CIVIL.3

14 May 1993 - 20 Oct 1993

Topics

  1. filozofija (58)
  2. religija (7)
  3. nauka (47)
  4. umetnost (51)
  5. knjizevnost (303)
  6. o.jeziku (886)
  7. istorija (29)
  8. ko.je.ko (105)
  9. film (340)
  10. muzika (2192)
  11. licni.stav (615)
  12. razno (95)
  13. recnik (159)
  14. unknown (45)

Messages - knjizevnost

knjizevnost.1 valeksa,
=============================== 5.107 CIVILIZACIJA.2:knjizevnost valeksa, 29.04.93. 02:28, 892 chr --------------------------------------------------------- Potrebne su mi sledeće knjige, ako ih neko poseduje neka me emajlira. 1. Luka Pačomi "Zlatni presek" 2. Ciceron "O najvećem dobru i najvećem zlu" 3. Bilington "Ikona i sekira" 4. Veselin žajkanović "Mitologija i religija kod Srba" 5. Lj. Stojanović "Stari srpski natpisi i zapisi" 6. Gogolj "Liturgija" 7. Viktor Nikitić Lazarev "Monografija o Teofanu Grku" 8. "Monografija o Rubljovu" 9. Vlainac "Rečnik srednjevekovnih mera" 10. Dinić "Srske zemlje u srednjem veku" 11. Marković "Pravoslavno monaštvo i manastiri u srednjevekovnoj Srbiji" eto toliko. Bilo kakva informacija je dobrodošla. Pozdrav. ----------------------------------------------- 5.107 ---
knjizevnost.2 darone,
Da li neko zna _bilo šta_ o knjizi Aleksandrijski kvartet (ili Aleksandridski). Ko piso, kada, gde, etc... bilo šta. Ako je neko ima, zamolio bih ga na pozajmicu od par dana (knjige naravno :) ). darone
knjizevnost.3 princess,
pokusacu da ti je nabavim.....
knjizevnost.4 dmiladinovic,
>> 3. Bilington "Ikona i sekira" Cuj, ovako na blic, cicni mi se da je imam. Javi mi se na mail...
knjizevnost.5 ivan.s,
Song of Myself I celebrate myself, and sing myself, And what I assume you shall assume, For every atom belonging to me as good belongs to you. I loaf and invite my soul, I lean and loaf at my ease observing a spear of summer grass. My tongue, every atom of my blood, form'd from this soil, this air, Born here of parents born here from parents the same, and their parents the same, I, now thirty-seven years old in perfect health begin, Hoping to cease not till death. Stop this day and night with me and you shall possess the origin of all poems, You shall possess the good of the earth and sun (there are millions of suns left), You shall no longer take things at second and third hand, nor look trough the eyes of the dead, nor feed on the spectres in books, You shall not look through my eyes neither, nor take things from me, You shall listen to all sides and filter them yourself. I am of old and young, of the foolish as much as the wise, Regardless of others, ever regardful of others, Maternal as well as paternal, a child as well as a man, Stuff'd with the stuff that is coarse and stuff'd with the stuff that is fine, A Southerner soon as a Northerner, a planter nonchalant and hospitable down by the Oconee I live, A Yankee bound my own way ready for trade, my joints the limberest joints on earth and the sternest joints on earth, A Kentuckian walking the vale of the Elkhorn in my deerskin leggings, a Louisianian of Geogrian, A boatman over lakes or bays or along coasts, a Hoosier, Badger, Buckeye; At home on Kanadian snow-shoes or up in the bush, or with fishermen off Newfoundland, At home in the fleet of ice-boats, sailing with the rest and tacking, At home on the hills of Vermont or in the woods of Maine, or in the Texan ranch, Comrade of Californians, comrade of free North-Westerners (loving their big proportions), Comrade of raftsmen and coalmen, comrade of all who shake hands and welcome to drink and meat, A learner with the simplest, a teacher of the thoughtfullest, A novice beginning yet experient of myriads of seasons, Of every hue and caste am I, of every rank and religion. ..... I belive a leaf of grass is no less than the journey-work of the stars, And the running blackberry would adorn the parlors of heaven, And the narrowest hinge in my hands put to scorn in machinery. Behold, I do not give lectures or a little charity, When I give I give myself. If you would understand me go to heights or water-shore, The nearest gnat is an explanation, and a drop of motion of waves a key, The maul, the oar, the hand-saw, second my words. No shutter'd room or school can commune with me, But roughs and little children better than they. I see something of God each hour of the twenty-four, and each moment then, In the faces of men and women I see God, and in my own face in the glass. You will hardly know who I am or what I mean, But shall be good health to you nevertheless, And filter and fibre your blood. Failing to fetch me at frist keep encouraged, Missing me one place search another, I stop somewhere waiting for you. Walt Whitman
knjizevnost.6 dkuki,
DOBRO JUTRO Da sam negde u sumi, gde tiho brbljanje potoka uspavljuje moju senu mastu utonulu u razborite grane hrasta kako cvrsto, besno, nestasno probijaju suncane zrake i nadoslu poplavu mirisa, cula, zebnje uskomesano u jedno jutro zadrhtalo na nekom proplanku sa ceznjom sanjara i naivnoscu deteta koje zabrinuto nad svojim hromim zecicem probdi i doceka jutro.
knjizevnost.7 ivan.s,
Kad sam pocinjao uciti Kad sam pocinjao uciti, prvi mi je korak toliko godio, Sama cinjenica svijesti, ovi oblici, moc kretanja, Najmanji kukac ili zivotinja, osjetila, vid, ljubav, Prvi korak, kazem, toliko me zatravio i toliko mi godio Da sam jedva posao, i mjesto da krenem dalje, Pozeljeh da stanem i lutam sve vrijeme, da opjevam to u zanosnim pjesmama. Walt Whitman
knjizevnost.8 veca,
USUD Dok je napolju svitalo, palili su vatre, spremajući lomaču onima koji su hteli pobeći iz mraka. veca
knjizevnost.9 ivan.s,
When I consider how my light is spent Ere half my days, in this dark world and wide; And that one talent which is death to hide, Lodged with me useless, though my sole more bent To serve therewith my Maker, and present My true account, lest He returning chide ; "Doth God exact day-labour, light denied?" I fondly ask : but Patience, to prevent That murmur, soon replies, "God doth not need Either mena's work, or His own gifts; who best Bears His mild yoke, they serve Him best; His state Is kingly; thousands at His bidding speed, And post o'er land and ocean without rest; They also serve who only stand and wait." John Milton
knjizevnost.10 veca,
DETINJSTVO - žega se iz detinjstva najbolje sećaš - upita čan Pol Volođu. - Sećam se kad smo vezivali tranzistor na leđa poštarevom ma- čku. A ti? - Kad smo skratili štiklu obućarevoj ženi. - A ti? okrenuše se obojica Nikoli Vrani. - Kad ste pokušali da me ubijete. - Eh, ti se uvek setiš neke gluposti! - reče Klara. Branko Stevanović
knjizevnost.11 veca,
CRNA MAžKA, Edgar Alan Po Pošto je priča malo duža, šaljem je kao fajl. Pre par godina ostavila je na mene dubok utisak, nadam se da će se i vama dopasti. macka.arj
knjizevnost.12 veca,
SPAS Počelo je odbrojavanje. Tupi podmukli udarci. Pacovi su se sakrili u svoje rupe, isčekujući. veca
knjizevnost.13 ilazarevic,
> Pacovi su se sakrili u svoje rupe, isčekujući. Jedna greščica: kaže se "iščekujući".
knjizevnost.14 pishta,
Ima li negde u gradu da se još uvek kupi knjiga "Kratka povest vremena" od Stivena Hokinga, ili neko od vas zeli da je proda (a da je u dobrom stanju) ?
knjizevnost.15 spantic,
> Ima li negde u gradu da se još uvek kupi knjiga > "Kratka povest vremena" od Stivena Hokinga, ili > neko od vas zeli da je proda (a da je u dobrom Pitaj u knjižari "Bata", JDP.
knjizevnost.16 veca,
>> Jedna greščica: kaže se "iščekujući". :) Znam, greščica u kucanju :) Sorry.
knjizevnost.17 novim,
Priložen je uz poruku lamentbg.zip (10,969) - to je Sezamovcima obećani "Lament nad Beogradom" Miloša Crnjanskog (u čast 100 godina pisca). lamentbg.exe ima i helpić (F1), a naša slova su po YUSCII-ju. Ako neko želi, može da digne source (u TP-u), zameni svojim rasporedom, kompajlira itd. Source je lamenttp.zip (9,585) u PC.PROG.2:pascal. - novim lamentbg.zip
knjizevnost.18 dr.grba,
>> Crnjanskog (u čast 100 godina pisca). lamentbg.exe └────────┬────────────┘ └────── šta ovo znači, oduvek me je zanimalo. Tako sam se svojevremeno zgražavao nad onim "2 veka Vuka". Zar je teško reći "100 godina od rođenja" ili nekako slično ovome?
knjizevnost.19 veca,
PONOR Obuzet tugom, plakao je na njenom ramenu. Svi dani bivali su isti. veca
knjizevnost.20 novim,
> Tako sam se svojevremeno zgražavao nad onim "2 veka Vuka". Zar je teško > reći "100 godina od rođenja" ili nekako slično ovome? Nije. Npr.: "100 godina pisca" i sl. ovome.
knjizevnost.21 dr.grba,
>> > Tako sam se svojevremeno zgražavao nad onim "2 veka Vuka". Zar je >> > teško reći "100 godina od rođenja" ili nekako slično ovome? >> >> Nije. Npr.: "100 godina pisca" i sl. ovome. Jel' mogu da kažem "ove godine je 28 godina mene"? (((:
knjizevnost.22 veca,
* * * Okupana suncem, žudela je za pogledom. veca
knjizevnost.23 milan,
> Jel' mogu da kažem "ove godine je 28 godina mene"? (((: Možeš, ali zašto? Pl poz M
knjizevnost.25 veca,
ODSUSTVO DUHA Parkirao je svoj novi crveni Porše i samouvereno krenuo prema ulazu u zgradu. Očekivano oduševljenje nije ga zateklo. veca
knjizevnost.26 ndragan,
/ Jel' mogu da kažem "ove godine je 28 godina mene"? (((: Danas sam dvadeset pet. Dado Topić
knjizevnost.27 valhala,
>###### Okupana suncem, zudela je za pogledom. Idealan opis tinejdzerke na primorju:))) Sorry, nisam mogao da se suzdrzim. Val.
knjizevnost.28 veca,
>> Idealan opis tinejdzerke na primorju:))) >> Sorry, nisam mogao da se suzdrzim. Ako! Znači, priča je uspela! Do sada već imam tri različite slike. Moj bata je 'video' neku ribetinu :)) ti tinejdžerku, a jedna dru- garica - devojku na ležaljci sa velikim šeširom :) (s obzirom da je priča neki dan napisana, tri slike, nije loše). Inače, hvala ti za ono 'idealan' teško je u dve reči napraviti sli- ku :)
knjizevnost.29 miroslavn,
Posledanja noć Mrak je bio već na poslednjoj stepenici kada je i poslednji talas ne- stao sa kamena, a on je ostao blizu ravne površine, promatrajući njihovu borbu. Neprekidno kuckanje mu je govorilo da ipak nije sam. Vreme, ta ne- umitna reka još je nemo tekla kraj njega, tekla i nestajala u daljini. žak je i ona lagano nestajala u daljini, sklanjala se iz njegove blizine. Ona je znala za njega samo kad bi joj bio potreban. Plavetnilo njegovih očiju je lagano isčezavalo, poprimajući lepe crne tonove noći koja je odavno sti- gla. Poslednji tračak svetla u njima je davno zamro, zamro kada je otišla daleko. Ali negde duboko, u dubini njegove duše ipak je ostala da tinja je- dna mala iskrica. čeleo je da se vrati u prošlost, da skoči i potrči za re- kom, ali mu noge to nisu dozvolile. Ostao je prikovan za to mesto, dok su mu kupine pravile štit. To ga je činilo sretnim, ništa više nije moglo da mu priđe, da ga povredi. Ali nije ni trebalo, on je već bio ranjen, njegovo maleno srce je stalo od silnih uboda. Nije bilo nikog da ga leči, da mu na bolnu dušu stavlja Amorove meleme. Reka se ponovo čuje u blizini, ali na starom mestu više nema ništa. Mo- re je prekrilo sve. Kamen je izgubio bitku, ali njegov kupinast štit i dalje stoji, štiti ga od oluja velikih noći. Mrak je bio već na poslednjoj stepenici kad je i poslednji talas nestao. napisao Aleksandar Hercog
knjizevnost.30 miroslavn,
Opa mala greščica u kucanju. Priča se zove "Poslednja noć" mm
knjizevnost.31 nemo,
le capitaine nemo: pesma za danas (i za bilo koji drugi dan) =============================================================================== PRAVI ŠAH čivot je poput šahovskog meča u kome se igrači bore za šahovskom tablom i u kojem imate tek toliko vremena da odigrate svoje poteze Jer časovnik neprestano otkucava i ako oko jednog poteza predugo razmišljate za toliko ste vremena skratili vlastiti život A vaš vas protivnik mračan ili vedar (koji je a možda i nije sam život) prosto ujeda svojim prodornim pogledima ili vam bestidno namiguje ili vam duva u lice ili sedi ukrštenih nogu ili ih proteže ili se jednostavno muva uokolo i ponaša kao kakvi drski neranjivi bog koji vam čita misli i prodire u srce Jer jedan jedini prenagljeni potez može vas uništiti Zato morate igrati pravi šah (poput meča u kome je Fišer pobedio Spaskog) I ako vaše nepromišljeno otvaranje nije bilo baš previše briljantno morate igrati na pobedu a ne na remi i odjednom napasti sa novom Nabokovljevom varijantom I tada Ga konačno pobediti sa nekom novom završnicom o kojoj niko nije čak ni sanjao Ima još vremena - Vi ste na potezu Lorens Ferlingeti preveo: Vojo Šindolić
knjizevnost.32 nemo,
le capitaine nemo: priča za danas =============================================================================== = CRVENI I BELI Sasvim blizu nas, na puškomet od kolibe, nalazi se još jedna, slična njoj, samo još prostija. Tamo stanuje naš čuvar sa ženom i dvoje starije dece: kćerkom, koja sprema jelo za ljude i krpi mreže, i sinom, koji pomaže ocu u vađenju vrški i nadgledanju ustava u ritu. Dvoje mlađih su u Arlu, kod babe; oni Će ostati tamo dok ne nauče čitati i dok se prvi put ne pričeste, jer ovde bi bili suviše daleko od crkve i škole, a onda, vazduh na Kamargi ne bi nimalo godio tim mališanima. I zaista, kada dođe leto, kad bare presuše, a belo blato po kanalima ispuca od velike žege, na ostrvu se ne može stanovati. Video sam to jedanput, u avgustu, kada sam doŠao u lov na divlje patke i neću nikada zaboraviti tužan i svirep izgled toga zažarenog predela. na pojedinim mestima bare su e pušile na suncu kao ogromni kotlovi, čuvajući sasvim na dnu ostatke života, gmizanje daždevnjaka, paukova, vodenih muva, koji su tražili vlažne kutove. vazduh je bio zagađen, izmaglica od kužnog isparenja tromo je lebdela, puna bezbrojnih rojeva komaraca. Kod čuvara svi su cvokotali, svi su bili u groznici, i bilo je žalost videti žuta, izdužena lica, suviše krupne oči okružene modrim kolutovima u tih jadnika koji su bili osuđeni da se vuku tako tri meseca na nemilosrdnom suncu, koje prži bolesnike u groznici, a ne greje ih ... Tužan je i mučan život čuvara lova na Kamargi! Ovaj bar ima ženu i decu uza se; ali na dve milje odande, u močvari, stanuje jedan čuvar konja, kojiživi sasvim sam preko cele godine i provodi život kao pravi Robinson. U njegovoj trščanoj kolibi, koju je sam podigao, nema nijedne posude koju nije on napravio, počev od mreže za spavanje ispletene od rogozine, od tamarisovih stabala, pa do brave i ključa od belog drveta, koji zatvaraju to čudno obitavalište. žovek je u najmanju ruku isto toliko čudnovat koliko i njegov stan. To je neka vrsta ćutljivog filosofa, kao što su obično osamljenici, a ispod gustih, čupavih obrva krije mu se nepoverljivost seljaka. kada nije na paši, možete ga naći kako sedi pred vretima i sa detinjom, dirljivom prilježnošću sriče neku od onih ružičastih, plavih ili žutih brošura što obavijaju fiole sa lekovima koje on upotrebljava za svoje konje. Taj jadnik nema druge razonode do čitanja, ni druge knjige do te. Mada stanuju u susednim kolibama, naš čuvar i on se ne viđaju. Izbegavaju čak i da se sretnu. Jednoga dana, kada sam pitao Tumarala za razlog te netrpeljivosti, on mi odgovori sa ozbiljnim izrazom lica: - To je zbog ubeđenja... On je crven, a ja sam beo. I tako, čak i u toj pustinji, u čijoj bi samoći trebalo da se zbliže, ta dva divljaka, neznalice i prostodušni jedan koliko i drugi, ta dva Teokritova govedara, koji jedva ako jedanput godišnje odu u varoš i kojima male kafane u Arlu, sa svojim pozlatama i ogledalima, izgledaju sjajne kao dvorovi Ptolomeja, našla su nažina da se mrze, u ime svojih političkih ubeđenja. Alfons Dode: "Pisma iz mog mlina" preveo: čivojin čivojinović
knjizevnost.33 nemo,
┌────────────────────┐ │ le capitaine nemo: │ A WHITER SHADE OF PALE │ SONG FOR TODAY │ (Procul Harum) └────────────────────┘ We skipped the light fandango And turned cartwheels cross the floor. I was feeling kind of seasick But the crowd called out for more. The room was humming harder And the ceiling flew away When we called out for another drink The waiter brought a tray And so it was that later As the miller told his tale That her face at first just ghostly Turned a whiter shade of pale. She said "There is no reason, And the truth is plain to see," But I wandered through my playing cards And would not let her be One of sixteen vestal virgins Who were leaving for the coast And although my eyes were open They might just just have well been closed. And so it was that later As the miller told his tale That her face at first just ghostly Turned a whiter shade of pale. ŠAdditional lyrics sung in concert: Ć She said she wanted shore leave Tho in truth we were at sea So I took her by a looking glass And forced her to agree Saying you must be the mermaid Who took Neptune for a ride Well she smiled at me so sadly That my anger straightway died And so it was, etc...
knjizevnost.34 fancy,
Evo... tek je pola 5, a ja palim poslednju cigaretu za danas... Preterao sam, ali veliki MAG pesme je među nama... Dame i Gospodo... Alison Elvis Costello Oh it's so funny to be seeing you after so long, girl And with the way you look, I understand that you are not impressed. But I heard you let that little friend of mine Take off your party dress. I'm not gonna get too sentimental Like those other sticky valentines, 'cause I don't know if you are loving somebody. I only know it isn't mine. Alison, I know this world is killing you. Oh, Alison, My aim is true. Well, I see you got a husband now. Did he leave your pretty fingers lying in the wedding cake? You used to hold him right in your hand. I'll bet he took all he could take. Sometimes I wish that I could stop you from talking When I hear the silly things that you say. I think somebody better put out the big light, 'cause I can't stand to see you that way. Alison, I know this world is killing you. Oh, Alison, My aim is true. My aim is true. My aim is true. ad lib.
knjizevnost.35 nemo,
┌────────────────────────┐ │ le capitaine nemo │ │ priča za danas │ └────────────────────────┘ ************************************************************************ JEDNO NE TAKO JEDNOSTAVNO PROŠLO VREME Shuzo Hamaka i Yoni Ohchi sretoše se kao po običaju ispred stare poštanske zgrade. Ona je dolazila iz gimnazije, a on iz ureda. Bez ijedne reči uputiše se prema Parku predaka. Neka dvostruka tuga pomračivala je njihova mladalačka lica, odavajući njihovu sudbonosnu odluku. Budući da su se roditelji protivili njihovoj vezi i da im je siromaštvo uskraćivalo svaki drugi izlaz, nije im preostajalo ništa drugo nego da prestanu živeti taj bezrazložni život. Odšunjaše se izmedju stabala da bi stigli do skrovišta koje beše označio Shuno, malog gaja od drvenaste paprati. Park će se u svakom slučaju uskoro zatvoriti i imaće celu noć kao poslednju zaštitu. Ispružiše se na golu zemlju, a već njena svežina, uprkos toplom vremenu, bejaše predznak smrti. Ljubili su se dugo, bez kraja i konca, nežno i besomučno, po prvi i poslednji put. Pošto behu popravili odeću, Shuzo izvuče iz džepa kutijicu s pet žileta za brijanje i iz nje izvadi dva s kojih skine njihov papirnati omotač. Prvi pruži Yoni koja ga prihvati kao što se prima cvet ali s ozbiljnim smeškom. Tada mu ona, bez kolebanja, prereza vene na desnom ručnom zglobu dok on učini isto s drugim žiletom na devojčinom levom zglobu. Potom ljubavnici spojiše ruke s kojih je curkom curila krv upravo zato da se njihove krvi dokraja i zauvek venčaju. I oni blago usnuše, jedno uz drugo, gledajući širom otvorenih očiju u nebo natopljeno noći. Biće da ih je smrt istovremeno otela ujutro, malo pre osam sati, onog 6. avgusta 1945, u Hirošimi, a njihova tela, sjedinjena u ljubavi i smrti, ne behu nikad pronadjena. autor: Marcel Marien (1920-) belgijski književnik prevela: Višnja Machiedo posrbio: Srdjan Pavlović
knjizevnost.36 dr.grba,
>> │ le capitaine nemo: │ A WHITER SHADE OF PALE >> │ SONG FOR TODAY │ (Procul Harum) E, ova ti se pozlatila! P.S. Song for today sugerira nameru da svakodnevno produciraš poruku sličnog sadržaja. Jel' ti to stvarno i nameravaš?
knjizevnost.37 dr.grba,
>> Alison >> Elvis Costello Narode, šta vam je? Povampirilo se sećanje na stare, dobre... E, živi bili!
knjizevnost.38 mnikolic,
NOĆNI STIHOVI NA MIRNOJ FARMI ----------------------------- istina je tačno iste veličine kao i svemir i moje su oči uske piljim u jedan od mojih noktiju njegova masa je ružičasta njegova ivica je plava od ugljene prašine on raste na vrućoj dobro uhranjenoj ruci podižem pogled i usisavam dim prozori su crni ljudi bivaju ubijani prvi put kada sam sreo devojku zvanu Helen rekla mi je "novac je osnovica života" drugi put kada sam je sreo rekla je "novac je osnovica života" ljudi bivaju ubijani piljim u te tri reči iskucane u crnom istinite su to reči ali one ne krvare ne umiru i ne trunu surovost opštih mesta surovost redova vožnje nisam video mnogo sveta ali sam video dovoljno upoznao sam više užasa u pola sata nego što ću ikada imati veštine da iskažem moja desna ruka umiruje moju levu ruku upoznao sam više lepote u pola minute nego što ću ikada imati veštine da iskažem napravio sam ljubazan mali osmeh sećajući se plemenitosti u mnogim gradovima toliko mnogo dobrih ljudi a ljudi bivaju ubijani. Adrijan Mičel prevod: Gordana Draganić i Aleksandar Carić
knjizevnost.39 novim,
moja supruga pozdravlja sve sa sezama i šalje kao svoj prilog jedan tekst Migela de Unamuna (iz zbirke Unamunovih članaka "O gradjanskom ratu i miru", koja izlazi za 20-ak dana u izdanju beogradskog Vremena knjige). tekst je uvodni u knjizi, a ako se ljudima svida, može poslati još koji (na žalost, ne i celu knjigu, jer je (c).) fajl uz poruku: UNAMUNO.ZIP (7995 b) unamuno.zip
knjizevnost.40 alenin,
Postovanje Neko ce mozda da pomisli da je ovo sto sledi reklama ..ali nije to je samo obavestenje kako mozete jeftinije da prodjete ako resite da nabavite koju knjigu.....Naime , na INFOSYS BBS-u postoji mogucnost narucivanja knjiga pouzecem, mi sa infosys-a nista ne zaradjujemo na tome , a i BBS je potpuno besplatan...Knjige izdavaca koje proturamo ;) na taj nacin su najjeftinije , cak su jeftinije nego kad bi i direktno kupovali od nekih izdavaca. Imamo skoro sve izdavace iz BGD a uskoro i iz YU :) ... Dakle ...iskoristite mogucnost dok jos postoji i nabavite sebi to sta vam treba jeftinije i bez potrebe da obijate noge trazeci po prodavnicama i gurajuci se po autobusima :) *** INFOSYS BBS *** 1768-526 ** 22 - 09 **
knjizevnost.41 veca,
Uz poruku okačena priča: NOĆ NA ORGIJI Majkl Vajlding mv.arj
knjizevnost.42 mirkot,
Ko zeli dobar primer lepe knjizevnosti neka procita GEORGES-ov resume.
knjizevnost.43 novim,
Đorđo Manganeli: STOTI KRATKI ROMAN-REKA Jedan pisac piše jednu knjigu o jednome piscu koji piše dve knjige o dvojici pisaca, od kojih jedan piše zato jer voli istinu, a drugi zato jer mu je za nju svejedno. Prema toj dvojici pisaca bivaju napisane ukupno dvadeset dve knjige, u kojima se govori o dvadeset dvojici pisaca, od kojih neki lažu ali ne umeju da lažu, drugi lažu namerno, drugi traže istinu znajući da je nije mogućno naći, drugi veruju u to da su je pronašli, drugi su mislili da su je našli, ali u nju počinju da sumnjaju. Dvadeset i dvojica pisaca stvorili su ukupno tri stotine četrdeset i četiri knjige u kojima se govorilo o pet stotina i devetorici pisaca, budući da se u više no jednoj knjizi jedan pisac ženi jednom spisateljicom, i da imaju između tri i šest sinova, sve odreda pisce, osim jednoga koji radi u banci, i biva ubijen u jednoj pljački, a potom se otkriva da je bio u kući, pišući jedan sjajan roman o jednome piscu koji odlazi u banku i gine u nekoj pljački; pljačkaš je, u stvari, sin pisca koji je glavni junak drugog jednog romana, a roman je izmenio naprosto zato što je za njega postalo nepodonošljivo da i dalje žiivi zajedno sa svojim ocem, piscem romana o propadanju građanske klase, a posebno jedne porodične sage, u kojoj se pojavljuje i jedan mladić, potomak jednog romanopisca, koji je napisao jednu sagu o propadanju građanske klase, čiji potomak beži od kuće i postaje pljačkaš i u jednoj pljački ubija jednog bankara, koji je, u stvari, bio jedan pisac, i ne samo to, nego i jedan od njegove braće koji je pogrešio roman i uz preporuke nastojao da izmeni svoj roman. Pet stotina i devetorica pisaca piše osam hiljada i dva romana u kojima se pojavljuje okruglo dvanaest hiljada pisaca, koji pišu osamdeset i šest hiljada tomova, u kojima se nalazi jedan jedini pisac, manijakalni i melanholični mucavac, koji piše jednu knjgu o jednom piscu koji piše jednu knjigu o jednom piscu, ali odluči da je ne završi, pa mu zakaže sastanak, i ubije ga, prouzrokujući time reakciju usled koje umru dvanaest hiljada, pet stotina i devetorica, dvadeset dvojica, dvojica, i jedini tvorac s početka koji je tako postigao cilj da, zahvaljujući svojim posrednicima, otkrije jedino potrebnog pisca, čiji je kraj ujedno i kraj svih pisaca, računajući tu i njega samog, pisca tvorca svih pisaca. ____ G. Manganeli (Giorgio Manganelli, r. 1922. u Milanu), pisac priča, eseja i kritika, prof. engleske književnosti na Filozofskom fak. u Rimu, izuzetno originalan autor. Deviza njegove poetike je: "Literatura je asocijalnost, provokacija i mistifikacija". Ova priča je iz knjige "Stotina: Stotinu kratkih romana-reka" (1979).
knjizevnost.44 veca,
Rould Dal KUžKA kuchka.arj
knjizevnost.45 nemo,
╔════════════════════════════════════════════════════════════╗ ║ "Ona sedi tamo i čeka, negovanim prstima vrteći kosu. ║ ║ žeka - šta? Volela bih da znam. ║ ║ Avgust je. ║ ║ čivot će mi se promeniti. Osećam to." ║ ╠════════════════════════════════════════════════════════════╣ ║ Rejmond Karver, iz priče "Debeli", ║ ║ zbirka priča : "O čemu govorimo kada govorimo o ljubavi" ║ │ ╚════════════════════════════════════════════════════════════╝ fancy, happy birthday! ----------------------- Šta sam činio da nemoguće učinim mogućim Jedan. S Margaritom sam vodio ljubav samo u jednom položaju - ja odozgo, ona odozdo. Nismo majmuni. Dva. Kad god sam mogao odlazio sam na okean. Dok Svete Monike mi je bio omiljeno mesto, ali odlazio sam i na dok Malibu, na plažu Topanga, na plažu Zumba, u luku Njuport. Ponekad sam pecao. Skuše ciče kada ih izvučete iz vode, ali verovatno da ništa ne osećaju. Sigurno ne znaju šta im se događa. Tri. Najteže mi je padala briga o kilogramima. Nikada se neću udebljati ukoliko to od mene zavisi. Jeo puno celera, pet - šest paradajza, salatu. Proždirao krastavce da bih zavarao glad. žetiri. Govoriti Margariti isto je što i prosipati reči u vetar - kako je to moja majka govorila. Na jedno uvo joj uđe, na drugo izađe. Ipak pokušavam. Pet. Svakog dana pretrčim četiri milje oko igrališta za golf u Tarzani. Ponekad trčim s Martijem, ali mnogo češće trčim sam; on je kao starkelja - žalosno je videti kako se njegove sisice drmusaju dok trči, ponestaje mu dah, i na svakih sto metara moli me da stanem i sačekam ga. Jedan krak staze proteže se uz obalu reke Los Anđeles. Grozno mesto. Šest. Drvo duguljastih listova, koje raste u mom dvorištu, baca senku na ogradu od opeka. Ako pirne makar i najslabiji vetrić, oblaci senki migolje se po zidu. Sedam. čivot u tropskom raju. Laguna je predivna reč. Laguna. Ne znam zašto mora da se tuca s Martijem. Osam. Ako se uopšte tuca. On je četrdesetogodišnjak kao i ja, a nije ni približno u takvoj snazi. Šta ona ima od toga ? Mogao sam da je pitam. Devet. Uradio sam još nešto : prestao sam da pušim. Deset. Otišao sam u Tajdžuanu i kupio Margariti torbu od armadilske kože s dugmadima od crvenog stakla. Šape vise ispod praznog trbuha, gde Margarita može da stavi stvari. Jedanaest. Kad smo bili na fakultetu, tucala se s našim zajedničkim drugom Kembelom, dramskim piscem. Gizdavi Kembel je imao četrdeset i pet kila i dosezao mi je do ramena, ali bio je oštrouman. I umeo je sa ženama. Dvanaest. Voleo sam svoju ženu. Trinaest. Doktore Ejzenberg, pomozi mi. Ti komedijašu, ti. žetrnaest. Koliko mi je poznato, Margarita je spavala sa Kembelom, Martijem i sa mnom. Mislim da je bar jednom otišla u krevet i sa Normanom Hasom. Preležao je dečju paralizu i bio je kržljaviji od Kembela. Mogao je da pokreće samo jednu ruku, i to ne potpuno. čena je svetica, verovatno ona to tako gleda. Petnaest. Kupio sam sebi čizme od armadila. Mladunci armadila, Bože, kako je to tužno. Nosim njihovu majku na nogama. Šesnaest. Mi smo deo prirode. Smog je deo prirode. Pokušao sam da naučim da volim smog. Udisao sam ga duboko dok sam trčao, i tako je postao deo mene. Slušao sam kako loptice za golf fijuču u krošnjama topola i udisao vazduh punim plućima. Preskakao sam sićušne zmije. Govorio sam sebi da će mi se, kada bude došlo vreme da umrem, to činiti sasvim prirodnim. Možda neumitnim. Možda lepim. Sedamnaest. Ovo su neke stvari koje nikad nisam koristio a koje su se za ovo vreme nagomilale: razglednica iz Francuske sa slikom žene sa obnaženim grudima i jednim zatvorenim okom koje ukazuje na požudu; "bjuik", model iz 1941., s rezervnim točkovima postavljenim sa strane i izduvnim ventilima; aluminijumski novčić iz Italije; crni oblutak s plaže s urezanim tragom kvarca; sušena riba kupljena u prodavnici suvenira na doku Santa Monika; srebrna medalja sa likom Bendžamina Franklina; bela lobanja životinjice s dugim prednjim zubom. Osamnaest. Dugo sam noću šetao i razmišljao o svetu. Devetnaest. Mi nismo ni majmuni ni psi. Nešto smo drugo. Dvadeset. žetrnaest godina. Još malo pa će se navršiti četrnaest godina. Vreme je prošlo dok sam lupio dlanom o dlan, čini mi se da smo još juče bili neiskvarena deca, u Tusonu. Dvadeset jedan. Pokupio sam auto-stoperku na uglu bulevara Sanset i Douini i odvezao je do plaže Zumba. Dvadeset dva. žemu uopšte ovaj život ? Dvadeset tri. Sve u svemu, trudio sam se. To mogu da potpišem. Voleo sam smog, voleo sam požutelu travu koja od polovine maja mrtva počiva na brežuljcima; voleo sam dugačke krivudave trake auto-puta koje spajaju delove grada; voleo sam južni vetar koji je i ljude čeličnih nerava dovodio do ludila; zimi sam voleo kišu. Dvadeset četiri. Pokušaj da budeš anđeo - vidi kuda će te to odvesti. Dvadeset pet. Slatka mala sa Istočne obale. Usred noći me je odvukla ispod tornja gde sede spasioci sa plaže i pričali smo dok nije svanulo, cele noći sam pušio njene cigarete i slušao šum talasa. Pljas-pljas-pljas . Prokleto tužan zvuk. Dvadeset šest. Imao sam problema sa video slikom svoga života. Stalno sam iščezavao i vraćao se. Dvadeset sedam. Dao sam novac : Gradu Nade; Udruženju distrofičara; Udruženju dobrih suseda; Fondu za borbu protiv srčanih oboljenja; Izviđačima; dvema devojčicama , Meksikankama, koje su mi na pragu kuće nudile mirišljave sveće; auto-stoperki. Dvadeset osam. Sanjao sam da je moj otac mala plava piramida s jednim smeđim okom, kao na novčanici od jednog dolara. U snu mi se oblik koji je otac poprimio činio sasvim prirodnim. Dugo smo razgovarali o životu. Nisam čovek koji sanja zanimljive snove, oni kojih se mogu setiti nisu čudni i neobični kao što je ovaj. Obično sanjam opšte poznate snove: ili sam golišav u gomili nepoznatog sveta, ili letim iznad brda. S vremena na vreme sanjam snove o princezi iz bajke i tako nežnoj ljubavi da se budim obliven suzama. Dvadeset devet. Ejzenberg je rekao da tako nešto treba očekivati. Onda se grohotom nasmejao. Trideset. Ja ni u čemu nisam velik. To nije sasvim tačno. Priželjkujem. Ja sam veliki sanjar, možda. Trideset jedan. Ispričao sam devojci šta moram imati da bih živeo. Ljubav, toplinu, neku osobu- da ne budem sam. Dodirnula me je. Ne, ne želim to, rekao sam. Ne razumeš. Razumem, rekla je. Lezi i osluškuj talase. Trideset dva. Odvezao sam je čak do Santa Barbare i ostavio kraj auto-puta, pored ogromnog stabla na ulici Anakape. Kuda se uputila ? Mislim da ni ona nije tačno znala kuda će. Da li je trebalo da osetim odgovornost za nju ? Da joj ne dozvolim da putuje obalom ? Da je, pre svega, uopšte ne primim u kola, zato što sam dobro znao šta će se desiti, jer sam to želeo, jer je ona to želela. Mislim da nikada neću znati odgovor. Trideset tri. Odveo sam Margaritu i Martija na večeru u restoran "Jeloufingers" na bulevaru Ventura. Napio sam ih i onda sam bez ikakvog razloga zapodenuo kavgu sa konobaricom. Ustao sam od stola, otišao kući i ostavio Martija i Margaritu da izglade stvar. Mislim da nijedno od njih nije bilo u stanju da hoda ili sastavi poštenu rečenicu nakon onolikog pića koje sam im nalio. Trideset četiri. Sedeo sam ispod drveta u dvorištu i posmatrao senke koje je stvaralo duguljasto lišće. Nisam imao sreće u životu. Fransoa Kemoan prevela Milena Petrović (preuzeto iz knjige "Psihopolis - Savremena američka priča", Prosveta Beograd, 1988. -------------------------------------------------------------------------- p.s. we all know this world's killing allison, but we're not immune, too
knjizevnost.46 nemo,
LUKA, NJEGOVA PROUžAVANJA POTROŠAžKOG DRUŠTVA Pošto napredak ne-poznaje-granice, u Španiji se prodaju pakla sa trideset i dve kutije šibica (čitati palidrvaca) a na svakoj od njih je po jedna sličica šahovskih figura. Munjevitom brzinom, jedan lukavi gospodin izbacio je na tržište šah čje trideset sve figure mogu služiti i kao šoljice za kafu; skoro odmah zatim Pazar dva sveta proizveo je šoljice za kafu koje povodljiivijim gospodjama nude veliki izbor dovoljno čvrstih prslučića, posle čega je Iv Sen Loran oblikovao prsluče u kome se mogu poslužiti dva poširana jajeta na izuzetno sugestivan način. Šteta što do sada niko nije pronašao neku drugačiju primenu poširanih jaja, to obeshrabruje one koji ih jedu uz duboke uzdahe; svakoj sreći dodje kraj, a danas je teško sastaviti kraj s krajem, uzgred budi rečeno. Hulio Kortasar prevela: Aleksandra Mančić-Milić (iz knjige "Dnevnik o priči" Hulia Kortasara, biblioteka SPEKTAR, Bratstvo-Jedinstvo, Novi Sad, 1987.)
knjizevnost.47 veca,
Horhe Luis Borhes ALEF alef.arj
knjizevnost.48 ivan.s,
Horhe Luis Borhes Bozije Pismo bpismo.arj
knjizevnost.49 veca,
SPOMEN žekala je da padne veče. Pokupila svoje stvari i otišla. Kineska vaza ostala je usamljena. Prašnjava. veca
knjizevnost.51 dr.grba,
Izjava ljubavi -------------- Dragan Grbić (transkripcija) Sunce se spušta iza planine. Vetar piči kroz kosu. Bog te jeb'o, al' te volim.
knjizevnost.52 ssokorac,
─┼┤ Izjava ljubavi :))))))))))))))))) E, bože, izvaljah se od smeha :). Vidi se da si poetska duša, hoćemo još :).
knjizevnost.53 ndragan,
/ Deset. Otišao sam u Tajdžuanu i kupio Margariti torbu od Tihuana? Zvuči mi logično, to je nešto blizu Meksika.
knjizevnost.54 veca,
>> E, bože, izvaljah se od smeha :). Vidi se da si poetska duša, >> hoćemo još Mogu ja na mail da ti pošaljem još toga :)))
knjizevnost.55 milan,
> / Deset. Otišao sam u Tajdžuanu i kupio Margariti torbu od > > Tihuana? > > Zvuči mi logično, to je nešto blizu Meksika. To ti je ono iz serije "Hebiga to sam ha!" kako su govorili četnici kada su ih prozivali na španskom po Južnoj Americi. Piše se Tijuana a, eto, ono "j" čita kao h. Ovde je sa "Tajdžuanom" stvar još zabavnija jer je neko (?;)) ovo pročitao "po američki". Neobrazovani Amerikanci - izvinjavam se na ovom pleonazmu ;) - i latinizme čitaju u anglosaksonskoj fonetici pa vice versa ispada vajse verza. ;)) Pl poz M
knjizevnost.56 dikla,
> ─┼┤ Izjava ljubavi > > :))))))))))))))))) > > E, boze, izvaljah se od smeha :). Vidi se da si poetska dusa, hocemo > jos :). Nije bas izjava ljubavi, ali je poziv za istu.... DoDZi draga dovece, nemoj biti govece !
knjizevnost.57 drazen,
> Sunce se spusta iza planine. > Vetar pici kroz kosu. > > Bog te jeb'o, al' te volim. Ovo je prepev stare crnogorske ljubavne pesme. Citiram: "Vetar pici niz Moracu, al' te volim, jebes mi mater." Pl poz D
knjizevnost.58 novim,
> četnici kada su ih prozivali na španskom po Južnoj > Americi. Piše se Tijuana a, eto, ono "j" čita kao h. > Ovde je sa "Tajdžuanom" stvar još zabavnija jer je > neko (?;)) ovo pročitao "po američki". Neobrazovani > Amerikanci - izvinjavam se na ovom španski jest j=h, ali latinoamerikanosi umeju da upotrebe j=dž (ili =đ; Fujimoro/Fuhimoro/Fuđimoro/Fudžimoro). tako da sve skupa, s Tij/h/džuanom, biva po našem (što definitivno nije četnički proper, uveren sam) "moš' da bidne, al ne mora da znači". (ću pitnem ženu za Tijuana-slučaj, pa će vi javnem.)
knjizevnost.59 novim,
>> ─┼┤ Izjava ljubavi "mesec sija ko tepsija, volem te aster, j*beš mu mater" (navodno iz doba Aster Vilijams, ono na vodi)
knjizevnost.60 veca,
>> DoDZi draga dovece, >> nemoj biti govece ! Zamolila bih za malo konstruktivnije izjave ljubavi! :) Hej, pa zar i ovo malo prostora za književnost, da zagadimo?!
knjizevnost.61 fancy,
ŮŢ> "Vetar pici niz Moracu, ŮŢ> al' te volim, jebes mi mater." Radi potpunog uvida u lepotu crnogorskog stvaralaštva, moram da napomenem da je ovo iznad ipak srbijansko viđenje pesme koja je u originalu imala prelep i nadahnjujući drugi stih: "...al' te volim, da jebe oca." Fancy
knjizevnost.62 fancy,
ŮŢ> "mesec sija ko tepsija, ŮŢ> volem te aster, ŮŢ> j*beš mu mater" Ne znam šta Aster X ima na ovo da kaže, al' kad je krenulo sa ljubavnim izjavama, da se nadovežem i ja sa jednim originalom: "vidi gnjurca, volim te do mojega"
knjizevnost.63 ladislavs,
> Tihuana? > Zvuči mi logično, to je nešto blizu Meksika. On the contrary, to je U Meksiku, a blizu je San Diego, CA. Dakle prevod je još bedniji nego što ispada po Tvom tumačenju (ili Ameri stvarno to mesto zovu Tajdžuana - mada je onda logičnije Tajdžuena ;). ciLa.
knjizevnost.64 dgavrilovic,
>> četnici kada su ih prozivali na španskom po Južnoj >> Americi. Piše se Tijuana a, eto, ono "j" čita kao h. >> Ovde je sa "Tajdžuanom" stvar još zabavnija jer je >> neko (?;)) ovo pročitao "po američki". Neobrazovani >> Amerikanci - izvinjavam se na ovom > > španski jest j=h, ali latinoamerikanosi umeju da upotrebe > j=dž (ili =đ; Fujimoro/Fuhimoro/Fuđimoro/Fudžimoro). tako da > sve skupa, s Tij/h/džuanom, biva po našem (što definitivno > nije četnički proper, uveren sam) "moš' da bidne, al ne mora > da znači". (ću pitnem ženu za Tijuana-slučaj, pa će vi > javnem.) Nije da sumnjam u tvoju ženu, mada da znaš da moja glasa za h, ali mislim da nema potrebe za daljom raspravom, jer ima jedna pesmica na poslednjem albumu J. J. Cale-a koja se zove Tijuana i u kojoj čovek lepo peva, sa začudo jasnim izgovorom, Tihuana.
knjizevnost.65 nbatocanin,
> Sunce se spušta iza planine. > Vetar piči kroz kosu. > > Bog te jeb'o, al' te volim. Na nebu zvezde i poneki mesec. Mesec sija ki tepsiče, Nišava trkalja kamenčiki. Ti si moj cvet, ja sam tvoja rosa. Volim te Mico, jebeš mi mater! :)))))
knjizevnost.66 novim,
> Zamolila bih za malo konstruktivnije izjave ljubavi! :) > Hej, pa zar i ovo malo prostora za književnost, da zagadimo?! ajd sad onda ovo (na temu ljubomore, ljubavi do i posle smrti, etc. - Fancy will love it!): Danilo Kiš: JA ODAVNO SENKA Ja odavno senka u kraljevstvu mraka Al' se stalno pitam dok prolaze sati Ko te sada drnda, ko te sada aka Ko te sada cima, ko te sada klati Dok godine idu prelazim u cveće Prelazim u trave i rastem u žitu, Al se stalno pitam ko ti sada meće Ko te sada guzi, kome pušiš kitu. I tako ja ležim, senka krute smrti, A neko te vrti, a neko te trti Moje mrtvo srce još jednako zebe Jer znam sred žalosti što sa tebe kriči Neko će već tako snažno da ti zbiči Da ćeš najzad reći: e, ovaj me jebe! (objavljeno u poslednjem broju Književnih novina)
knjizevnost.67 novim,
>>> Piše se Tijuana a, eto, ono "j" čita kao h. >> španski jest j=h, ali latinoamerikanosi umeju da >> upotrebe > Nije da sumnjam u tvoju ženu, mada da znaš da moja > glasa za h, jeste, j=h, u to nema sumnje. jedino što se mora imati na umu da postoje bilingvalne ("nepismene") zajednice baš tamo, ili se mora imati na umu da je autor dotične priče Amer ("nepismen", odnosno "piscu-se-tako-hoće")... (razume se, moja žena tvrdi da je j=h pa h. svakako da se pokoravam toj interpretaciji, kuvam kafu za kaznu, itd. itd.) (ps: ma otkud uopšte napisah prethodnu poruku!)
knjizevnost.68 milan,
> ŮŢ> "Vetar pici niz Moracu, > ŮŢ> al' te volim, jebes mi mater." > > Radi potpunog uvida u lepotu crnogorskog stvaralaštva, moram da > napomenem da je ovo iznad ipak srbijansko viđenje pesme koja je > u originalu imala prelep i nadahnjujući drugi stih: > "...al' te volim, da jebe oca." Brđani su, međutim, kada si sišli sa "onijeh brda o'đe da brste", modernizovali i svoj književni izraz. U postšezdesetosmaška vremena bili su uglavnom hipici (neobrijani i zapušteni ali zato i dalje alavi) pa su takve pesme, kaobajagi hipičke, pisali u po paraliterarnim časopisima. Evo jedne, u kojoj poreklo autora odaje završni stih strofe: "Kiša pada voz polazi ja je ljubim ona plače Bog te jeb'o Kiša i dalje pada voz i dalje polazi ja je i dalje ljubim ona i dalje plače jebo te Bog" Pl poz M
knjizevnost.69 milan,
>>> ─┼┤ Izjava ljubavi > > "mesec sija ko tepsija, > volem te aster, > j*beš mu mater" > > (navodno iz doba Aster Vilijams, ono na vodi) "Sunce sija k'o tepsija, Obasjava rečno dno, Sve se ribe oznojile, Biće zlo, Biće zlo!" (Pesma koju je zmaj Jova mogao napisati, a nije!) Pl poz M
knjizevnost.70 bbaja,
>|| U postsezdesetosmaska vremena bili su uglavnom hipici >|| (neobrijani i zapusteni ali zato i dalje alavi) pa su takve >|| pesme, kaobajagi hipicke, pisali u po paraliterarnim >|| casopisima. Evo jedne, u kojoj poreklo autora odaje zavrsni >|| stih strofe: To ti je, bre Milane, PUNK. I to jos 68+. Pa ti vidi ko je bio avangarda avangarde.
knjizevnost.71 bbaja,
>|| Danilo Kis: >|| >|| JA ODAVNO SENKA Sjajno!!!
knjizevnost.72 drazen,
> > Radi potpunog uvida u lepotu crnogorskog stvaralastva, moram da > napomenem da je ovo iznad ipak srbijansko videnje pesme koja je > u originalu imala prelep i nadahnjujuci drugi stih: > "...al' te volim, da jebe oca." Poetsko stivo sam naveo onako kako sam cuo od jednog Crnogorca. Koji opet tvrdi da je cuo od Ocivad-a (O.Davico). Pl poz D
knjizevnost.73 drazen,
> Zamolila bih za malo konstruktivnije izjave ljubavi! :) > > Hej, pa zar i ovo malo prostora za knjizevnost, da zagadimo?! A jel' moze jedna haiku pesma ciji je autor KGB (Knjizevnik Goran Babic)? Nije ljubavna, ali je antologijska. "Prolece je. Pticice se zajebavaju na grani." (OKO, Zagreb, pre jeno pet do sest godina) Pl poz D
knjizevnost.74 drazen,
> Danilo Kis: > > JA ODAVNO SENKA > > ... > > (objavljeno u poslednjem broju Knjizevnih novina) Sjajno. Kao duhovni domet, pesma stoji tek malo ispod Mantijinog pitanja "Jel' tvrdji od stafete". Sto je najvisi duhovni domet srbosonicnih "pjesnika" iz perioda bezparlamentarnog socijalizma. Pl poz D
knjizevnost.75 novim,
> Danilo Kiš: > > JA ODAVNO SENKA > (objavljeno u poslednjem broju Književnih novina) i evo, prekucavam i ono što je objavljeno ispod pesme, u napomeni; nisam juče to ukucao, dok nisam proverio danas kod gl. ur. Knj. novina njenu autentičnost, kao i slučaj pesme; o tome dole, a sad napomena ispod pesme, onako kako stoji ispod pesme na prvoj strani poslednjih Knj. novina: "Tražili smo, kako smo umeli, načina da od jezika iznudimo da kaže više nego što obično kazuje; dovodili reči u razne neprilike; okušavali se u raznim pesničkim žanrovima, najrađe u domenu skarednog (kako se taj domen obično zove). Toga dana, negde krajem šezdesetih, sastavljali smo žalopojku, smrću preranog odnetog pesnika, za dragom koju ostavlja. Nezadovoljan i suviše dešperatnim tonom, koji mu se činio da izbija iz poslednjih strofa moga soneta, sa svojom pasijom da sve ispravlja, uzeo je da u njih unese nešto više vedrine. Ovo je ta Kišova (vedrija) varijanta pesnikovog lamenta za drugom, koji joj iz samog groba upućuje. M. K." dakle, pesma Kišova je "prerada" jednog soneta koji je ionako već "verzija" ili "prerada" jednog soneta pesnika "prerano odnetog" (može se pogoditi ko je taj pesnik: B. Miljković.) dvostruka "prerada", otuda. - krajem šezdesetih, međutim, Kiš piše i sam neke od najpatetičnijih svojih knjiga, i tek će se kasnije (i to mnogo kasnije) poslužiti ovakvim mešavinama, skarednog i zagrobnog, poput Vijona. ali ono što pesmi daje poseban ton danas, jeste činjenica, neizbežna, Kišove smrti i naknadnog objavljivanja ovog pesmuljka. takođe, treba napomenuti još samo to, da priređivač, "M. K." (čovek insistira da ostane anoniman, pa ćemo mu poštovati zahtev), zapravo misli da je tada Kiš hteo da parodira pre svega Krležu u ovim stihovima (Krleža zaista ima neke stihove u kojima se šetaju "senke u kraljevstvu mraka", "senke krute smrti", a Kiš je, i dalje prema sećanju M. K.-a, imao svoju teoriju o smrti pesnika "preranog odnetog", kao o ujdurmi u koju su umešani izvesni "krležijanski pesnici". - a sad, ja bih svemu tome dodao jedino da je zagrebačko samoubistvo B. Miljkovića zaista još nerazjašnjeno, ali da verzija o tome da su ga na to naveli neki hrvatski pesnici pozna tvorevina, od pre dve-tri godine, u vreme velike srpsko-hrvatske svađe (gde smo "mi" sasuli "njima" u lice i to da nam "ubiše" i jednog od naših najboljih pesnika; dabome, godinama pre toga, tvrdili smo, u kafanskom zanosu, da ga ubi, kako je sam ponavljao, tzv. "prejaka reč"). Kišova najranija verzija te smrti je utoliko zanimljiva što je Danilo bez sumnje bio protivnik nacionalizma - o tome je više puta pisao - pa je sve skupa vrlo neobično! - i eto, od jednog pesmuljka, bez sumnje zabavnog, dođosmo očas do hrba i srvata, poruka s one strane groba, ukrštenih uticaja, "prejakih reči" i sl. (a damu u pesmi sasvim zaboravismo!)
knjizevnost.76 novim,
> se mora imati na umu da je autor dotične priče Amer zapravo Amer iz Kanade (Kvebek), dakle čovek je iz bilingvalne zajednice. (ispravka moje greške)
knjizevnost.77 novim,
> A jel' moze jedna haiku pesma ciji je autor KGB > (Knjizevnik Goran Babic)? Nije ljubavna, ali je > antologijska. > > "Prolece je. > Pticice se zajebavaju na grani." proleće je, već treće, a on živi u Srbiji. uz to, čovek je postao opasan biznismen! (ovo uz njegove "ptičice")
knjizevnost.78 veca,
>> A jel' moze jedna haiku pesma ciji je autor KGB (Knjizevnik Goran >> Babic)? Nije ljubavna, ali je antologijska. Može :) A evo ješ jedna :) Ň════════════════════════════════════════Ş │ │ │ Prođe devojka. │ │ Uska su pluća za dah - │ │ starca na klupi. │ │ │ │ Boro Latinović │ │ │ ď════════════════════════════════════════ż
knjizevnost.79 ladislavs,
> Danilo Kiš: > Moje mrtvo srce još jednako zebe > Da ćeš najzad reći: e, ovaj me jebe! Majstor ostaje majstor, pa ma šta pisao! :) ciLa.
knjizevnost.81 dr.grba,
>> E, bože, izvaljah se od smeha :). Vidi se da si poetska duša, >> hoćemo još Nema ih još mnogo, a mislim da nisu toliko ni dobre... Jedan lokalni heroj u Kikindi je imao običaj da pripoveda poJeziju po parkovima, od koje vrlo dobro pamtim samo ovu: Kiša pada Nema veze Dođi draga Nije važno Moraću jednom da vam opišem propozicije za kolektivnu poeziju. Sad mi mrsko da kucam...
knjizevnost.82 dr.grba,
>> Ovo je prepev stare crnogorske ljubavne pesme. Citiram: Lepo sam napisao : transkripcija (:
knjizevnost.83 hercog,
Ljubav (originalna verzija) Bilo je to jednom davno, begde daleko u nako bolje vreme... Lagani povetarac nežno je obavijao grane jedne usamljene ruže, trudeći se da približi njenom srcu. Što bi on bio bliži, ona se odmicala, kao da želi da pobegne od njegovog dodira. Kada bi se povukao ona bi se ponovo vra- ćala, trčala mu u zagrljaj. To mu nije davalo mira, razjedalo mu je sr- ce i dušu. Nikako nije mogao da pronađe ključuć kojim bi otključao tu savršenu bravu. Plašio se, da ako bude jači, ne slomije taj fini svet, svet do koga mu je veoma stalo. Dugo, veoma dugo, lebdeo je na krilima vetra okolo, grozničavo misleći, ali se ništa nije dešalo. Bez razmi- šljanja probao je ključ i uspeo. Sve je savršeno pasovalo. Bio je ona- kav kakav jeste. Aleksandar Hercog
knjizevnost.84 veca,
>> Kiša pada >> Nema veze >> Dođi draga >> Nije važno žuvam ovce nema veza dođi dragi nije važno Jako mnogo varijacija ima na slične teme, kao i na onu prvu koju si napisao. vetar piči niz moraču bog te je*o al sam tužan ili moje oči vise na ormanu i gledaju kako kipi mleko ili idem šumom iza ugla udari me šporet etc. etc.
knjizevnost.85 wizard,
> moje oči vise na ormanu > i gledaju kako kipi mleko > idem šumom > iza ugla > udari me > šporet Izvini Veco što baš na tvoju poruku odgovaram, ali ne razumem koji je smisao slanja ovih gluposti koje stižu poslednje vreme u konferenciju!?
knjizevnost.86 zolika,
Možda je poruka idiotska, ali pre nego što se privremeno oprostim od svih dragih Sezamovaca :-(((((( molio bih da mi neko ispuni sledeću želju, posebno ako može da mi to pošalje u MAIL. Reč je o sledećem: Nekada i negde, kada sam bio mali, po našim spomenarima, a i "onako" vukla se pesma MARIHUANA, koja je u akrostihu imala baš tu reč (znate ono - - početna slova stihova daju reč MARIHUANA). E, sada, da li neko od cenjene sezamovske populacije zna kako ta pesma TAžNO glasi? Bio bih veoma zahvalan onome ko bi mogao da mi napiše tu pesmu. žekajući odgovor, Zolika
knjizevnost.87 .bale.,
Pisao sam ovo pre neku godinu, al' 'ajd' da ponovim. Pesmu je napisao moj drug Đera. čmiri, piri, Iza ugla stalno viri Svinja mala Iza ugla stala Jela staklo, Pa se ogrebala Nije znala Svinja mala Pa je život Džabe dala A? Delirijum :-)
knjizevnost.88 ivan.s,
Horhe Luis Borhes Prica o ratniku i zatocenici prica.arj
knjizevnost.89 ivan.s,
Horhe Luis Borhes Averoesova potraga potraga.arj
knjizevnost.90 ndragan,
/ On the contrary, to je U Meksiku, a blizu je San Diego, CA. Tihuana i jeste, nego mislio sam na mesto događanja fabule radnje, odakle se valjada vuku i govorne navike glavnog lika (mislim da bih potpuno omašio kad bih rekao "junaka").
knjizevnost.91 ndragan,
/ Na nebu zvezde / i poneki mesec. Banatska razvučena varijanta (po modelu "otegli se sokaci ko banatski rezanci"): Puno nebo zvezda i tu i tamo po gdekoji mesec
knjizevnost.92 veca,
>> Izvini Veco što baš na tvoju poruku odgovaram, ali ne razumem koji >> je smisao slanja ovih gluposti koje stižu poslednje vreme u >> konferenciju!? To sam i ja pitala (ako si pratio :), pa ko velim, kad ne možeš da ih pobediš, ti im se pridruži :) Narodna poezija, valjda :)
knjizevnost.93 dr.grba,
>> pesmica na poslednjem albumu J. J. Cale-a koja se zove Tijuana i >> u kojoj čovek lepo peva, sa začudo jasnim izgovorom, Tihuana. Ima i ono ime "Jorge", koje se čita "Horhe"...
knjizevnost.94 dr.grba,
>> (Pesma koju je zmaj Jova mogao napisati, a nije!) Evo još jedne koju je mogao napisati Zmaj, ali nije, iako je napisana pod izrazitim Zmajevim uticajem : Jao, jao! Sad sam naderao! Igr'o sam se, gaće poderao! Šta će raći mama kada dođem kući? Ne znam šta će reći, ali će me tući. A šta može klinja kada fudbal voli? Sada je gotovo, guza će da boli. Ovo je napisala moja malenkost u prvom razredu srednje škole, kao rezultat pismene vežbe "Sećam se detinjstva", ili nešto slično. Od onda sam bio dobar drugar sa profesorkom književnosti (((: A propos profesora književnosti, priča mi drugar koji je maturirao novinarsku školu 1982. u Boru, kako im je život zagorčavala jedna profesorka književnosti, koja ih je izluđivala veoma učestalim pismenim vežbama tipa "Ja te volem, ti ni ne znaš", ili bi iskopala dva hermetična stiha od pre dvesto godina i to odredila za naslov.... Tema poslednjeg pismenog zadatka jedne godine je bila : "Šta govorim moru u suton dok galebova senka grli poslednji zrak i tihi maestral moju kosu mrsi" Nakon raznih onomatopeja bljuvanja, plakanja, vrištanja i slično, profesorka je umirila razred i rekla da nemaju pravo da joj određuju kako će da radi. Jedna devojka je nakon dva minuta tresnula svesku na katedru i napustila učionicu. U svesci je pisalo: More, pred tobom stojim nema. Profesorka je rekla razredu: "Obavestite vašu uvaženu drugaricu da je dobila jedinicu." Ono što je usledilo spada u bisere usmerenog obrazovanja u Srbiji. Najpre je devojka otišla direktoru, pa je ceo razred demonstrirao,... a naposletku je opštinski prosvetni inspektor molio nastavničko veće da smiri stvar, jer je dobio telegram "odozgo" da se televizija interesuje za slučaj... Devojka je dobila peticu za "originalnost pristupa bla... bla...", a profesorka je od tada naslove pismenih vežbi prepisivala iz plana i programa propisanog od nadležnih ustanova.....
knjizevnost.95 ivan.s,
Horhe Luis Borhes Biografija Tadea Isidora Krusa krus.arj
knjizevnost.96 ilazarevic,
> smisao slanja ovih gluposti koje stižu poslednje vreme u konferenciju!? Gluposti? To nisu gluposti, već tzv. apsurdna poezija (al' sam skovao naziv :) Ko to ne voli, verovatno ne voli ni Pajtonovce.
knjizevnost.97 ilazarevic,
> Ljubav žista patetika :)
knjizevnost.98 dr.grba,
Pravila pisanja kolektivne poJezije *********************************** Za igru su potrebni papir i olovka, što veći broj igrača i dobro raspoloženje. Igra traje do kraja papira. Nema nikakvih drugih limita. Prvi igrač napiše stih, i to tako da poslednju reč napiše ili prepiše (po izboru) u sledećem redu. Potom presavije papir tačno između ta dva reda i preda ga sledećem igraču tako da se prošli stih ne vidi (uopšte, ideja je da se prošli stihovi uopšte ne vide do kraja igre). Drugi igrač ispisuje stih po volji, upotrebljavajući na početku reč koja mu je preneta. Tema - mašti na volju. Ponavlja postupak pripreme reda za sledećeg igrača i - to je sve... Na kraju, kad nestane papira, poslednji igrač ima čast da pročita kolektivno delo. Posebni efekti se dobijaju u toku igre na času (((: Primer : Ništa se ne boj, jer te čuva čuva te kamata Jugobanke! Samo sa Jugobankom smo jači od orgazma i ostalih htenja htenja i poštenja ostah bez prstenja prstenja mi, nikada te ja lagat' neću neću, neću dijamante, srebro, zlato mamino, dođi da popiješ čašu mleka i keks keks seks truleks medeks kompleks kompleks niže vrednosti kao pravo pitanje za bogati narod narod i ja ćemo vikati je zdravo, samo ako te niko ne sluša slušaLAC JE POčELEO DA žUJE JEDNU NARODNU PESMU pevam suze ronim ronim i vidim morskog psa kako mi se približava se kraj papira, još samo Bule da napiše jedan red red je bio već jednom da se kod mene završi krug
knjizevnost.99 paki,
­> :) Ko to ne voli, verovatno ne voli ni Pajtonovce. Zar postoje takvi ljudi? :) Bez zezanja, Pajtonovci su legende, stvarno ne mogu da zamislim nekog ko ih ne podnosi.
knjizevnost.100 .bale.,
> Zar postoje takvi ljudi? :) > Bez zezanja, Pajtonovci su legende, stvarno ne mogu da zamislim > nekog ko ih ne podnosi. Sećam se kad sam jednom na Kopaoniku, zajedno sa jednim drugom, ubeđivao jednog tipa da su Pajtoni super i najbolji, a on ih nije podnosio. Toliko je bio besan da je urlao nekoliko sati (koliko je trajao razgovor) i na kraju ostao bez glasa, pa je šaputao dobru nedelju dana :-)
knjizevnost.101 milan,
> Pravila pisanja kolektivne poJezije XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX Ovo gore je moj prvi stih. Naravno, ne vidiš ga jerbo je papir presavijen. Ovo je poslednja reč stiha, a prva reč tvoga stiha: "Trt" Pl poz M P.S. Ko će da skuplja u mail kovertirene stihove?
knjizevnost.102 novim,
> Ovo je poslednja reč stiha, a prva reč tvoga stiha: > "Trt" e, ako je "trt", onda si ufaćen da prepisuješ! (jerbo: "trt, mrt, život il smrt", to je laza kostić, u prevodu omletovog saksebearea, tj. ono "tubi ornot tubi, deti cd kveščn")
knjizevnost.103 hercog,
**> žista patetika :) Pročitao si pogrešnu priču, pročitaj Ljubav (originalna verzija) poslao sam je nešto kasnije... Sale
knjizevnost.104 fancy,
ŮŢ>> Ovo je poslednja reč stiha, a prva reč tvoga stiha: ŮŢ>> "Trt" ŮŢ> e, ako je "trt", onda si ufaćen da prepisuješ! (jerbo: "trt, ŮŢ> mrt, život il smrt", to je laza kostić, u prevodu omletovog Khm Khm... Milan je rek'o TRT na KRAJU stiha kol'ko vidim (a slabo se vidi od presavijenog papira ;), a drug kosta lazić je trt smestio na početak to be or bbc... Daklem TRT... TRTila se ne trtila trta se trtavi ;) Fancy
knjizevnost.105 drassa,
>> Zar postoje takvi ljudi? :) Postoje svakakvi ljudi :( Bye, Drassa
knjizevnost.106 dr.grba,
>> Ovo gore je moj prvi stih. Naravno, ne vidiš ga jerbo je >> papir presavijen. ... >> P.S. Ko će da skuplja u mail kovertirene stihove? E, pa ovo su novi momenti! Da pitamo nekoga da uredi kol.poez. na Sezamu? (;
knjizevnost.107 ilazarevic,
> Pročitao si pogrešnu priču, pročitaj Ljubav (originalna verzija) Ok, pročitah :) Nije baš čista patetika ;)
knjizevnost.108 wizard,
> Gluposti? To nisu gluposti, već tzv. apsurdna poezija (al' sam skovao > naziv :) Ko to ne voli, verovatno ne voli ni Pajtonovce. Volim da gledam Monti Pajtonovce, ali i dalje smatram da je ta tvoja ;) "apsurdna poezija" gomila gluposti. P.S. Šteta, inače bih mogao pare da zaradim na tome. ;))
knjizevnost.109 hercog,
**> Ok, pročitah :) Nije baš čista patetika ;) Ajde budi malo opširniji... Sale
knjizevnost.110 asterix,
> P.S. Ko će da skuplja u mail kovertirene stihove? Evo ako se niko nije javio, ja ću :)
knjizevnost.111 novim,
> Khm Khm... Milan je rek'o TRT na KRAJU stiha kol'ko > vidim (a slabo se vidi od presavijenog papira ;), a > drug kosta tražim ekspertizu dotičnog trt-a! (i da se ne uvaljuju puškice, pres. papir, i ostali drugovi, laza, pera, mika
knjizevnost.112 fancy,
ŮŢ> tražim ekspertizu dotičnog trt-a! O.K. naTRTi se... ;>>>
knjizevnost.113 ilazarevic,
> Volim da gledam Monti Pajtonovce, ali i dalje smatram da je ta tvoja ;) > "apsurdna poezija" gomila gluposti. :)) Nije to gomila, to je složeni sistem gluposti, čije zakonitosti još niko nije uspeo da utvrdi. Bilo je pokušaja na polju bećarologije, ali je ustanovljeno da glupe pesme nisu samo bećarci, već i svi oblici koji se pišu stihom (čak i crnogorska varijanta "da je*e oca!")... ;)
knjizevnost.114 ilazarevic,
> Ajde budi malo opširniji... Teško, jer sam juče pročistio bazu => otišlo je sve sem par poruka od životnog značaja :(
knjizevnost.115 ivan.s,
Horhe Luis Borhes Everything and nothing evernoth.arj
knjizevnost.116 novim,
Paul Celan: TENEBRAE Blizu smo, Gospode, bliski i na dohvatu. Već uhvaćeni, Gospode, međusobno prepleteni, kao da je telo svakog od nas tvoje telo, Gospode. Moli se, Gospode, moli se nama, blizu smo. Iskrenuti vetrom pođosmo, pođosmo da se nagnemo nad valov i vrtaču. Na pojilo smo pošli, Gospode. To beše krv, beše to što si prolio, Gospode. Blistala se. Tvoju sliku nam je bacala u oči, Gospode, Oči i usta prazna su i pusta. Gospode. Pili smo, Gospode, Tu krv i tu sliku, što u krvi beše, Gospode. Moli, Gospode. Blizu smo. (1959)
knjizevnost.117 hercog,
**> Teško, jer sam juče pročistio bazu => otišlo je sve sem par poruka od **> životnog značaja :( Pa skini priču ponovo. To je manje od 1kb, neće ti opteretiti pad... Sale
knjizevnost.118 dr.grba,
>> > P.S. Ko će da skuplja u mail kovertirene stihove? >> >> Evo ako se niko nije javio, ja ću :) žek', ček', a kako će se prozivati sledeći? Možda neka grupa?
knjizevnost.119 ssokorac,
─┼┤ žek', ček', a kako će se prozivati sledeći? Možda neka grupa? Popišemo sve koji će igrati i poredjamo se po nekom redu, recimo azbučnom, i idemo tim redom... A glavni u grupi, tj. koordinator kaže kada je primio poruku od nekog i kaže zadnju reč - i sada je na sledećem da piše... Naravno, moramo u grupu :).
knjizevnost.120 ndragan,
/> đđ JA ODAVNO SENKA / Sjajno!!! Ne videh posvetu, ali mi se čini da sam na ekranu video suvi žig sa tekstom "što obilaziš kao mačka - posvećeno Peri Zupcu".
knjizevnost.121 ndragan,
/ Moraću jednom da vam opišem propozicije za kolektivnu poeziju. Sad mi / mrsko da kucam... Bila je jedno vreme igra sa serijskom pričom, koju sam kasnije napravio u obliku login fajla na vaksu, a radi se o tome da se daje jedna početna rečenica, i prvi učesnik dobija tu rečenicu, i zahtev da na osnovu nje napiše sledeću, koja bi činila nastavak. Svaki sledeći vidi samo prethodnu pa prema njoj piše narednu, koju sledeći jedino vidi pa na osnovu nje... Za novu godinu sam pokupio taj fajl, malo ga uredio (margine itd), odštampao i... lepa zabava za početak dočeka. Moglo bi lako da se napravi kao v.igra na Sezamu, pa da vidimo šta bi ispalo.
knjizevnost.122 ndragan,
/ Izvini Veco što baš na tvoju poruku odgovaram, ali ne razumem koji je / smisao slanja ovih gluposti koje stižu poslednje vreme u / konferenciju!? Pojava je uzela maha? Štos je ispao toliko popularan (ko bećarac - svako zna bar tri komata), da se već pitam otkud to. Moguć razlog je da je to bio način kako generacije odgajene na rimovanim pesmičuljcima sa školskih priredbi nalaze sebi nekakav pogodan most prema savremenom pesničkom izrazu. Kad ubede sebe da je i to poezija, lakše će prihvatiti i nešto što zaista jeste. Jedna u kontekstu, van trenda, dobro ide uz gitaru, more, vino i ostalu ikebanu: I once knew a farmer and I knew him well He had a young daughter an her name was Nell So young and so pretty and only sixteen When I've shown her the works of my thrashing machine Now three months are passed and all is not well There's something the matter with our little Nell and under her apron can clearly be seen the dirty old marks of my thrashing machine Now nine months are passed and all is not well A baby is born to our little Nell and under its nappy can clearly be seen a brand new two cylinder thrashing machine To market, to market, to buy a brown cow To milk it, to milk it, I did not know how I pulled its tail instead of its tit And all that I've got was a bucket of... sweet violets Patrick Gifford, 1972
knjizevnost.123 novim,
> Ne videh posvetu, ali mi se čini da sam na ekranu > video suvi žig sa tekstom "što obilaziš kao mačka - > posvećeno Peri Zupcu". ne videh smajli, dakle: NIJE posvećeno P. Zupcu
knjizevnost.124 niklaus,
>> Bez zezanja, Pajtonovci su legende, stvarno ne mogu da zamislim >> nekog ko ih ne podnosi. > > Sećam se kad sam jednom na Kopaoniku, zajedno sa jednim drugom, > ubeđivao jednog tipa da su Pajtoni super i najbolji, a on ih nije > podnosio. Toliko je bio besan da je urlao nekoliko sati (koliko Takva vrsta nesvakodnevnog underground humora je stvarno underground-ski jaka (Voždovački žargon - moćna, dobra). (: Podsećam i na naše - Nadrealiste. (: (:niklaus:) P.S. Uvek za alternativu. P.P.S. Memo je Bog! (((:
knjizevnost.125 bigbrada,
> odštampao i... lepa zabava za početak dočeka. Moglo bi lako da > se napravi kao v.igra na Sezamu, pa da vidimo šta bi ispalo. Baš bi bilo interesantno :)
knjizevnost.126 wizard,
> piše... Naravno, moramo u grupu :). E, čekaj! A da se prvo jedno nedelju-dve raspravljate ko će bolje stihove da piiše, i zašto će bolje stihove da piše, i da li treba pisati ćirilicom ili latiniciom, i kako ko inače piše dobre stihove, i koliko reči sme da ima stih, i zašto neće moću odma da se pišu stihovi, i koliki će biti rezultat u stihovima... Dakle, posle grupa, prvo nas ugnjavite jedno 15-ak dana... da se održi tradicija.
knjizevnost.127 paki,
­> P.P.S. Memo je Bog! (((: Jooj, šta bi na to rek'o doktor Arslanagić! :))
knjizevnost.128 niklaus,
> ­> P.P.S. Memo je Bog! (((: > > Jooj, šta bi na to rek'o doktor Arslanagić! :)) Moreee, Đaba ti kad nije fundirano! (((: (:niklaus:)
knjizevnost.129 ilazarevic,
> Jooj, šta bi na to rek'o doktor Arslanagić! :)) Kako utvrditi da li je Vaša akvarijumska ribica muško ili žensko? ... (c) Đurine kućne čarolije :)
knjizevnost.130 ivan.s,
Horhe Luis Borhes Abenhakan Bohari, mrtav u svom lavirintu. bohari.arj
knjizevnost.131 veca,
Harijet Dajmler čiva čežnja z_c.arj
knjizevnost.132 ssokorac,
─┼┤ Dakle, posle grupa, prvo nas ugnjavite jedno 15-ak dana... da se održi ─┼┤ tradicija. Važi. Dakle, ko dobro piše stihove, i koliko se plaća reč? ;)
knjizevnost.133 ndragan,
/ Ovo je napisala moja malenkost u prvom razredu srednje škole, kao / rezultat pismene vežbe "Sećam se detinjstva", ili nešto slično. Nisi pisao ništa u desetercu, sa slovenskom antitezom?
knjizevnost.134 ndragan,
/ saksebearea, tj. ono "tubi ornot tubi, deti cd kveščn") Na SetNetu mi silni ljudi pomažnjavaše foks verziju te rutine: 2b .or. !2b ?=time()
knjizevnost.135 valhala,
"Mirisu cvetici, Letu leptirici, Volem te Milka, BIIIP mi mater" P.S. Nikad nisam voleo tu BIIIIIIP cenzuru, da joj mamicu BIIIIIIP.
knjizevnost.136 novim,
> 2b .or. !2b ?=time() like it! ma sve je to još willy-billy isprogramir'o, još onda
knjizevnost.137 dr.grba,
>> odštampao i... lepa zabava za početak dočeka. Moglo bi lako da se >> napravi kao v.igra na Sezamu, pa da vidimo šta bi ispalo. Moj glas za.
knjizevnost.138 dr.grba,
>> Nisi pisao ništa u desetercu, sa slovenskom antitezom? Ne, onaj ritam stiha bolje pospešuje curenje slina, koje su neophodne kao ikonografski detalj.
knjizevnost.139 dr.grba,
>> P.S. Nikad nisam voleo tu BIIIIIIP cenzuru, da joj mamicu BIIIIIIP. - Sa'ću da te BIIIIIIIIIIIP! "Gospode, kak' je veliki!" - Dva sata ću da te BIIIIIIIIIIIIIP! "Joj, kaj da delam?" - Ne, BIIIIIIP ću te celu noć! "Isuse, plašim se! Bu me zgromil!"
knjizevnost.140 fancy,
Samo za one kojima ovo nešto znači... WHITE MAN IN HAMMERSMITH PALAIS ─────────────────────────────── (Words & Music Joe Strummer & Mick Jones) Midnight to six man, for the first time from Jamaica... Dillinger & Leroy Smart 'n Del Roy Wilson Cool Operator. Ken Boothe U.K. pop reggae with backing bands sound systems and if they've got anything to say there's many black ears here to listen But it was Four Tops all night, with encores from stage right charges from the bass knives to the treble... But on stage they ain't got no roots rock rebel On stage they ain't got no Roots... Rock... Rebel! 'Cos it won't get you anywhere foolin' with your guns... The British Army is waiting out there (an' it weights) fifteen hundred tons. White youth, black youth, better find another solution Why not phone up Robin Hood, and ask him for some wealth distribution ;) Punk rockers of the U.K. they won't notice anyway... They're all too busy fighting for a good place under the lighting. The new groups are not concerned with what there is to be learned, They got Burton suits... huh you think it's funny, turning rebellion into money. All over, people changing their votes along with their overcoats, If Adolf Hitler flew in today, they'd send a limousine anyway :) I'm the all night drug prowling wolf who looks so sick in the sun I'n the White Man in the Palaise just looking for fun... Only looking for fun... oh please mister, just leave me alone, I'm only looking for fun... looking for fun... oh.
knjizevnost.141 ndragan,
/ ne videh smajli, dakle: NIJE posvećeno P. Zupcu Video sam i ja po kasnijim porukama da nije, ali mi se sve vreme baš P.Z. vrzmao po glavi - možda je i on mislio tako nešto da napiše pa nije smeo da objavi, jer bi onda morao da se oprosti od karijere autora scenarija za sletove i kasnije urednika na novisadističkoj televiziji, iz čega su ispale samo 'Mostarske kiše'. Jedna pesma, pa karijera, a?
knjizevnost.142 ndragan,
/ Važi. Dakle, ko dobro piše stihove, i koliko se plaća reč? ;) U Bugarskoj su državni pisci bili plaćeni dva leva po stihu. Pa piše ovako: Iz grma iskoči lev lev lev ... a u sebi broji dva leva, četiri leva, šest leva...
knjizevnost.143 dr.grba,
>> Iz grma iskoči >> lev >> lev >> lev >> ... a u sebi broji dva leva, četiri leva, šest leva... Ovi zeznuše i Apolinera (:
knjizevnost.144 novim,
Fridrih Helderlin: BESKRAJ Ako se na pravde zid, Povisok, lukavstvom nekim Dovinem i tako sebe Iznova napišem, prominuh Svoj život, o kome sam Dvosmislenu imao Misao upravo da reknem. (prevod: J.A.)
knjizevnost.145 valhala,
Akorde, please?
knjizevnost.146 novim,
sledećih mesec dana, sve do 26-og oktobra, kad se navršava 100 godina od rođenja Miloša Crnjanskog, dobijaćete ovde po jednu njegovu pesmu. počinjemo najranijom: Miloš Crnjanski: SUDBA Na sinjem moru Lađa jedna brodi; Da samo mogu znati: Kuda je sudba vodi? Vetar talasa more, Valovi liče gori. Nemoćno, teškom mukom se Sa njima lađa bori. Prešla je bura; More pokoja nađe. A pena talasa grli Poslednji deo lađe. 1908.
knjizevnost.147 bcetina,
>> sledećih mesec dana, sve do 26-og oktobra, kad se navršava >> 100 godina od rođenja Miloša Crnjanskog, dobijaćete ovde po >> jednu njegovu pesmu. počinjemo najranijom: E svaka ti čast. Genijalna ti je ideja. Baš si mi ozario dan.
knjizevnost.148 novim,
Miloš Crnjanski: HIMNA Nemamo ničeg. Ni Boga ni gospodara. Naš Bog je krv. Zavejaše gore mećave snega, Nestaše šume, brda i stene. Ni majke, ni doma ne imadosmo, selismo našu krv. Nemamo ničeg. Ni Boga ni gospodara. Naš Bog je krv. Rascvetaše se groblja i planine, rasuše vetri zore po urvinama; ni majke, ni doma, za nas nema, ni stanka, ni dece. Osta nam jedino krv. Oj. Ona je naš strašan ponos.
knjizevnost.149 novim,
Miloš Crnjanski: ZDRAVICA Zdravo, svete, bledi ko zimski dan u strahu. Još je veseo narod jedan u krvi, pepelu i prahu. Vijaj oblake proletne, rumene, pitaj ih za raj. Ne treba nam žena kad cveta, ni kad vene. Ne bacamo decu u zvezdan beskraj. Za naša crca ništa nije dosta. Za naša srca ništa ne osta. Dok jedan od nas na zemlji diše: da ni jedan vrt ne zamiriše. Da živi groblje! Jedino lepo, čisto i verno. Da živi kamen i ruševine! Prokleto što cveta u visine. Mi smo za smrt!
knjizevnost.150 novim,
Miloš Crnjanski: VEžNI SLUGA Oplakali ste rat i mislili: sad je kraj. O mučenici, vešala rastu više nego sin, žena i brat i verna su, u beskraj! Okitiće mramorom sale i spustiti zavese žute, da lešine zidove ne provale i da ćute! Obesiće odore šarene i noge i ruke vojnika, a ruševine i obeščašćene žene, gledaće samo sa slika. Ah, sve je to leprš šarenih tica, pobede gorka slast. Otadžbina je pijana ulica, a očinstvo prljava strast. Smeh se zaori da sve dovrši, sram se krije iza grobnog plota. A posao sluge dalje da vrši, za svačiju bludnicu, i skota, bog ostavlja, u ritama, čast.
knjizevnost.151 zqusovac,
> Miloš Crnjanski: > VEžNI SLUGA Odlična ideja! Crnjanskog kao pesnika nikada nisam mnogo cenio i običavao sam da odmahnem rukom i promenim temu kad god se spomene njegova poezija. Negde u decembru 1992. u granatiranom Sarajevu bez struje i vode došle su mi do ruku njegove pesme, i nisam mogao da verujem koliko su u onoj atmosferi rata, bombardovanja, pogibije i besmisla bile aktuelne i dobre. A pošto se nedavno 'desila' pobuna vojnika u Banja Luci, dajem ovde izvod iz komentara Miloša Crnjanskog o pesmi 'Večni sluga'. Sapienti sat. ********* Februarska revolucija bila je pobuna vojnika u ratu, oktobarsku su nastavili civili, revolucionari. U Austriji, civili su revoluciju PREKINULI. Kad su se pobunjeni vojnici razišli, socijaliste u Beču mislili su da je, zasad, dosta ono što su postigli. Monarhija je bila skrhana, car u izgnanstvu. Opštinu su držali radnici. Mislili su, na proleće će nastaviti. To nisu bili prvi revolucionari koji su se prevarili: ni poslednji. Sem toga, taj zamor, posle pobede, i u ratu i u revoluciji, pojava je koja se vraća, u istoriji. Posle pobede njihovih ideja, umorni su i pojedinci. Post coitum omne animal triste. Vojska nove Austrije, tobože republikanska, pojavljuje se, na ulici, pod zastavama novim, crveno-belim, SREDNJEVEKOVNIM. Ona zauzima položaj po Beču, zauzima i stanice, a pred jednom stanicom PUCA na gomile zarobljenika, koji nagrću na stanice, u želji da se vrate svojim kućama, što pre, kao ovce. Austrija se raspala, a socijaliste su zabrinute. čeleli bi da je sačuvaju u formi neke Dunavske konfederacije. Beč medjutim pada sve niže. Oni koji su prevaranti, koji trguju, koji se bogate, žive kao da se svako jutro kupaju u šampanjcu. Muzike sviraju i orgija se do zore. Oni koji su ostali bez zarade, bez kuće, lutaju ulicom, kao prosjaci što pružaju ruke, ali ćute. Puno je porodica gde su ostale samo žene, koje pokušavaju nasušni hleb zarade. Nisu se vratile iz zarobljeništva hiljade i hiljade. Ne rade više ni pekarnice. Ceo Beč je podeljen, ne više na monarhiste i republikance, katolike i socijaliste, nago na poštene i nepoštene. Na časne ljude i obešenjake. Skupoća raste. Po ulicama se pojavljuju rite. U trenutku kad je naša pobeda sigurna, i mene obuhvata to gadjenje, od pobede, neshvatljivo i ludo. ...
knjizevnost.152 novim,
Miloš Crnjanski: ZAMORENOJ OMLADINI Da li znaš još naše noći budne kad su u jorgovana rumene senke, kad je tavan kao žudne nebu uperene oči? Da li si osetila da svud to boli ne samo kod nas: biti mlad. I nositi u duši neku mutnu setu što sve, a da pomoći može, voli? I da li si se već jednom utešila da je to mladost: ta bolna mutna sudba? Karlovci, 1918.
knjizevnost.153 dkuki,
> da je to mladost: > ta bolna mutna sudba? Hvala na prisecanju. Poz DK
knjizevnost.154 novim,
Miloš Crnjanski: POBEDI Videh tvoja kola od krvavog zlata, zasuta ružama i ženama golim. U moru modrih telesa preli me plačem starim robova, satrapa, imperatora i bogova onaj urlik divan: "Thalatta, Thalatta". Tad sinu nebo sjajno, ko mladost, u njemu planu strašnom senkom Rim. Deca i zveri i žene gole putem padahu po tebi, polivene vinom. Videh na njima maske i hetere i dželata, u beloj svili suznu, stidnu Madonu sa sinom u bujici krvi i kruna i zlata. Pobedio je svaki narod, svi carevi. Pobedila su deca i razbojnici. Pobedila je smrt. Pobedila je slast. Jednu nikad ne vukoše tvoja kola: čast.
knjizevnost.155 vujos,
Da li (i gde) u Beogradu može da se kupi roman Moma Kapora 'BLOKADA' ? Vaso
knjizevnost.156 dr.grba,
>> Da li (i gde) u Beogradu može da se kupi roman Moma Kapora >> 'BLOKADA' ? Nemaš ništa pametnije za čitanje?
knjizevnost.157 fancy,
ŮŢ> Nemaš ništa pametnije za čitanje? Grbo, imaš piće od mene..:))))) Fancy
knjizevnost.158 bojans,
A da li neko možda zna gde može da se kupi roman Svetozara Vlajkovića "NAJSLABIJI UžENIK ŠKOLE IGRANJA", poklonio bih ga za rođendan drugu, polazniku jedne plesne škole ;)
knjizevnost.159 vujos,
Da li (i gde) može da se kupi roman Moma Kapora 'Blokada' Vaso P.S. Nemam ništa pametnije za čitanje.
knjizevnost.160 novim,
Miloš Crnjanski: ETERIZAM Drugu Ivi Andriću Moja je bajka: da se u snu dok se spava dobra čine, i da ništa nije java. Nismo znali a imali smo čedo u daljini. Rekao sam ti cvet jedan lak ispuniće tvoje misli. Sve osmehe koji su od bola svisli, sačuvaće zrak negde u daljini. O ničeg nek te nije žao. Zato sam ti tu misao dao tužnoj goloj i beloj, neveseloj. Gledaj u jesen mirno, kako se gubi dan i ljubi. Blago kao jedno zvono da zazvoni u daljini mišlju tom sam te dodirnuo.
knjizevnost.161 dikla,
> Nemas nista pametnije za citanje? Hoce covek da je u trendu....:)
knjizevnost.162 dkuki,
> Da li (i gde) u Beogradu moze da se kupi roman Moma Kapora 'BLOKADA' ? Bolje pitaj novim-a sta ti je citati. Iskreno DK
knjizevnost.163 novim,
Miloš Crnjanski: GARDISTA I TRI PITANJA Volo bih stajati u jednoj crnoj gardi, a perjanica bela da mi leprša visoko. Da imam brčiće smeđe i vrlo male, pa kad bi zorom sve zavese popadale i poklonili se ravno zlatni elebardi... kad prođe, da na meni stane kraljičino oko. Da me zapita meko, ko kad bi leptir šuško: Što si uvek tužan? Smešeći se počast bih šinuo i tiho reko: Jer sam muško. Posle da je godinama tuda nema. Jedno veče da, iznenada, opet, tuda lovi, i zvezdana, majska, noć da mi je na grudi, rujnu od žudi, baci, svu bledu od žudi. Da zasuzi, zagrli, rukama obema, gola kao potok, sa bedrima kao labudovi. Da me zapita meko, ko kad bi leptir šuško: Što si uvek tužan? Ja bih mačem počast šinuo i tiho reko: Jer sam muško. Jedne lepe jesenje zore rujne, da me na izdanku nađe, pod kikotom truba. Nežna kao bela ruža, čista kao rosa, da dotrči zadihana, vrela, bosa, suzna zbog zore jesenje, blage, nečujne. Ja bih se digo, i, kad bi ko leprš goluba, viknula i zaplakala, ko kad bi leptir šuško: Reci, zbogom, zori. Ja bih počast šinuo i tiho reko: Tužno je biti muško.
knjizevnost.164 ndragan,
/ Da li (i gde) u Beogradu može da se kupi roman Moma Kapora 'BLOKADA' ? Do pre neku godinu se kazalo "Mome Kapora". Jel' se on to sam setio da je u stvari Hercegovac, tj. da li se on tamo tako menja po padežima, ili si ga od svoje volje pretvorio u Eru ili Đetića?
knjizevnost.165 novim,
Miloš Crnjanski: PUTNIK Idem slobodno, niko mi nije odneo da ljubim tužnu moć. Raširim ruke, ali ne u zore nego u more i noć. Osmehom ulazim, stigo ma kud, u tužne i bolne jave. Kad volim meni i gresi svud nebesa pletu, oko radosno pognute glave. Ostavljam bolnim osmehom san, da prođe i ode i mre. Ljubav je put beskrajan na kom je dozvoljeno sve. Ne žalim ni tebe ni sebe ja, i smešim se na daljine. Umor mi samo u očima sja, i sve što ištem od tebe to je: časak-dva tišine, tišine.
knjizevnost.166 vujos,
¨>Do pre neku godinu se kazalo "Mome Kapora". Jel' se on to sam setio da ¨>je u stvari Hercegovac, tj. da li se on tamo tako menja po padežima, ili ¨>si ga od svoje volje pretvorio u Eru ili Đetića? Eh, eh, moram na neki način da privučem pažnju ;>>> Tražim knjigu a svi su raspoloženi za neku raspravu. Ajde ko zna gde mogu da nabavim knjigu neka replicira, a sve ostalo neka ide u Chat. Vaso
knjizevnost.167 cdragan,
> Ajde ko zna gde mogu da nabavim knjigu neka replicira, a > sve ostalo neka ide u Chat. Ako misliš na knjigu BLOKADA 011, u subotu sam je video u izlogu knjižare pored hotela BALKAN. Dal' beše Prosveta, Nolit ili tako nešto ne znam al to ti je kad malo levo od muzičkog magazina :)
knjizevnost.168 fancy,
ŮŢ> Tražim knjigu a svi su raspoloženi za neku raspravu. E, baš si sladak... Nego, raspitaj se u "Politici" on im je te stvari po narudžbini radio godinu dana, tako da će oni najbolje znati gde toga ima... Fancy
knjizevnost.169 novim,
Miloš Crnjanski: PRIžA Sećam se samo da je bila nevina i tanka i da joj je kosa bila topla, kao crna svila u nedrima golim. I da je u nama pre uranka zamiriso bagrem beo. Slučajno se setih neveseo, jer volim: da sklopim oči i ćutim. Kad bagrem dogodine zamiriše, ko zna gde ću biti. U tišini slutim da joj se imena ne mogu setiti nikad više. (San Vitto, al Tagliamento, 1918.)
knjizevnost.170 vujos,
¨> Ako misliš na knjigu BLOKADA 011, u subotu sam je video u izlogu ¨> knjižare pored hotela BALKAN. Dal' beše Prosveta, Nolit ili tako ¨> nešto ne znam al to ti je kad malo levo od muzičkog magazina :) Puno Hvala :) Vaso
knjizevnost.171 vujos,
¨>       .............. Nego, raspitaj se u "Politici" on im ¨> je te stvari po narudžbini radio godinu dana, tako da će ¨> oni najbolje znati gde toga ima... Takođe Hvala :) Vaso
knjizevnost.172 veca,
U susret sajmu knjiga: - Radoslav Vojvodić: Obasjanje čudotvorne ikone - Niče: Tako je govorio Zaratustra (novo viđenje Ničea) - Milorad Pavić: Predeo slikan čajem (25 izdanje) - čan Bodrijar: Amerika (esej o Americi)
knjizevnost.173 novim,
Miloš Crnjanski: KUGA Niki Bartuloviću Svejedno rodiš li sina ili kćer u slavu pokoljenja. Ukus se menja, ukus se menja: ne menja se čovek i ker. I nama je dosadno, zar ne, i Kosovo, i jauk, itd., sve? Ta to je bila samo šala. Treba već nešto novo, ko bi još spominjo ovo, krv i sram i rat. Večna su samo tamnica i vešala, njih će ti rado nuditi i brat. Što ti je žao našeg pokoljenja? Zar to nije vesela maskarada: danas je ukus car, a sutra barikada, Hristos, pa Neron, pa Lenjin. Ukus se menja, ukus se menja: samo su hulje svi isti. Hiljade godina vuku nas za nos, pesnici, mesije, carevi i komunisti. Šta ti je žao našeg pokoljenja, ukus se menja, ukus se menja. Svejedno rodiš li sina ili kćer: večno su isti čovek i ker.
knjizevnost.174 veca,
IZBOR Sunce se ponovo rađa, reče pisac i obuzet monotonijom izvrši samoubistvo. veca
knjizevnost.175 novim,
Miloš Crnjanski: PORTRE Duša ti je raskidana, čista, bolna, bleda kao lica ruskih nihilistkinja. Pogled ti je gorak i svet, ko u madona, u kapelama gde kandilo jedva tinja. Ozbiljna si i tužna i poštena. Kad tio sviraš Betovena čelo ti je puno teških bora, kao da si muško, što se svud potuco, sa Hristom, Mefistom i sa Don Huanom, u životu veselom i tužno nasmejanom. Kao prosjak sa barikada puco, i ko Cezar dolazio sa mora. Al čim se zaljubiš... članci tvoji i grudi malene i kolena tvrda ko krune od srebra, i blede usne što brzo zarumene, i sjajna laka rebra čine te markizom... U strasti očiju plavih, i žilica jako ljubičastih, i grudi ko cvetovi što venu, cvetovi beli prvi... Markizom, što bleda od uživanja bezbožna, ironična kad se zora javi odlazi ispod grana. I ostavlja draganu za uspomenu dve tri kapi ljubičaste krvi.
knjizevnost.176 veca,
Nobelovu nagradu za književenost dobila je Tony Morisson.
knjizevnost.177 dr.grba,
>> Nobelovu nagradu za književenost dobila je Tony Morisson. - Jes' ćito Toni Morison? - Ih ćito, j***vao, bolan! Da li ste ikada razmišljali da li su Nobelove nagrade za književnost (i uopšte i za ostale oblasti dodeljivanja) zapravo kompetentno merilo vrednosti nekog pisca? U razgovoru sa jednim Norvežaninom o tom pitanju, koji radi kao bibliotekar u Švedskoj, svojevremeno sam bio zapanjen podatkom da gotovo svake godine švedska Akademija biva zatrpana gomilom protestnih, pa i pretećih pisama tipa "Ako izaberete ovog...", "Zašto niste izabrali ovog..." i da to u lokalnim okvirima izgleda prilično strašno. A trebalo je da shvatim jednu stvar: Šveđani Nobelovu nagradu vide kao jedan od svojih nacionalnih spomenika. A ceo ostali svet Nobelovu nagradu vidi kao nešto čime CEO SVET odaje priznanje nekom stvaraocu... U toj razlici bismo trebali da tražimo odgovor na pitanje o kompetentnosti Nobelove nagrade. Isti Šveđanin (ili pravilnije: Šved) mi je ispričao da Borhes nije dobio Nobela jer ga jedan član komisije sistematski nije vario niti mirisao godinama. Bilo je "dvadeset na jednoga", ali čiča nije popuštao. A za odluku o nagradi je potreban konsenzus u komisiji.... A sećam se i jedne priče koja je godinama kružila beogradskim kafanama. Svakog jutra, kad se probudi i kafom rastera poslednje tragove sinoćnjeg pijanstva, Momo Kapor se okrene severu i kaže "Neću nikad više!"....
knjizevnost.178 novim,
Miloš Crnjanski: MIZERA Kao oko mrtvaca jednog sjaje oko našeg vrta bednog, fenjeri. Da l noć na tebe svile prospe? Jesi li se digla među gospe? Gde si sad Ti? Voliš li još noću ulice, kad bludnice i fenjeri stoje pokisli? A rage mokre parove vuku, u kolima, ko u mrtvačkom sanduku, što škripi. Da nisi sad negde nasmejana, bogata i rasejana, gde smeh vri? O, nemoj da si topla, cvetna, O, ne budi, ne budi sretna, bar ti mi, ti. O, ne voli, ne voli ništa, ni knjige, ni pozorišta, ko učeni. Kažeš li nekad, iznenada, u dobrom društvu, još i sada, na čijoj strani si? O, da l se sećaš kako smo išli, sve ulice noću obišli, po kiši? Sećaš li se, noćne su nam tice i lopovi, i bludnice, bili nevini. Stid nas beše domova cvetnih, zarekli smo se ostat nesretni, bar ja i Ti. U srcu čujem grižu miša, a pada hladna, sitna kiša. Gde si sad Ti? Beč. U revoluciji. 1918. Za studentesu, Idu Lotringer
knjizevnost.179 novim,
Miloš Crnjanski: TRAG čelim: da posle snova ne ostane trag moj na tvom telu. Da poneseš od mene samo tugu i svilu belu i miris blag... puteva zasutih lišćem svelim sa jablanova.
knjizevnost.180 novim,
Miloš Crnjanski: JA, TI, I SVI SAVREMENI PAROVI Ceo nam je dan dug, i dosadan. Do večeri, kad se, krišom, sastajemo. Poljubac jedan, brz, i negledan, dosta nam je. Da se svetu nasmejemo. Da odemo u noć, kao da smo krivi. Lako, kao tica, koja kratko živi. Naš viti korak ne vezuje brak, ni nevini zanos zagrljaja prvih. Nego osmeh lak, što cveta u mrak, na usnicama sa dve-tri kapi krvi. Ruke nam ne drhte, od stara prstenja, nego od žudi, straha i sažaljenja! Ah, nije taj strah samo naš uzdah, kad vidimo šumu, kako lako cveta. Nego je to plah, isprekidan dah, kojim bi nekud dalje, sa ovoga sveta. U Slobodu, kud, nad nama, grane jezde. U prah mirisan, kud lipe raspu zvezde! Uzeše nam čast, ali svetli slast, nebesna, kao ponos, na našem licu! Naša je strast gurnula u propast: laži, zakone, novac, i porodicu. Od poniženja nam je klonula glava, al nam se, u telu, proleće spasava! Naš tužan osmeh blagosilja greh; žig onih koji ljube, na svetu celom. Ceo nam je dan dug, i dosadan, i prolazi u ćutanju neveselom. Tek uveče, slobodan ko u travi cvet, ja te čekam. Na jednoj klupi. Razapet. Beogradski univerzitet, 1919.
knjizevnost.181 hercog,
Moja nova priča PRIžA POSVEĆENA IVANI ĐURIĆ Ona je tu Veliki mrak nežno se cedio niz odavno posivelo nebo. Ogromni crni obl- aci, koji su dodirivali vrhove drveća, ispuštali su svoj tovar suza. Leteo je po prostoru zvuk neke mukle tišine. Ispod malenog svetla videla se jedna prilika. Mokar i sam on je stajao, pogleda uprtog negde u daljinu. Tonuo je polako, njegov vidik se sve više smanjivao, njegov sledeći dan je bio dale- ko. Evolucija je učinila svoje. Ipak, jednom davno oko njega su rasle ruže, veselile ga svojim mirisom. Voleo je, ali to nije dugo trajalo. Amorova st- rela bila mu je u srcu, no njeno mesto sad je zauzela mukla praznina koja je odzvanjala prostorom. Neprimetno, skoro besčujno, on se pomeri, približio se bliže svetlu. Anđeo ga je ponovo pogledao, bacio nešto sreće u njegov po- gled. Negde daleko, na kraju mokrog puta na trenutak je ugledao senku. No ona je tako brzo nestala, da je mislio da halucinira. Vreme je protrčalo još koji krug kada se ta senka ponovo pojavila, sada bliže, veoma blizu. Plave- tnilo je počelo da se vraća u njegove oči, a srce krenulo da lupa. Potoci su stali, više nisu odnosili zemlju. Video je. Lukavi streličar je tiho, po- novo prozujao pored njega, udostojivši ga svojom strelicom. Senka je sad opasno blizu. Stigla je i do njega, a njene ruke su se podigle i spustile. Osetio je samo lagani povetarac sreće koji ga je pomilovao po obrazu. Negde u blizini počinjao je novi dan, a ti blistavi zraci ljubavi obasjali su svu tišinu. Više nije bio sam. Što se to sunce više izdizalo iznad učmalog puta sneka je sve više bledela. U dubini duše pojavio se strah. Ona opet odlazi. Više nije znao šta da misli. žinilo mu se da će zauvek tu ostati. Mirno je čekao, dok i poslednji pramen velikog mraka nije ispario, razlio se u tiši- ni lepote. Ona je tu. napisao Aleksandar Hercog
knjizevnost.182 novim,
Miloš Crnjanski: LJUBAVNICI Niko nas neće podeliti više, na dobre i grešne. Tajni smo kao grane snežne, a sve što je staro u ljubavi, plače sve tiše. Još malo samo, pa ćemo sumorni sa osmehom tužnim, u strastima ružnim, stati, bolni, bledi, umorni. U bilju, ili nečem drugom, moćnom, nad proplankom jedne šume mlade, naći ćemo opet svoje nade. U mirisnom nebu noćnom. Nade svih koji se bolno smeše. I, kad, opet, kao večni cvet, nad telima umornim, nebesa zaplave. I zagrljaj opet bude svet, kao zlato oko svete glave, sa tamjana mirisom sumornim, nećemo znati koji greh to beše, među gresima što ko oblaci plove, što nam ta tela i duše dade divne i nove.
knjizevnost.183 dcolak,
│ Ona je tu :))))))))) Ovaj, ja ne bih da unapred izvalim glupost, ali, zar ovo nije patetika? Književni kritičari, načitani ljudi javite se :)) Sledge DAMMIR!
knjizevnost.184 todorp,
Za one koji vole Harms-a evo nekoliko 'slucajeva' koje je magician jos u davna, pradavna vremena :) prekucao. Danil Harms Kratke price ------------- SLUCAJEVI Jednom se Orlov prejeo pirea od graska i umro. A Krilov je saznao za to i takodje umro. A Spiridonov je umro sam od sebe. A Spriridonovljeva zena je pala s kredenca, pa i ona umrla. A Spiri- donovljeva deca podavila su se u vestackom jezeru. A baba Spirido- nova se propila i zavrsila na ulici. A Mihajlov je prestao da se ceslja i dobio sugu. A Kruglov je nacrtao damu s bicem i poludeo. A Perehrestov je telegrafski dobio cetiri stotine rubalja i toliko se uzoholio da su ga najurili iz sluzbe. Sve dobri ljudi, a ne da im se da puste koren. * PLAVA SVESKA BR.10 Bio jedan ridji covek koji nije imao oci i usi. Nije imao ni kosu, tako da su ga uslovno nazivali ridjim. On nije mogao ni da govori jer nije imao ni usta. Nos takodje nije imao. Stavise, nije imao ni ruke ni noge. Nije imao ni stomak, nije imao ni ledja, nije imao ni kicmu, nije imao nijedan unutrasnji organ. Nije imao nista! Tako da nije jasno o kome je rec. Bolje onda da o njemu vise i ne govorimo. * SUSRET Tako jednom posao neki covek na posao, pa usput sreo drugog coveka koji se, posto je kupio veknu poljskog hleba, vracao kuci. To bi, u stvari, bilo sve. * STARICE KOJE ISPADAJU Jedna starica se usled svoje preterane radoznalosti nagnula kroz prozor, ispala i razmrskala se. Kroz prozor se nagnula druga starica da bi videla onu koja se razmrskala, ali je usled svoje preterane radoznalosti takodje ispala kroz prozor, strmoglavila se i razmrskala. Zatim je kroz prozor ispala treca starica, zatim cetvrta, zatim peta. Kad je ispala i sesta starica, meni je dosadilo da ih gledam, pa sam posao na Maljcevsku pijacu gde su, kazu, jednom slepcu poklonili pleteni sal. * VAKCINA Jedan omanji gospodin s kamickom u oku pridje vratima duvandzi- nice i zastade. Njegove crne lakovane cipele presijavale su se kraj kamenog stepenika koji je vodio u duvandzinicu. Vrhovi cipela bili su okrenuti prema prodavnici. Jos dva koraka i gospodin bi nestao iza vrata. Ali on bese zbog necega zastao, mozda bas zato da bi postavio glavu pod ciglu koja je upravo padala s krova. Gospodin je cak skinuo kapu, otkrivajuci svoju celu tako da ga je cigla opaucila posred gole glave, slomila mu temenu kost i zaustavila se u mozgu. Gospodin ne pade. Ne, on samo pokleknu od strasnog udarca, izvuce iz dzepa maramicu, obrisa lice poprskano krvavim parcicima mozga i, okrecuci se gomili koja se zacas sjatila oko njega, rece: - Ne uznemiravajte se, gospodo, vec sam se vakcinisao. Vidite: iz desnog oka strci mi kamicak. To je takodje bio slican slucaj. Ali vec sam se na to navikao. Sad mi je sve jedno. Izgovorivsi te reci gospodin stavi kapu i negde se izgubi ostavljajuci zbunjenu gomilu u potpunoj nedoumici. * KAPUCIN (vrsta majmuna) Zovu me kapucin. Usi cu ja njima zato da iscupam, a trenutno mi ne da mira slava Zana Zaka Rusoa. Zasto je on sve znao? I kako prepovijati decu i kako udavati devojke! Ja bih takodje hteo sve to da znam. Ja vec i znam sve to, samo sto nisam siguran u ono sto znam. O deci tacno znam da ih uopste ne treba prepovijati - njih treba satirati. U tom smislu ja bi odredio u gradu jednu centralnu jamu i tu bacao decu. A da iz jame ne bi udarao zadah truljenja, mogla bi svake nedelje da se posipa zivim krecom. U istu jamu pobacao bih sve nemacke ovcare. A sada o tome kako udavati devojke. To je, po mom misljenju, jos jednostavnije: ja bih odredio jednu zajednicku prostoriju u kojoj bi se, recimo, jednom nedeljno, skupljala sva mladez. Svi izmedju 17 i 35 godina, moraju da se skinu goli i prosetaju prostorijom. Ako se neko nekom dopao, onda taj par ide u ugao i tamo se jos detaljnije razgleda. Zaboravio sam da napomenem da svakome o vratu mora da visi kartica sa imenom, prezimenom i adresom. Na taj nacin se onom ko nam se svidi moze poslati pismo i ostvariti bliskije prijateljstvo. U slucaju da se u te stvari umesaju neki starac ili starica, predlazem da se zakolju sekirom i odvuku na isto mesto gde i deca - u centralnu jamu. Pisao bih ja jos o znanjima koja posedujem, ali, na zalost, moram u radnju po duvan. Kad izadjem na ulicu, uvek ponesem podeblju cvornovatu batinu. Ponesem je da bih njome mlatio decu koja mi se nadju na putu. Mozda su me zato prozvali kapucin. Ali pricekajte vi, djubrad jedna, jos cu vam ja iscupati usi! * REHABILITACIJA Necu da se hvalim, ali mogu da kazem da sam, kad me je Volodja udario preko uveta i pljunuo me u lice, ja ga tako dograbio da to vise nikad nece da zaboravi. Tek posle sam ga tukao primusom, a utiom sam ga tukao nocu. Tako da nije odmah umro. Sto nije dokaz da mu nogu nisam odrezao jos danju. Tada je jos bio ziv. A Andrijusu sam ubio jednostavno po inerciji i zato se ne osecam krivim. Zasto su mi uopste Andrijusa i Jelizaveta Antonova dolazili pod ruku? Sta im je trebalo da onako banu na vrata? Optuzuju me za krvozdernost, kazu da sam pio krv, ali to nije istina: samo sam olizao krvave lokve i mrlje - jer, sustinska je potreba coveka da ukloni sve tragove svog, ma i najtricavijeg, zlocina. A takodje nisam ni silovao Jelizavetu Antonovu. Kao prvo, ona nije bila devojka, a drugo, imao sam posla s lesom, i ona nema zasto da se zali. I sta onda ako je, ne znam ni ja, bila pred porodjajem. Ja sam joj licno izvadio dete. A to sto ono uopste nije zivelo na ovom svetu, ni to nije moja krivica. Nisam mu ja otkinuo glavu, za to je kriv njegov tanak vrat. Njemu nije bio sudjen ovaj zivot. Istina je da sam razgazio po podu njihovo psetance. Ali to je vec cinicno - optuzivati me za ubitstvo psa kada su tu - jedan do drugog, moze se reci - unistena tri ljudska zivota. Dete ne brojim. Ali dobro: u svemu tome (slazem se) moze se primetiti izvesna svirepost s moje strane. Ali smatrati zlocinackim i to sto sam posle uzeo pa se ispraznio po svojim zrtvama - to je molim vas, vec apsurdno. Nagon za ispraznavanjem - to je sustinska potreba, pa prema tome, niposto zlocinacka. Tako da ja razumem strahovanje mog branioca, ali se uprkos svemu jednako nadam potpunom oslobadjanju od optuzbe. * UCITELJ - Ima li icega na Zemlji sto bi imalo smisla i, cak, izmenilo sled dogadjaja ne samo na Zemlji nego i u drugim svetovima? - upitah svog ucitelja. - Ima - odgovori mi moj ucitelj. - Sta je to? - upitah. - To je ... - poce moj ucitelj i odjednom zacuta. Stajao sam i napregnuto ocekivao njegov odgovor. Ali on je cutao. I ja sam stajao i cutao. I on je cutao. I ja sam stajao i cutao. I on je cutao. Obojica stojimo i cutimo. Hoj - la - la ! Obojica stojimo i cutimo. Hoj - le - le !
knjizevnost.185 veca,
U ovogodišnjem izdanju PEGAZ-a, edicija Prva knjiga, objavljena je knjiga Aleksandra žotrića, DAĆEMO MI VAMA DEMOKRATIJU (aforizmi). Promocija knjige je u utorak 12.10. u 19 h, knjižara-galerija Stilos, žika Ljubina 10. Pored recenzenata Aleksandra Baljka, Vite Teofilovića i Petra Lazića, biće prisutni i ostale kolege aforističari (uključujući i mene :) ) koji će prezentovati svoje novije aforizme.
knjizevnost.186 novim,
Miloš Crnjanski: STRAčILOVO Lutam, još, vitak, sa srebrnim lukom, rascvetane trešnje, iz zaseda, mamim, ali, iza gora, zavičaj već slutim, gde ću smeh, pod jablanovima samim, da sahranim. I ovde, proletnje veče za mene je hladno, kao da, dolinom, tajno, Dunav teče. A, gde oblaci silaze Arnu na dno i trepte, uvis, zelenila tvrda, vidim most što vodi, nad vidikom, u tešku tamu Fruškog brda. I, mesto da se klanjam Mesecu, toskanskom, što u reci, rascvetan kao krin, blista, znam da ću, ovog proleća, zakašljati ružno i vidim vitak stas, preda mnom, što se roni, verno i tužno, senkom i korakom, kroz vodu što zvoni, u nebesa čista. I, tako, već slutim da ću, skoro, dušu sasvim da pomutim. I, tako, već živim, zbunjen, nad rekama ovim, golubijski sivim. Poveo sam davno tu pognutu senku, a da sam to hteo, u onoj gori, poznao grožđe, noć, i terevenku, i potok, što sad, mesto nas, žubori. I, tako, bez tuge, oči su mi mutne od neke bolje, duge. I, tako, bez bludi, na usnama mi gorka trulost rudi. Lutam, još, vitak, sa srebrnim lukom, rascvetane trešnje, iz zaseda, mamim, ali, iza gora, zavičaj već slutim, gde ću smeh, pod jablanovima samim, da sahranim. Već davno primetih da se, sve, razliva, što na brda zidam, iz voda i oblaka, i, kroz neku žalost, tek mladošću došlom, da me ljubav slabi, do slabosti zraka, providna i laka. Znam da mi u kosu, po zori rumenotamnoj, tuđa, umorna, ruka, bledi sumrak prosu. A da veselosti mojoj, čiloj i pomamnoj, dve zaspale, bolne, dojke ne daju da se glasnim krikom baci po trešnjama, što mi ostadoše, u zavičaju. I, mesto da vodim, pogledom zelenim, kao pre, reku što se sliva, da skačem, kao Mesec, po gorama pustim, i zažarene šume da potpirim, sad, plavim i gustim, snegom, i ledom, smešeći se, mirim sve što se zbiva. I, tako, bez veza, stiže me, ipak, rodna, bolna, jeza. I, tako, bez doma, ipak će mi sudba postati pitoma. Ne, nisam, pre rođenja, znao ni jednu tugu, tuđom je rukom, sve to, po meni razasuto. Znam, polako idem u jednu patnju, dugu, i, znam, pognuću glavu, kad lišće bude žuto. I, tako, bez bola, vratiću se, bolan, voćkama naših polja. I, tako, bez mira, patiće gorko, mnogo šta, od mog dodira. Već davno primetih da se, sve, razliva, što na brda zidam, iz voda i oblaka, i, kroz neku žalost, tek mladošću došlom, da me ljubav slabi, do slabosti zraka, providna i laka. Lutam, još, vitak, po mostovima tuđim, na mirisne reke priležem, pa ćutim, ali, pod vodama, zavičaj već vidim, otkud pođoh, posut lišćem žutim i rasutim. I ovde, rumen krina, sa devojačkog rebra, ja, zorom, umorno brišem, bez milina. A kad utopim čun Mesečev, od srebra, u novo more jutra i u trave, sednem na oblak, pa gledam svetlosti, što se po nebu, iz moje strasti, jave. A, mesto svog života, davno živim, bure i senke groznih vinograda. Nastavljam sudbu, već i kod nas prošlu, bolesnu neku mladost, bez prestanka; tek rođenjem došlu, sa rasutim lišćem, što, sa groba Branka, na moj život pada. I, tako, bez groba, veselost je neka, u meni, rugoba. I, tako, bez tela, duša mi je nevidljiva, i nevesela. Jednog proleća, i ja sam gorko znao da, kroz svirale devojačkog rebra, zdravlje dajem. I grudi svoje, u grožđu, krikom, raskidao, nag, na dnu neba, opivši se zavičajem. I, tako, bez lica, na liku mi je senka jarca, trešnje, tica. I, tako, bez stanka, teturam se vidikom, bez prestanka. Lutam, još, vitak, po mostovima tuđim, na mirisne reke priležem, pa ćutim, ali, pod vodama, zavičaj već vidim, otkud pođoh, posut lišćem žutim i rasutim. Drhtim, još, vitak, od reka i nebesa. Milujem vazduh, poslednjom snagom i nadom, ali, svisnuću, to i ovde slutim, za gomilom onom, jednom, davno, mladom, pod sremskim vinogradom. Za jedan blagi stas, što, prvi put, zaljulja višnje i trešnje, poljupcem, kod nas i poskoči, vidikom, sa ritova i mulja. Za društvo mu, što po vinskom mehu svelo lišće rasu, sa osmehom mutnim, preskačući, prvi put, potoke, u smehu. A, mesto svog života, znam da, po vidiku, taj smeh rasuh, nad svakim telom, golim, i, nad zemljom ovom, kroz koju Arno rudi, pun zvezda i zraka, moj se šapat sliva, u izmoždene grudi, jer se, u proleću, sve to opet zbiva, svuda, gde ja volim. I, tako, bez reči, duh će moj sve tuđe smrti da zaleči. I, tako, bez traga, rasuće mi ruka živa tela mojih draga. Jer ljubav će moja pomešati, tajno, po svetu, sve potoke, i zore, i, spustiti na život, vedro, i beskrajno, i kod nas, nebo, i senku Fruške gore. I, tako, bez zvuka, smeh će moj padati, sa nebeskog luka. I, tako, bez vrenja, za mnom će život u trešnje da se menja. Drhtim, još, vitak, od reka, i nebesa. Milujem vazduh, poslednjom snagom i nadom, ali, svisnuću, to i ovde slutim, za gomilom onom, jednom, davno, mladom, pod sremskim vinogradom. Lutam, još, vitak, sa osmehom mutnim, prekrstim ruke, nad oblacima belim, ali, polako, sad već jasno slutim da umirem i ja, sa duhom potamnelim, teškim, neveselim. I ovde, reku jednu vidim, pod svojim telom, da hladi laku, srebrnu, zemlju, nepreglednu. A, kad mi prospe trešnje po duhu obolelom, i, kraj Meseca, i ovde, zvezda zablista, vidim da je, u ranom umiranju, moja, i tuđa, mladost, gorka i jedna ista. I, mesto svoje sudbe, sa užasima novim, susrećem davni život, bolan, i prozračan. A, kroz ovu zemlju, svilenu i prozirnu, čim, uplašeno, spustim devojačko telo, kroz maslinu mirnu, vidim, daleko, opet, lišće svelo i zavičaj oblačan. I, tako, bez kretnje, tuđinu, poljupcem, dižem, u vetrove proletnje. I, tako, bez znaka, dozivam golu dragu iz mekog, toskanskog mraka. A prah, sve je prah, kad digne uvis ruku i prevučem, nad providnim brdima, i rekom. I, neizmerno slabe, sve te trešnje, što se vuku sa mnom, po svetu, sa zemljanim lelekom. I, tako, bez tame, duh moj sa mračnim voćkama pokriva me. I, tako, bez imena, istom žalošću milujem brda neviđena. Lutam, još, vitak, sa osmehom mutnim, prekrstim ruke, nad oblacima belim, ali, polako, sad već jasno slutim da umirem, i ja, sa duhom potamnelim, teškim, neveselim. Lutam, još, vitak, sa šapatom strasnmim i otresam članke, smehom prelivene, ali, polako, tragom svojim, slutim: tišina će stići, kad sve ovo svene, i mene, i mene. I ovde, bez boje tajne, ni jedne voćke nema, nebesne one boje, gorke i beskrajne. A kad razgrnem doline, rukama obema, i, otkrijem dna bezdana, srebrna i bela, na dnu je, opet, žalost, nejasna i laka, vazduhom kupanih voćaka i tela. I, mesto srebrnih pruga, zabrežja i reka, susrećem, kao u snu, umorne misli, svoje. A, nad trešnjama i mladim višnjama, tamnu i dugu maglu, što se, svuda, širi, u život pred nama, gde se strast, polako, u umiranju smiri, i čula upokoje. I, tako, bez reda, mladost uvijam mirom, snegova i leda. I, tako, bez puta, moje milovanje, po umiranju luta. A mir, svud je mir, kad raspem šta je bilo i priklonim glavu na ono što me čeka; na ceo jedan kraj sa kog se vino slilo i smeh, i divna bestidnost, daleka. I, tako, bez mora, preliću život naš, zorama Fruških gora. I, tako, bez pića, igraću, do smrti, skokom, sretnih, pijanih, bića. Lutam, još, vitak, sa šapatom strasnim i otresam članke, smehom prelivene, ali, polako, tragom svojim, slutim, tišina će stići, kad sve ovo svene, i mene, i mene. Fiezole, 1921.
knjizevnost.187 dr.grba,
>> Ovaj, ja ne bih da unapred izvalim glupost, ali, zar ovo nije >> patetika? Književni kritičari, načitani ljudi javite se :)) Pusti čoveka da trenira. Biće od njega dobar pisac vikend romana.
knjizevnost.188 dr.grba,
>> Za one koji vole Harms-a evo nekoliko 'slucajeva' koje je magician >> jos u davna, pradavna vremena :) prekucao. Drago mi je što je film koji smo sinoć ponovo videli na TV učinio da se malo bolje osvrnemo na Danila Harmsa. Lepo je bilo videti onaj sadržaj poruke (iako je to baš i moglo u pridruženi fajl). Bilo bi još lepše kad bi podržavalo YU slova.
knjizevnost.189 princess,
zasto si tako grub i strog?! vrlo je pozitivno uoblicavati emocije na ovakav nacin i ja bi svim ljudima ovog sveta preoprucila da pisu...nije bitno kako ce to ispasti i sta kazu "knjizevni kriticari" (hijene)! mozes samo nesto da naucis i svega toga...da razumes, da izgradis sebe! recimo kada sam imala 13 god...nije mi padalo na pamet da citam Sartra, ili Tolstoja itd....bas su mi bili potrebni ljubavni romani!!!
knjizevnost.190 fancy,
"under the spreading chestnut tree I sold you and you sold me..." ( "1984." George Orwell)
knjizevnost.191 hercog,
**> patetika? Knji`evni kriti~ari, na~itani ljudi javite se :)) Da zna{ da li~i na patetiku.... BTW jesi li ~itao moju pri~u "Poslednji poziv upu}en samoubici"? Ako nisi, pro~itaj je i reci da li ti je i ta pri~a pateti~na... Sale
knjizevnost.192 novim,
Miloš Crnjanski: čIVOT Sve to ne zavisi od mene. Setim se kako beše lep, nad vodama dubokim nekim, kao Mesec beo, sa lukom tankim i mekim, jedan most. I, vidiš, to, uteši me. Ne zavisi od mene. Dosta je da toga dana, zemlja oko mene zamiriše preorana, ili da oblaci prolete, malo niže, pa da me to potrese. Ne, ne od mene. Dosta će biti ako, jedne zime, iz vrta jednog zavejanog, istrči neko ozeblo, tuđe, dete i zagrli me.
knjizevnost.193 dr.grba,
>> zasto si tako grub i strog?! Zato što imam loše mišljenje o onom nabacivanju jezičkih konstrukcija i izanđalih fraza. Na volju vam da mi oponirate, poštujem i ja vas. >> kriticari" (hijene)! Kritičari zbilja jesu hijene, jer poput hijena koje piruju nad tuđim ulovom, i oni sami svojim delanjem dokazuju nemoć da sami stvaraju. Ali, postoje i čitaoci. Vikend roman nikad nisam čitao, niti ću to ikada učiniti. Ali, pošto je ono zamešateljstvo koje se graniči sa kičom objavljeno u jednoj javnoj konferenciji na Sezamu, to dadoh sebi za pravo da određenom dozom cinizma izrazim svoje lično mišljenje na ovom mestu. Ne pada mi na pamet da to mišljenje generalizujem, niti da ga smatram bogom danim. Izvolite, branite suprotni stav. >> recimo kada sam imala 13 god...nije mi padalo na pamet da citam >> Sartra, ili Tolstoja itd....bas su mi bili potrebni ljubavni >> romani!!! Kad me je drmao pubertet čitao sam Hesea i Apolinera, Tagoru i Stevana Raičkovića, Vaska Popu i Markesa... U srednjoj školi sam zbilja čitao mnogo, a najdraže mi je što sam dobro istražio Kafku. Kao vojnik sam bio uglavnom nepismen za knjige. Tad sam pisao, a to pisanije nisam nikome pokazao ni uoči spaljivanja. Za vreme studija sam se bavio studiranjem i SF-om, a danas nažalost čitam mnogo manje nego što bih voleo. Ali smatram da imam dovoljno čitalačkog iskustva (i možda senzibiliteta) da mogu da argumentujem svoj stav po pitanju bilo čega što izjavim na ovu temu.
knjizevnost.194 dcolak,
│ Da zna{ da li~i na patetiku.... BTW jesi li ~itao moju pri~u │ "Poslednji poziv upu}en samoubici"? Ako nisi, pro~itaj je i │ reci da li ti je i ta pri~a pateti~na... Prvo, SET CODE!! Drugo, pročitao sam, koliko se sećam komentari su bili još nepovoljniji.. I treće, pogledaj tekstove grupe Suicidal Tendencies, tek da vidiš kako se lako i elegantno može izbeći patetika... Sledge DAMMIR!
knjizevnost.195 enterprise,
Hi! Interesuje me gde bih mogao da nadjem knjige Roberta Ladlama .. :) i Carl L. Stine-a .. :)
knjizevnost.196 dikla,
> Da zna{ da li~i na patetiku.... BTW jesi li ~itao moju pri~u SET CODE !!!
knjizevnost.197 fancy,
ŮŢ> Kad me je drmao pubertet čitao sam Hesea i Apolinera, Tagoru i Stevana ŮŢ> Raičkovića, Vaska Popu i Markesa... Jebote... a ja mislio da si takav zbog muzike koju si slušao..;) Fancy
knjizevnost.198 todorp,
> Lepo je bilo videti onaj sadrzaj poruke (iako je to bas i moglo u > pridruzeni fajl). Bilo bi jos lepse kad bi podrzavalo YU slova. Pa onaj ko voli Xarmca ce ga skinuti a onaj ko ga nije jos citao treba da ga procita ;))) 8Kb i nije tako mnogo zar ne O:) Sto se tice YU slova, ja ih ne koristim a sad da ponovo prekucavam nesto sto vec postoji, mrzi me :)) Pozdrav od Todora.
knjizevnost.199 hercog,
**> Pusti üoveka da trenira. Biće od njega dobar pisac vikend romana. CCCC. Ajd malko proüitaj i moje ostale priüe pa sudi... Sale
knjizevnost.200 novim,
Miloš Crnjanski: SERBIA Isplivah groblju, u nesvesti, kao modar rak. Vaznesen u zelenom vrtlogu, iz bezdana. Sa neba je u svet oticala noć zvezdana, a Mesec, u tamu, spuštao svoj poslednji zrak. Bezmerno je svitalo i ja, neizvesna sen, za ostrvom ovim, osunčanim vukodlakom, još u mutnom snu, u vale i pene raznesen, poskočih morem rujnim, na igru lak, i lakom. Pogledah uvis, da li je to mesečine prah, ili je ledeni vir zore, što mi guši dah? Nisam znao da mi, trešnjom i bistrim potokom, i strasnom vitkošću devojke, njinom pritokom, Ona to već, iz daleka, kolena prebija! Prvi put izgovorih: Serbia. Porođajem u tuđini, pod zamrlim snegom, hraniše me tvojim glasom, slabošću i negom. Spustiše me u nemoć detinjstva, da te volim i brigom, za Tobom, za ceo život, obolim. Poviše me u bedu, da Te divnu, rajsku, znam, ali ne dodirnem disanjem i ne sagledam. Trideset godina da čekam da mi se javiš i zenicom tvojom, groznom, nad zemljom zaplaviš. Talasaj, miluj, spavaj - kao jarak sad čeka zavičaj, da trulim, i da se nikud više ne vinem, živ. Kad iznemognem, i moga raspadanja talog slivaće se u tamu, kroz reka naših mulj i sliv, u zemlju koja vri, na dnu blata ustajalog. O, ta krpa, strašilo u žitu, ispod Mesečevog srpa, bednica što vreba put i stada, iz zaseda. To je sad Ona, odmor vranama i vrapcima, što ni sahraniti mirno u nebesa ne da, sjaj, što mi još osta, pod bolnim očnim kapcima! Zar lutajuć mi otac tu je zemlju video? I na njoj me mati dojila, od prvoga plača? Ljubičasti Šar zna koliko sam se stideo, jer, sa mnom, cvetno drvo, već umorno korača. Nikad me nisu svet, ni blud, slatko opijali, već ta zemlja koju se umaram da razgalim! Ni svila, ni strast, me nisu tako uvijali, kao zagrljaj bolan tih mrtvih, telom palim. Za tamni jaz lepote države sam ludeo, u duši miris gorak rađanja udisao, pa i kad bih, smućen, u tuđini zabludeo, brak, na rodnom tlu, vraćao je svemu smisao! I sad, u toj brdini tvrdoj, bez smisla po krvi rasutoj, ne samo da senima svojim ne nađoh mira, nego ni za tuge, što se rodih da ublažim, ne znam više šapata, pogleda, ni dodira! U Serbii, zornjaču tražim. A biće: ametist nisu ni ovde zenice, kad sviće, i dah je žića manje, nego u tuđini, čist. U Bogu je vedro. U nas, sve se sneveseli i, kao što jesen ne zna svaki svoj sveo list, umreću zbog Serbie, a nismo se ni sreli. Da li je to ista moć, koja se rasipa i razlije? Mesec, što kotrlja, večerom, prazni svet svoj žut? Ona magla, i dim, što stresa, lukom srebrnim, kad razdire noć, na svetli, neznan, Mlečni Put, što se gubi u zvezdanim pustinjama crnim? Ili sjaj jutarnje buktinje Sunca, što diže u beskraj, pa nas ljulja, u plavetnilu, kao rosnu kap? Led večernjače, rumen, u nadzemaljskoj tuzi? Kad, u suton, prelivaju oblaci, kao slap, prolaznost, u kojoj smo svi, u providnoj suzi? Uvek sam, bled i prazan, u sveta ovog slasti, znao da sve to gubim, u telu, i pod travom. Da i sa tih promena pada mrak pepeljasti, i veje, gusto, bliskom i daljem, snom i javom. Serbiu, jedinu još, hučala je ta bura, koje se sad, modar od davljenja, gorko, stidim! Urlah, sred ludog skakanja mora i mehura, da tišinu vanrednu nad zavičajem vidim. Nadah se da ću na brdu umoran da duhnem, začeće i veselje poljupcem da potpirim. Rascvetane padine da vračam i ukunem, nepomičnošću, sav svet da stišam i umirim! Pa to zar da bude i meni grob? Gde je bolan Svetozar milovao lica, pod obrazinama ruskim? Zato se, kao MIhajlo, tuđine liših? I ja ću tu vrteti, po gungulama uskim, bedne znake ljubavi, sve praznijih i tiših? I bi rat, da se, nad grobljem našim, omili smeh i razvrat, i skine, navek, žud za sinom, sa mutna oka? Zato je zar bila tama mesa i sjaj misli, duž mladosti, neveselost gorka i duboka, da sa Serbiom umru i mog imena smisli? Patio sam uvek, i zar nije prah, ništa, dim, to proleće, sa svojim biljkama i bubama? U zemlji mog detinjstva, koju i ne vidim, nevraćenoj više dečjim, ni vojnim, trubama. Zar me nije kiša mutna, marta i aprila, uvela u bolnu zbrku igračaka sitnih? Pa šta mi dobro osta, od svih tih toplih krila, što su me na Frušku bacala, sa ravni žitnih? Ne ostade mi ni mila roda, što, bela, rumenom nogom, hoda. Ni dete moje, dakle, ne silazi sa nekog, prečistog i predivnog, nežnog, sveta, dalekog, u kome se nevidljivo u vidljivo menja, nedokučivom, sveznajućom slašću rođenja! Stidni bol prve nepravde, lažni žig sramote, i prvo poniženje, kikotom je opeklo, ali tek kad ljubav snagu i volju mi ote, sve je, iznemoglo, u nepovrat, oteklo. čar, san. svilu, pesak, šta li, sad, u ruci držim? Kad sve to, što tamo bi i prođe, ovde zahvatim. Zar sam to ja, što upaljenim pogledom spržim, sav taj svet, kuda više ne mogu da se vratim? Da li tela, mili gradovi, ili seni, to drhte, u slabosti sna i žudi ruku grubih? Sve ono što videh drago, tužno, plemenito, zbog čega, gde sve, i šta sve, žarko, ne izljubih? Vratih Ti se! Pa zar da kopnim, bolujem, mrem, u smrti, kuda si brdovita se rasula? Budućnost, što mi obeća rascvetani Srem, uzalud je, suzom braka, na Tebe, kanula. Ljubav mutna više na usnama mi ne rudi, nit mi po nesvesti protiču preobraženja. Zgasnuo žar za Tobom sija mi još iz grudi, ali pun žalosti i očajnog razdraženja. Neću sačuvati ni misao, da sam cvetnu granu udisao. Zanavek, zbilja, zar, ovaj svršetak se širi, svemu što je bilo sazidano uvrh gora? Zato su frulom planini svirali pastiri i duši mojoj Sebia bila što i zora? Na Krfu, 1925.
knjizevnost.201 wizard,
> I treće, pogledaj tekstove grupe Suicidal Tendencies, tek da vidiš > kako se lako i elegantno može izbeći patetika... A jel su namerno izabrali patetični naziv za grupu ili im se omaklo? ;)
knjizevnost.202 dr.grba,
>> Jebote... a ja mislio da si takav zbog muzike koju si slušao..;) Takav... Kakav? Baš me zanima šta misliš.
knjizevnost.203 hercog,
**> ikada u~initi. Ali, po{to je ono zame{ateljstvo koje se grani~i sa **> ki~om objavljeno u jednoj javnoj konferenciji na Sezamu, to dadoh A jesi li pročitao moje ostale priče? Priznajem da je ova zadnja čista patetika ( znaš pisao sam je dok sam mislio na osobu do koje mi je veoma stalo...), ali ne možeš da sudiš o mom "stvaralaštvu" samo na osnovu je- dne pročitane priče. Zato te molim da pročitaš i ostale priče koje su ili u ovoj konferenciji ili u Civlizacija.2 i da tek onda sudiš o svemu.... unapred zahvalan Sale
knjizevnost.204 hercog,
**> Prvo, SET CODE!! To jeste. Promenjeno je... **> Drugo, pro~itao sam, koliko se se}am komentari su bili jo{ **> nepovoljniji.. Ne bih se složio. Pogledaj malo bolje pa ćeš videti... Il treba ja da ti citiram? **> I tre}e, pogledaj tekstove grupe Suicidal Tendencies, tek da vidi{ **> kako se lako i elegantno mo`e izbe}i patetika... Mogao bi da pošalješ neki tekst na mail... Sale
knjizevnost.205 hercog,
**> Interesuje me gde bih mogao da nadjem knjige Roberta Ladlama .. :) Knjižara kod JUGODRPA (Jugoslovenskog Dramskog Pozorišta) Sale
knjizevnost.206 ndragan,
/ vrlo je pozitivno uoblicavati emocije na ovakav nacin i ja bi svim / ljudima ovog sveta preoprucila da pisu...nije bitno kako ce to ispasti / i sta kazu "knjizevni Što jes jes. Imaš pravo što se toga tiče, a ko ima petlju da to što napiše još i pusti u svet, sam je kriv za sve što ga otuda snađe :) Jeste to što je Hercog napisao i patetično i nakićeno, sladunjavo, viđeno za pet na pismenom i brzi zaborav i štogod još hoćemo da dodamo, ali je čovek u to uložio podobru količinu emocija, i to treba poštovati. To što ja nemam živaca, da natenane čitam takve stvari, potiče više od mog robovanja sadašnjoj kulturi, gde stvari u kojima nema akcije nemaju šanse da prođu. Mnogo publike (uključujući mene) vrlo dobro emulira FF taster dok čita. Ja čak većinu filmova (osim baš prve lige, recimo dobar deo onog što se vrti po teveju) gledam negde od pola. Taman dovoljno da pohvatam siže, i da steknem bolji utisak nego što bi bio da sam gledao od početka. Što se kritike tiče, možda je i bolje da čoveku kažemo ovako, nego da ne kažemo ništa. Tek to ubija. / Tolstoja itd....bas su mi bili potrebni ljubavni romani!!! Posle sve to dođe na svoje, pređe se na nešto uživo, ali sanjarenje ostaje. Pitam se samo, koliko su ti ljubići vaspitali ovdašnjeg ženskinja da uzdiše za skupim kolima i mašta o jahtama. Ono, "ne princ na belom konju, nego konj u belom princu". p.s. Let's leave your username out of this, ok?
knjizevnost.207 ndragan,
/ se malo bolje osvrnemo na Danila Harmsa. A najava? "Igra Frano Lasić". Kao da najavljuju premijeru.
knjizevnost.208 ndragan,
/ Promocija knjige je u utorak 12.10. u 19 h, U koji čin ili zvanje?
knjizevnost.209 bbaja,
>|| A jesi li procitao moje ostale price? Priznajem da je ova >|| zadnja cista patetika ( znas pisao sam je dok sam mislio na >|| osobu do koje mi je veoma Samo ti nastavi i pisi i dalje. Ne daj da ti kritike smanje entuzijazam. Inace, vrlo cenim kada neko skupi hrabrost i svoj rad izlozi sudu javnosti, iako i sam zna da to nije savrseno.
knjizevnost.210 veca,
>> Interesuje me gde bih mogao da nadjem knjige Roberta Ladlama .. :) Videh neko veče, ima ga i u knjižari Stilos, žika Ljubina 10.
knjizevnost.211 dcolak,
│ A jel su namerno izabrali patetični naziv za grupu ili im se omaklo? ;) Nije patetika.. Suicidal Tendencies (nakon samoubistva jednog prijatelja) je uzet naziv kao nešto simboliše klicu bunta u svakom od nas, pa čak i bunta protiv samog života.. Njihova muzika potvrđuje i opravdava u potpunosti njihov naziv.. Sledge DAMMIR!
knjizevnost.212 fancy,
ŮŢ>>> Jebote... a ja mislio da si takav zbog muzike koju si slušao..;) ŮŢ> Takav... Kakav? Baš me zanima šta misliš. Ma... ;)))) Grbav :) Fancy
knjizevnost.213 niklaus,
(:> Kad me je drmao pubertet čitao sam Hesea i Apolinera, Tagoru (:> i Stevana Raičkovića, Vaska Popu i Markesa... ((: Ovo me podsetilo na starog (dobrog) ortaka (stari, jer je otišao u USA), koji je jednu ribu pokušavao da šarmira sa: "Bilo je to vreme, kad sam svirao po dark-bendovima, pufff (cug iz cigare), i čitao Hese-a..." Ja & ekipa smo umrli od smeha... (: Za čoveka pouzdano znam da je čitao Mikijeve Almanahe i sl., a _možda_ je i pročitao "Sidartu". Svejedno, car čovek. (: (:niklaus:)
knjizevnost.214 bojans,
Mislim da književnost, kao i umetnost uopšte, ima jedan veliki problem. Mehanizmi vrednovanja su veoma složeni. Još ponajbolji sud izgleda da daje vreme. Sećam se samo jedne situacije iz srednje škole kada se profesorka srpskog zgranula na pitanje jednog mog druga koje je glasilo: "zašto je Tolstoj veći pisac od Agate Kristi kada je ona prevođena na više jezika, a uz to je i bolje prodavana?" Umalo ga nije poslala kod psihologa. Zaista, izgleda da kada je književnost (i ne samo ona) u pitanju, mišljenje mase je prilično irelevantno. Kako ovci objasniti lepotu poezije?
knjizevnost.215 novim,
Miloš Crnjanski: U POžETKU BEŠE SJAJ Daleko gore ispred mene sliva se nebo sa travom. I svud oko mene stoje ruže tajanstveno, spuštenom glavom. Tužno je ići čak do poljana, što tamo leže čak pod nebom, ovde je svaka reč očarana ovde je svako srce očarano ovde se najlepša pesma peva svakog ubogog dana. Tužno je ići čak do poljana, što tamo leže čak pod nebom, jer je gadno tamo reči crne jadati iz srca raskidana. I videti da od cveta do cveta i videti da od žene do žene i videti da od bajke do bajke i videti da od dana do dana uzalud smo išli. Tužno je ići čak do poljana. 1912.
knjizevnost.216 dr.grba,
>> A jesi li pročitao moje ostale priče? Jednu ili dve. Nema posebnog utiska. Potražiću ih negde po disketama, mislim da su tu negde. >> ...Priznajem da je ova zadnja čista patetika ... Pa što je nisi izbrisao kad si je pročitao... Da li si je pročitao pre kačenja u konf?
knjizevnost.217 dr.grba,
>> A najava? "Igra Frano Lasić". Kao da najavljuju premijeru. Dobro, on me baš i nije impresionirao. Ali mnogo, mnogo mi se sviđa onaj dugi, dugi kadar na početku filma, koji prati dečaka ulicom dok promiču scene terora, potom kran, pa kroz hodnik do susreta dva para očiju. Dostojan omaž Orsonu Velsu. Mada je o ovome trebalo u susednoj temi, film...
knjizevnost.218 dr.grba,
>> ŮŢ> Takav... Kakav? Baš me zanima šta misliš. >> >> Ma... ;)))) Grbav :) Hvala.
knjizevnost.219 dr.grba,
>> "Bilo je to vreme, kad sam svirao po dark-bendovima, >> pufff (cug iz cigare), i čitao Hese-a..." Sad ga ne bih čitao ni da me plate po minutu čitanja.
knjizevnost.220 novim,
Miloš Crnjanski: USPAVANKA Kad šuma svene ostaće nad njom zvezde rumene. Ponećeš svud, pošla ma kud, samo srce svoje gorko. Vetar studeni duše, ne stidi se mene, nema duše, ni zakona ni časti, nad bolom ima vlasti još samo golo telo. Sve što sam voleo umrlo je vičući ime moje, a ja mu ne mogah pomoći. Zbaci odelo svoje. U celoj zvezdanoj noći jedina radost nad bolom u telom tvom je golom. Sve nam dopušta tuga.
knjizevnost.221 i.a.n.,
>>>> pufff (cug iz cigare), i čitao Hese-a..." >> >> Sad ga ne bih čitao ni da me plate po minutu čitanja. Moj čovek... :)
knjizevnost.222 hercog,
**> Pa što je nisi izbrisao kad si je pročitao... Da li si je pročitao pre **> kačenja u konf? Ta priča je baš namerno i sa ciljem stavljena u konf... Koji je to cilj to sam prosudi... Sale **> Jednu ili dve. Nema posebnog utiska. Potražiću ih negde po disketama, Da te podsetim - naslovi priča : " Tražim reč! " " Neobičan i strašan život u prokletoj avliji " " Hoću da te opišem rečima, svete moj " " Zatvor " " Skok " " Vreme " " Poslednji poziv upućen samoubici " " Poslednja noć " " Ljubav (originalna verzija) " " Svet će biti bolji ili nikakav " " Ja znam jedan dolap " itd....
knjizevnost.223 hercog,
**> Jeste to što je Hercog napisao i patetično i nakićeno, sladunjavo, **> viđeno za pet na pismenom i brzi zaborav i štogod još hoćemo da dodamo, BTW.... Ovo zadnje je pisano specijalno za jednu devojku.... Ali ima i mojih priča koje su pisane i drugačije.... I zato ako neko već hoće da kritikuje moj rad (hobi) onda neka pročita sve priče i neka prema svim tim pričama donosi sud... Sale
knjizevnost.224 veca,
>> BTW.... Ovo zadnje je pisano specijalno za jednu devojku.... Nije sporno što je pisano za jednu devojku, mnogi veliki pesnici su to radili, stvar je u tome da malo više radiš na pričama, ako već želiš da ih obelodaniš i da mnogo, mnogo čitaš.
knjizevnost.225 fancy,
ŮŢ> ... ..., stvar je u tome da malo više radiš na pričama, ako ŮŢ> već želiš da ih obelodaniš i da mnogo, mnogo čitaš. (Veca nije bila eksplicitna, ali ja ću dovršiti) ...i tuđe priče ;) Fancy
knjizevnost.226 novim,
Miloš Crnjanski: SUMATRA Sad smo bezbrižni, laki i nežni. Pomislimo: kako su tihi, snežni vrhovi Urala. Rastuži li nas kakav bledi lik, što ga izgubismo jedno veče, znamo da, negde, neki potok, mesto njega, rumeno teče! Po jedna ljubav, jutro, u tuđini, dušu nam uvija, sve tešnje, beskrajnim mirom plavih mora, iz kojih crvene zrna korala, kao, iz zavičaja, trešnje. Probudimo se noću i smešimo, drago, na Mesec sa zapetim lukom. I milujemo daleka brda i ledene gore, blago, rukom. Beograd, Braće Nedića 29, 1920.
knjizevnost.227 novim,
Miloš Crnjanski: PLES O, pustili smo svuda duše i, eto, vraća se samo strast nevesela. Odosmo po ćilimovima dragih tela u nebesa, što nas izmeniše. U blage žalosti pređe zanos ludi, u tišine jutarnjih oblaka, razočarano telo, vitko od žudi. I užas lica, strasnih, davno pokrila je magla, kao mesečev lik, što se javlja u nadzemaljskoj seti, žut, kao obrazina zlatna, tavno, u grobu, nad kojim se bela sen aveti, bela sen neveste, u beskraj za navek nagla. Sve posta nestvarno, što u ljubavi čine i činim; i život, ko pusto polje kud vetar ječi, pokrismo snegom praštanja svemu, poljupcima zunjenim i novim. Pa, eto, ipak, tragom se njinim kupi čemer i u zorama ovim, kad više okovan, nag niko ne kleči. I duša zagledana, nevesela, pokriva dim, pruge radosti i plesa, što u beskraju igraju nebesa, opet samo teškim, grimiznim plaštom strasnoga tela. 1922.
knjizevnost.228 veca,
>> (Veca nije bila eksplicitna, ali ja ću dovršiti) >> ...i tuđe priče ;) To se valjda podrazumeva :)
knjizevnost.229 dr.grba,
>> >> Sad ga ne bih čitao ni da me plate po minutu čitanja. >> >> Moj čovek... :) Ma šta veliš? A kako sam ja to tvoj čovek?
knjizevnost.230 dr.grba,
>> **> Jednu ili dve. Nema posebnog utiska. Potražiću ih negde po >> disketama, >> >> Da te podsetim - naslovi priča : Ej, Sale, 'ajde da malo smirimo loptu. Ovde dolazi do rasprave koja je uzrokovana jednom mojom ciničnom opaskom o priči koju si nedavno bacio u konf. Ono što mislim o toj priči ostaje, ali nije mi palo na pamet da generalizujem ocenu na tvoj kompletni opus. Ne želim, zaboga, da omalovažavam tvoje pokušaje da izbrusiš svoj stil pisanja. Uostalom, budeš li se u životu bavio pisanjem, verovatno ćeš nailaziti na mnogo otrovnije i zlonamernije kritike, eto ljudi su takvi. Izvinjavam ti se što sam te uvredio. To je bila posledica moje nervoze uzrokovane drugim stvarima, a projektovana, eto, gde nije mesto. Neću se više obazirati na ovu temu i, molim te, nemoj ni ti.
knjizevnost.231 veca,
Književni maraton od 18.10. od 16 h, do 19.10. do 04 h, književni klub Jazbina, Đure Danićića 10.
knjizevnost.232 veca,
Izvinjavam se na grešci, klub jazbina se nalazi u Đure Daničića 13.
knjizevnost.233 princess,
ma veco uopste nije sporna ni tematika ni stil pisanja i tezina :)
knjizevnost.234 princess,
fancy ako ti implicitno (?) razmisljas zasto se onda explicitno exponiras?!
knjizevnost.235 ilazarevic,
> recimo kada sam imala 13 god...nije mi padalo na pamet da citam Sartra, > ili Tolstoja itd....bas su mi bili potrebni ljubavni romani!!! Kada sam ja imao 13 godina, ljubavne romane nisam gledao ni levim okom (ne gledam ih ni sada). Patetiku u svakom obliku treba proterati. Treba čitati Kafku, Dostojevskog, Hesea itd. u "glavnom pravcu" i SF, naravno :)
knjizevnost.236 fancy,
ŮŢ> fancy ako ti implicitno (?) razmisljas zasto se onda explicitno exponiras?! Eksplicitnim eksponiranjem dolazim dao implicitnog imponiranja, tj. srpski, imponovanja ;). Mđt. nekada jednostavno ne upali..:) Niko nije savršen. Fancy
knjizevnost.237 i.a.n.,
>>>> Moj čovek... :) >> >> Ma šta veliš? A kako sam ja to tvoj čovek? Hteo sam reći: da, slažem se s tobom, ne bih čitao Hesea. Poslednje što sam imao u rukama bio je "Stepski vuk", ali to je bilo u vojsci, kada sam sa istim zanimanjem pročitao i udžbenik sudske medicine i nekoliko brojeva nekog internog SUP-ovskog žurnala (plavci se međusobno bodre i tapšu po leđima, čestitajući sami sebi na pameti, retko vesela literatura). Apropos "Stepskog vuka", postoji dobar esej K. Vonegata o statusu te knjige, ako nekog zanima mogu da potražim, prevedem & pošaljem.
knjizevnost.238 i.a.n.,
>> Treba čitati Kafku, Dostojevskog, Hesea itd. u "glavnom pravcu" i SF, >> naravno :) "Treba čitati..." Ovakve preporuke mogu da prihvatim samo ako iza njih ne sledi spisak imena. Treba čitati. Tačno. Tačka. Bespogovorni književni autoriteti ne postoje. (Među piscima ih je pogotovo uzaludno tražiti. Konrad nije trpeo Dostojevskog, i uopšte Ruse. Tolstoj Šekspira iz svojih razloga, Ezra Paund iz svojih. Primera ima koliko voliš.) Glavni pravac? "Mainstream", zar ne? Ali taj pojam opet podrazumeva nekog ko će reći "ovo valja, ovo ne", što nas vraća na autoritete. Ukusi se menjaju, pa se dešava da je danas "mainstream" ono što je pre deset (dvadeset, trideset...) godina proglašavano za drek. I obrnuto. >> Patetiku u svakom obliku treba proterati. U tom slučaju ostaješ bez 90% književnosti, bilo kakve. I u SF-u je ima, i te kako. Navodim iz Klarkove "Svetlosti zemaljske": "Ova zdanja su sagrađena sa namerom da se odupru silama kojima je Priroda mogla da ih ugrozi -- ali bi zato bila sasvim krhka u slučaju da se na njih okomi žovekova srdžba!" Uzvišena osećanja, velika slova, sudba nepojamna... Brrr. Ima jedna zgodna poslovica kod Vuka: "Glas do neba, a muda u pepelu".
knjizevnost.239 fancy,
ŮŢ> Apropos "Stepskog vuka", postoji dobar esej K. Vonegata o statusu te ŮŢ> knjige, ako nekog zanima mogu da potražim, prevedem & pošaljem. Zanima mene.
knjizevnost.240 novim,
Miloš Crnjanski: STENJE Danas sam bio tako veseo! A sad? Gle, jedva dišem, sa osmehom mutnim, umorno. Daleko, negde, iza škotskih obala, diže se, iz mora, modro stenje, tako grdno, tako pusto, sumorno. Ja ga se setih! Ja ga vidim! Njegova modrina mrsi mi dušu, i mene obuzima grozna jeza, i neka, beskrajna, žalost. Predosećano, u Beogradu, 1920.
knjizevnost.241 dejanr,
>> Konrad nije trpeo Dostojevskog, i uopšte Ruse. Ne znam ko je taj Konrad, ali svaka mu čast, k'o da je mene pitao :)
knjizevnost.242 hercog,
**> budeš li se u životu bavio pisanjem, verovatno ćeš nailaziti na mnogo Pisanje mi je samo hobi... **> Izvinjavam ti se što sam te uvredio. To je bila posledica moje nervoze Ok, ok, nisi me uvredio, samo sam malo čudno osećao... Sale
knjizevnost.243 novim,
> "Treba čitati..." "Treba sve čitati" (Mišel Fuko).
knjizevnost.244 ndragan,
/ dne pročitane priče. Zato te molim da pročitaš i ostale priče koje su / ili u ovoj konferenciji ili u Civlizacija.2 i da tek onda sudiš o / svemu.... A razmisli o ovome: objave ti negde _jednu_ priču. I to dohvati neki kritičar i odelje te (ili digne u nebesa). Onda se zainteresuje te nađe i pročita ostale. Tu može da potvrdi ili opovrgne mišljenje koje je stekao na osnovu one prve. Ali, kritika je već napisana i objavljena. I priča. Kad jednom pustiš u javnost, to ti je kao da si pustio papirni brod niz vodu. Skoro nikako ne možeš da utičeš na njenu dalju sudbinu. Sve što si mogao, uradio si dok si pisao.
knjizevnost.245 ndragan,
/ od Agate Kristi kada je ona prevođena na više jezika, a uz to je / i bolje prodavana?" Umalo ga nije poslala kod psihologa. Pa, mogla je i da iznese neki argument. Naprimer, da je baba Agata radila sa vrlo suženim izborom tema, tehnika itd - sve skupa, bila je blizu nekoj vrsti fah idiota (dobrog), dok je njegovo veljičestvo grof Debeli (ľ˛Ý§÷˛ŕ) itekako pazio i na formu, i na psihologiju, i na dramaturgiju, i na ovo i na ono, što sve babi nije trebalo jer bi joj porušilo dramaturgiju. P.S. I ja sam pročitao više Agate nego grofa.
knjizevnost.246 dr.grba,
>> kada sam sa istim zanimanjem pročitao i udžbenik sudske medicine i >> nekoliko brojeva nekog internog SUP-ovskog žurnala (plavci se Poštovani auditorijume, moram ovde da priznam da sam u časovima duboke psihičke krize za vreme odsluženja vojnog roka, u žapljini 1984. (čija je kasarna imala velelepnu bibilioteku u koju nismo imali pristupa), ah.... ...proč.... ....pročitao tri vikend-romana na temu "Nindža". Eto. Da. Tako. Priznao sam. Sad bi trebalo da mi je lakše. Nije.
knjizevnost.247 dr.grba,
>> U tom slučaju ostaješ bez 90% književnosti, bilo kakve. I u SF-u je >> ima, i te kako. Navodim iz Klarkove "Svetlosti zemaljske": Osećaj nemoći se može mnogo bolje i suptilnije opisati, nego upotrebom patetike. Kad već potežeš SF, preporučujem knjigu "žovek praznih šaka", od Ursule LeGuin. Uz ovu knjigu, kao još par Ursulinih, nije teško dokazati da je i SF dostojna atributa "velika književnost" ili kako već ljudi imaju običaj da to nazivaju.
knjizevnost.248 dr.grba,
>> >> Konrad nije trpeo Dostojevskog, i uopšte Ruse. >> >> Ne znam ko je taj Konrad, ali svaka mu čast, k'o da je mene pitao Đerđ Konrad, mađarski posleratni pisac, čovek koji je dobio više batina nego bračni par Hadžidrašković. Potpisao par dobrih romana, neke eseje i veliki broj otpusnica iz zatvora. Seronja koji je mislio da je Staljin najveće zlo dvadesetog veka. I nije mu zameriti. Napisao knjigu o čoveku čiji izbor je bio zatvor, pošto se odande ne vidi proces rušenja kule od karata u čijem građenju je učestvovao. A negativna, afektivna osećanja prema Rusima su samo posledica politike, a ne književnosti. Svejedno, po mnogo čemu je bio u pravu.
knjizevnost.249 dr.grba,
>> > "Treba čitati..." >> >> "Treba sve čitati" (Mišel Fuko). - Pročitajte sve, naglas! - ...štampa "XY press", peta istočna ulica 4089, 900001 Njujork, NY Ne, ne treba sve čitati. žitanje svega ustvari i nije čitanje. Znao sam dečka u doba osnovne škole koji je (navodno) pročitao 540 knjiga za godinu dana u gradskoj biblioteci i kao nagradu dobio neku debelu enciklopediju nečega. A knjige sve po 200-300 strana... Onda smo se moj drug i ja dogovorili da oborimo taj njegov rekord, naravno njegovom metodom. Uzimali smo dvaput nedeljno svaki po šest knjiga, "Vinetu" tipa, jer te su debele. Posle mesec dana bibliotekarka nas je prijavila učiteljici da to radimo. Mi smo otvoreno učiteljici priznali zašto smo to radili, a onda nam je ona bez ljutnje i u poverenju objasnila da nam fora ionako ne bi uspela: nijednom od nas ujak nije opštinski budža, a tata čuveni hirurg....
knjizevnost.250 dejanr,
>> Uzimali smo dvaput nedeljno svaki po šest knjiga, "Vinetu" tipa, >> jer te su debele. Posle mesec dana bibliotekarka nas je prijavila >> učiteljici da to radimo. E da mi je još znati šta je bibliotekarka imala da vas "otkucava" učiteljici... Valjda je to prokletstvo života u manjem mestu, svako svakog zna :( Veliki grad ima razne mane, ali bar možeš sa velikom verovatnoćom pretpostaviti da se bibliotekarka i učiteljica ne poznaju ;)
knjizevnost.251 veca,
>>>> "Treba sve čitati" (Mišel Fuko). >> Ne, ne treba sve čitati. žitanje svega ustvari i nije čitanje. Možda ne sve, ali svakako dosta toga, kako bi izgradio sopstveni ukus.
knjizevnost.252 veca,
>> Hteo sam reći: da, slažem se s tobom, ne bih čitao Hesea. Poslednje Hesea sam čitala davno, dosta toga se sećam kao kroz maglu, ali svejedno ostaje mi dobar utisak onoga što sam tada čitala. Možda su godine bile u pitanju, no i dalje ne mislim da ga ne treba čitati, naprotiv!
knjizevnost.253 veca,
>>>> Konrad nije trpeo Dostojevskog, i uopšte Ruse. >> Ne znam ko je taj Konrad, ali svaka mu čast, k'o da je mene >> pitao :) Uh, ne znam, ali rekla bih da je posledica ovakvog stava to što su decu u srednjoj školi terali da čitaju Dostojevskog (em je obiman, em zahteva pažnju) kad su želeli vreme drugačije da iskoriste. Ipak, mislim da je to stvar senzibiliteta, a ne to da je Dostojevski loš pisac.
knjizevnost.254 veca,
>> Književni maraton od 18.10. od 16 h, do 19.10. do 04 h, književni >> klub Jazbina, Đure Danićića 10. Ako sinoć (juče) kojim slučajem niste bili na "maratomu" samo da vam kažem da ništa niste propustili, naprotiv! Ono je najblaže rečeno bio užas. Došle neke face (jao, je*ote, bre), totalno nekultivisane i štatijaznam kakve sve, samo da kažu kako su eto bili na nekom književnom događaju, a to što nisu ništa ukapirali, a i kako bi, kad nisu ni slušali (sve vreme su vodili neke svoje razgovore i to veoma glasno, te autori nisu bili sigurni da li da nastave sa čitanjem svojih radova ili da ih sve oteraju u majčinu), mada, sve i da su slušali, pitanje je da li bi njihov mozak bio sposoban da sve to dešifruje. Strašno :(
knjizevnost.255 dejanr,
>> Sećam se samo jedne situacije iz srednje škole kada se profesorka >> srpskog zgranula na pitanje jednog mog druga koje je glasilo: "zašto >> je Tolstoj veći pisac od Agate Kristi kada je ona prevođena na više >> jezika, a uz to je i bolje prodavana?" Umalo ga nije poslala kod >> psihologa. To je samo posledica dogmatskog pristupa školovanju, koje je unazadilo generacije na raznim fakultetima, a posebno one na raznim društvenim naukama. Normalan profesor u nekoj školi na Zapadu bi takvu izjavu uzeo za izuzetnu temu na osnovu koje bi u razredu mogla da se razvije veoma lepa rasprava, jer ima argumenata i za takvo tvrđenje a i protiv. Obaška što bi to bila jako dobra tema za neki pismeni zadatak, jer bi u odgovoru na nju moglo da se vidi kako koji učenik razmišlja. Ali ne - ta profesorka književnosti (a, na žalost, i mnoge druge) je školovana tako da misli da su "levi ruski pisci" svetinje, i ako joj udariš u svetinju kao da si prekršio sve tabue ugrađene u njen mozak, očito ograničen poput terase ;) Pošto sa takvom tvrdnjom po njenom, ne mišljenju nego instinktu, ne možeš nikako biti u pravu, onda znači da si lud, pa pravac psiholog ;)
knjizevnost.256 dejanr,
>> Naprimer, da je baba Agata radila sa vrlo suženim izborom tema, tehnika Pa, nije baš ni Tolstoj bio toliko raznovrsan - uglavnom istorijske teme, u koje je stavljen jedan otpadnik (otpadnica) koji ima nekakve dileme i na kraju dotični ovako ili onako nagrabusi. >> pazio i na formu, i na psihologiju, i na dramaturgiju, i na ovo i na >> ^^^^^^^^^^^^ >> ono, što sve babi nije trebalo jer bi joj porušilo dramaturgiju. >> ^^^^^^^^^^^^ Nije joj trebala dramaturgija jer bi joj porušila dramaturgiju, a? :)) Uzgred, Agatha nije baš uvek bila baba :) U stvari, najbolje knjige napisala je pre nego što je došla u taj stadijum, a kao baba se uglavnom ponavljala. Jel neko čitao njenu zadnju knjigu, Postern of the Fate? Nije? Neka se i ne trudi ;)
knjizevnost.257 novim,
>>> > "Treba čitati..." >>> "Treba sve čitati" (Mišel Fuko). > Ne, ne treba sve čitati. "Guardati da colui che non ha letto che un libro solo" (čuvaj se onoga ko je pročitao samo jednu knjigu) - Giacomo Casanova
knjizevnost.258 drazen,
> ma veco uopste nije sporna ni tematika ni stil pisanja i tezina :) Jel' ovo bice pismeno? Pl poz D
knjizevnost.259 drazen,
> Apropos "Stepskog vuka", postoji dobar esej K. Vonegata o statusu te > knjige, ako nekog zanima mogu da potrazim, prevedem & posaljem. Obavezno. Hese me ne zanima. Ali Vonegat da i to mnogo. Kada smo kod istog da li neko zna gde se moze naci "Kolevka za drugu macu" ? (Mislim da nisam pogresio naslov.) Pl poz D
knjizevnost.260 nemo,
==> naukama. Normalan profesor u nekoj školi na Zapadu bi takvu izjavu ==> uzeo za izuzetnu temu na osnovu koje bi u razredu mogla da se ==> razvije veoma lepa rasprava, jer ima argumenata i za takvo tvrđenje ==> a i protiv. Obaška što bi to bila jako dobra tema za neki pismeni ==> zadatak, jer bi u odgovoru na nju moglo da se vidi kako koji učenik ==> razmišlja. nije mi baš najjasnije šta ovo znači: to bi valjda učinio 'normalan' profesor bilo gde, a ne samo na 'Zapadu'... evo vam, u prikačenoj datoteci uz ovu poruku spisak knjiga koje su bile zabranjene kao lektira učenika u poslednjih nekoliko godina na 'Zapadu' od 'nenormalnih' profesora (ili moralne manjine) le cap banned.zip
knjizevnost.261 dejanr,
>> to bi valjda učinio 'normalan' profesor bilo gde, a ne samo na 'Zapadu'... Pa da, samo što ja nisam upoznao tako "normalne" profesore književnosti ovde, a slabo sam i čuo da ih je iko upoznao, tako da sam sklon da verujem da ih nema mnogo. Za njih su vrhunac književnosti bile razne teme tipa "veliki plavi krug i u njemu zvezda", a ako bi neko tu dao malo "avangardniji" odgovor, nije mu ginula neka beda od ocene. Uostalom, pisasmo neki dan u ORKA/obrazovanje o nekom što je i iz škole isteran zbog pismenog zadatka. Sa druge strane, pitajte nekoga ko je išao u neku američku školu kako tamo izgledaju časovi književnosti - osnova je u diskusiji. Doduše, neke diskusije koje sam čitao (u nekim školama se vode i zapisnici) su dosta stupidne, ali bolje i stupidna diskusija nego da profesor priča prazne fraze a đaci igraju podmornice ;)
knjizevnost.262 novim,
>>> ....... zgranula na pitanje jednog mog druga koje >>> je glasilo: "zašto je Tolstoj veći pisac od Agate >>> Kristi > ........ Normalan profesor u nekoj školi na Zapadu bi > takvu izjavu uzeo za izuzetnu temu na osnovu koje bi > u razredu mogla da se razvije veoma lepa rasprava, ma i na srednjeistoku, tj. ovde. jedna od mojih profesorski (s faksa, tj. sa svetske) držala nam je kurs o tome zašto misli da je Dostojevski loš pisac. bile su to sjajne analize, i o Dostojevskom smo naučili više nego iz dosadnih predavanja D. N.-a. doduše, ona je bila sasvim neortodoksna pojava (časove smo imali kod nje, u kući, dva sata rada, a onda smo nastavljali kao žurka, lozovača, vino, ko je hteo da duva mogao je; ne, nije bilo "onoga", to se radilo po drugim kućama.) njena osnovna linija argumentacije je bila da je Dostojevski loš PISAC - u smislu konstrukcije romana, ali ne da je loš MISLILAC - to ne, naravno.
knjizevnost.263 niklaus,
(:> ....pročitao tri vikend-romana na temu "Nindža". Eto. Da. (:> Tako. Priznao sam. Sad bi trebalo da mi je lakše. Nije. Nismo li rekli da se kaže "Ninđa". Sorry, sada ti je još teže. (; (:niklaus:)
knjizevnost.264 mnikolic,
>> Ipak, mislim da je to stvar senzibiliteta, a ne to da >> je Dostojevski loš pisac. Apsolutno. Terati decu da čitaju Dostojevskog je čista glupost. Kad smo u školi radili "Zločin i kaznu" samo par nas je shvatilo da to nije krimi-roman ;)) (nije zezanje, oni su to STVARNO shvatili kao nešto jako slično krimi-romanima :(( ) Inače, za mene je Dostojevski No.1 ! Vlada
knjizevnost.265 balsa,
********* da ih nema mnogo. Za njih su vrhunac književnosti bile razne teme tipa "veliki plavi krug i u njemu zvezda", a ako bi neko tu dao malo "avangardniji" odgovor, nije mu ginula neka beda od ocene. Uostalom, pisasmo neki dan u ********* A, jok, pojavljuju se i avangardni profesori. ;) žujem da je u jednoj od "elitnih" beogradskih gimnazija nedavno za pismeni pala tema: "Progoni me jedna metafora" Auh.
knjizevnost.266 novim,
Miloš Crnjanski: SERENATA žuj, plače Mesec mlad i žut. Slušaj me, draga, poslednji put. Umreću, pa kad se zaželiš mene, ne viči ime moje u smiraj dana. Slušaj vetar sa lišća svelog, žutog. Pevaće ti: da sam ja ljubio jesen, a ne tvoje strasti, ni članke tvoje gole, no stisak granja rumenog uvenulog. A kad te za mnom srce zaboli: zagrli i ljubi granu što vene. Ah, niko nema časti ni strasti ni plamena dosta da mene voli: No samo jablanovi viti i borovi pusti ponositi. No samo jablanovi viti i borovi pusti ponositi. Potkamien, u Galiciji, 1915.
knjizevnost.267 i.a.n.,
>>>> Ne znam ko je taj Konrad, ali svaka mu čast, k'o da je mene pitao >> >> Đerđ Konrad, mađarski posleratni pisac, čovek koji je dobio više >> batina A ja mislio na Džozefa Konrada. Neka, i Đerđ K. je dobar primer.
knjizevnost.268 i.a.n.,
>> Ne, ne treba sve čitati. žitanje svega ustvari i nije čitanje. ───────────── Postoji li neki izraz za to? Bibliomanija?
knjizevnost.269 i.a.n.,
>> Kad već potežeš SF, preporučujem knjigu "žovek praznih šaka", Da, Le Guinova ima osećaj za meru. Klarka sam citirao kao primer gadnog preterivanja s patetikom (ne samo u toj knjizi).
knjizevnost.270 i.a.n.,
>>> Apropos "Stepskog vuka", postoji dobar esej K. Vonegata o statusu >>> te knjige, ako nekog zanima mogu da potrazim, prevedem & posaljem. >> Obavezno. Hese me ne zanima. Ali Vonegat da i to mnogo. OK, samo trebaće mi vremena da do knjige dođem, nekom sam je pozajmio, pa taj nekom drugom... Znaš već. >> Kada smo kod istog da li neko zna gde se moze naci "Kolevka za >> drugu macu" ? (Mislim da nisam pogresio naslov.) Mislim da jesi, jer se knjiga zove "Kolevka za macu" (Cat's Cradle). Izašlo u "Kentauru" pre ?? godina, danas može da se nađe valjda samo po antikvarnicama ili bibliotekama.
knjizevnost.271 i.a.n.,
>> Hesea sam čitala davno, dosta toga se sećam kao kroz maglu, ali >> svejedno ostaje mi dobar utisak onoga što sam tada čitala. Da je utisak bio bolji, ono "davno" verovatno ne bi bilo tako davno. :) >> su godine bile u pitanju, no i dalje ne mislim da ga ne treba >> čitati, naprotiv! Ne kažem ni ja "ne treba", rekoh već da mi takve izjave nisu mile. Ako se nekom sviđa, fine by me.
knjizevnost.272 .bale.,
> istog da li neko zna gde se moze naci "Kolevka za drugu macu" ? Ne znam za macu, ali mislim da sam video "Belo magarence" negde u gradu ;-)
knjizevnost.273 milan,
> kućama.) njena osnovna linija argumentacije je bila da je > Dostojevski loš PISAC - u smislu konstrukcije romana, ali ne > da je loš MISLILAC - to ne, naravno. Ovo mi liči na Vladislavu Ribnikar, ali nema veze, to nije bitno. Naime, džabe se ti sa Dejranom trudiš oko finesa, on preferira Oca i Sina (Dumas-e) i Dobrilu Krstić svakom "levom ruskom piscu" što je, naravno, njegova privatna stvar i lični ukus - mada ja ne verujem da postoje različiti ukusi već samo ukus i neukus, ali to je druga priča. Drama sa njegovim estetičkim uzletima u ovoj i njojzi bliskim konferencijama ne proizlazi iz njegovog prava da mu budu Otac, Sin i Dobrila zabavni i zanimljivi - i meni su, pa šta? - nego iz toga što on, kao svako dete iz bolje kuće (na vreme oterano ;))) mora da OPRAVDA svoje afinitete te iz toga izvlači čitavu jednu estetiku - koja se otprilike svodi na brzu montažu u američkim filmovima tj. ako je brzo montirano dobro je inače je shit - ali i pedagogiju (andragogiju?) koja bi iz toga valjalo da sledi. Dakle, on pokušava da nas ubedi da je Otac-Sin-Dobrila književnost vredna ozbiljnog izučavanja u školama. Naravno, nije sporno da bi se neka od nji'ovih knjiga možda mogla "metiti" u lektiru (možda Monte Kristo i jeste?) ali to ne znači da bi Tolstojevskog trebalo izbaciti iz iste. Na njegovu žalost to ti i tvoje kolege nikako da prihvatite, pa se on zdravo ljuti. Nikako da se pomiri sa činjenicom da su Tolstojevski otvorili toliko više važnih tema od pomenutog Trojstva i, što je još važnije, na ta otvaranja dobili odziv čitave judeo-hrišćanske kulture, da im Trojstvo ne može konkurisati sve da se multiplicira sa nekim megabajtom. Parola za izbore: "žitajte Dobrilu, ama i za pojas zadenite!" Pl poz M
knjizevnost.274 ndragan,
/ Apropos "Stepskog vuka", postoji dobar esej K. Vonegata o statusu te Gde je?
knjizevnost.275 ndragan,
/ "Treba čitati..." Ovakve preporuke mogu da prihvatim samo ako iza njih / ne sledi spisak imena. Nema veze da li ima spisak imena ili ne. Ako ne sledi, svakako je u pravu, a ako sledi, neko od prisutnih jamačno ispaljuje protivspisak, te neko treći ko to sluša dobija razlog da _počne_ da čita, jedno, drugo, ili nešto treće. Bitno je da se čita. / ima, i te kako. Navodim iz Klarkove "Svetlosti zemaljske": Ja vidim da sam zbog nečeg batalio Klarka... sad si me podsetio.
knjizevnost.276 ndragan,
/ Miloš Crnjanski: / STENJE Opet moje brzo oko (turbo čitanje): ko stenje?
knjizevnost.277 fancy,
ŮŢ>/ Miloš Crnjanski: ŮŢ> ŮŢ>/ STENJE ŮŢ> ŮŢ> Opet moje brzo oko (turbo čitanje): ko stenje? Pa... piše ti iznad..;)
knjizevnost.278 dr.grba,
>> E da mi je još znati šta je bibliotekarka imala da vas "otkucava" >> učiteljici... Valjda je to prokletstvo života u manjem mestu, svako I poznaju se, ali u Kikindi je u ono vreme (a možda i sad) metoda prijave đaka u gradskoj biblioteci išla kroz škole, pa su svi podaci o korisnicima bili referisani...Već sam pričao negde na Sezamu slučaj u kome sam imao konflikt sa nervoznim direktorom, koji me je nabrusio kao vola što neke knjige držim već godinu dana. A ispostavilo se da je moj imenjak, Dragan Grbić kao i ja, a godinu mlađi od mene, tri dana ranije uzeo neke knjige, a bibliotekarka strpala karton u pogrešan fah... Sve u svemu, iako sam veliki ljubitelj knjiga i čitanja istih, imao sam prilično razloga da zamrzim gradsku biblioteku... ):
knjizevnost.279 dr.grba,
>> "Guardati da colui che non ha letto che un libro solo" (čuvaj >> se onoga ko je pročitao samo jednu knjigu) - Giacomo Casanova └─────┬────────┘ (((: ────────────┘ MIslim da je gosn Kazanova ovo mislio figurativno (: jer sudeći po pričama njegovo vreme je odlazilo na štogod drugo (;
knjizevnost.280 dr.grba,
>> Nismo li rekli da se kaže "Ninđa". Da ne zapodevamo u beskraj, setio sam se rasprave kad sam pisao onu poruku. U dotičnoj literaturi je pisalo "Nindža", pri čemu ne pretendujem na isključivost. Samo se služim tom varijantom. A o bitnosti te reči imam mišljenje koje nije za javni auditorijum.
knjizevnost.281 dr.grba,
>> "Progoni me jedna metafora" E, pa ako je dozvoljen neortodoksni pristup, tu bih primenio tehniku "jao, jao, sad sam naderao" koju sam već koristio i obarao svoje profesorice s nogu. Pritisla me jedna glupa tema neudobno, k'o drveta kora. Kako, brate, da se oslobodim? Progoni me jedna metafora. Sad po noći ne mogu da spavam, moje lice - to je slika bedna. Ne verujem da ću se izvući. Progoni me metafora jedna. Ako nađem za sebe rešenje k'o iz topa reći ću ga svima. Nek' vas zebnja napusti u času: biće jedna metafora fina. Tako... Oko šest minuta.
knjizevnost.282 dr.grba,
>> A ja mislio na Džozefa Konrada... Pardon. Sad sam se asocirao na neke devojčice iz mojih dečačkih dana. Pomenu neko ime, ja pitam ko je to. "Zaboga, pa svi znaju ko je Rudi!". Naravno, saznah kasnije, Rudi je bio lokalni heroj, plavook, crnokos, zbog koga su mnogi jastuci bili pritiskani između butina...
knjizevnost.283 dr.grba,
>> Postoji li neki izraz za to? Bibliomanija? Verovatno pravi izraz. Mada sam i sam nazivan bibliomanom kad sam sa Sajma knjiga donosio po četrdeset knjiga. Šta sam mogao, knjige bile jeftine, a još slabije čuvane (: Apropos, pa ovih dana je vreme za Sajam knjiga, zar ne? Ni reči još ne čuh o tome. Ne, ne čitam novine. Ne, ne gledam informativni program na TV.
knjizevnost.284 dr.grba,
>> Mislim da jesi, jer se knjiga zove "Kolevka za macu" (Cat's >> Cradle). Beše onomad rasprava u kojoj je izneto mišljenje da "Cat's Cradle" zapravo ima sasvim drugo, idiomatsko značenje i da je doslovni prevod čist promašaj. Seća li se ko ovoga i zna li taj, navodno bolji, prevod?
knjizevnost.285 dr.grba,
>> Ne znam za macu, ali mislim da sam video "Belo magarence" negde u >> gradu ;-) (((((((((((((: I opet podsećanje: tražim već duže vreme slikovnicu "Deset ljutih gusara" od Ršuma, za neke drage mi klince. A i rad sam naučiti je napamet. Ima li ko ovo i da li bi bio vredan da časom prekuca pesmicu ovde? Deset ljutih gusara došlo u moj krevet jedan pao s kreveta ostalo ih devet Devet ljutih gusara...
knjizevnost.286 dr.grba,
>> Ja vidim da sam zbog nečeg batalio Klarka... sad si me podsetio. Srećom, natrčao sam samo na par Klarkovih knjiga u kojima sam zbilja prepoznao patetiku. Mnogo pre sam se odrekao čitanja njegovih knjiga. On je mnogo više, da 'prostite, ukakio motku očijukajući sa ekonomskim principima koje je ugradio u potku "2061: treća odiseja". Neka deda Klark lepo roni po svom bazenu i piše novi roman na nepromočivom notebooku, njegova uloga je završena prvom odisejom i mi ga zbog svih stvari do tada volimo. Neka tamo i ostane, koliko god ova moja molba takođe bila patetična.
knjizevnost.287 bojans,
>> Naime, džabe se ti sa Dejranom trudiš oko finesa, on preferira >> Oca i Sina (Dumas-e) i Dobrilu Krstić svakom "levom ruskom >> piscu" što je, naravno, njegova privatna stvar i lični ukus - >> mada ja ne verujem da postoje različiti ukusi već samo ukus i >> neukus, ali to je druga priča. A Babu (Agathu) si zaboravio :) Uzgred, zaista ne videh kod Dejana neko objašnjenje zašto ne voli ruske klasike. Znam mnoge koji na takvo pitanje (koje se može postaviti i u vezi sa klasičnom muzikom, slikarstvom itd.) odgovaraju sa jednostavnim "ne dopada mi se" i tu je tačka. Međutim, postoje i razornija pitanja koje sam postavljao nekim svojim prijateljima: "Kako ti se ne dopadaju proverene stvari poput Biblije, Šekspira ili ruskih pisaca? Da li si kompetentan da negiraš remek dela umetnosti?" Odgovori su se, uglavnom, svodili na to da svako ima pravo na sopstveno mišljenje, kriterijume, ukus i sl., da vaspostavljeni vrednosni sistem u kulturi i umetnosti nije od Boga dat za sva vremena... Neki su jednostavno priznali da nemaju ni volje ni vremena da se preterano udubljuju u "teške situacije", da ritam života nameće brze stvari i da bavljenje klasičnim, "sporovoznim" naukama treba prepustiti "zaluđenicima" i "fanaticima". Ono u čemu se slažem sa Dejanom je da treba prihvatiti raspravu na ovu temu, ali da bi, što ona dalje odmiče, ili pokazali da je Tolstoj zaista, za faktor beskonačno, veći pisac od gđe Christie ili bismo zadrli u neku složenu aksiomatiku estetike, koja bi, možda, rezultovala veoma zanimljivom diskusijom. Samo napred!
knjizevnost.288 maksa,
<><> Pa da, samo što ja nisam upoznao tako "normalne" <><> profesore književnosti ovde, a slabo sam i čuo da ih je <><> iko upoznao, tako da sam sklon da verujem da ih nema <><> mnogo. Profesorka Šujica, predaje (valjda još uvek) u VIII gimnaziji (danas III). Totalno otkačena žena (u pozitivnom smislu), između ostalog piše knjige erotske poezije. Jednom je kao temu za pismeni dala "Zrno peska iz profila". ;)
knjizevnost.289 novim,
> MIslim da je gosn Kazanova ovo mislio figurativno (: > jer sudeći po pričama njegovo vreme je odlazilo na > štogod drugo (; gosn Kazanova je jedan od najnačitanijih ljudi svih vremena; autor je brojnih stvari, preveo Ilijadu na talijanski, napisao svoje Memoare na francuskom, poslednjih desetak godina života proveo kao bibliotekar; takođe, iako mu je prezime - koje nije njegovo, btw - sinonim za zavodnika, računice njegovih biografa pokazuju da je otprilike zavodio po 3-4 ženske godišnje (ne računaju se kupovine); specijalnost su mu bile sestre. na određen način, može se kazati da je svoju zavodničku karijeru završio katastrofalno: zaljubio se u jednu 17-ogodišnju curu, koja ga je zamalo uništila (i koju nije osvojio). izreka da se treba čuvati onih koji su pročitali samo jednu knjigu je verovatno neka starija poslovica (Kazanova je možda konkretno mislio na popove i Bibliju).
knjizevnost.290 novim,
>>> Ne, ne treba sve čitati. žitanje svega ustvari i > nije čitanje. ───────────── > Postoji li neki izraz za to? Bibliomanija? pre bi mogla biti - lekciomanija. bibliomanija je preterana strast skupljanja knjiga (ne nužno i čitanje), jača od bibliofilije (koja je, kao, umerena). ima i tu raznih perverzijica (apsolutno relativnih, naravno), kao što su: kolektomanija, biblioklastija, bibliokleptija itd. ili sakupljanje praznih knjiga ("dummy books"). takođe - bibliofagija (doručkovati žehova?)... - nego, hajdmo brzu anketu: gde ko najviše voli da čita?
knjizevnost.291 novim,
> ŮŢ> Opet moje brzo oko (turbo čitanje): ko stenje? > > Pa... piše ti iznad..;) ajd, mir tamo! još par dana Crnjanski, pa gotovo.
knjizevnost.292 novim,
> Ovo mi liči na Vladislavu Ribnikar nije. Vladislava je sasvim ortodoksna u tim stvarima (tupila nam je o Šekspiru, o tome da je Bajron "jako roooomantičan i mnogoooo melanholičaaan"), nego je majka jednog potonjeg političara koji, kako čujem, čeka da se u Srbiju vrati kao novi De Gol. pogodićeš, sigurno. jedna stara i fina dama. ps: usput, ogrešenja Dostojevskog kao pisca su brojna. na primer, uvede neko lice, pa ga zaboravi ("Braća Karamazovi"); izgrdi junake ("Zločin i kazna"); ubaci političke protivnike u roman, pa ih delje kao nemoralne ("Zli dusi"). - ali, njemu se, naravno, sve oprašta.
knjizevnost.293 dr.grba,
>> Jednom je kao temu za pismeni dala "Zrno peska iz profila". ;) Auuuuuuu! Da opevam i ovo? (:
knjizevnost.294 novim,
>>> "Progoni me jedna metafora" > Nek' vas zebnja napusti u času: > biće jedna metafora fina. blizu smo: Franc Kafka: O PARABOLAMA Mnogi se žale da su reči mudraca uvek samo parabole i da se u svakodnevnom životu ne mogu upotrebiti, a mi imamo samo taj jedini život. Kad mudrac kaže: "Pređi preko", on ne misli da treba preći na drugu stranu, što bi se još i moglo postići kad bi rezultat bio vredan pređenog puta, nego misli na neko legendarno Preko, na nešto što ne poznajemo, što ni on ne može pobliže da opiše i što nam, prema tome, ovde ne može biti ni od kakve pomoći. Sve te parabole žele, zapravo, reći samo to da je nepojmljivo nepojmljivo - a to smo znali. Ono, međutim, sa čim se svakoga dana mučimo, nešto je sasvim drugo. Na to će reći jedan: "Zašto se branite? Kad biste slušali parabole i postupali kako one kažu, i sami biste postali parabole, pa se već samim tim oslobodili svakodnevnih muka." Drugi reče: "Kladim se da je i to parabola." Prvi reče: "Dobio si." Drugi reče: "Ali, na žalost, samo u paraboli". Prvi reče: "Ne, u stvarnosti; u paraboli si izgubio". (prevod B. čivojinovića) ══════════ ps: Kafkina se priča zove: "Von den Gleichnissen", a "Gleichniss" znači: slika, priča u slici, poređenje, parabola, alegorija, metafora...
knjizevnost.295 novim,
>>> Jednom je kao temu za pismeni dala "Zrno peska iz > profila". ;) > Auuuuuuu! Da opevam i ovo? (: što da ne! ajd da probamo (recimo da oblik bude rimovani četvorostih ABBA - onaj s najviše uspeha neka se nagradi nečim); moj prilog: zrnce! mrvo iz poruke: nek ti se profil opet zablista, nek voda prestane da biva ista, dok odlaziš iz ruke. eto, nije tako teško :)
knjizevnost.296 fancy,
ŮŢ> ajd, mir tamo! još par dana Crnjanski, pa gotovo. Aj' 'leba ti, pa kad privedeš kraju, vodim te na piće ;) Fancy
knjizevnost.297 gremlin,
>> ovde, a slabo sam i čuo da ih je iko upoznao, tako da sam sklon U devetoj je bila (sada je negde preko grane) strava profanka po imenu Mira Mraović. Na njena predavanja nemam primedbi, ali glavna stvar je to što je pola odeljenja navukla na planinarenje, tako da smo se pola godine verali po gudurama. Alex
knjizevnost.298 janko,
>>>> Apropos "Stepskog vuka", postoji dobar esej K. Vonegata >>>> o statusu te knjige, ako nekog zanima mogu da potrazim, >>>> prevedem & posaljem. I mene zanima, vrlo!
knjizevnost.299 djelovic,
> nego, hajdmo brzu anketu: gde ko najviše voli da čita? Na klozetskoj šolji, definitivno. To je jedino mesto u kući na kome čovek može da provede par sati a da ga niko ne uznemirava. Pod uslovom, naravno, da u kući imaš bar još jedan WC :).
knjizevnost.300 dejanr,
>> Naime, džabe se ti sa Dejranom trudiš oko finesa, on >> preferira Oca i Sina (Dumas-e) i Dobrilu Krstić svakom "levom >> ^^^^ >> ruskom piscu" A? Aleksandar Dima Sin? A otkud sam ga i gde to ja preferirao, onu njegovu "Damu sa kamelijama"? I nije neka knjiga. Jel' napisao još nešto? Ako i jeste, meni je promaklo. >> što je, naravno, njegova privatna stvar i lični ukus - mada ja >> ne verujem da postoje različiti ukusi već samo ukus i neukus, Naravno da postoje različiti ukusi, nego je problem što bi poneko hteo da "svoj" ukus proglasi za ukus, a tuđe ukuse koji se sa njegovim ne slažu za neukus. Ovo je vrlo raširena praksa, koja se završava time da "svako" misli da su svi drugi lišeni dobrog ukusa, što me uvek podseti na jednu instituciju koju ovde neću imenovati (jer neki kažu da predstavlja jedan od temeljaca srpske kulture ;) a za koju zli jezici kažu da svaki njen pripadnik smatra da su ostali pripadnici iste institucije totalni kreteni. I, što je najgore, svi su u pravu ;)) >> Drama sa njegovim estetičkim uzletima u ovoj i njojzi bliskim >> konferencijama ne proizlazi iz njegovog prava da mu budu >> Otac, Sin i Dobrila zabavni i zanimljivi - i meni su, pa šta? - >> nego iz toga što on, kao svako dete iz bolje kuće (na vreme >> oterano ;))) mora da OPRAVDA svoje afinitete te iz toga izvlači >> čitavu jednu estetiku... Uvek je opasno upuštati se u motive zbog kojih neko zastupa neke stavove - tako bi se isto moglo reći da neko ko je silom prilika bio nateran da pročita sve te beskrajne gomile praznih reči koje su liferovali "levi ruski pisci" traži da ih i drugi čitaju, jer što da njima bude bolje nego njemu ;) Kao recimo kada su za 1. april neke davne godine objavili u novinama da se neki kit, zbog nesrećne ljubavi, nasukao na obalu Jadrana, pa krenuli silni ljudi da vide čudo. Naravno, u povratku su svi koji su znali da "tamo" ima samo jedno veliko "aprililili" usrdno pričali svima koje sretnu kako se kreću u suprotnom smeru o čudu od kita nasukanom na obalu - kada su već oni bili blesavi da idu, nek i ti drugi budu jednako blesavi ;) Dakle, pustimo motive i diskutujmo o problemu. >> Naravno, nije sporno da bi se neka od nji'ovih knjiga >> možda mogla "metiti" u lektiru (možda Monte Kristo i jeste?) Nije, ne brini. To je dobra knjiga, ergo, nije u našoj lektiri. >> ali to ne znači da bi Tolstojevskog trebalo izbaciti iz iste. Aha, a kada sam se ja za to zalagao? Ako, nek ostane jedan levi ruski pisac u lektiri, još i najbolje da to bude Tolstoj jer je on od njih još i ponajbolji (ako uopšte i spada u njih). Neka budu i dva. Ali u lektirama su sve sami levi ruski pisci. Sa druge strane, kompletni žanrovi, praktično čitava moderna književnost, nisu u lektirama. Gde je, recimo, SF roman, omiljeno štivo velike većine nas ovde? Gde su fantastički romani, jel moguće da Tolkin nije u lektiri (moguće je, naravno :( )? Gde su horor romani, romani katastrofe? Gde je istraživačko novinarstvo/književnost, tako značajan pravac u modernoj književnosti? A da recimo ne pominjem interesovanje koje bi se pojavilo za književnost kada bi se u lektiru uvrstilo i nešto od Henri Milera ili tako nekog pisca ;) A šta imamo u lektiri? Sve same leve ruske pisce iz prošlih vekova, garnirane sa nešto soc-realističke književnosti izabrane ne po kriterijumu vrednosti, nego po kriterijumu političke podobnosti. I ništa više. Kao da je sva književnost prestala u XIX veku, nešto kao kada bi se iz fizike učili "lepo sređeni" Kepler i Njutn, i kraj priče - Ajnštajn, Hajzenberg, kvarkovi, tahioni i ostale novotarije i tako nisu vredne proučavanja, jer najzad, ko zna šta je tu sve istina a šta je samo moda ;) >> Nikako da se pomiri sa činjenicom da su Tolstojevski otvorili toliko >> više važnih tema od pomenutog Trojstva i, što je još važnije, na ta >> otvaranja dobili odziv čitave judeo-hrišćanske kulture... E judeo-hrišćanska kultura je jako poznata po tome što će se odazvati na sve živo ako joj dovoljno dugo stoji pred nosem. Evo, čujem da su se pre mesec dana odazvali čak i na Jasera Arafata. Možda da i njega stavimo u lektiru? ;) >> da im Trojstvo ne može konkurisati sve da se multiplicira sa nekim >> megabajtom. Može, može... seti me na jedan vestern u kome Džon Vejn (ili tako neko :) dolazi u neki grad, i ispred jedne vrlo lepe kuće (koliko su na Divljem Zapadu kuće mogle da budu lepe ;) sreće jednog vrlo lepo obučenog čoveka, malo priča sa njim a ovaj oduševljeno kaže da će dolazak pomenutog gospodina biti sjajan za njegov biznis. Kad sazna da je lepo obučeni gospodin grobar (to su oni što znaju da je život kratak, što se lepo videlo i u Skupštini Srbije :) Džon Vejn krene da se smeje, a grobar će na to "samo se vi smejte gospodine, i ja se smejem kad god nekog ostavim gore i krenem u banku da unovčim ček" ;)) Da mi vidimo broj prodatih primeraka knjiga, pa ćemo onda da vidimo ko kome i koliko može/ne može konkurisati ;>
knjizevnost.301 dejanr,
>> Neka deda Klark lepo roni po svom bazenu i piše novi roman na >> nepromočivom notebooku, njegova uloga je završena prvom odisejom >> i mi ga zbog svih stvari do tada volimo. Jes vala, kad pročitaš "Sastanak sa Ramom", zaista klasa od knjige. Onda pročitaš "Sastanak sa Ramom 2", a ono... srednje žalosno, al' ajde, nekako stigneš do kraja. A onda dođe "Sastanak sa Ramom 3" i uprska ga do daske, kad stigneš do kraja prosto se pitaš šta ti bi da ga čitaš. Zato sam i čvrsto rešio da mi neće uzeti pare ni za "Ramu 4" ni za "20001 - Finalnu Odiseju" ;)
knjizevnost.302 dejanr,
>> Uzgred, zaista ne videh kod Dejana neko objašnjenje zašto ne >> voli ruske klasike. Ako je uopšte potrebno reći, zato što su reči "dosadno" dali jedno posebno značanje. Gradacija reči dosadno mogla bi da bude "dosadno", "dosadnije", "najdosadnije", "dosadno u p.m.", pa onda tu negde još jedno 100 kategorija kojima bi tek trebalo smisliti imena, i najzad na vrhu liste "levi ruski pisci". Ja se na neki način divim njihovom umeću da ređaju reči koje lepo zvuče i kojima se na više stotina strana opisuje ništa (taj posao bi se mogao nazvati "anti-arhiviranjem" tj. pronalaženjem načina da se za saopštavanje neke količine informacija potroši što više bajtova memorije :). Takva sposobnost je nešto što treba proučavati jer je potrebno i u savremenom svetu - recimo, neki dan skinuh neke DEC-ove promotivne materijale o Alphi, tu negde oko 40 K. Uzmem u editor da iz toga izvadim informacije, dakle šta su mi tu rekli što je novo i upotrebljivo za tekst, i izbacuj gluposti i prazne priče, izbacuj, izbacuj i najzad ostade jedva 500 bajta činjenica. Posle vremena izgubljenog na to možeš samo da kažeš 'fala Bogu što je Dostojevski umro, jer da je slučajno živ i da ga je DEC angažovao da im uradi taj reklamni materijal, on bi istih tih 500 korisnih bajta "anti-ZIP-ovao" na knjigu od 2 megabajta, a da su mu još dali tekst-procesor, ne smem ni da zamislim ;)) Šalu (?) na stranu :) osim nepojmljive preopširnosti zameram im i previsok stepen predvidljivosti toka romana. Uzmeš, recimo, da čitaš "Rat i mir", roman zbog koga i kažem da Tolstoj nije predstavnik "levih ruskih pisaca", dakle istorijski roman sa lepom tematikom koji se sasvim lepo može i čitati, s tim da čim Barba čvane krene da prelazi prugu (tj. čim krene niz beskrajnih opisa) preskočiš potreban broj strana. Zapravo, čuo sam da je neko izdao "Rat i mir" na 100 strana (ne znam kako tu ide sa autorskim pravima) i da je tu otprilike sve što je vredno čitanja u ta tri džinovska toma. Dakle, kreneš da čitaš jedno poglavlje, pročitaš par pasusa i znaš šta će da bude na kraju poglavlja. Ide priča, ide i na kraju stvarno to i bude, i čitalac neminovno zaključi da je ili on (čitalac) mnogo pametan, ili je pisac mnogo glup ;) To su bukvalno školske stvari koje pišu u svakom udžbeniku za pisce - ako pokrivaš neke događaje čiji je ishod opšte poznat (recimo, pišeš o putovanju Titanika - svi znaju da će on na kraju da potone. Ili pišeš o Borodinskoj bitci - svi znaju da će Napoleon da uđe u Moskvu), moraš da izmisliš druge prateće ličnosti i događaje koje ćeš po značaju da postaviš čak i iznad tih istorijskih scena i čiji će ishod biti neizvesan, kako bi tom neizvesnošću intrigirao čitaoca i držao njegovo interesovanje. Problem sa dobrim delom "levih ruskih pisaca" je što njih čitaoci nisu ni interesovali, niti su pisali za čitaoce. >> "Kako ti se ne dopadaju proverene stvari poput Biblije, Šekspira ili >> ruskih pisaca? Porediti Bibliju sa bilo čim drugim je vrlo nezahvalno. Osim toga, levi ruski pisci i Šekspir mu, po meni, dođu otprilike ko govno i miliprot, da izvine auditorijum na izrazu. A što se tiče "proverenosti" levih ruskih pisaca tiče, jeste, provereni su i uvaženi, naročito u Rusiji i među domaćim rusofilima. U zapadnoj teoriji književnosti svedeni su otprilike onde gde im je i mesto, a to baš i nije naročito visoko. >> Da li si kompetentan da negiraš remek dela umetnosti?" Nisam, ali sam jedini kompetentan da prosudim šta se meni sviđa a šta ne. Baš kao i ti, ako se radi o tvojim afinitetima. >> raspravu na ovu temu, ali da bi, što ona dalje odmiče, ili pokazali >> da je Tolstoj zaista, za faktor beskonačno, veći pisac od gđe >> Christie ili bismo zadrli u neku složenu aksiomatiku estetike Varaš se, ako kome treba nekakva složena aksiomatika, onda treba onome ko hoće da dokazuje da je Tolstoj veći pisac od Agathe. A i teško će se naći aksiomatika koja rezultira odnosima kao što je "beskonačno". Meni ne treba nikakva složena aksiomatika, treba mi recimo Ginisova knjiga. Napišemo jedan broj, napišemo drugi broj (istini za volju, Tolstojev broj teško da ćemo naći u Ginisovoj knjizi jer tamo navode tek prvih desetak ;> ), između njih kosu crtu, podelimo i eto faktora. Neće biti beskonačan, biće lepo i egzaktno numerički izražen na dve decimale. Evo i prigodan citat za kraj: "Umetničko delo? Ja sam o svojim filmovima uvek razmišljao kao o poslu kojim se bavim, a toga da su u pitanju umetnička dela uglavnom bih se setio kada se na blagajni proda malo karata" A. Hičkok, na svečanosti na kojoj mu je uručena nagrada za životno delo
knjizevnost.303 pedjak,
> Ali ne - ta profesorka književnosti (a, na žalost, i mnoge druge) je > školovana tako da misli da su "levi ruski pisci" svetinje, i ako joj ================ Dejane, nećemo valjda opet ? ;)