PCUSER.4

16 Aug 1995 - 22 Dec 1999

Topics

  1. editori (150)
  2. tekst.procesori (123)
  3. word.perfect (120)
  4. word (804)
  5. dtp (542)
  6. baze.podataka (61)
  7. tabele (188)
  8. matematika (88)
  9. cad (1195)
  10. nabavka (57)
  11. razno (1025)
  12. van.conf (22)
  13. knjige (18)
  14. zastita (174)

Messages - zastita

zastita.1 szinf,
pitanje... da li se exe i com (ovr...) zarazeni fileovi sa YK2885 (ili kod nav-a yankee 44,a duzine 2885) mogu oporaviti nekim dos programom... clean v117 kaze da se moraju obrisati ili prekriti ispravnim... naime u pitanju je xt kod koga su diskete jaaaako male, nema win a sve jaaaako dugo traje...
zastita.2 kriss, -> #1, szinf
˙˙ yankee 44,a duzine 2885) mogu oporaviti nekim dos programom... Probaj sa f-protom, imaš ga u r:\virusi\fp*.*, trebalo bi ... E sad, virusi su nezgodna stvar, pa tako ništa ne mogu da ti garantujem. :(
zastita.3 atech, -> #1, szinf
> da li se exe i com (ovr...) zarazeni fileovi sa YK2885 (ili kod > nav-a yankee 44,a duzine 2885) mogu oporaviti nekim dos > programom... clean v117 kaze da se moraju obrisati ili prekriti > ispravnim... naime u pitanju je xt kod koga su diskete jaaaako > male, nema win a sve jaaaako dugo traje... Nedavno sam naleteo na pomenuti virus i isti je (yankee 44) skidao i msav (iz dosa 6.0) s tim da je kod exe programa ostavljao malo djubreta na kraju fajla dok je f-prot (2.14) radio isti posao sasvim korektno. Sve ovo opet ne mora da znaci nista ukoliko se radi o nekoj novoj varijanti ovog virusa. U svakom slucaju pokusaj... P.S. Ne zaboravi da dignes sistem sa ciste diskete jer postoji mogucnost da je inficiran command.com ili neki prg iz autoexeca!
zastita.5 atech,
PC Guard V2.00 is out! ──────────────────────────────────────────────────────────────────── Izasla je nova verzija programa za zastitu softvera na PC/AT racunarima. PC Guard omogucuva zastitu izvrsnih programa (EXE), izradu instalacionih disketa, sifrovanje/desifrovanje datoteka, konverziju izvrsnih programa (com-exe) itd. Pored mnogo tehnickih noviteta nove su i cene koje su drasticno smanjene tako da je sada program pristupacan i sirem krugu proizvodjaca i prodavaca softvera. Arhiva sa DEMO verzijom se moze skinuti sa sezama iz demo direktorijuma (R:\DEMO\DGUARD20.ZIP) ili sa PRO-BA Sezama komandom: res re ATech (d;). Ovaj drugi nacin preporucujem jer se tamo uvek nalazi najnovija verzija. Arhiva je duga nekih 90k i sadrzi Tutor za koriscenje, Info program i Vodic za korisnike. ────────────────────────────────────────────────────────────────────
zastita.6 nbatocanin,
Da li je provaljen sistem šifrovanja novog pkzip-a? Interesuje me koliko su pouzdani sistemi šifriranja zip-a i arj-a.
zastita.7 spantic, -> #6, nbatocanin
> Da li je provaljen sistem šifrovanja novog pkzip-a? Interesuje me > koliko su pouzdani sistemi šifriranja zip-a i arj-a. Postoje programi koji ih razbijaju grubom silom. U svakom slučaju ne treba očekivati čuda, oni i nisu za to namenjeni.
zastita.8 calex, -> #7, spantic
<!>> Da li je provaljen sistem šifrovanja novog pkzip-a? Interesuje me <!>> koliko su pouzdani sistemi šifriranja zip-a i arj-a. <!> Postoje programi koji ih razbijaju grubom silom. U svakom Beše pre nekoliko meseci pomenuto da to može da se razbije posle višecifrenog broja godina, postojećim metodama. Ima l' novosti?
zastita.9 kriss, -> #7, spantic
˙˙> Da li je provaljen sistem šifrovanja novog pkzip-a? ˙˙> Interesuje me koliko su pouzdani sistemi šifriranja zip-a i ˙˙> arj-a. ˙˙ Postoje programi koji ih razbijaju grubom silom. U svakom ˙˙ slučaju ne treba očekivati čuda, oni i nisu za to namenjeni. Za ARJ sam čuo, ali za ZIP nisam ni čuo ni video za takav program. Svojevremeno je dejanr napisao da je ZIP malo teže "razbiti", bar ako je verovati autorima ...
zastita.10 mamba, -> #8, calex
> Bese pre nekoliko meseci pomenuto da to moze da se razbije posle > visecifrenog broja godina, postojecim metodama. Ima l' novosti? Sve zahisi od duzine sifre, bar kad je vezano za arj. Za sifru duzine cetiri karaktera potrebno je 2 min.(tako pise autor).Ja sam probao sa pet cifara i rezultati su zavisili samo od sifre (sve u svemu brzo).Program je fleksibilan tj. postoji datoteka koja sadrzi karaktere koji ce biti provereni. Program je radjen za arj v2.30 ali radi bez problema i na arj v2.41.
zastita.11 vlad, -> #9, kriss
> Za ARJ sam čuo, ali za ZIP nisam ni čuo ni video za takav program. > Svojevremeno je dejanr napisao da je ZIP malo teže "razbiti", bar Video sam neki ZipCrck (ili kako se vec vika) koji bi trebalo da razbije sifru na Pkzip arhivama ali se nisam mnogo s njim zamajavao da proverim radi li kako valja. Da je ZIP sigurniji govori i sama cinjenica sto je dosta stariji od ARJ-a, a za njega ima manje crack-ova (ja videh samo ovaj jedan, a i taj neproverene efikasnosti).
zastita.12 kanki, -> #8, calex
Re: razbijanje ARJ-a >> Beše pre nekoliko meseci pomenuto da to može da se razbije >> posle višecifrenog broja godina, postojećim metodama. Ima l' >> novosti? Za ARJ imaš jedno programče koje razbija šifrovane arhive, radi na principu što ide redom, proba sve moguće kombinacije sa jednim znakom, pa sa dva, tri... potraje na 486dx40 i do 5 minuta za nekih 5 znakova šifre. Za ZIP ne znam da slično postoji.
zastita.13 calex, -> #11, vlad
<!> Video sam neki ZipCrck (ili kako se vec vika) koji bi trebalo da Ovo je, valjda, ona ruska verzija, za Pkzip <2.04.
zastita.14 calex, -> #12, kanki
<!> Za ARJ imaš jedno programče koje razbija šifrovane arhive, radi na <!> principu što ide redom, proba sve moguće kombinacije sa jednim znakom, <!> Za ZIP ne znam da slično postoji. Ma da, to je uvek mogući način za razbijanje, verovatno da postoji (ili nije problem napraviti) i za Zip. Sve pod uslovom da je šifra 01 ili 0. ;) Šta sa onim velikim? Koliko godina probe?
zastita.15 spantic, -> #9, kriss
> Za ARJ sam čuo, ali za ZIP nisam ni čuo ni video za takav program. > Svojevremeno je dejanr napisao da je ZIP malo teže "razbiti", bar ako > je verovati autorima ... ARJ razbijač metodom grube sile imam, a na Internetu sam čuo i za isti za PKZIP. To nije problem.
zastita.16 dejanr, -> #11, vlad
>> Video sam neki ZipCrck (ili kako se vec vika) koji bi trebalo da >> razbije sifru na Pkzip arhivama ali se nisam mnogo s njim Taj ZipCrck radi tako što krene redom, pa proba sve šifre. Ako se sastoje od par slova, pa još su to sve mala slova, razbije je očas. Međutim, pred nekom dugom šifrom koja sadrži i cifre, specijalne znake itd je nemoćan... bar "za života programera", što bi rekao prof. Slavić. Inače, moje mišljenje (ne naročito potkovano argumentima) je da je ZIP -s sasvim dovoljno siguran metod zaštite - pred nekim stručnjakom koga je obrazovala CIA bi verovatno pao (ali, šta će CIA da traži u mojim arhivama?), ali 99.999% "smrtnika" mogu da se slikaju pred zaključanom ZIP-om.
zastita.17 vlad, -> #16, dejanr
> Međutim, pred nekom dugom šifrom koja sadrži i cifre, specijalne > znake itd je nemoćan... bar "za života programera", što bi rekao Gruba sila zaista ne pomaze pred dobro smisljenom i poduzom sifrom. Kad bi program za razbijanje radio po nekoj "heuristic" metodi... Problem (ili prednost) je sto 90% sifara nema cak ni velika i mala slova, o specijalnim znacima da i ne govorim. Onaj ko stvarno hoce da zastiti podatke zna kako da to uradi maksimalno nez**bljivo, a ovu boraniju sto stavlja imena svojih kucica, telefonske brojeve i datume rodjenja lako je razbiti. B) > da traži u mojim arhivama?), ali 99.999% "smrtnika" mogu da se > slikaju pred zaključanom ZIP-om. Apsolutno B). Najbolja sifra koju sam ikada video nije ni postojala! Ubih se da raspakujem fajl koji je kolega spakovao pod sifrom. Ni ja ni on nismo mogli da se setimo koja bi mogla da bude dok nisam slucajno na pitanje za unos sifre odgovorio sa Enter, bez unosa. Arhiva je bila spakovana sa koriscenjem opcije za sifriranje ali nikakva sifra nije uneta. ZIP je bez obzira na to trazio da se sifra unese pri raspakivanju, a sifra je naravno bila nista, odnosno Enter na prazno!
zastita.18 inferno, -> #17, vlad
Ů│ ˙ Najbolja sifra koju sam ikada video nije ni postojala! Ubih se da Ů│ ˙ raspakujem fajl koji je kolega spakovao pod sifrom. Ni ja ni on Znate seriju X-FIles? Šifra Molderobog kompjutera je TRUSTNO1. Dakle, pamet u glavu.. ;)
zastita.19 nbatocanin, -> #11, vlad
> Video sam neki ZipCrck (ili kako se vec vika) koji bi Jel' je taj za verziju 1.1 ili za 2.0?
zastita.20 kanki, -> #14, calex
>> <!> Za ZIP ne znam da slično postoji. >> >> Ma da, to je uvek mogući način za razbijanje, verovatno da >> postoji (ili nije problem napraviti) i za Zip. Sve pod uslovom >> da je šifra 01 ili 0. ;) Šta sa onim velikim? Koliko godina >> probe? Ne bih to znao, probao sam samo malo ovaj sa ARJom za zlu ne trebalo :)
zastita.21 vlad, -> #19, nbatocanin
> Jel' je taj za verziju 1.1 ili za 2.0? Pojma nemam. Dosta je mator pa bih pre rekao da je pravljen za neku stariju verziju, ali ako algoritam za kriptovanje nije bitno promenjen...
zastita.22 gerber,
Hmm, kako vidim da je konferencija virusi u PC.UTIL.4 samo ua pisanje, tj. _write only_ ;>, da ponovim i ovde: Novi TBAV 650 nalazi se na SEZAM PRO, i to: 9.142 => TBAV 650 (DOS) 9.144 => TBAVX 650 (Optimizacija prema CPU) 9.143 => TBAVW95 650 (fW95)
zastita.23 redbaron,
prijatelj je pokupio virus koji mu je uništio podatke na disku i uselio se u BOOT sektor, tako da je disk neupotrebljiv (za sada). sa F-PROTom od juna uspeva da ga detektuje, ali ne i da ga skine. žuo je da ima još jadnika njemu sličnih i da se virus zove ZARINOV ili MISIS i čuo je postoji neki antivirus koji ga skida sa diska! Zna li neko koji je to program i ima li ga negde? hvala!
zastita.24 dejanr, -> #23, redbaron
>> prijatelj je pokupio virus koji mu je uništio podatke na disku i uselio >> se u BOOT sektor, tako da je disk neupotrebljiv (za sada) Da li je probao da digne sistem sa čiste DOS diskete i uradi FDISK /MBR?
zastita.25 supers, -> #23, redbaron
>> sličnih i da se virus zove ZARINOV ili MISIS i čuo je postoji neki >> antivirus koji ga skida sa diska! Zna li neko koji je to program i >> ima li ga negde? denika! je ime programčeta. Pretraži konferenciju PC.UTIL:virusi, slat je nekoliko puta.
zastita.26 drakce, -> #23, redbaron
>> žuo je da ima još jadnika njemu sličnih i da se virus zove ZARINOV >> ili MISIS i čuo je postoji neki antivirus koji ga skida sa diska! Zna PC.UTIL.3/6.450 - denika!.zip
zastita.27 drakce, -> #26, drakce
>> žuo je da ima još jadnika njemu sličnih i da se virus zove ZARINOV >> ili MISIS i čuo je postoji neki antivirus koji ga skida sa diska! Zna > PC.UTIL.3/6.450 - denika!.zip PC.UTIL.3 je trenutno zatvoren za čitanje. Kačim program uz poruku. denika!.arj
zastita.28 bulaja, -> #23, redbaron
prijatelj je pokupio virus koji mu je uništio podatke na disku i uselio se u BOOT sektor, tako da je disk neupotrebljiv (za sada). sa F-PROTom od juna uspeva da ga detektuje, ali ne i da ga skine. │žuo je da ima još jadnika njemu sličnih i da se virus zove ZARINOV ili │MISIS i čuo je postoji neki antivirus koji ga skida sa diska! └─── MSDOS - R:\VIRUS ---------------------- denika! zip 3999 Denika!: ubica Zaharinov (ZHARINOV) virusa
zastita.29 spantic,
Zna li iko nešto o virusu koji bi se manifestovao ne sledeći način: da odjednom pukne računar i pri prvom sledećem dizanju jednostavno se posle ispisivanja maske sa podacima više ništa ne pojavi? Dakle, ne stigne se do Starting... Kada se sistem digne sa diskete hard diska nema, NDD ne nađe ništa nalik na FAT, a rešenje pristupa disku je u punjenju početka diska sa nulama iz Diskedit-a. Posle toga jedino podaci mogu da se spase (srećom). Slične rezultate daje izvesni virus Simpo, ali dok je Simpo na listi virusa i FPROT i SCAN bi trebali da ga nađu, ovog ništa ne nalazi (jasno, ako je baš virus u pitanju). S druge strane, stvar se ponovila na tri računara (486DX4 100, 16 MB memorije, 1 GB diska Quantum Fireball) i to na dva dok se radilo sa mrežom, a na jednom pri radu sa Photo Stylerom. Mreža nije propisno uzemljena, pošto izvođači umrežavanja to nisu smatrali nužnim! Taj problem ću sutra rešiti, ali ima li ideje šta je sa ostalim?
zastita.30 ikordic, -> #29, spantic
RE: HD failure => Kada se sistem digne sa diskete hard diska nema, NDD ne nađe => ništa nalik na FAT, a rešenje pristupa disku je u punjenju => početka diska sa nulama iz Diskedit-a. Posle toga jedino => podaci mogu da se spase (srećom). Sad se setih, meni se ovo desilo u par navrata, i u prvih par sektora, tamo gde treba da piše "Missing operating system", to piše na malko čudan način, kao što to se glupiraju oni "ne-lameri", otprilike kao "MiSsInG OpErAtInG..." i tako dalje. DE je sredio stvar i više se to nije dešavalo.
zastita.31 spantic, -> #30, ikordic
> Sad se setih, meni se ovo desilo u par navrata, i u prvih par sektora, tamo > gde treba da piše "Missing operating system", to piše na malko čudan način, Pa, kod mojih nije ništa pisalo :( Virus i dalje ne možemo da nađemo, a serviseri dižu ruke u nemoći.
zastita.32 kanki,
Ovo bi trebalo u temu virusi, ali je ne nađoh... Naišao sam na virus koga F-Prot 218a prijavljuje kao _1376, dok ga TBAV 3.28 prijavljuje kao Quicky, ali ga ne skida, dok Fprot to dobro uradi čak i sam tbav.exe je očistio od virusa. Virus je dužine 1376, bar toliko produži fajl, pa ako kome treba neka reče...
zastita.33 maksa, -> #32, kanki
>> Naišao sam na virus koga F-Prot 218a prijavljuje kao _1376, >> dok ga TBAV 3.28 prijavljuje kao Quicky I F-Prot 220 će ga prijaviti kao Quicky. Instalirali smo Win95? ;)
zastita.34 nboskovic, -> #32, kanki
*> Ovo bi trebalo u temu virusi, ali je ne nađoh... Conf Join PC.UTIL Conf Reply 6 ( virusi )G (c) klap nikola
zastita.35 kanki, -> #33, maksa
>> Instalirali smo Win95? ;) Sa srećom....
zastita.36 maksa, -> #35, kanki
>>>> Instalirali smo Win95? ;) >> >> Sa srećom.... Ono je bilo pitanje koje u prevodu znači "da li si ti to instalirao Win95?". Ako je ovo odgovor, onda teško da je "sa srećom", pošto si verovatno tako fasovao _1376, koji se gratis ;) dobija u nekim piratskim instalacijama.
zastita.37 gerber, -> #36, maksa
YR>*> Ako je ovo odgovor, onda teško da je "sa srećom", pošto si verovatno YR>*> tako fasovao _1376, koji se gratis ;) dobija u nekim piratskim YR>*> instalacijama. Ljudi shvatio sam :))))))) Taman sam se razmišljao koja je to tako efektna dedukcija bila da preko virusa kao polazne premise dođeš do instalacije W95 kao zaključka ;)
zastita.38 kanki, -> #36, maksa
>>>>>> Instalirali smo Win95? ;) >>>> >>>> Sa srećom.... >> >> Ono je bilo pitanje koje u prevodu znači "da li si ti to >> instalirao Win95?". <───────────────────────┐ │ Ne viđeh niđe neki upitnik ili slično...:), ali nisam, stojim na 3.1 >> Ako je ovo odgovor, onda teško da je "sa srećom", pošto si >> verovatno tako fasovao _1376, koji se gratis ;) dobija u nekim >> piratskim instalacijama. Veselo :) instaliraš jedan dobiješ dva :) ps. tnh na info
zastita.39 jolicm,
Kad udara Mikelanđelo ??
zastita.40 superhik, -> #39, jolicm
=:> Kad udara Mikelanđelo ?? 6. mart...
zastita.41 janko,
Uz poruku PGPEUDRA Ekstenzija 16-bitne Eudore tako da se može koristiti PGP iz nje direktno. Verzija 0.2, poslednja. pgpeudra.zip
zastita.42 janko,
Suprotno dosadašnjoj praksi koja se ustalila ovde još u vreme kada se ovaj sistem zvao prosto Sezam, među moderatorima se iskristalisalo uverenje da ova tema NIJE tema u kojoj se priča o virusima -- za to je namenjena pcutil:virusi tema. Ovde bi trebalo da bude reči o različitim aspektima zaštite građanskih sloboda korisnika (recimo, tajnost pošte i komunikacija) kao i zaštite sistema od zloupotreba. Ovo je, dakle, mesto u kome se može razgovarati o PGP programu, kriptovanjima podataka, fajrvolovima i svemu o tome... ;)
zastita.43 janko,
Uz poruku: Microsoft Exchange Client PGP Command Extension Copyright (c) 1996 Jon S. Whalen. All rights reserved. Last Update: May 05, 1996 This software is freely distributable Fantasticno resenje za PGP iz Windowsa 95 xcpgp110.zip
zastita.44 bceklic,
════════[ SYSGUARD(tm) v1.1.60 ]════════ PC Dos/Windows System Guardian ShareWare Version Copyright (c) 1996 by Blagoje Ceklic COMSEC - Computer Security Engineering ════════════════════════════════════════ Kompletan sistem za zastitu podataka na PC racunarima. Potpuna kontrola pristupa datotekama i direktorijumima.Definisanje 'nevidljivih' direktorijuma i datoteka. Kontrola direktnog pristupa drajvovima. Logovanje vaznih desavanja na racunaru. Minimalni softversko/hardverski zahtevi. ════════════════════════════════════════ Sve sugestije, primedbe i predlozi su dobrodosli... sg1160s.zip
zastita.45 nenad,
Novo: windows\util\*.* ------------------ zclpwp.zip 267k ű ZDnet Password Pro 1.0 - manipulacija i cuvanje lozinki ZD Net's Password Pro is a handy utility that lets you to track your various passwords. Password Pro allows you to store a list of usernames, passwords, and system information, and set expiration warnings. IYou can keep track of all of your various passwords and can print out your password list. Password Pro will even generate random replacement passwords for you. Depending on your software, you can drag and drop your password into a Windows password box. Password Pro lets you use standard copy and paste commands. You can copy your password from Password Pro and paste it directly into a password prompt.
zastita.46 nenad,
Novo: dosĐsystemĐ*.* ------------------ sg1200s.zip 53k ű SysGuard v1.2, ograničavanje pristupa disku i fajlovima 1. Šta je System Guardian? ──────────────────────────────────────────────────────────────────── SYSGUARD predstavlja sistem za zaštitu podataka na vašem računaru. Kroz kontrolu fajl sistema SYSGUARD vam može omogućiti da ograničite pristup odredjenim direktorijumima i datotekama kao i da proglašavate datoteke i direktorijume 'nevidljivim' za korisnike. Pored toga SYSGUARD omogućava kontrolu direktnog pristupa disketnim jedinicama i hard diskovima kao i kompletno logovanje neregularnih dešavanja na vašem računaru. Na taj način možete sprečiti nelegalne pokušaje uništenja važnih datoteka kako od strane korisnika računara tako i od potencijalnih virusa, trojanaca, logičkih bombi i sličnih programa. SYSGUARD je memorijski rezidentan program i kada se jednom pokrene ostaje aktivan u memoriji sve dok se ne izvrši njegova deinstalacija iz memorije ili dok se ne iskluči ili resetuje računar. Jednom aktivan SYSGUARD u zavisnosti od njegove konfiguracije kontroliše vise od dvadeset sistemskih funkcija i vodi računa o bitnim dešavanjima na računaru na kome je instaliran. Na taj način SYSGUARD može u svakom trenutku da interveniše ukoliko primeti da je u toku operacija opasna po integritet zaštićenih podataka. SYSGUARD je kompletno napisan u asembleru. Program je optimizovan tako da zauzima minimalnu količinu memorije i prostora na disku. 2. Softversko/hardverski zahtevi ──────────────────────────────────────────────────────────────────── Softverski i hardverski zahtevi za uspešan rad SYSGUARD-a su sledeći: - IBM XT, IBM PS/2 ili IBM AT kompatibilan računar - Mono, CGA, EGA, VGA ili SVGA video sistem - MS Dos 3.0+ - 20kb slobodne osnovne memorije (2.6k za rezidentni deo) - 100kb slobodnog prostora na hard disku
zastita.47 stasas,
Da li neko zna nesto o QUICKSILVER.1376 virusu? Cini mi se da je fajl \windows\system\dsktsupd.zip zarazen njim. (aktivirao se tek kada sam instalirao update)
zastita.48 bceklic,
█ PC Guard for Dos v2.11 / v3.01 PRO Kompletan sistem za zastitu softvera i izradu instalacionih disketa pod Dos operativnim sistemom. Obuhvata nekoliko programa od kojih su najvazniji program za zastitu izvrsnih fajlova i program za izradu i zastitu instalacionih disketa. Pored pomenutih u paketu se nalaze i program za sifrovanje datoteka - HIDEIT, program za identifikaciju racunara - GUARDID i program za konverziju Com programa u Exe programe - COM2EXE. █ PC Guard for Win v1.00 Potpuno automatizovana zastita Windows (NE - New Executable) 16-bitnih programa. Cetiri metode zastite (Bios identification, Auto install, No identification, Remote). Mogucnost kreiranja demo verzija sa datumskim i ogranicenjem broja izvrsavanja. Vezivanje programa za odredjenu poziciju na hard disku. Vezivanje za maticnu plocu uz pomoc identifikaciong broja. Program za identifikaciju racunara (GUARDID). Licenciranje programa na udaljenim racunarima. █ SYSGUARD(tm) - System Guardian SYSGUARD predstavlja sistem za zastitu podataka na PC AT kompatibilnim racunarima koji omogucava: - potpunu kontrolu pristupa direktorijumima i datotekama, - progla{avanje direktorijuma i datoteka nevidljivim, - kontrolu direktnog pristupa hard diskovima i floppy drajvovima, - logovanje neregularnih operacija na ra~unaru, - kompletno logovanje svih operacija nad datotekama i direktorijumima, - logovanje rada sa tastaturom, - za{titu pristupa hard disku lozinkom, - spre~avanje promene sistemskog vremena i datuma, - spre~avanje pristupa floppy drajvovima, - spre~avanje upotrebe d`oker znakova u imenima datoteka, - spre~avanje resetovanja ra~unara sa Ctrl-Alt-Del kombinacijom, - za{titu boot sektora i particione tabele hard diska. Na sezamu: dos\utility\sg1250s.zip SysGuard v1.2.50 ShareWare dos\demo\pcguard.zip PC Guard Program za zastitu softvera (demo)
zastita.49 bceklic,
─── SYSGUARD(tm) v1.5.00 SW ──────────────────────────────────────── SYSGUARD predstavlja sistem za zastitu podataka na PC AT kompatibilnim racunarima koji omogucava: - potpunu kontrolu pristupa direktorijumima i datotekama, - proglasavanje direktorijuma i datoteka nevidljivim, - kontrolu direktnog pristupa hard diskovima i floppy drajvovima, - logovanje neregularnih operacija na racunaru, - kompletno logovanje svih operacija nad datotekama i direktorijumima, - logovanje rada sa tastaturom, - zastitu pristupa hard disku lozinkom, - sprecavanje promene sistemskog vremena i datuma, - sprecavanje pristupa floppy drajvovima, - sprecavanje upotrebe dzoker znakova u imenima datoteka, - sprecavanje resetovanja racunara sa Ctrl-Alt-Del kombinacijom, - zastitu boot sektora i particione tabele hard diska, - sprecavanje dizanja sistema sa butabilnih disketa, - visekorisnicko okruzenje za koriscenje resursa racunara od strane grupe korisnika sa ugradjenim sigurnosnim servisima za identifikaciju i autentifikaciju korisnika, pripisivanje dogadjaja odredjenom korisniku, kontrolu pristupa i zapisivanje dogadjaja. ──────────────────────────────────────────────────────────────────── sg1500s.zip
zastita.50 pdeze,
Pozdrav! Drugar mi se zarazio, tj. njegovi .doc (WinWord 6) fajlovi sa nekim virusom WordMacro/??? (tako je ime virusa nekako, nisam siguran), a fprot, tbav i scan nisu uspeli da dezinficiraju te dokumente. Ima li pomoci? Da li je jedina solucija del *.doc (posto se svi dokumenti u tom dir zarazise)? P.S. Da li se on aktivira samo ako se radi sa makroima? Tako mu bar ime kaze.
zastita.51 ztasic, -> #50, pdeze
│ siguran), a fprot, tbav i scan nisu uspeli da dezinficiraju │ te dokumente. │ Ima li pomoci? Da li je jedina solucija del *.doc (posto se svi │ dokumenti u tom dir zarazise)? └─────────────────────────────────────── Nisam imao prilike da se sa dotičnim upoznam, ali navodno, dovoljno je da se svi sumnjivi makroi izbrišu. A za preventivu ubuduće, može da posluži otprilike sledeći makro: sub Main DisableAutoMacros MsgBox "Isključeni su automatski makroi" End Sub Samo, čudi me za F-Prot i TBAV...Da nisu (pra)stare verzije?
zastita.52 river, -> #50, pdeze
=> Drugar mi se zarazio, tj. njegovi .doc (WinWord 6) fajlovi sa => nekim virusom WordMacro/??? (tako je ime virusa nekako, nisam => siguran), a fprot, tbav i scan nisu uspeli da dezinficiraju => te dokumente. => Ima li pomoci? Da li je jedina solucija del *.doc (posto se svi => dokumenti u tom dir zarazise)? Evo ti uz poruku Cyber naš elektronski časopis. U njemu ćeš naći neke odgovore na tvoja pitanja. Nadam se da će ti pomoći. :)) Pozdrav, Ivan cyber1.rar
zastita.53 dr.grba, -> #51, ztasic
>> A za preventivu ubuduće, može da posluži otprilike sledeći >> makro: Samo da dodam: ovo treba postaviti u makro AutoExec, i snimiti ga u Normal.DOT. Upravo sam ovaj makro spakovao za Office Praktikum. Stvar je dobra za Word 6/95, mada zaštita nije savršena. Postoje načini da vešt autor virusa zaobiđe i ovo. Word 97 i ostali Office 97 programi imaju ugrađenu kontrolu prepoznavanja automatskih makroa pri ulazu u dokument, što je zgodno ako se srećete sa dokumentima sumnjivog porekla. Verovatno je moguće napraviti odgovarajuće Add-In datoteke za programe ranijih verzija koje rade slično.
zastita.54 supers, -> #50, pdeze
>> Drugar mi se zarazio, tj. njegovi .doc (WinWord 6) fajlovi sa >> nekim virusom WordMacro/??? (tako je ime virusa nekako, nisam >> siguran), a fprot, tbav i scan nisu uspeli da dezinficiraju Uzmi noviju verziju F-Prota, uz koju ide F-MacroW koji tamani WordMacro viruse.
zastita.55 nenad,
Trade groups urge Clinton to drop key recovery policy A group of 16 trade associations Thursday released a letter they sent to President Clinton urging him to drop the new export regulations that allow export of 56-bit cryptography, rather than just 40-bit, as long as the exporter commits to developing key recovery within two years. Under key recovery, similar to key escrow, the U.S. government would be able to obtain a key to decrypt software from certified key recovery agencies with subpoenas and other proper court orders. The new regulations, which took affect Jan. 1, fail "to accommodate the competitiveness concerns of the sellers of encryption products, the security concerns of the buyers of such products, or important privacy rights," said the letter dated Feb. 11. "We believe that a fundamental rethinking of this policy is necessary and that alternative solutions, administrative and legislative, must be sought." Among the signees of the letter were: Edward Black, Computer and Communications Industry Association president; Robert Holleyman, Business Software Alliance president; Kenneth Wasch, Software Publishers Association president; Harris Miller, Information Technology Association of America president; Jerry Berman, Center for Democracy and Technology president; Barbara Dooley, Commercial Internet Exchange executive director; James Shelton, Online Bankers Association executive director; Victor Parra, Electronic Messaging Association president and CEO; and Frank Kittredge, National Foreign Trade Council president. Four companies have been granted approval to export 56-bit and higher cryptography under the condition that they develop key recovery systems within the next two years. They are Cylink Corp., Digital Equipment Corp., Trusted Information Systems Inc., and a fourth that the U.S. Department of Commerce has declined to name. Meanwhile, several bills have been re-introduced in Congress, including one this week by U.S. Representative Robert Goodlatte, a Republican from Virginia, that would lift the ban on export of strong encryption and prohibit mandatory key escrow. Also today, Open Market Inc. announced that it has been given approval to export its OM-Transact Internet commerce software with 128-bit key length cryptography. Previously, Open Market exported only a 40-bit version of the software, which is used for managing financial transactions. The software was given export approval because it fell into a class of financial software that has historically been exempted from export regulations on strong encryption, said Win Treese, director of security at Open Market. Treese said his firm wants to export 56-bit cryptography versions of its Secure Web Server product, but is evaluating whether developing key recovery is worth it. "We're evaluating our options, but our customers outside the U.S. are very nervous about key recovery because it represents exposure for them as well," he said, explaining that foreign companies don't want the U.S. government or anyone else to be able to decrypt their messages.
zastita.56 nenad,
Možda želite da zaradite 10.000 dolara razbijajući kodirane dokumente...? Jednom Švajcarcu trebalo je 13 dana i 3.500 kompjutera da zaradi 5.000 dolara. Još 11 dokumenata čeka... Second RSA contest ends with 48-bit code broken in 13 days The second of 13 encryption code-breaking contests kicked off by RSA Data Security Inc. at its annual conference last month was won by a Swiss federal IS worker and several colleagues who cracked a 48-bit code in 13 days, RSA officials said. Germano Caronni of the Swiss Federal Institute of Technology, in Zurich, won $5,000 by cracking the code with the help of colleagues who ran potentially matching algorithms through more than 3,500 PCs for 13 days, officials said. The 48-bit code was more than 200 times harder to break than the 40-bit code broken by a University of California graduate student in less than 4 hours in January. Encryption software maker RSA is sponsoring the contests to illustrate the vulnerability of code that current U.S. law allows vendors to export. Domestic software developers that institute a key escrow system can legally sell 56-bit key encryption overseas, but much stronger algorithms are commonly available in Europe and Asia. Encryption of any strength can be sold legally within the United States. Eleven more code-breaking contests, each offering a prize of $10,000, are still ongoing, RSA officials said. Eligibility rules and other information on the contests are available at www.rsa.com/rsalabs/97challenge/contests.htm/.
zastita.57 dr.grba, -> #56, nenad
>> dokumente...? Jednom Švajcarcu trebalo je 13 dana i 3.500 >> kompjutera da zaradi 5.000 dolara. Još 11 dokumenata čeka... A ko mu je platio procesorsko vreme? (:
zastita.58 nenad, -> #57, dr.grba
> A ko mu je platio procesorsko vreme? (: Pa vidiš da piše da radi u Švajcarskom federalnom institutu za tehnologiju. Znači platili su poreski obveznici. :)
zastita.59 terminali,
Moze li neko da mi preporuci dobar antivirus program? Ako moze takav koj moze da se skine sa Sezama. Hvala.
zastita.60 dr.grba,
Paz' ovako. Čovek me pita za nivoe zaštite pristupa grupi dokumenata. Koristi Win 95, radi se o hrpi Word dokumenata. Sad, znam za postojanje nekakvih alata koji postavljaju zaštitu pristupa lozinkom particiji i/ili direktorijumu. Molio bih nekog upućenog da kaže par reči o ovim softverima. Gde, kad, kako, šta. Napominjem: ne treba zaštita cele particije, već samo pojedinačnog direktorijuma. Očekuje se pristojan nivo zaštite, pristojna pouzdanost alata (da ne pravi gremline po disku), i uopšte, lakoća upotrebe.
zastita.61 nenad, -> #60, dr.grba
> Čovek me pita za nivoe zaštite pristupa grupi dokumenata. Koristi > Win 95, radi se o hrpi Word dokumenata. Sad, znam za postojanje > nekakvih alata koji postavljaju zaštitu pristupa lozinkom particiji > i/ili direktorijumu. Ako sam dobro razumeo njemu treba više nivo zaštite, više foldera sa različitim šiframa/user-ima i sl.? E pa.... mnogo hoće. :) Šalu na stranu, ako zaboravimo mrežu jedno od Desktop rešenja bi bio i Lotus Notes koji omogućava takve stvari (dokumenti se onda nalaze u Notes bazi ili bazama) ali to je kao da za menjanje sijalice pozoveš ekspertski tim elektroinženjera. Mislim da je bceklic imao neki progam sa sličnim mogućnostima, ne znam da li radi pod Win95. Moguće je da i sa NT-om može da reši taj problem. Pre 5-6 godina je i DR-DOS mogao to da radi. :) ps. Da koristi Word Pro mogao bi da za svaki dokument posebno odredi Ko/šta/kako sme da radi, vidi, edituje, snima, štampa, mail-uje... pa još i da se ubeleži svaka promena koju neko radi drugom bojom - ali pretpostavljam da je to out-of-question. :)
zastita.62 nenad,
Da li je RSA šifrovanju odzvonilo? U svetlu perspektive elektronskih novčanih transakcija preko globalne mreže i kupovina razmatraju se nove tehnologije za zaštitu - jedna od njih je i ECC (Elliptic Curve Crypto). ECC sa 160 bita postiže efikasnost RSA ključa od 1024 bita! Elliptic curve encryption said to soon replace RSA security standard The next wave of encryption technology, called elliptic curve crypto (ECC), will likely replace the present RSA encryption now being employed on a near-industrywide basis, according to speakers here Wednesday at the Internet Commerce Expo. "We expect someone to be able to break the 56-bit encryption now in the Secure Electronic Transaction (SET) pretty soon," said Steve Mott, senior vice president for electronic commerce at MasterCard International. "When that happens, we hope to be able to incorporate what they can tell us." The SET 1.0 standard, a specification of which is due for release June 1, will incorporate 56-bit RSA encryption. Yet Mott said that security experts were already working privately to break the 56-bit RSA encryption. ECC encryption, however, is substantially more complex to crack than RSA encryption, said officials. The 160-bit ECC would be the equivalent of 1024-bit RSA encryption, they said. IBM officials said they were going to watch the development of ECC closely, even as they announce support for existing RSA technology. "We just became aware of this in the past few weeks, that elliptic curve modernized encryption," said Scott Dueweke, marketing manager for the Electronic Payments and Certification sector of IBM's Internet Division. "We will be looking at it in the future." For the time being, however, IBM will stick with the SET technology. On Wednesday, IBM announced that its Net.Commerce 2.0 merchant server would be the first server to fully incorporate the SET standard. (See "IBM extends hosting services." The May 30 shipping date of Net.Commerce will include Version 0.9 of SET, with incorporation of SET, Version 1.0, as soon as it is available. "Version 0.9 of SET will be what we are shipping," said Karl Salnoske, general manager of the Internet Application Solutions within IBM's Internet Division. "We expect to follow closely behind MasterCard and Visa as they develop Version 1.0 of SET." The SET specification release date of June 1 is expected to allow for a beta version of SET 1.0 within 30 to 60 days, Salnoske said. Version 2.0 of the Net.Commerce server is expected to ship May 30 and will be available for Windows NT and AIX. Version 3.0, due later this year, will also support Sun Solaris. The Net.Commerce server is priced at $4,995.
zastita.63 nenad,
RSA Data Security Inc, vlasnik patenta za RSA kriptovanje, naravno, kaže da - neće. :) RSA sees little short-term threat from elliptic curve cryptography RSA officials this week strongly disputed claims that elliptic curve (EC) cryptography would overtake the industry standard RSA cryptography technology as a means for protecting data sent on open networks or stored on computers. "It's RSA's opinion that elliptic curve has not been studied enough to protect multimillion dollar businesses or encrypt credit card transactions," said Gary Kinghorn, director of marketing at RSA. Speakers at the Internet Commerce Expo in Atlanta on Wednesday hailed EC as the wave of the future. Kinghorn argued that RSA's proven capabilities make it the choice for encryption today. "Elliptic curve may turn out to be great, and it is certainly worth studying," Kinghorn said. "But no one, or very few people have studied elliptic curve problems as closely as they have studied RSA." RSA and EC both use public key encryption, which allows someone to send an encrypted document to another person with a cryptographic key enclosed within the message. RSA's claims of EC's immaturity rang true to Victor Wheatman, a security analyst for the Santa Clara, Calif.-based Gartner Group. "EC is a different approach from RSA, but the questions are, 'How well does it scale?' and 'How expensive is it to crack?'" Wheatman said. Wheatman agrees that EC has a future, however. "My expectation is that the EC advocates have a claim," Wheatman said. "EC is tighter, meaner, and leaner and allows you to do cryptography in dumber, processor-challenged environments." One such environment may be smart cards. Wheatman also said that RSA is not ignoring EC technology. "Why are they licensing elliptic curve cryptography from a Chinese company if it is not important?" Wheatman asked. "Keep in mind that RSA has had almost a monopoly in cryptography, and EC appears to be if not the first at least a viable potential challenger."
zastita.64 guta,
- novo - windows\util\*.* ------------------ lk430b03.zip 313k ű LockAndKey: Windows 95 Explorer PGP Interface Dodatak za Explorer za PGP (de)kriptovanje.
zastita.65 nenad,
Matematički dokazivo neprobojno šifrovanje je nakon 150 godina najzad izumljeno. U IBM-ovim laboratorijama matematičari su došli do algoritma koji to omogućava, iako analitičari smatraju da je ovo otkriće više od akademskog nego od praktičnog značaja. Po njima, postojeće metode su već sasvim dovoljno sigurne, vlada USA zahteva postojanje back-door-a za svaki sistem kriptovanja koji se koristi u komercijalne svrhe, a IBM-ova nova metoda je i prilično teška za realizaciju. IBM lays claim to 'uncrackable' encryption Researchers at IBM's Almaden Research Center claim they have discovered public key encryption that is uncrackable, solving a problem that has defied mathematicians for 150 years. While IBM cautioned that the complex math involved in the technology is "more scientific than practical," officials said the discovery represents an invincible way to protect private computer information from unwanted viewing. Even if IBM's claims are true, security is already so good that the advance may simply give IBM bragging rights, said two security experts, who expressed doubts that the discovery constitutes any significant practical advance. "It sounds significant from a mathematical point of view," said Ira Machefsky, an analyst with Giga Information Group, of Santa Clara, Calif. "But large key sizes [with existing technology] are uncrackable today. And smaller keys can be exported. It's not clear to me how much better this makes things, but it's nice to crow about." IBM CEO and Chairman Louis Gerstner has repeatedly said tight security is a top concern to IBM's largest corporate customers. His sentiments were echoed by IBM's top Internet strategist Tuesday. "Perhaps no technology is more important to the success of the Internet than security, so everyone can be assured that their payments, privacy and property rights are absolutely protected," said Irving Wladawsky-Berger, general manager of IBM's Internet Division. Unfortunately, the most powerful technology does not always win, said Larry Dietz, a vice president with Zona Research Inc., in Redwood City, Calif. "The security market is run more by marketing and perception than it is by technology," Dietz said. "Build a better mouse and nobody uses it because nobody wants dead mice." Moreover, IBM could face laws that could compromise the technology because export laws require that authorities have a back door to crack the system under certain legal circumstances. "It faces questions like that," said Dietz. IBM said the advent of public key cryptography in the 1970s introduced the notion that the security of an encryption scheme, also known as a "cryptosystem," depends on the difficulty that an eavesdropper would have in solving the underlying mathematical problem on which the system is based, even when the eavesdropper is using the world's most powerful supercomputers. As computers get faster and are able to solve difficult problems more quickly, data security systems must also improve apace, IBM officials acknowledged. Indeed, that's why uncrackable systems are a moving target, said Dietz. "In the real world, there is no such thing as uncrackable, because uncrackable today does not mean uncrackable in 2027," he said. The new IBM cryptosystem relies on finding a "unique shortest vector" in an "n-dimensional lattice," a problem mere mortals don't understand, but one that has defied mathematicians for more than a century. The scheme's inventors are computer scientists Miklos Ajtai and Cynthia Dwork of IBM's Almaden Research Center, in San Jose, Calif. "No one yet knows how to prove that any of the underlying problems in use today are absolutely impossible to solve," said Ajtai. "Until that happens, the best we can do is to show that a new cryptosystem is hard to crack.
zastita.66 nenad, -> #794, tomil
> Pretpostavljam da smo mi u Srbiji daleko veće tržište za CAD > softver, nego recimo Slovenci za Office97. Uh... Ne budi baš uveren u ovo. Ja sam prilično siguran da je Slovenija veće tržište i za direktna Office/Office i za CAD/CAD poređenja. Radi se o tome da ljudi imaju para, imaju tržište, imaju viši nivo tehnološke opremljenosti i pismenosti.
zastita.67 nenad, -> #798, janko
> Softverske kompanije hoće da vas ubede da razmišljate o svakoj > kopiji programa kao o MATERIJALNOJ stvari. To je prosto prevara. > Sofver se BEZ POSLEDICA umnožava. Svaka kopija je PRAVA stvar. > > Šta kažete na ovo? Ne radi se o materijalnoj stvari, ali se ne radi ni o stvari koja se _KUPUJE_. Softver se, u velikoj većini slučajeva LICENCIRA, odnosno prosto rečeno - iznajmljuje za korišćenje, zakupljuje. Nekada, na velikim mašinama se isto radilo, s tim da si morao da plaćaš i mesečne tantijeme IBM-u ili nekom sličnom, ovo sada liči na kupovinu jer ga plaćaš samo jednom, ali je u suštini isto. Zbog toga što se softver licencira on ne može ni da se prodaje, tj. ti ne možeš da ga nekom licenciraš (da ga prodaš naravno da ne možeš jer ga i nemaš).
zastita.68 nenad, -> #796, nlazic
> Jednog lepog dana, kada sve one budu morale da se legalizuju, eto > sreće i velikih para za Autodesk. Planiraju ljudi na duge staze. > Koliko je ovo fer i pošteno, već je druga priča. To je standardna procedura, tako su radile i filmske kompanije kada je trebalo probiti video u istočnu Evropu, nema smisla kočiti celu industriju ako već znaš da iz nekih zemalja ne možeš da izvučeš pare. Slično je npr. radio i domaći IBM za vreme sankcija. Naravno, SBS ne bi bio SBS da nije nakon sankcija tražio svojim korisnicima da PLATE to što su im davali za vreme istih. > Apsolutno. Sasvim si u pravu kada kažeš ovako nešto. Ali kada to > kaže neka firma koja ima par hiljada zaposlenih i koja troši X > hiljada dinara mesečno na košarkaški klub, to je već nešto drugo... Igara i hleba... Srbima dovoljno. :)
zastita.69 n.ceh, -> #67, nenad
> kopiji programa kao o MATERIJALNOJ stvari. To je prosto prevara. > Sofver se BEZ POSLEDICA umnožava. Svaka kopija je PRAVA stvar. > Ne> Ne radi se o materijalnoj stvari, ali se ne radi ni o stvari koja Ne> se _KUPUJE_. Softver se, u velikoj većini slučajeva LICENCIRA, Ne> odnosno prosto rečeno - iznajmljuje za korišćenje, zakupljuje. Ovo jeste tačno, ali ja lično mislim da je to "legal bullshit". Mi njima pare, oni nama (pravo da koristimo) njihov program. Kad odeš u prodavnicu u civilizovanim zemljama, daš pare, dobiješ kutiju sa programom. Mogu oni to da zovu kako hoće, samo da bi im odgovaralo, ali to meni liči na kupovinu proizvoda. Čeh
zastita.70 nenad, -> #69, n.ceh
> Mi njima pare, oni nama (pravo da koristimo) njihov program. Kad > odeš u prodavnicu u civilizovanim zemljama, daš pare, dobiješ kutiju > sa programom. Mogu oni to da zovu kako hoće, samo da bi im > odgovaralo, ali to meni liči na kupovinu proizvoda. Kupio si samo medij preko koga ti oni dostavljaju softver na korišćenje. Forma ne određuje suštinu. Slično je i sa filmovima na video kasetama, ne smeš da ih prikazuješ i emituješ javno, ne smeš da ih kopiraš - kupio si pravo da ga gledaš ("for private use").
zastita.71 nenad, -> #815, borisb
> Računar je PROIZVOD PAMETI. Procesor se pravi od nekoliko zrna > kvarcnog peska i par grama metala. Kada ga kupuješ plaćaš praktično > ISKLJUČIVO PAMET onih koji su smislili kako da ga naprave. Troškovi > neposredne proizvodnje su skoro zanemarljivi u odnosu na prodajnu > cenu. Nije baš tako, materijal jeste relativno jeftin, ali je i proizvodni proces skup.
zastita.72 nenad, -> #813, bobby.quyne
> Naravno ovde se radi o samostalnim projektantima i malim biroima. Nešto što se, naročito kod nas - ali i u inostranstvu - često zaboravlja jeste da _svaki_ čovek koji radi mora imati po jednu licenciranu kopiju softvera. Dakle - 20 projektanata, 60.000 dolara za AutoCAD.
zastita.73 borisb, -> #71, nenad
>> Računar je PROIZVOD PAMETI. Procesor se pravi od nekoliko zrna >> kvarcnog peska i par grama metala. Kada ga kupuješ plaćaš praktično >> ISKLJUČIVO PAMET onih koji su smislili kako da ga naprave. Troškovi >> neposredne proizvodnje su skoro zanemarljivi u odnosu na prodajnu >> cenu. >Nije baš tako, materijal jeste relativno jeftin, ali je i >proizvodni proces skup. Proizvodni proces je skup je zato što je skupa pamet onih koji su ga smislili. Materijal od kojeg je napravljena oprema za proizvodnju je relativno jeftin, a sama oprema je skupa. Očekivao sam baš ovakav komentar pa sam napisao "smislili kako da ga naprave". Dakle, mislio sam i na projektovanje samog procesora, ali i na osmišljavanje tehnologije njegove proizvodnje. Uostalom, činjenica da cena procesora pada sa nekoliko hiljada na nekoliko stotina DM je najbolji dokaz da tu troškovi neposredne proizvodnje ne igraju veliku ulogu.
zastita.74 janko, -> #70, nenad
> > kopiji programa kao o MATERIJALNOJ stvari. To je prosto prevara. > > Sofver se BEZ POSLEDICA umnožava. Svaka kopija je PRAVA stvar. > > > Ne> Ne radi se o materijalnoj stvari, ali se ne radi ni o stvari ko > Ne> se _KUPUJE_. Softver se, u velikoj većini slučajeva LICENCIRA, > Ne> odnosno prosto rečeno - iznajmljuje za korišćenje, zakupljuje. > > Ovo jeste tačno, ali ja lično mislim da je to "legal bullshit". Tačno tako! Sistematski se radi na tome da se ljudi ubede da to "nije to" što bi trebalo da bude. Iskoristiću priliku da odgovorim i svima koji kažu "jeste, ali su troškovi proizvodnje softvera veliki". Odgovor je: veliki su SAMO ZATO što je poredak ovakav kakav je (što se sve krije od svih). Zamislite da imate na raspolaganju SORS svih vama značajnih programa. Umesto da čekate par godina da se poizvođač SETI da reši vaš problem (obično nepotpuno) ili sami sednete i promenite par linija koda, prekompajlirate i imate rešenje, ili angažujete nakoga za isto to. Kada bi softver bio dostupan U SORSU proizvodnja softvera bi bila NEVEROVATNO jevtinija. Tako da argument "troškovi proizvodnje su veliki" ne stoji onog trenutka kada se shvati da su oni veliki samo zato ŠTO SVAKI PROGRAMER MORA IZNOVA DA OTKRIVA TOPLU VODU.
zastita.75 dr.grba, -> #73, borisb
>> Proizvodni proces je skup je zato što je skupa pamet onih koji >> su ga smislili. Ipak, i zato što je tehnologija vrlo složena, oprema izuzetno skupa, a škart velik. >> Uostalom, činjenica da cena procesora pada sa nekoliko hiljada na >> nekoliko stotina DM je najbolji dokaz da tu troškovi neposredne >> proizvodnje ne igraju veliku ulogu. Poslednja cena nekog procesora na tržištu je često manja od cene proizvodnje, ili je blizu nule - bolje je rasprodati stokove nego ih bacati neprodate, glasi normalna ekonomska logika.
zastita.76 nenad, -> #821, bobby.quyne
> Ali to jeste Autodeskov problem a ne nas. Mi lepo koristimo > piratski softver Autodesk prodaje 20 kopija godisnje. Koliko lepo ga koristimo ne bih komentarisao, najčešće se koristi sa 30 posto mogućnosti. Najbolji primer je kad nekome ko koristi tekst-procesor godinama objasniš koncept stilova pa doživi prosvetljenje. :) A problem je i "naš" jer sa takvom "politikom" i bez potrebe za ulaganjima tvoj stručni rad na tržištu vredi isto koliko i rad nekog "padobranca" koji je "provalio ceo CAD", klinca iz komšiluka koji pravi 3D reklame za lokalnu TV umesto da ih ti praviš... Što bi ulagao u posao kad može i na divljaka da se radi, kako da živiš od tog posla kad "može" svako da ga radi na ukradenoj opremi i s vremena na vreme, kao hobi? Takvo razmišljanje i takvo rezonovanje je _pogubno_ po svaku struku, pa i za privredu uopšte! Može ti se činiti da je ovako sada lepo, ali na duži rok to je samoubistvo... što se da i videti ako se osvrneš oko sebe. Kažeš da treba povećati cene intelektualnih usluga - nema šanse da ih povećaš dok ima onih koji će to da urade jeftinije, a dok god se može raditi i na kradenoj opremi uvek će biti onih koji će to da urade jeftinije. > Osim toga, to je iscasena logika. Na zapadu vazi pravilo da je kupac > uvek u pravu. Problem je u tome sto je Autodesk postao jako velika i > uspesna kompanija pa je to njihovim ljudima udarilo u glavu. Kupac je u pravu i svoje mišljenje daje _pre svega_ time da li kupuje proizvod ili ne. Dok god njihov proizvod bude kupovalo dovoljno ljudi oni će smatrati da su kupci zadovoljni.
zastita.77 nenad, -> #824, bobby.quyne
> Pogresno. Kad ukrades kamion, onda neko ima kamion manje. Kada > iskopiras softver, postoji jedna kopija tog softvera vise. Jedini > gubitak za proizvodjaca softvera je u HIPOTETICNOJ zaradi koju bi > ostvario da mi je taj softver kupio. Medjutim, kako ja ionako nemam > para da taj softver kupim, onda je njegov realni gubitak ravan Da li je onda u redu i da od tamošnjeg inženjera koji zarađuje 100.000 godišnje ili njegove firme ukradeš projekat i prodaš ga kao svoj? Znači, on nije na gubitku jer mu taj projekat ne bi ni bio kupljen od firme kojoj si ga ti prodao? A jel u redu da neki klinac mazne tvoj projekat i proda ga nekome za 300 maraka - ti realno nisi u gubitku jer ga ionako ne bi prodao toj firmi? > Neko na ovo moze da odgovori argumentom da je to stanje stvari > u softverskoj industriji, i ja se sa tim slazem. Velika riba jede > malu i slicno. Medjutim, ja nemoram da budem srecan zbog toga, i > zato cu iskoristiti svaku priliku da im uskratim koji dolar zarade. Svi smo mi pomalo socijalisti? ;) Iako delim tvoje mišljenje povodom ovoga, mislim da si odabrao potpuno pogrešno oružje. Ako ti se ne sviđaju velike ribe, nemoj krasti od njih već kupi proizvod male ribe. Tako će i velika riba morati da ti ukaže više pažnje. Što reče neko - kamo sreće da se kod nas striktno poštuje zakon o kopirajtu. Svi bi radili na Linux-u, sve bi bilo mnogo pouzdanije i sa više mogućnosti, bilo bi manje kvazi-stručnjaka koji znaju da nabodu tri opcije u Windows-ima i koji svaki problem sa performansama rešavaju kupovinom novog, većeg i skupljeg kompjutera.
zastita.78 nenad, -> #73, borisb
> Dakle, mislio sam i na projektovanje samog procesora, > ali i na osmišljavanje tehnologije njegove proizvodnje. Ali ne samo osmišljavanje, treba i izgraditi postrojenja za njih a to je vrlo skupo. Svaki high-tech je skup ako ga radiš prvi u svetu. > Uostalom, činjenica da cena procesora pada sa nekoliko hiljada na > nekoliko stotina DM je najbolji dokaz da tu troškovi neposredne > proizvodnje ne igraju veliku ulogu. Pada toliko ali za nekoliko godina i to samo za najprodavanije procesore. Evo upravo aktuelnog primera - najnoviji bag kod Pentium Pro/II procesora. Intel je priznao da on postoji, ali i dalje proizvodi takve čipove i proizvodiće ih do kraja godine! Tek u sledećoj reviziji, početkom sledeće godine će ispraviti bag. Jednostavno su procenili da bi ih promene u procesu proizvodnje i kašnjenja koja bi to izazvalo više koštali nego što će ih koštati loš publicitet za još jedan bag u procesoru ili neka eventualna odustajanja od kupovine zbog njega.
zastita.79 kiklop, -> #74, janko
> Iskoristiću priliku da odgovorim i svima koji kažu > > "jeste, ali su troškovi proizvodnje softvera veliki". > > Odgovor je: veliki su SAMO ZATO što je poredak ovakav kakav je > (što se sve krije od svih). > > Zamislite da imate na raspolaganju SORS svih vama značajnih programa. > Umesto da čekate par godina da se poizvođač SETI da reši vaš problem > (obično nepotpuno) ili sami sednete i promenite par linija koda, > prekompajlirate i imate rešenje, ili angažujete nakoga za isto to. Sa ovime se ni bih u potpunosti složio. Kada bi svako menjao delove bilo kog komercijalnog programa, postojala bi potencijalna opasnost da krajnji rezultati ne bi bili onakvi kakvi su zamišljeni u startu. Za takve zahvate ipak je potrebno malo više iskustva. Zamislite sledeći slučaj Pera i Žika kupe MS Word 7.0 sa sve source kodom (eh te bajke). jednog lepog dana Pera dođe na genijalnu ideju kako da optimizuje neku od ključnih funkcija programa. Baci se na posao i sav srećan ode kod Žike da se pohvali rezultatom. Hvala mu nije uspela, Žikin Word nije bio u stanju da proguta proizvode Perinog.Ovo je naravno samo primer do čega bi sve moglo to da dovede. Druga stvar je komercijalne prirode. Sada svako sa ulaganjem od 1500-2000 DEM može da kupi računar na kome može da razvija 90% komercijalnog softvera. Ako bi sav sors bio dostupan, onda bi bilo 7000 podvarijanti nekog programa, koji bi u suštini koristili isti osnovni kod jednom napisan. Gde je tu onda sav onaj trud koji su inicijalni programeri uložili u taj program praveći ga od nule? On se praktično istopio sa svakom od tih podvarijanti programa. Upravo zbog toga se na to ne može gledati kao i na proces proizvodnje neke materijalne stvari (npr. asinhronog elektromotora). U svim srednjim tehničkim školama uči se princip rada ovog uređaja, ali ga ne prave svi jer je sam proces prilično skup (nabavka opreme,repromaterijala i sl.). Kod programiranja materijalna ulaganja su ipak drastično manja, ali zato su mentalna nemerljiva. Svi znamo koliko je teško napisati stvarno kvalitetan program. > > Kada bi softver bio dostupan U SORSU proizvodnja softvera bi bila > NEVEROVATNO jevtinija. Tako da argument "troškovi proizvodnje su > veliki" ne stoji onog trenutka kada se shvati da su oni veliki samo > zato ŠTO SVAKI PROGRAMER MORA IZNOVA DA OTKRIVA TOPLU VODU. A da ti nama lepo onda daš kompletan sors tvog mapera, čisto da pokažeš kako to ozbiljno misliš. :)
zastita.80 dr.grba, -> #75, dr.grba
>> Poslednja cena nekog procesora na tržištu je često manja od cene >> proizvodnje, ili je blizu nule... Uf, loše se izrazih: mislio sam na nulu kao razliku između rashoda i prihoda.
zastita.81 nenad, -> #74, janko
> Zamislite da imate na raspolaganju SORS svih vama značajnih > programa. Umesto da čekate par godina da se poizvođač SETI da reši > vaš problem (obično nepotpuno) ili sami sednete i promenite par > linija koda, prekompajlirate i imate rešenje, ili angažujete nakoga Nema šta da zamišljamo, postoji Linux, postoji FreeBSD, postoji puno besplatnog softvera, puno GNU softvera. Ipak, još uvek je veliki broj firmi koje daju prednost oficijelnom "supportu" od strane velikih proizvođača nasuprot opciji "sam svoj majstor". > Kada bi softver bio dostupan U SORSU proizvodnja > softvera bi bila NEVEROVATNO jevtinija. Tako da argument "troškovi > proizvodnje su veliki" ne stoji onog trenutka kada se shvati da su > oni veliki samo zato ŠTO SVAKI PROGRAMER MORA IZNOVA DA OTKRIVA > TOPLU VODU. Pokušaj to da primeniš na, recimo, automobilsku industriju. Proizvodnja automobila bi bila mnogo jeftinija, recimo za Zastavu ako bi svi projekti Mercedesa bili raspoloživi u javnom vlasništvu. Samo pitanje je koliko bi se onda Mercedesu ili bilo kome isplatilo da ulaže u _razvoj_ ako im to neće doneti komparativne prednosti u odnosu na druge i ako, u krajnjoj liniji, od toga neće imati adekvatne finansijske koristi. Što ste bre svi tako levičarski nastrojeni? ;)
zastita.82 janko, -> #79, kiklop
> neku od ključnih funkcija programa. Baci se na posao i sav srećan > ode > kod Žike da se pohvali rezultatom. Hvala mu nije uspela, Žikin Word > nije bio u stanju da proguta proizvode Perinog.Ovo je naravno samo > primer do čega bi sve moglo to da dovede. Argument ne stoji. U praksi ima dosta formata koji su u javnom vlasništvu i po pravlu s kvalitetniji a sav softver koji ih podržava ih bolje podržava. Mogao bi svako da napravi nekompatibilan Word, ali bi ga samo on sam i koristio -- pa neka ga i koristi. Nikakva "opasnost" ne postoji. > suštini koristili isti osnovni kod jednom napisan. Gde je tu onda > sav onaj trud koji su inicijalni programeri uložili u taj program > praveći ga od nule? On se praktično istopio sa svakom od tih > podvarijanti programa. Dabome, i treba da se istopi. To je suštinski razlog zbog koga je "razvoj softvera skup" kako je već konstatovano. Zašto se jednom uloženi trud koji se MOŽE BEZ PROBLEMA NEOGRANIČENO KORISTITI i ne bi ulagao samo jednom? Zamislite gde bi ljudska rasa mogla da stigne kada u ovom trenutku ne bi većina nas otkrivala toplu vodu? Kada bi svako radio samo onaj intelektualni posao koji nije niko pre njega? > Upravo zbog toga se na to ne može gledati kao i na proces > proizvodnje neke materijalne stvari (npr. asinhronog > elektromotora). Dabome! To sve vreme pokušavam da kažem. Kompjuterski pristupačni podaci su prvi u istoriji koji se mogu umnožavati praktično uz nulte troškove, dajući blagostanje svakom ko dobije kopiju. Takođe uz skoro nulte troškove bi se mogli menjati i prilagođavati! Ali, ne, nas velike kompanije pokušavaju da nauče da na nešto što VIDIMO da ima ovakva svojstva gledamo kao na koricu hleba koju drži izgladnelo dete -- gde će dete ostati gladno ako mu se uzme korica. Suprotno tome -- kompjuterski podaci (i programi) su po svojoj prirodi ekvivalentni onom parčetu hleba koje je Hrist lomio i lomio, dajući ga svakom čoveku iz kolone koja ga je sledila, dok nisu svi bili siti. Da ponovim, ovo je prvi put u istoriji da postoje tehnološki preduslovi za tako nešto. > > Kada bi softver bio dostupan U SORSU proizvodnja softvera bi bila > > NEVEROVATNO jevtinija. Tako da argument "troškovi proizvodnje su > > veliki" ne stoji onog trenutka kada se shvati da su oni veliki sam > > zato ŠTO SVAKI PROGRAMER MORA IZNOVA DA OTKRIVA TOPLU VODU. > > A da ti nama lepo onda daš kompletan sors tvog mapera, čisto da > pokažeš kako to ozbiljno misliš. :) Potpuno si u pravu. U poretku o kome ja govorim, sasvim mirno bih dao i sors mapera. Međutim, možeš li mi garantovati da u sadašnjem poretku, koji diktiraju velike kompanije, niko neće isti taj moj sors ponovo prodavati suprotno pravilima po kojima bih ga ja učinio javno dostupnim? Koliko ja znam, moj maper je prvi na svetu progam za efikasno remapiranje tastature Windowsa 95 koji je u svojoj osnovnoj upotrebljivoj verziji besplatan (za privatnu upotrebu). Da ne govorimo o tome da je prvi i za sada jedini Win95 native. Do sada su od takvog softvera živele čitave firme. Možeš li zamisliti koliko sam im pomrsio račune sa svojim programom? Moja (vrlo slobodna) pretpostavka je da će u sledećoj verziji Windowsa 95 postojati Majkrosoftova verzija Jankovog mapera integrisana u sistem. Ili možda u okviru nekih PowerToys. Takođe verujem da ona NE BI postojala da nisam ja napravio Jankov maper. :)) Majkrosoftova logika je jasna: ne dozvoliti konkurenciji da im otima bilo koje parče tržišta. Dok im konkurencija efektivno ne otima tržište (svi drugi maperi su non-native, za razliku od moga) sve je OK. Sada su verovatno zagrizli. ;) Krajnji efekat će biti da će SVAKOM biti dostupno remapiranje. Jeste da ja neću imati od toga materijalnu satisfakciju, ali sam zato učinio čitav svet lepšim. Čak i ako ne bude napravljen hipotetički "Microsoft maper" moj program je već masovno dostupan u svetu. narodi koji pišu ćirilicom već masovno uživaju njegove blagodeti.
zastita.83 janko, -> #81, nenad
> Nema šta da zamišljamo, postoji Linux, postoji FreeBSD, postoji > puno besplatnog softvera, puno GNU softvera. Ipak, još uvek je > veliki broj firmi koje daju prednost oficijelnom "supportu" od > strane velikih proizvođača nasuprot opciji "sam svoj majstor". Da li si čuo da je US.Army rešila da finansira razvoj GNU Ada kompajlera, tako da, naravno, softver i pored njihovog finansiranja ostaje i dalje GNU (svima dostupan!). U njihovom obrazloženju piše "kvalitet koji se na ovaj način može postići ne može se porediti ni sa jednim proizvodom napravljenim u klasičnim firmama". U klasičnoj firmi, jako malo ljudi stvarno gleda šta je urađeno.Jedan piše parče koda jer za to prima platu. Drugi je plaćen da njega proverava. On ne proverava kod zato što mu je bitno da je kod dobar, a pogotovu ne zato što će ga on sam koristiti. Ne, i on otaljava, jer to mu je posao. > > Kada bi softver bio dostupan U SORSU proizvodnja > > softvera bi bila NEVEROVATNO jevtinija. Tako da argument "troškovi > > proizvodnje su veliki" ne stoji onog trenutka kada se shvati da su > > oni veliki samo zato ŠTO SVAKI PROGRAMER MORA IZNOVA DA OTKRIVA > > TOPLU VODU. > > Pokušaj to da primeniš na, recimo, automobilsku industriju. > > Proizvodnja automobila bi bila mnogo jeftinija, recimo za > Zastavu ako bi svi projekti Mercedesa bili raspoloživi u javnom > vlasništvu. Samo pitanje je koliko bi se onda Mercedesu ili bilo > kome isplatilo da ulaže u _razvoj_ ako im to neće doneti > komparativne prednosti u odnosu na druge i ako, u krajnjoj > liniji, od toga neće imati adekvatne finansijske koristi. Ne verujem da bi Mercedes ugrozila Zastava ako bi mu projekti bili javni. Ne verujem da bi koncept javnih projekata ugrozio bilo koga. Samo oni koji umeju da iskoriste te projekte bi dobijali. U ovom slučaju Mercedes bi zahvaljujući svojim fabrikama i dalje bio prvi koji bi pravio Mercedese. Ali bi taj isti Mercedes imao koristi jer bi i sam mogao da uzme tuđe javne projekte. Uostalom sav naučni rad i dan danas postoji na tim principima. Samo je pitanje gde je granica do onoga što je "poslovna tajna".
zastita.84 kiklop, -> #82, janko
> Dabome, i treba da se istopi. To je suštinski razlog zbog koga je > "razvoj softvera skup" kako je već konstatovano. Zašto se jednom uloženi > trud koji se MOŽE BEZ PROBLEMA NEOGRANIČENO KORISTITI i ne bi > ulagao samo jednom? Zamislite gde bi ljudska rasa mogla da stigne > kada u ovom trenutku ne bi većina nas otkrivala toplu vodu? Kada > bi svako radio samo onaj intelektualni posao koji nije niko pre njega? E ovde sam te čekao. Slažem se da neke stvari treba publikovati, barem u generalnom vidu, ali kompletan program veličine 2-3 Mb je potpuno bespredmetno, gotovo suludo, davati na uvid javnosti(sem ako se ne radi o specijalnoj situaciji). To već spada u odavanje poslovne tajne. Po tebi bi sada proizvođači francuskog šampanjca trebali a otkriju specifičnu tehnologiju i sebi uzmu pare iz džepa?? Gde ti živiš? > Dabome! To sve vreme pokušavam da kažem. Kompjuterski pristupačni > podaci su prvi u istoriji koji se mogu umnožavati praktično uz nulte > troškove, dajući blagostanje svakom ko dobije kopiju. Takođe > uz skoro nulte troškove bi se mogli menjati i prilagođavati! To jeste tačno, ali to ne umanjuje intelektualni trud koji je uložen u njihovu kreaciju. Ako je, dakle, neko 6 meseci(ili više) razvijao neki softver koji se pokazao kao idealno rešenje za XYZ primenu i onda uz njega dao i ceo kod preko noći bi nikle barem tri firme koje bi prodavale to isto u drugom pakovanju. Cene bi pale i on bi bio na gubitku. Tu bi samo krajnji korisnici bili na dobitku, ali iz perspektive autora to je vrlo neprivlačna vizija. On sam ne bi imao sa čim da se bori protiv konkurencije, jer ako bi uz svaku reviziju davao i pun sors to bi videla i konkurencija i sve bi opet bilo na istom. > > Suprotno tome -- kompjuterski podaci (i programi) su po svojoj > prirodi ekvivalentni onom parčetu hleba koje je Hrist lomio i lomio, > dajući ga svakom čoveku iz kolone koja ga je sledila, dok nisu svi > bili siti. Da ponovim, ovo je prvi put u istoriji da postoje > tehnološki preduslovi za tako nešto. Poređenja ove vrste uvek sam smatrao vrlo nategnutim. >> A da ti nama lepo onda daš kompletan sors tvog mapera, čisto da >> pokažeš kako to ozbiljno misliš. :) > > Potpuno si u pravu. U poretku o kome ja govorim, sasvim mirno bih > dao i sors mapera. Međutim, možeš li mi garantovati da u sadašnjem > poretku, koji diktiraju velike kompanije, niko neće isti taj moj sors > ponovo prodavati suprotno pravilima po kojima bih ga ja učinio javno > dostupnim? Pa to je upravo ono o čemu ti ja pričam celo vreme. I zbog toga tvoja vizija spada u domen utopija, i tamo će verovatno i ostati.
zastita.85 janko, -> #84, kiklop
> E ovde sam te čekao. Slažem se da neke stvari treba publikovati, > barem u generalnom vidu, ali kompletan program veličine 2-3 Mb je > potpuno bespredmetno, gotovo suludo, davati na uvid javnosti(sem > ako se ne radi o specijalnoj situaciji). To već spada u odavanje > poslovne tajne. Po tebi bi sada proizvođači francuskog šampanjca > trebali a otkriju specifičnu tehnologiju i sebi uzmu pare iz > džepa?? Gde ti živiš? Izgleda da nisi upućen u sadašnje stanje. Već i danas se upravo to radi. Kada kupiš MS VC, ili Borland C++, u oba slučaja ćeš dobiti KOMPLETAN sors njihovih run-time biblioteka i MFC odnosno OWL biblioteka. Više megabajta koda. Mnogo grešaka koje potoje u tom kodu upravo prijave (i otklone!) korisnici, pa u sledećoj verziji uđu u regularno izdanje. Znaš li zašto to rade? Jer su i sami shvatili korisnost toga. MOGLI bi da daju samo prevedeni RTL i samo LIB-ove za MFC. Ipak daju sav sors. Još dalje od toga, baci pogled na Microsoft Developer Network. Videćeš da postoji potpun kod čak i onih drajvera koje sigurno niko osim Microsofta ne pravi. Zašto? jer su procenili da je bolje da DRUGI PROGRAMERI vide "kako oni to rade" nego suprotno. > > Dabome! To sve vreme pokušavam da kažem. Kompjuterski pristupačni > > podaci su prvi u istoriji koji se mogu umnožavati praktično uz nul > > troškove, dajući blagostanje svakom ko dobije kopiju. Takođe > > uz skoro nulte troškove bi se mogli menjati i prilagođavati! > > To jeste tačno, ali to ne umanjuje intelektualni trud koji je > uložen u njihovu kreaciju. Ako je, dakle, neko 6 meseci(ili više) > razvijao neki softver > koji se pokazao kao idealno rešenje za XYZ primenu i onda uz njega > dao i ceo kod preko noći bi nikle barem tri firme koje bi prodavale > to isto u drugom pakovanju. Cene bi pale Moramo razlikovati pojam slobodnog sorsa od besplatnog sorsa. Time što daješ sors nečega, ti ne moraš da dozvoliš drugima da ugrađuju taj isti sors u svoju aplikaciju, ili da prodaju tvoj sors kao svoju aplikaciju. Ali osnovna stvar je jednostavna: ako u startu imaš nešto što je dostupno u sorsu, i za to pišeš svoja proširenja, koja su opet dostupna u sorsu, sve je ok. Nije tačno ni to da zbog ovakvog aranžmana programeri ne bi bili plaćeni. Naprotiv. Moj primer: Ostavio sam program svima dostupnim, umesto da cicijaški prodajem svaku kopiju. Ipak je bilo firmi koje su mi platile da instaliram taj program na njihovim računarima. Današnji analitičari tvrde da je osnovna odlika današnjeg računarskog sveta nešto što se zove Softverska kriza. Ukratko, ima više potrebe za dobrim programerima nego što ima dobrih programera. Tvrdim da je osnovni razlog krize -- taj što mnogi delju iste stvari, u istom trenutku, u nebrojeno krajeva zemljine kugle. To ne mora tako da bude, a ako se nastavi, značiće da ne koristimo tehnološke mogućnosti koje smo već dostigli. Računarstvo ima i svoju veoma tamnu stranu. Orvel je još uvek moguć, verovali ili ne. Iste te tehnološke mogućnosti mogu se neslućeno zloupotrebiti.
zastita.86 janko,
The Right to Read ================= by Richard Stallman This article appeared in the February 1997 issue of Communications of the ACM (Volume 40, Number 2). (from "The Road To Tycho", a collection of articles about the antecedents of the Lunarian Revolution, published in Luna City in 2096) For Dan Halbert, the road to Tycho began in college--when Lissa Lenz asked to borrow his computer. Hers had broken down, and unless she could borrow another, she would fail her midterm project. There was no one she dared ask, except Dan. This put Dan in a dilemma. He had to help her--but if he lent her his computer, she might read his books. Aside from the fact that you could go to prison for many years for letting someone else read your books, the very idea shocked him at first. Like everyone, he had been taught since elementary school that sharing books was nasty and wrong--something that only pirates would do. And there wasn't much chance that the SPA--the Software Protection Authority--would fail to catch him. In his software class, Dan had learned that each book had a copyright monitor that reported when and where it was read, and by whom, to Central Licensing. (They used this information to catch reading pirates, but also to sell personal interest profiles to retailers.) The next time his computer was networked, Central Licensing would find out. He, as computer owner, would receive the harshest punishment--for not taking pains to prevent the crime. Of course, Lissa did not necessarily intend to read his books. She might want the computer only to write her midterm. But Dan knew she came from a middle-class family and could hardly afford the tuition, let alone her reading fees. Reading his books might be the only way she could graduate. He understood this situation; he himself had had to borrow to pay for all the research papers he read. (10% of those fees went to the researchers who wrote the papers; since Dan aimed for an academic career, he could hope that his own research papers, if frequently referenced, would bring in enough to repay this loan.) Later on, Dan would learn there was a time when anyone could go to the library and read journal articles, and even books, without having to pay. There were independent scholars who read thousands of pages without government library grants. But in the 1990s, both commercial and nonprofit journal publishers had begun charging fees for access. By 2047, libraries offering free public access to scholarly literature were a dim memory. There were ways, of course, to get around the SPA and Central Licensing. They were themselves illegal. Dan had had a classmate in software, Frank Martucci, who had obtained an illicit debugging tool, and used it to skip over the copyright monitor code when reading books. But he had told too many friends about it, and one of them turned him in to the SPA for a reward (students deep in debt were easily tempted into betrayal). In 2047, Frank was in prison, not for pirate reading, but for possessing a debugger. Dan would later learn that there was a time when anyone could have debugging tools. There were even free debugging tools available on CD or downloadable over the net. But ordinary users started using them to bypass copyright monitors, and eventually a judge ruled that this had become their principal use in actual practice. This meant they were illegal; the debuggers' developers were sent to prison. Programmers still needed debugging tools, of course, but debugger vendors in 2047 distributed numbered copies only, and only to officially licensed and bonded programmers. The debugger Dan used in software class was kept behind a special firewall so that it could be used only for class exercises. It was also possible to bypass the copyright monitors by installing a modified system kernel. Dan would eventually find out about the free kernels, even entire free operating systems, that had existed around the turn of the century. But not only were they illegal, like debuggers--you could not install one if you had one, without knowing your computer's root password. And neither the FBI nor Microsoft Support would tell you that. Dan concluded that he couldn't simply lend Lissa his computer. But he couldn't refuse to help her, because he loved her. Every chance to speak with her filled him with delight. And that she chose him to ask for help, that could mean she loved him too. Dan resolved the dilemma by doing something even more unthinkable--he lent her the computer, and told her his password. This way, if Lissa read his books, Central Licensing would think he was reading them. It was still a crime, but the SPA would not automatically find out about it. They would only find out if Lissa reported him. Of course, if the school ever found out that he had given Lissa his own password, it would be curtains for both of them as students, regardless of what she had used it for. School policy was that any interference with their means of monitoring students' computer use was grounds for disciplinary action. It didn't matter whether you did anything harmful--the offense was making it hard for the administrators to check on you. They assumed this meant you were doing something else forbidden, and they did not need to know what it was. Students were not usually expelled for this--not directly. Instead they were banned from the school computer systems, and would inevitably fail all their classes. Later, Dan would learn that this kind of university policy started only in the 1980s, when university students in large numbers began using computers. Previously, universities maintained a different approach to student discipline; they punished activities that were harmful, not those that merely raised suspicion. Lissa did not report Dan to the SPA. His decision to help her led to their marriage, and also led them to question what they had been taught about piracy as children. The couple began reading about the history of copyright, about the Soviet Union and its restrictions on copying, and even the original United States Constitution. They moved to Luna, where they found others who had likewise gravitated away from the long arm of the SPA. When the Tycho Uprising began in 2062, the universal right to read soon became one of its central aims. Author's Note ============= The right to read is a battle being fought today. Although it may take 50 years for our present way of life to fade into obscurity, most of the specific laws and practices described above have already been proposed--either by the Clinton Administration or by publishers. There is one exception: the idea that the FBI and Microsoft will keep the root passwords for personal computers. This is an extrapolation from the Clipper chip and similar Clinton Administration key-escrow proposals, together with a long-term trend: computer systems are increasingly set up to give absentee operators control over the people actually using the computer system. The SPA, which actually stands for Software Publisher's Association, is not today an official police force. Unofficially, it acts like one. It invites people to inform on their coworkers and friends; like the Clinton Administration, it advocates a policy of collective responsibility whereby computer owners must actively enforce copyright or be punished. The SPA is currently threatening small Internet service providers, demanding they permit the SPA to monitor all users. Most ISPs surrender when threatened, because they cannot afford to fight back in court. (Atlanta Journal-Constitution, 1 Oct 96, D3.) At least one ISP, Community ConneXion in Oakland CA, refused the demand and was actually sued. The SPA is said to have dropped this suit recently, but they are sure to continue the campaign in various other ways. The university security policies described above are not imaginary. For example, a computer at one Chicago-area university prints this message when you log in (quotation marks are in the original): "This system is for the use of authorized users only. Individuals using this computer system without authority or in the excess of their authority are subject to having all their activities on this system monitored and recorded by system personnel. In the course of monitoring individuals improperly using this system or in the course of system maintenance, the activities of authorized user may also be monitored. Anyone using this system expressly consents to such monitoring and is advised that if such monitoring reveals possible evidence of illegal activity or violation of University regulations system personnel may provide the evidence of such monitoring to University authorities and/or law enforcement officials." This is an interesting approach to the Fourth Amendment: pressure most everyone to agree, in advance, to waive their rights under it. References ========== The administration's "White Paper": Information Infrastructure Task Force, Intellectual Property and the National Information Infrastructure: The Report of the Working Group on Intellectual Property Rights (1995). An explanation of the White Paper: The Copyright Grab, Pamela Samuelson, Wired, Jan. 1996 Sold Out, James Boyle, New York Times, 31 March 1996 Public Data or Private Data, Washington Post, 4 Nov 1996 Union for the Public Domain--a new organization which aims to resist and reverse the overextension of intellectual property powers. =============================== FSF & GNU inquiries & questions to gnu@prep.ai.mit.edu. Other ways to contact the FSF. Comments on these web pages to webmasters@www.gnu.ai.mit.edu, send other questions to gnu@prep.ai.mit.edu. Copyright 1996 Richard Stallman Verbatim copying and redistribution is permitted without royalty as long as this notice is preserved; alteration is not permitted.
zastita.87 janko,
Why Software Should Not Have Owners =================================== by Richard Stallman Digital information technology contributes to the world by making it easier to copy and modify information. Computers promise to make this easier for all of us. Not everyone wants it to be easier. The system of copyright gives software programs ``owners'', most of whom aim to withhold software's potential benefit from the rest of the public. They would like to be the only ones who can copy and modify the software that we use. The copyright system grew up with printing---a technology for mass production copying. Copyright fit in well with this technology because it restricted only the mass producers of copies. It did not take freedom away from readers of books. An ordinary reader, who did not own a printing press, could copy books only with pen and ink, and few readers were sued for that. Digital technology is more flexible than the printing press: when information has digital form, you can easily copy it to share it with others. This very flexibility makes a bad fit with a system like copyright. That's the reason for the increasingly nasty and draconian measures now used to enforce software copyright. Consider these four practices of the Software Publishers Association (SPA): Massive propaganda saying it is wrong to disobey the owners to help your friend. Solicitation for stool pigeons to inform on their coworkers and colleagues. Raids (with police help) on offices and schools, in which people are told they must prove they are innocent of illegal copying. Prosecution (by the US government, at the SPA's request) of people such as MIT's David LaMacchia, not for copying software (he is not accused of copying any), but merely for leaving copying facilities unguarded and failing to censor their use. All four practices resemble those used in the former Soviet Union, where every copying machine had a guard to prevent forbidden copying, and where individuals had to copy information secretly and pass it from hand to hand as ``samizdat''. There is of course a difference: the motive for information control in the Soviet Union was political; in the US the motive is profit. But it is the actions that affect us, not the motive. Any attempt to block the sharing of information, no matter why, leads to the same methods and the same harshness. Owners make several kinds of arguments for giving them the power to control how we use information: Name calling. Owners use smear words such as ``piracy'' and ``theft'', as well as expert terminology such as ``intellectual property'' and ``damage'', to suggest a certain line of thinking to the public---a simplistic analogy between programs and physical objects. Our ideas and intuitions about property for material objects are about whether it is right to take an object away from someone else. They don't directly apply to making a copy of something. But the owners ask us to apply them anyway. Exaggeration. Owners say that they suffer ``harm'' or ``economic loss'' when users copy programs themselves. But the copying has no direct effect on the owner, and it harms no one. The owner can lose only if the person who made the copy would otherwise have paid for one from the owner. A little thought shows that most such people would not have bought copies. Yet the owners compute their ``losses'' as if each and every one would have bought a copy. That is exaggeration---to put it kindly. The law. Owners often describe the current state of the law, and the harsh penalties they can threaten us with. Implicit in this approach is the suggestion that today's law reflects an unquestionable view of morality---yet at the same time, we are urged to regard these penalties as facts of nature that can't be blamed on anyone. This line of persuasion isn't designed to stand up to critical thinking; it's intended to reinforce a habitual mental pathway. It's elementary that laws don't decide right and wrong. Every American should know that, forty years ago, it was against the law in many states for a black person to sit in the front of a bus; but only racists would say sitting there was wrong. Natural rights. Authors often claim a special connection with programs they have written, and go on to assert that, as a result, their desires and interests concerning the program simply outweigh those of anyone else---or even those of the whole rest of the world. (Typically companies, not authors, hold the copyrights on software, but we are expected to ignore this discrepancy.) To those who propose this as an ethical axiom---the author is more important than you---I can only say that I, a notable software author myself, call it bunk. But people in general are only likely to feel any sympathy with the natural rights claims for two reasons. One reason is an overstretched analogy with material objects. When I cook spaghetti, I do object if someone else eats it, because then I cannot eat it. His action hurts me exactly as much as it benefits him; only one of us can eat the spaghetti, so the question is, which? The smallest distinction between us is enough to tip the ethical balance. But whether you run or change a program I wrote affects you directly and me only indirectly. Whether you give a copy to your friend affects you and your friend much more than it affects me. I shouldn't have the power to tell you not to do these things. No one should. The second reason is that people have been told that natural rights for authors is the accepted and unquestioned tradition of our society. As a matter of history, the opposite is true. The idea of natural rights of authors was proposed and decisively rejected when the US Constitution was drawn up. That's why the Constitution only permits a system of copyright and does not require one; that's why it says that copyright must be temporary. It also states that the purpose of copyright is to promote progress---not to reward authors. Copyright does reward authors somewhat, and publishers more, but that is intended as a means of modifying their behavior. The real established tradition of our society is that copyright cuts into the natural rights of the public---and that this can only be justified for the public's sake. Economics. The final argument made for having owners of software is that this leads to production of more software. Unlike the others, this argument at least takes a legitimate approach to the subject. It is based on a valid goal---satisfying the users of software. And it is empirically clear that people will produce more of something if they are well paid for doing so. But the economic argument has a flaw: it is based on the assumption that the difference is only a matter of how much money we have to pay. It assumes that ``production of software'' is what we want, whether the software has owners or not. People readily accept this assumption because it accords with our experiences with material objects. Consider a sandwich, for instance. You might well be able to get an equivalent sandwich either free or for a price. If so, the amount you pay is the only difference. Whether or not you have to buy it, the sandwich has the same taste, the same nutritional value, and in either case you can only eat it once. Whether you get the sandwich from an owner or not cannot directly affect anything but the amount of money you have afterwards. This is true for any kind of material object---whether or not it has an owner does not directly affect what it is, or what you can do with it if you acquire it. But if a program has an owner, this very much affects what it is, and what you can do with a copy if you buy one. The difference is not just a matter of money. The system of owners of software encourages software owners to produce something---but not what society really needs. And it causes intangible ethical pollution that affects us all. What does society need? It needs information that is truly available to its citizens---for example, programs that people can read, fix, adapt, and improve, not just operate. But what software owners typically deliver is a black box that we can't study or change. Society also needs freedom. When a program has an owner, the users lose freedom to control part of their own lives. And above all society needs to encourage the spirit of voluntary cooperation in its citizens. When software owners tell us that helping our neighbors in a natural way is ``piracy'', they pollute our society's civic spirit. This is why we say that free software is a matter of freedom, not price. The economic argument for owners is erroneous, but the economic issue is real. Some people write useful software for the pleasure of writing it or for admiration and love; but if we want more software than those people write, we need to raise funds. For ten years now, free software developers have tried various methods of finding funds, with some success. There's no need to make anyone rich; the median US family income, around $35k, proves to be enough incentive for many jobs that are less satisfying than programming. For years, until a fellowship made it unnecessary, I made a living from custom enhancements of the free software I had written. Each enhancement was added to the standard released version and thus eventually became available to the general public. Clients paid me so that I would work on the enhancements they wanted, rather than on the features I would otherwise have considered highest priority. The Free Software Foundation, a tax-exempt charity for free software development, raises funds by selling CD-ROMs, t-shirts, and manuals (all of which users are free to copy and change), as well as from donations. It now has a staff of five programmers, plus three employees who handle mail orders. Some free software developers make money by selling support services. Cygnus Solutions, with around 50 employees, estimates that about 15 per cent of its staff activity is free software development---a respectable percentage for a software company. Companies including Intel, Motorola, Texas Instruments and Analog Devices have combined to fund the continued development of the free GNU compiler for the language C. Meanwhile, the GNU compiler for the Ada language is being funded by the US Air Force, which believes this is the most cost-effective way to get a high quality compiler. [Air Force funding ended some time ago; the GNU Ada Compiler is now in service, and its maintenance is funded commercially.] All these examples are small; the free software movement is still small, and still young. But the example of listener-supported radio in this country [the US] shows it's possible to support a large activity without forcing each user to pay. As a computer user today, you may find yourself using a proprietary program. If your friend asks to make a copy, it would be wrong to refuse. Cooperation is more important than copyright. But underground, closet cooperation does not make for a good society. A person should aspire to live an upright life openly with pride, and this means saying ``No'' to proprietary software. You deserve to be able to cooperate openly and freely with other people who use software. You deserve to be able to learn how the software works, and to teach your students with it. You deserve to be able to hire your favorite programmer to fix it when it breaks. You deserve free software. ============== FSF & GNU inquiries & questions to gnu@prep.ai.mit.edu. Copyright 1994 Richard Stallman Verbatim copying and redistribution is permitted without royalty as long as this notice is preserved; alteration is not permitted. Verbatim copying and distribution is permitted in any medium, provided this notice is preserved.
zastita.88 kiklop, -> #85, janko
> Moramo razlikovati pojam slobodnog sorsa od > besplatnog sorsa. Time što daješ sors nečega, ti ne moraš da dozvoliš > drugima da ugrađuju taj isti sors u svoju aplikaciju, ili da prodaju > tvoj sors kao svoju aplikaciju. Ali osnovna stvar je jednostavna: Ko će ih sprečiti da to urade? Ako pretpostavimo da svako može da odluči da li će dati sors na uvid ili ne, onda bi neko uzeo gotov program i izvršio sitne izmene na njemu tek toliko da se ne kaže da je povredio autorska prava i izdao program. Redizajniran izgled programa ne znači i da je on u suštini originalan. Ako bi sistem već bio takav onda bi svako trebao da daje sors uz svoj program. Što se tiče biblioteka koje se isporučuju uz ta dva softverska paketa, za njih sam naravno znao (pa i čačkao po njima). Ali to je specifična oblast softverskih proizvoda u kojoj ovo i te kako ima smisla. Ali da li će neko dati na uvid sors npr. Photoshopa? E to je ono o čemu ja govorim. > Moj primer: Ostavio sam program svima dostupnim, umesto da > cicijaški prodajem svaku kopiju. Ipak je bilo firmi koje su mi platile > da instaliram taj program na njihovim računarima. Sada ti mešaš stvari. Dati program u javno vlasništvo nije neki novitet. Ne možeš primer tvog programa upotrebljavati u ovom kontekstu jer si ga isporučio bez sorsa, a te firme koje su ti platile, platile su ti zbog toga što si im isporučivao specifičnu verziju koja je imala poboljšanja u odnosu na osnovnu. Tebi je osnovna verzija poslužila kao reklama za tu tzv. pro verziju koja poseduje veće mogućnosti. Taj sistem je prisutan i kod dosta drugih programa koji su u javnom vlasništvu. "Sve ovo lepo radi, ali ako vam nedostaje ova opcija, platite autoru xx Us$ i dobićete gold,pro extra verziju sa upravo tom opcijom i još nekoliko korisnih dodataka" sic.. Tvoja tvrdnja o cicijaškoj prodaji nekih programa je ipak neodrživa ako se primeni na veće softverske pakete. Ona važi za male uslužne programe u koje spada i tvoj maper.
zastita.89 mmarkovic, -> #88, kiklop
> Sada ti mešaš stvari. Dati program u javno vlasništvo nije neki > novitet. Ne možeš primer tvog programa upotrebljavati u ovom > kontekstu jer si ga isporučio bez sorsa, a te firme koje su ti > platile, platile su ti zbog toga što si im isporučivao > specifičnu verziju koja je imala poboljšanja u odnosu na > osnovnu. Tebi je osnovna verzija poslužila kao reklama za tu > tzv. pro verziju koja poseduje veće mogućnosti. Taj sistem je > prisutan i kod dosta drugih programa koji su u javnom > vlasništvu. "Sve ovo lepo radi, ali ako vam nedostaje ova > opcija, platite autoru xx Us$ i dobićete gold,pro extra verziju > sa upravo tom opcijom i još nekoliko korisnih dodataka" sic.. > Tvoja tvrdnja o cicijaškoj prodaji nekih programa je ipak > neodrživa ako se primeni na veće softverske pakete. Ona važi za > male uslužne programe u koje spada i tvoj maper. Potpuno se slažem sa tobom. Ta tvrdnja važi čak i za manje pakete i pojedinačne programe. Uzmimo primer programa za plate, država je toliko puta menjala način i PRINCIPE obračuna... I ja sad treba da im dam sors?!? Jedna druga aplikacija. Ja i drugar radimo na njoj 5-6 godina, izgubismo silno vreme, pređosmo hiljade kilometara, potrošismo silne pare... Da im dam sors? Ne dolazi u obzir! Gde su MOJI troškovi za Sezame, knjige, časopise, nekoliko računara,.. Janko sada sve gleda kroz mapper, a to ne može tako. Mapper je, verovatno, prilično mali program, zasniva se na poznavanju nekoliko fazona iz Windowsa i toliko. Jel' janko, da nisi ti u JUL-u? ;)
zastita.90 nenad, -> #82, janko
> Dabome, i treba da se istopi. To je suštinski razlog zbog koga je > "razvoj softvera skup" kako je već konstatovano. Zašto se jednom > uloženi trud koji se MOŽE BEZ PROBLEMA NEOGRANIČENO KORISTITI i ne > bi ulagao samo jednom? Sedamdeset godina u Rusiji i 50 godina u pola Evrope su pokazale da svet, ekonomija i nauka na tim principima ne može da funkcioniše. Zvuči lepo na papiru, ali u realnosti je mnogo manji napredak nego kad ima konkurencije i kada se tvoj uloženi rad može višestruko isplatiti.
zastita.91 nenad, -> #83, janko
> Uostalom sav naučni rad i dan danas postoji na tim principima. Samo > je pitanje gde je granica do onoga što je "poslovna tajna". I patenti... :)
zastita.92 janko, -> #88, kiklop
> suštini originalan. Ako bi sistem već bio takav onda bi svako treba > sors uz svoj program. Bravo! To si dobro zaključio. Upravo je to ono na šta ciljam: da nije sebičnosti nekolicine, sasvim je realno zamisliti sistem u kome jednostavno princim prodavati samo EXE "ne važi" ili bi bilo "zabranjeno prodavati". Suprotno od onoga što tvrdiš, samim propisom da se sors programa mora pokazati, neovlašćenih upotreba tuđeg sorsa bilo bi manje. Isto kao i knjige: svaki autor može da prepiše iz bilo koje knjige, ali i svako može videti da je taj neko to nešto prepisao.
zastita.93 janko, -> #89, mmarkovic
> Uzmimo primer programa za plate, država je toliko puta menjala > način i PRINCIPE obračuna... I ja sad treba da im dam sors?!? Što, kao da je princip obračuna nešto složeno? Desetak linija koda. Tvoja aplikacija za plate, ako je napisana za DOS, ima hiljade linija koje porsto omogućavaju da se ukuca ovaj ili onaj podatak. Suština programa je desetak redova, koje svako može da napiše. E sad, zašto bi te hiljade linija koje služe samo da se ukuca podatak bile nešto pametno? Pređeš na Access i možeš sve da ih bacis. Maksimum koji ćeš iskoristiti je -- 10 linija za proračun. Kakva je to tajna? > Jedna druga aplikacija. Ja i drugar radimo na njoj 5-6 godina, > izgubismo silno vreme, pređosmo hiljade kilometara, potrošismo > silne pare... Da im dam sors? Ne dolazi u obzir! Hajde da vidimo strukturu tog vašeg posla: ako ste prelazili hiljade kilometara, I TREBA da vam za njih bude plaćeno. Ako ste izgubili silno vreme, i to je trebalo da vam bude plaćeno. Da li vam je plaćeno? Verujem da jeste. Kakve sad to ime veze sa sorsom? Zašto ga ne ostavljaš? Da li zato što bi neko iz firme mogao da menja program bez tebe? Pa zar ga onda sam ne bi i napisao, prvi put? Ili je možda taj neko došao kasnije? Ako jeste, misliš li da bi on mogao da održava aplikaciju onako dobro kao ti? Ja verujem da čak i kada bi ostavio sors, da bi firma i dalje zvala tebe, kad god im bude potrebno. Ako ne bi, onda opet ne vidim šta ti tu gubiš, osim svog ličnog monopola -- pošto si ti jedini vlasnik sorsa oni su postali potpuno zavisni od tebe. U čemu je tu trik? Samo nesposobnost u pogađanju posla -- kada bih ja tebe angažovao NIKADA ne bih dopustio da mi uradiš posao tako da mi ne ostaviš sors. > Gde su MOJI troškovi za Sezame, knjige, časopise, nekoliko > računara,.. Zar ih nisi pokrio? Ako nisi, da budem brutalan, onda je to tipičan primer pogrešne investicije. > Janko sada sve gleda kroz mapper, a to ne može tako. Ne. Ja to gledam kao jedan od ljudi koji skoro tri godine živi isključivo od programiranja (ok, i pisanja tekstova). I to programiranja u timu. > Jel' janko, da nisi ti u JUL-u? ;) Ne, a ti? Kakve veze JUL ima sa ovime što vam pričam, zaboga?
zastita.94 janko, -> #90, nenad
> > Dabome, i treba da se istopi. To je suštinski razlog zbog koga je > > "razvoj softvera skup" kako je već konstatovano. Zašto se jednom > > uloženi trud koji se MOŽE BEZ PROBLEMA NEOGRANIČENO KORISTITI i ne > > bi ulagao samo jednom? > > Sedamdeset godina u Rusiji i 50 godina u pola Evrope su pokazale > da svet, ekonomija i nauka na tim principima ne može da > funkcioniše. Zvuči lepo na papiru, ali u realnosti je mnogo manji > napredak nego kad ima konkurencije i kada se tvoj uloženi rad > može višestruko isplatiti. Nenade, potpuno si "promašio temu". Ne reci mi da je 70 g. u Rusiji i 50 g. u pola Evrope pila praksa da se softver prodaje sa sorsom? Mi pričamo o vrlo konkretnoj stvari. Ja se nikako ne zalažem da niko ništa ne naplaćuje, čak, suprotno, tvrdim da bi se od softvera sasvim lepo (ili i lepše!) KOMERCIJALNO živelo kada bi se uz programe isporučivao i njihov sors.
zastita.95 janko, -> #91, nenad
> > Uostalom sav naučni rad i dan danas postoji na tim principima. Sam > > je pitanje gde je granica do onoga što je "poslovna tajna". > > I patenti... :) Da, patenti vezani za softver su ubedljivo najkriminalnije glupava stvar. Najdramatičniji primer: znate li da je okretanje dva bajta prilikom uzimanja bilo kakvih podataka kreiranih na drugom računaru patentirana? Praktično, neki "majstor" u nekom patentnom zavodu je uspeo da drugom "majstoru" ukljiži da je mašinska instrukcija SWAPB patentirana! Takvi biseri posle STVARNO u praksi ometaju razvoj dobrog softvera.
zastita.96 mmarkovic, -> #93, janko
Pazi, čaršaf! Koga ne zanima, slobodno neka pritisne -> >> Uzmimo primer programa za plate, država je toliko puta menjala >> način i PRINCIPE obračuna... I ja sad treba da im dam sors?!? > > Što, kao da je princip obračuna nešto složeno? Desetak linija > koda. Tvoja aplikacija za plate, ako je napisana za DOS, ima > hiljade linija koje porsto omogućavaju da se ukuca ovaj ili > onaj podatak. Program za plate sam uzeo sasvim slučajno, kao primer koji mi je prvi pao na pamet, ali Clipper program koji ih računa sam zaista napisao, i stvarno nije loš za primer... Nisi ti imao posla sa ovom državom. Svaki čas menjaju princip NETO->BRUTO i obrnuto. OK, to je prosto. idemo dalje... U mesecu može da bude jedna, ali i pet isplata. Kada je isplaćena prva akontacija, upada u jednu kategoriju, ali kada su dve akontacije, verovatno je prešao granicu, pa upada u drugu kategoriju. Minuli rad treba obračunati za kraj meseca u kome se vrši isplata. Šta sa minulim radom ako je imao prekide u radnom stažu? Neki radnik se zaposlio na pola meseca. Nije bio tu za prvu i drugu isplatu, ali je tu za treću. Sve formule se u ovom programu zadaju eksterno, clipper od njih pravi kod-blokove i računa. Korisnik ove formule menja samostalno, znači niko ga ne muze zato što je izašao novi "Privredni savetnik" ili CEKOS. Ali, bilo je par izmena zakona koje se nisu mogle ovako prevazići, a priučeni programer (koga svaka takva firma ima) ne bi mogao da pravilno napravi izmene. Ali bi taj priučeni programer sasvim lepo mogao da presnimi source i da ga da nekom koji zna više i može da ga prodaje (drugi grad je u puitanju). Pa šta mu ja dođem, daktilograf? Šta mi vredi što neki ljudi znaju da on nije napisao program? Da se razumemo, nijedan od od pomenutih problem u obračunu plata nije preterano složen, ali nije ni sasvim trivijalan. > Suština programa je desetak redova, koje svako > može da napiše. E sad, zašto bi te hiljade linija koje služe > samo da se ukuca podatak bile nešto pametno? To ti se samo čini! Uzmi napiši ti tih "desetak" redova i održavaj ih par godina ako nisi do sada uočio u kakvoj državi živiš... Mislim baš na te redove ključne za obračun. Uverićeš se da to nije moguće. > Pređeš na Access i možeš sve da ih bacis. Maksimum koji ćeš > iskoristiti je -- 10 linija za proračun. Kakva je to tajna? I ovde grešiš. Onda bi i on morao da ima Access (grešim li, nema EXE-a?), pa koliko bi onda koštao program za plate. >> Jedna druga aplikacija. Ja i drugar radimo na njoj 5-6 godina, >> izgubismo silno vreme, pređosmo hiljade kilometara, potrošismo >> silne pare... Da im dam sors? Ne dolazi u obzir! > > Hajde da vidimo strukturu tog vašeg posla: ako ste prelazili > hiljade kilometara, I TREBA da vam za njih bude plaćeno. Ako > ste izgubili silno vreme, i to je trebalo da vam bude plaćeno. > Da li vam je plaćeno? Verujem da jeste. Kakve sad to ime veze > sa sorsom? Vreme i kilometri su izgubljeni zato što naručilac i istovremeno konsultant ne zna šta hoće, zahteva česte izmene koje utiču na normalne forme baza, a on, naravno toga nije svestan. Današnje tehnike (CASE,...) olakšavaju stvari, ali nekada... U tih 5-6 godina je uglavnom shvatio o čemu smo govorili, ali dok ne shvati, plaća. Source nije ostavljen jer je jedan od korisnika uobrazio da može da pokloni program kolegi istog faha (i pokušao je) iako je u ugovoru pisalo da je program namenjen jednoj (čak proizvoljno velikoj) grupi korisnika na istom LAN-u. Dakle, svesno kršenje ugovora. Zamisli da imaju i source? Inače, plaćeno je, kako da nije. Ali, cene su bile maksimalno korektne, niske koliko je to god moguće. > Zašto ga ne ostavljaš? Da li zato što bi neko iz > firme mogao da menja program bez tebe? Pa zar ga onda sam ne bi > i napisao, prvi put? Ili je možda taj neko došao kasnije? Ako > jeste, misliš li da bi on mogao da održava aplikaciju onako > dobro kao ti? I ovde postoji opasnost nepravilno sprovedenih izmena koje bi mogle da ugroze funkcionisanje programa... A tamo piše moje i drugarovo ime... Da zanemarimo krađu programa... >> Gde su MOJI troškovi za Sezame, knjige, časopise, nekoliko >> računara,.. > > Zar ih nisi pokrio? Ako nisi, da budem brutalan, onda je to > tipičan primer pogrešne investicije. > >> Janko sada sve gleda kroz mapper, a to ne može tako. > > Ne. Ja to gledam kao jedan od ljudi koji skoro tri godine živi > isključivo od programiranja (ok, i pisanja tekstova). I to > programiranja u timu. Pokrio sam, pokrio, ali mi nije baš mnogo preteklo. Da sam otvorio dragstor ili kafić, ostalo bi više. Korisnik (i radnici okolo) vide taj isporučeni program kao nekoliko disketa i fasciklu sa uputstvom. I pitaju se: I mi smo ovo platili TOLIKO_I_TOLIKO? Pa oni mora da dele lovu! >> Jel' janko, da nisi ti u JUL-u? ;) > > Ne, a ti? > > Kakve veze JUL ima sa ovime što vam pričam, zaboga? Nisam ni ja, ali ovo što nam ti pričaš mi liči na Utopiju... P.S. Ako im kompjuteri ne trebaju, gratis dajem mastiljave olovke i one crne navlake za laktove... Može da se radi i tako... ;> P.S. Koliko redova source-a je dug Jankov mapper? Ako nije tajna?
zastita.97 nenad, -> #93, janko
> programa je desetak redova, koje svako može da napiše. E sad, zašto > bi te hiljade linija koje služe samo da se ukuca podatak bile nešto > pametno? Pređeš na Access i možeš sve da ih bacis. Maksimum koji > ćeš iskoristiti je -- 10 linija za proračun. Kakva je to tajna? Da li je to nešto pametno i da li baš svako može da ga napiše određuje - tržište. Da može da ih napiše - napisao bi ih. Čim kupuje softver, znači da ipak ne može. Daj mu softver u sorsu, promeniće samo ime i prodati ga dalje, a ti nikad nećeš ni saznati za to.
zastita.98 nenad, -> #92, janko
> Isto kao i knjige: svaki autor može da prepiše iz bilo koje knjige, > ali i svako može videti da je taj neko to nešto prepisao. Nije isto, knjiga nema upotrebnu vrednost i ne _koristi_ se za zarađivanje para. Što bi marksisti rekli, to je "društvena nadgradnja". ;)
zastita.99 nenad, -> #94, janko
> > Sedamdeset godina u Rusiji i 50 godina u pola Evrope su pokazale > > da svet, ekonomija i nauka na tim principima ne može da > Nenade, potpuno si "promašio temu". Ne reci mi da je 70 g. u Rusiji > i 50 g. u pola Evrope pila praksa da se softver prodaje sa sorsom? Ma nisam to ni rekao, eno piše gore šta sam rekao. Govorio si o tome da bi softver brže "napredovao" i bio jeftiniji kad bi se isporučivao u sorsu. Slažemo se da bi bio jeftiniji, ali ne slažem se da bi bio bolji niti da bi to donelo neke fundamentalne prednosti, čak naprotiv, na primer:: 1. Ispravke bez čekanja - od toga bi korist imalo 1% korisnika, ostalih 99% verovatno ne poseduju ni alate da urade "rebuild" nekog iole većeg paketa, a kamo li da smeju da se upuste u tako nešto. 2. Izbegavanja "re-izmišljanja" tople vode - na to se i odnosio komentar za Rusiju. Jednostavno, efekat bi bio potpuno suprotan. Osim manjeg broja ljudi koji rade za slavu, većina ne bi imala uopšte motiva da se kreativno bavi programiranjem jer svoju kreativnost, pamet, maštu, genijalnost - u kranjoj liniji RAD ne bi mogli da adekvatno naplate. Sećaš se Phil Katz-a (tako li se piše), čoveka koji je napravio PKARC i PKZIP? Da li bi se on obogatio da je programe odmah dao u sorsu? On je dao algoritam i opis formata, ali ni jedan ZIP klon do sada ga nije sustigao po brzini. Da li bi ulagao adekvatan trud da je znao da programe mora da da u sorsu? Ili autor programa LIST koji je zaradio nekoliko miliona dolara na njemu? > Mi pričamo o vrlo konkretnoj stvari. Ja se nikako ne zalažem da > niko ništa ne naplaćuje, čak, suprotno, tvrdim da bi se od softvera > sasvim lepo (ili i lepše!) KOMERCIJALNO živelo kada bi se uz > programe isporučivao i njihov sors. To je u suprotnosti sa tvrdnjom da bi se izbeglo izmišljanje tople vode. Ako je zabranjeno koristiti tuđa rešenja, kako bi se to izbeglo, i čemu onda sors?
zastita.100 dr.grba, -> #96, mmarkovic
>> Neki radnik se zaposlio na pola meseca. Nije bio tu za prvu i drugu >> isplatu, ali je tu za treću. Ček' malo, nemoj da se izvlačiš (: Radnik je u toku meseca radio na tri radna mesta, sa različitim koeficijentom učinka na dva mesta i sa režijskim bodovima na trećem. Na drugom mestu ima prekovremeni, a na trećem noćni rad. Zbog toga je iz druge ušao u prvu poresku grupu, a kolega koji je bio na bolovanju duže od 30 dana ima pride i dve obustave koje se uzimaju kao procenat neto plate. Od sledećeg meseca, indeksi obustava će biti drugačiji, već je objavljeno u službenom lišću, a to treba sve sabrati kako treba zbog godišnjih izveštaja socijalnom. Pride što se od početka godine beneficirani staž važi samo ako je radnik proveo na tom mestu pet godina bez prekida... Ima još, a mogli bismo dodati kada se prebroje sve dosadašnje IF, CASE i slične selekcije. I ne govorite da je jezgro programa za obračun plata u deset redova koda. Jezgro programa za obračun plata je u saznanju da će onaj ko jednom napiše takav program biti u (ne)prilici da doveka ispravlja i ispravlja i ispravlja... banalne stvari i da će u životu biti kotlokrpa, a ne programer, uz blagoslov državnih organa. I o kakvom crnom ostavljanju source programa onda tu može da bude govora? Čemu bi takav gest služio? Šta ako kupac programa ne želi da kupi Clipper? Uzme source, pa ide po selu tražeći od nekoga da mu časkom iskompajlira.... a? Šta? Ima Clipper? Kupio? Nije? Pa otkud mu onda?.... Bez ljutnje, drugari. Samo želim da vas navedem na jedno razmišljanje: hajde da vidimo šta se može učiniti da programer zaradi više od frizerke (znate li koliko zarađuju privatne frizerke?) i, uostalom, da se njegov rad ceni više od 'ladne trajne. I šta učiniti da rad programera bude zaštićen, računjući i podršku zakonskim odredbama koji menjaju pravac kako vetar duva (doslovno, rekao bih). A onda ćemo tek, ako bog da zdravlja, sreće i pameti, da se bavimo šiljenjem budže na takvim detaljima kao što je pitanje predaje source koda kupcu programa. Živela Asocijaija programera Balkana! (živelaaaaaa!...) Živeo zakonodavac! (živeooooooo!....) Dole piraterija! (doleeeeeeee!......) Oj, Kozaro, joj, oj Kozaro.....
zastita.101 mango, -> #85, janko
> Danasnji analiticari tvrde da je osnovna odlika danasnjeg racunarskog > sveta nesto sto se zove Softverska kriza. Ukratko, ima vise potrebe > za dobrim programerima nego sto ima dobrih programera. Tvrdim da je > osnovni razlog krize -- taj sto mnogi delju iste stvari, u istom > trenutku, u nebrojeno krajeva zemljine kugle. To ne mora tako da A i ovi silni "vizuelni" programski jezici.