srbiju :))))))))
novine.204 rkorda,
Otkad ste ukinuli Dpozarica dali ste me u troškove. Opet moram da kupujem Vjesnik da bih video zvanični Hrvatski stav. Pozdrav odgo
novine.205 kale,
>> Otkad ste ukinuli Dpozarica dali ste me u troškove. >> Opet moram da kupujem Vjesnik da bih video zvanični >> Hrvatski stav. Apelujem na Sezamovce da malo o'lade, bar sa ličnim napadima na Dražena i druge sagovornike iz "neprijateljskih" (ili neprijateljskih, bez navodnika) republika. Ako sa Sezama oteramo ljude koji nam mogu saopštiti i tuđu istinu (ili "istinu", i ona je važna za pravilno tumačenje događaja) iz prve ruke, Sezam će postati siromašniji, i mi zajedno sa njim. Sa puno Draženovih razmišljanja i logike zaključivanja se i ja nisam slagao, ali sam ih rado čitao, i rado ću ih i ubuduće čitati. Retko sam mu replicirao, samo kada bi (po mome ubeđenju) zaista preterao. To zato, što mi je jasno da čovek živi u nekom drugom svetu, gde važe neke druge "opštepoznate" istine. A zaista je glupo pokušavati shvatiti neki sukob ako se ne čuju obe strane. Rat sada izgleda sasvim neizbežan. Ružan, prljav, podao, krvav, surov i besmislen, a opet - neizbežan. Hoćemo li da se pretvorimo u hladne mašine za ubijanje bez imalo ljudske radoznalosti. Ok, ići ćemo u rat, ubijati i biti ubijani, sakatićemo i biti sakaćeni. Ja i pored toga želim da znam šta se oko mene dešava, mada je verovatno psihički lakše onima koji se bezrezervno prepuštaju nacionalnoj propagandi i puštaju da ih nosi euforična reka. Ko želi pošteno da procenjuje samog Dražena, mora priznati da je on uložio puno truda, dobre volje i para na komunikaciju sa nama. Zašto? Pozdrav, Kale
novine.206 dejanr,
>> Otkad ste ukinuli Dpozarica... Nismo ga "ukinuli" nego je, na zahtev, dobio anonimus flag. A verovatno i on sad mora kupovati "Politiku" da bi saznao zvanični srpski stav ;)