FORUM.13

28 Nov 1994 - 09 May 1995

Topics

  1. gde.smo (43)
  2. jugoslavija (343)
  3. ex.yu (850)
  4. srbija (1461)
  5. svet (397)
  6. ljudska.prava (1)
  7. mediji (70)
  8. trac (59)
  9. devojke (1269)
  10. iseljenje (149)
  11. razno (229)

Messages - srbija

srbija.2 squsovac,
FORUM.12, poruka 4.430 > Srbima je alternativa da uticu na zapadnu javnost rusenjem NATO aviona, žime i kako da ih ruše? Nije isto pogoditi supersonični avion i opaliti teškom artiljerijom ("raspamećivati") po Sarajevu.
srbija.3 squsovac,
FORUM.12, poruka 4.434 > To je ono što oni ne mogu da podnesu: kolone izbeglica i Christianne > Amanpour ili Arnault van Lynden koji se slikaju zabrinuta izraza lica, > obučeni u što odrpaniju odeću i što neumiveniji tako da izgledaju kao da > su lično ratovali, Ma da, stvarno nije u redu što na ratište ne odlaze u frakovima i balskim haljinama. Antisrpska zavera.
srbija.4 squsovac,
FORUM.12, opruka 4.437 > Nezavisno od ovog, čujem od komšije iz Generalštaba da su naši (umalo da > napišem Srbi, što bi bilo bliže istini, ja sam silom prilika prinuđen da > budem Jugosloven - da sačuvamo kontinuitet ...) do preksinoć oborili > desetak aviona. Lično je razgovarao sa kolegom iz Krajine. Ako neko ima > još kakvu informaciju, veoma bi me zanimalo. žetiri su oborili praćkama (dalekometnim sa ic navođenjem), dva su sa zemlje mrko pogledali pa su se piloti u*rali i katapultirali, tri su napadnuta hladnim oružjem, a za jednog nema podataka. Inače, avioni su propali u zemlju čim su oboreni tako da nema dokaza. Sijaset novinara i TV ekipa koje su sada tamo su nesposobni mentoli pa nisu uspeli da snime ni jedan delić od tol'kih "oborenih aviona", a razni srpski mediji čekaju da "obore još deset" pa da naprave paradu. Zato to ne prikazuju. > Izgleda da su ih navlačili 3 godine, a onda pocepali s ruskim raketama. Je l' to behu one o SA-2 "Volhov", nabavljene još 1966, (protiv kojih evo skoro 30 godina izgleda nije smišljena odbrana)? I kako to da iznad Udbine ne oboriše ni jednog, a bili im k'o na dlanu?
srbija.5 fancy,
[ reply na - forum.12 4.437, zddb ] ŮŢ> Nezavisno od ovog, čujem od komšije iz Generalštaba da su naši (...) ŮŢ> do preksinoć oborili desetak aviona. Možda, ali sa sve humanitarnim, novinarskim, sportskim i civilnim avionima. Ima jedan dobar text u novom "Vremenu" - "Sudbina Udbina", koji je ilustrovan lepim sličicama aviona, uz prigodan podnaslov "protivnici Orla"..;)
srbija.6 supers, -> #2, squsovac
>>> Srbima je alternativa da uticu na zapadnu javnost rusenjem >> NATO aviona, >> >> Cime i kako da ih ruse? Nije isto pogoditi supersonicni avion >> i opaliti teskom artiljerijom ("raspamecivati") po Sarajevu. Slazem se, razlika je drrrasticna. Ali, cinjenica je da Srbi tehnicki imaju uslove da tako nesto ucine. Jedino je pitanje da li bi izazvano neraspolozenje zapadne javnosti prema intervenciji NATO-a bilo dovoljna kompenzacija za velika razaranja srpskih polozaja koja bi od strane NATO-a usledila.
srbija.7 inferno, -> #2, squsovac
Ů│ žime i kako da ih ruše? Nije isto pogoditi supersonični avion i Ů│ opaliti teškom artiljerijom ("raspamećivati") po Sarajevu. Šta ti je čoveče? Pa mi možemo sve da ih poskidamo s neba. Naš "Orao" je zakon na nebu! F-16 je za njega malo dete. Nemoj mi reći da nisi čuo kako je pre neki dan u vazdušnom okršaju jedan Orao izrešetao dve F-16ice, 4 Miraža 2000 i 5 F-18??? Piloti su molili da sveti srpski nebeski ratnik prestane. ;)) ---------- Možda sam preterao sa šalom, ali činjenica je da ima jedan dobar deo naroda koji misli da stvari stoje baš ovako.. Druga stvar je što to nema veza s istinom. To ne sluti na dobro.. nikako...
srbija.8 inferno, -> #4, squsovac
Ů│ I kako to da iznad Udbine ne oboriše ni jednog, a bili im k'o na Ů│ dlanu? žime da ih obore? Svidelo se to nama ili ne, ali VJ (ili kako se već zove naša vojska) jednostavno ne može pružiti nikakav otpor takvoj sili. To zaglupljivanje i laganje tipa: "danas smo skinuli dvojicu" ne vodi nikud... ---------- Omiljena laž je ovo: "drugo je pustinjska oluja, tamo je bila pustinja, a ovo kod nas... eeee, to je potpuno druga stvar, ovde je tehnika nemoćna... mi se samo zavučemo u brda i niko nam ne može ništa"... Mnogo mi je žao momaka koji su izginuli onomad kad su dve F-16 oborile 6 "Jastrebova" (ili "Orlova", ne sećam se), ali tad brda i doline nisu nikom pomogle.... :(((((
srbija.9 inferno, -> #5, fancy
Ů│ Ima jedan dobar text u novom "Vremenu" - "Sudbina Udbina", koji j Ů│ ilustrovan lepim sličicama aviona, uz prigodan podnaslov "protivn Ů│ Orla"..;) :) Treba samo uporediti one TTK.. :))) Ako te ne mrzi, pogledaj molim te ko je pripremio taj dodatak. :))
srbija.10 fancy, -> #9, inferno
ŮŢ> Ako te ne mrzi, pogledaj molim te ko je pripremio taj ŮŢ> dodatak. :)) Andrija Dulović. Sad se nešto mislim... da ovi momci što se šepure ostacima očerupanih Orlova prođu pored Horneta, ostavili bi se zanata i prešli u, recimo, prodavce pečenih kestena... sa sve svojim granjem na ramenima..;)
srbija.11 fancy, -> #6, supers
ŮŢ>>> Cime i kako da ih ruse? Nije isto pogoditi supersonicni avion ŮŢ>>> i opaliti teskom artiljerijom ("raspamecivati") po Sarajevu. ŮŢ> Slazem se, razlika je drrrasticna. Ali, cinjenica je da Srbi tehnicki ŮŢ> imaju uslove da tako nesto ucine. Da raspamećuju Sarajevo..? Svakako. To odavno i čine.
srbija.12 jmilosevic,
odgovor na Forum.12 srbija poruka 4.404 milan > P.S. Istina, katastarski porez je beznačajan (od recimo 2000 din > troškova po hektaru žitarica on iznosi najviše 200-300 din) tako da Ovo tvoje lepo zvuči samo ima jednu manu - Nije tačno ;). Ukupan prihod sa 1 ha od kukuruza uz rod 8000 kg x 15 para=1200. Od pšenice je još manje. Troškovi su, sad da ne računam ovde, oko 800 - 1000 din. Porez nije 200-300 din/ha nego 120 - 200 din. Kada se ova računica pogleda porez nije zanemariv. Cilj ovoga predloga je da se sačuva nepotrebno uništavanje mehanizacije, goriva i sl. Sada zbog relativno velikog poreza se obrađuje sva zemlja (kao u staroj Jugoslaviji) i postoji velika produkcija poljoprivrednih proizvoda koji nemaju gde da se plasiraju i zato imaju nerealno malu cenu u odnosu na troškove. Glavni razlog je porez. Razgovaraj sa nekim seljakom. Ono što ti vidiš na pijaci nisu seljaci nego nakupci. Seljaci nemaju vremena da idu po pijacama. Skupštinska zasedanja sam delimično pratio i zaključio da malo ko tamo konkretno zna kako rešiti problem poljoprivrede. Rezultati potvrđuju. Pozdrav, jmilosevic PS. Seljaci su najsrećniji kad im niko ne "pomaže".
srbija.13 squsovac, -> #6, supers
> Slazem se, razlika je drrrasticna. Ali, cinjenica je da Srbi tehnicki > imaju uslove da tako nesto ucine. Reč je upravo o tome da nemaju. Pokušaću da ne raspredam nadugačko i naširoko (mada sumnjam da ću uspeti ;> mada ću se truditi da budem što kraći): Bivša JNA (u vreme SFRJ) bila je u skladu sa koncepcijom ONI & DSZ i žvakom o TO & "naoružanom narodu" snabdevena uglavnom (dakle u najvećoj meri) od PA oružja kratkog dometa trocevnim topovima 20 mm, a od PA oruđja srednjeg dometa najjevtinijim mogućim ruskim raketama. Uglavnm se dakle išlo na variantu snabdevanja što jevtinijim naoružanjem i opremom kako bi se omogućilo masovno snabdevanje tom istom opremom što većeg broja jedinica na terenu. Računali su na varijantu da će potencijalni neprijatelj svakako biti nadmoćan u vazduhu, pa su išli na tzv. gust kišbran lake PA artiljerije (k'o u WWII). Do pred kraj 70-tih o nekom sofistciranom PA naoržanju gotovo da se nije ni pomišljalo. Kada su shvatili da je đavo odneo šalu, brže bolje su počeli nešto sami da razvijaju, a dosta toga su Boga mi i kupili na zapadu. Gotovo je istovetna situacija bila je u obalnoj artiljeriji gde su dominirali občični obalni dalekometni topovi. E kada je nastuplila bežanija iz Slovenije, Hrvatske, Makednije i Bosne, naravno da su gledali prvo da spasu ono što im je najbitnije i što bi najmanje želeli da eventualno padne u šake protivničkoj strani. Zato su u delovima BiH i Hrvatske pod kontrolom tamošnjih Srba ostavili uglavnom gotovo rashodovane staromodne sisteme, valjda uz to računajući da će sve to oni tamo ionako ispucati bez veze. Tako se PVO tzv RSK & tzv RS uglavnom zasniva na lakim PA oruđima, a od nečeg krupnijeg imaju samo SA-2. Reč je o izuzetno sporim raketama, radarski vođenim koje neprestano moraju da prate uključeni radari na zemlji. Te rakete koncipirane su početkom 60-tih s idejom da obaraju strateške bombardere, ali su Ameri već u vijetnamskom ratu našli odličnu protivmeru dejtvima tih raketa. Uosatlom u pilotskim krugovima dejstvo SA- izaziva smeh i oni to uglavnom komentarišu na sledeći način: "Kad ti senzor javi da si "u snopu" (PA radara za navošenje) ti brže bolje kreneš sa protivmerama, a kad vidiš da je reč SA-2 (pripreme za njeno lansiranje traju oko 20 min), nasmeješ se i nastaviš ao da se ništa ne dešava. KAd ti se raketa približi, samo je zaobiđeš." U današnjoj situaciji gde prva grupa aviona dejstvuje po protivničkim radarima (najčešće raketama navođenim direktno na izvor emitovanja signala), za njima idu nekoliko onih koji rokaju po protivničkoj PA, i tek na kraju idu oni koji dejstvuju po primarnim ciljevima nema ni govora o tome da je sa naoružanjem i opremom koje imaju prekodrinski Srbi moguće ozbilnije ugroziti avijaciju NATO-a. Tim pre što ta avijacia već dve godine neprestano krstari nad Bosnom i što su verovatno sve toliko dobro snimili i proučili da znaju gde je u kojoj kasarni klozet. Konačno, istovetan scenario "zapadnjaci" su već dobro uvežbali u Iraku, a Ameri sami u Panami, na Grenadi i "skoro" na Haitiju, da nema govora o nekim iznenađenjima. Pre može da im se desi da im neki avion padne zbog kvara. Uostalom u celom BH ratu Srbi su oborili tek jedan SEA HARRIER iznad Goražda, a sami od sebe su pali jedan kod Krka, jedan kod Portoroža i jedan kod Barija.
srbija.14 inferno, -> #13, squsovac
Ů│ ˙ Reč je o izuzetno sporim raketama, radarski vođenim koje nepresta Ů│ ˙ moraju da prate uključeni radari na zemlji. Te rakete koncipirane Ů│ ˙ početkom 60-tih s idejom da obaraju strateške bombardere, ali su :) A u trenutku kad se uključi radar na zemlji on postaje laka meta za AGM-88 "HARM", protivradasku raketu. :)) Dakle, gađanje ovim raketama je veća opasnost za onoga ko ih ispaljuje nego za metu.
srbija.15 milan, -> #12, jmilosevic
>> P.S. Istina, katastarski porez je beznačajan (od recimo 2000 din >> troškova po hektaru žitarica on iznosi najviše 200-300 din) tako da > > Ovo tvoje lepo zvuči samo ima jednu manu - Nije tačno ;). > Ukupan prihod sa 1 ha od kukuruza uz rod 8000 kg x 15 para=1200. > Od pšenice je još manje. > Troškovi su, sad da ne računam ovde, oko 800 - 1000 din. Porez nije > 200-300 din/ha nego 120 - 200 din. Dopuštam da je porez manji ali to su podaci koje sam prepisao iz predloga koji je podnela opozicija (konkretno Pal Šandor koji je i sam poljoprivrednik (istina i doktor književnosti i to povrh svega srpske ;)) kada je u septembru sazivala vanredno zasedanje baš da prepolovi katastarski porez. Vlada to nije dopustila tj. njena većina je bila protiv (do glasanja nije ni došlo jer su radikali po običaju sj****i skupštinu, al' svejedno ne bi prošlo). Možda su troškovi prenaduvani ;)) jer je Saša (Šandor) to namerno nabio al' se niko od Vlade nije bunio. ;> Međutim, tek mi sada nije jasno. Iz tvoje ispravke sledi da je porez još manji, pa samim tim i još beznačajniji?! Pl poz M
srbija.16 bojt, -> #7, inferno
>> Naš "Orao" je zakon na nebu! F-16 je za njega malo dete. >> Nemoj mi reći da nisi čuo kako je pre neki dan u vazdušnom >> okršaju jedan Orao izrešetao dve F-16ice, 4 Miraža 2000 i 5 >> F-18??? I ja sam dobio takvu informaciju. Izvori kažu da je Orao to uradio ispalivši samo jedno, ali specijalno, avionsko topvsko zrno. Radi se o intelegentnom "krstarećem" projektilu koga je konstruisao Tesla, a koji se po obavljenom poslu sam vraća u topovsku cev, spreman za sledeću misiju. Na žalost, planovi za ovu vrstu oružja (za sada) nisu pronadjeni tako da se koristi samo prototip koji je pronadjen u sanducima u kojima je bila Teslina zaostavština sa specijalnim tipovima oružja namenjenim Srbima.
srbija.17 supers, -> #13, squsovac
>> RSK & tzv RS uglavnom zasniva na lakim PA orudima, a od neceg >> krupnijeg imaju samo SA-2. Sta to znaci, da je sa SA-2 nemoguce srusiti natov avion? Jos kako je moguce, druga je stvar sto ce procenat ucinka biti ispod 5% i sto ce stradati skoro svi raketni sistemi na zemlji. Sve zavisi od srpske procene da li ce broj poginulih pilota biti dovoljno velik da NATO odustane od vazdusnih operacija pre nego sto Srbi ostanu bez avijacije.
srbija.18 milan, -> #17, supers
> Sta to znaci, da je sa SA-2 nemoguce srusiti natov avion? Jos kako > je moguce, druga je stvar sto ce procenat ucinka biti ispod 5% i sto > ce stradati skoro svi raketni sistemi na zemlji. Sve zavisi od > srpske procene da li ce broj poginulih pilota biti dovoljno velik da > NATO odustane od vazdusnih operacija pre nego sto Srbi ostanu bez > avijacije. Apsolutno. Uostalom nekoliko svetskih medija je tokom jučerašnjeg dana prenelo komentar iz nekog američkog vojnog izvora koji je dosta dug i dosadan (nabraja uglavnom stvari kojih smo mi ovde svesni ali su možda zanimljive za zapadnog slušaoca koji je pod pritiskom besomučne antisrpske propagande) i koji je zapravo napravljen da opravda Perijeve i Panetine izjave da dalje ne treba ratovati protiv Srba. Taj komentar pri kraju kaže da, osim što se "iz vazduha, a bez podrške kopnenih trupa, ne može ništa učiniti", Srbi, takođe, sada imaju "konsolidovanu protivvazdušnu odbranu u okolini Bihaća" koju čini par desetina SA-2 lansera (SSSR, 1966) modernizovanih i (izgleda) dopremljenih ovih dana iz SRJ (što baca sumnju da VJ i dalje sarađuje sa VRS, kaže komentator) i "koji su neefikasni i spori" ali koji mogu naneti "considerable loses to NATO Air Force, perhaps military insignificant but politicaly cancerous". Pl poz M
srbija.19 squsovac, -> #17, supers
> Sta to znaci, da je sa SA-2 nemoguce srusiti natov avion? Jos kako je > moguce, druga je stvar sto ce procenat ucinka biti ispod 5% i sto ce > stradati skoro svi raketni sistemi na zemlji. Sve zavisi od srpske > procene da li ce broj poginulih pilota biti dovoljno velik da NATO > odustane od vazdusnih operacija pre nego sto Srbi ostanu bez avijacije. U ovakvom načinu dejstava vazduhoplovstva NATO-a, tvrdim da je raketama tipa SA-2 APSOLUTNO NEMOGUĆE srušiti bilo šta. Štaviše, takve rakete, pokazalo se, tek retko uopšte "stižu" da budu lansirane. Zaista nemam vremena da nadugačko i naširoko pišem o detaljima, ali ponavljam u najkraćem: priprema SA-2 u najboljem slučaju traje oko 20 min (u bosanskim uslovima zime, zgušnjavanja ulja, nedostatka goriva i nedovolne uigranosti posada i trostruko duže). Let rakete mora neprestano da prati snop radara sa zemlje. Bojeva glava sadrži 80-ak kg eksploziva i 20-ak hiljada metalnih kuglica od po 6-7 grama koje raspršuje okolo prilikom eksplozije. Sama raketa je dometa oko 35.000 m, a brzina joj je oko 1000 m/s (znači spada u "sporije") a manevarske sposobnosti su izuzzetno loše. Avion je izbegava odgovarajućim manevrom, tako da čak ni mamci nisu potrebni. Raketa je duga oko 11 m, lansira se sa ogromnog kamiona tegljača kojeg je iz vazduha lako uočiti čak i golim okom. Ne funkcioniše "iza horizonta", što je u bosanskim uslovima i te kako važno. Kada sa jedne strane imaš u vidu sve ovo, a sa druge strane kad uzmeš u obzir činjenicu da u bitnije akcije vazdušne snage NATO-a kreću tako što napred pošalju avione kojima je jedini cilj nalaženje i uništavanje ne ovakvih već daleko savremenijih PA sistema, onda postaje jasno da o rušenju aviona nema ni govora. Konačno, što do sada ne srušiše ni jednog, i što Sadam u zalivu nije srušio ništa, a bio je naoružan upravo modernijim verzijama SA-2, a Ameri su leteli sve u 16?
srbija.20 supers, -> #19, squsovac
>> i sto Sadam u zalivu nije srusio nista, a bio je naoruzan >> upravo modernijim verzijama SA-2, a Ameri su leteli sve u 16? A, izvini. U Iraku je sruseno vise komada uz pomoc SA-2. Emitovani su snimci! Nije se vratilo na nosac sve sto je letelo "sve u f-16"!
srbija.21 inferno, -> #16, bojt
Ů│ ˙ I ja sam dobio takvu informaciju. Izvori kažu da je Orao to Ů│ ˙ uradio ispalivši samo jedno, ali specijalno, avionsko topvsko zrn Ů│ ˙ Radi se o intelegentnom "krstarećem" projektilu koga je konstruis Pa naravno! Svi znamo da je Tesla napravio specijalni uređaj koji obara letilice pomoću nevidljivih Omikron-Zraka. Uređaj je veličine kutije šibice i aktivira se kad pilot izgovori: "Biljana Plavšić"... Da ne pominjemo temo-ciklični-proto-giga-dinamo reaktor pomoću kojeg srpski brodovi mogu neograničeno vreme da provedu pod vodom! p.s. Ako vam je kompjuter američke proizvodnje ni slučajno u promptu ne kucajte komande "TESLA" ili "SRBIJA" inače će vam se hard disk LL formatirati. Svi znaju za ove viruse.. :)
srbija.22 djelovic,
Ukoliko sam glasao za SPO, imam li pravo da od njihovog poslanika trazim da predlozi neki zakon? :> Pitam, of curse, bas zbog toga sto je milan ovdi, a ne bi bilo lose da i depos otvori jedan username, kao i da stavi jedan faks na neki tel broj za prikupljanje misljenja pucanstva :). A predlog je sledeci: Da se ukine licna karta kao obavezna stvar za poneti. Ja je licno dozivljavam kao udar na slobodu gradjana i voleo bih da je nema ili da bude opciona - ko je hoce moze da je izvadi. SPO izjasni se.
srbija.23 inferno, -> #20, supers
Ů│ ˙ A, izvini. U Iraku je sruseno vise komada uz pomoc SA-2. Emitovan Ů│ ˙ su snimci! Nije se vratilo na nosac sve sto je letelo "sve u f-16 žini mi se da je PAM radio, a ne SA-2... ;))
srbija.24 milan, -> #22, djelovic
> A predlog je sledeci: Da se ukine licna karta kao obavezna stvar za > poneti. Ja je licno dozivljavam kao udar na slobodu gradjana i voleo > bih da je nema ili da bude opciona - ko je hoce moze da je izvadi. > > SPO izjasni se. Odlična ideja i što bi rekli reditelji kada se završi snimanje scene: "Kupljeno!". Opravićemo neki predlog zakona i biće već na sledećem zasedanju (istina u martu jer se krajem decembra završava jesenje zasedanje a za njega je već utvrđen dnevni red). Jedino što moraš da računaš da će zakon garant da pukne jer SPS do sada nijednom nije pustio oporbi ni jedan zakon sem jednom kada su Poštenom namerno propustili loš zakon o revalorizciji već otkupljenih i privatizovanih društvenih firmi pa nastala panika među malim lopovima iliti "poslovnim ljudima" a oni kurve kažu: "Ništa mi, to vam vaša oporba smestila!";)) Istina biće prilika da se jedan dan ili dva o tome priča u direktnom prenosu a ako 'oćeš mogu da te metem u obrazloženje kao građanina predlagača pa da uđeš u istoriju srpskog kvaziparlamentarizma. ;)) A propos, koji model da primenimo? Američki prema kome može a i ne mora lična karta ali mora postojati dokument za identifikaciju, npr. vozačka dozvola ili engleski prema kome nema takvih dokumanata tako da ako si policiji sumnjiv mora da te privede al' ako se zaj***la mora da ispašta? Pl poz M
srbija.25 superhik, -> #24, milan
=:> Pl poz M Jel može neko da mi objasni šta ovo znači ubih se razmišljajući ;(((((
srbija.26 fancy, -> #25, superhik
ŮŢ> =:> Pl poz M ŮŢ> Jel može neko da mi objasni šta ovo znači Ah, mali si još..:) Tvoja generacija to ne pamti..:)) Milane?
srbija.27 fancy, -> #24, milan
ŮŢ> npr. vozačka dozvola ili engleski prema kome nema takvih dokumanata ŮŢ> tako da ako si policiji sumnjiv mora da te privede al' ako se ŮŢ> zaj***la mora da ispašta? Engleski, jasno..:)
srbija.28 cnenad, -> #25, superhik
ŁŁŁ Jel može neko da mi objasni šta ovo znači ŁŁŁ ubih se razmišljajući ;((((( Puno lepih pozdrava Milan Jel' to ? O:)
srbija.29 milan,
(Emitovana 3. decembra 1994.) Srbotopija 82. Dobar dan poštovani slušaoci, danas je subota 3. decembar 1994. a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Božić. "Međunarodna situacija se intenzivira", poštovani slušaoci, da parafraziram Arpada Viraga, moj omiljeni lik iz Bačoovog remek-dela "Krunski svedok", inače šefa tajne policije koji je imao običaj da u osetljivim trenucima ovu rečenicu izgovara svom okruženju, a naročito svom doušniku iz malog sela pokraj Dunava, Pelikan Jožefu. Arpad Virag je imao običaj da ovom rečenicom pokriva svoje nedoumice i strahove koje je, kao svaki vojnik Partije, policajac i voajer povrh svega, jedino i imao jer, ubeđenja, volja za moć i moć sama, na kraju krajeva, pripadaju drugima, onima koji su sposobni da je steknu ili preotmu. Na Arpad Viraga me neodoljivo, kao i ko zna koliko puta ranije, podseća jugoslovnska politička scena tokom prošle nedelje. Zapanjujući vojnički uspeh Radovanov, odnosno, ako ćemo preciznije, njegovih generala, naglo je promenio stratešku ravnotežu bosanskog rata i izazvao pravi politički zemljotres u skoro svim važnim centrima svetske moći ovde pa čak i preko Okeana. Sve političke snage u zemlji su odmah poletele da ukapitališu štogod od sunčanih zraka Radovanove slave, a ko će stvarno imati koristi od svega toga, na kraju, ostaje da vidimo. Glavni obrt se, ipak, izgleda dešava sa one strane okeana u Americi. Nameno kažem: "izgleda dešava" jer je tajne puteve američke spoljne politike teško shvatiti i dokučiti, ne, naravno, zato što je ona suptilna već zato što je takoreći nema pošto je u otpunosti indukovana političkim prilikama unutar zemlje. Zato je, kada o ovakvim stvarima govorimo, bolje da upotrebljavamo izraz "trenutna američka politika" kako bi sebe spasli od preteranih uoptavanja i grešaka. Ipak ima stvari oko kojih spora ne može biti. Prošlonedeljni uspeh generala Milovanovića, a neki vojni analitičari tvrde da je čitavu operaciju zapravo planirao Mladić, ozbiljno je promenio odnos snaga u samoj Bosni. Peti korpus, po mišljenju svih kompetentnih vojnih stručnjaka, najelitnija jedinica muslimanske bosanske vojske doživeo je katastrofalan poraz, i nalazi se skoro pred potpunim uništenjem. Ostao je bez teškog naoružanja, a predalo se, tvrdi se, preko dve hiljade ljudi dok je isto toliko izbačeno iz stroja, što znači da je jedinica koja je imala u vrhuncu snage između deset i dvanaest hiljada ljudi praktično prepolovljena. Jedinice vojske bosanskih Srba sa jedne i jedinice srpske vojske iz Krajine i Abdićevi borci sa druge strane, opkolili su glavninu Petog korpusa u oblast koja je na pojedinim mestima uža od deset kilometara. Sva tri glavna gradska središta u Zapadnoj Bosni - Bihać, Velika Kladuša i Cazin - su opkoljena a prva dva mogla bi se osvojiti u svakom trenutku samo da još uvek ne stoji, mada sada sve slabija, pretnja vazdušnim udarima NATO pakta. Ukratko, bitka za Bihać je dobijena. Najlakše i najprijatnije je procenjivati značaj ove bitke za rat u Bosni kao i kratkoročno reagovanje međunarodnih činilaca i involviranih strana iz bivše Jugoslavije. Znatno je teže, međutim, proceniti dugoročno reagovanje svih ovih mirođija u bosanskom loncu. Peti korpus je bio ne samo najelitnija jedinica bosanske muslimanske vojske nego je njegova, kako se to današnjim novinarsko-vojničkim rečnikom kaže "zona odgovornosti" bila od ključnog strateškog i psihološkog značaja za bosanski rat. Preko godinu dana, skoro čitave dve, Peti korpus se praktično borio u okruženju jer je cela Zapadna Bosna bila uklještena između Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Mimo odbrane same Zapadne Bosne, Peti korpus je ima i strateški zadatak da čuvajući ovu enklavu spreči definitivno povezivanje RS i RSK u jednu teritorijalnu celinu a, povrh svega je vezivao za sebe skoro dvostruko brojnije srpske snage Drugog krajiškog korpusa i drugih manjih jedinica i iz RS i RSK što je u bosanskom ratu, u kome Srbi imaju oružje ali im nedostaje ljudstvo nasuprot muslimanima kod kojih je situacija obrnuta, od ogromnog značaja. Psihološki značaj održanja zapadnobosanske enklave je za muslimane bio važan kao i vojno-politički. On se u ratu za jugoslovensko nasleđe može uporediti možda samo sa psihološkim značajem hrvatske odbrane Vukovara. Sećam se da sam izgledom Vukovara posle osvajanja kao i dužinom operacije i mrcvarenjem ovog baroknog grada bio tada, a konačno i sada, potpuno zapanjen i zgađen. Kasnije sam, ne jednom, prigovarao borcima naših jedinica koje su opsedale grad, među kojima je bilo i ne malo mojih studenata, zbog tako izvedene vukovarske operacije. žinilo mi se da je, držeći se nekih opštih načela vojne doktrine, grad naprosto trebalo okružiti i ostaviti da se u okruženju polako gasi dok bi glavnina jedinica krenula dalje. U tom slučaju, ni međunarodni odjek a ni unutrašnja mučnina srbijanskog javnog mnjenja nad masakrom koja je verovatno kritično uticala na odbijanje mnogih mobilisanih da se odazovu pozivu u rat za srpske zemlje, ne bi bili toliko žestoki. Osim toga, Vukovar nije imao nikakav poseban strateški značaj. Niti je šta važno branio, niti je iz njega nešto značajno moglo biti napadnuto. I, svaki put sam na ovakva svoja mudrovanja dobijao jedan te isti odgovor: "Ne shvatate vi profesore, psihološki značaj odbrane i pada Vukovara za Hrvate. Pa oni posle predaje garnizona nisu mogli dva meseca da se priberu. I danas ih taj poraz proganja i muči!" Kasnije, kada su se komunikacije prema Hrvatskoj kako- tako otvorile i kada sam došao do njihove štampe i mišljenja njihove javnosti uvideo sam da su ovakvi utisci mojih studenata-boraca bili tačni. Očigledno, rat za jugoslovensko nasleđe, kao uostalom svaki građanski ili etnički rat, ima svoja unutrašnja pravila sasvim različita od pravila ratovanja po Klauzevicu, Ludendorfu ili Mišiću. Peti korpus je stoga bio paradigma muslimanske nade da i na bojnom polju nešto mogu postići. Sarajevska propaganda ga je veličala u nebo, a ni zagrebačka nije zaostajala jer je u Hrvatskoj održavanje bihaćke enklave posmatrano kao primarni strateški interes pošto je ona razdvajala dve srpske države sprečavajući ih da se spoje. I drugi muslimanski saveznik, NATO pakt, je Peti korpus smatrao za kritičnu okosnicu vojnih operacija u Bosni pa je stoga, dok su Hrvati radili logistiku za Peti korpus, žmurio nad redovnim preletima kojima su se ovoj jedinici u okruženju, padobranima dostavljali hrana, municija i lako pa čak i teško naoružanje. Novinari sa terena potvrđuju da su im padobranima dostavljani čak i 120 milimetarski minobacači. Vojni eksperti kažu da je unutrašnje i vojno i psihološko pravilo svake opsade takvo da branioci osećaju pritisak i stalan nagon da jednom i pokušaju proboj. Izgleda da se ova napetost u Dudakovićevoj jedinici poklopila i sa jačanjem radikalne političke struje u Sarajevu i sa porastom agresivnosti prema Srbima u američkoj administraciji posle poraza na novembarskim izborima. Konačno, ove dve tendencije se i uzajamno potpomažu i indukuju. Duga saradnja sa islamskim zemljama počela je da vrši i politički uticaj u Sarajevu pa je Silajdžićeva umerenija struja ozbiljno ugrožena jačanjem radikalne kojoj se pridružio i verski poglavar Mustafa Cerić. Na to se nadovezala i pojačana agresivnost Amerikanaca koji su procenili da je za pregovarački kredibilitet muslimanske strane, odnosno za pojačan pritisak na Srbe da pristanu na mirovni plan, neophodna neka vojna pobeda. Sasvim je prirodno što je za taj zadatak odabran Peti korpus. U slučaju uspeha proboja odnosno ofanzive, glavnina teritorije muslimanske države bi se spojila sa ovom enklavom što bi dramatično ojačalo muslimanske ali i hrvatske pozicije jer bi teritorijalno razdvojilo dve srpske države. Zato je početak Dudakovićevih operacija praćen u Sarajevu, Zagrebu, Vašingtonu i sedištu NATO pakta gotovo bez daha. Oduševljenje prvim uspesima u napredovanju je bilo toliko da je Rouz delovao gotovo blesavo kada je skoro stidljivo protestovao protiv muslimanske ofanzive iz zaštićene zone. U tim trenucima je Madlen Olbrajt ljutito odbacila ovakve prigovore rekavši da američkoj administraciji ni na pamet ne pada da sprečava vojsku legalne vlade da oslobađa sopstvene teritorije. Zagrebački čaršijski krugovi potvrđuju da se po kavanama na Gornjem gradu, posle desetak popijenih gemišta, Dudaković veličao kao veliki pobednik nad Srbima i da mu je obećavano da će se Ilica zvati po njemu. Kako stvari sada stoje, staro zagrebačko građanstvo ne treba da strepi nad nasiljem nove nacional-revolucionarne vlasti jer će njihova Ilica, koju se ni komunisti nisu usudili da prekrste, ostati nepromenjenog imena. Za obrt koji je nastao, zapadni vojni eksperti kažu da je pravo čudo jer je samo Mladićeva i Milovanovićeva vojnička genijalnost mogla da se suprotstavi odlično planiranoj, dobro izvedenoj i od Hrvatske logistički a od NATO pakta i vojno, iz vazduha, podržanoj ofanzivi. Teško je proceniti da li je ovo pripisivanje genijalnosti srpskim oficirima samo puka potreba da se opravda poraz ali je činjenica da je Mladić svojim sjajnim vojničkim njuhom "namirisao" da se priprema prodor pa je zato imao mogućnost da minimizuje gubitke kojih u prvim fazama prodora uvek mora biti. Bilo kako bilo, posle uspeha konraofanzive i muslimani ali i njihovi saveznici u Zagrebu i Vašingtonu su se našli u potpuno novoj situaciji koja se graniči sa šokom. Na šok su, kako se to može i očekivati, reagovali zatišjem. Posle dramatičnih bombardovanja tokom same operacije formiranja bihaćkog džepa, NATO je čak poslednja dva dana prestao da leti nad Bosnom, navodno na zahtev UN kako ne bi došlo do sukoba sa, u međuvremenu znatno ojačanom srpskom protivvazdušnom odbranom koja je sada snabdevena sa modernizovanim raketama koje nisu tako lak plen za NATO avione kakav su zastarele ruske verzije tih raketa koje radarom stalno prate avion koji napadaju te tako omogućuju da se otkrije i uništi radarski sistem koji ih navodi. NATO je izrazio sumnju da su te rakete modernizovane u SRJ ali se od sumnje nije dalje odmaklo i, za ranije ponašanje neobično, nije im ni palo na pamet da zbog toga eventualno pokrenu pitanje ukidanja poštede od sankcija za Jugoslaviju. Vlada u Zagrebu je takođe razumela razmere poraza i - iako je u Saboru morala da pretrpi žestoku paljbu oporbe prema čijoj nacionalističkoj retorici ovdašnji nacdemokrati deluju kao čist Građanski Savez - nastavila je pregovore sa Krajinskim Srbima sa kojima je prekjuče i potpisala ekonomski sporazum koji, kako je sam Šeks priznao u TV Dnevniku, verovatno neće ni biti sproveden. Tako ispada da je to samo oblik priznanja posebnosti srpskog entiteta u Hrvatskoj što su Hrvati dugo odlagali da makar i prećutno učine. Naravno, sve ovo prate povremene pretnje ministra odbrane i načelnika generalštaba, da "Hrvatska ima strpljenja ali da će ako se mirnim putem to ne obavi morati silom uspostaviti ustavno-pravni sustav na okupiranim područjima". Istina, ne kaže se kada. Na prvi pogled, najneobičnija posledica pobede kod Bihaća je promena stava Amerike. No, u tome nema ništa čudnog. Amerika je, uz skoro neverovatno investiranje svog političkog autoriteta i sile, prisiljavala evropske saveznike da podržavaju njen ratoboran stav. Sada kada se ispostavilo da se vojna pobeda ne može izvojevati revolt zapadnoevropskih saveznika je prešao u bes. Senatoru Dolu, koji je baš ovih dana bio u Londonu, jedino je ocvala Margaret Tačer dala podršku, dok da je Rifkin isprašio a novine ga direktno nazvale lešinarom. njegov glavni protivnik, Bil Klinton, koji je još uvek predsednik SAD, osetio je događaje oko Bihaća kao priliku da digne ruke od politike na koju su ga upravo republikanci naterali. Osim toga, ova politika je Ameriku vodila u direktan konflikt u NATO paktu i pretila je da podrije odnose među saveznicima čak i više od Suecke krize 1956. Sredinom decembra se inače održava samit NATO pakta i Klinton na njega mora ići sa kako tako usaglašenim stavovima oko bosanske krize. NATO pakt ima ionako previše problema jer su se i odnosi sa Rusijom pokvarili pošto je Rusija u poslednjem trenutku odbila da potpiše sporazum o "partnerstvu za mir" u koji su Amerikanci, nenajavljeno, skoro krišom, onako šibicarski, ubacili i mogućnost da bivše zemlje sovjetskog lagera mogu ući u NATO pakt, čega se Rusi boje kao đavo krsta. Osim toga, Klintonova administracija ima i neposredan kratkoročan interes, oročen 20. januarom kada republikanci preuzimaju oba doma Kongresa, da do tada postigne neki sporazum sa svojim saveznicima, a ako je ikako moguće i sa jugoslovenskim faktorima, koji bi bio dovoljno obavezujući i određen tako da ga Dol ne može razbijati nikakvom parlamentarnom akcijom niti eksploatisati neodređenost i fluidnost bosanske krize. Istovremeno, Rusija, Engleska i Francuska su požurile da se ubace i eksploatišu ne toliko muslimanski, koliko američki poraz. Prošle nedelje je bio Kozirjev koji već predlaže tzv. plan B - globalni plan za ceo bivši jugoslovenski prostor i najavljuje zahtev za potpuno ukidanje sankcija. Milošević ga je istina malo ohladio insistiranjem na planu A koji treba prvo da reši bosansku krizu, a za ostalo ćemo lako. Ovog vikenda dolaze na poklonjenje i Herd i čipe koji će verovatno doneti punu saglasnost na srpska prava na konfederaciju sa SRJ ali će i dalje ostati sporno pitanje teritorija jer je ono, a ne pravo na ujedinjenje bilo uvek glavno u Karadžićevom odbijanju mirovnih planova pošto on naprosto politički ne može da preživi vraćanje tolikih procenata Bosne. Ovoliko dodvoravanje Miloševiću je sa pravom revoltiralo Karadžića koji je pomalo trapavo i agresivno pokušao da eksploatiše svoju pobedu pa pošto je naružio i samog Galija, sada besno sedi na Palama i kazuje: "Ovde treba da dođu svetski državnici da se završi ovaj rat jer ga Milošević nije ni počeo pa ne može ni da ga završi!" što će reći: "Nije on dobio bitku za Bihać nego ja!" Ima se, dakle, utisak da se rat za jugoslovensko nasleđe vraća u fazu pre dolaska Klintona na vlast odnosno da će se Amerikanci na kraći a možda i na duži rok povući u ono što se u Monroovoj doktrini zove splendid isolation, te da će se Rusija i Evropa vratiti svojoj omiljenoj diplomatiji beskonačnog pregovaranja i sklapanja sporazuma kojih se niko ne drži. Ukoliko se ovo ostvari, odnosno ako ne nastane neki novi obrt u američkoj unutrašnjoj politici koji bi indukovao njihovo agresivno vraćanje u bosansku krizu, rat u Bosni ali i čitav rat za jugoslovensko nasleđe se vraća u ruke njegovim legitimnim vlasnicima odnosno narodima i narodnostima počivše SFRJ. Oni imaju jedno najviše dva meseca pogodne atmosfere, stvorene američkom novokomponovanom željom da ojačaju pregovarački proces toliko da se on, ako već ne da rezultat, bar ne može prekinuti. Inače, posle tog perioda a ukoliko do pomaka ne dođe, u bosanskom ratu to bi, pre svega, moglo da znači odustajanje Hrvata od trenutne umerene politike pošto će Vlada biti i pod pritiskom opozicije i pod pritiskom Tuđmanovog lošeg zdravlja koje automatski okida dvorsku borbu za vlast. Uostalom, poraz kod Bihaća ih je već nagnao da zaglade nesporazume sa muslimanima, i u Kupres je prebačeno oko 2.000 hrvatskih vojnika a Sedmom muslimanskom korpusu data hrvatska teška artiljerija. Izgleda da se priprema bitka za Donji Vakuf i to ne kao pokušaj olakšanja situacije u Bihaću koja je ionako nepopravljiva već kao pokušaj da se to uradi pre no što posle završetka bihaćke operacije Srbi prebace vojsku u Donji Vakuf i ugroze ponovo Kupres, a možda i samo Bugojno. Istovremeno, dopiru vesti da se priprema i zajednički muslimansko-hrvatski napad na koridor. Ukoliko ovaj hrvatski povratak vojskom u bosanski rat postane obiman bilo kao rezultat panike bilo kao rezultat neuspeha pregovora, onda se može desiti i da SRJ bude ponovo uvučena u rat i da se svi vratimo u 1992. Stoga je, možda više nego ikada ranije potrebno ojačati pregovore Zagrabe i Beograda. Hrvatski istoričar i zamenik ovdašnjeg hrvatskog ambasadora, prof. Dušan Bilandžić kaže da se sada nalazimo na prekretnici. Ili je na pomolu mir ili je na pomolu opšti rat. Bojim se da je u pravu.
srbija.30 superhik, -> #26, fancy
=:> Ah, mali si još..:) Tvoja generacija to ne pamti..:)) =:> Milane? I šta sad? Trebam da plačem !? Ajde mi ti to lepo objasni!
srbija.31 fancy, -> #28, cnenad
ŮŢ> Puno lepih pozdrava Milan ŮŢ> Jel' to ? O:) naaaaaah ;)
srbija.32 saricl, -> #24, milan
!!! tako da ako si policiji sumnjiv mora da te privede al' ako se !!! zaj***la mora da ispašta? Pitanje je veoma škakljivo, jer bi se moglo desiti da se dotični zakon nekome bukvalno razbije o glavu, o ispaštanju nema ni govora glede naše profesionalne milicije.;)
srbija.33 fancy, -> #30, superhik
ŮŢ> I šta sad? Trebam da plačem !? Ajde mi ti to lepo objasni! Ma jok, trebalo bi da si srećan što neke stvari ne znaš..:))) hint: Ivo Lola
srbija.34 ilazarevic, -> #24, milan
> npr. vozačka dozvola ili engleski prema kome nema takvih dokumanata > tako da ako si policiji sumnjiv mora da te privede al' ako se > zaj***la mora da ispašta? Engleski, nego šta :) Britanija ima najdužu demokratsku tradiciju u Evropi, pa to može da služi kao dodatni argument.
srbija.35 fancy, -> #34, ilazarevic
ŮŢ> Engleski, nego šta :) Britanija ima najdužu demokratsku tradiciju u ŮŢ> Evropi, pa to može da služi kao dodatni argument. Alo sultan, šta ti bi..? :)) Pa zar Turska nema najdužu ;) tradiciju..? a i srpske majke su najbolje sinove rađale pod ;) Turcima..;)) @;)
srbija.36 ilazarevic, -> #35, fancy
> Alo sultan, šta ti bi..? :)) > Pa zar Turska nema najdužu ;) tradiciju..? a i srpske majke su > najbolje sinove rađale pod ;) Turcima..;)) Merhaba, džihad-kolega :) Imamo mi i demokratiju, i janiĆare da je sprovedu ;)
srbija.37 vitez.koja, -> #28, cnenad
#=> Puno lepih pozdrava Milan #=> Jel' to ? O:) Nije, mada liči... Little hint: ILR sk
srbija.38 cnenad, -> #37, vitez.koja
ŁŁŁ Nije, mada liči... Little hint: ILR Ajde da se ne zapetljavam dalje, šta ti je ILR, a valjda će i Milan razjasniti njegov potpis. BTW, čekao sam da ga neko pita u vezi onoga, meni je nekako bilo 'glupo' O:) ali kad je probijen led... ;)
srbija.39 fancy, -> #38, cnenad
ŮŢ> ŁŁŁ Nije, mada liči... Little hint: ILR ŮŢ> Ajde da se ne zapetljavam dalje, šta ti je ILR, a valjda će i Milan slightly bigger hint: Ivo Lola Ribar
srbija.40 fifana, -> #24, milan
> A propos, koji model da primenimo? Americki prema kome moze a i > ne mora licna karta ali mora postojati dokument za identifikaciju, > npr. vozacka dozvola ili engleski prema kome nema takvih dokumanata > tako da ako si policiji sumnjiv mora da te privede al' ako se > zaj***la mora da ispasta? Engleski, dabome. Policija kod nas i tako moze svakog da privede, al' je mrzi da privodi koga treba, pa se zato maje glupostima. na ovaj nacin bi imala dovoljno posla, mozda nam, cak, Sloba i poveca kolicinu iste zbog povecanog obima posla. ;))) Varijanta: pandur po glavi stanovnika, pa tako mozes svog pandura da vodis kao sredstvo za identifikaciju. Lj.
srbija.41 ognjen, -> #28, cnenad
)-> Puno lepih pozdrava Milan Plameni pozdrav! :) Glupo je, ali sta ces... :)
srbija.42 bjevdjic,
▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄ ▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀ N A P R A G U N O V O G D O B A SRBINE, PRIBERI SE! ▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄▄ ▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀ Josip Broz je mrtav. Ali on je za svega 36 godina svoje diktature učinio neizmerna zla srpskom narodu: pocepao je srpske zemlje, nacionalno nas je ponizio, kulturno nas je ojadio, ekonomski nas unazadio, verski nas osakatio višestrukim cepanjem Srpske Pravoslavne Crkve. Šta sad? Hoće li Sovjetski Savez, preko Bugarske i Mađarske, napasti Jugoslaviju, sa namerom da je "vrati u krilo Kremlja"? Hoće li nastati oštra borba između Brozovih naslednika? Hoće li narodno nezadovoljstvo, koje sve više raste, da izbije u pobune, koje će da sruše jugoslovenski komunistički režim? To su sve nesumnjivo važna i interesantna pitanja. Ali za srpski narod danas glavno pitanje nije da nagađa šta će se desiti, nego da svesno i odgovorno odredi šta mu valja činiti. Broz je godinama toliko veštački naduvan u neku veličinu, da je njegov uticaj daleko prevazišao vrlo skromne razmere njegovih stvarnih sposobnosti. A među Brozovim doglavnicima i naslednicima nema nijednog koji bi se isticao sposobnošću. "Kolektivno vođstvo" ne može nijednom od njih, niti svima zajedno, da ulije pamet i sposobnost koje oni nemaju. Kolektivno vođstvo znači sve brže slabljenje vlasti, unutrašnje svađe, izdaje i podvale, sve veću anarhiju i haos. Pred tim izgledima pojavljuju se sa raznih strana saveti slabosti i ludosti sprskom narodu. Po jednima treba ćutati, saviti leđa, pognuti glavu i "snalaziti se". Po drugima, sad je vreme da se pređe na "direktnu akciju", da se silom sruši komunizam u Jugoslaviji, ma koliko srpskih glava palo i ma šta posle toga došlo. Prva stvar s kojom Srbi moraju biti načisto posle Brozove smrti, to je da ko hoće da opstane i pobedi, mora da se bori i brani svoje. Ali kad se bori i gine, treba borbu voditi i krv prolivati za svoja prava, interese i opstanak, ne za tuđe interese i račune. Mi smo stradali gore nego iko i u težem smo položaju nego iko zato što smo se odrekli svog srpskog imena, svog korena, svoje osobenosti, a time izgubili snagu za život i borbu. Dokle god se mi uzdamo u strane sile da nas spasu i obezbede životne interese srpskog naroda, umesto da se povezujemo kao Srbi, mi idemo putem propasti. Od nas ne zavisi šta će u neposrednoj budućnosti da učine Sovjetski Savez i S.A. Države. Ali, ono što zavisi od nas, to je da se vratimo na svetosavsku brazdu i time steknemo snagu da uvek, po svim problemima i u svim situacijama branimo svoje srpske interese, ma kako se stvari razvijale i ma šta drugi činili. Ako nema srpske svesti, srpskog cilja, srpske organizovane snage, srpske politike, ništa i niko nam ne može pomoći. U Drugom svetskom ratu velika je nesreća bila u tome što dok su četnici borbu vodili i ginuli, jugoslovenska vlada u Londonu nije branila interese za koje je srpski narod krv prolivao. Strah je najgori savetnik, jer muti pamet, kalja obraz i ubija snagu. Sovjetski Savez, glavna sila komunizma, je veliki, moćan i bezobziran. Ali su veliki i njegovi problemi i teškoće, veliko je nezadovoljstvo i ogorčenje naroda, velike su ekonomske nevolje i oskudica osnovnih dobara, veliko je vrenje u narodima koje S.S.S.R. tlači. Komunizam je ratoboran, ali su mu osnove sve trulije. On je na nizbrdici. Njemu smrtna opasnost preti ne od moćnih amerićkih nuklearnih bombi, raketa i podmornica, nego od naroda, koji pruža sve jači otpor nasilju. Širom sveta, sile slobode jačaju, a sile mraka i ropstva slabe. Događaji u Iranu i Avganistanu su udarili šamar Americi, ali su i otreznili mnoge Amerikance. Zato se američka snaga pribira, jer ta velika nacija uviđa da sa komunizmom, koji pomirenje neće, zaista pomirenja nema. U toj situaciji, svi se narodi sveta trude da što bolje obezbede svoje nacionalne interese. Tu srpski narod ne sme izostati. Mi smo u Prvom svetskom ratu zadivili ceo svet podvizima srpske vojske. U Drugom svetskom ratu - podriveni jugoslovenstvom - srušili smo se za nekoliko dana, doživeli pokolj u zločinačkoj ndh, bili osakaćeni izdajničkim građanskim ratom koji su izazvali komunisti i doživeli da na prestolu srpskih kraljeva i careva 36 godina sedi jedan međunarodni uljez i pustolov, smrtni neprijatelj srpskog naroda. Krajnje je vreme da naučimo lekciju i odredimo svoj put u novom vremenu koje nastaje. Srpski narod ne sme da sluša savete sebičnih nevaljalaca koji nam kažu "što se trava više kosi, to bolje raste" (!), niti sme da sedi skrštenih ruku i miri se sa "sudbinom". Ako se sa ropstvom mirimo, bićemo robovi. Ako ludo ginemo, bićemo uništeni. Samo ako borbu vodimo kao zreo narod, neodstupno i mudro, doživećemo slobodu i očuvaćemo najdragocenije blago: živu silu narodnu. Srbine, priberi se! Nemoj nipošto da se miriš sa ropstvom i nemoj nipošto da se povodiš za onima, koji te podbadaju na "direktnu akciju", kad joj vreme još nije. Skupljaj snagu, organizuj se, povezuj se, čuvaj oružje, spremaj se, strpi se koliko još moraš, da bi bio jači za dan obračuna i slobode koji dolazi. SRPSKI NARODNI POKRET SLOBODE
srbija.43 dejanr, -> #42, bjevdjic
>> N A P R A G U N O V O G D O B A >> SRBINE, PRIBERI SE! >> SRPSKI NARODNI POKRET SLOBODE Kadašnje je ovo? Očito nije baš mnogo "friško".
srbija.44 bojt, -> #43, dejanr
>> >> N A P R A G U N O V O G D O B A >> >> SRBINE, PRIBERI SE! >> >> SRPSKI NARODNI POKRET SLOBODE >> Kadašnje je ovo? Očito nije baš mnogo "friško". Negde iz 1980, cenim... ;)
srbija.45 fancy, -> #42, bjevdjic
ŮŢ> SRBINE, PRIBERI SE! ŮŢ> Skupljaj snagu, organizuj se, povezuj se, čuvaj oružje, spremaj ŮŢ> se, strpi se koliko još moraš, da bi bio jači za dan obračuna ŮŢ> i slobode koji dolazi. Kako li jadnicima koji su na ovo naseli..;) ? .\/. [ naši su se dobro ukopali..;) ]
srbija.46 bjevdjic, -> #43, dejanr
██ Kadašnje je ovo? Očito nije baš mnogo "friško". Na letku se ne navodi datum, samo se javlja podatak da je nastao nakon 36 godina Brozove vladavine tj. neposredno posle njegove smrti (znači, 1981-82. godine) !!
srbija.47 milan,
(Emitovana 10. decembra 1994.) Srbotopija 83. Dobar dan poštovani slušaoci, danas je subota 10. decembar 1994. a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Božić. Procesija domaćih i belosvetskih političara na Miloševićevom kanabetu, dostigla je ove nedelje vrhunac u do sada poznatoj istoriji predmetnog kanabeta. Uostalom, kanabe se već poprilično pohabalo pa se sada koristi i nameštaj po Karađorđevu, Jakovu, Dobanovcima i ko zna kojim još ostacima Bravarevog graditeljstva. Skoro je nemoguće popamtiti ko se sve nije obreo na kanabetu i sličnim delovima pokućstva rasutim po Beogradu i okolini. Prošle subote, čim sam završio prethodnu emisiju i pogledao po agencijskim tikerima najave poseta Miloševiću, shvatio sam da je jedini način da za ovu nedelju imam kakvu- takvu evidenciju gostiju, taj da sve uredno zapisujem. Prvih dana sam to još i činio, ali je zatim počelo beskonačno zasedanje republičke skupštine, koje me je bacilo u onu, što bi Vuk rekao, komunističku pećinu, i učinilo gluvim i slepim za zbivanja van sale u kojoj su dani proticali u pokušajima Tome Nikolića da osvoji "Oskara" za prostakluk nedelje. Kada sam u četvrtak uveče izišao iz pećine, evidencija o Miloševićevim gostima je u potpunosti izgubljena. Prolazeći pored Predsedništva, idući od Skupštine ka Krunskoj, video sam niz osvetljenih prozora na prvom spratu. Međutim, nije mi bilo poznato da li se radi o vrednim čistačicama ili o Akašiju. Tek uveče i juče, malo iz štampe, malo iz kafansko- političkih abrova, a malo od "obično dobro obaveštenih krugova" i od još bolje obaveštenih novinara, uspeo sam da rekostruišem koliko-toliko precizan spisak Miloševićevih gostiju. Pa da pogledamo u čemu je tajna takve, do sada nezapamćene aktivnosti? Prvo su, još u nedelju posle podne, u Beograd doleteli najvažniji gosti, britanski i francuski ministar spoljnjih poslova, Herd i čipe. Oni su došli u svojstvu emisara ministarskog sastanka Kontakt-grupe koji je održan dva dana ranije u Briselu i, ispostaviće se na kraju, izazvali čitavu onu kasniju procesiju. Iako se iz samog kominikea ministarskog sastanka nije moglo razabrati da je Kontakt- grupa u ma čemu promenila svoju poziciju - i dalje se insistira na integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine, kao i na ustavnim rešenjima koja će se dogovorno postići ali uz poštovanje ovih pretpostavki - i ova dvojica, ali i Kozirjev koji ovog vikenda nije svratio u svoju redovnu posetu Beogradu, ponašali su se kao da se ko zna šta značajno dogodilo. Kozirjev je čak odmah u Briselu izvukao zaključak da iz poslednje rečenice kominikea koja insistira na jednakom tretmanu obeju strana u bosanskom ratu - srpske i hrvatsko-muslimanske - proizlazi da je i bosanskim Srbima dato pravo na konfederaciju sa SRJ. Reč "proizlazi" je u izjavi ruskim novinarima, dakle za unutrašnju upotrebu čak i izbacio pa je ispalo da su Srbi to pravo u Briselu lege artis i dobili, što je ruska štampa, a razume se i naša, režimska, rastrubela na velika zvona. Ispostavilo se, opet se razume, da su to "luft i tlapnje" što rekao Krleža i da, naprotiv, Kontakt-grupa to pravo ne samo da nije dala Srbima već ga je praktično oduzela muslimanima i Hrvatima. Nekoliko dana kasnije, ambasador Tomas, američki predstavnik u Kontakt-grupi mi je to i potvrdio rečima da "muslimansko-hrvatska konfederacija ne postoji i da neće ni postojati". I pored ovako mršavih, moglo bi se reći nikakvih rezultata ministarskog sastanka Kontakt-grupe, Herd i čipe su, ipak, blistajući od zadovoljstva došli u Beograd. U čemu je stvar? Otkud ovo, na prvi pogled ničim izazvano zadovoljstvo? Razloge, čini mi se, treba tražiti van ovog tla jer izgleda da su čipe i Herd blistali od zadovoljstva zbog uspeha u neutralizaciji Amerike, a ne zbog toga što je do nekog osobito značajnog pomeranja u stavovima Kontakt-grupe došlo, niti zbog toga što je neko smislio neko osobito pametno i novo rešenje za bosansku krizu. Sećate se, uostalom, da je koliko pre mesec dana, u trenucima najžešće kontraofanzive Srba na bihaćko-krupskom frontu, kada je NATO pakt u dva navrata sa velikim brojem aviona napao srpske položaje, izgledalo kao da je na pomolu rat NATO pakta i Srba koji će izazvati baš Amerikanci koji su, koristeći svoju dominaciju nad linijama komandovanja u paktu, bili u stanju da niz vojnih odluka donesu i bez konsultovanja političkih centara svojih saveznika, oslanjajući se samo na vojne vrhove u Savetu NATO pakta koji su sa Amerikancima ionako jedna duša pošto se "kadrovski gledano", što bi komunisti rekli, radi o kadrovima iz hladnog rata. U političkim centrima evropskih članica NATO pakta, sa izuzetkom i to samo možda, Bona, nastala je prava panika. Zapadnoevropske zemlje su po prvi put posle izgradnje berlinskog zida, u najdramatičnijim trenucima hladnog rata, počele da osećaju kao sasvim realnu, košmarnu mogućnost da im se Amerikanci ponovo nametnu kao neprikosnovene gazde. Amerika ne samo da je pretila da preuzme vođstvo nego je pretila da izazove još jedan Vijetnam ali ovog puta na evropskom tlu i sa hiljadama vojnika zapadnoevropskih zemalja na vojištu koje bi se očas posla pretvorilo u kasapnicu, u kojoj bi gerilski odredi glavni deo posla posvetili kodnapovanju njihovih vojnika i beskrajnoj seriji političkih ucena. Izgleda da je ova panika naterala Evropljane da zaborave na sve svoje međusobice, razlike u pristupu ratu za jugoslovensko nasleđe kao i naklonosti ili animozitete prema pojedinim stranama u ratu. žak su se i Nemci, dosta mrzovoljno i nevoljno ali ipak, svrstali u evropske redove, iako za njih važi pravilo da u bosanskoj krizi, posle katastrofe izazvane njihovom politikom priznavanja otcepljenih jugoslovenskih republika na koju su prisilili ostatak sveta početkom 1992., više nemaju nikakvu svoju politiku u Bosni, već samo sprovode američku. I, očito da je ova, skoro jednoglasna pobuna Evropljana delovala. NATO pakt je bio ozbiljno uzdrman, revolt zapadnoevrospkih saveznika se prelivao preko televizijskih ekrana i novinskih stranica, a za ratne huškače poput Dola se nisu štedele uvrede. Amerikanci, u liku svoje administracije, su popustili, izgleda, što se same administracije tiče, čak drage volje jer je pobuna unutar nje same počela da uzima ozbiljne razmere. Pentagon se javno, kao i Pauel pre dve godine Bušu, suprotstavio idejama da bude uvučen u bosanski rat a i predsednikov savetnik za nacionalnu bezbednost Entoni Lejk se predomislio i naglo počeo da zagovara politiku pregovora. Tako je sastanak u Briselu bio zapravo sastanak na kome je demonstrirano novoopravljeno jedinstvo NATO pakta sa Rusima kao glavnim gostima večeri. U tom smislu su čipe i Herd trijumfovali. Uspeh se sastojao u tome što su Amerikanci vraćeni na politiku koja je vođena do ove jeseni, na politiku beskonačnih i bezuspešnih pregovora koji pokrivaju relativno umeren i podnošljiv rat bez velikih operacija i dramatičnih osvajanja gradova koje bi CNN mogao da vrti satima i danima. I, tu blagovest, koja glasi: "Na Zapadu ništa novo!" su njih dvojica i došli da saopšte Miloševiću. Zato je sastanak bio tako srdačan i zato se konferencija za štampu održana posle njega pretvorila u orgijanje uzajamnim pohvalama. Milošević je dvojicu ministara pohvalio stavom da je njihova pozicija "u mnogome bliska, skoro identična poziciji ministra Kozirjeva" što je isto kao da im je rekao da su imenovani za poverenike SPS-a za Pariz odnosno London. Ministri su se revanširali skoro isto tako jakim komplimentima, ocenjujući Miloševićevu ulogu kao "nezamenljivu", a njegovo mirotvorenje kao "odlučujuće". Istina, nije rečeno u čemu se sastoji ta "odlučujućost". Da li možda u tome što smo sada tamo gde smo bili u proleće 1992., ali sa dve i po godine rata za nama i sankcijama o vratu? Da se britannska i francuska diplomatija ipak pomalo razlikuju čak i ovoj orgiji saglasnosti mogli su da uoče samo oni koji su pratili televizijski snimak zajedničke konferencije za štampu. Takvi smo mogli da vidimo da je čipe, kao ipak ministar jedne zemlje koja je udarila temelje građanskim pravima i savremenoj civilizaciji, povremeno pokazivao znake blagog gađenja. Cinični pak Albionov visoki službenik nije se potrudio čak ni toliko. Blistao je kao da je lično Ficroj Maklin i da od Bravara prima orden Jugoslovenske velike zvezde sa lentom. Na prvu loptu, delovalo je kao da je "sve sređeno i da sve štima". žak je i NIN, na naslovnoj strani jučerašnjeg broja, objavio fotografiju sve trojice učesnika sastanka sa naslovom "Evropa kod Miloševića". Fotografija i oprema naslovne strane su odavale utisak kao da se i poslednji slobodni nedeljnik, koji se još koprca pred naletom režima koji je rešio da ga ili uguši ili vrati pod skute istinoljubive "Politike", predao pred pobednikom rata "u kome Srbija nikada nije bila". Fotografija me je neodoljivo podsetila na fotografiju sa sastanka Tito-žerčil u Brindiziju 1943., kada je odlučeno ko će vladati Jugoslavijom od 1945. Da li je redakcija NIN-a imala tako nešto na umu ili ne, ne mogu da gatam a nisam ih pitao, ali tom utisku se nisam mogao oteti. Međutim, nešto je nedostajalo u ovoj sceni uzajamne ljubavi Miloševića i njegovih zapadnih prijatelja. To me je svrbelo dok sam preturao komentare u dnevnoj štampi i u servisima velikih svetskih agencija i novina. Svi komentari su, naravno, išli na ruku ovom "Brindizi" image-u, ali ipak, "svrabu sumnje" nisam mogao da se otmem. I, opet mi je pomogao NIN. Posle celovečernjeg prelistavanja štampe i preturanja po prepunim ekranima kompjuterskih novinarskih baza podataka, ponovo sam se vratio NIN-u, više da prelistam ostale rubrike jer me je ovo neprestano bavljenje politikom potpuno zaglupelo i decivilizovalo; već danima nisam pročitao ni jednu nepolitičku knjigu. I, tu u NIN-u sam naleteo na jedan uvodnik, zapravo penegirik Miloševićevoj taktičkoj genijalnosti. Neću da tužakam novinara koji ga je pisao, kupite uostalom NIN pa pronađite, ljudima trebaju pare sada kada su pod pritiskom, a možda su uvodnik i objavili da se malo dodvore Dvoru sa kojim su još od davnih napada na porodicu Milošević u lošim odnosima. Šta ćete, valja ih razumeti. Ergo, taj uvodnik, hvaleći Miloševićevu dosetljivost u predlaganju fantomske međubalkanske federacije koja se naravno neće realizovati ali će dobro poslužiti u taktičke svrhe smanjenja pritiska na Srbiju i tako dalje i tako bliže, završava sa jednom rečenicom koja je izvučena i u antrfile a glasi: "Jer, Milošević je u takvoj poziciji da i kad ne gubi - dobija, za razliku od američkih i evropski pregovarača koji moraju da dobijaju kako ne bi izgubili." E, ova udvorička rečenica NIN-ovog uvodničara - da ne bude nesporazuma opet ponavljam da im opraštam s obzirom na situaciju u kojoj se nalaze - dala mi je pravi šlagvort i okinula asocijativni sled. Odjednom sam shvatio šta mi je nedostajalo na "Brindizi" image fotografiji. Nedostajala mi je uverenost evropskih ministara da im je izbor pravi. Kao da beli dim još nije počeo da se vije iz sedišta NATO pakta u Briselu i kao da predsedavajući kardinal, general ili ministar još nije uzviknuo: "Imamo Tita!". Iako skoro svi zapadnoevropski političari uporno tvrde da je on jedina nada i oslonac za postizanje mira u Bosni, a Miloševićev glavni lobista Oven, već govori kako je on glavni oslonac i kičma balkanske stabilnosti, imam jako osećanje da oni u to još uvek nisu uvereni i da od njega još očekuju prave poteze, mada počinju da sumnjaju da ih on može i ostvariti. Za deo svojih preteranih očekivanja su i sami krivi jer su mu prvo propagandom o "Balkanskom kasapinu" koja je kasnije dobila umerenije tonove i zamenjena pridevom Serbian Strongman stvorili image. Iza toga je usledio njegovo solidarisanje sa praktično svakim mirovnim planom ili projektom koji su oni za jugoslovensku krizu nudili te im se tako nametnuo kao glavni promotor njihove politike ovde. Pravi Miloševićevi problemi su se, međutim, otvorili tek posle letošnjeg preokreta odnosno javnog i radikalnog pristajanja na mirovni plan Kontakt-grupe posle čega su usledili prekid odnosa sa Palama i blokada RS. Ma koliko ta blokada imala rupa ona je ipak efikasno postojala pa je, bez obzira na to, Radovanova družina preživela i povrh svega, sa nešto malo logističke i protivvazdušne pomoći odavde, uspela da dobije bitku za Bihać. Glavna posledica svega je pojava, u Kontakt-grupi, osnovane sumnje da je Milošević stvarno jedina moguća strana sa kojom se može pregovarati. Iako plan Kontakt-grupe, da bi se sačuvala ionako jedva održiva kompaktnost, nije ni malo promenjen, čitava pregovaračka strategija je izmenjena. Jer, glavna okosnica dosadašnje pregovaračke strategije Kontakt-grupe se sastojala u držanju Radovana u potpunoj izolaciji za kaznu što nije prihvatio mirovni plan kao i u namernom forsiranju i protežiranju Miloševića bez obzira što on ništa konkretno nije dosada učinio, ako se izuzme hapšenje Šešelja što više držim da je učinio iz ličnog zadovoljstva. Sada, Kontakt-grupa više ne insistira na prethodnom prihvatanju plana, predlaže pregovore sada i odmah - upravo ono što je Karadžić mesecima tražio - i čak tvrdi da se ni letos nije tražilo odlučno "da" već je i "da, ali" bilo sasvim dovoljno. Ovo u meni umalo nije izazvalo provalu histeričnog smeha pogotovu što mi je to u rano jutro - Amerikanci taj surov običaj političkih razgovora u devet ujutro zovu, bože mi oprosti, "radni doručak" - saopštio ambasador Tomas, već pomenuti američki predstavnik u Kontakt-grupi. Nije, istina, sasvim jasno kakve uslove eventualno treba da ispuni Karadžić da bi neposredni pregovori sa njime otpočeli. Govori se o nekakvom "usmenom prihvatanju plana u načelu" što ne znači ništa, ali daje Kontakt-grupi vreme za čekanje i odmeravanje pošto je sasvim jasno da Radovan ni na to ne može da pristane. Time je Miloševiću signalizirano da ima neko sasvim ograničeno vreme da štogod postigne i zasluži titulu Serbian Strongman-a. Iza toga, preti mu opasnost da njegove "dobre usluge" prestanu da budu potrebne i da se razgovori presele na Pale a on na klupu za rezervne igrače. Istovremeno, u trku su puštena još dva električna zeca, jedan za Radovana, a drugi za Slobodana ali oba i za obojicu. Prvi se zove "povlačenje UNPROFOR-a" a drugi "ukidanje sankcija". Povlačenje UNPROFOR-a, iako nikome u ovom trenutku ne deluje kao realna opcija, ozbiljno se priprema u štabovima NATO pakta. Na prvi pogled to deluje kao prepuštanje muslimana na milost i nemilost Srbima. Ali, kada se uzme u obzir objektivna ravnodušnost zapadne alijanse za njihovu sudbinu, povlačenje je, u stvari, pretnja vlastima na Palama da im se energičnom vojnom akcijom podržanom sa čak četrdeset hiljada američkih vojnika, mogu oteti taoci, jer vojnici UNPROFOR-a nisu ništa drugo do to. Međutim, tada je vazdušni rat NATO pakta protiv Srba gotova stvar, jer više neće imati na vratu Britanace i Francuze koji će strepeti nad svojim vojnicima koje su tako neoprezno gurnuli u bosanski lonac, a sada ne znaju kako da ih izvuku. Istovremeno, to je i pretnja Miloševiću da mu se može izjaloviti njegovo glavno ratno lukavstvo, koje primenjuje još od Vensovog plana za Hrvatsku, a koje se sastoji u dovođenju stranih trupa koje se postavljaju na područja koja su Srbi prethodno zauzeli sa idejom da tamo, ako teba, ostanu i nekoliko decenija i time obave svojevrsnu kiprizaciju. Ukidanje sankcija je takođe sredstvo koje je upereno ka Miloševiću ali se dotiče i Karadžića. Sada je rečeno, kroz usta samog Kristofera, što je još jedna od važnih promena u pregovaračkoj strategiji kontakt grupe, da će do ukidanja sankcija doći kada se Kontakt-grupa uveri da je "Srbija učinila sve što je moguće da Pale prihvete mirovni plan". Ovo je radikalan popust u odnosu na inicijalne stavove koji su glasili da će ukidanje sankcija uslediti "tek posle sprovođenja mirovnog plana", a koji su već jednom bili ublaženi i zamenjeni stavom da će se to desiti onda "kada Pale potpišu mirovni plan". Ovo ublažavanje kriterijuma za ukidanje sankcija je šargarepa koja Miloševića treba da podstakne da što u kraćem roku - uostalom Avramov program već puca, a saznajem da je TV Bastilji dat diskretan signal da ga vipe ne reklamira - pokuša nešto da učini i pokrene stvari sa mrtve tačke. Takođe to je i pretnja Palama da se, i to veoma brzo, Miloševiću mogu ukinuti sankcije posle čega on može postati ravnodušan prema njihovoj sudbini i, šta više, čuvajući krhke odluke Saveta bezbednosti kojima će ukidanje sankcija sigurno biti oročeno, Milošević može postati još tvrđi prema Palama. Nema sumnje, zapadna diplomatija nije izgubila svoju veštinu i pokvarenost i sada, kada se ratosiljala nasrtljivih Amerikanaca koji bi sve da rešavaju pesnicom, može da se razigra. Igrač sa ove strane Drine je, očigledno, za razliku od uvodničara NIN-a, ovo shvatio. Zato je, posle posete Herda i čipea, usledila serija poseta i sastanaka. Mimo redovne procesije beslosvetskih pregovarača kao što su Oven Stoltenberg, Akaši i ini, od kojih je verovatno traženo da se aktiviraju - prvi u Hrvatskoj kako bi se što pre postigao neki napredak, a drugi u samoj Bosni - upriličene su i posete grčkih prijatelja kojima je dat predlog za međubalkansku federaciju. Očigledno svrha ovog predloga je da se ojača pozicija istočno od Drine i tako marginalizuje bosanski problem ali i problem Srba Prečana uopšte. Najzanimljivija su, međutim bila Miloševićeva manevrisanja baš sa tim Srbima Prečanima. Primenjujući istu taktiku kao i sa međubalkanskom federacijom on je krenuo da bosanski problem utopi u širi, pansrpski, pa je odmah obnovio razgovore sa Martićem i verovatno ga pritegao da preterano ne pomaže Palama, ali mu i obećao skoro otvaranje ekonomske saradnje sa Hrvatskom. Što se samih odnosa sa Palama tiče izgleda da je pre tri dana održan tajni sastanak sa Radovanom na kome mu je, verovatno, dodatno priprećeno dok je istovremeno primljena i delegacija poslanika Skupštine RS u koju je Milošević dodao i takozvanu "Bijeljinsku grupu", grupu poslanika koja konzistentno glasa za mirovne planove. I na ovom sastanku se izgleda pretilo jer su učesnici izišli neraspoloženi, a sastanak je izazvao konfuziju zbog prisustva dve delegacije RS. Miloševićevi krugovi već tvrde da na svojoj strani imaju 28 poslanika što je još za petnaestak daleko od većine, ali, s obzirom da su počeli sa dva glasa "za" ni ovo nije malo dostignuće. Očigledno, da bi se delovalo u izmenjenim i znatno komplikovanijim međunarodnim odnosima, koji su nastali posle privremenog odustajanja Amerikanaca od ratne opcije potrebna je kakva-takva normalizacija odnosa Beograda i Pala. Đinđić je, međutim, naivan kada kaže da Milošević i Karadžić moraju sarađivati pa makar se ne voleli. U politici na Miloševićev način jedina moguća saradnja je potčinjavanje. Da li će Karadžić na to pristati, ostaje da vidimo. Ako već treba da se kladim, ja bih ipak jedan dinar više stavio na to da neće.
srbija.48 aleck, -> #47, milan
>> najvažniji gosti, britanski i francuski ministar spoljnjih >> poslova, Herd i čipe. Oni su došli u svojstvu emisara A ja se zbog njih smrz'o k'o pečurka idući od Zelenog Venca do Kalenića pešaka na 1ĐC:(.Pajkani su blokirali saobraćaj na Terazijama,prema Trgu do neznam dokle,do daleko iza Savezne Skupštine niz Bulevar,td.Sve je bilo gotovo za 10 minuta.Da su tako efikasni kad je u pitanju istrebljivanje kriminalaca,ne bi u mom komšiluku u proseku svake dve nedelje ubili nekoga. p.s. BRRRRRRRRRRR...mrzim zimu.
srbija.49 radosav,
A gde je nova srbotopija?
srbija.50 milan,
(Emitovana 17. decembra 1994.) Srbotopija 84. Dobar dan poštovani slušaoci, danas je subota 17. decembar 1994. a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Božić. Prošlonedeljni komentar smo, ako se sećate, završili zapitani nad budućim odnosima Pala i Beograda, odnosno, pošto je u ovoj zemlji sve, a politika posebno, personalizovano, nad budućim odnosima Miloševića i Karadžića u svetlu promena, ili bolje reći ponovnog pokretanja pregovora u bosanskom ratu. Kada sam ga završio, ponadao sam se da se bar nekoliko sedmica neću baviti bosanskim loncem, ako ništa drugo a ono bar zato što sam poželeo da se sa opštenacionalnih pseudostrateških nagvaždanja ponovo vratim na obične beogradske, srbijanske čaršijsko-političke teme u kojima je mnogo više života, stvarnosti i zabave. Jer, pred ovim "palskim" temama, čovek se oseća nekako bespomoćno, shvatajući da od njega ništa ne zavisi pošto su čak i navodno veliki igrači poput Radovana i Slobodana tek "slamke među vihorima belosvetske politike" pa parafraziram njihovog zajedničkog pesničkog i političkog patetičnog pretka. Ali, kako su se politički događaji odvijali ove nedelje izgleda da mi to neće biti dato, bar ne u potpunosti, pa ću, ipak, veći deo ovonedeljnog komentara morati da posvetim prekodrinskim Srbima i njihovim temama. Ako se sećate, u prošle subote smo ljute suparnike, Miloševića i Karadžića ostavili na sceni u trenutku kada svaki valja da pažljivo odabere kako dalje jer jednom preti opasnost da bude marginalizovan i zaobiđen a drugome da se odluke o njegovoj sudbini donose bez njegovog učešća. Prvi je, još prošle nedelje poteze počeo da vuče Milošević, terajući procesiju ovdašnjih i svetskih političara da malo posede na njegovom kanabetu. Karadžić je, prirodno, osetio da i on mora učiniti nešto slično i izvući se iz izolacije u koju je upao voljom sveta i miloševića ali i ne malo sopstvenom zaslugom. Karadžiću, međutim, vitalno nedostaje upravo ono što Milošević ima a to je razgranata mreža međunarodnih i unutrašnjih političkih veza i komunikacija, tako enophodna kada treba da se otvori neki novi politički ili pregovarački proces. O Karadžićevoj nameri da to učini i počne da razgovara i pregovara sa svetom, svedočile su ne samo njegove izjave u kojima je, katkad pomalo trapavo, nudio ponovno otvaranje pregovora sa Kontakt-grupom nego i do sada nezapamćana aktivnost njegovih političkih prijatelja, saveznika i lobista ovde. njegov, ako ne najvažniji a ono sigurno najugledniji lobista ovde, potpredsednik DS Miodrag Perišić nije propuštao ni jedan nastup na medijama ili u Skupštini a da ne istakne zahtev da se Karadžiću da prilika da samostalno zastupa svoju državu i da se izbegnu posrednici. Iako ime nije bilo pomenuto, jasno je da se tu pre svega mislilo na Miloševića pošto čitav pregovaračkji posao ide preko njega a od leta on prektično nema nikakvih komunikacija sa Palama sem povremenih konfuznih i kontradiktornih poseta poput posete poslanika RS prošle nedelje koje više izazivaju zbunjenost nego što doprinose ma kakvim pregovorima. Stoga je, konačno, Radovan krenuo ove nedelje u ofanzivu. Svi njegovi politički saveznici i lobisti ovde dobili su, očigledno, poziv da ga posete i daju mu na značaju i izvuku ga iz izolacije. Ove nedelje su ga posetili lideri - bar oni koji su na slobodi - sve tri parlamentarne stranke iz Srbije koje ga podržavaju. Međutim, za razliku od Miloševića kome i domaći i strani simpatizeri i navijači sa zadovoljstvom dolaze na noge, Karadžić sa svakim od svojih srbijanskih pristalica ima kompikovan, dvosmeran i ne uvek jasan odnos. Tako je preko Drine otišao Koštunica, ali, gle čuda, ne na Pale nego u Banja Luku pokazavši time sasvim jasno da je on uz Srbe u Bosni i da ih podržava ali da prema njihovom poglavici ima razumljive rezerve. Ne radi se tu samo o razumljivoj skepsi prema autentičnosti navodnog opredeljenja vođstva na Palama za četništvo, Crkvu i doprvosvetskoratovske srpske tradicije, već i o ozbiljnoj sumnji u njihovu navodno demokratsku opredeljenost. Za to nije razlog samo u surovoj jednopartijnosti njihove skupštine već i u okolnosti da je Karadžić na svakim od izbora podržavao koštuničinog ljutog neprijatelja Miloševića, a da o napadima na devetomartovske demonstracije ili vidovdanski sabor i da ne govorimo. Tako je Koštuničina poseta, sve i da kasnije Radovan uppriliči neki susret sa uzdržanim i pomalo gadljivim šefom DSS, ostala bez nekog posebnog odjeka na verovatno ogromno žaljenje vođstva na Palama pošto im čovek Koštuničinog integriteta i kredibiliteta upravo manjka jer, ruku na srce, svi njihovi lobisti imaju pomalo razbojnički image. Zato su Radovanu, rado i udarnički na noge dotrčali "svpski vadikali" predvođeni Tomom Nikolićem koji je za razliko od šefa, i dalje na slobodi. Radikali su, međutim, prevruć kesten i za samog Karadžića pošto on sa svojim crnogorskim njuhom za moć i silu savršeno zna da su oni već prekoračili granicu posle koje nema povratka. Nije, dakle, tu samo po sredi razumljivo zaziranje Pala od Šešelja koji je još pre dve godine počeo da preko Drine širi svoju stranku i tako im ugrožava njihovim srcima tako drag jednopartijski sistem već i strah da je Šešelj konačno i neopozivo zaratio sa celokupnim srbijanskim vladajućim establišmentom a ne samo sa Miloševićem te svako vezivanje za njega može značiti gubitak i ono malo podrške koju Radovan još ima među tvrdim krilom SPS-a. Zato je Buha dobio zadatak da javno, uz konferenciju za štampu i slikanje, "servisira" posetu radikala. Buha je zadatak obavio - bar tako se činilo na snimcima NTV Studio Pale B - diplomatski maksimalno uzdržano jer je sa licem poput sfinge odslušao radikalske hvalospeve narodu RS ali i rukovodstvu koje ni po koju cenu neće reći "da" antisrpskom kapitulantskom mirovnom planu. Radikali su, očigledno, iako su se, ali bez prisustva kamera, ipak sreli sa Karadžićem, bili nezadovoljni ovakvim prijemom pogotovu što je istog dana Đinđić bio primljen gotovo carski. Ipak, sačuvali su dostojanstvo i kada sam juče Tomu pitao zašto ga Karadžić nije bolje primio on je odgovorio da je sam to izbegao jer neće da se slika sa čovekom koga će sutra "da obesi srpski narod u Bosni" čime je više nego jasno demonstrirao radikalsko nezadovoljstvo očiglednom namerom Karadžića da pregovara i, sva je prilika, nešto i popusti. No, kao što rekoh, istog dana je, posle ovakvih potrebnih a ipak nekako neugodnih poseta, Pale konačno ogrejalo Sunce. Došao im je, što reče Karadžić prilikom jedne prethodne posete, "njihov prijatelj i saradnik" Đinđić, jedini srbijanski političar koji je još uvek nekompromitovan, a pruža podršku Radovanu direktno, ne krijući se po Banja Lukama i ostalim Banjama Koviljačama. Mora se priznati da je Đinđić hrabro zaigrao političku igru za koju mu se prilika ukazala još letos kada je Karadžić raskinuo sa Dvorom u Beogradu. Kažem hrabro ne samo zbog toga što se odvažio i sada redovno prelazi Drinu sarađujući sa vođstvom na Palama nego rpe svega zato što tamo vodi aktivnu i ozbiljnu političku igru. Ne može se, naravno, tvrditi da je Đinđić kreator ili inspirator najnovijih Radovanovih popitičkih poteza ali je sasvim jasno da su oni smišljeni i u dogovoru sa njime a i da je on javno preuzeo na sebe odgovornost u političkoj utakmici koja ima za glavni cilj izbacivanje Miloševića iz dalje igre. Jer, sasvim je jasno da je kroz ovakve ili slične konsultacije Karadžić stvorio svoj politički projekat koji se sastoji u zaobilaženju Miloševića i čitave Kontakt-grupe i njenog mirovnog plana paraleleno sa otvaranjem pregovora na jedinom mogućem preostalom mestu, a to je Amerika odnosno Amerikanci. Namera Radovanova je, ovog puta sasvim jasna. Valja, pre svega, izbeći po svaku cenu mirovni plan Kontakt- grupe jer je cena u teritorijama koje se moraju vratiti toliko paprena da se politički ne može podneti. No kako se, istovremeno, mora pokazati dobra volja za pregovaranje jer sada Kontakt-grupa više ne postavlja nikakve uslove pa je teško odbijati i dalje pregovore, mora se naći neki novi politički prostor da se otvori. Po prirodi stvari se nameće da to bude inicijativa za trejni prekid vatre koji Radovan, naravno, namerno i pretenciozno zove mirom. Taj prekid vatre, ako bi nastavio da se održava proizveo bi, vremenom, nešto slično onome što se dogodilo na Kipru ili u Hrvatskoj. Osim toga, u spajanju "lepog sa korisnim", bilo kakva ne samo realizacija nego i puko otpočinjanje pregovora marginalizovalo bi Miloševića a Kontakt-grupu napravilo u najmanju ruku smešnom ako ne i deplasiranom. Očigledno, plan zamašan i ambiciozan. Upravo zato sam i konstatovao da je Đinđić pokazao zavidnu hrabrost kada se odlučio da ga podrži jer je sasvim jasno da će Milošević sve one koji Karadžića podrže u ovom projektu shvatiti ne samo kao državne neprijatelje nego i kao lične neprijatelje. Ovo je pogotovo veoma rizično i zato što plan u celosti i nema nikavu šansu da uspe, ali, čini mi se da to i nije Karadžićeva namera. Pokušaću da vam objasnim ovu, na prvi pogled paradoksalnu, tvrdnju. žitav Karadžićev plan počiva, pre svega, na njegovom jakom ubeđenju da su Amerikanci najslabija karika u Kontakt- grupi i da su zato najpodložniji diverzijama pogotovu što je njihova administracija, kao uostalom i većina američkih administracija, spoljnopolitički nepismena. To je, naravno, tačno i sasvim je sigurno da će Amerikanci probati da se dokopaju, monopolski ako je ikako moguće, pregovaračkog kanala koji im nudu Karaić. Ovo tim pre što će ovim izazvati i bes i zavist evropsko-ruskog dela Kontakt-grupe a istovremeno zaplašiti Miloševića prema kome ionako pokazuju neuporedivo manje dobre volje nego Rusija i Evropa. Uostalom, ne treba zaboraviti da njihov ministar spoljnjih poslova jedini nije došao prošle nedelje Miloševiću na poklonjenje. No tu se negde, Američko interesovanje za Karadžićevu mirovnu akciju i završava. Uostalom njegovih šest tačaka kojima nudi izvesne protivusluge sa svoje strane su ne samo u Rusiji i Evropi nego i u Vašingtonu označene kao beznačajne i nedovoljne. Ideja da se angažuje trenutno neraspoređeni penzioner Karter je takođe postavljena tako da lakoverne Amerikance privuče jer su oni bili uvek halavi na lake pregovaračke uspehe koji se postižu teatralnim putovanjima poput Severne Koreje i Haitija a mnogo manje skloni strpljivom diplomatskom radu. Sam Karter je očigledno sujetan a iza njega verovatno stoji i ne beznačajan deo establišmenta Demokratske stranke koji u njegovoj misiji vidi priliku da se stranka nekom akcijom na međunarodnom planu iskupi kod birača kod kojih stoji katastrofalno na unutrašnje političkom planu. Tu se negde na toj estradno-pregovaračkoj komponenti, međutim, mogućnosti Vašingtona i završavaju. Preko toga se svakako ne može ići jer niti bi Vašington bio spreman da izda svoje muslimanske saveznike i pristane da Karadžić umesto mirovnog plana Kontakt-grupe koji predviđa vraćanje teritorija, pristane na prekid vatre i beznačajne protivusluge poput jučerašnjeg oslobađanja zarobljenika mlađih od 19. godina što je očigledno inauguralni poklon Karteru. Takođe ni teško stečeno jedinstvo NATO pakta nije beznačajno i Amerikanci moraju da se odrede prema skoro jednoglasnom urliku besa u Moskvi i evropskim prestonicama koje nisu štedele reči da naruže i Karadžićevu inicijativu i Karterovo prtljanje u to. Moskva je, štaviše jasno rekla da ne samo da je Radovanovih šest tačaka beznačajno i razočaravajuće nego i da je to direktan pokušaj razbijanja Kontakt-grupe koja mora ostati jedinstvena i na liniji saradnje sa predsednikom Miloševićem. Tako je čak Stejt Department morao da izda saopštenje prema kome je Karterova aktivnost u Bosni striktno privatna. Ispada, dakle, da se malo koji od ciljeva koji je Karadžić zacrtao pokretanjem ove svoje inicijative može ostvariti. Naizgled, kao da se Karadžić preračunao. Međutim, ja držim da mu to nije bila i krajnja namera. on je naprosto hteo i uspeo da se vrati na političko-pregovaračku pozornicu sa koje su ga Milošević u njegovi obižavaoci i navijači iz Kontakt-grupe krajnje grubo izbacili. Stalne Karterova posete, buka i bes Miloševića i njegove Kontakt-grupe i konfuzija kod Amerikanaca jesu zapravo pravi Karadžićevi politički ciljevi. Time se on vraća na veliku političku pozornicu a kakav će biti dalji tok bosanskog rata ne zavisi više ni od njega niti, čini se, od bilo koga. Ovo je i glavni razlog što sam se divio Đinđićevoj hravbrosti. Jer, Đinđić se, kao ovdašnji političar odlučio da da podršku lideru sa Pala u jednoj sasvim estradno- političkoj zvrčki i time navuče na sebe Miloševićev bes a da, pri tome, ništa ozbiljno ne ukazuje da će mimo zvrčke Karadžićev projekat dati ikakav politički profit. Da li se radi o lošoj proceni ili ne, ostaje da sačekamo. Ako za koji mesec, pomalo ojačan ovim zahvatima Karadžić počne ponovo da se približava Miloševiću kako bi zagladio loše odnose i dobio štogod ekonomske pomoći i pravnih saveta kako da diskretno prihvati plan a da se to ne vidi, Đinđiću verovatno neće biti lako. Da izbegne sve ove silne nezgode i neugodnosti koje su pale na glave opozicionih političara ove nedelje, Vuk je umakao u Prag. Sigurno je sigurno, a ratosiljava vas obaveze da se izjašnjavate. U čekanju večeri i Vukovog povratka iz Praga, želim vam prijatno popodne.
srbija.51 cdragan,
Upravo na BK televiziji videh najavu da u 3:00 ide direktan prenos CNN talk show-a nekog tipa a gosti su Sloba i Butros Gali ... :) Ajd' da vidimo i to čudo :)
srbija.52 gtomic, -> #51, cdragan
> Sloba i Butros Gali ... :) Ajd' da vidimo i to čudo :) Pita ga King (voditelj): "Da li ste vi, gospodine Miloševiću, komunista?" ;>
srbija.53 dejanr,
Deluje da je država odlučila na koji će način rešavati problem nestašice struje. Odlučili su se za ekonomske mere. Ja imam informacije (sasvim neproverene, moram reći) da će struja poskupeti *više* nego što je objavljeno na televiziji. Navodno je postignuta saglasnost da struja za one koji troše do 200 kilovata poskupi nekih 30-tak posto, ali za one koji troše preko 2500 kilovata čak i 300% (zvanično je saopšteno pola od toga, 150, 175% ili tako nešto, nisam slušao vesti). Tu postoji jedna dvoznačnost, nije jasno da li će za, recimo, onoga ko potroši 3000 kilovata ta cena za "iznad 2500" važiti za svih 3000 kilovata, ili samo za 500. Po dosadašnjoj praksi reklo bi se samo za 500, ali neki kažu da će važiti za svih 3000. Verovatno to još nije rešeno. Navodno će posle ovih mera ljudi sami sebi uvesti restrikcije, tj. počeće da štede, i neće više biti prinudnih isključenja. Kažu da je metodologija dala dobre (?) rezultate u Hrvatskoj, gde je struja jako skupa ali je otkad je skupa (uglavnom) ima. Šta mislite?
srbija.54 cnenad, -> #53, dejanr
ŁŁŁ Deluje da je država odlučila na koji će način rešavati problem nestašice ŁŁŁ struje. Odlučili su se za ekonomske mere. ŁŁŁ Šta mislite? Mislim da će neko iznajmiti sada avion i baciti im bombu na direkciju ;>>> Crnu šalu na stranu, nije struja nešto što svima ne treba pa da možemo da je se odričemo što je skupa. žini mi se da je ključni momenat u celoj ovoj frci oko struje poskupljenje. Ranijih godina nakon poskupljenja restrikcije su prestajale. Ove godine su malo više zaglibili i preterali sa njima pa im zgodno dođe BLOCK Tarifa dok se stvari ne smire. Da su uradil isto odmah bi bilo jasno da su to namerno radili. Nego, mene interesuje nešto drugo. Da li odobravate grupe ljudi koji iz raznoraznih razloga povremeno blokiraju saobraćaj po gradu ? Meni to nije nije normalno pogotovo za ovakav grad gde je dovoljno zatvoriti jednu ulicu i napraviti haos u gradu. Najsmešnije je što se milicija šetka oko njih i nema apsolutno nikakve namere da ih odatle pomeri na trotoar ili neki bliži park.
srbija.55 mileusna, -> #52, gtomic
>> Pita ga King (voditelj): "Da li ste vi, gospodine Miloševiću, komunista?" A on kaže da smo mi društvo u kojem je lečenje dostupno svima, a kakvo je... Skoro sam se nešto vrzmao po bolnici na plastičnoj hirurgiji. Ljudi, pa ono je totalno rasulo. žekaonica krcata ljudima, doktora nema, a i kad dođe zakasni dva-tri sata. Onda, kad dođe ne može da nađe sestru, pa ide da traži zamenu. Neki put bude obrnuto pa dođe samo sestra, pa nas ljubazno pošalje kući itd. Normalno, narod tu počinje sa psovkama, sa komentarima kako je u drugim zamljama, kako su naše bolnice propale... ( svakakve priče mogu da se čuju ). Nije ni čudo što se sve više ljudi opredeljuje za privatne ordinacije. 1. Ne čeka se, a i kad se čeka, čeka se u civilizovanim uslovima 2. Osoblje je uvek ljubazno, jer ako nije - ode im mušterija a samim tim i njen novac :) 3. Doktor je posvećen samo vama i ne nastoji da vas se što pre otarasi ne bi li uslužio još 100 pacijenata. itd. itd. itd.
srbija.56 supers, -> #54, cnenad
ĆĆ i napraviti haos u gradu. Najsmesnije je sto se milicija setka oko ĆĆ njih i nema apsolutno nikakve namere da ih odatle pomeri na trotoar ĆĆ ili neki blizi park. Mislim da je nacin na koji se ljudi organizuju sasvim legitiman. Ako je drzava toliko glupa da nije u stanju da ulozi u odrzavanje elektroenergetskog sistema, nemilice trosi zalihe u akumulacijama tako da su one sada prazne, nije u stanju da uveze struju iz stranih sistema a kruze glasine da cak liferuje struje u iste, onda je ovakva reakcija kod gradjana normalna pojava. Kada bi milicija sklonila demonstrante sa ulice, njihova akcija bi bila totalno obezvredjena, jer ako je saobracajnica prohodna niko na njih nece obracati paznju. Jasno je da milicija to silom ne radi jer je svesna da bi se narodno nezadovoljstvo izmaklo kontroli. Sta preostaje gradjanima koji su iskljuceni 12 sati dnevno, a planom restrikcija je predvidjeno "samo" 3 sata (sada povecano na 6). Oni se moraju izboriti za jednakost sa drugim gradjanima, u najmanju ruku. Smesno je da putem sverc-komerca imamo dovoljno nafte za sve koji mogu da plate, a struje nismo u stanju da proizvedemo iako imamo sopstvene resurse.
srbija.57 dejanr, -> #54, cnenad
>> > Šta mislite? >> >> Mislim da će neko iznajmiti sada avion i baciti im bombu na direkciju ;>>> Po meni, do toga bi pre došlo uz ove restrikcije. Već je bilo lupanja zgradi Elektroprivrede po raznim mestima, mlaćeni su službenici, portiri itd. Ove restrikcije teško da bi mogle duže potrajati. Zanimljivo pitanje je da li se struja stvarno izvozi i da li je sva ova frka stvarno motivisana time da se iznudi veća cena ili imamo realan manjak struje (Đerdap bi trebalo da podmiruje četvrtinu potreba, a sad podmiruje desetinu, recimo). Ako je samo u pitanju cena, onda su dobili što su tražili (i više od toga) i stvari će se srediti koliko odmah (k'o inflacija posle superdinara), ili recimo od Nove godine. Ako je u pitanju manjak, onda samo treba da razmišljamo da li će povećanje cene za 300% naterati ljude da troše za 20% manje. Ja mislim da hoće. >> Nego, mene interesuje nešto drugo. Da li odobravate grupe ljudi koji iz >> raznoraznih razloga povremeno blokiraju saobraćaj po gradu ? Tja... sa jedne strane to jeste veliki maltretman za ljude koji bi tuda da prođu a nisu baš ništa krivi za restrikciju, ali sa druge strane, ne znam ni šta bolje da rade stanari kad im struja ne dolazi po par dana :(
srbija.58 dejanr, -> #55, mileusna
>> Nije ni čudo što se sve više ljudi opredeljuje za privatne ordinacije. Srećom nisam imao potrebe za privatnim (a ni ostalim) lekarima (da kucnem u drvo) ali što se recimo tiče stomatologa, stvari su napredovale za sto dužina otkada je uvedena (ili bar legalizovana) privatna praksa. Ranije je bilo beskonačno čekanje, pa onda bušenje zuba onom odvratnom gvozdenom burgijom sa kuglicom na vrhu koja se greje kao TA peć ("dinajamtska burgija samo za decu"), pa loš materijal od koga blombe ispadaju... Otkad su zubari privatni, jeste da platiš, ali se bar osećaš kao čovek. Mislim da je to budućnost i za čitavu medicinu, s tim što bi osiguranje bilo ne kao do sada, paušalno za koje ne dobijaš ništa, nego konkretno osiguranje koje zaključuješ preko konkretnog zavoda i njemu plaćaš svakog meseca, a on ti po potrebi snosi troškove (ili deo troškova) lečenja. Naravno, ostaje još pitanje ko bi ovde bilo kojoj firmi za osiguranje verovao na duži rok, tako da je za sada osiguranje tipa "stavljaj marke u slamaricu za crne dane" :(
srbija.59 bojt, -> #57, dejanr
>> Ako je samo u pitanju cena, onda su dobili što su tražili (i >> više od toga) i stvari će se srediti koliko odmah (k'o >> inflacija posle superdinara), ili recimo od Nove godine. Interesantno da je i prošle godine bilo restrikcija (ne ovolikih, doduše) koje su imale kulminaciju neposredno pre Nove godine, pa je bila neka gužva 31.decembra i, koliko se sećam, od 1.januara '94 pa na dalje sve je bilo ok. Nekako mi se čini da će tako biti i ovoga puta.
srbija.60 ndjokic,
U vezi sa izvozom struje... Juce sam pricao sa bratom koji zivi u Solunu.Kaze da je prekju- ce na nekoj od grckih TV stanica bio izvestaj sa nekih demonstra- cija u Atini protiv zagadjivanja covekove sredine.Povod je bio ponovno pustanje u pogon neke elektrane(ne zna kakve) koja jako zagadjuje okolinu.Obrazlozenje njihovih vlasti je da moraju da je reaktiviraju posto su u obavezi da isporuce struju Albaniji i Srbiji.So? Nebojsa
srbija.61 stigor, -> #57, dejanr
> recimo). Ako je samo u pitanju cena, onda su dobili što su > tražili (i više od toga) i stvari će se srediti koliko odmah > (k'o inflacija posle superdinara), ili recimo od Nove godine. > Ako je u pitanju manjak, onda samo treba da razmišljamo da li > će povećanje cene za 300% naterati ljude da troše za 20% manje. > Ja mislim da hoće. Kao što svi treba da znamo - a ne znamo: okolne komšijske države ne pitaju za cenu struje kada su u pitanju božićni i novogodišnji praznici (tada je najveća potrošnja struje) ... A to znači, da su se ovi "naši" polakomili i počeli nemilice da izvoze struju misleći da će narod ćutati - isto kao što je ćutao i u 1993. kada je trebao da urliče - a desilo se obrnuto ... I sada se "oni" vade na samo njima dobro znane načine - čas nevalja ovo, čas ono, i na kraju je došlo poskupljenje ... Od Nove godine garant ćemo imati struje, kada se namire potrebe komšiluka ... E, sad, što je neko navukao upalu pluća, bacio celo svinjče iz zamrzivača na ulicu, pogubio živce, propao mu posao, to nikoga nije briga - to niko neće platiti ... Dinar je i dalje stabilan, a na plantaži život ne teče sasvim glatko (Rambo) ... ;)
srbija.62 spantic, -> #53, dejanr
> Šta mislite? Ne znam za ostale, ali ja lično mislim da su bezobrazna stoka. A mi smo još gora kada im ovoliko puštamo. Da je struja jeftina to znaju i ptice na grani, ali takođe znaju i da naše struje imaju svi koji plate, od Grčke preko Makedonije pa nadalje. A ta stoka još otvoreno već drugu godinu laže kako struje nema.
srbija.63 dejanr, -> #59, bojt
>> Interesantno da je i prošle godine bilo restrikcija (ne ovolikih, >> doduše) koje su imale kulminaciju neposredno pre Nove godine 30. decembra su valjda štrajkovali rudari u Obrenovcu i krenule su restrikcije dva sata imaš struju, dva sata nemaš... Nama je to uništilo ploču u jednom od servera, i pored UPS-a :(( Srećom, trajalo je samo tog dana i noći, 31. decembra su prestale restrikcije i posle toga mislim da su bile samo jednom, negde sredinom januara, a i tada kratko. Ipak, prošle godine je u novembru palo dosta snega pa je verovatno i situacija sa vodostajima bila znatno povoljnija. Inače, mislim da nikada nismo imali restrikcije po više od šest sati. Pre jedno 10-15 godina su takođe jedne zime bile restrikcije u nekom trajanju, više od dva sata, i trajale su bar mesec dana. Ali se nešto ne sećam da li se stiglo do 6 sati, ako se neko seća neka kaže. >> od 1.januara '94 pa na dalje sve je bilo ok. Nekako mi se čini da >> će tako biti i ovoga puta. I ja se nadam :) Cena je ipak takva da će se mnogi rešiti da štede. Naravno ako onda krenu još više da izvoze struju, opet ćemo biti gde smo i sada ali... možda su i potrebe susednih zemalja sada manje ;>
srbija.64 dejanr, -> #61, stigor
>> Kao što svi treba da znamo - a ne znamo: okolne komšijske države ne >> pitaju za cenu struje kada su u pitanju božićni i novogodišnji >> praznici (tada je najveća potrošnja struje) ... VRLO dobro primećeno! >> E, sad, što je neko navukao upalu pluća, bacio celo svinjče iz zamrzivača >> na ulicu, pogubio živce, propao mu posao, to nikoga nije briga - to >> niko neće platiti ... Pitam baš jednog drugara sa kojim se e-dopisujem a koji je u Americi šta bi bilo kada bi tamo uveli restrikcije struje. Kaže, bilo bi to da bi sledećih pet godina sudovi bili pod vanrednim stanjem rešavajući tužbe koliko ko kome duguje za načinjenu štetu ;) Inače, u Kaliforniji imaju stalnu nestašicu vode i slab pritisak, ali se već godinama stvari završavaju time što apeluju da se štedi (on otišao prošle godine i čim je čuo apele, mislio da će da počnu da im ukidaju vodu :))
srbija.65 squsovac, -> #54, cnenad
> Nego, mene interesuje nešto drugo. Da li odobravate grupe ljudi koji iz > raznoraznih razloga povremeno blokiraju saobraćaj po gradu ? Meni to nije > nije normalno pogotovo za ovakav grad gde je dovoljno zatvoriti jednu > ulicu i napraviti haos u gradu. Najsmešnije je što se milicija šetka oko > njih i nema apsolutno nikakve namere da ih odatle pomeri na trotoar ili > neki bliži park. Letos (ne sećam se tačnog datuma) kada su u tokom nekoliko dana saobraćaj u ulici Kneza Miloša kojom svakodnevno prolazim blorirali najpre maturanti (više puta), zatim invalidi, pa radnici neke fabrike u Zemunu pitah ja u skupštini Radmila Bogadnovića da prokomentariše to često blokiranje saobraćaja, a on kaže da neće. Posle mi u kafani "off te record" kaže otprilike sledeće: Ne treba milicija njih da bije ili sprečava. Nekima od njih bi to možda i odgovaralo, ali nije ni milicija od juče. Ovako će sami građani vide ko im stvara saobraćajni haos po gradu. Imao sam u vidu ove reči kada sam tih dana da bi od "Beograđanke" stigao do Mostara morao najpre da preko mosta u Brankovoj pređem na Novi Beograd pa onda nazad "Gazelom". Na autobuskom terminalu u Admirala Geprata stotine ljudi je histerisao ne psujući Slobu, žovića ili direktora GSB-a već upravo one koji demonstriraju. Suptilna taktika nema šta.
srbija.66 squsovac, -> #59, bojt
> Interesantno da je i prošle godine bilo restrikcija (ne ovolikih, > doduše) koje su imale kulminaciju neposredno pre Nove godine, pa > je bila neka gužva 31.decembra i, koliko se sećam, od 1.januara > '94 pa na dalje sve je bilo ok. Nekako mi se čini da će tako biti > i ovoga puta. Lane je "vrisnuo" nekakav bager za utovar uglja (tačnije neko je navodno slučajno zakačio "most" koji povezuje deponiju sa TA N.Tesla u Obrenovcu) pa je bio haos petnaestak dana dok to nisu popravili. Sada je nešto drugo u pitanju.
srbija.67 djelovic, -> #62, spantic
> struja jeftina to znaju i ptice na grani, ali takođe znaju > i da naše struje imaju svi koji plate, od Grčke preko Makedonije > pa nadalje. Otkud znas za sigurno? Meni objasnjenje o neuradjenim remontima, o susi i o nedostatku energenata deluje sasvim logicno. Na drugu stranu to da neko izvozi struju i zbog toga iskljucuje bolnice i ko zna sta jos deluje mi monstruozno - toliko monstruozno da ne znam ko bi to uradio, ako ne zbog svoje savesti onda zbog straha od razjarene gomile kada se to mozda provali. Sto se tice nekakve svadje izmedju EDB-a i Vlade, stvar je sasvim smesna - Vlada namesta upravu EDB-a i ukoliko je nezadovoljna njihovim radom moze da ih smeni, da im uvede prinudnu upravu ili sta vec. Dakle, ukoliko se u skladu sa teorijama zavere nesto stvarno desava :), onda je drzava i te kako upoznata sa time. Dakle, umesto da gradjani marsiraju na zgrade EDB-a, bolje bi bilo da dodju pred skupstinu.
srbija.68 stigor, -> #64, dejanr
> Pitam baš jednog drugara sa kojim se e-dopisujem a koji je u > Americi šta bi bilo kada bi tamo uveli restrikcije struje. > Kaže, bilo bi to da bi sledećih pet godina sudovi bili pod > vanrednim stanjem rešavajući tužbe koliko ko kome duguje za Isti slučaj je i sa Nemačkom ( i većinom "zapadnih" zemalja) ... Ako se dokaže krivica, posle pregleda uredjaja od strane sudskog veštaka i ostalih za to ovlašćenih osoba, država ili elektoprivreda je dužna da plati troškove servisa ili da kupi potpuno novi uredjaj - koji je njihovom nemarnošću uništen ... U Francuskoj je to elegantno rešeno - ako napon padne ispod 200V strujomeri uopšte ne broje utrošne kilovate - šta bi tek bilo kod nas da postoje takvi strujomeri. ;) > Inače, u Kaliforniji imaju stalnu nestašicu vode i slab > pritisak, ali se već godinama stvari završavaju time što Problem velikih gradova (koji nisu pored većih reka) je uvek bio voda ... I zato kada odete negde u inozemstvo pre ćete naći flaširanu vodu, nego neku česmu gde je preporučljivo piti ... ;)
srbija.69 stigor, -> #66, squsovac
> Lane je "vrisnuo" nekakav bager za utovar uglja (tačnije neko > je navodno slučajno zakačio "most" koji povezuje deponiju sa TA > N.Tesla u Slučajno danas slušah radio (dok ne beše struje) i uvatih radio stanicu BiH-a (MW 550KHz) oko 13.00h, kad tamo u emisiji "Glas o zemlji" emitovaše i izveštaj Srdjana Kusovca u vezi sa Karadžićem... Jeli SQ jesi li to ti bio ili su te zamenili sos nekim? :)
srbija.70 aleck, -> #67, djelovic
>> time. Dakle, umesto da gradjani marsiraju na zgrade EDB-a, bolje bi bilo >> da dodju pred skupstinu. Pozivaš na nerede a?...;) Bio sam za slavu 19. kući u Pirotu;imao sam šta da vidim:dole nema struje i to po 9 sati dnevno PO RASPOREDU!!Imaju tri pa nema tri,pa opet tako osim što im nekad puste i po 6 sati odjednom(što je odma razlog za slavlje).A što se zbog kvarova i ispada dotrajalih i nezamenjenih trafoa mrak nekad oduži i na 10-12 sati(na primer kod mene u nedelju 18.) to je posebna priča.A bilo je i ljudi koji su bili u mraku po dva-tri dana(nekoj ženi koja se javila na lokalnom radiju "otišla " cela tek zaklana svinja). A bila je jedna zanimljiva stvarčica koju je izreko neki čova sa planine prema Bugarskoj.Kaže da zadnjih 20-tak dana dalekovodi prema Bugarskoj zuje i "pevaju" ko nenormalni.E sad da li su vežbali za Pesmu Evrovizije ili je nešto drugo u pitanju prosudite sami... p.s.Pitam se da to nije poklon naših vrlih vladajućih njihovim tek ustoličenim ...da ne spominjem kojima...onako kao čestitka...grrrrrr.
srbija.71 fancy, -> #67, djelovic
ŮŢ> Na drugu stranu to da neko izvozi struju i zbog toga iskljucuje bolnice ŮŢ> i ko zna sta jos deluje mi monstruozno - toliko monstruozno da ne znam ŮŢ> ko bi to uradio, ako ne zbog svoje savesti onda zbog straha od ŮŢ> razjarene gomile kada se to mozda provali. Ti koji bi to uradili (rade?) ne plaše se više ničega, Dejane... Zar sva prosuta krv zadnje 3-4 godine nije dovoljan dokaz za to..? ŮŢ> Dakle, umesto da gradjani marsiraju na zgrade EDB-a, bolje bi bilo ŮŢ> da dodju pred skupstinu. Misliš li ti to ozbiljno..? Koliko je još ostalo onih koji bi zaista reagovali (pa makar i psovkom) čak i na ono iz prvog citata, a kamo li zato što nemaju struju po par dana ili par sati (zavisno od sreće)..? Gotovo je, pobedili su. Nikog više nema da im se suprotstavi.
srbija.72 ridonli, -> #54, cnenad
} Nego, mene interesuje nesto drugo. Da li odobravate grupe ljudi koji iz } raznoraznih razloga povremeno blokiraju saobracaj po gradu ? Ja ne odobravam, iz prostog razloga sto se ovakve blokade i protesti uopste ne doticu onih kojima su upuceni, nego najcesce zagorcavaju zivot obicnim ljudima koji su uglavnom u istim *ovnima. Nezaboravno mi je proslogodisnje iskustvo 31.decembra, kada sam po mraku i hladnoci morala da pesacim od Merkatora do svoje kuce u Zemunu, samo zato sto su pametnjakovici iz "Obuce" resili bas tog dana da ispolje svoja nezadovoljstva. Normalno, u to vreme dok su oni blokirali saobracaj, njihove i gradske gazde su sedele negde u toplom i krkale prasetinu.
srbija.73 sav.gacic, -> #58, dejanr
> Mislim da je to budućnost i za čitavu medicinu, s tim što bi osiguranje > bilo ne kao do sada, paušalno za koje ne dobijaš ništa, nego konkretno > osiguranje koje zaključuješ preko konkretnog zavoda i njemu plaćaš svakog > meseca, a on ti po potrebi snosi troškove (ili deo troškova) lečenja. > Naravno, ostaje još pitanje ko bi ovde bilo kojoj firmi za osiguranje > verovao na duži rok, tako da je za sada osiguranje tipa "stavljaj marke u > slamaricu za crne dane" :( Upravo tako. Bojim se da za stanje u državnom zdravstvu nemam reči koji ne bi vređale javni moral. U dogledno vreme nema šanse da se tu išta popravi. Mislim da je nekakvo prelazno rešenje da se same privatne ordinacije ili klinike same organizuju da na menadžerskom principu primaju uplate na ime neke vrste posebnog osiguranja, pri čemu bi ga trebalo da razviti u lepezu, na primer: za gips, zavoj, sitnije lekove i injekcije, kao i odgovarajuće usluge u "razumnom" iznosu - plaćaš sam, iz svojih "tekućih" sredstava, a ako te zadesi nešto ozbiljnije, ili dugotrajnije - tu je to osiguranje. Vremenom će se to preneti na osiguravajuća društva i druge ustanove tog tipa. Sve ovo, naravno, tek posle reorganizovanja svesti da za "ono što je najvažnije - zdravlje" mora da ima svaki prioritet u obliku štednje, crnih fondova i td. Previše često sam od jednih te istih slušao da se "jednom živi" kada se skrkavaju nezamislive DEM sume na kićenje pevaljki, kutlače, jabuke i ostale običajne objekte, u jednom, i prostačko psovanje i slinavo samosažaljevanje na samo pominjanje participacije u zdravstvu, u drugom momentu... Argument da oni koji nemaju, zaista nemaju - svakako stoji, određen procenat će uvek postojati za šta, na kraju, postoji ljudska solidarnost u ovako ili onako (ne)organizovanom obliku. Nevolja je i u tome što je ubogost, siromaštvo, položaj jadnika kod nas "društveno poželjno i cenjeno stanje", ujedno i obeležje poštenja, nekakvih "unutrašnjih" vrednosti, apologija "teškom životu", a to sve zajedno - najbolja od svih preporuka. Bravurozne hirurške intervencije bivaju anulirane zarazama od nehigijene ili neodgovarajuće nege, osoblje valja lekove po odeljenjima, a njihova pažnja prema pacijentima je direktno proporcionalna investiranju u njih. Shodno tome, u državnim medicinskim ustanovama će nam biti priušten tretman na državnom nivou, prema tim "vladajućim" standardima, a nezadovoljnici će za svoju "preko hleba pogaču" izvoleti da plate. Tako im i treba kad vole da se izdvajaju... Pozdrav, Bik koji sedi.
srbija.74 sav.gacic, -> #57, dejanr
> Zanimljivo pitanje je da li se struja stvarno izvozi i da li je sva ova > frka stvarno motivisana time da se iznudi veća cena ili imamo realan manjak > struje (Đerdap bi trebalo da podmiruje četvrtinu potreba, a sad podmiruje > desetinu, recimo). Ako je samo u pitanju cena, onda su dobili što su > tražili (i više od toga) i stvari će se srediti koliko odmah (k'o inflacija Rekao bih da se ovde radi o "kondicionim pripremama" masa za predstojeće iznuđenje radnje, zbivanja i stanja: poskupljenje struje neminovno vodi ka opštem povećanju cena, pre svega hrane, što, opet, saseca dinar i program konsolidacije istog, tako da nešto što je inače moralo da pukne dobija sve potrebne tradicionalne atribute: oreol mučeništva, dušmane, plemenite, ali nemoćne heroje-branioce koji nisu u stanju da se odupru silama nemerljivim - domaćim izdajnicima potpomognutim svetskim centrima moći. Dalje je već viđeno: devalvacija, državne firme-giganti vraćaju tada već smešne kredite u nominalnim dinarskim iznosima, a novi se dobijaju telefoniranjem okružnim odborima: "dajte pare, ili puštamo radnike", a zatim redovi, dileri, Topčider u tri smene. Kako jednostavnim rečima objasniti pučanstvu da godinama jurimo sopstveni rep, ali da je to korisno iz dva razloga: održavamo kondiciju, a stalnim kruženjem održavamo pogled na svet koji se takvim kretanjem formira. I dogodine će nas iznenaditi nova generacija neupotrebljivih sklopki i zarđalih trafoa "usred zime, kad im vreme nije". Ali, i i za to leka ima, vrtećemo se još brže... Pozdrav, Bik koji sedi.
srbija.75 spantic, -> #67, djelovic
> Otkud znas za sigurno? Meni objasnjenje o neuradjenim remontima, o susi i o Na žalost znam. Da ne znam, barem bih mogao da se zavaravam. Uostalom, uzmi negde predratni statistički godišnjak SFRJ i pogledaj pod energetski potencijali. Zatim vidi isto za Srbiju, pa za potrošnju. Ondak uporedi sve to sa situacijom danas, makar im oduzeo i te "kapacitete štone rade". Zanimljivo, zar ne?
srbija.76 milan,
(Emitovana 24. decembra 1994. godine) Srbotopija 85. Dobar dan poštovani slušaoci, danas je subota 24. decembar 1994. a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Božić. U pretposlednjoj smo sedmici ove, 1994. godine i, kao da se na jedan farsičan način ponavlja prošlogodišnji kraj godine. Inflacije, bar ne onakve milijarduprocentne, istina, nema ali se zato scene sa nestancima struje, gužvama u saobraćaju, blokadama drumova i nestašicama svega i svačega, ponavljaju po skoro istom scenariju kao krajem prošle godine. žini se kao da svakog kraja godine, ne samo režimu nego i celoj državi pa, na kraju krajeva, i svima nama, ponestane snage, te društvo kolapsira, uruši se samo u sebe. Zatim nastupe novogodišnji praznici a narod poždere i popije brda hrane i pića koja je teškom mukom otimao po polupraznim pijacama i prodavnicama pa potom padne u mamurluk i letargiju koji potraju par nedelja. Za to vreme vlast izmisli neku novu reformu privrede ili finansijskog sistema, svi se poluošamućeni zalepe za televizijske ekrane i poveruju da će od sutra sve biti bolje. Ne, naravno, zato što iskreno veruju u ubedljivost staraca-spasitelja koji se, poput Božić Bate, pojave baš nekako oko Božića po julijanskom kalendaru, već zato što imaju očajničku želju da veruju da će biti bolje. Zato se decembar, poput ružne starice koja podseća na Staru godinu, zaboravi i život krene dalje. Tako će, čini mi se, biti i ove godine i nije osobito teško uočiti sličnosti sa proteklom. Ali, politički značajne su, pre svega, razlike. Zato ćemo da probamo da ovaj decembar uporedimo sa prošlim i tako nekako rekapituliramo ovu političku godinu i, naravno, najnovija zbivanja. Za razliku od prošlog decembra kada smo imali inflaciju novca, ovoga decembra imamo inflaciju mraka. Takođe, ovog decembra je izostala i tradicionalna pučka zabava - izbori. Ono malo lokalnih izbora, koji su došli kao surogat onim pravim kojima nas je režim obdarivao svakog decembra u poslednje tri godine, nisu, naravno, ni približno zadovoljili razbuktale političke strasti. Iako su sve stranke pa čak i vladajuća, prihvatile opštu izbornu histeriju koju je nametnuo Đinđić jer je bio uveren da ni ove godine izbori neće izostati pa je stranku pripremio za veliku kampanju te je morao da gdegod isprazni nagomilanu energiju stranačkog aparata i propagande, za širu javnost ovi izbori nisu imali nikakav osobit efekat jer je beznačajan promil birača učestvovao na njima. Zato je mrak, čini se, došao kao zamena ne za nedostajuću prošlogodišnju inflaciju nego baš kao zamena za izbore. Mrak je opštenacionalan, svi se njime bave a svakome, ovako ili onako kuca na vrata i, što je najvažnije, poput izbora, svakome donosi različito. Zbog čega je, tačno, mrak nastao, izgleda da niko ne zna baš pouzdano. Naime, četiri godine rata i sankcija u priličnoj meri su ruinirale našu ukupnu infrastrukturu pa i energetsku. Mnoga postrojenja u elektranama nisu popravljena ili, još gore, nisu ni zamenjena kada im je istekao rok. Povrh svega, za to nije bilo ni para jer godinama struja u ovoj zemlji ima ulogu koju je imalo selo odmah posle rata. Da bi se prehranili gradovi i podigla industrija selo je pljačkano a domaćinima čupani brkovi dok su komesari u kožnim kaputima otimali svaku vreću sakrivenu na tavanu ili u podrumu. Slično tome, na oltar održavanja socijalnog mira među stanovništvom kome je potrebna jeftina enegrija kao i kakvog takvog funkcionisanja propale privrede koja ne bi mogla da istrpi ekonomsku cenu struje, prinosila se zbog niskih cena, energetika. Nadalje, u svakom decembru je i inače veoma malo padavina, što, kada se sabere sa sušnom godinom kakva je bila ova, znači da hidrocentrale praktično jedva da rade. I, na kraju, ali ne i najmanje važno, svake godine u decembru, oko Božića i Nove godine, sve okolne zemlje kao i mnoge malo udaljenije, a o bivšim jugoslovenskim republikama i da ne govorimo, naglo povećavaju potrošnju struje pa su zato spremne da skupo plate svaki mogući kilovat viška što je našoj bankrotiranoj državi izazvalo napad halavosti te je, očigledno, ugovorila veće količine struje za izvoz nego što može da isporuči bez ozbiljnijih restrikcija. Takve situacije, uostalom, nisu nepoznate još iz mnogo bogatijih i srećnijih vremena. Setite se, uostalom 1982, 1983 i 1985 kada je, posle prvih znatnijih privrednih kriza posle Bravareve smrti, Jugoslavija počela da oseća nestašicu deviza pa je počela sa velikim izvozom struje. I tada smo, baš u decembru, imali i najveće restrikcije. Ove godine je razlika samo u tome što je sve mnogo propalije nego tada. Proizvodi se manje struje a i narod je više troši jer nema čime drugim da se greje dok je glad države za devizama još veća. Zato se mrak širi Srbijom. Mrak je tako i posledica ali i sredstvo ovog režima da se održi na vlasti. Tu je, nekako, i najuočljivija sličnost izbora i mraka. Šta više i raspoređenost i gustina mraka je najsličnija izbornoj mapi posle izbora. Najviše i najduže u mraku su najzabačeniji delovi zamlje. Provinciju, pogotovu udaljenu i medijski nepokrivenu, isključuju i po petnaestak sati dnevno znajući da odande nema nikakve šanse da se vesti probiju do šire javnosti. No, sve i da se probiju, koga je u Beogradu ili Novom Sadu briga što tamo neki Bujanovac nema struju danima. Šta više, opoziciono građanstvo iz središta velikih srbijanskih gradova može zlurado reći da su "Slobini birači" na "južnoj pruzi" to i zaslužili. Isto pravilo važi i za Beograd koji je neka vrsta Srbije u malom. Centar grada, u kome su sve važne državne i finansijske institucije ali i opozicioni birači kao i dovoljno bučni mediji koji bi se vlastima mogli popeti na glavu, isključuje se ponajmanje. Ima čak kvartova koji se nikada ne isključuju. Kako, međutim, odmičete ka periferiji, sve je više delova grada koji su u mraku. Na najudaljenijim rubovima, tamo gde idu samo autobusi sa trocifrenim brojevima, pojavljuju se predgrađa u kojima, što zbog restrikcija, što zbog kvarova, struje nema i po nekoliko dana. I opet bi neki zluradi opozicionar rekao i da je to pravo, jer, konačno, "zna se kako oni tamo glasaju". Istina, za nesreću tih navodno režimskih birača i tužnu sreću ovih opozicionih, opoziciona delatnost sa ovim nema nikakve veze. Mrak u Srbiji ovih dana više funkcioniše kao neki test za izdržljivost i naroda i režima i tu mu je još jedna sličnost sa nepravedno uskraćenim izborima. Narod je pokazao zavidnu izdržljivost. Istina, bilo je pojedinaca, kako se to nekada govorilo, koji su pravili sitne incidente, blokirali saobraćajnice i bacili po koju kamenicu, ali, u celini, niko nije pokazao ni najmanju sposobnost da organizaciju protesta dovede do neke masovnosti ili - Ne daj Bože! - koordiniranosti. Pretpostavljam da su izveštaji koje Služba dostavlja svojim šefovima i važnim državnim funkcionerima odisali zadovoljstvom i spokojnošću. Prvih dana, međutim, dok su se konture sloma energetskog sistema tek nazirale, unutar samog establišmenta, ako se sećate, došlo je do male pobune koju je pokušao da iskoristi naš dični gradonačelnik, "dribler na petoparcu", žović. žović je, jasno je, pucao na samu vladu odnosno bar na nekompetentnost i nesposobnost njenih resornih ministara. S obzirom da je istu tehnologiju osvajanja vlasti primenio u slučaju rušenja bivše gradonačelnice - samo je teren sukoba bio drugi, radilo se o gradskom saobraćaju i o njenoj nesposobnsti da sa kolapsom gradskog saobraćaja iziđe na kraj - unutar zdrave pameti je bilo da se pretpostavi da žović ovog puta juriša na mesto predsednika srpske vlade. Izgleda da je žovićev juriš, podržan i od niškog predsednika SPS-a, znamenitog Mileta Ilića, od koga su počinjale sve novije kampanje za rušenje ovoga ili onoga, bio znak za uzbunu u Vladi. Uzbuna je podignuta na prvi stepen kada je i Đinđić je počeo da se muva po elektroprivredi i elektrodistribuciji pokušavajući da sazna šta se tamo zbiva. To je učinio i tajno i trapavo pa je Vlada to doznala i njegovi krvni neprijatelji iz Nove demokratije, koji pretenduju na otprilike isto biračko telo, oborili su se na navodno njegove ljude u tim krugovima. Posle ovakvih diverzija, Vlada je odlučila da zbije svoje redove i, umesto očekivanih smena među rukovodiocima elektroprivrede - što je ipak najbezbolniji i najjeftiniji način da se narodu baci po koja krvava glava na trg - Vlada je odlučila da podigne cenu struje i da stane iza EPS-a a sam ministar energetike koji je prilično oštro kritikovao svoje direktore i pretio im čak i smenama, naglo se solidarisao sa njima i najavio još oštrije restrikcije. I, gle čuda, slučajno, iz nervoze povučen potez Vlade, se pokazao kao krajnje efikasan. Umesto traganja za krivcima i rešavanja problema Vlada je samo oštro pripretila da struje ne samo da nema nego je neko vreme neće ni biti, a i da će biti znatno skuplja, i sve se smirilo. Po ko zna koji put primenjen antropološki eksperiment, kome je osnova bahato i arogantno ponašanje prema sopstvenom narodu, pokazao se uspešnim. Ova nacija je izgleda navikla da je vlast maltretira i, ako ta vlast pokaže ma i najmanju nameru da probleme rešava na dobrobit naroda i pri tome pokaže sluh za neki od zahteva javnosti, to će ta ista javnost shvatiti kao znak slabosti i odmah će zagristi dalje sve dok se glave ne zakotrljaju ulicama. Obratno, ako vlast pokaže zube, ona će ući u sukob sa centrima opoziciopne političke moći ali će glavnina javnosti ostati nema. Tako, recimo, bahato odbijanje Vlade da na dnevni red neke od skupština stavi raspravu o struji, izaziva eventualno bes i revolt opozicionih poslanika i njihovih stranaka i aktivista. Međutim, to ne proizvod nikakav politički efekat zato što, istovremeno, dok opozicija to traži, ispred tih skupština ne stoje desetina hiljada revoltiranih i smrznutih građana koji izvikuju nepodopštine i razbijaju prozore dobro osvetljenih i zagrejanih skupštinskih zgrada. To je, eto, jedna razlika u sličnosti sa prošlogodišnjim decembrom. Tada su, posle izbora, vlasti bile zbunjene i zabrinute što nisu osvojile apsolutnu parlamentarnu većinu. Pokazale su slabost i revolt je krenuo da se širi Srbijom. Zato je besomučna pljačka naroda inflacijom morala da se zaustavi i Božić Bata u vidu dede Avrama je aktiviran. Ovoga decembra se, pak, čini da je bahatost ali i sigurnost u sebe aktuelnih vlasti neuporedivo veća, pa se lako može pretpostaviti i da će ustupci narodu i demokratskoj javnosti biti znatno manji. Tome, van svake sumnje, pomaže, u odnosu na protekli decembar, neuporedivo bolji međunarodni status Milošećevog režima. Jer, lane u ovo vreme, iako je proces prilaženja Zapadu kroz prihvatanje Vens-Ovenovog plana bio već uveliko odmakao ali nije bio javno priznat u međunarodnim krugovima, demonizacija Miloševića je bila na vrhuncu i on je morao da računa da bi svaki tvrđi udarac po demokratskim snagama izazvao dodatnu reakciju sveta. Stoga je kraj prošle i početak ove godine i bio obeležen veoma opreznim manevrisanjem i koketiranjem sa svim demokrastiskim opozicionim strankama prilikom sastavljanja vlade. Ovog decembra, na žalost, Milošević sasvim drukčije diše. Iako je i dalje veoma daleko od uživanja bilo kakvih simpatija on je stekao status legitimnog ali i moćnog vlastodršca jednog važnog regiona na Balkanu bez čijeg se aktivnog i blagonaklonog učešća jugosovenska kriza ne može razrešiti. Iako se buka i bes u zapadnim medijama još nisu stišali oni su sada više izraz revolta što su morali da pristanu na dogovor sa njime, nego što su stvaranje atmosfere za obračun sa njime. Intervju na TV mreži CNN, koji je Milošević dao pre neko veče, ponajbolje svedoči o tome. Navodno glavni spoljnopolitički urednici američkih medija - koji ovde, ruku na srce, ne bi dobili ni da izveštavaju sa vašara u Mokrinu - oštro i besno su pokušavali da Miloševića izribaju ali je bilo sasvim jasno da su se pomirili sa sudbinom te da ga sada prihvataju i kao političku, a ne samo kao ratnu činjenicu. Sva je prilika da je to jedan od razloga što režim tako uspešno i nekažnjeno može da širi ovaj mrak po Srbiji. No, mimo ovog glavnog, "električnog mraka", režim, dok je pažnja javnosti okrenuta ka restrikcijama struje i debatama u obe skupštine o budžetima za iduću godinu, širi ovog decembra i jedan drugi, znatno opasniji, informacijski mrak. Jer, sada, kada je Milošević konsolidovao svoju međunarodnu poziciju a u zemlji je, u biračkom telu, postignuta neka relativno stabilna politička slika u kojoj vladajući socijalisti imaju otprilike 40% glasova a ostale stranke oko 60%, režim je očigledno zaključio da mu za stabilnu vladavinu treba još 5%, a u najboljem slučaju po njega još 10% glasova. Naravno, sa promenom izbornog sistema i prelaskom na većinski ili kombinovani što se za neke sledeće izbore verovatno može očekivati, čak i 40% glasova bi bilo dovoljno za parlamentarnu većinu ali stabilna vlast, pogotovu što će, to je sada već očigledno, ekonomska situacija biti još bar deceniju katastrofalna, zahteva znatno veću podršku birača jer će ekonomski kolapsi koji će u nastupajućih deceniju-dve dolaziti u talasima, voditi u česte i radikalne konflikte sa opozicijom. Ovih novih 5 ili10 odsto glasova se, zaključili su analitičari u aparatu vlasti, najlakše može dobiti neutralizacijom nezavisnih medija jer je, otprilike, toliki i njihov uticaj na neopredeljene birače. Vlast je, stoga, odlučila da ovu zimu a naročito baš ovaj decembra iskoristi da se obračuna sa tim takozvanim nezavisnim medijama što je naš omiljeni eufemizam za opozicione medije. Jasno nam koji spoljni faktori pomažu da se taj obračun može izvesti. Međutim, ne sme se smetnuti sa uma i jedan unutrašnji, u smislu uređivačke politike, činilac koji olakšava režimu ovaj prljavi posao. Nime, kao što se demokratska opozicija nije dobro snašla i bila zbunjena Miloševićevim letošnjim preokretom ka miru, tako su i opoziciona medija bila u istoj situaciji. Mada to nije bilo sasvim eksplicitno, ipak se moglo prepoznati kroz uređivačku politiku da su NIN, "Borba" i NTV Studio B, opozicionarstvo shvatili pomalo previše doslovno pa su počeli da podržavaju Karadžića i prekodrinske Srbe u mnogo većoj meri nego što su to činili ranije, dok je brak između Radovana i Slobodana cvetao. Po primitivnom političkom načelu "neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj" isto je, bilo primenjeno i na Šešelja, koji je od opozicionih medija odjednom prihvaćen kao lege artis opozicionar iako je, dok je bio u konkubinatu sa socijalistima, bio udarna pesnica za sastavljanje spiskova za odstrel upravo novinara tih medijskih kuća, koje su tada napadane kao nepatriotske i izdajničke. Ovo je, van sumnje, oslabilo poziciju tih opozicionih medija, jer sada, kada su pod surovim napadom vlasti, odbrana iz svih opozicionih redova nije jednako intenzicna. Demokratski orijentisane opozicione stranke koje nemaju nacdemokratski naboj, kao i njihove pristalice, odbranu ovih medija sprovode, da tako kažem, "sa pola snage" jer, naprosto, ni sami ne vide u čemu bi, sem u odbrani opštih demokratskih načela, bio njihov interes u zaštiti ovih medija. Režim je ovo savršeno dobro osetio jer je napad započeo baš sa NIN-om, "Borbom" i NTV Studio B dok je "Vreme" i "B92" koji nisu promenili svoju uređivačku politiku posle razlaza Karadžića i Miloševića očigledno ostavio za kasnije. Ovaj proces protiv opozicionih medija je toliko kritično važan da bi i političke stranke ali i uredništva tih medija morali da odmah zaborave na međusobice i hitno organizuju stalnu akciju za odbranu u kojoj bi svi, institucionalno, funkcionisali. Samo tako se, eventualno, mogu spasti opoziciona medija. Znam, naravno, da se to, na žalost, neće dogoditi.
srbija.77 milan, -> #75, spantic
> Zatim vidi isto za Srbiju, pa za potrošnju. Ondak uporedi sve to sa > situacijom danas, makar im oduzeo i te "kapacitete štone rade". > Zanimljivo, zar ne? Oni se, bar formalno-logički, ne mogu uhvatiti u krađi. Ali se, bar, može malo kalkulisati i uočiti da ovde "nešto smrdi". Naime, prema njihovim podacima (a oni se slažu sa predratnim jer nije ni jedan novi kapacitet podignut) maksimalna dnevna proizvodnja struje može biti: 92 mil kWh u TE 64 mil kWh u HE 5 mil kWh u elektranama na gas i mazut Ukupno, dakle, 161 mil kWh dnevno. Ako sve radi ne može se zasigurno potrošiti,jer je maksimalna dnevna potrošnja pre rata (sada nisu više spremni da kažu podatke za ovu i prošlu zimu što izaziva opravdanu sumnju da nešto mute) u Srbiji bila nešto manja od 130 mil kWh. Zato je i bilo, naročito van grejne sezone, toliko struje za "izvoz" u bratske nam republike. No, oni sada tvrde da u hidroelektranama radi samo 18 mil kWh zbog suše i niskog nivoa u akumulacijama. U ovome ima neke logike mada je besmisleno da cifru fiksiraju. Ona verovatno osciluje. Recimo poslednjih dana ima padavina i mora da je proizvodnja u HE porasla. Dalje, kažu da 5 mil u elektranama na gas i mazut uopšte ne radi (sasvim logično). Dakle, maksimalna dnevna proizvodnja je (u trenutku saopštavanja pre nekoliko dana) bila 120 mil kWh (tvrde da TE rade punim kapacitetom ali da zbog dotrajalosti opreme ima čestih iskakanja i otuda havarijske redukcije). Nadalje, kažu da 9 mil kWh šalju u Crnu Goru (pukla Pljevlja) i/ili Radovanovim brdskim razbojnicima. I to nije neka nelogična cifra. Dakle, na raspolaganju Srbiji je 111 mil kWh. Po njima, to je oko 20 posto ispod potreba jer su one na 130 mil kWh. E, ovo je najosetljivije mesto. Jer, oni tvrde da je sada maksimalna potrošnja ista kao i pre rata pošto je, navodno, pad u privrednoj potrošnji struje "nadoknađen" povećanjem potrošnje u građanstvu (prvenstveno za grejanje, naravno). Ovo se nikako ne može proveriti sem uvidom u komparativne podatke EPS-a i Elektrodistribucija a oni ih, zasigurno, kada ih prezentiraju spoljnjim potražiocima (makar bili i iz vlasti) mogu frizirati. Zato je i mlađahni Krstić, potpredsednik vlade, kada su poslanici postavljali pitanja na tu temu, govorio o 400.000 legendarnih grejalica po Srbiji koje sada šljašte da bi stvorio utisak kod publikuma o ogromnoj potrošnji na dodatno grejanje (istina malo se zaj****o jer je to nikakva osobita potrošnja; sve i da svaka troši po 2kW po 10 sati dnevno, to je tek 8 mil kWh dnevno ;))))) Dakle, sasvim je moguće da mi sami trošimo svu tu struju i da je zaista nema jer je previše jeftina pa su čak i seljaci prestali da seku drva za grejanje ali moguće je i da je naša potrošnja znatno manja (čak ispod 90 mil kWh) i da se bar 20 mil kWh dnevno proda okolo jer pred Božić svi navaljuju na struju i kupuju je gde stignu (ne zaboravimo da su i početkom prošle decenije, kada je država vapila za devizama, udarne restrikcije bile baš u decembru). Jedan od parametara koji, bar meni, izaziva sumnju je broj koji je "iskočio" tokom pregovora žovića sa EPS-om. Prvih dana restrikcija žović je krenuo da ruši Vladu i tada je hteo da se istakne i kao zaštitnik svojih građana. Posle je o'ladio jer je Faraon naredio da se "zbiju redovi" oko Vlade, al' to je druga priča. Tom prilikom je EPS odredio beogradskoj elektrodistribuciji kvotu od 21 mil kWh dnevno koja ne sme da se probije inače slede restrikcije a žović se borio, i izborio, da Beograd dobije 23,1 ili 23,5 mil kWh (zaboravio sam tačno). Ovo je frapantno jer ispada da je Beogradu potrebna tek petina sve struje koja se pravi u Srbiji! Deluje nadrealno jer u Beogradu već živi petina Srbije a apsolutno je nemoguće da je u Beogradu potrošnja na nivou proseka Srbije. Ona mora biti znatno veća! Dakle, sve bi nešto rekao da smo bliži brojci od 90 mil kWh potrošnje u Srbiji nego brojci od 110 mil kwh. Pl poz M
srbija.78 squsovac, -> #69, stigor
> Slučajno danas slušah radio (dok ne beše struje) i uvatih radio stanicu > BiH-a (MW 550KHz) oko 13.00h, kad tamo u emisiji "Glas o zemlji" > emitovaše i izveštaj Srdjana Kusovca u vezi sa Karadžićem... Jeli SQ jesi > li to ti bio ili su te zamenili sos nekim? :) Valjda. Emisije tog tipa sadržee gotovo isključivo izveštaje stranih medija po sistemu "drugi o nama".
srbija.79 max.headroom, -> #52, gtomic
> Pita ga King (voditelj): "Da li ste vi, gospodine > Miloševiću, komunista?" A Milo-šević odgovara: "A zašto vi, Larry, mučite crnce?" :)))
srbija.80 stigor, -> #71, fancy
> Gotovo je, pobedili su. Nikog više nema da im se suprotstavi. Ovo je toliko istinito, da je već i smešno ... P.S. U petak je u NS organizovan miting "svećama protiv mraka", okupilo se oko 1000 novosadjana i mirno protestvovalo ... Odradili smo jedan marš do zgrade EDB, malo se grudvali sos milicijom, blokirali saobraćajnice i posle 2 sata se razišli ... U "informativnim" emisijama nije bilo ni reči o tom skupu revoltiranih gradjana ...
srbija.81 djelovic, -> #71, fancy
> Ti koji bi to uradili (rade?) ne plaše se više ničega, Dejane... > Zar sva prosuta krv zadnje 3-4 godine nije dovoljan dokaz za to..? Sto se tice dogadjanja u ovoj drzavi u poslednjih par godina, pre cenim da su ona rezultat nesposobnosti tih ljudi (plus zelja da se ostane na polozaju sto duze), nego nekakvog lukavog i hladnokrvnog planiranja. > Gotovo je, pobedili su. Nikog više nema da im se suprotstavi. Izlazak na ulice, osim mozda 9. Marta, nikada nije bio realna alternativa. Policije ima mnogo, i u odnosu na nekakve naoruzane gradjane dobro je organizovana i opremljena.
srbija.82 supers, -> #76, milan
>> svakog decembra u poslednje tri godine, nisu, naravno, ni >> priblizno zadovoljili razbuktale politicke strasti. Iako su Ne bih se slozio. Lokalni izbori su posluzili za ispipavanje javnog mnjenja i jasno su pokazali da je narod sit izbora. Odzivi na svim lokalnim izborima su bili manji nego ikad, na vecini mesta u drugom krugu su prolazili kandidati a da je manje od 50% biraca izaslo. Takvu praksu pamtimo samo iz kosovskih izbora u vreme kada smo imali vecinski sistem. Sadasnji odnos snaga u parlamentima je sasvim dovoljan za stabilnu vladavinu razima. Postoje razradjene metode kupovine opozicionih glasova. Svaki novi izbori bi bili kontraproduktivni. To ne znaci da se SPS vise nece boriti za naklonost biraca. Samo ce, bar za neko vreme, prestati da se dokazuje na izborima. Izbori su i za vlast i za opoziciju preskupa igracka kada je jasno da se njima nista nece promeniti.
srbija.83 vlast, -> #80, stigor
>> ... Odradili smo jedan marš do zgrade EDB, >> malo se grudvali sos milicijom Greška! Trebalo je jogurtom.
srbija.84 vlast, -> #77, milan
>> navodno, pad u privrednoj potrošnji struje "nadoknađen" >> povećanjem potrošnje u građanstvu (prvenstveno za grejanje) Ima još jedno "slabo mesto" kada je privredna potrošnja u pitanju. Njen udeo Krstić procenjuje na još uvek relativno visokih 40%. Zašto su onda restrikcije i vikendima?
srbija.86 star, -> #81, djelovic
>*> Sto se tice dogadjanja u ovoj drzavi u poslednjih par godina, pre >*> cenim da su ona rezultat nesposobnosti tih ljudi (plus zelja da se >*> ostane na polozaju sto duze), nego nekakvog lukavog i hladnokrvnog >*> planiranja. Skoro potpuno tačno mada bih ja ovaj tekst napisao ovako: "Što se tiče događanja u ovoj državi u poslednjih par godina, pre cenim da su ona rezultat želje da se ostane na položaju što duže (plus nesposobnost tih ljudi), nego nekakvog lukavog i hladnokrvnog planiranja". STAR
srbija.87 danica, -> #54, cnenad
­> Nego, mene interesuje nešto drugo. Da li odobravate grupe ljudi ­> koji iz raznoraznih razloga povremeno blokiraju saobraćaj po gradu ­> ? Meni to nije nije normalno pogotovo za ovakav grad gde je ­> dovoljno zatvoriti jednu ulicu i napraviti haos u gradu. ­> Najsmešnije je što se milicija šetka oko njih i nema apsolutno ­> nikakve namere da ih odatle pomeri na trotoar ili neki bliži park. Nemoj mi pricati ?! Sta, nece milicija da ih pomeri u park? Strasno, bas su bezobrazni. ;) Cuj, i meni je Gandi idol, ali ponekad, jednostavno, ne pomaze. Napr., nama su struju iskljucili u sredu 21.12. u 17:00, a stigla nam je u nedelju, 25.12. u 12:00, pa ti proracunaj koliko je to sati bez struje. Da nismo juce blokirali ulicu i izvrsili prepad na zgradu ED, ne bi nam stigla struja do proleca.
srbija.88 dcolak, -> #72, ridonli
│ Merkatora do svoje kuce u Zemunu, samo zato sto su pametnjakovici iz │ "Obuce" resili bas tog dana da ispolje svoja nezadovoljstva. Normalno, u to │ vreme dok su oni blokirali saobracaj, njihove i gradske gazde su sedele │ negde u toplom i krkale prasetinu. Grešiš. To je pravi način. Što rekoše anarhisti "mi volimo loše uslove za život. Kada se svima popnu na glavu (a to se sigurno neće desiti ako ljudi ne smeju da kukaju i prikazuju svoje stanje sugrađanima) onda će se _svi_ dići i srušiti bagru." So, ako te oni nerviraju, ne ljuti se na njih već na vlast kako i priliči. Tjah. Sledge DAMMIR!
srbija.89 stigor, -> #83, vlast
>>> ... Odradili smo jedan marš do zgrade EDB, >>> malo se grudvali sos milicijom > Greška! Trebalo je jogurtom. S jogurtom su došli na vlast (sada nesrećnici koji su im u tome pomogli - proklinju taj dan i svoju glupost) a s kamenjem bi trebalo da odu ... ;) BTW Gde si ti bio u petak (vidim da si novosadista), kada se tek sada javljaš i savetuješ? :)
srbija.90 stigor, -> #84, vlast
> visokih 40%. Zašto su onda restrikcije i vikendima? Zato što komšijske države troše i tada struju, a to takodje debelo plaćaju ili preformulisano "hronična nestašica struje na celom Balkanu" - a mi smo gostoljubiv&darežljiv narod... :) P.S. Šta će nama struja - ionako imamo stabilnu valutu (koja svetli i u mraku) ... :)
srbija.91 vlador, -> #80, stigor
> saobraćajnice i posle 2 sata se razišli ... U "informativnim" emisijama > nije bilo ni reči o tom skupu revoltiranih gradjana ... Zataškavanje istine... :( Isto se dešavalo i sa štrajkom maturanata ove godine. --- ■ VLADOR ■ Ne pucajte u pijanistu!
srbija.92 gerber, -> #58, dejanr
DR> Otkad su zubari privatni, jeste da platis, ali se bar osecas DR> kao covek. Mislim da je to buducnost i za citavu medicinu, s Slazem se da je to lepo, ali sta je sa ljudima koji to sebi ne mogu da priuste? A takvih ima mnogo - pogledajmo samo starosnu strukturu (preko 60 g.). Osnovna obaveza drustva (pa prema tome i drzave) je da obezbedi minimum zdravstvene zastite svim gradjanima, s tim da taj minimum mora da ukljuci i odredjenu dozu dostojanstva, a ne lecimo vas ali vas tretiramo kao prosjake kojima nesto udeljujemo ali u nehumanim uslovima. DR> tim sto bi osiguranje bilo ne kao do sada, pausalno za koje ne DR> dobijas nista, nego konkretno osiguranje koje zakljucujes preko DR> konkretnog zavoda i njemu placas svakog meseca, a on ti po DR> potrebi snosi troskove (ili deo troskova) lecenja. Naravno, DR> ostaje jos pitanje ko bi ovde bilo kojoj firmi za osiguranje DR> verovao na duzi rok, tako da je za sada osiguranje tipa DR> "stavljaj marke u slamaricu za crne dane" :( Nazalost. Inace predlog ovakvog zakona je naravno stopiran iz razloga :>>da se ne dovedu ljudi u neravnopravan polozaj:>> A posebno sto bi se (opet nazalost) odmah nakotila gomila osiguravaca koji bi (kao i za kola) pruzali "izuzteno povoljne uslove" - sve dok ne dodju u priliku i da nesto plate u korist lica koja su im naivno poverovala :(( Ljudi inace pogresno veruju da nije bitno kakvo "obavezno" osiguranje za kola imaju. Naime, kako je to osiguranje u korist trecih lica, kada skrive udes, odstetu su u obavezi da plate oni sami !! Osiguravajuce drustvo se samo obavezuje da ce to umesto njih uraditi, s tim da ako ono to nece ili ne moze (nema para, oni vise ne stanuju tu :)) i sl.) obaveza vozaca i dalje postoji tako da ce (ukoliko ih zadesi baksuz ili poledica :)) na kraju ustedeti 20-30 din. za osiguranje, ali ce ispovrteti nekoliko hiljada za stetu. Inace, maksimalni iznos koji (ako ikad) osiguravac placa po obaveznom osiguranju je 10.000 din. Sve preko tog iznosa placa vozac sam (ako ne i do tog iznosa :(( ). Ostala upustva samo po narudzbini :))))) Pozdrav.
srbija.93 gerber, -> #53, dejanr
DR> Navodno ce posle ovih mera ljudi sami sebi uvesti restrikcije, DR> tj. pocece da stede, i nece vise biti prinudnih iskljucenja. DR> Kazu da je metodologija dala dobre (?) rezultate u Hrvatskoj, DR> gde je struja jako skupa ali je otkad je skupa (uglavnom) ima. > DR> Sta mislite? Bez obzira sto su i Hrvati ovo primenili, mislim da je ova drzava dovoljno dugo (nekih 50-tak godina) odrzavala prvo industriju a onda i socijalni mira na ustrb razvoja elektroenergetike. Pa gde to ima da se za cenu 1-og kubika drva moze grejati celog meseca stan od preko 200 m2 ? Ne kazem da je ovo jedini razlog, ali da ima veliki uticaj ima. Sledece sto ce nam se desiti veoma slicno je nestasica vode (opet i zbog niskih cena). Dakle krajnje je vreme da predjemo konacno na ekonomske cene u osnovnim granama, a drzava moze da subvencionira odredjene grane industrije i grupe gradjana tako sto ce da malo zavede red u svojim reketasima i da napravi konacno poreski sistem koji ce omoguciti da se sve pare od poreza slivaju u drzavnu kasu, a da se (sto je najvaznije) potom iskoriste u korist svih gradjana, a ne nekolicine :((
srbija.94 gerber, -> #54, cnenad
NC> Nego, mene interesuje nesto drugo. Da li odobravate grupe ljudi NC> koji iz raznoraznih razloga povremeno blokiraju saobracaj po NC> gradu ? Meni to nije nije normalno pogotovo za ovakav grad gde Pa balvan revolucija sta drugo :))) NC> je dovoljno zatvoriti jednu ulicu i napraviti haos u gradu. Opet primedbe na nase u svetu priznate urbaniste? :)) NC> Najsmesnije je sto se milicija setka oko njih i nema apsolutno NC> nikakve namere da ih odatle pomeri na trotoar ili neki blizi NC> park. Mozda onaj preko puta skupstine? I jos da im podeli jogurt :))
srbija.95 gerber, -> #63, dejanr
DR> Inace, mislim da nikada nismo imali restrikcije po vise od sest DR> sati. Pre jedno 10-15 godina su takode jedne zime bile DR> restrikcije u nekom trajanju, vise od dva sata, i trajale su DR> bar mesec dana. Ali se nesto ne secam da li se stiglo do 6 DR> sati, ako se neko seca neka kaze. Kako ne i po 8 sati. To bese davne '74, '75, '76 (ne znam bas da li svih ovih godina ali barem dve sigurno). Secam se da sam Lenjinu rekao: Slusaj ja sam suvise star da bih ti pomogao, ali ako zelis poslusati moj savet, prvo uvedi struju pa onda revoluciju :))))
srbija.96 gerber, -> #64, dejanr
DR> Pitam bas jednog drugara sa kojim se e-dopisujem a koji je u DR> Americi sta bi bilo kada bi tamo uveli restrikcije struje. DR> Kaze, bilo bi to da bi sledecih pet godina sudovi bili pod DR> vanrednim stanjem resavajuci tuzbe koliko ko kome duguje za DR> nacinjenu stetu ;) Pa i ovde to (teoretski moze) ali .... Pokusavali su ljudi (neki su i uspeli) da tuze EPS, EDB i ostale zbog loseg napona koji uzrokuje stradanje aparata pa na sudu nikako da dokazu. A o brzini naseg sudstva (i ne samo naseg) dovoljno kazuje rec kojim se oznacava vodjenje susdskog postupka: 'SPOR" !! :))))
srbija.97 gerber, -> #65, squsovac
> Zemunu pitah ja u skupstini Radmila Bogadnovica da > prokomentarise to cesto blokiranje saobracaja, a on kaze da > nece. Posle mi u kafani "off te record" kaze otprilike sledece: E bas si nasao sa kim ces u kafanu :))) > Ne treba milicija njih da bije ili sprecava. Nekima od njih bi > to mozda i odgovaralo, ali nije ni milicija od juce. Ovako ce > sami gradani vide ko im stvara saobracajni haos po gradu. Pa vozaci i putnici GSB-a koji nemaju pametnija posla, pa umesto da sede kuci setkaju se po gradu. Ne znam da li se neko seca jednog pisma od pre 15-tak godina kada je (iako u sali) neko napisao da bi sve penzionere koji se u jutarnje sate vozikaju GSB-om trebalo 'na strange" !!!
srbija.98 simeun, -> #67, djelovic
> time. Dakle, umesto da gradjani marsiraju na zgrade EDB-a, > bolje bi bilo da dodju pred skupstinu. Da li. Sta bi time gore navedeni gradjani resili. Apsolutno nista. A sta bi dokazali. Dokazali bi da ne umeju da cene ono sto imaju. Ako ti nesto znaci ja struje imam od 08 do 14 pa od 20 do 02, a desava se da uskoci interval od po tri casa pa se sve ovo izmeni. I sta ja treba na sve to da kazem. 12h dnevno imam pa nemam. Da li treba da bacam bombe na EDB, ili da mitingujem i trazim opsta ljudska prava da mi neko postuje ili sta vec. Ne ja sam srecan jer ja imam struje uopste. Kazem sebi: "Do- bro je da i ovoliko imam". Razmisli samo koliko ljudi na rastojanjima od nekih 300 Km zivi bez struje, vode, hrane i sta ti ja znam bez cega vec koliko dugo. Budimo jednom srecni da bar nesto imamo, a ne da smo stalno necim ne- zadovoljni. Pozdrav, Simo
srbija.99 simeun, -> #71, fancy
> Gotovo je, pobedili su. Nikog vise nema da im se > suprotstavi. Ko su to oni, a ko smo to mi. Opet smo poceli da se delimo. Ako zelimo da uspemo onda moramo svi to da zelimo, bez obzira dal je struja ili ek. program u pitanju ili sta ti ja znam. Pozdrav, Simo
srbija.100 dejanr, -> #98, simeun
>> Ako ti nesto znaci ja struje imam od 08 do 14 pa od 20 do 02, a desava >> se da uskoci interval od po tri casa pa se sve ovo izmeni. I sta ja treba >> na sve to da kazem. 12h dnevno imam pa nemam. Da li treba da bacam bombe >> na EDB, ili da mitingujem i trazim opsta ljudska prava da mi neko postuje >> ili sta vec. Ne ja sam srecan jer ja imam struje uopste. Kazem sebi: "Do- >> bro je da i ovoliko imam". Razmisli samo koliko ljudi na rastojanjima od >> nekih 300 Km zivi bez struje, vode, hrane i sta ti ja znam bez cega vec >> koliko dugo. Bojim se da je "podanički mentalitet" najbolji način da čovek svaki dan izgubi po nešto od onoga što ima, i da tako njegovo "imanje" konvergira nuli. Mi (i naši roditelji) smo plaćali da se sagrade elektroenergetski potencijali ove zemlje, pošteno plaćamo struju i ZAHTEVAMO da tu struju imamo, ne iz besa nego zato što nam je potrebna da bismo normalno živeli. Neće ova država ni pokušati da reši nikakav problem (a itekako bi mogla mnoge da reši!) ako joj se ne pokažu zubi. Što se tiče onih "na 300 km odavde", i oni bi većinu problema koje imaju rešili kada bi oduvali njihovu vlast (= Karadžića & co) koja im te probleme i pravi. Važi za svaku državu koja ima probleme.
srbija.101 cnenad, -> #87, danica
ŁŁŁ struje. Da nismo juce blokirali ulicu i izvrsili prepad na zgradu ŁŁŁ ED, ne bi nam stigla struja do proleca. Veći efekat je postignut sa prepadom na zgradu EDB-a. Kao što je neko primetio, blokiranjem ulica se ne postiže ništa, ispaštaju opet ostali građani koji putuju autobusom...a oni su ipak u velikom broju u ovom gradu. Veliki problem je pokušaj da se na taj način ljudi zavade, neko je ogorčen na EDB ili vlast pa zatvori saobraćaj ; onda oni koji tuda trebaju proći budu ogorčeni na one koji su blokirali saobraćaj. Vlast i EDB se smeju, a između druge dve grupe ljudi dolazi do sukoba i to sasvim bespotrebno. Niko od nas ne voli i nije mu prijatno kad nema struje, pogotovo kad je nema duže vreme, ali zar je to razlog da ni ostali nemaju eventualno koliko toliko normalan saobraćaj. Možda bi rešenje bilo da se blokiraju direkcije EDB-a (gde su im glavni) rukovodioci i eventualno neki od članova vlade, pa da im se ne dozvoli odlazak sa radnog mesta... ??? To bi bilo teško ? I opasno ? Pa da, čovek uvek bira nešto što može uraditi na najlakši način :(
srbija.102 cnenad, -> #88, dcolak
ŁŁŁ sugrađanima) onda će se _svi_ dići i srušiti bagru." Zar ti misliš da je to moguće uraditi lako i bezbolno ? Zar misliš da je rešenje ta tvoja anarhija ? Zar ovo već nije anarhija ? Zar TI MISLIŠ DA IMAŠ PRAVA DA RUŠIŠ NEŠTO ŠTO NISI PRAVIO, niti imalo svoga rada i života uložio u to ?!?? Samo da malo pojasnim prethodno pitanje. Ono nema neke direktne veze sa BAGROM koju bi ti da rušiš ! Ima dodirnih tačaka, jer da bi tako nešto postigao biće potrebne velike žrtve (i ljudske i materijalne). Da li si ti taj koji može o tome odlučivati ? Naravno, za sebe sigurno možeš reći tako nešto. Za ostale, nikako. ŁŁŁ So, ako te oni nerviraju, ne ljuti se na njih već na vlast kako i ŁŁŁ priliči. Poenta je da se mi i ljutimo na vlast, što će se naravno polako i sve više videti na budućim izborima. Međutim, situacija je takva da njima zaista odgovara da se ljudi krve oko nekih stvari i time zamajavaju, a efekat je da se sasvim udaljavaju od glavnih krivaca.