EXTRA.4

21 Jul 1993 - 04 Dec 1993

Topics

  1. automobili (581)
  2. avioni (18)
  3. hi.fi (404)
  4. samogradnje (26)
  5. fotografija (40)
  6. biznis (719)
  7. sf (286)
  8. zvezde (474)
  9. misterije (1637)
  10. sport (327)
  11. eng (1)
  12. etf (74)
  13. mg (110)
  14. tv (45)
  15. razno (180)

Messages - hi.fi

hi.fi.1 vstan,
[odgovor na poruku 3.439 dveselinovic-a iz Extra.3] >paru. Kao neki kompromis cene i kvaliteta, upotrebi keramicke >kondenzatore. Upotrebio sam keramiku. Otkacio "kablice" sa zvucnice i na iste prikacio merac kapacitivnosti. Naravno otkacio i kabl sa PHONO ulaza na pojacalu i lepo izmerio . Zatim oduzeo kapacitivnost sondi instrumenta (malo sam preterao, a ?). I onda malo aritmetike - cuvenih 400pF-.... >U nacelu, sasvim je svejedno gde ces ih staviti - to Ma jasno. Al reko da opet i tu nema neke "misterije". >P.S. Koji gramofon i koji pojacavac imas? Sledi jedan mail :)
hi.fi.2 dveselinovic,
Otprilike smo na isti način uradili istu stvar, sa tom razlikom što ja nisam merio jer sam imao tačno navedene parametre, pa sam se oslonio na to i na malo eksperimenata jkoristeći uvce.:-))))) Al' sam opet došao do 390 pF. More, nisu oni glupi. Uzgred, znaš li da je Ortofon deo imperije H/K? Baš kao i Harman-Kardon i JBL. A sve same slabe firme, nema šta. Oko "misterije": i mene nerviraju čuveni "slušnjaci", koji na uvce čuju i travu kako raste, pa im treba čitava religija da odslušaju jednu ploču. Oko opreme - ma ko će sada naći stare logove? Nema šanse, zato reci ako hoćeš. Pozdrav, DVV
hi.fi.3 vstan,
Pojacalo je Sansui AU-919, dok je gramofon, iako maximalno doradjen, nedostojan takvog phono ulaza. Ceka bolja vremena i zamenu za neki Thorens 126MkII + MC glava. Radi sa jednom VMS glavom. Naravno prva, tj. druga, violina sistema je jedan Marantz CD.
hi.fi.4 dveselinovic,
Hm, pazi samo da se ne razočaraš sa MC ulazom. Malo, veoma malo ima dobro urađenih prepojačavača za MC u serijskim uređajima, a Samzuji (Sansui po Vuku) nije baš briljirao sa svojim. Pozdrav, DVV
hi.fi.5 vstan,
Slusao sam inkriminisanu kombinaciju u klasicnom duetu sa Grace 707 i Supex-om. Nemam zamerke. Kad smo kod zamerki - ne mogu bas da shvatim tvoju teoriju i praksu i jedan CDP190, ma koliko si intervenisao u analognom delu.
hi.fi.6 dveselinovic,
Intervenisao na CDP190? Ja? Nikada u životu. Nisam ga ni pipnuo, majke mi. Niti bi mi palo na pamet, isuviše je komplikovano za isuviše sumnjive rezultate. A ni nemam mikro alat. Što se logike držanja istog tiče, stvar je jako prosta. To je, po meni, jedan sasvim korektan uređaj, mada ni po čemu nije uzbudljiv. E sad, ja sam ga kupio za smešnu sumu od DEM 200 od jednog drugara u sve originalnom pakovanju, što mislim da je jako dobar posao. U to vreme, imao sam slovom i brojem jedan jedini CD, koga sam dobio na poklon. Smatrao sam da dok ne nakupim bar 100 CD-ova, nema nikakvog smisla bacati se u trošak za neki bolji uređaj, kada nemam softver za taj hardver. Drugi razlog je tehničke prirode - tada se očekivao bitstream. Pošto je jasno da je bitstream bolje rešenje, smatrao sam da je dobro sačekati dve-tri godine da iz njega povade dečije bolesti, pa onda investirati u jedan pristojan uređaj. A to što sam mu zamenio neke delove, kao recimo neke kondenzatore, to nema veze, to su sitnice koje svako može da odradi za dva sata bez većih problema ako je pismen i ako ima lemilicu. Da li ga je to poboljšalo ili ne, ne znam, a ako i jeste, to je marginalno; ja sam to uradio više da smirim savest nego iz akustičkih razloga. Uostalom, ja i dalje tvrdim da je glavni problem u vezi pojačavač-zvučnik; tu leži bar 60% kvaliteta ili nekvaliteta zvuka. Pozdrav, DVV
hi.fi.7 dveselinovic,
Šta je, niko više ne sluša Hi-Fi? Pozdrav, DVV
hi.fi.8 dcolak,
Ok, jedno pitanje od totalnog neznalice! Crkli su mi visokotonci na jednom zvučniku (tj. više ih ne čujem). Šta može biti problem? Trenutno sam stavio jedan zvučnik na drugi da ne bi slušao stereo bez visokih tonova na levom uvetu :) So, ima li mi spasa? Sledge DAMMIR!
hi.fi.9 dgavrilovic,
> Šta je, niko više ne sluša Hi-Fi? Jok. Osluškujemo dolaze li neki avioni :(
hi.fi.10 dveselinovic,
Naravno. Ako su crkli, treba zameniti visokotonce. E sad, ne znam koje su kutije u pitanju, odnosno čije drajvere koriste, a to bi trebalo znati jer je jedina valjana zamena istim takvim. Po pravilu, to nije lako, ali znajući koji su, čovek može da ili nabavi isto od stvarnog proizvođača, ili najbliže originalu od drugog proizvođača. Na primer, visokotonce u Nemačkoj, a bogami i najvećem delu Evrope, proizvode Philips, ITT-Schaub Lorenz (najveći svetski proizvođač drajvera), SEAS, Peerless i par drugih. Velika je verovatnoća da ako se radi o manje poznatoj firmi, kutije sadrže drajvere nekog od ovih proizvođača. Ergo, kutiju treba otvoriti, izvaditi visokotonac i: 1) ispitiati zašto je otkazao jer se može desiti da se kvar može popraviti, najčešće premotavanjem, i 2) pročitati šta na njemu piše, ako igde piše (a umeju da budu i totalno anonimni). Pozdrav, DVV
hi.fi.11 dveselinovic,
Avioni? Ti stanuješ blizu Surčina ili u Batajnici? Koji bre avioni? Nije valjda da se pališ na tu žvaku? Pozdrav, DVV
hi.fi.12 ganta,
Prelistavao sam WHAT HI-FI Bying Guide i evo cena najjeftinijih i najskupljih komponenti :) Cene su u GBP i verovatno ima i jeftinije i skuplje od ovoga, jer su ovo cene za uredjaje koji mogu odmah da se dobiju (ne po porudžbini) CD: Micro Seiki CD-M2DC 4999 Crown CDK27R 100 DA convertors: Wadia 2000 6641 QUD digit 139 CD transports: Krell MD-10 7990 Technics SL-PA10 470 Turntables (no arm): Alphason Symphony 1800 Systemdek I/920 136 Turntables: SME model 30 A 11399 Goodmans GSP 360 55 Tonearms: Air Tangent 1B 3000 London DECCA Int. 49 Cartridges: Kiseki Lapis Lazuli 5000 Nagaoka MM4 8 Cassette Decks: Nakamichi Dragon 2350 Sherwood DS1150 80 Digital recorders: JVC - XDZ1010TN 1050 Sony MZ 2P 399 Tuners: Day Sequerra 5457 Goodmans GST 360 80 Receivers: JVC RX 1010 VTN 920 Sherwood RX1010 120 Amplifiers: Audio Note Ongaku 34500 Realistic SA 150 40 Pre Amps: Jadis JP 90 MC 10900 (cevno) Analogue Saturn 75 Power Amps: Mark Levinson 20.5 12500 (2 mono class A) Moth 30 239 Loudspeakers: Infinity IRS V 45000 (2000 W) Realistic Minimus 3.5 30 Active Loudspeakers: Meridian D 6000 7650 Kenwood AS 5 70 (odavde samo najskuplje) Speaker Stands: Martech Audio MA3 520 (po porudžbini) Cables: Audioquest Dragon 395/po metru - mono Headphones: Sennheiser Orpheus Set 9652 Ova lista samo pokazuje raspon cena, ako nekog zanima neka konkretna cena, slobodno na mail.
hi.fi.13 dveselinovic,
Hajde za nas - pošto su Harman-Kardon pojačavači? Pozdrav, DVV
hi.fi.14 corto,
>  Koji bre avioni? Nije valjda da se palis na tu zvaku? Sta ces, ima ih i sto se pale...apropo slusanja, sve sto mi se od skora slusa je na CD-u koji nemam, a necu ga skoro ni imati. CD 'ajde-de, ali u isti treba nesto i turiti, zar ne, a svako to nesto je moja mesecna plata.....hm, dosta kuknjave! Zato povremeno kresnem moj SONY kasetas i pravljeno MOS-FET pojacalo (oko 90 W po kanalu) i slusam na WHARFEDALE LASER 90 ili SENNHEISER slusalicama (ukucani se obicno kace o plafon s obzirom na moj muzicki ukus). Ili pustim plocu na vecitom DUAL-u iz '77...sa ORTOFON glavom. To sto slusam, slusam radi mentalnog zdravlja. Ono sto imam, imam do daljnjeg (od uredjaja). Bas me interesuje tvoje misljenje o istima. dJOLE
hi.fi.15 sjocic,
--> Headphones: --> Sennheiser Orpheus Set 9652 Jesam li dobro shvatio cenu??? Ajde ako ti nije problem daj cene slušalica Sennheiser od HD480 pa na više. sJOLE
hi.fi.16 dveselinovic,
Sony je, koliko se sećam, bio prvi na tržištu sa VFET izlaznim tranzistorima još neke tamo davne 1977. ili tako neke godine. Kasnije su to postali MOSFET tranzistori, zahvaljujući firmi Hitachi. Ja se sećam starih Sony uređaja kao za ono vreme prilično čistih, jasnih i sa velikom rezolucijom. Danas i ja imam Sony pojačavač sa sasvim običnim tranzistorima na izlazu i veoma sam zadovoljan njime. Wharfedale Laser 90 zvučnike sam čuo svega dva puta i moram da priznam da su me ostavili mrtvim hladnim. Ni dobri ni loši, meni su delovali sasvim osrednje. Ako išta, zafalila mi je dubina basa. Nju su odbacili u korist efikasnosti (jedan od niza kompromisa na svakoj kutiji - ili dubina, ili efikasnost). Sennheiser slušalice cenim, mada nisu po mom ukusu; ja opet imam Koss Pro sluške, koje ne bih rado menjao ni za koje pare niti druge sluške, sem naravno Stax elektrostatičkih, kojima po meni nema ravnih (a za cenu, ha Bože moj, dobro uvek mora da košta). I sam imam Dual gramofon iz 1978. godine (CS604); pre njega sam imao Dual 1019 iz 1967. godine, a posle njega ću opet imarti neki Dual. Što da menjam dobrog konja? Uzgred, koji zvučnicu imaš? Lično sam se orijentisao (posle Shure, Stanton i Audio Technica) na Ortofon, pa sam pre sada 9 godina kupio mali lager modela F15II (high output, 6,5 mV/5 cm/sek.) i OM 20 (4 mV/5 cm/sek.). Dakle, koji Ortofon imaš? Ne reče ništa o kasetofonu. Lično imam jedan mali Samzuji (pardon, Sansui L1) koji mi je onako za društvo, a kada hoću zvuk, onda potpalim jedan Philips N4520 trakaš na 19 cm/s (9,5 mi je malo, a 38 mi je puno). I najzad, tjuner je Technics ST-570G, a CD je Sony 319. Na poslu držim stari sistem - predpojačavač, pojačavač snage i tjuner Korting, sa Niškim velikim kutijama (onim sa dva basa od 20 cm, srednjetoncem od 12 cm i visokotoncem poluloptastom membranom od 2,5 cm). Snaga je 100W/4 Oma, udari do 150 W/4 Oma, odnosno 70 W/8 Oma sinusa. Pozdrav, DVV
hi.fi.17 kenza,
(;> LASER 90 ili SENNHEISER slusalicama (ukucani se obicno kace o (;> plafon s obzirom na moj muzicki ukus). Ili pustim plocu na A sta to slusas?
hi.fi.18 dveselinovic,
Sigurno ne Baju Malog Knindžu - onda bi ceo komšiluk bio u njegovoj sobi.:-)))))))))))))))))))))))))))) Pozdrav, DVV
hi.fi.19 jasicp,
Zna li neko gde se mogu naci i koliko kostaju sundjeraste navlake za Senheiser HD 430 slusalice ?
hi.fi.20 dveselinovic,
Eno, puna Nemačka.:-))))))))))))))))))))))) Šalu na stranu, mislim da ćeš imati problema to da nađeš; kada su meni svojevremeno zatrebali jastučići za moje Koss sluške, pisao sam fabrici, a oni su bili jako ljubazni i poslali mi par potpuno besplatno. Mislim da ćeš i ti morati da uradiš ili to, ili da ti to neko kupi napolju i pošalje poštom. Kako će to proći s obzirom na sankcije, to je već druga stvar. Pozdrav, DVV
hi.fi.21 corto,
>  Sony je, koliko se secam, bio prvi na trzistu sa VFET izlaznim >  tranzistorima jos neke tamo davne 1977. ili tako neke godine. >  Kasnije su to postali MOSFET tranzistori, zahvaljujuci firmi >  Hitachi. Ja se Poresno si shvatio. Pojacalo je rucno pravljeno, i ima MOSFET izlaze. Jako lepo vozi WHARFEDALE koji su mi sticajem okolnosti okaceni pod plafon i fino pomazu varenju na 1/3 snage :))) >  I sam imam Dual gramofon iz 1978. godine (CS604); pre njega >  sam Isti gramofon :))))) >  Dakle, koji Ortofon imas? VMS 20 E Mk II, na zalost bez zaliha igala :(((( >  Ne rece nista o kasetofonu. Rekoh, ali si pomesao sa pojacalom :). Kas je Sony, americki model (110 V) oznake TC-K45, suva mehanika, sa tvrdim dirkama koje treba PRITISNUTI. Generalno je repariran u Austriji (glava, svi prenosni elementi, itd) i zadovoljava me potpuno. BTW, tuner je prastari TECHNICS STZ-22 koji lepo hvata sve sto mise slusa-jedino sto vec godinu i po, od preseljenja, nisam okacio antenu :))))) na "odusevljenje" moje drage. Toliko! dJOLE
hi.fi.22 corto,
>  A sta to slusas? Simfo i jazz rock iz sedamdesetih, Brian Eno (ambijentalno), ECM, New Age, Stephan Micus, Phili Glass, Jon Hassel, 4AD, elektronika, Buldozer.....dosta? dJOLE
hi.fi.23 corto,
>  Sigurno ne Baju Malog Knindzu - onda bi ceo komsiluk bio u No, no, Dejane :>>>>>>> dJOLE
hi.fi.24 corto,
>  Zna li neko gde se mogu naci i koliko kostaju sundjeraste >  navlake za Senheiser HD 430 slusalice ? Svojevremeno kupio u Milanu za 12000 lira....1991. dJOLE
hi.fi.25 ganta,
> Hajde za nas - pošto su Harman-Kardon pojačavači? Evo cena u Engleskoj: HK 6150 30 W 189 GBP HK 6250 33 W 249 HK 6350R 40 W 389 HK 6550 60 W 399 HK 6650R 70 W 699 HK 6850 85 W 799 HK 6950 120 W 1199 G.
hi.fi.26 ganta,
> --> Headphones: > --> Sennheiser Orpheus Set 9652 > > Jesam li dobro shvatio cenu??? Nema greške u ceni :)) Cene Sennheiser slušalica: HD 480 classic II 65 GBP HD 480 II 55 HD 520 II 80 HD 530 II 90 HD 540 ref II 110 HD 250 linear II 120 Set 90 120 HD 560 Ovation II 125 HD 25 130 HD 25 - 13 130 Set 180 150 IS 490 infrared 170 HD 1000 Charleston 219 Orpheus HE 90 4849 Orpheus set 9652 with dedicated HEV90 amp (limited edition) G.
hi.fi.27 dveselinovic,
Puno hvala, tako nekako sam i mislio. Nego, šta im je ono "R" iza modela, da to nije podverzija sa još dva pojačavača, a la "Rear", ono za ambijentnost? Taj trik sam par puta čuo i svaki put me je razočarao; nema zamene za dobre zvučnike i dobar pojačavač "classic style". Pozdrav, narode, nema me 7 dana, idem malkice na odmor. Pozdrav, DVV
hi.fi.28 corto,
Da li znate za caku koju je objavio Brian Eno na omotu svoje ploce Discreet music: -treci zvucnik postavite iza sebe, odnosno idealne tacke slusanja (presek simetrala dva stereo zvucnika) -povezete ga za + polove izlaznih kanala Ne dobijate spaljene zvucnike, nego stereo utisak u bilo kojoj tacki u prostoriji! Dodatni zvucnik treba da bude slabiji od primarnih, i nije potrebno da bude nekog izuzetnog kvaliteta. Primenio sam caku kod kuce i u autu. U autu daje mnogo bolji efekat, jer je tamo inace nemoguce postici pravi stereo. Kod kuce se primecuje kod malo glasnijeg slusanja. Ima li teoretskih objasnjenja, s obzirom na odsutnost DVV-a? ;) dJOLE
hi.fi.29 predrag,
>> Ova lista samo pokazuje raspon cena, ako nekog zanima >> neka konkretna cena, slobodno na mail. Sve ove cene zaboravi.U americi svi ovi uredjaji su skoro duplo jeftiniji. Otprilike ono sto u Engleskoj kosta 1000 funti u americi je 1000 $. Englezi deru sa cenama. Sve se ovo odnosi na Japanske i Americke uredjaje. Engleski uredjaji su zato u Americi duplo skuplji. pp od: Predraga
hi.fi.30 ladislavs,
> -treci zvucnik postavite iza sebe, odnosno idealne tacke > slusanja (presek simetrala dva stereo zvucnika) > -povezete ga za + polove izlaznih kanala To mi liči na još uprošćeniji sistem od onog za koji sam čuo da predstavlja jeftinu imitaciju kvadrofonije (ali je nisam čuo :). Navodno treba za svaki glavni zvučnik, preko elementa za kašnjenje, okačiti slabiji (i nekvalitetniji) zvučnik i uživati u osećaju mnogo veće prostorije. Kašnjenje se podešava tako da daje utisak zvuka odbijenog od zida udaljenijeg od realnog zida. ciLa.
hi.fi.31 stefan,
> Navodno treba za svaki glavni zvučnik, preko elementa za kašnjenje, > okačiti slabiji (i nekvalitetniji) zvučnik i uživati u osećaju mnogo > veće prostorije. Pa postoje pojačala koja rade baš na tom principu. Nisam neki stručnjak ali najprostije rečeno postoje dva para zvučnika, jedan glavni i jedan "pomoćni" koji je manje snage. Utisak prostora se stvara tako što zvuk na tim pomoćnim zvučnicima kasni određeno vreme za glavnim. Onda lepo sedneš, izabereš na pojačalu stadion, halu ili nešto treće i uživaš :)
hi.fi.32 aspasic,
### tim pomoćnim zvučnicima kasni određeno vreme za glavnim. Onda lepo ### sedneš, izabereš na pojačalu stadion, halu ili nešto treće i ### uživaš :) Pa koliko ja znam za te izbore (stadion, hala, itd...) i ne treba treći zvučnik, to odlično zvuči i na Kenwood pojačalima sa dva zvučnika :) ASP
hi.fi.33 bile,
=> TDK SA-100 - 4 komada = 20 DEM DA NIJE MALO SKUPO.JA SAM NABAVLJO TDK 90MIN ZA 3DEM. JOHNNY
hi.fi.34 stefan,
> DA NIJE MALO SKUPO.JA SAM NABAVLJO TDK 90MIN ZA 3DEM. Kad i gde?
hi.fi.35 bulaja,
││ TDK SA-100 - 4 komada = 20 DEM │└─── │da nije malo skupo.ja sam nabavljo tdk 90min za 3dem. └─── Ne znam gde si ih nabavio, ali SA-90 ispred SKCa prodaju za 5 DEM.
hi.fi.36 bile,
=> Ne znam gde si ih nabavio, ali SA-90 ispred SKCa prodaju za 5 DEM. Da ti pravo kažem,kupio sam ih u Free Shop-u. Johnny
hi.fi.37 dveselinovic,
Never fear, DVV is here!:-)))))))))))))))))))))))))))))))) Ja se vrnuo. Bio sam na Zlatiboru 7 dana - nije loše, al' nema zamene za ovo čantranje. Što jes', jes'! Oko Eno eksperimenta - takvih pokušaja je bilo i ranije. To nije nov trik - koliko se sećam, Hernty Kloss je to radio sa Advent zvučnicima negde 1976 ili 1977 godine (ne Hernty, nego Henry). Taj trik nisam čuo, pa ne bih komentarisao. Međutim, iako niz tih eksperimenata ima sasvim solidnu podlogu, ja i daljem tvrdim da nema zamene za kvalitetan sistem ispred vas, Što ne znači i skup (mada negde platiti morate, il' na mostu, il' na ćupriji). Tako na primer Lecson i dan-danas pravi pojačavač pod imenom "Quadra", koji se sastoji od 4 identična pojačavača, dva za napred, dva za pozadi (nominalna snaga je 15W, što je objektivno malo sem za izuzetno efikasne zvučnike, reda vel;ičine 92-94 dB/1W/1m). Sve mi se čini da bi bilo dobro da bačim ovde jedno malo objašnjenje kako nešto jeftino može da bude i dobro, ali i kako nešto skupo može da bude loše. Verujte mi, nema to veze sa inženjerima, znaju oni dobro kako bi trebalo, ali ih gaze oni iz marketinga, naravno zbog cena. Pozdrav, DVV
hi.fi.38 niklaus,
>### tim pomoćnim zvučnicima kasni određeno vreme za glavnim. Onda >### lepo sedneš, izabereš na pojačalu stadion, halu ili nešto treće >### i uživaš :) > > Pa koliko ja znam za te izbore (stadion, hala, itd...) i ne treba > treći zvučnik, to odlično zvuči i na Kenwood pojačalima sa dva > zvučnika :) Fazon se zasniva na sledećim parametrima: - delay (zakašnjenje 'pratećeg' zvučnog talasa) - promena strukture frekfentnog spektra 'pratećeg' talasa - dinamike 'pratećeg' talasa Na nekim pojačalima se izbor vrste 'eha' između već definisanih parametara (stadion, pozorište, džez klub, dvorana...), a kod nekih 'malo' više naprednih postoji mogućnost da se unese dužina zakašnjenja... Efekat je jako fini. Koristi ga i Surround Dolby tehnika. (;niklaus;)
hi.fi.39 dveselinovic,
Više puta smo razgovarali ovde o relativnim vrlinama i manama opreme koju koristimo, i ako ćemo pravo, koja mahom spada u ekonomsku klasu, ma koliko se to nama ne sviđalo da čujemo. Ja sam više puta vrteo ovde tezu da prilikom nabavke opreme, čovek može kupiti sve u bilo kom redu, sem pojačavača i zvučnika; samo njih kupuje ISKLJUžIVO vezano (ne možda bukvalno zajedno, ali u veoma tesnoj sprezi). Pitanje efikasnosti je možda najočiglednije - ako je zvučnik efikasan, nema smisla kupovati beslovesno jak pojačavač, koji će usput i koštati kao Svetog Petra kajgana. I obrnuto - ako je zvučnik dobar (na primer, Dahlquist, 82 dB/1W/1m) ali veoma neefikasan, biće potrebno oho-ho snage da se dobiju razumni nivoi slušanja. Gde je problem? Pa, problem je u tome što veoma mali broj ljudi pre kupovine zvučnika uopšte razmotri kakvi su ti zvučnici i kakva bi njihova pobuda trebala da bude, da i ne govorimo o slučaju kada se zvučnici kupuju po veličini, izgledu, imenu i naravno ceni. Na primer, Yamaha NS1000 spada u klasu monitora; po kvalitetu, izradi, izgledu i performansama, taj zvučnik spada u tu klasu bez ikakvih problema. žuo sam ga nekoliko puta i svaki put me je iznova očarao, sem po pitanju cene (oko Lstg 800, tj. DEM 2.100 par), koja nije mala, mada po meni vredi svaku paru. Međutim, taj zvučnik ima veoma nezgodnu osobinu da u tranzijentima njegova impedansa padne i na 1,5 Oma, što za isti zvučni pritisak od pojačavača zahteva 5,3 puta (!) veću snagu, a realno i više, oko 8 puta, kada se uzmu u obzir fazni pomeri. U dva maha sam video šerpice od pojačavača povezane na taj zvučnik. A video sam i obratne situacije - ima čovek bolestan pojačavač, a taj pojačavač tera neke bugarske ili mongolske zvučnike. Pre nekih desetak dana sam diskutovao sa jednim mojim drugarom, inače pasioniranim sakupljačem klasične muzike na CD-u (ima ih oko 400 komada, prosečna cena DEM 30 komad, pa vi računajte), a sve to sluša preko nekog sačuvaj bože sitema; CD je dobar (Philips), a pojačavač neki mali Technics od cca 30W, zvučnici opet neki mali Technics-i, krš božiji. Pitam ga: gde ti je logika da investiraš preko DEM 12.000 u "softver" (CD, bez ploča kojih isto ima iha-ha), pa se onda stisneš i držiš sistem ukupne vrednosti oko DEM 2.500? I tu krene priča. Pošto sam mu isplivao Technics-a, pita on zašto? Zato jer je cela serija Technics-a pravljena oko kasnijih verzija STK integrisanog izlaznog stepena. To je jeftino i zgodno za rad, ali ima poznate mane. žipovi u audio tehnici mogu sasvim lepo da rade svuda gde nema potrebe za većim strujama; ako se lepo primene, mogu biti odlični za predpojačavače (vidi Burmeister seriju), zaštite, razne posebne pobude, čak i za RIAA (gramofonski) ulaz, ali na izlazu se kotrljaju velike struje, a čipovi za to nisu. Ne mogu oni da se porede sa klasičnim tranzistorima, gde svaki ima jednaku aktivnu površinu kao i taj jedan čip, a traznistora bar 4 komada (NPN/PNP za svaki kanal). Tu on počne priču o klasi uređaja i ceni - jeftin proizvod, ne može to, itd. Nije istina, kažem ja, imam i konkretne primere. On je njegov Technics platio nekih DEM 400. Oba kanala pojačavača su smeštena u jedna veliki čip, montiran na uredno velikom hladnjaku. Trafo je osrednji, elektroliti imaju po 6.800 uF svaki. Nominalna snaga je 30 W po kanalu u 8 Oma. Uređaj je težak 5,1 kg. Moj Sony TA-F220 (stariji model) je koštao DEM 500, odnosno 25% više od pomenutog Technics-a. Težak je 7,2 kg (+41%), a pošto su dimenzije kutija maltene identične, kao i broj potenciometara i preklopnika, ta težina je u najvećoj meri otišla na trafo i nešto veće elektrolite (2 x 10.000 uF). Uređaj koristi Toshiba integralce za naponsku pobudu izlaznog stepena, a sam izlazni stepen se sastoji od diskretnih (tj. pojedinačnih) NPN/PNP tranzistora pojedinačne snage od 110W/komadu. Odnesemo mi njegov pojačavač i moj kod trećeg drugara, koji ima manju laboratoriju (otpornike, veštačka opterećenja, osciloskop, ton generator, itd). Prvi, klasičan test, sinusoide je dao očekivane rezultate. Technics je glatko odradio 33W po kanalu, 20Hz-20kHz, sa izobličenjima manjim od 0,1% (to je naš interni prag), dok je Sony dao 41W po kanalu pod istim uslovima. U 4 Oma, Technics nije hteo da pređe snagu od 34W po kanalu, dok je Sony glatko otišao na 62W po kanalu. Zatim smo probali impulsnu snagu. Kriterijum nam je bio tačka pre klipovanja, odnosno odsecanja vrhova sinusoide; to je za zvučnike jako opasno, a ni pojačavaču baš ne prija. Technics je odrezao vrhove na 37W/8 Oma, a Sony na 57W/8 Oma. U slučaju 4 Oma, Technics nije hteo da pređe snagu od 34W/4 Oma, jer mu je jednostavno proradila zaštita svaki put, dok je Sony izbacio vrh od 80W/4 Oma pre nego što mu je proradila zaštita. Konačno, simulirali smo "realno" opterećenje, odnosno podesili smo otpornike tako da dobijemo fazni pomer od 45 stepeni. To odgovara stvarnom životu, u kome se fazni pomeri kreću od 10-15 stepeni (primer: B&W DM 6, Spendor BC3) u veoma retkim slučajevima, preko proseka 30-45 stepeni (primer: moj AR 93 ima najgori slučaj od 40 stepeni) u najvećem broju slučajeva, do retko gadnih opterećenja sa pomerom i od 60 stepeni (primer: Yamaha NS1000, 60 stepeni sa padom impedanse na 2,7 Oma - katastrofa!). Technics je "pukao" već na 23W u nominalnih 8 Oma, odnosno, proradila mu je zaštita; Sony je izgurao 42W do izobličenja od 0,1%, a 47W do tačke aktiviranja zaštite. Za kraj, evo vam male bombone. Sve to smo ponovili i sa jednim Harman-Kardon pojačavačem, model PM 350 (stariji model, radi već nekih 5-6 godina). Nominalna snaga je 35 W u 8 Oma. E, taj mali je mrtav hladan izbacio 51W u 8 Oma i 72W u 4 Oma. Sa faznim pomerom, izbacio je i dalje 51W u 8 Oma i zdravih 65W u 4 Oma. Ukratko, mali je tata za sve ostale. Da smo imali više vremena, našli bismo još mnogo sličnih primera. Najzad, mi smo to odradili čisto demonstracije radi, da ovaj moj drugar i sam vidi kako to u životu izgleda. Kažem "izgleda" jer se sve lepo vidi na osciloskopu. U praksi, kada se sve to poveže na zvučnike (Tannoy 2000), čovek treba da bude tonski gluv pa da ne razlikuje kvalitet onoga što čuje. Kada se preko Technics-a pusti "Also Sprach Zarathustra", timpan zvuči kao da neko udara u doboš, a ne timpan; Sony to prenese kao timpan, ali je kvalitet zvuka objektivno najbolji preko H/K. Ovaj efekat postaje sve očigledniji što se nivo glasnosti menja naviše, tj. što glasnije, razlike postaju očiglednije. Na visokim tonovima (činele, itd), razlike su nešto manje, ali opet jasno čujne. Međutim, tek tu je H/K zabriljirao, što je i bilo za očekivati kada se zna tehnologija iza tog proizvoda (a pre svega, veoma mala povratna sprega od svega 14 dB, odnosno 7:1; Technics ima p. spregu od 28 dB ili 28:1, a Sony 26 dB, ili 20:1). Najzad, ključno pitanje - kakvi su odnosi cena? Uzeću nemačke cene, jer njih em znam, em su kod nas neka referenca. Technics košta oko DEM 350, Sony (ekvivalentan model) oko DEM 450, a mali H/K oko DEM 550. Raspon je dakle 1:1,57. Međutim, raspon realno raspoložive snage se kreće 1:2,82, pa je zaključak da 1% doplate donosi 1,79% snage. U smislu KVALITETA zvuka, Sony je daleko ispred Technics-a, a H/K je čujno ispred Sony-ja; ergo, Technics nije čak ni u istoj ligi kao H/K, a ne može se meriti ni sa Sony-jem. Ovo je naravno subjektivna procena. Na kraju, očigledna napomena - ovaj mali prikaz ne treba shvatiti kao apsolutan ni u kom smislu, sem za navedene modele. Cilj je bio da se skrene pažnja na realno postojeće razlike i razloge iz kojih one nastaju, a ne da se promoviše ova firma, a ocrni ona firma. Istina, mene duša boli za Technics, jer sam bio svedok nastajanja te firme kao "de luxe" ogranka giganta Matsushita (koji je vlasnik firmi Matsushita, Panasonic, Technics i JVC), a sjajno su počeli upravo sa pojačavačima i tjunerima. U drugoj polovini 70-tih, Technics je bio pojam dobrih proizvoda, a sa tjunerima jedino im je Yamaha bila ravna; u pojačavačima, u to vreme, konkurencija su mu bili Sansui i Yamaha, sve ostalo je bila manje ili više bljak roba. Po svemu sudeći, kada su postigli status, odlučili su da dobro naplate ime. Nekoliko puta sam bio upitan koga od tih firmi cenim. Cenim Sony kao solidnu srednju klasu, pošteno napravljenu za date pare i verovatno jedinu firmu od koje bih mirne duše kupio celi sistem; cenim Yamahu za pojačavače i tjunere, isto tako i NAD. Cenim Rotel za manje pojačavače, mada ne onoliko koliko to čine Englezi. Revox je odličan na magnetofonima, kasetofonima i tjunerima, ali njihove pojačavače i CD ne bih kupio. Philips je sjajan na CD-ovima, a ima i par dobrih pojačavača. Dual i Thorens (u tom redosledu) bi uvek bili moj izbor za gramofone, a Ortofon (uz Shure ako baš nikako nema Ortofona) za zvučnice. Zvučnike kupujem od AR-a, a ni malo se ne bih premišljao ni oko JBL-a. Pozdrav, DVV
hi.fi.40 zqusovac,
Interesantno i nadasve poučno razmatranje, pogotovu za nas 'inč╔│formisane laike'. Nekoliko pitanja: 1. Daj mi ocenu mog sistema: Pojačalo Pioneer A-441CD Denon DCD-560, zvučnici Mission 707. 2. Slušam većinom CD i ploče (izuzetno i kas) - klasika i jazz, ponešto ambijentalno itd. Trenutnim zvučnicima sam veoma oduševljen,ali se poprilično ložim na Mission Argonaut. Koje bi pojačalo odgovaralo istima, a da ne kolje džep enormno. 3. Slušao sam par puta r-K sa raznim zvučnicima i svidja mi se poprilično. Daj malo više informacija. 4. A šta je u svemu tomeŠ* sa akustičnošću prostorije, tj. koliko uopšte vredi raditi sve to u jednoj relativno goloj novo│▀gradnji i ko može da pogleda konkretnu prostoriju i da neki savet. Pozdrav, zq
hi.fi.41 iboris,
Ł Sve mi se čini da bi bilo dobro da bačim ovde jedno malo Ł objašnjenje kako nešto jeftino može da bude i dobro, ali i kako nešto Ł skupo može da bude loše. Verujte mi, nema to veze sa inženjerima, Ł znaju oni dobro kako bi trebalo, ali ih gaze oni iz marketinga, Ł naravno zbog cena. Slušajući vas sve, tj. čitajući, shvatio sam koliko ništa ne znam o ovim uredjajima. Doduše, ja sam se nekada bavio kupovinom i prodajom istih, i znao sam koliko koji košta u kom kraju sveta, i šta koji ima, ali nikad nisam ulazio u suštinu zašto neki zvuči lepše i bolje od drugoga, iako je recimo prvi jeftiniji od drugog itd. Jednostavno, mene je interesovala trgovina. Mene interesuje npr. zašto je kod nas oduvek Marantz išao "loše", iako je on za mene jedna praktično vrhunska stvar u svojim klasama - nije profesionalni uredjaj, ali se može koristiti kao takav.
hi.fi.42 drpr,
-> Za kraj, evo vam male bombone. Sve to smo ponovili i sa -> jednim Harman-Kardon pojačavačem, model PM 350 (stariji -> model, radi već Uf moram da izjavim da sam ovom porukom bio impresioniran. Dugo se na sezamu nije pojavilo nešto ovako, hvala DV. Elem iako studiram ETF tek sam početnik u ovoj oblasti i mnogo mi se svidelo tvoje lično mišljenje o raznim komponentama.Pa me nešto zanima pošto si rekao da je dosta dobro imati iste zvučnike i pojačalo (tj. mislim od iste firme) . Ja imam pojačalo Pioneer SA-550 i zvučnike iste firme ( ne znam oznaku 2X70W) pa me zanima koliko je to solidno za ekonomsku klasu? Zanima me i snaga datog pojačala jer imam "manual" na švabskom i nikako da provalim kolike je snage :( Ako neko zna neka se javi. cope
hi.fi.43 dveselinovic,
Opa, nešto se nismo razumeli. Ja nikada nisam rekao da pojačavač i zvučnici treba da budu od ISTE firme (čak naprotiv!), već da ih treba kupovati vezano. To znači da treba kupiti zvučnike od bilo koga, pa prema njihovim zahtevima odabrati pojačavač, opet od bilo koga. Normalno, u oba slučaja se pretpostavlja da će svako ići na najbolje što može da čuje i plati. Na primer, da ja sada kupujem zvučnike, uzeo bih neki AR ili JBL. Pogledao bih njegove tehničke karakteristike i pronašao da sa 1W oni proizvode 86 ili 89 dB zvučnog pritiska na 1 m. Kada uzmem u obzir sobu u kojoj će to raditi, vrstu muzike koju slušam i nivoe glasnosti, prostim proračunom dobijam da mi je za prvi zvučnik sa 86dB/1W/1m potreban pojačavač od nekih 60-80W/8 Oma, a za druge, zbog veće efikasnosti, 30-40W/8 Oma. Dalje, ako zvučnike platim 100 novčanih jedinica, sigurno neću kupiti pojačavač od 10 jedinica, već neki od bar 25-35 jedinica, bez obzira na deklaracije proizvođača u vezi snage. Ima odličnih i jeftinijih modela, nije nužno ići na hiljade DEM za kvalitet, mada naravno uvek važi i ona "koliko para, toliko muzike" (ovde baš i bukvalno). Samo u izuzetnim slučajevima će proizvođač dobrih pojačavača praviti i dobre zvučnike i obratno; izuzetci su Yamaha NS-1000 monitor, koji se pravi evo već 15-16 godina uz stalne dorade, a bio je i jedan odličan Sony zvučnik u narodnoj klasi pre neku godinu. Technics je imao dobru originalnu SB seriju, ali nju su ubili pre 6-7 godina, pa sada pod SB firmom ide sve i svašta. AR je opet imao dva dobra pojačavača, ali ovi novi modeli zaista nist Bog zna šta, pa nek su sto puta AR. JBL je oduvek imao odlične pojačavače, ali oni su opet strogo profesionalna roba po takvim cenama. Pozdrav, DVV
hi.fi.44 dveselinovic,
Marantz je od osnivanja, 1953. godine (inače značajne i po mome rođenju) pa sve do kraja sedamdesetih, bio dobra firma. U početku su bili fenomenalna firma, dok ju je vodio Saul Marantz lično (kao uostalom i John Fisher u slučaju firme Fisher). Kada je on otišao u penziju, firma je otišla nizbrdo. Krajem sedamdesetih, firmu kupuje Sony. U naknadnim trange-frange dilovima oko CD-a, Sony preprodaje celu firmu Marantz sadašnjem vlasniku, firmi Philips. Firmu Fisher opet kupuje japanska firma Sanyo Marubeni. U svoje vreme, tokom 70-tih, i kod nas je Marantz bio pojam. Međutim, nekako sa padom kvaliteta i problemima, i kod nas se srozava njihov imidž i danas se nalazi tamo gde i treba da bude, u nekoj srednjoj klasi. Imam utisak da dans rade na nekom "come back"-u, sa serijom SE; to su zaista odlični proizvodi. Međutim, trebaće im vremena. Pozdrav, DVV
hi.fi.45 dveselinovic,
Kuso, ne mogu da ti dam ocenu sistema jer iskreno govoreći te komponente nisam ni video, a kamo li čuo. U načelu, nisam nikada bio oduševljen Pioneer pojačavačima, sa izuzetkom stare SA serije, koja je bila za ono doba "boli glava". Denon je profi firma koja je naknadno ušla u narodni Hi-Fi; osnivač firme je CBS (da, ONAJ CBS, pa je puno ime firme Denon bilo "Nippon Columbia"). O njima opet imam čak veoma dobro mišljenje, znaju posao i neki njihovi stariji modeli su zaista odlični. Kupi onaj Dual koji juriš, to su odlične sprave (za date pare, naravno). Mission smatram solidnom firmom, ali ni izdaleka onako dobrom kao što je Englezi hvale; i sam znaš da su oni jednako veliki šovinisti kao i Francuzi, samo što to odrađuju sa rukavicama. Model 707 sam čuo samo jednom i moja impresija od onda je da se radi o jednom sasvim korektnom zvučniku u toj klasi i za te pare. Model Argonaut ne poznajem, pa ne mogu da ga komentarišem, niti opremu uz njega. Daj neke podatke - impedansa, efikasnost, dimenzije, sastav kutije, pa da popričamo. Akustika sobe jako utiče na konačni rezultat. Međutim, tačno kako i koliko nije moguće reći jer zavisi od posebnog slučaja svake sobe. Jedina apsolutna konstanta su dimenzije sobe, pri čemu ti najmanja mera (širina, visina ili dužina) određuje najnižu učestanost koju će zvučnik reprodukovati. Ako si u istoj sobi u kojoj si bio, tebi će visina ili širina biti determinanta. Izračunaj talasnu dužinu i znaćeš kolike ti kutije trebaju. Podsećam da zapremina kutija igra ulogu JEDINO u dubini basa, ali ne i u kvalitetu (toga što ima, ma koliko toga bilo). Ergo, ako ti je najniža učestanost recimo 80 Hz, nema svrhe da ideš na ogromne kutije jer će te soba odseći (ili rezonansa kutije, šta prvo dođe). U principu, velike zavese absorbuju zvuk, kao i veliki broj slika po zidovima i mnogo tapaciranog nameštaja po sobi, i naravno tepih. To ne mora biti loše, jer se može desiti da sve to pored upijanja zvuka ujedno smanji i stojeće talase po sobi. Najbolje što možeš jeste da eksperimentišeš sa lokacijom kutija. jednostavno probaj da ih seljakaš po sobi dok ne pogodiš za tebe najbolji razmeštaj. Drugo što možeš i po meni treba da uradiš jeste da kutije staviš na dobre stalke. žudo božije koliko to popravi zvuk. Cena - DEM 30-50 da se naprave stalci tebi po meri. Ako si zainteresovan, naći ču negde telefon čoveka koji ih je i meni pravio, pa uzmi repliku mojih uz korekcije visine ako treba. Ispuni ih peskom, pa kad otežaju na 12-14 kg, milina kako kutije drugačije zvuče. Pozdrav, DVV
hi.fi.46 dveselinovic,
Evo par saveta šta možete učiniti sa vašim postojećim Hi-Fi sistemom da biste iz njega izvukli sve što već postoji u njemu. Iako ovo nisu neke mudrosti, sve sam ih lično probao i imao dosta sreće sa njima. Zapamtite, šta god da radite, obavezni prvi korak je vađenje kabla za struju iz utičnice; nemojte se ni slučajno uzdati u "Power" taster. 1. žISTITE KONTAKTE Bar 90% kvarova nastaje zbog loših kontakata. Ljudi se varaju ako misle da zbog tesnih veza RCA (Cinch) džekova na njima nema prljavštine. Rešenje je prosto - uzmite malo obične vate i običnog alkohola (nikako beznina - on je mastan!). Pažljivo izvucite par po par kablova i očistite ih vatom namotanom na čačkalicu ili šibicu nakvašenu alkoholom. Menjajte vatu za svaki par veznika. Nakon čišćenja vlažnom vatom, ponovite operaciju potpuno suvom vatom, kako biste odstranili ostatke oslobođene prljavštine. Istu proceduru ponovite sa utičnicama na uređajima. Ako ste pušač, ili imate pušača oko sebe, ovo obavite jednom u 2-3 meseca. Isto važi i za kontakte za zvučnike, i na pojačavaču, i na samim kutijama. Rezultati neće biti spektakularni, ali biste lako mogli da izjednačite blago debalansirane kanale, i/ili da popravite rezoluciju, u smislu vraćanja finijih detalja u opšti zvuk. 2. žISTITE VRH ZVUžNICE Ma kako čuvali ploče, prašinu ne možete izbeći, posebno na vinilnim pločama, koje su dosta elektrostatičke. Kada igla prati sve krivine na ploči, ona nužno sakupi i deo prljavštine. Rezultat je debalansiranost kanala i gubitak rezolucije, uz obavezno vraćanje izgubljenih (retko) ili potisnutih (često) visokih tonova. Ako nećete, ili uz zvučnicu niste dobili (kao kod Ortofona) odgovarajuću četkicu, možete je sami napraviti od *** MEKANE *** četkice za zube, naravno nove. Uzmite manju, dečiju verziju, u bilo kojoj apoteci. Polagano podignite ručicu i čvrsto je držite podugnutu levom rukom. Desnom polako i pažljivo podvucite četkicu ispod igle i to tako da vrhovi vlakana jedva i sasvim polagano dodiruju iglu. Nekoliko puta veoma polagano i pažljivo pocuite četkicu od straga ka vama, otpozadi ka napred. I to je to. Pazite, cena nervoze i nepažnje je jednaka ceni igle. 3. žISTITE LASERSKO OKNO NA CD-u Ako vam se događa da vaš CD nešto često "preskače", nemojte odmah padati u paniku - najčešći razlog zbog koga se to dešava je sloj prašine na sočivu lasera. Pažljivo otvorite kutiju sa UVUžENOM policom za ploču. Najčešće je dovoljno odstraniti samo spoljni omotač (U profil) kutije. Potražite sočivo, koje najčešće izgleda kao jedno malo, beličasto leće prečnika oko 3-4 mm. Na žalost, najčešće je i uvučeno. Da biste ga očistiti, treba vam jedna mekana i tanka četkica od prirodnih vlakana, kojom polako i pažljivo obirišite sočivo. Ako to nije moguće, pokušajte sa mlazom vazduha, ALI NIKAKO NEMOJTE DUVATI, jer biste nenamerno mogli ispljuvati sočivo (pazite, sočivo ne pripada bilo kojoj partiji, a moglo bi i da uzvrati karate udarcem :-))))))))))))))). Ako imate dete, onda ste na konju jer verovatno imate i klistir, idealan instrument za ovu nečasnu rabotu - upotrebite ga da odivate prašinu. Uredno zatvorite kutiju i ako je to bio vaš problem, sada ga ili nećete imati, ili će biti ograničen na felere po samim pločama. 4. žISTITE GLAVE I TRANSPORT NA KASETOFONIMA Nema tog transporta na kome se sakupljaju delići magnetnih traka, ma kako one dobre bile. Kada se zna da se procep(i) na glavama mere u mikronima, onda je jasno da ih povremeno treba čistiti. Koliko često, zavisi od niza faktora: koliko koristite kasetofon, kakve trake koristite, koliko su stare, kakvog su kvaliteta, itd. Kao neko opšte pravilo, uradite to nakon otslušanih pedesetak kaseta. Od pribora, treba vam alkohol (medicinski), obična vata i čačkalice, ako nemate štapiće sa vatom. Otvorite odeljak za trake, a ako je moguće, potpuno odstranite ukrasni poklopac. Glave bi trebale da vam budu lako pristupačne. Zamotajte vatu oko čačkalice, nakvasite je alkoholom i probno povucite po dlanu; alkohol ne sme da kapa sa vate (vlažna, ne mokra). Zatim glave očistite pokretima sa leva na desno, odnosno u istom smeru u kome se kreće i traka, nikako gore-dole. Počnite od glave za brisanje, koja je prva ulevo, i nastavite glavom ili glavama za snimanje i reprodukciju. Ponovite proces sve dok vata na čačkalici ne bude potpuno bela. Zatim celi proces ponovite sasvim suvom vatom, ako treba i dva puta - sve je u redu kada glave ostanu sjajne i ispolirane. Potrebno je da očistite i pogonsku osovinu (capstan) i pogonski točkić (tape roller). Za osovinu važe ista pravila kao i za glavu, ali ne i za točkić. On je od gume, a alkohol napada gumu; u njegovom slučaju, moraćete alkoholom nakvašenu vatu dodatno nakvastiti običnom vodom (kako biste dobili rastvor), osušiti odstranjivanjem viška tečnosti, pa tek onda primeniti. Problem je kako naterati točkić da se vrti kada nema kasete. Pipanjem ćete negde u gornjem desnom uglu pronaći jednu kukicu; to je senzor za prisustvo i vrstu kasete. Levom rukom ga potisnite, a zatim izdajte komadu PLAY, pošto ste prethodno uključili kasetofon. Stvar će se pokrenuti; pažljivo prinestite vatu IZA pogonske osovine, kako vam je točkić ne bi smotao oko osovine. Držite čvrsto, ali ne prejako; pogledajte vatu. Ako je crna/braon/siva, ponovite sve dok ne ostane bela. ******************************************************************* Opciono, nakon čišćenja, ne bi bilo loše da iskoristite priliku i demagnetizujete glave. Tim procesom se sa glava skida rezidualni polarizovani naboj koga idealno ne bi trebalo da bude. U tu svrhu možete upotrebiti posebne kasete, recimo TDK, ili daleko bolje, posebne demagnetizatore kao spoljne uređaje. Ovi drugi jesu bolji, ali su i retki jer su skupi, a pravljeni su za magnetofone. Poređenja radi, kaseta za demag. koju pravi TDK troši oko 50 mW za svoje polje, a moj Sony demagnetizer celih 60 W, tako da mi lepo vibrira u ruci. Ja ga istina imam zbog magnetofona, a ne kasetofona. ******************************************************************* 5. žISTITE POTENCIOMETRE Kada vam zakrče, odmah znate da imate problem. A svi oni, ma kako dobri, kad-tad zakrče. Još gore, umeju da izgube kontak, da ubace surove šumove u sistem i niz drugih bombona. Očigledno, treba ih očistiti. Imate dve mogućnosti. Prva je da odete u radio klub na Crvenom krstu i za DEM 10 kupite konzervu uvoznog nemačkog kontakt spreja (ima izbor, te za potove, te za kontakte, te za video, itd). To je elegantno rešenje. Druga je da isto to napravite sami. Treba vam otprilike pola malog prsta vazelina (bor vazelin iz tube, nema zamene), koji stavite u dobro opranu i osušenu bočicu od bilo kakvih kapi koja ima i pipetu. Potom dodajte isto toliko benzina (obavezno benzin, nikako alkohol ili, ne daj Bože, aceton). Potom dobro zatvorite bočicu i vežbajte desnicu ruku mućkanjem, ovaj put ne napred-nazad kao obično, nego gore-dole - i tako jedno 20 minuta. Dotle bi vazelin i benzin trebalo da se sastave u gustu, želatinastu masu. Otvorite kutiju uređaja i što je moguće više oslobodite pristup potenciometrima. Okrenite ih do kraja na jednu stranu i kroz otvore kapnite jednu veću ili dve manje kapi mase koju ste upravo napravili. Zatim okrenite potenciometar u potpunosti na drugu stranu i opet kanite rastvor. Zatim polako okrećite inkriminisani potenciometar sa jednog na drugi kraj bar 4-5 minuta. Ako sve bude kako treba, garantujem da TAJ potenciometar neće biti problem narednih bar 2-3 godine. Ako imate klizne potenciometre, postavite uređaj tako da oni budu u horizontalnom položaju, a sve ostalo postupite kao i za rotacione. Mogući problem su "zapečaćeni" potenciometri, tj. oni koji su sa svih strana na neki način zatvoreni. U njih prodreti je obično daleko teže, a katkada i potpuno nemoguće, onda kada su zaliveni. Na sreću, to su ređi tipovi u jeftinijoj robi. Recimo, tipičan rotacioni pot košta u Nemačkoj DEM 3-5, klizni isto toliko; dobar zatvoreni klizni (kao recimo na Kerting predpojačavaču) košta DEM 19, a profesionalni kvalitet DEM 40-44. Ili, dobar "Preh" rotacioni pot za oba kanala košta DEM 5-7, a ALPS zapečaćeni, sa 2+2 pota, celih DEM 45. Ukratko, na uređajima do kupovne cene od oko DEM 1.000, nemojte očekivati jako dobre potove. 6. EKSPERIMENTIŠITE SA LOKACIJOM ZVUžNIKA Prečesto se zvučnici stave na "najzgodnije" mesto, a maletene jedanko često se događa da baš to mesto predstavlja najlošiji izbor. Da ne biste razmišljali, odvojte par satu kada imate vremena i pokušajte da zvučnike razmestite. Setite se par zlatnih pravila. Prvo, visokotonac u kutiji idealno treba da bude na istoj visini kao i vaše uvo u pozi u kojoj slušate muziku. Podignite zvučnik na tu visinu, ako već nije na njoj. Drugo, malo kojem (ako ijednom) zvučniku prija da bude u uglu, blizu zida. Istina, ima zvučnika koji eksplicitno traže da budu poleđinom naslonjeni na zid, ali to nije isto kao i ugao. U uglu, uvek ćete dobiti hipertrofirani bas, koji će dalje biti užasno muljav i brljav. Probajte pa ćete se uveriti. Treće, svaki zvučnik traži da ima što manju dodirnu površinu sa podom. To znači da bi ih trebalo staviti na čvrste, inertne podloge ako su kutije manje, ako su veće, eventualno na štandove, a ako su namenjene samostalnom stajanju na podu, treba ih podići na špicaste oslonce, sa špicem ka podu. Ovim se smanjuju razne interakcije koje se javljaju između zvučnika i podloge. Najgore rešenje je kutija na kupovnom plakaru; nisam video kupovni plakar koji i sam od sebe nije vibrirao, a kada na to stavite zvučnik, eto vremena sporta i razonode. Ako baš mora da stoji na plakaru, stavite ispod zvučnika komad sunđera tako da je celo dno kutije na sunđeru. Razlika da ne verujete, od basa do srednjih tonova. žetvrto, posebno važi za rokere i (bljak!) repere - ne cedite iz zvučnika više basa nego što on ima zavrtanjem bas potenciometra do daske, plus "Loudness" taster. Najniža učestanost koju zvučnik i teorijski može žISTO da reprodukuje je njegova rezonantna učestanost. Kod manjih kutija, to je negde 85-65 Hz, kod srednjih 65-45 Hz, a velikih ide i do 20 Hz. Međutim, najčešće se događa da NAJMANJA dimenzija sobe, visina, širina ili dužina, sasvim svejedno, bude determinanta. Izmerite sobu i sami proračunajte največu moguću talasnu dužinu i eto vam odgovora dokle u vašoj sobi nisko bas može da ide - bez obzira na veličinu, kvalitet ili cenu kutije. Na primer, moje AR kutije mogu da se spuste do 40 Hz (-3 dB), ali ih moja soba reže na 56 Hz. Takođe uzmite u obzir da samo velike crkvene orgulje idu ispod 30 Hz, dok timpan ide do 37 Hz, bas bubanj do 49 Hz, a sve ostalo je od 55 Hz nagore. Mi najčešće brkamo pojmove žISTOĆE reprodukovanog basa sa GLASNOSTI; povećanjem glasnosti nećete dobiti veću čistotu. Ali, ako želite veću čistotu, pokušajte da razmestite nameštaj po sobi na drugačiji način, zajedno sa ili bez pomeranja kutija. Odvojte kutije sunđerom od podloge, a za podlogu izaberite nešto jako čvrsto. Kao referencu, podsećam vas na pesmu Lou Reed-a "Wild Side"; tu imate odličan "otpuštena žica" bas, plus sjajne "klizeće" ženske prateće vokale. Za dubinu, savetujem Bahove fuge i tokate na orguljama, strogo sa CD-a, a može i sa gramofona sa Stanton zvučnicama (najbolji bas u kosmosu i široj okolini). U drugom delu ćemo malo o poboljšanjima, ali uz izvesne (manje) investicije). Pozdrav, DVV
hi.fi.47 kenza,
(;> odusevljen Pioneer pojacavacima, sa izuzetkom stare SA (;> serije, koja Jel tu spada SA 750? Ako spada, ajde napisi svoje misljenje ;)
hi.fi.48 dveselinovic,
Podseti me malo o tom modelu - od kada je, osnovne osobine, itd. Ja sam mislio na staru, staru, staaaaaru seriju sa kraja sedamdesetih. Imao sam posla sa jednim manjim kvarom na jednom, tada najvećem, modelu, reda veličine 100+ W po kanalu. Mrcina je imala jedno 14-15 kila, a bio je urađen iznutra da je i Revox mogao pozavideti. Na primer, umesto potenciometara, tonske kontrole kao i balans i glasnost su koristili diskretne otpornike u tačno proračunatim koracima - skupo, ali najbolje moguće rešenje, vrlo, vrlo profesionalno. E da, Sugano-san je oduvek umeo da radi, samo kada ga puste (Sugano je njihov glavni inženjer za razvoj, a njegov tata inače u slobodnom vremenu pravi neke Koetsu zvučnice). Početkom 80-tih su i oni počeli da šaraju i svaštare, mada uvek imaju bar po dva-tri modela koji su ljudski urađeni. Pozdrav, DVV
hi.fi.49 dveselinovic,
Popravite zvuk svog Hi-Fi sistema Deo II - Male investicije Evo par stvari koje možete, a verujem i treba da uradite. Neke su lake za rad, neke su malo komplikovanije, ali se sve isplate mnogo više od nabavke novog sistema. 1. VEZE Kablovi koji se u ogromnom briju slučajeva koriste su najčešće veoma lošeg kvaliteta. Prvo, sramotno su tanki (malo bakra, mnogo izolacije i gume), i drugo, bakar koji se koristi je recimo lošiji od potrebnog. Radi se o svim kablovima, kako veznim između uređaja, tako posebno onim koji vezuju zvučnike za pojačavač. Noviji trendovi ka boljim vezama su noviji samo za najšire narodne mase; profesionalni segment to odavno zna i koristi. Da navedem primer samo firme Studer-Revox; ja sam kupovao njihove kablove još sredinom 70-tih, kada su koštali brat-bratu 5-6 puta više od običnih. No, zato su imali bar 2-3 puta više bakra, licne su bile boljeg kvaliteta, a konektori su i danas najbolji koje sam video a da nisu pozlaćeni ili "el perverzo" tipa. Danas se sve više koristi tzv. OFC kablaža. "OFC" je skraćenicaod "Oxygen Free Copper", ili bakra sa malim sadržajem kiseonika (koji se inače lako i slobodno vezuje za bakar, posebno u procesu elektrolize). Poređenja radi, cena najjeftinijih kablova sa ovom tehnologijom je 5-7 puta veća od standardnih (loših) kablova koje dobijate uz uređaje ili kupujete po samoposlugama u Nemačkoj i drugde. Investirajte u ovo - vredi svaku paru. Razlike su lako čujne, a mogu biti čak i drastične, ako ste do sada koristili zaista loše kablove. Dobićete daleko čistije srednje tonove i visoke tonove, mada vam na prvo slušanje može izgledati kao da ste izgubili bas. Niste ga izgubili, nego ste stekli ono što niste imali, pa se tonska slika izmenila, balans je drugačiji. Istina, jesam čuo neke Van der Hul kablove (najjeftinije, mislim) koji zaista jesu omekšali bas, ali mislim da to nije čest slučaj. Drugi jednako značajan segmen su kablovi za zvučnike. Tipični kablovi koji se isporučuju danas su obično s****e ili gore od toga. Ne zaboravite da se kablovi serijski nadovezuju na pojačavač, pa ako su loši, mogu da vam znatno pokvare faktor potiskivanja (damping factor). Najzad, uzmite da svaka licna provodi 1A struje (mada može i više, ali uz opasno greanje), iako je ovo samo načelna vrednost jer uz bolji kvalitet, može i više; tipičan kabl za zvučnike ima 10-12 licni, ergo, može da provede 10-12 A, odnosno jedva 100W u 4 Oma sa faznim pomerom od 45 stepeni. Bacite se u trošak i uzmite QED kablove, ili 79 ili 200 strand. Prvi košta oko Lstg 11 (DEM 27) za 10 m, a drugi oko Lstg 20 (DEM 37) za 10 m. Prodaju se na metar, pa niste vezani. Uzmite koliko vam treba, a trudite se da kablovi budu što kraći; zlatno pravilo - kabl uvek treba da bude što kraći. Probao sam mnoge kablove, od QED preko Monster do Van den Hul i tvrdim da je QED bezuslovno najbolji kompromis između cene i kvaliteta. Van den Hul jeste bolji, ali je bolji 20-25%, a košta 1.800% više. Hvala, ali ne hvala, volim Hi-Fi, ali mi od njega život još uvek ne zavisi. Manji ima 79 licni, a veći 200 licni. Uz gornju matematiku, ostaje vam ni malo lak zadatak da nađete pojačavač koji može u bilo kom režimu da isporuči toliku struju. Jedini problem je ako imate Harman-Kardon Citation XX, koji gura ravno 500 A (!!!) po kanalu u tranzijentima, ili Stax Mono reference, koji gura oko 250 A. Frka je ako su kablovi neposredno zalemljeni na skretnicu u zvučnoj kutiji. Onda lepo izvadite bas drajver, odlemite stari, sa gnušanjem ga odbacite kevi za peglu, i ubacite novi kabl. Ili da ubedite matorog da vam to uradi ("Ćale, radiš lemilicom k'o Kristijan Barnard skalpelom!"), pa kad zabrlja, da se ogrebete za neke pristojne zvučnike.:-)))))))))))))))))) 2. KONEKTORI Džaba vam dobri kablovi ako su ugrađeni konektori loši. Većinu RCA (Cinch) konektora je nepraktično menjati, mada nije nemoguće, iako jeste skupo ubacivati pozlaćene kontakte. No, zato su oni idiot konektori na federče za zvučnike odmah "adio ragazzi"; uglavnom se lako vade uz malo odlemljivanja. Na njihovo mesto ugradite konektore koji se šrafe i imaju utičnice za kleme od 4 mm. Zašto biste to radili? Pa iz istog razloga zbog koga treba da zamenite kabl na zvučniku, kvaliteta veze i struje. Idiot federi koje Japanci tako vole (jer su jeftini) koji pritiskaju ogoljenu žicu koju treba da ugurate u minijaturnu rupicu su sve sem dobrih kontakata. Ako to provede i celih 6-7 A, ja se odmah ubijem. Odnosno, provešće oni, ali loše, pa ćete umesto jakog tranzijenta timpana čuti slabi tranzijent doboša; umesto 9-10 A, preko njih će preći 5-7 A, a to je razlika između timpana i šerpice za supicu koju onaj na ploči tako frenetično udara. Pa onda umesto "Tako je govorio Zaratustra" imate "Tako je frfljao Zaratustra". U radio klubu na Crvenom krstu ima odličnih šraf veznika u crnoj i crvenoj boji i od 25 A, i od 50 A; cene su razumne, a kavlitet vrlo dobar. Onda malo lemilicom nakalajišete ogoljene delove QED kabla sa obe strane, pa ga dobro obmotate oko veznika, pa krvnički zašrafite i kao rezultat, imate odličnu vezu, sa više ampera nego što vaš pojačavač može da isporuči, sa daleko do osetno manjim serijskim otporom i sa definitivno čistijim i jačim, sigurnijim, pozitivnijim zvukom. Garant. 3. GRAMOFONSKI (RIAA) ULAZ Svaka zvučnica traži određeno opeterećenje na ulazu. To opterećenje se sastoji od određene impedanse, najčešće 47 KOoma, i nekog kapaciteta, koji se najčešće kreće u rasponu 250-450 pF. Tipičan ulaz ima 47 KOma sa 150-250 pF. Zvučnice najčešće reaguju na prevelike kapacitete blagim opadanjem visokih tonova, i obrnuto, na premale kapacitete reaguju blagim porastom visokih tonova. Vodite računa da to nije isto kao pomerite potenciometar; ovo je izobličenje, ni ne liči na pravilne oblike dodavanja putem potenciometara. Najveći broj zvučnica nije preterano osetljiva na ove efekte, mada je uvek dobro pročitati šta se traži. Neke, inače jako dobro zvučnice, kao recimo Ortofon modeli, jesu veoma osetljive; ako je ulazni kapacitet premali, one će naglo rasti 2-10 kHz, a potom će dosta brzo opsati po odzivu. Dakle, terminacija treba da bude ispravljena dodavanjem kondenzatora od 150 pF na ulaze, bilo gde sem na samoj zvučnici, odnosno ručki. Lemljenje na unutrašnjoj strani veznika na kutiji pojačavača je obično najefikasnije rešenje. Proverite zahteve vaše zvučnice, slobodno pretpostavite postojeće kapacitete kao 200-250 pF, pa ako vam treba još, dodajte ili dajte da vam se doda. Verujte, vredi. 4. IZMENA DELOVA U industriji se standardno koriste delovi sa tolerancijama od +/- 5-15% (5 za otpornike, do 15 za kondenzatore). Dalje, materijali od kojih su napravljeni ti delovi takođe spadaju u strogo ekonomsku klasu, što sve zajedno dovodi do uređaja napravljenih u strogo ekonomskoj klasi. U velikom broju slučajeva, nema posebnog smisla menjati delove, ali u nekima, i te kako ima. Na primer, uticaj otpornika na nivo šuma je odavno poznat i teorijski razrađen (odličan traktat u "NS Audo Handbook", NS Publications, 1980, st. 6-17). Dalje, uticaj tolerancija na preciznost izjednačavanja RIAA krive je i te kako veliki, kao i na usaglašenost svih tranzistora vezanih u diferencijalnu spregu (a to su maltene svi ulazi u savremenim uređajima). Konačno, odavno se zna da u nekim aplikacijama, kao recimo povratnim spregama, silver mica radi mnogo bolje od keramike, ali je zato dosta skupa, pa se trpa keramika. Dakle, zamena standardnih delova mnogo boljim (preciznijim i kvalitetnijim) ima smisla samo ako imate električnu šemu, iz koje je lako odrediti koje delove ima smisla menjati, a to su: sve povratne sprege u svim stepenima, svi ulazni otpornici i kondenzatori i svi elementi koji imaju veze sa diferencijalnim spregama. U masi gledano, to je sve zajedno 5-7% delova u celom pojačavaču, i to u najgorem slučaju. Cenovno, to ne bi trebalo da pređe cenu od DEM 12-30 za sve delove u nekom prosečnom slučaju, naravno, bez cene rada (pravi hajfilističar NIKADA ne računa ni svoj, a kamo li tuđi rad :-)))))))))))))) Da li se isplati? Po meni, da, isplati se, mada odmah napominjem da razlike ne moraju biti lako čujne odmah po uključenju. naravno, ja to sve sam ionako radim iz zadovoljstva, pa mi nije problem, ali me to čini atipičnim. Ipak, mislim da se u celini isplati; retki su danas loši projekti, ali padaju na štednji u broju i kvalitetu delova (a negde da uštede moraju). 5. POSTOLJA ZA ZVUžNIKE Po meni, apsolutno moranje. Nije normalno koliko dobro napravljena postolja izmene tonsku sliku u smislu pročišćavanja zvuka, od basa do srednjih tonova. Prosto "propevaju" kutije, od najmanjih do najvećih, od jeftinih do skupih, samo je pitanje koliko. Dobro postolje ima donju ploču od lima debelog bar 2 (još bolje 3) mm, tri ili četiri špicasta vrha koji je odvajaju od poda, cev prečnika 5-7 cm potrebne visine i istu ploču kao i donja na koju se stavljaju zvučne kutije. Cev je ispunjena peskom, pa svako postolje ima bar po 10 kg. No, zato je prilično inertno, odvaja zvučnik od poda i podiže ga na nivo uha. Najčešći efekti su pročišćavanje niskih i dela srednjih tonova (najčešće do granice rada niskotonca, što je i normalno, jer je on zavistan od kutije), nestanak ili osetno smanjivanje raznih "debalansa" koji su do tada postojali i u kontekstu lakše pomerljivosti i lociranja kutija sada kada imaju sopstvene oslonce kako treba, drastično povećanje ambijentnosti (proširenje stereo pozornice). Bez ikakvog preterivanja, to je kao da ste kupili nove, duplo skuplje zvučnike! I sve to za DEM 30-50 - pa ne možete reći da je to beslovesno skupo. ***************************************************************** Naravno, sve ovo bih vam savetovao u "paket aranžamnu", odnosno da uradite sve ovo zajedno. Po slobodnoj proceni, sve zajedno, pod uslovom da rešite doturanje QED kablova iz Engleske, bi vas koštalo nekih DEM 100-130, sa sve zamenom delova. To je daleko jeftinije od najjeftinije komponente koju imate, a efekti, posebno zajedno, su zaista veliki. Otprilike kao da ste sve zamenili sistemom koji košta bar duplo više. Problem je naravno u nabavci samo kablova, jer odlične delove možete kupiti i kod nas za 10-15% skuplje nego u Minhenu, sve sem kablova. Problem je i u radu, jer mnogi bi to hteli, ali ne umeju sami to da odrade, a ako nekom plate rad, onda se jednačina cene pomera. No, uzmite i da vas rad košta DEM 100-150; opet je to sve zajedno kao cena najjeftinije komponente u vašem sistemu, a za iste dobiti, opet se jako, jako isplati. Bar ja tako mislim. Pozdrav, DVV
hi.fi.50 dkuki,
> U drugom delu cemo malo o poboljsanjima, ali uz izvesne (manje) > investicije). Ovo je da covek ne poveruje. Svaka ti cas' DV. Ucimo, ucimo i oci su nam kao membrane bas-zvucnika iscitajuci ove retke. Poz DK P.S.: Kada ce, vise, taj II-deo ? (nestrpljivi)
hi.fi.51 sjocic,
║ 4. žISTITE GLAVE I TRANSPORT NA KASETOFONIMA ╚══════════════════════════════════════════════════ Kad smo već kod dekova, meni od skora jedan pravi probleme - naime ima običaj da gužva traku (ne da je uvlači, nego da je gužva po širini) i to samo određenih par traka, i samo na početku istih ?!? Ima traka koje NIKAKO ne gužva, ali ove jednostavno "ne trpi". U pitanju su TDK SA i SA-X i sve su 'eksploatisane' u istim uslovima, a dek je Technics RSB 965. Zna li neko u čemu je problem? sJOLE
hi.fi.52 sjocic,
║ Probao sam mnoge kablove, od QED preko Monster do Van den Hul i ║ tvrdim da je QED bezuslovno najbolji kompromis između cene i ║ kvaliteta. Van den Hul jeste bolji, ali je bolji 20-25%, a košta ╚══════════════════════════════════════════════════ Interesuje me tvoje mišljenje (DVV :) o kablovima "Monitor power cable studio line" s=2.5 mm^2 i kombinaciji sa Tannoy J95 zvučnicima (na šiljcima) u bi-wiring vezi sa Technics SU-V 570 pojačalom, i da li treba tu uopšte stavljati postolje? sJOLE
hi.fi.53 dveselinovic,
Po meni, to je moguće iz dva razloga (možda ima i drugih, ali ja sam stalno naletao na ova dva): ili su same trake sečene malkice van standarda, a dek jako dobro mehanički naštelovan, pa se buni zbog razlike, ili je transportna putanja trake u deku prljava, pa knap sečena traka malo klizi. Ako se to stalno dešava sa istim TIPOM trake, bez obzira na nivo korišćenosti (tj. da li je nova ili stara), onda vervotano treba malo preštelovati zatezni deo mehanizma (ili odustati od tog tipa trake). I meni se to dešavalo samo na nekoliko komada Sony Fe trake, tada i nikada više, pa sam zaključio da su krive same kasete, a ne dek. Technics RSB 965 je inače jako dobar dek, posebno sa aspekta mehanike; njega bih kupio bez razmišljanja da sam zainteresovan za tu klasu dekova. Pozdrav, DVV
hi.fi.54 dveselinovic,
Ovaj, khm, ja znam ponešto o svemu tome, ali ne mogu da se pohvalim da sam video celu svetsku produkciju. Od svega što spominješ, poznati su mi zvučnici i pojačavač. Zvučnici su po meni OK, ali pamtim i mnogo bolje Tannoy proizvode. Recimo ovako - ne bih trčao da ih zamenim, ali bih mic po mic počeo da sakupljam pare, pa za jedno 2-3 godinice ... Technics SU-V 570 me nije impresionirao, kao uostalom ni cela novija serija njihovih pojačavača. Možda sam ja nostalgičar, jer se sećam vremena kada su bili kudikamo bolji. Što se podizanja zvučnika na propisne štandove tiče, samo ovo da ti kažem - moji AR-ovi su namenjeni stajanju na podu, a ja sam ih podigao na štandove i sam Bog me ne bi naterao da ih vratim nazad na zemlju. Nisam još čuo zvučnik (sem JBL Professional serije) koji nije bolje zvučao na štandu nego na zemlji. Naravno, pošto su tvoji zvučnici već odvojeni od zemlje, razlika će za tebe biti manja nego za nekog drugog, ali ne sumnjaj da će je biti. Bar ja tako mislim, a jedini način da saznaš jeste da probaš (na žalost). Pozdrav, DVV
hi.fi.55 dveselinovic,
Pa trebalo bi da si i njega pokupio, ostavio sam ga pre tvog uključenja. Prvi deo je imao oko 16 Kb, a drugi oko 11 KB. Bre, ispisah juče 27 kB ASCII teksta za vas! Pa posle recite da vas ne volim, ceo dan mi ode na to.:-)))))))))))))))))))))))))) Pozdrav, DVV
hi.fi.56 lazarj,
Potrebna mi je okvirna procena vrednosti (u DM) sledecih komponenti: - gramofon Thorens TD-166 MkII + Ortofon VMS 30 - zvucnici Acoustic Research AR 18 BX - kasetofon Technics RS-B18 (ima i DBX) - risiver Pioneer SX 303L (snaga do 50W ?) ( DVV ? :) Pozdrav od vstan-a.
hi.fi.57 bulaja,
│Na primer, da ja sada kupujem zvucnike, uzeo bih neki AR ili JBL. └─── Q: sta mislis o B&W Acoustimass (valjda se tako zovu) ili nekim drugim koji rade na slicnom principu? A princip im je da se sistem sastoji od dve male kutijice u kojima su viskotonci i koje se kace negde visoko na zid, i od jednog (!) subwoofera koji je ogromna kutijetina i baci se negde na pod. Nemam nameru da skoro menjam svoj sistem (KEF jos radi:), ali jako mi se svidja ideja (pre svega zbog prakticnosti:). Pozdrav, Bulaja
hi.fi.58 dusan,
Alo DVV, kakvo imaš mišljenje o Infinity zvučnicima?
hi.fi.59 dr.grba,
>> │da nije malo skupo.ja sam nabavljo tdk 90min za 3dem. >> └─── >> Ne znam gde si ih nabavio, ali SA-90 ispred SKCa prodaju za 5 DEM. Cene u Segedinu, pre nedelju dana: TDK SF 90 min. 235 Ft. TDK SA 90 min. 250 Ft. TDK SA-X 90 min 280 Ft. 1 DEM = 54,80 Ft. To su one sa novim dizajnom kutije i omota, heat resistant. A BASF Chrome Extra 90 min. su 1,60 USD u free shop prodavnicama širom Mađarske.
hi.fi.60 kenza,
(;> Podseti me malo o tom modelu - od kada je, osnovne osobine, (;> itd. Ovaj moj (ceo stub) je iz '81. Za sve ostalo imam uputstvo i na engleskom, ali za pojacalo je samo na nemackom :(, a ja ne znam ni da ga beknem ( ustvari to znam, BEEE ;). Evo sta sam izvukao: " DIN,Sinusausgangsleistung bei 1 kHz (bei Aussteuerung beider Kanale) T.H.D. 1%, an 8 (oma ;) , 62 w pro kanal Gesamtklirrfaktor (20 bis 20.000 Hz, 8 (opet oma ;), von CD/VIDEO Sinus-Nennleistung ......nicht mehr als 0.05 % 50 w Ausgangsleistung pro kanal ......nicht mehr als 0.05 % Dampfungsfaktor(1000 Hz, 8 (oma ;))......50 Eingangsempfindlichkeit/Impedanz PHONO.............2.5 mV/50 K(oma ;) (kilo-oma) TUNER,CD/VIDEO,TAPE PLAY,ADAPTOR IN........150 mV/50 kilo-oma Ubersteuerungsfestigkeit der Phonoeingange ( T.H.D. 0.1% ,1000 Hz) PHONO 150 mV Ausgangsspanung TAPE,REC,ADAPTOR OUT.......................150 mV Lautsprecher...............................6 bis 16 (oma;) Frequentzgang PHONO (RIAA-Entzerrung).....20 bis 20000 Hz +/- 0.5 dB TUNER,CD/VIDEO,TAPE PLAY,ADAPTOR...10 bis 35 000 Hz +/- 1/3 dB Klangsteller BASS...........+/- 10 dB (100 Hz) TREBLE.........+/- 10 dB (10 000 Hz) Allgemeine daten Leistungsaufnahme.....350 W Gewicht (ohne Verpackung)...5.5 Kg Ajde neka neko ko se rzume kaze lepo sve ovo na srpskom, da ga ceo svet razume ;))
hi.fi.61 robert,
>> Nekoliko puta sam bio upitan koga od tih firmi cenim. Cenim Sony Šta misliš o Mission Cyrus II pojačalu?
hi.fi.62 ganta,
> - gramofon Thorens TD-166 MkII + Ortofon VMS 30 > - zvucnici Acoustic Research AR 18 BX > - kasetofon Technics RS-B18 (ima i DBX) > - risiver Pioneer SX 303L (snaga do 50W ?) Pošto sam stare cenovnike pobacao, evo ti neke cene, ali samo novijih modela: Thorens TD 166 VI/TP50/AT95E.............250 GBP VMS 30 se izgleda više ne proizvodi AR 18 isto RS_B18 oko 200, približno (po sadašnjim modelima) SX 303L ne proizvodi se, približan je SX 121 (39W)..........................200 GBP G.
hi.fi.63 dveselinovic,
Ništa, jednostavno zato što ga nikada nisam ni video, ni čuo. Ne volim a priorne izjave, pa ih zato ni sam ne dajem. Nema ljutiš, ali fer je fer. Pozdrav, DVV
hi.fi.64 dveselinovic,
Opa, Yotzo, i ti si ovde čitalaca? :-)))))))))))) A jesam pukao akonto tebe pre neki dan; uleti Princess u chat, a ja mrtav-hladan njoj "pozdravi Yotzu". Možeš misliti haosa.:-))))))) Tja, u 40-toj sam već beznadežno demode, passe, gauche.:-)))))))))) Oko subwoofer-a: i teorijski i praktično se može dokazati da jedan subwoofer nije dovoljan. Teorija oko mono zvuka niskih tonova usled disperzije po svih 360 stepeni je dokazano i empirijski pokazano netačna. Samim tim, ideja jednog subwoofer-a sa dva satelita mi se ne sviđa. Međutim, ideja da veoma niske tonove i fizički odvojiš od srednjih i visokih je bez sumnje veoma dobra, jer se tako dobrim razmeštajem malih kutija u veoma velikoj meri mogu ispraviti mane i nužni problemi oko disperzije. Mi to čujemo kao "širinu" stereo pozornice, a to nije šala. KEF je imao ovu ideju sa modelima 15 i 25 i po dve SB-XYZ (ne sećam se naziva, ako treba pogledaću) subwoofer kutije. To je već druga stvar, šteta jedino što su komponente bile osrednje, a u slučaju visokotonca čak i loše (iako je bio od metala). Ipak, kada jednom doguraš do "ozbiljnih" (ujedno i skupih) kutija, koje jako lepo basiraju jer su prilično velike, sve to ostavljaš onima kojima to treba. Da ti imaš KEF 105, ni ti o svemu tome ne bi razmišljao. Pozdrav, DVV
hi.fi.65 dveselinovic,
Veoma mešano. Imali su očajnih modela, a imali su i jako dobrih kutija. U načelu, kao firma mislim da su pali po kvalitetu negde iza 1984. godine, počeli su da valjaju skupe, ali jedva mediokritetne proizvode. Recimo ovako - ja bih jako, jako dobro poslušao Infinity proizvode pre nego što bih se rastao od tih para koje oni traže. A ne znam da li bi stigao do njih od AR-ova i JBL-ova. Pozdrav, DVV
hi.fi.66 dveselinovic,
Nemam vremena da ti prevodim, ali: - izem ti pojačavač za "6-16" omske zvučnike; - izem ti pojačavač od 60W težak 6 kg (da sam ga ja pravio, imao bi bar duplo više, samo bi dva trafoa imala više od 8 kg), - izem vam Technics svima od reda; i - tako vam i treba kad se lepite kao muve na lepak za pomodne proizvode, a u stvari ni ne znate šta kupujete. :-)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))) Malo šale, ali u svakoj šali i bar pola zbilje. Technics je postala čista provala i podvala od firme, ima već jedno 10-tak godina. Od njih bih kupio samo tjuner (što sam uredno i uradio - model ST-G 570L) i poneki kasetofon - i to je to. Pozdrav, DVV
hi.fi.67 dveselinovic,
Ganta u poruci 3.62 daje otprilike ono što bih ti i ja rekao. Kada te cene izmnožiš sa 2,7, dobićeš sve to u DEM, a toliko će to koštati i u nemačkoj, uz eventualne manje korekcije. No, to je to, nema spora. Pozdrav, DVV
hi.fi.68 dveselinovic,
Ima li zainteresovanih za časove teorije i prakse pojačavača snage, i naravno predpojačavača? Pozdrav, DVV
hi.fi.69 tales,
> 5. POSTOLJA ZA ZVUžNIKE > > Po meni, apsolutno moranje. Nije normalno koliko dobro > napravljena postolja izmene tonsku sliku u smislu pročišćavanja > zvuka, od basa do srednjih tonova. Prosto "propevaju" kutije, od > najmanjih do najvećih, od jeftinih do skupih, samo je pitanje > koliko. Dal' je do postolja ili nečeg drugog hteo bih da čujem mišljenje, jer nikako nisam zadovoljan zvukom iz BOSE AM-5 zvučnika. Priključio sam ih na sistem (pojačalo MARANTZ PM750 DC, kasetaši JVC KD-V33 i AIWA AD-F400, CD AIWA XC-555, tjuner HITACHI FT4500, gramofon HITACHI HT65S) umesto MARANTZ-ovih LD200 kutija jer su mi iste bile prevelike za sobu, ali razlika u zvuku je 'drastićna'. Da li vredi podizati zajednički deo kutija na postolje? Satelite sam već učvrstio na držače koji se mogu regulisati po visini (napravljeno od delova držača za tuš), ali nije dalo neko osetnije poboljšanje. Nekako mi se čini da sam uludo potrošio pare za ove zvučnike (AM-5), al' možda neko ima neke korisne sugestije? POZDRAV
hi.fi.70 sjocic,
║ Ako se to stalno dešava sa istim TIPOM trake, bez obzira na ║ nivo korišćenosti (tj. da li je nova ili stara), onda vervotano ║ treba malo ╚══════════════════════════════════════════════════ Ne, nikada se ne dešava sa novim trakama! ║ I meni se to dešavalo samo na nekoliko komada Sony Fe trake, ║ tada ╚══════════════════════════════════════════════════ Sa takvom trakom mi je prvi put i napravio s*anje ;( sJOLE
hi.fi.71 drpr,
-> Ima li zainteresovanih za časove teorije i prakse pojačavača Šo bi rekli engleži I'm all eyes :)) Veoma zainteresovan! cope
hi.fi.72 dveselinovic,
Držači za tuš su veoma originalna ideja, ali nisam siguran koliko su inertni, odnosno koliko, kako i gde rezoniraju. Dalje, veliko je pitanje lokacije zajedničkog dela, odnosno subwoofer-a (pretpostavljam da se o njemu radi, jer ne znam detalje tog sistema). žesto se plasira notorna glupost, čak i od strane proizvođača koji bi trebali da znaju za bolje, da je svejedno gde i kako ćeš staviti bas; to jednostavno nije tačno. On je JAKO osetljiv na lociranje upravo u smislu kvaliteta (ne i kvantiteta). Treće, pitanje je koliko je sve to dobro integrisano (bas i sateliti). Tu je niz proizvođača mizerno pao na ispitu, kao recimo KEF za satelitima 15 ili 25 i basom SW-20; bas je basirao, ali kvalitet zvuka je bio jako loš, sramota za KEF koji ipak nije bilo ko. Dakle, probaj da eksperimentišeš sa basom; razmeštaj ga na različite lokacije, da vidiš šta će da se desi. Isto važi i za satelite. Obavezno pokušaj da bas odvojiš od poda (ako to već nije urađeno), na primer, podmetanjem stiropora ili sunđera ispod njega (to nije bog zna šta, ali za probu je dosta). Lično nikada nisam voleo Bose kutije. Jeste da su efikasne, jeste da izdržavaju neverovatne snage, ali nisam video prikaz njihovih kutija u kojima ih je neko hvalio za kvalitet zvuka. Moje iskustvo sa njima se dobro uklapa u ovaj stav - mediokritetan zvuk za velike i prevelike pare. Pozdrav, DVV
hi.fi.73 dveselinovic,
Očigledno je da se problem svodi na kvalitet samih traka u kasetama, i da nema veze sa tvojim kasetofonom. Dakle, menjaj trake.:-))))))))))))))))))))))))))) Na sreću, jer je to mnogo lakše nego menjati kasetofon. Pozdrav, DVV
hi.fi.74 dveselinovic,
OK, što bi rekli Amerikanci: "Here goes nothing!" :-)))))))) Pozdrav, DVV
hi.fi.75 robert,
>> Nema ljutiš, ali fer je fer. Ma nema frke, ako ti se gleda i sluša, ima ga kod mene :). A ako hoćeš podatke o njemu, mogu da ih prekucam iz knjižice.
hi.fi.76 mirkot,
Hteo bih da vam opisem jedan zanimljiv dogadjaj. Kod jednog prijatelja sam presnimavao neke ploce sa klasicnom muzikom (oprema je bila: gramofon Lenco L450, pojacalo Musical Fidelity B200, kasetofon Denon ???90 (tada drugi model odozgo)). Po zavrsenom snimanju smo preslusavali traku (TDK SA-X90) i sa zaprepascenjem smo culi jos neke zvukove koji nisu bili brujanje akusticke povratne sprege ili zujanje transformatora. Culi su se fantomski ljudski glasovi, cak su se u tihim pasazima mogle razabrati citave reci. Posle malo analiziranja smo shvatili da je za vreme snimanja bio podignut poklopac gramofona, i da su se vibracije nasih glasova prenele preko (prilicno velikog) poklopca na sklop kuciste-rucka-igla-ploca. Moram da napomenem da za vreme snimanja nismo razgovarali glasnije nego normalno. Snimanje smo ponovili sa spustenim poklopcem i sve je bilo u redu. I jos jedna zanimljivost. Firma Lenco ima svajcarsko poreklo. Taj isti Lenco L450 koji je kupljen ovde u FREE SHOP-u sam video 1989. godine u Pragu u njihovoj robnoj kuci, samo pod nazivom TESLA. To je njihova drzavna firma, nesto kao nasa EI. Sok je bio veci kada sam po nekim malim praskim radnjama sa elektronskim komponentama nasao i ostatak Lenco-ve serije gramofona (takodje pod imenom TESLA), sa sve rezervnim delovima i ruckama za samogradnju. Ako se secate Lenco-vih gramofona iz tog toba (bili su na Sajmu tehnike i kostali su oko 1000 DEM) sigurno ste zapamtili jedan model sa kucistem od masivnog drveta i potpuno pljosnatom crnom ruckom, sirine oko 2,5 cm. Izgledao je vrhunski, i sve do tog leta u Pragu sam se pitao od kog je materijala izradjena ta rucka. Tipovao sam na kevlar i slicne egzoticne materijale, a ispostavilo se da je to obican pertinaks sa izvedena cetiri voda celom duzinom rucke, do prikljucka za glavu, i ofarban u crno.
hi.fi.77 dgavrilovic,
> Ako baš mora da stoji na plakaru, stavite ispod zvučnika komad > sunđera tako da je celo dno kutije na sunđeru. Razlika da ne > verujete, od basa do srednjih tonova. Kao prvo, svaka čast na prilogu. Kao drugo, ovo sa sunđerom sigurno da popravlja stvar, ali mnogo je bolje upotrebiti gumene čepove, one velike od 4 - 5 cm u prečniku, mislim da se upotrebljavaju za staklene balone. Pre rata ih je držala Sava u Knez Mihailovoj. žepovi se stavljaju tačno ispod čvorišta koja ne osciluju a obeležena su na donjim pločama nekih kutija. Ako ih nema, pampure treba jednostavno staviti tamo gde bi stajali točkići, da ih kutija kojim slučajem poseduje. Uspeh je zagarantovan.
hi.fi.78 niklaus,
> Bre, ispisah juče 27 kB ASCII teksta za vas! Pa posle recite da > vas ne volim, ceo dan mi ode na to.:-)))))))))))))))))))))))))) Pohvala za žrtve... Možda se isplati... Pa se neko od nas (ti valjda) zaposli u nekoj kompaniji za proizvodnju alterna- tivne (novi dizajni i šminke) HI-FI opreme. (:niklaus:) P.S. Keep up the good work!
hi.fi.79 dveselinovic,
Ha, ha! Klasičan slučaj kada gramofon/kabl/RIAA ulaz na pojačavaču sakuplja radio talase. Nije to tako retko niti čudno kao o ti misliš. Rešenja: 1. Premestiti gramofon, pomeriti kablove; 2. Povećati ulazni kapacitet za 100, ili za 150, ili za 200 pF; 3. Smanjiti ulaznu impedansu RIAA ulaza; 4. Ugraditi feritnu kapljucu na svaki kanal; 5. Ugraditi RC low pass filter na gramofonski ulaz. Izaberi voljeno rešenje. Pozdrav, DVV
hi.fi.80 dveselinovic,
Teorija pojačavača - I deo Pojačavač snage ima naizgled jednostavan zadatak - on treba da pojača ulazni signal, najčešće reda veličine 1V, za osređen broj puta i pošalje tako pojačan signal zvučnicima. Pri tom, u idealnom slučaju, pojačavač bi trebao da ima nulta izobličenja. U praksi, sve to je lepo i fino - još samo da bude i moguće. A nije moguće iz niza razloga. Pojačavač snage bi trebao da pojača ulazni signal i naponski i strujno. Primera radi, ako je tipičan ulaz 1V u 47 kOma, struja (V/R) je 0,02 mA. Ako pretpostavimo, primera radi, da pojačavač treba da ima snagu od 50W/8 Oma, naponski pojačanje treba da iznosi 20:1, a strujno pojačanje (50W/8 Oma = 28,3V/8 = 3,53A) treba da iznosi 118.000:1. Nije ovo ništa strašno, tranzistori "vole" da pojačavaju struju, a "nisu mnogo sretni" sa pojačanjem napona. Očigledno, pojačavač snage treba da se sastoji iz dva dela - naponskog i strujnog pojačavača. I zaista, ova postavka se koristi do danas, u ovoj ili onoj formi. Ovo je međutim komplikovanje stvari, a to je uvek poseban problem kada se uhvatimo u koštac sa izobličenjima. Jedan stepen se nekako i reši, ali ovde em imamo više stepeni, što podrazumeva i usaglaŠavanje između njih, em treba da svedemo izobličenja celine na minimum, uprkos razlikama u režimu rada pojedinačnih stepena. Rekli smo da idelan pojačavač nema izobličenja; pošto ideala nema, svaki pojačavač ima makar mala izobličenja, kojih se treba na neki način rešiti, i to tako da ne pokvare zvuk i ne pobrkaju računicu osnovne funkcije. Ta korekcija se vrši tzv. negativnom povratnom spregom (negative feedback), mada postoje i druge tehnike, kao recimo pozitivna sprega (positive feedforward). Međutim, negativna povratna sprega je daleko najkorišćeniji oblik popravljanja grešaka. Princip rada, VEOMA uprošćeno gledano, se svodi na vraćanje jednog dela izlaznog signala u kontra fazi nazad na ulaz, čime se smanjuje pojačanje ukupnog pojačavača, ali se smanjuju i izobličenja (pošto je povratni signal u kontra fazi, on potire deo ulaznog signala). Iz ovoga jasno sledi da je pojačanje jednog pojačavača jednako pojačanju u otvorenoj petlji (odnosno, bez ikakve negativne povratne sprege) minus signal povratne sprege. Na primer, ako pojačavač bez reakcije pojačava sa 200:1, pa vratimo 1/10 signala nazad na ulaz, pojačanje u zatvorenoj petlji (sa povratnom spregom) će iznositi 200/10=20:1. Međutim, izobličenja će se takođe smanjiti za deset puta, a izlazna impedansa pojačavača (damping factor) će se takođe smanjiti za isti faktor. Za momenat ćemo se posvetiti faktoru kompenzacije (damping factor), jer se malo shvata o čemu se radi, a veoma je važna stvar u pitanju. Da bi pojačavač mogao uredno da isporuči traženi napon i struju u zvučnik, njegova izlazna impedansa mora da bude mnogo manja od ulazne impedanse zvučnika (pravilo koje je inače opštevažeće, uvek i svuda). Radi se o standardima opšte funkcije prenosa, koji i inače važe. Teorijski, transferna funkcija je utoliko bolja što je izlazna impedansa prvog stepena manja, a ulazna impedansa drugog stepena veća. U praksi, to nije baš tako, jer se pojavljuje čitav niz problema, kao na primer kapacitativnost veza i kablova, a u ekstremnijim slučajevima, može se desiti da pojačavač snage počne da pojačava radio signal. U praksi, EMPIRIJSKI je dokazano da iznad faktora kompenzacije od 26 dB (tj. 20:1) čovek više ne čuje razlike. Međutim, ovaj faktor treba da važi 20Hz...20KHz, a ne na samo jednoj učestanosti, obično ispod 1 KHz. Lično smatram da ništa ne smeta da taj faktor bude i veći, ali na stranu to, on mora da važi za najmanju radnu impedansu pojačavača. Naime, ako se on navede kao 40 (a treba po pravilu reći 40:1) za 8 Oma, znači da je izlazna impedansa pojačavač 40 puta manja od ulazne impedanse zvučnika. Ergo, ona iznosi 8:40=0,2 Oma. Odatle lako izračunavamo da za 4 Oma, ovaj faktor iznosi (4:0,2) 20:1; za 3 Oma, on je već sumnjivo mali, svega 15:1. * * * Ova objašnjenja su bila nužna kako bi neke postavke bile jasne čitaocu. Sada idemo redom po kriterijumima. 1. POJAžAVAž TREBA DA BUDE LINEARAN U žUJNOM OPSEGU DO NIVOA KOJI SE NALAZI ISPOD PRAGA žUJNOSTI. To znači da odziv učestanosti u opsegu 20Hz-20KHz treba da ima što manje odstupanje od idealnog. 2. POJAžAVAž TREBA DA PREDSTAVLJA žIST NAPONSKI IZVOR. Drugim rečima, on treba da isporučuje XX Volti napona u sve što se zove zvučnik (naravno, u granicama razuma). To znači, u našem primeru, 20 Vrms u 8 i u 4 Oma, tj. 50W/8 Oma i 100W/4 Oma. 3. POJAžAVAž TREBA DA BUDE NEOSTELJIV ILI ŠTO MANJE OSETLJIV NA RAZLIžITA OPTEREĆENJA. Zvučnik je sve sem čiste impedanse; tu su kablovi, elektroliti i induktori po skretnicama, navoji na magnetima zvučnika i ko zna šta još. Dalje, impedansa zvučnika se navodi kao "X Oma", a ona nije prava linija, već je *UVEK* manje ili više kriva, sa velikim amplitudama. Tipično, zvučnik ima impedansu u rasponu 3-36 i više Oma, pri čemu vrh postiže na rezonantnoj učestanosti samog zvučnika (dakle, u bas regionu). Usled kapacitativnih i induktivnih elemenata, zvučnik demonstrira i fazne pomere; to su situacije kada je za potreban signal nužno isporučiti više struje i/ili napona usled ludovanja zvučnika. Fazni pomeri se kreću od veoma malih (+/- 15 stepeni - retko čisto opterećenje), preko uslovnog proseka sa +/- 35-45 stepeni, čak i do +/- 60 stepeni. To znači da pojačavač mora da isporuči mnogo veće struje od nominalnih samo da bi održao nominalni izlazni napon; za 60 stepeni faznog pomera, to "više" je ravno duplo više. Ergo, ako se radi o zvučniku od 4 Oma, to znači da u stvarnosti pojačavač treba da radi i u 2 Oma (!!!). To je razlika između teorije i života. 4. POJAžAVAž TREBA DA BUDE INHERENTNO LINEARAN, KAKO BI KORISTIO ŠTO MANJI STEPEN NEGATIVNE REAKCIJE. Ovo je druga rak-rana japanskih uređaja. Naime, negativna rekacija zaista smanjuje izobličenja, ali se postavlja pitanje KOLIžINE te reakcije za date performanse. Do njih se može doći: a) pravljenjem inherentno linearnog pojačavača, koji će negativnu reakciju koristiti samo da dopunski ispegla stvari, ili b) pravljenjem kakvog-takvog pojačavača, kome se naknadno da veoma velika negativna reakcija kako bi se postigle željene performanse. Očigledno je da je prva koncepcija daleko bolja, ali ju je i daleko teže postići (treba mnogo više rada). Negativna reakcija po svojoj prirodi ima fazno kašnjenje, jer joj treba neko vreme da sa izlaza dođe do ulaza. Kada stigne, ona faktički ispravlja pogrešan deo signala, usled vremena potrošenog za vraćanje na ulaz. Očigledno je dakle da je mnogo bolje napraviti takav pojačavač koji će i bez nje biti prilično čist, pa će reakciju koristiti samo da dodatno ispegla stvari. Dalje, oslanjanje na preteranu reakciju dovodi do pojave posebne vrste izobličenja poznatog pod imenom Tranzijenta Intermodulacija ili TIM (Matti Otala, IEEE Transactions 1975, etc.). Radi se o pojavi zasićenja i prekomernih izobličenja u pojedinim stepenima u intervalu dok do njih ne dođe negativna reakcija. Mi to čujemo kao tvrd, metalan zvuk, bez ikakvog života, a u ekstremnim slučajevima, kao neku vrstu krčanja. Istraživanjem se došlo do stava da pojačavač bez ikakve reakcije treba da radi ispod i iznad čujnog opsega (kao i niz drugih stvari, ali to je već debela tehnika); jedino tako mu se ne može dogoditi da uđe u zasićenje u čujnom posegu sve do granice radnih režima, kada se od njega traži više od onoga za šta je projektovan (tada svaki pojačavač poludi, bez izuzetaka). 5. POJAžAVAž TREBA DA UNOSI MINIMUM FAZNIH POMERA U SIGNAL. Zato što ni jedan pojačavač nema idealnu prenosnu funkciju, svaki će uneti fazne pomere u signal. To znači da će se na izlazu u nekoj meri izmeniti sinhronizacija signala u odnosu na ulaz. Poznato je iz empirije da je uslovna granica čujnosti faznih pomera u granicama +/- 15 stepeni. Odmah napominjem da se radi o empiriji koja je koristila najbolje što postoji od tehnike; dakle, u praksi, ovo će biti nešto više, oko +/- 20 stepeni. 6. POJAžAVAž MORA DA BUDE BEZUSLOVNO STABILAN. To znači da ne bi smeo da počne da oscilira (tj. da dođe do neželjnih interakcija) sa bilo kakvim opterećenjem u nominalnim granicama rada koje odredi projektant. I ovo se vrti oko stepena i načina primene negativne reakcije, ali i hlađenja (termalni problemi), preskočnih izobličenja (crossover distorsion, fazno kašnjenje do koga dolazi kada se N tranzistor isključi, a P tranzistor se ne uključi na vreme, itd). 7. IDEALNO, NEGATIVNA REAKCIJA BI TREBALO DA BUDE JEDNAKA I ZA NAIZMENIžNU, I ZA JEDNOSMERNU KOMPONENTU SIGNALA. Igra sa različitim nivoima reakcije može dovesti do problema, mada je tačno i to da se uspešno mogu koristiti i različite vrednosti, tipično manja za naizmeničnu i daleko veća za jednosmernu komponentu signala. I to vam je prvi deo. U drugom delu ću skicirati kriterijume projektovanja jednog praktičnog pojačavača imajući sve navedeno u vidu. Ako sam preterao sa tehnikom ili teorijom, recite mi odmah, da ne gubimo vreme. Trudio sam se da približim problematiku nestručnjaku, pa neka se inženjeri ne ljute kao ranije. Ipak je ovo forum za šire krugove, pa molim inženjere da pomognu oko objašnjavanja i pojašnjavanja pojmova. Pozdrav, DVV, The Amplifier Nut
hi.fi.81 dveselinovic,
Ovo shvatam kao poziv; toplo se zahvaljujem i radu ću ga prihvatiti čim se dokopam malo slobodnog vremena. Još ako imaš i CD, pa da ponesem referentne diskove .... Pozdrav, DVV
hi.fi.82 dveselinovic,
Slažem se da čepovi mogu da odrade; međutim, oni ne rešavaju problem prevelike blizine dna kutije do "poda" odnosno podloge, gde će opet biti interakcije, istina mnogo manje. Sunđer opet upija zvuk, pa ako je dovoljno debeo i sa zvučnikom na njemu, onda možeš smatrati da si eliminisao donji deo kutije analogno gluvoj sobi. Ha, pa nije ni čiča lud! :-)))))))))))))))))))) Pozdrav, DVV
hi.fi.83 dveselinovic,
Hvala, ali nema potrebe za pohvalama, ja stvarno uživam u ovome. Znanje koje ću ljubomorno čuvati za sebe mi ne treba, to je isto kao da ga ni nema. I'm keeping up the good work, and I'm getting better all the time, baby! Pogledaj samo prvi deo za pojačavače.:-)))))))))))))))))))))) Pozdrav, DVV The Amp Terminator
hi.fi.84 dkuki,
> Pa trebalo bi da si i njega pokupio, ostavio sam ga pre tvog > ukljucenja. Prvi deo je imao oko 16 Kb, a drugi oko 11 KB. Nadam se da u medjuvremenu neces poslati neko dodatno upustvo o odrzavanju. Pitanja: kojim redom i na kom odstojanju poredjati uredjaje, da li je za svaki potreban stalak, da li se neki mogu poredjati jedan na drugi, da li i u tome postoji neki standard, preporuka? Ovde ubrajam: dek, tjuner, pojacavac, predpojacavac, CD, gramofon, ekvilajzer i ostale sitnije uredjaje. Poz DK P.S.: Cekamo 5. deo, DV ! :)
hi.fi.85 dveselinovic,
Stalci su bitni za zvučnike. Od ostalih uređaja, gramofon i CD su osetljivi na vibracije, pa i njih treba staviti na stabilne i inertne površine. Gramofon je dodatno podložan akustičkoj povratnoj sprezi, tj. zvuk iz zvučnika se vraća nazad do gramofona i tu se treperenjem ručice pretvara i dodatni ali neželjeni signal. Zato bi bilo dobro da kada pustiš ploču, zatvoriš poklopac. Dobro bi bilo da je gramofon na nekoj osnovi od recimo betona (znam da nije lako naći je u sred sobe), ili na nekoj masivnoj polici kojoj zvučnici budu sa strana (manje direktnog zvuka). Naravno, bilo bi dobro da je vešanje gramofona dobro rešeno, što u ekonomskoj klasi nikada nije slučaj, a i kutija (ona spoljna) bi trebalo da je teška kako bi bila inertna (opet, zbog cene, ništa od toga do veoma skupe klase). Ima toga kao pleve. Pozdrav, DVV
hi.fi.86 dveselinovic,
Teorija pojačavača - II deo Izobličenja i tako to Trebalo bi posvetiti malo vremena objašnjavanju nekih pojmova u vezi izobličenja; iskustvo me je naučilo da neshvatljivo veliki broj ljudi voli da navodi ove podatke, a u osnovi nema pojma o čemu je reč. U pojačavačima snage, i drugim audio pojačavačima, postoji nekoliko vrsta izobličenja. Pođimo redom. HARMONIJSKA IZOBLIžENJA Svaki ton koji mi čujemo se sastoji od osnovnog tona i njegovih harmonika. Harmonici su zapravo po nivou (amplitudi) smanjeni osnovni tonovi na 2, 3, 4, 5, 6 i 7 puta osnovna učestanost. Teorijski, svaki ton ima bezbroj harmonika, ali se u praksi razmatraju samo drugi i treći, jer je četvrti po nivou već toliko potisnut da je najčešće potpuni prekriven drugim tonovima ili harmonicima (tzv. masking effect). Na primer, bas ton od 100 Hz (kao osnovni ton, on je "prvi harmonik") ima drugi harmonik na (100x2) 200 Hz, treći na (100x3) 300 Hz, itd. Osnovni ton određuje glasnost ukupnog zvuka, a harmonici određuju boju tona. Zvuk bez harmonika ne postoji kao prirodni zvuk, već samo kao laboratorijski test signal. Amplituda, raspored i izobličenja harmonika su i te kako čujni ljudskom uhu, pa je stoga bitno da pojačavač veoma verno reprodukuje i harmonike. Empirijski je dokazano da ljudsko uvo ne čuje harminijska izobličenja ispod nivoa od 1,2%, a na tom nivou čuju samo izuzetni sluhisti, kao recimo klavir štimeri. Dakle, ne budite zaslepljeni izobličenjima "Made in Japan" kao: < 0,001%, jer su to čiste besmislice. Jedan interesantan detalj: ljudsko uvo ne voli izobličenja NEPARNIH (3, 5, 7, itd) harmonika, a veoma voli izobličenja parnih harmonika (2, 4, 6, itd). Ovo je nekoliko puta empirijski dokazivano puštanjem čistog zvuka i istog zvuka sa namerno izbličenim ovim ili onim harmonicima; opredeljenje slušalaca je bez izuzetaka od tri izvora uvek bilo naklonjeno zvuku sa izobličenim parnim harmonicima. Cevni pojačavači mahom izobličuju parne harmonike, dok tranzistorski izobličuju neparne; eto objašnjenja zaŠto cevi imaju dobar zvuk, a tranzistori lošiji. Naravno, kod dobro napravljenog uređaja, ta razlika je maltene nikakva, jer istina ne zavisi od izvora. DIN norme jedine maksimiraju dozvoljen prag izobličenja na 1%. INTERMODULACIONA IZOBLIžENJA Ova vrsta izobličenja nastaje kada se dva tona koji realno postoje u pojačavaču izmešaju na neželjen način i usled te interakcije proizvedu treći ton, koji realno ne postoji u signalu. Najčešće se pomešaju neki bas ton i ton na viŠim učestanostima; na primer, ako se ton od 60 Hz pomeša sa tonom od 7000 Hz u odnosu 4:1 (tj. 60 Hz ima 4 puta veću amplitudu od 7000 Hz), moguće je dobiti ili ton od 7060 Hz i/ili ton od 6940 Hz, uz sve harmonike kao da se radi o tonu u signalu. Ovo mešanje se odnosi i na same harmonike, tj. na ovaj način se mogu mešati samo harmonici, a ne i osnovni tonovi. Ljudsko uho je veoma osetljivo na ovu vrstu izobličenja, a prema empirijskim istraživanjima, prag čujnosti je već 0,3%. Jedini standard za merenje je SMPTE (Society of Motion Picture and Television Engineers), koji koristi navedene tonove i odnose iz gornjeg primera. DIN norme nemaju standard za ovo. TRANZIJENTNA INTERMODULACIONA IZOBLIžENJA (TIM) Ovo su u osnovi intermodulaciona izobličenja, ali je njihov uzrok sasvim drugačiji. Ona ne nastaju kroz inherentne nelinearnosti pojačavača, pa nisu stalna; naprotiv, ova vrsta izobličenja se javlja samo povremeno, odnosno pod određenim uslovima. Ona nastaje kada se neki stepen u pojačavaču zasiti i to samo u intervalu dok se deo signala sa izlaza ne vrati nazad na ulaz u vidu negativne reakcije. U tom intervalu, pojačavač se nalazi u stanju "ludovanja", kada pre svega dosta jako intermodulira. IEC (International Electronics Committee) ima standarde merenja za ovu vrstu izobličenja, ali se radi o konsultativnom odboru, pa ti standardi nisu obavezujući. Otac ove forme izobličenja, tj. čovek koji is je konstatovao i najviše uradio da se ovaj problem reši je finski profesor Dr Matti Otala (kasnije glavni inženjer u firmi Harman-Kardon - !). Kriterijumi čujnosti su isto kao i za intermod. izobličenja. Subjektivno, efektim TIM-a su rezak, metalan zvuk, plitkost ili nedostatak dubine zvuka, a u ekstremnim slučajevima, i veoma reski tonovi koji očigledno nemaju veze sa izvorom. Ovaj problem se rešava projektovanjem pojačavača tako da i bez negativne reakcije ceo čujni opseg bude što bolje reprodukovan; time se dobija efekat da reakcija samo dodatno ispravlja već prilično čist zvuk, a ne da pojačavač zavisi od nje za iole čist zvuk. FAZNA IZOBLIžENJA Idealno, pojačavač bi trebao da isporuči izlazni signal bez ikakvih promena u vremenskim sekvencama sastavnih delova ulaznog signala. U praksi, ovo jednostavno nije moguće, jer ma kako dobro neko kolo bilo, nikada ne može biti savršeno. Fazna izobličenja se čak ni ne navode u 99% specifikacija, kako zbog toga što ni jedan standard na svetu nema kriterijume za merenje, tako i zbog, u 99% slučajeva, loših karakteristika koje bi morale da budu navedene. Empirijski je dokazano da ljudsko uvo čuje fazne pomere od +/- 20 stepeni, a ima ljudi koji čuju i +/- 15 stepeni. Subjektivno, ovo se percipira kao bistrina, jasnoća zvuka na višim i visokim tonovima (ovo zbog toga što fazna izobličenja rastu sa porastom učestanosti, mala su namnjim, a veća na višim učestanostima). Način izbegavanja faznih izobličenja jeste da se napravi pojačavač sa što širim opsegom pre svega u otvorenoj petlji; ovo je dokazao Otala još 1973. godine. ODZIV UžESTANOSTI I ODZIV SNAGE Najčešće se proizvođači vezuju za odziv učestanosti (frequency response). To je jednostavno propusni opseg pojačavača na maloj snazi, najčešće sa 1W izlaza. Definiše se kao +/- x dB, 20Hz-20KHz. Odziv snage (power bandwidth) je praktično isto to, ali pri punoj nominalnoj snazi ( u našem slučaju, 50W/8 Oma). Zdrav razum nalaže da će propusni opseg pri punoj snazi biti daleko uži nego pri maloj snazi; samo će radno opterećenje veoma bitno uticati na ovaj faktor (tj. impedansa zvučnika; u veću impedansu, ovaj opseg će biti širi, u manju će biti uži). Međutim, čak i kada ga navedu, proizvođači neretko NE navedu uslove pri kojima je izmeren odziv snage, odnosno nivo izobličenja. Nije svejedno da li se radi o 0,1% ili 3% izobličenja; jasno je da je prvi slučaj daleko bolji. Po definiciji, opseg se meri na -3 dB tačkama, odnosno na tačkama na kojima pojačavač daje POLOVINU nominalne snage. DIN norme zahtevaju nivo od 3% za ovaj podataka, IEC norme preporučuju 1%. Otala je još 1973. godine predlagao 1%, danas već predlaže 0,3% za *SVA* a ne samo harmonijska izobličenja (kao realni prag čujnosti). Oba faktora opadaju brzinom od 6 dB/oktavi; to znači da na duplo većoj učestanosti, njihov nivo opada brzinom od 6 dB ili pada na polovinu u prvom slučaju, odnosno na četvrtinu u drugom slučaju. Na primer, ako je odziv učestanosti naveden kao "20Hz-20KHz +/-0,1 dB", na 40 KHz to će biti -0,25dB, na 80 KHz -0,5 dB, na 160 KHz - 1 dB i na 320 KHz -3 dB. Ako je recimo odziv snage deklarisan kao "10Hz-65 KHz" bez tolerancija, pretpostavite da se radi o -3 dB na ekstremima za 3% izobličenja. To znači da će na te dve tačke pojačavač imati polovinu nominalne snage. Ali, to ujedno znači i da će na 20 Hz on davati (-1 dB) 26% manje od maksimuma; ako tu daje nominalnu snagu, kako proizvođač ne bi lagao, onda će na recimo 1 KHz davati ne 50, već 26% više snage, ili 61W. Nema većih problema sa postizanjem jako širokih opsega odziva na malim snagama, ali zato ima ogromnih problema sa odzivom pri punoj snazi. No, zato to proizvođači i vole da prećute. SLEW RATE LIMITING "Slew rate" (doslovno: brzina ševrdanja, klaćenja) označava sposobnost pojačavača da prati i verno pojačava promene ulaznog signala. Jedinica mere je X V/uS (volti po mikrosekundi), a ujedno je mera brzine pojačavača. Naime, ako ulazni signal počne da se menja jako brzo, brže nego što izlazni signal može da se prilagodi promenama, jasno je da će pojačavač početi da kvari signal. U principu, smatra se da je dovoljno da brzina pojačavača bude jednaka nominalnom naponu na izlazu; dakle, za 50W/8 Oma, što je 28,3V vršne vrednosti, brzina bi trebala da bude 28,3 V/uS; tada bi se moglo reći da pojačavač neće imati problema sa TIM-om usled ograničenja brzine rada. Nije neki poseban problem postići i daleko veće brzine, ali, ali - pitanje je gde i kako. Naime, nama treba brzina UKUPNOG pojačavača, od ulaza do izlaza, a ne samo ulaznog stepena kao što to japanska industrija voli da navede. Otud Japancima onako sumanute brojke (reda veličine 200+ V/us), koje nemaju veze sa celinom pojačavača. Naime, velika brzina ulaznog stepena ne garantuje da do problema neće doći u drugim stepenima, a kada se navede brojka za ulaz-izlaz, onda ona obuhvata sve i jedini je realan kriterijum. Na žalost, nema standarda i nema preporuka, pa svako može da napiše šta hoće. * * * U trećem delu ćemo postaviti kriterijume projektovanja jednog pojačavača koji će zadovoljiti sve navedene uslove u prva dva dela. Pozdrav, DVV
hi.fi.87 dveselinovic,
Teorija pojačavača - III deo Kriterijumi projekta 1. POJAžAVAž NE SME DA IMA IZOBLIžENJA VEĆA OD 0,2% Nema svrhe nečujno činiti još nečujnijim, jer ćemo neizbežno početi da silujemo stvari. Sva klasična izobličenja, harmonijsko i intermodulaciono, moraju se nalaziti ispod nivoa praga čujnosti, tj. ispod nivoa od 0,3%. Zato je uzeta vrednost od 0,2%. 2. POJAžAVAž *NE SME* IMATI TIM IZOBLIžENJA POD BILO KOJIM USLOVIMA Ovo ćemo postići projektovanjem širokopojasnog pojačavača čiji odziv će u zatvorenoj petlji biti *ŠIRI* od odziva predpojačavača. Time ćemo izbeći bilo kakvu mogućnost preopterećenja ulaznih stepena. Širok opseg odziva će ujedno dovesti do malih faznih pomera i do eliminacije TIM-a, alo i do velike brzine odziva. Dalje, ako usvojimo stav da do TIM-a može doći ne samo sabiranjem, već i oduzimanjem signala na veoma visokim učestanostima (na primer, 30 i 40 KHz mogu proizvesti komponentu na 40-30=10 KHz), izobličenja i na tako visokim učestanostima moraju biti veoma mala, posebno kada se pouzdano zna i lako dokazuje da će upravo tamo pre doći do veoma velikih izobličenja davno pre ulaska u zasićenje. Drugim rečima, pojačavač može veoma jako da intermodulira a da ne uđe u kliping (kao drastični oblik prezasićenja). Shodno tome, pomenuta brojka od 60 KHz mora da se nađe u opsegu pod uslovom da su sva izobličenja i tu manja ili jednaka ciljnim od 0,2%. Najzad, ako znamo da prekomerno oslanjanje na povratnu spregu takođe dovodi do pojave TIM-a, moramo koristiti malu povratnu spregu, a to znači da naš pojačavač mora biti inherentno "čist", odnosno da mora imati mala izobličenja i bez ukupne reakcije. Do nedavno korišćene reakcije od 60 dB (1000:1) su besmisao; pojačavač se može napraviti i sa ukupnom reakcijom od 20 dB (10:1), pa i manje (ko baš hoće, može i bez ikakve povratne sprege, a la Threshold, Kelvin Labs, itd, ali to je već komplikovano i skupo, pa zato i nepraktično). Konačno, ne smemo zaboraviti da je čist pojačavač onaj u čijem ukupnom izobličenju svi mehanizmi izobličavanja jednako doprinose; jedino tako je moguće da po svojoj prirodi neselktivna povratna sprega ravnomerno popravi sve probleme za datu vrednost. U suprotnom, mogli bismo doći u situaciju da popravljajući jedno čak kvarimo drugo (na primer, popravim harmonijska izobličenja, pa u tom procesu uvedem TIM u celu stvar). 3. POJAžAVAž NE SME IMATI FAZNA IZOBLIžENJA VEĆA OD 10 STEPENI Ovo ćemo postići projektovanjem pojačavača tako da i u otvorenoj petlji ima odziv bar dva puta veći od gornje granice čujnog opsega. To znači da bez ikakve reakcije, pojačavač mora imati odziv do bar 40 KHz, a poželjno je i više. Dalje, fazna korekcija se ne sme oslanjati isključivo na povratnu spregu; ona može služiti samo za dopunsko pročišćavanje, a ne za suštinski posao. To znači da naš pojačavač mora biti izuzetno širokopojasan; pored projekta same elektronike, moraju se uzeti u obzir i razni drugi faktori, kao što je napajanje, filtriranje raznih smetnji (kao što su recimo radio talasi na 500+ KHz, što je već uveliko opseg AM radija). 4. POJAžAVAž NE SME IMATI PRELAZNA (CROSSOVER) IZOBLIžENJA Krajem šezdesetih, Gaugherty i Granger su em,pirijski pokazali da je ljudsko uvo dosta osetljivo na nesavršenosti pojačavača oko nultog izlaznog signala. Ovaj fenomen je vezan za pojačavače koji koriste klasu B i komplementarne NPN/PNP tranzistore. Postoji jedan momenat u reprodukciji sinusoide kada N tranzistor prestaje sa radom a P tranzistor počinje sa radom. Idealno, ta dva momenta su savršeno sinhronizovana; u praksi, oni NIKADA nisu sinhronizovani. Pošto u klasi A svaki tranzistor provodi svo vreme, ovaj problem se ne postavlja. Međutim, klasa A je nepraktična upravo zato što u sa malim signalima troši jako mnogo struje kao da radi sa punom snagom, što zahteva daleko skuplje i obilnije resurse. Srpski rečeno, to je mnogo skupo za iole ozbiljnije snage. Klasa B opet provodi samo onoliko koliko treba, a kada nema signala, ne provodi; dakle, daleko je ekonomičnija i lakša za rad. U praksi, pre svega zbog prelaznih izobličenja, ne postoji čista klasa B, već sve radi u klasi AB. To znači da se sve podesi tako da i kada nema signala, izlazni tranzistori ipak provode neku struju. Time se drastično smanjuje nivo prelaznih izobličenja, ali se ne eliminiše. E, sada u igru ulazi drugi fenomen, a to je činjenica da je uvo osetljivije na ovaj problem pri malim nego pri velikim snagama (odnosno nivoima glasnosti). To znači da se ovom problemu valja posvetiti na isti način. Rešenje je da se pojačavač prebaci u čistu klasu A do relativno većih nivoa snage, ali da za velike snage i dalje radi u klasi AB. Pitanje sada je gde je ta granica. Na žalost, nju određuju zvučne kutije, odnosno njihova efikasnost. No, ako uzmemo prosečno efikasne zvučnike (recimo, 87 dB/1W/1m), prosečni ambijent ("prosečna" soba, "prosečni" nivo ambijentne buke, "prosečnu" dinamiku muzike, itd), možemo zaključiti da će "prosečna" snaga da se kreće u opsegu 0,5-2W izlazne snage; sa 2W, zvučnici već daju 90 dB na 1 m, što je već prilično glasno (mama traži oklagiju, tata puni pištolj mrmljajući nešto o četeresprvoj i domaćim izdajnicima), odnosno 87 dB na 2 m. Dakle, ostavićemo po strani industriju Hi-Fi-ja, koja se zadovoljava sa 25-45 mA struje mirovanja i gurnućemo naš pojačavač na nivoe od recimo 200-300 mA. Sa 300 mA, pojačavač će raditi u čistoj klasi A do 2,9W u 4 Oma ili 5,8W u 8 Oma. To znači da ćete u svega 1-5% vremena slušanja izaći iz klase A uz pretpostavljene "prosečne" uslove. Lukavo, a? Istina, i vaš pojačavač će se zdravo grejati; cena ovog luksuza su skuplji i veći hladnjaci, skuplji i jači izlazni traznistori i bolje napajanje. To nas dovodi do ... 5. POJAžAVAž MORA BITI BEZUSLOVNO STABILAN I NEOSETLJIV NA OPTEREĆENJA Bezuslovna stabilnost se postiže dobrim dimenzionisanjem svih blokova pojačavača i upotrebom male ukupne reakcije (jer je onda malo verovatno da će pojačavač biti destabilisan nekim signalom sa kojim ne može da izađe na kraj i u otvorenoj petlji). To znači da ni pod kojim uslovima ne sme da se dogodi da naš pojačavač počne da oscilira bilo gde (u ili van čujnog opsega). Drugi aspekt je izbegavanje zaobilazećih (bypass) i veznih (bootstrap) kondenzatora u električnoj šemi. Ovim se obezbeđuje gotovo momentalno vraćanje u normalni režim rada za slučajeve preopterećenja, a delimično se rešava i problem naglih izmena nivoa jednosmerne komponente, što opet dovodi do izrazito asmitrečnog klipovanja (odsecanja vrhova sinusoide usled preopterećenja). Sve kompenzacije treba raditi lokalno, tj. na svakom stepenu pojedinačno. Neosetljivost na opterećenja znači da će idealno davati isti napon na izlazu u sve zvučnike 4-16 Oma, sa pretpostavljenim faznim pomerom od 60 stepeni u najgorem slučaju. To se inače zove "idealan naponski izvor". U praksi, to nzači da naš primer treba da isporuči 20 Vrms u 8 i 4 Oma; ako je fazni pomer zvučnika 60 stepeni, to znači da će biti potrebna duplo veća snaga nego u čist otpor od 4 Oma, odnosno da je to ekvivalentno impedansi zvučnika od 2 Oma. prostom matematikom dobijamo sledeće vrednosti: 50W/8 Oma = 20 Vrms 20 Vrms = 50 W 8 Oma, potrebna struja 3,52 A (vršno) = 100 W 4 Oma, potrebna struja 7,05 A (vršno) = 200 W 2 Oma, potrebna struja 14,10 A (vršno) Za prve dve vrednosti i kojekako, ali ona treća je već paprena, ne zato što je nemoguća, već zato što papreno košta. Sem toga, ovde je navedena vrednost za sinusne (rms = Root Mean Square) režime, što je praksi neprimereno, jer pod punim gasom nema ni žileta mesta za bilo kakvu dinamiku, odnosno nagle i kratkotrajne poraste nivoa signala. Dakle, treba biti realan i zadovoljiti se strujom od 14 Ampera u *IMPULSNOM*, a ne trajnom režimu. I to je papren zahtev, ali je već mnogo primereniji stvarnom životu, mada odudara od teorijskog ideala. To podrazumeva velikodušne izvore napajanja (tj. veliki trafo, velike elektrolite), dobro dimenzionisane izlazne stepene (tj. jake izlazne tranzistore) i naravno odgovarajuće hlađenje. Ako ste spremni da odrešite kesu, onda to ovde učinite. Na sreću, postoji niz veoma dobrih izlaznih tranzistora koji su već dovoljno jeftini da nije problem vezati više parova serijski/paralelno na izlaz pojačavača. Na primer, odličan izbor su Texas Instruments BD 249 (npn) i 250 (pnp) tranzistori, u plastičnom pakovanju, sa izvanrednim karakteristikama (o tome više kasnije). Komadno, koštaju po DEM 2,5; ergo, paralelno/serijski vezana dva para po kanalu koštaju (8x2,5) DEM 20. U praksi, treba naći uparene tranzistore, pa je to malo skuplje, ali nije više od DEM 35-40. Svaki tranzistor disipira po 125W trajno, pa imate veoma dobro dimenzionisane izlazne stepene za pojačavač od 50W kada na svaki kanal vežete po dva para. * * * Kome do sada nije dojadilo, neka sačeka sledeći nastavak.:-))) Pozdrav, DVV
hi.fi.88 mirkot,
> Ha, ha! Klasican slucaj kada gramofon/kabl/RIAA ulaz na pojacavacu > sakuplja radio talase. Nije to tako retko niti cudno kao o ti mislis. He, He! Nisi pazljivo procitao poruku. Nije gramofon sakupljao RADIO talase, vec ZVUCNE talase nasih glasova. Razgovetno su se culi delovi razgovora koji su mogli pripadati samo nama.
hi.fi.89 predrag,
>> Sta mislis o Mission Cyrus II pojacalu? Evo ukaratko: 3 INTEGRALNA pojacala :audiolab 8000 a, creek cas 4140 i tvoj cyrus two (ali sa spoljnim napajanjem PSX power supply) su se borila u Engleskoj za primat najboljih u svojoj klasi CENA. Njihovi testovi su objavljivani u engleskoj jos 1985-86 i bili su kontraverzni tj. nije se znalo ko je najbolji. Tek 1988 dosli su na test u casopis "the absolute sound" koji testira samo najbolje na svetu i one uredjaje koji su izuzetni a malo kostaju prema kvalitetu (citaj kostaju na primer 500 dolara a zvuce kao oni od 1000 $ I VEOMA SU RETKI ali zato interesantni za nas). Po njihovom testu od 3 pojacala najbolji je bio Creek 4140, pa Missio. Ukratko Mision cirus ii je imao 3 mane: - nedostatak da artikulise detalje. To se najvise primecuje na pasazima koji su tihi kada se gube detalji i zvik pocinje za gubi toplinu i postaje pomalo metalan. - slaba definicija basova izpod 100 Hz. Nisu precizni. Ustanovili su da je to zato sto ima izrazito pojacane gornje basove tj. one iznad 100 Hz pa to nadjaca one ispod i tako se izgubi definicija. - nedostatak da izrazi velicinu, telo i fokus od instrumenata. Na primer klavir i sav prostor oko njega smanjuje, ako se slusa neki orketstar ili hor izgledaju u prostoru manji nego to jesu. Power supplu pojacava ti snagu pojacala za oko 20 %. Inace bolji od sva 3 pojacala su Creek 4040 i Naim NAIT i ako su jefitiji (4040 je bolji od 4140 i ako je ovaj skuplji). Da zakljucim ako bi od ova 5 pojacala trebao da izaberes onda bi izabrao Creek 4040. Moze se cak reci da su ova 5 pojacala najbolja od SVIH engleskih INTEGRALNIH pojacala u klasi cena (ne znam cene u Engleskoj ali list price je oko 500-600 $ u Americi) . Da i naglasim i to da razne japanske firme tipa technisc,Sony Trio itd,. ne mogu da se mere sa ovim pojacalima jer su losiji (uporedjujuci one u istoj klasi cena ali ima par izuzetaka npr. Pioneer A 88 X). Zapravo ova 5 pojacala su najbolji na svetu u toj klasi cena i zvuce kao mnogo skuplja pojacala (ima jos par americkih pojacala koji su u toj klasi i par egleskih (Rotel ra 840 bx,, ) i moze se reci da kada bi kupovao neko pojacalo za 500 $ samo oni dolaze u obzir jer sva ostala pojacala od 500 $ ( i sluplji) je bacanje para. I evo malog dodatka: u Absolute soundu testirani su july 1991 pojacalo Misio Cirus 1 i zvucnike mision cyrus 781: pojacalo - velike bas instrumeti npr trombon malo im umanjuje dubinu basova (predopstavljaju da najverovatni phono-gramafonski ulaz ne daje dovoljno jak i cist signal i da je problem u phono ulazu) - kod instrumenta sa izrazito visokim tonovima malo ih izidize i naglasava tako da malo prelazi u metalni zvuk i tako tonalni balans pomera ka visokim tonovima. - ima izrazito cist zvuk i prostornost zvuka je odlicna i ide dobro u dubinu. - ono sto je izvanredno je prikazivanje detalja. Upareni pojacalo i zvucnik odlicno se slazu mada i dalje ostaju male mane : malo je bas svetliji i visoki su malo izdignuti. Kupovinom nekog jeftinog gramofona tipa Rega ili Lin Axis ima se veoma dobar sistem u rangu od 2000 $. ps: iznosio sam samo mane (ostalo je dobro) ali nek te to ne zabrinjava jer su uporedjenja u odnosu na najbolje stvari na svetu. I najskuplje i najbolje stvari na svetu imaju mane npr. apogee ima slabije visoke, Magneplanari nemaju najdublje basove, Infinity Reference MK V zvuci hladno itd.. pp od: P
hi.fi.90 dr.grba,
>> ...A ne znam da li bi stigao do njih od AR-ova i JBL-ova... Ovo ti nije prvi put da pominješ AR i JBL u istom kontekstu, pa postavljam pitanje: koliko su dotični uporedivi? Naime u mom (skromnom!) audiofilskom iskustvu sam stekao potpuno komplementarne stavove prema AR kutijama i JBL-u. Dok je AR po svim mogućim kriterijumima jednog smrtnika (bez osciloskopa, molim) prozor u koncertnu dvoranu (mogao sam tačno prstom da pokažem gde ko sedi u orkestru (: ), savršeni prenosilac zvuka, dotle sam JBL uvek doživljavao kao spravu za češkanje jetre po diskotekama, zvonki i neuništivi uređaj za reprodukciju sintetičkog zvuka... A poslednji put sam se u ovo uverio kad sam na istoj Sony liniji (ne znam model komponenti, ali pretpojačalo, pojačalo snage, tjuner i CD player su koštali 9500 DEM) testirao Betovena sa CD-a preko JBL kutija (2500 DEM par) i Dynaudio piramida (3500 par)... JBL jednostavno nije mogao da razluči skokove u dinamici, kojih je Treća simfonija puna... To prosto nije razlika u slušanju, već razlika u doživljaju... A propos Dynaudio zvučnika, koji u mom iskustvu ostaju u trajnom sećanju, šta bi DVV mogao da nam kaže o navodnoj potrebi da prilikom konstrukcije kutije svi vrhovi membrana (oni koji se oslanjaju na kalem) dođu u istu ravan? I kakvi su to elektrodinamički zvučnici, kod kojih navodni atribut nije bitan? P.S. DVV, ti ovde postade guru.... Nećeš se tako lako izvući, kako stvari stoje (((: ---> Isuse, kak je to glasno!
hi.fi.91 lazarj,
> U svoje vreme, tokom 70-tih, i kod nas je Marantz bio pojam. >Medjutim, nekako sa padom kvaliteta i problemima, i kod nas se srozava >njihov imidz i danas se nalazi tamo gde i treba da bude, u nekoj DVV-u dezinformatoru jedan :-))) Marantz je evo vec 10 godina ZAKON za CD. Zna se redosled - Marantz (Philips) pa ostali. Sve ostalo je uglavnom kazna za usi, pocevsi od free-shop Sony-ja pa nadalje. vsta.
hi.fi.92 dveselinovic,
Ovako. Dobih jednu dobronamernu poruku da sam se malo naluupao negde u napisima o pojačavačima. Ne usuđujem se čan ni da se izvinim, jer i sam znam da je to gotovo sigurno moralo da se desi. Naime, žurim da odradim sve to dok sam još na odmoru, jer posle do naredne godine nema šanse da smognem vremena. A sad, ko juri, taj hoće i da se oklizne, pa kad ljokne ... Elem, molim sve čitaoce da mi skrenu pažnju na greške koje bez ikakve sumnje promiču, jer radim tempom 18-20 KB dnevno, a trudim se da ne zastranim u tehnici (ako već nisam). Neprofesionalce molim da napise shvate krajnje uslovno, kao neki mali neobavezni vodič, koji je možda malo prebrzo napisan, pa ima i grešaka. Profesionalce molim da me isprave kada lupim. E, tako. Idemo dalje. Pozdrav i otpozdrav, DVV
hi.fi.93 dveselinovic,
pardon! Onda imaš slučaj mikrofonije. Opet, blago tebi, ja ako to hoću moram da kupim mikrofon.:-)))))))))))))))) Pozdrav, DVV P.S. To se zove INTEGRATED TURNTABLE - gramofon i mikrofon za iste pare.
hi.fi.94 dveselinovic,
Znaš, u kontekstu zvučnika, mislim da nema smisla tvrditi da je firma A(R) bolja ili gora od firme J(B)L. To su dve sasvim drugačije tehnologije, kompresiona "protiv" refleksa. Meni lično je sasvim svejedno koja je tehnika u pitanju, mene zanima samo rezultat. I dan-danas ne mogu da prežalim JBL modele 110 i 112, to su bile fenomenalne kutije, pa nek' kaže ko šta hoće. A AR jeste dobar, ali recimo, AR nema profesionalnih proizvoda, a JBL drži banku sa svojim studio monitorima. Drugim rečima, kupi šta ti uhu (i šlajpiku) godi. Pozdrav, DVV
hi.fi.95 dveselinovic,
Marantz zakon za CD? Idi bogati! U klasi do DEM 1.500, banku drži Philips 852 i njegova Marantz verzija (zaboravih njihovu oznaku). U najvišoj klasi, Wadia je bog, a Marantza nigde nema. A za narod, Marantz može da bude pojam. Moj mali Sony mene sasvim zadovoljava, nemam nameru da ga menjam. A naravno da znam da ima i bolje, ali tu razliku treba doplatiti. Pozdrav, DVV
hi.fi.96 kenza,
(;> Sve ostalo je uglavnom kazna za usi, pocevsi od free-shop (;> Sony-ja pa nadalje. Imam jednog prijatelja koji se interesuje posebno za cd player-e i u njih se razume,koji kaze da su sve serije Sony-ja od 190 do 390 neka niza klasa Japanaca, odnosno da su cak i medju Japancima medju losijima. Kaze da od svih njih vredi jedino CDP 990 ES, i da nisu losi i ostali koji imaju oznaku 'ES'.To im je kao neka posebna serija, sta ti ja znam.... :) p.s. V, jeste li? ;)
hi.fi.97 robert,
>> ps: iznosio sam samo mane (ostalo je dobro) ali nek te to ne >> zabrinjava Hvala na ovom iscrpnom prikazu :) i, ne, ne zabrinjavaju me mane jer sam potpuno zadovoljan pojačalom :). Ionako nikad nisam slušao "najbolje" pa da sad znam za te razlike a onako kako mi, prosečni ljudi slušamo muziku, nema šanse da se primete te finese :).
hi.fi.98 drpr,
-> Ako sam preterao sa tehnikom ili teorijom, recite mi odmah, -> da ne gubimo vreme. Trudio sam se da približim problematiku -> nestručnjaku, pa neka se inženjeri ne ljute kao ranije. Ipak -> je ovo forum za šire krugove, pa molim inženjere da pomognu -> oko Ja sam budući inžinjer sada početnik :)) Elem za mene je sve ok i mislim da ovako treba da ostane. Taman ako kod caje padne sinteza kresnem ovaj uvod a zatim "...a sad primena na konkretnoj sintezi na jedan pojačavač..." :))) cope PS Sa uživanjem sam pročitao dva puta predhodni deo :). Ima bre da prodajem ovaj kurs kao skriptu na ETF-u :)))) 50-50 od dobiti je ok. ? ;))) cope
hi.fi.99 bbaja,
DVV svaka cast na prilozima. Puno sam naucio. Keep on goin'
hi.fi.100 dveselinovic,
Teorija pojačavača - IV deo Vreme je da pustimo i Gospoda Boga da kaže svoje. Bog se zove Matti Otala, Finac je, a u svetu se pojavio 1973. godine u časopisu IEEE (jaaaaako cenjenom, i sa pravom), gde je u jednom članku sa koautorom Jan Lohstrohom, prikazao rezultate svojih istraživanja u laboratorijama PHILIPS-a i postavio kriterijume savremenih audio pojačavača snage. U tom članku je definisao pojam TIM-a, naveo neke mehanizme stvaranja ovih izobličenja i naveo kako izbeći niz problema koji postoje u pojačavačima. Sve to je zaokružio priloženom šemom jednog audio pojačavača. Taj pojačavač je naknadno ušao u proizvodnju, jer je norveška firma "Electrocompaniet" otkupila licencu. Fabrika za proizvodnju je inače bila locirana u Škotskoj, što objašnjava brzinu kojom su Englezi prihvatili ovaj model. Interesantno je primetiti da je ovaj pojačavač bio prodavan po nimalo skromnoj ceni od Lstg 600. Takođe je interesantno da ni jedna druga evolutivna varijanta iste firme nikada nije doživela ni deo aplauza kao ovaj model. Izvod koji navodim je deo ukupnog članka; ja ga naravno imam celog, pa ako ima interesovanja, mogu ga preneti celog, zajedno sa šemom, koja je rađena u OrCAD 4.0 (uzgred, to sam već jednom ovde uradio, ali kao ZIP datoteku). Ko hoće još dalje u "full contact", mogu da pokažem poslednji primerak štampane pločice koji mi je zaostao u kući, pa skinite štampu (mada bih je i sam danas bolje uradio nego onda). Na pločici je predviđeno mesto i za zaštitu (dve vrste - jednostavnija i kompleksnija), koja nedostaje na šematskom prikazu. Pločica je projektovana tako da se kratkim odstojnicima montira direktno na hladnjak, pa se dužina žica do i sa tranzistora snage svodi na svega 2-3 cm, a toliko otprilike treba i sa izlaza do konektora za zvučnik. I Bog reče: " ... Projekat pojačavača Osnovna filozofija projketa je: 1. Prvo, da se obezbedi potrebna linearnost na visokim učestanostima u otvorenoj petlji upotrebom velike lokalne reakcije u svim stepenima pojačavača. Ovim se smanjuje potreba za velikom ukupnom reakcijom, dok se istovremeno povećava granična učestanost pojačavača u otvorenoj petlji; 2. Izlazni stepeni imaju kolektore povezane na masu kako bi se proširio njihov odziv i linearnost; 3. Koristi se naponska pobuda izlaznih i pobudnih stepena da bi se tranzistori naterali u režim u kome će im granična učestanost biti skoro Ft umesto F (što je uobičajeno u slučaju strujne pobude) i da bi se minimizirali efekti nelinearnosti; 4. Koristi se samo lokalna kompenzacija da bi se kompenzovali polovi transferne funkcije sve do 1 MHz. Ovo za rezultat ima bezuslovno stabilan pojačavač; 5. Koristi se konfiguracija koja radi od 0 Hz i koja ima jednake vrednosti reakcije i za jednosmerne i za naizmeniče komponente signala. Ovim se eliminiše uobičajeni problem pomeranja jednosmerne komponente, koji može izazvati veliki asimterični kliping tranzijenata; 6. Svi stepeni koriste potpuno simetrične konfiguracije bez zaobilazećih ili veznih kondenzatora. Time se znatno poboljšavaju granice zasićenja i klipovanja pojačavača, omogućava da vraćanje u normalan rad bude momentalno i izbegava se problem dinamičkog pomeranja jednosmerne komponente, kako je to već čest slučaj kod tržišnih proizvoda. Štaviše, ovako se poboljšava linearnost na visokim učestanostima, gde su parni harmonici obično glavni izvor problema; i 7. Svi stepeni rade u čistoj klasi A osim izlaznih tranzistora, koji rade u klasi AB sa velikom strujom mirovanja, koja omogućava da najveći deo signala bude propušten u klasi A. Ovim se u potpunosti eliminišu prelazna izobličenja, kao i asimetrije u vrlo kritičnim režimima malih snaga. ..." Negde krajem 70-tih, Otala je postao glavni inženjer za razvoj firme Harman-Kardon. Ova firma je i dotle važila kao jedna od vrhunskih, u istoj ligi kao i Threshold, Kelvin Labs, SAE, itd. Tako recimo danas njihov model Citation XIV, porizvođen 1972-1975, donosi oko $ 2.000, iako je nov koštao oko $ 500 (istina, i ti dolari su vredeli više). U krugovima zaluđenika, smatra se jednim od najboljih tranzistorskih pojačavača koji su ikada napravljeni. Ne znam da li je to tako, ali znam da zaista lepo svira i dan- danas, tj. pre dve godine kada sam ga ja čuo. 1975. godine, H/K izbacuje model Citation XV. Taj je bio mala revolucija jer je lansirao i u praksi prikazao da se od pojačavača očekuju velike struje u datim momentima. To je prvi model koji je ikada naveo niz parametara koji su kasnije postali standard, kao što su: fazni pomer 20Hz-20KHz, Slew Rate, impulsna struja, itd. Prvi rezultati Otalinog rada u H/K se ogledaju u seriji PM. Ona svetlost dana sagledava početkom 80-tih. Od tada pa do sada, dva modela su ostala zapisana. Prvi je model PM350, nominalno 35W po kanalu u 8 Oma, koji se pojavio 1986. Ostao je zapamćen po stvarno izuzetnom kvalitetu zvuka za zaista razumne pare, mada jeste bio skup za svoju klasu (tj. za iste pare, Japanci su davali bar duplo veću snagu, 11.295 dugmića više, metre, itd). Ovo je model koji je utro put ideji da i jeftin(iji) proizvod masovnog proizvođača može da pobrka poneki račun proizvođačima veoma skupih i kvalitetnih uređaja. Danas se to isto događa sa modelima kao što su Marantz SE serija ili Pionirova SA-300/400 serija. Ali, zna se ko je bio prvi. Drugi model je PM6500, 70W po kanalu, koji se pojavio oko 1989. godine. I taj model je odlično svirao, daleko bolje od proseka svoje cene, a njegovih 70W se u praksi pokazalo kao tuđih duplo više. Naime, na poleđini ovog modela postoji jedan preklopnik, kojim se pojačavač prilagođava opterećenju ("8-4 Ohms"). U jednom položaju, pojačavač daje pun napon i dosta struje, ali u ono što se realno može očekivati od 8 omskih zvučnika; u drugom slučaju, broj vati se smanjuje (tj. izlazni napon je manji), ali se radikalno povećava količina struje koju pojačavač može da isporuči. Prema nekim testovima, u impulsnim režimima moguće je dobiti čak i preko 30A po kanalu. Danas H/K koristi pojam koji su uveli u praksu, dat skraćenicom "HCC" (High Current Capability). To označava sposobnost pojačavača da impulsno isporuči ogromne struje, što znači da čak i kada se radi o veoma gadnom i "prljavom" opterećenju, neće biti problema sa snagom. Novija verzija model PM6500 (zaboravih oznaku) impulsno daje čak 60A, a veći model i 80A. Što se negativne reakcije tiče, još je stari model PM350 koristio svega 14 dB (5:1) ukupne negativne reakcije, što je najniža brojka u svetu serijske proizvodnje, a veoma je malo čak i basnoslovno skupih uređaja koji time mogu da se pohvale, mada treba reći da ima uređaja koji rade bez ikakve ukupne negativne reakcije (na primer, novija Threshold Stasis serija). Stari PM350 je imao brzinu od 60 V/uS (ulaz-izlaz, tj. ceo uređaj, a ne samo ulazni stepen). Što je najlepše, njegova električna šema je relativno jednostavna, bez prevelikih komplikacija, ali sa jako puno razmišljanja u njoj. Ja kao slučajno imam tu šemu, već sam je kao ZIP fajl poslao, ali ako treba, poslaću je opet. Pre nekih 3-4 godine, jedan drugar i ja smo napravili repliku tog pojačavača, uz neke minimalne izmene na perifernim stvarima i naravno, to je lepo radilo (ćuj, stari, to je H/K, kaj ne?). Počeli smo i da se petljamo sa nekim "razvojem" (ovo nemojte shvatiti doslovno ili isuviše ozbiljno, jednostavno smo se malo poigrali), ali smo zbog nedostatka vremena morali da odustanemo. No, ja još uvek imam sve kritične delove u ormanu (toroid, hladnjake, itd), što znači da još uvek nisam digao ruke. Jednog od ovih dana ... Pozdrav, DVV
hi.fi.101 niklaus,
> I'm keeping up the good work, and I'm getting better all the time, > baby! Pogledaj samo prvi deo za > pojačavače.:-)))))))))))))))))))))) Just great! My HI-FI primer (by DVV, of course) is getting thicker. Uzgred... da li sam to tačno čuo od bojt-ovog burazera da si pljuvao po mojim BOSE Accoustimass V-Series zvOčnicima (močnicima). (; Izloži Tvoje globalno mišljenje o trosistemskim zvučnicima. Pozdrav (:niklaus:)
hi.fi.102 robert,
>> Ja sam budući inžinjer sada početnik :)) Elem za mene je sve ok """""""" Jok bre cope, nisi budući inžinjer već inženjer :)). Veruj mi, ja znam kako je to :>.
hi.fi.103 dgavrilovic,
> Slažem se da čepovi mogu da odrade; međutim, oni ne rešavaju > problem prevelike blizine dna kutije do "poda" odnosno podloge, gde > će opet biti interakcije, istina mnogo manje. > > Sunđer opet upija zvuk, pa ako je dovoljno debeo i sa zvučnikom na > njemu, onda možeš smatrati da si eliminisao donji deo kutije analogno > gluvoj sobi. Ha, pa nije ni čiča lud! :-)))))))))))))))))))) žekaj čiča, sada si me zbunio. Hoćeš da kažeš da poenta nije u elastičnosti podloge već u upijanju zvuka? Ovi čepovi su visoki oko 4 cm u sabijenom stanju, što je, valjda, dovoljno rastojanje od podloge, a zadržavaju svoje elastične osobine i kada su opterećeni sa velikom težinom. Šta se desi sa sunđerom kada ga opteretiš sa 15 - 20 Kg teškim zvučnikom? U potpunosti se spljeska i izgubi elastičnost čime postaje sjajan provodnik vibracija pa gornja ploča ormara emituje parazitske zvuke. Nisam eksperimentisao ali mi se čini da su čepovi bolje rešenje, pogotovo za teške kutije.
hi.fi.104 dr.grba,
>> DVV, The Amplifier Nut Ne bih da davim i dižem u nebesa, ali zar ne bi ovo moglo da evoluira u knjigu?
hi.fi.105 dr.grba,
>> Znanje koje ću ljubomorno čuvati za sebe mi ne treba, to je isto >> kao da ga ni nema. Ovakvu izjavu nisam sreo odavno. Moj naklon, čiča!
hi.fi.106 dr.grba,
>> ekonomskoj klasi nikada nije slučaj, a i kutija (ona spoljna) bi >> trebalo da je teška kako bi bila inertna (opet, zbog cene, ništa od Sećam se jednog Thorensa sa kućištem od brušene lave. 2600 USD za tačno 26 kg. I sad mi ne reci da se Thorens nije prodavao na kilo (((:
hi.fi.107 dkuki,
> Ima toga kao pleve. > O, hvala ti za plevu kojom ovde sve nas posipas. Zahvalan
hi.fi.108 dveselinovic,
Ma, ja lepo govorim da je štand jedina prava stvar.:-))))))))) Oko montiranja kutije - ono sa sunđerom nije po teoriji dobro, ali je isprobano nekoliko puta i dalo je neke rezultate. Da li bi ti se svideo rezultat, ne znam; sa gumenim čepovima nisam probao, pa ne mogu da poredim, ali pretpostavljam da bi i to radilo kako treba. Problem smo načeli zguza: pričamo o samo jednom od niza aspekata postavljanja kutija. Nismo ni reč rekli gde se one nalaze, da li su sa drugih strana otvorene, ili su ubačene u neke pregrade (odnosno okružene pregradama), itd, itd, itd. Hajdemo ispočetka. Gde su postavljene te kutije, gde se nalze, na vrhu plakara, dnu, unutar njega, gde? Pozdrav, DVV
hi.fi.109 dveselinovic,
Pljuvao? Nisam. Rekao sam da se meni lično BOSE kutije nikada nisu sviđale i da smatram da su oni firma koja naplaćuje daleko više nego što daje. Model 901 je po meni bez veze kutija, a njihova slava se bazira na toj kutiji. Tvoj model nisam ni video, ni čuo, pa ga ne mogu niti hvaliti, niti pljuvati. Pozdrav, DVV
hi.fi.110 dveselinovic,
Knjiga? Ti se šališ. Daleko je ovo od materijala za knjigu, a ja kao autor takve jedne knjige sam još dalje. Ljudi bre, ovo je zabava, neobavezno. Ko hoće obavezno, neka upiše ETF i neka se posveti tome. Pozdrav, DVV
hi.fi.111 dveselinovic,
:-))))))))))))))))))))))))))) 1:0 za tebe. priznajem. Pozdrav, DVV
hi.fi.112 bojans,
Evo i jedno pitanje od mene, o veliki guru(?!) DVV :)))))))))) Možda mi je promaklo, ali čini mi se da niko još do sada nije pomenuo dve visokocenjene audio veličine, LINN & NAIM. Kakva su tvoja iskustva sa njima (akcenat na pojačala)?
hi.fi.113 drpr,
-> Jok bre cope, nisi budući inžinjer već inženjer :)). Veruj -> mi, ja znam kako je to :>. Ok. Vidi se da još nisam "dao" srpski na II godini ;))) cope
hi.fi.114 drpr,
-> celog, pa ako ima interesovanja, mogu ga preneti celog, -> zajedno sa šemom, koja je rađena u OrCAD 4.0 (uzgred, to sam -> već jednom ovde uradio, ali kao ZIP datoteku). Ko hoće još -> dalje u "full contact", Imam jedno pitanje. Može li ta šema i neke sledeće da se isporučuju i u nekom drugom "vidljivijem" formatu? Ne znam koliko je dugačak OrCad ali mnogi baš i nemaju mesta za njega na disku pa bi za samo gradnju valjda bio dovoljan i gif ili pcx..... cope PS Kolko zauzima OrCad da ga metnem na disk ako ima mesta :))
hi.fi.115 dveselinovic,
Ja ne mogu, ali ako neko ima *KOMPLETAN* OrCAD 4.0 ili noviji, možda bi i moglo. Pozdrav, DVV P.S. Eventualno kao datoteka namenjena štampaču, ali zapisana na disk, pa da odštampate.
hi.fi.116 bulaja,
│Ti se salis. Daleko je ovo od materijala za knjigu, │a ja kao autor takve jedne knjige sam jos dalje. └─── A kako bi bilo da spojis ove poruke u neki malo duzi text file i da to ide u INFO direktorijum? Bilo bi steta da ostane samo ovde, dosta ljudi ne prati EXTRA conf, a buduci korisnici nece ni znati sta su propustili. :)
hi.fi.117 dveselinovic,
Ama ljudi, manite se GURU fazona, ja sam samo amater koji se malo više udubio u materiju. Sa Linn pojačavačima imam iskustvo od apsolutne nule - ni video, a kamo li čuo. Naim sam poslednji put slušao pre bar 6-7 godina, a ostavio mi je impresiju zaista odličnog uređaja. Na osnovu toga, verujem da su danas jednako odlični kao i onda, samo naravno na još višem nivou. To je, po meni, jedina britanska zaista Super-Fi kuća. Pozdrav, DVV
hi.fi.118 dveselinovic,
I za pretposlednji nastavak, evo prevoda članka pomenutog Matti Otale. Prevod je moj, a uz njega dajem i šematski prikaz samog pojačavača. On je opet urađen u OrCAD-u, ali je ovde priložen kao običan PRINT fajl. Možete ga dobiti na papiru prostom komandom: copy otala.dia lpt1: Kako će izgledati, ne znam ja sam ga radio za ljaser sa 300x300, a vama šta Bog i Otala daju.:-)))))))))))))))) Mala napomena - print fajl ima oko 800K kada se raspakuje. Pozdrav, DVV otalasve.zip
hi.fi.119 lazarj,
> Marantz zakon za CD? Idi bogati! Ajde bre B-)) > U klasi do DEM 1.500, banku drzi Philips 852 i njegova Marantz >verzija (zaboravih njihovu oznaku). Kad vec prozivas model 852 - u toj klasi nije mogo ni da primirise Marantz-u 80 ;) U svim klasama do 500 Lstg. zna se ko je na vrhu ;) (Marantz, a odma do njega tu je negde i Philips, jedino ako ne uleti neki Rotel, koji kao i ova dva koristi Philips-ove DAC-ove). Sve u svemu genericke karakte- ristike tih DAC-ova izdvajaju sonicno sve uredjaje u kojima su implemen- tirani od ostatka konkurencije. Uzgred Philips 852 ne postoji godinu dana, zamenila ga jos bolja serija 9xx (druga bitstream generacija). Za neupucene - Marantz-i su doradjeni Philips-i. Znaci selektovani DAC-ovi, bolji elektroliti i tako to. Ponekad i preradjena topologija pratece elektronika. Transport je, naravno, isti sa pivot glavom, koja je mnogo bolje resenje od linear tracking sistema, koji koristi gro japanaca. Prema tome, jedan ili drugi, nema greske - eto radosti za usi :))) Pa jos ako uleti neka disk iz Philips "Silver Line Classics" serije ( klasiku molim, izvaredni remasteri zlatnog doba analognog zvuka - 70-te godine) gde nam je kraj :))) Vidim ima po gradu u nekim radnjama Philips CD-614. Toplo preporucujem. Pozdrav, vsta.
hi.fi.120 lazarj,
>(;> Sve ostalo je uglavnom kazna za usi, pocevsi od free-shop >(;> Sony-ja pa nadalje. > > Imam jednog prijatelja koji se interesuje posebno za CD > player-e i u njih se razume,koji kaze da su sve serije > Sony-ja od 190 do 390 neka niza klasa Japanaca, Ma Sony-ja treba izbegavati u ovoj sorti uredjaja. Takvi su kakvi su, osrednji, zvecke. Za ISTE pare mozes da nadjes MNOGO bolje masine: Marantz, Philips i Rotel, eventualno Pioneer. Razlike u zvuku su primetne na prvo slusanje. Naravno u korist velike trojke B-))))) vsta.
hi.fi.121 dveselinovic,
Koliko te plaća Marantz za ovu reklamu?:-))))))))))))))))))) Pošto su Marantz-i kod tebe?:-)))))))))))))))))))))))))))) Pozdrav, DVV
hi.fi.122 drpr,
-> copy otala.dia lpt1: -> -> Kako će izgledati, ne znam ja sam ga radio za ljaser sa -> 300x300, a Nikako ne izgleda :(( Imam epsona lq550 i on mi štampa samo ascii karaktere. Elem pošalji tu OrCad šemu pa da je pogledamo i napravimo O;) cope
hi.fi.123 npetrovic,
~~~ Posto su Marantz-i kod tebe?:-)))))))))))))))))))))))))))) DVV, primi ovo sasvim prijateljski, Sta ce ti toliki smesko? Da nije neki makro? :) Vidim da si ga koristio u prethodnim porukama... Pyc
hi.fi.124 dr.grba,
>> Drugim rečima, kupi šta ti uhu (i šlajpiku) godi. Kad bih samo mogao da uskladim uho i šlajpik... ))); ---> Iz tvojih usta u božje uši i moj šlajpik.
hi.fi.125 kenza,
(;> Vidim ima po gradu u nekim radnjama Philips CD-614. Toplo (;> preporucujem. Da nisi slucajno video cenu?
hi.fi.126 lazarj,
> Koliko te placa Marantz za ovu reklamu?:-))))))))))))))))))) Mnogo. Dobrim zvukom B) A tebe AR, JBL ?
hi.fi.127 dr.grba,
>> Ti se šališ. Daleko je ovo od materijala za knjigu, a ja kao autor Zašto daleko? Uostalom, sam si i odgovorio: >> Ljudi bre, ovo je zabava, neobavezno. Upravo tako. Neobavezni pristup sa obaveznim uspehom. Znam ja dobro da si mogao sve ovo napisati sasvim stručnim jezikom, sa studioznim konceptom... ... i onda bi mi trebalo znanje sa ETF-a da bih pročitao tekst...
hi.fi.128 dr.grba,
Narode, ima li ko kakvih iskustava sa DCC tehnologijom? Kakve su impresije?
hi.fi.129 dveselinovic,
Ma jok, bre, ponavljam, nije ovo materijal za bilo kakve ozbiljnije knjige. Kao prvo, ima tu grešaka, mahom nenamernih, napravljenih u brzini i žaru stvaranja (:-)))))), ali opet grešaka. Još više ima mesta koja bi trebalo naknadno oho-ho objasniti. žisto usput, ovi mali napisi ovde su doveli do veoma živahne prepiske sa kolegama inženjerima; ta prepiska daleko nadmašuje po obimu ovo ovde, što je i normalno, jer oni ljudi imaju drugačije kriterijume, znanje i u krajnjoj liniji, zahteve. Polemike su, međutim, sa velikim zadovoljstvom konstatujem, bile čak izuzetno plodne u najkonstruktivnijem smislu te reči. I to je moja neka nagrada za trud, sa kojom sam ja veoma zadovoljan. Da i ne spominjem zadovoljstvo što izgleda da postoji neki širi krug čitalaca ovde koji je makar nešto naučio, ili kome sam makar malo približio ovu tematiku za koju, kao što i sami vidite, imam jako mnogo ljubavi i volje. Hobi je odavno najvažnija sporedna stvar na svetu, a Hi-Fi je meni to, hobi koga se nikada neću odreći. Pozdrav, DVV
hi.fi.130 dveselinovic,
Na žalost, mene AR ne plaća ništa. Valjda smatraju da su me dovoljno nagradili time što su mi prodali zvučnike.:-))))) Isto važi i za H/K. I Bog Otala bi mogao da mi pošalje bar jednog ili dva anđela (naravno, STROGO ženskog roda), kao malu nagradu, ali jok, ne bremza me ni on. JBL na žalost nemam; kažem "na žalost" jer njih jako cenim, mada ću odmah reći i to da su imali jako velikih promašaja u serijskoj proizvodnji (čitaj - ekonomskoj klasi). Sa druge strane, modeli 110 i 112 mi ostaju u pamćenju kao izuzetno kvalitetne kutije koje bih veoma rado imao. A ti su i dve godine prepiske sa izvesnim g. Gary Margolis-om, iz JBL-a (nešto oko pravljenja njihovim kutija, jedan moj drug radio, a ja mu prevodio i kucao, mnogo sam naučio). Mene lično fasciniraju aktivne kutije; dosta sam eksperimentisao sa tim pre 3-4 godine. To je fenomenalan koncept, da svaki zvučnik u kutiji ima sopstveni pojačavač, jer dozvoljava neverovatan stepen optimizacije pojačavača prema zvučniku. A ni ne mora previše da košta, jedva oko 25-30% više od ekvivalentne kombinacije predpojačavača, pojačavača i zvučnih kutija. No, to mi je sledeća tema u ovoj konf. Pozdrav, DVV
hi.fi.131 funky,
Ljudi, posto sam tek danas video da postoji ova konferencija, i da je vrlo popularna, za pocetak da vam kazem da slusate SREDOM na 100.4 Malu nocnu fuziju, i SUBOTOM 18-20 Apsolutni zvuk. A, da sredom je od 20-24. Kako stoje stvari, MARKETING UNION je (opet) zakupio yu radio na 6 meseci, tako da se sve emisije od 18-06 pomeraju u drugi termin, a konkretno za ove dve (moje) cu vam javiti termin. Inace, u prvoj se Samo SLUSA muzika, iskljucivo sa CD ova najboljih kuca (GRP, Sheffield lab, Narada, Chesky, Reference recordings..) a u drugoj se prica sa raznim gostima o npr.cevnim pojacivacima i sl. Obicno su to njihovi konstruktori ili slicno. ─Npr gosti su bili Tomke, Kosta, I.Jelacic,B.Stojadinovic (Verdi), pa i ja, dok je domacin emisije Zarko Ristic (Mozart). Kazem, zbog engleza se sve pomera :((( See ya. Pozdrav
hi.fi.133 panco,
> Ljudi, posto sam tek danas video da postoji ova > konferencija, i Cudo da ranije nisi video ovu temu ... > A, da sredom je od 20-24. Kako stoje stvari, MARKETING > UNION je (opet) zakupio yu radio na 6 meseci, tako da se > sve emisije od Strava,bas sam pre neki dan cuo tu vest i odusevila me... Proslog leta i negde do 9-10 meseca sam iskljucivo slusao 100.4 Mhz. Nisam znao da oni zakupljaju YU-radio.
hi.fi.134 vpopovic,
Ko je od cenjenih sagovornika slusao razlike izmedju pojacavaca, pri nekim elementarnim uslovima: Isti nivo buke ( mislim zvuka ) Isti zvucniki ( preklapanje relejom , ili covekom ) Neznanje o tekucem pojacavacu ( recimo Pioneer receiver oko 150 $ i navedeni pojacavaci , mogu i cevasi oko 1000 $ ) Amerikanci slusali ( davno ) i ustanovili strasne stvari: Ljudi cuju onoliko koliko misle da vredi njihov pojacavac ;) E sad, to tvrde Ameri, ko ima protiv nek proba ( ne odgovaram ako se neko tesko razocara )
hi.fi.135 funky,
>> Ko je od cenjenih sagovornika slusao razlike izmedju Kad si vec kod amera, znas li da 90 posto ljudi-slusaca IZA zavese (nisu znali sta slusaju, imali su samo salter A-B uredjaj pod rukom) nisu mogli da prepoznaju sta je CD a sta DAT? Dok su svi provalili sta je DAT a sta kasetofon (pioneer sa Dolby S). Kasetofon je pao na testu konstantnog tona od 1 KHz, gde se cuo mali sum trake. Naravno, ljudi su bili totalni amateri. A tvoje pitanje o istim uslovima se svodi na: Ko ce uspesnije kupiti paprike na pijaci: Onaj sa kecom ili porse-om? Tekuci pojacavac dolazi do izrazaja na teskim zadacima, kakav je npr. teranje lenjih i po impedansi nestabilnih zvucnika, kakvi su npr. Apogee stage, dueta, ili Quad ESL. Tu tvoj pioneer risiver od 150$ pada vec po ukljucivanju, i pada u kliping vrlo brzo, dok naprimer Krell od 1800$ tek tu pocinje da radi. Naravno, na obicnim kutijama bi neko reko da nema razlike (na maloj snazi). Izvinjavam se na greskama, pisem Online. Pozdrav
hi.fi.136 dveselinovic,
Kada sam ja pre dve godine odlučio da kupim novi pojačavač (nakon što sam shvatio da nemam vremena da sam sebi napravim svoj), to sam uradio tako što sam kući doneo pet (5) modela od isto toliko proizvođača i seo i slušao ih. Nije loše u životu poznavati i ponekog specijalizovanog švercera.:-)))) Elem, bio je tu Technics, Sony, TEAC, Aiwa i Pioneer. Sve sam ih uredno i strpljivo povezivao u svoj sistem (Philips mag / Dual gramofon / Sony CD / Technics tjuner / Sansui-L1 kas) i slušao iz sve snage. Referenca za basove je "Wild Side" - Lou Reed, srednji tonovi "Rubylove" i "Sad Lisa" - Cat Stevens, za visoke nekoliko stvari, a za infra bas, Bahove fuge i tokate na orguljama. Sve to i na CD-u, i na vinilskim pločama. Technics je pao po svim osnovama, TEAC takođe, Aiwa je bila OK za srednje i visoke ali tanka na basu, Pioneer se solidno održao, a Sony je glatko povukao na svim terenima. I tako kupih Sony. Tačno je da akustička memorija traje 10-15 minuta, ali je takođe tačno da se dobro zna kako treba da zvuči otpuštena bas gitara, ili udarac činele. Oko panela - naravno da uslovi slušanja treba da budu što je moguće više ujednačeni, naravno da test treba ako je moguće da bude slep i naravno da preklop treba obaviti što jednostavnije. Sve to stoji i nije sporno. Ako test NIJE slep, pa iza risivera od $150 prikačimo neko čudo od recimo $750 (tj. 5 puta skuplje), ljudi će reći da ovo drugo bolje svira. Ovako na neviđeno, i ja bih se kladio da će ono od $750 zaista bolje da svira, jer prostom logikom nije moguće prodavati za pet puta veće pare gori uređaj. Sa druge strane, nije sigurno da će efektivna razlika biti pet puta veća (malo verovatno, sem ako je nakačen neki zaista odličan uređaj, a la H/K PM 6500), a i ako bude, stvarna razlika u ceni će biti realno veća, jer ono od $750 će najverovatnije biti samo pojačavač (ergo, za tjuner izvoli plati ekstra). Tvoja teza (ne znam da li si to hteo da kažeš, ili se radi o nesrećnoj formulaciji) da je uređaj od $150 praktično jednak nekom drugom od mnogo više, bojim se, ne stoji. Da stoji, ne bi više bilo uređaja od "n" puta $150. Pozdrav, DVV
hi.fi.137 bojs,
Ajd' malo da diskutujemo i javno :))))). >> Tvoja teza (ne znam da li si to hteo da kažeš, ili se radi o >>nesrećnoj formulaciji) da je uređaj od $150 praktično jednak nekom >>drugom od mnogo više, bojim se, ne stoji. >> Da stoji, ne bi više bilo uređaja od "n" puta $150. Ni ja ne pretendujem da znam tačno šta je autor hteo da kaže, ali mislim da rezultati navedenog eksperimenta ne moraju nužno da budu daleko od pameti i pre bih rekao da tvoja teza da 'ne bi više bilo uredjaja od "n" puta $150' ne stoji. Ljudi kao ti (i ja) koji imaju visoke zahteve i neko iskustveno pokriće za proveru istih, često dolaze u situaciju da ogreznu u svoj koncept i da posmatraju _tržište_ kroz lični stav. Podsetiću te da, pored (realno, malobrojnih) takvih (za koje važi tvoja teza), postoji mnogo onih koji bi se svrstali u neku od sledećih kategorija: -snobovi, koji _jedino_ tretiraju rezon 'ako ne znaš šta je dobro, pitaj šta je skupo'. Uz bučnu reklamu, takvima ćeš da prodaš puno relativno loših uredjaja od "n" puta $150. Kad im neki dobronamerni prijatelj objasni da to i nije nešto, prepakuješ istu stvar, promeniš ime, nova reklama i jovo nanovo. -ljudi koji se vezuju za jednu firmu (takvih ima zaista mnogo). Njima ćeš mnogo teško objasniti da najskuplji Technics (Sansui, Marantz...) nije najbolja stvar na svetu. -najzad, ljudi koji 'vole to', a nemaju previše ni iskustva ni sluha i lako padaju pod nečiji uticaj. Nadam se da nije sporno da postoje _velike_ razlike medju uredjajima od "n" puta 150$, kao i medju onima gde je n=1 (uostalom, i tvoj experiment sa pet uredjaja, pod pretpostavkom da su u istoj klasi cena, to pokazuje). U tom smislu, ni malo me ne čude rezultati onog experimenta, pogotovu ako su slušaoci bili pripadnici neke od gore navedenih kategorija. Mogli bi tu da dodamo vrstu muzike koja je puštana, kvalitet ostalih uredjaja itd. U svakom slučaju, ubedjen sam da postoje primerci raznih vrednosti "n", koji bi se i tebi (i meni) ladno provukli, a da ta činjenica ni malo ne ugrožava prodaju onih sa velikim "n".
hi.fi.138 funky,
>> Elem, bio je tu Technics, Teas, Pioneer, Aiwa i Sony :)) Sve ?oj do ?ojega. Jesi cuo mozda za nesto zapadnije od Japana? Npr. postoji jedno mnogo slatko i sad jeftino pojacalo koje se zove Aura VA40, koje ima jedva 4.5 kg, a koje ce bilo kog iz gornje grupe postrojiti uzduz i popreko. Imah je davno, al mi je iz tog cenovnog razreda ostala u najboljem secanju. Usput, kladim se da je Pioneer bolje radio od Sony-ja al je tebi prevagnulo to sto je Sony 3 kg tezi. Maheri su, znaju da je jeftinije ubaciti 3 Kg metala nego investirati u projektovanje npr. MOSFET izlaza. pozdrav, funky
hi.fi.139 dgavrilovic,
> Inace, u prvoj se Samo SLUSA muzika, iskljucivo sa CD ova najboljih > kuca (GRP, Sheffield lab, Narada, Chesky, Reference recordings..) Glede CD-ova najboljih kuća, mada moram da priznam da za pomenute kuće nikada nisam čuo, a voleo bih da njihove proizvode pobliže proučim, imam da izložim jedan savet: Ne razbacujte se ulažući u hardver. Najbolja investicija su kvalitetni CD-ovi. Jednom sam sa drugarem napravio eksperiment. Naizmenično smo puštali jedan te isti CD od tri različita izdavača. Bila je to Karmina Burana u izdanju PGP RTB, Deutsche Grammophon i Telarc. Razlika u kvalitetu zvuka je bila očigledna. CD RTB-a teško da je davao išta bolji zvuk od obične gramofonske ploče i nikako se nije mogao porediti sa CD-om Deutsche Grammophon-a snimljenim više nego solidno. Ali zato Telarc! Bio je za dve klase ispred pružajući potpuno novu senzaciju zvuka. Ceo orkerstar kao da je bio u sobi, u punom naponu stvaranja. Da ne bi neko postavljao dodatna pitanja moram da kažem da su obe opreme na kojima su vršene probe bile dovoljno dobre za jedan takav eksperiment. Zašto kupovinu dobrih snimaka savetujem kao investiciju? Na najjeftinijem tržištu, za neupućene to je Amerika, Telarc-ov CD košta 17 - 18 dolara. Deutsche Grammophon, Philips i slični koštaju po 12 - 13 a žeški i Mađarski diskovi, jer nema RTB-a, po 6 - 7. Znači, kupovinom jedne prosečne diskoteke možete uštedeti taman toliko koliko vam treba da osavremenite kompletnu liniju, ali onda će te biti svesni da slušate manjkave snimke. Cenovno poređenje na našem tržištu je teško napraviti ali pariteti mora da su slični. Naravno, najbolje je imati i dobru opremu i dobre ploče, ali ...
hi.fi.140 kaun,
Iskusnijem slušaocu je lako odrediti kvalitet uređaja, ne gledajući markicu sa imenom proizvoćača. Pritom ne mislim da dobri (ne vrhunski) uređaji moraju biti skupi, video sam dosta jeftinih i dobrih uređaja, recimo zv. kutije "Baltik", neki ruski gramofoni i zvučnice.... Moja iskustva mi govore da rado pristajem na promenu bilo koje kompo- nente sistema, jer se brzo zasitim zvukom pojedinih komponenti. Ovo naravno važi za uređaje ekonomske klase. Jedno od prijatnijih iskustava vezano je za CD-614 (Philips), kojeg sam se nažalost morao odreći. Inače iskustva mog druga, hi fi zaluđenika (to mu je i hobi i posao), pokazuju da sitnice zaista život znače (npr kablovi), čak i ako imamo jefti- nije komponente. Drugo, važno je znati princip rada pojedinih komponenti (npr. gramofon, CD), jer nam se otvara ogromno polje eksperimentisanja. Na primer, gramofon možemo dampirati papirom koji se koristi u bombo- njerama (onim saćastim, puckavim), tako što umetnemo jedno parče tog papira između tanjira i subtanjira. Treba li pričati o ožičenju pojačala i zvučnika. Ja definitivno pripadam grupi ljudi koja smatra da treba držati šrafciger pored hi-fi uređaja. :)))
hi.fi.141 dveselinovic,
Gde pomenu MOSFET-ove? Njih sam se vala naslušao, jer kao što se lako da pretpostaviti, svaka tehnička novost, a posebno tog tipa, mene privlači kao med muve. žuo sam MOSFET pojačavače od ekonomske klase do extra ezoterije, a la DH 600 (cena oko Lstg 1.150 samo za snagaš). NI JEDFAN OD NJIH MI NIJE ZVUžAO KAKO TREBA! Ama ni jedan. Jesu jasni, jesu koherentni, jesu brzi, ali zato imaju, po meni, užasno hladan, leden zvuk. Zvuk lišen svakog života. Toliko, da to sebi još dugo kupiti neću. Na papiru, MOSFET je u gotovo svemu superiorniji od običnog tranzistora. Po meni, to je samo na papiru. Primera radi, običan izlazni tranzistor boljeg tipa se uključuje za 300 nS a isključuje za 400 nS (BD 249), a Hitachi-jev MOSFET to isto radi za 35 i 55 nS, dakle čitav red veličine bolje. Po meni, MOSFET nikako da izvuče zaista dobar bas - on je čist, jasan, ali nema onog "udarca" koji imaju obični tranzistori. Primetio sam da se za takve pojačavače "lepe" ljudi koji imaju zvučne kutije koje jače basiraju, tj. koje su malo debalansirane u smislu jačeg basa. Alternativno, ljudi čije sobe dobro upijaju više i visoke tonove, pa se zvučnici veštački debalansiraju. Relativno subjektivno smanjenje basa sa MOSFET pojačavačima vraća balans u takve sistem, pa je razumljivo što se takvim ljudima takvi pojačavači dopadaju i što ih smatraju boljim. Inače, nema teorije da me neko ubedi da je pojačavač od 3,5-4,5 kg dobro napravljen - aman zaman, pa to je prosto sabiranje. Ako trafo od recimo 200VA, a to je realna vrednost za nekih 50W/8 Oma, sam teži 3,5 kg, kako cela kutija i sve ostalo može da teži 0,0 kg? Pozdrav, DVV
hi.fi.142 dveselinovic,
Dodaj i moj potpis na ovo, komplet. Pozdrav, DVV
hi.fi.143 dveselinovic,
Tačno je da postoji efekat tzv. potrošačke inercije. Kada si zadovoljan proizvodima neke firme, prirodno težiš da se i dalje družiš sa tom firmom. Ja sam bio prezadovoljan sa mojim starim Epson LQ850 štampačem, i pre toga sa FX80, pa kada bih sada uzimao matrični štampač, to bi mogao biti isključivo Epson. U slučaju Hi-Fi-ja već nije tako. Moj stav o Technics-u znate, pa opet imam njihov tjuner. Smatrao sam, i sada smatram, da su među najboljima u ovoj klasi. Tu su bili i ostali jaki i rado ću ih kupiti ponovo. U slučaju Sony-ja, *NIJE* prevagnula težina, Taj podatak sam naveo samo da ilustrujem razlike u pristupu stvarima raznih proizvođača. Ako nešto svira bolje od nečeg drugog, uvek se zainteresujem i zašto; tako sam došao i do tog trafoa. Naravno, on je samo deo opšte koncepcije ili pristupa o kome se radi, a ako treba, mogu mnogo dalje da ekspliciram zašto je Sony i rezonski trebao da bude bolji. Prosta je činjenica međutim da je prevagnuo čisiti efekat reprodukcije zvuka u mom sistemu. To i samo to je razlog zbog koga sam ga uzeo pre drugih iz iste grupe. A i sam znam da ima boljeg. No, kad nije bilo H/K u toj grupi ... Pozdrav, DVV
hi.fi.144 bojs,
>> Inače, nema teorije da me neko ubedi da je pojačavač od 3,5-4,5 kg >>dobro napravljen - aman zaman, pa to je prosto sabiranje. Ako trafo >>od recimo 200VA, a to je realna vrednost za nekih 50W/8 Oma, sam teži >>3,5 kg, kako cela kutija i sve ostalo može da teži 0,0 kg? Samo 3.5 Kg? A, zašto, onda, ovaj moj Pioneer od 2X65W (doduše, uz popriličnu rezervu snage) teži celih 12.4 Kg? Come on DVV, opet imaš isuviše blage zahteve ;)))))).
hi.fi.145 dveselinovic,
"... opet imaš isuviše blage zahteve ;)))))))). " Ha, šta ću, blagorodan sam po celom telu.:-)))) U vezi tvog Pioneer-a - verujem da bi samo prednja alu maska sa dugmadima, itd, imala brat-bratu 2-3 kg, kutija još toliko ili malo više, i ode ti na (12.4 - 6) 6.4 kg. Od toga hladnjaci 1,5-2 kg, i eto trafoa na oko 4 kg. Odamh da kažem - i ja volim masivno urađene stvari. Međutim, logika je tu neumitna - trafo, ma kakav da je, mora da ima težinu, bio on klasičan, ili toroid. Elektroliti moraju da imaju težinu u nekoj proporciji sa kapacitetom (veći kapacitet, veća težina usled većih dimenzija), hladnjaci moraju da imaju neku težinu, a naravno i samo kućište mora da ima neku težinu. Uzmimo da trafo ima bar 3 kg (to je otprilike ono što treba za klasu trafoa 200-300VA), hladnjaci bar 1 kg, kućište bar 2 kg, i već smo na 6 kg. Elektroliti bar 0,7-1 kg, elektronika bar 0,5 kg, ostalo (potenciometri, preklopnici, itd) 1 kg, i minimum težine za iole ozbiljniji proizvod je 8,5 kg. Ako je lim kutije jako tanak, neka to ode i za 1,5 kg nadole, uz recimo kombinaciju dva hladnjaka u jedan, ali minimum minimorum je 7 kg za nešto što pretenduje na ozbiljniju klasu 35-50 W u 8 Oma. Omiljen engleski štos u ekonomskoj klasi je da koriste U profil kućišta i za hladnjak, čime olakšavaju stvar, ali je, po meni, i kompromituju na pouzdanosti pri iole većim snagama; rebra za hlađenje su rebra, ona imaju svoju efikasnost i nisu slučajno tu. Drugi trik im je da stave toroid unutra (što je dobro), i naravno udare na talambase da ga imaju, ali mudro prećute da se radi o trafou od 100 ili 120 VA, što je jako skromno za 50W/8 Oma. Šta onda biva kada taj pojačavač naleti na nezgodnije opterećenje, ili ne daj Bože, na kutiju od 4 Oma sa gadnom faznom karakteristikom, ne bih ni da pomislim. Imaju Englezi zaista odličnih proizvoda, nema spora, ali ne valja kada se pomisli da samo zato što je englesko, mora biti i dobro, kao što ne valja pomisliti ni da samo zato što je nešto japansko, mora biti loše. Nema tu linearnih zavisnosti, padale su dobre firme na pojedinim modelima (recimo, Linn na prvoj seriji predpojačavača, prvi su ih Englezi opljuvali), kao što su i inače tra-la-la firme imale jako dobrih modela (previše primera za navođenje). Pozdrav, DVV
hi.fi.146 lazarj,
>Glede CD-ova najboljih kuca, mada moram da priznam da za pomenute kuce >nikada nisam cuo, a voleo bih da njihove proizvode poblize proucim, Cuces, male kuce velikog zvuka i specificnog repertoara :) >imam da izlozim jedan savet: Ne razbacujte se ulazuci u hardver. Dobro, sve ima svoju meru. >Najbolja investicija su kvalitetni CD-ovi. Apsolutno ! Velike kuce sa velikim izvodjacima garantuju kvalitetno, pazi redosled !, izvodjenje i snimak (govorim o klasici). >Jednom sam sa drugarem napravio eksperiment. Naizmenicno smo pustali >jedan te isti CD od tri razlicita izdavaca. Bila je to Karmina Burana >u izdanju PGP RTB, Deutsche Grammophon i Telarc. Razlika u kvalitetu >zvuka je bila ocigledna. CD RTB-a tesko da je davao ista bolji zvuk od >obicne gramofonske ploce i nikako se nije mogao porediti sa CD-om >Deutsche Grammophon-a snimljenim vise nego solidno. Ali zato Telarc! >Bio je za dve klase ispred pruzajuci potpuno novu senzaciju zvuka. Pa tesko da su ova tri diska i mogla da se porede. Rezultat su razlicitih tehnologija. Pored toga TRB-ov disk u startu otpada po svakom pitanju. DG-ov disk je, pretpostavljam onaj iz 1968 (Berlin German Op.Ch&Orc, dirigent E.Jochum) pa je i on delimicno tehnoloski hendikepiran (ADD) u odnosu na Telarc (DDD). Telarc jest da pravi naizgled tehnicki "spektakularne" snimke, medjutim kad se dublje zadje u analizu snimka prednost dajem npr. Polygram-u (DECCA, D.G., Philips), koji pre svega obezbedjuju i mnogo kvalitetnije izvodjace i izvanredni tehnicki kvalitet snimaka, naravno sa prepoznatljivim evropskim zvukom, koji bar meni, kada je u pitanju klasika, vise odgovara. Zbog toga bi optuzio Telarc za tzv. klinicki cist zvuk. Naime nedostaje mu toplina, tako neophodna za dozivljaj te muzike. Ali ovo je vec druga tema .. A treca, najvaznija ! tema je umetnicki nivo izvodjenja u cemu Telarac vrlo retko ume da dostigne, a kamo li nadmasi ovu trojku. Pogledaj samo koji su izvodjaci na tom disku, nikad cuo za njih. Kao primer bas za "Carmina Burana", da te obavestim da u bibliji za CD-ove klasicne muzike, a to je "The Penguine guide to compact discs", od preporu- cenih izvodjenja ovo sa DG-om iz '68 ima maksimalnu ocenu, dok Telarca nema uopste. Doduse i D.G. ima jedno digitalno izvodjenje koje isto tako nije uspelo da udje u izbor. Od digitalnih snimaka istog dela na prvom mestu je Philips-ov, sa Ozawom. Kako "slucajno" O:) imam isti moglo bi da padne jos jedno testiranje :) >Zasto kupovinu dobrih snimaka savetujem kao investiciju? Na >najjeftinijem trzistu, za neupucene to je Amerika, Telarc-ov CD kosta >17 - 18 dolara. Deutsche Grammophon, Philips i slicni kostaju po 12 - 13 Ovo je mala dezinformacija. Telarc je tamo 12 i kusur dolara, koliko kostaju i D.G., Philips i ostala prva liga. U evropi su takodjer cenovno izjednaceni. Naravno, ove kuce imaju i jeftinija izdanja. Pozdrav, vsta.
hi.fi.147 dgavrilovic,
> DG-ov disk je, pretpostavljam onaj iz 1968 (Berlin German Op.Ch&Orc, > dirigent E.Jochum) pa je i on delimicno tehnoloski hendikepiran (ADD) > u odnosu na Telarc (DDD). Nije taj. Chicago Symphony Ch&Orc, dirigent James Levine, iz 1985. DDD. Pretpostavljam da je to snimak koji kod Pingvina nije ušao u izbor. Ne sećam se više ko je bio izvođač na Telarcovom CD-u, čini mi se da je dirigent bio evropljanin. > ... Zbog toga bi optuzio Telarc za tzv. klinicki cist zvuk. Grozne li optužbe :) Kod dela koja "hvataju na galamu", da mi oprosti Debisi što ga ovako citiram, to nikako ne može biti mana. U gudačkim kvartetima i sl. klinički čist zvuk može da bode oči, ali eto, imam i jedan sjajan Telacov CD sa žetiri godišnja doba. Sa pravom se pozivaš na umetnički nivo i toplinu, ali dozvoli da te potsetim da se ova tema zove Hi Fi. Što se mene tiče uvek mi je glavni kriterijum bio šta kupujem, a ako sam u nedoumici oko izvođenja ili izdavača onda konsultujem prodavca koji su, bar na zapadu, odlično potkovani. > Od digitalnih snimaka istog dela na prvom mestu je Philips-ov, sa Ozawom. > Kako "slucajno" O:) imam isti moglo bi da padne jos jedno testiranje :) Na žalost, Telarc mi više nije dostupan, dok je DG na mojoj polici. >> Zasto kupovinu dobrih snimaka savetujem kao investiciju? Na >> najjeftinijem trzistu, za neupucene to je Amerika, Telarc-ov CD kosta >> 17 - 18 dolara. Deutsche Grammophon, Philips i slicni kostaju po 12 - 13 > > Ovo je mala dezinformacija. Telarc je tamo 12 i kusur dolara, koliko > kostaju i D.G., Philips i ostala prva liga. U evropi su takodjer cenovno > izjednaceni. Naravno, ove kuce imaju i jeftinija izdanja. Otkij mi prodavnicu u kojoj kupuješ. Moja omiljena je bila Rose Records u žikagu, četiri sprata, bok te mazo! Cene su odande. Otkako su ova tužna vremena pitam se samo da li ću je ikada ponovo videti.
hi.fi.148 funky,
>> ...zbog toga bi optuzio Telarc za klinicki cist zvuk Tu se slazem. Imam O.Petersona 'Live at the Blue note' iz 1990 koji je, usput *JEDINI* Peterson snimljen digitalno, ali koji svira isuvise anemicno, ili bolje reci 'digitalno'. Jesi li cuo za kucu VTL ? verovatno jesi, pa si verovatno cuo i za ViTaL, kucu koja snima i pravi HQ diskove. Kad smo vec kod 'analogije' trebai bi da cujes neki njihov disk (ima ih, kolko znam 001-007). Snimaju uzivo u studiju, preko Jednog centralnog mokrofona, koji je uzgred lampaski prepravljen, zove se MANLEY reference gold, basista svira preko lampaskog bas pojacala, i sve se to snima na LAMPASKI prepravljen STUDER 2 track *ANALOGNI* magnetofon, pa posle sve to ide na CD preko,opet LAMPASKOG manley-custom AD convertera. Rezultat: Ako imas bilo koji CD player baziran na Phillipsu (>700 gbp) npr Cambridge CD3, ili Micromega, ili Phillips 850 u krajnjem slucaju, i dobar ostatak sistema, garantujem da ce tvoj najbolkji drug sa vrhu- nskim gramofonom biti potucen do kolena. Ako ne verujes, pozajmicu ti jedan disk da cujes. Rezime: Onaj Telarc je stvarno laboratorijska ploca, zato je i zavrsila gde joj je mesto (u SKCu). pozdrav
hi.fi.149 funky,
Pa zbog svih tih potenciometara je Sony i tezi od Aure 3 kg. A usput i zbog toroidnog trafoa. Oko MOSFETova, kolko ljudi tolko cudi. Svi kazu da imaju prijatno mek ton koji ponekad asocira na lampu. Oko HK6500 se definitivno slazemo. Jedno od najboljih integralaca u mojoj istoriji. Neko spomenu, mislim, Kaun, dobre i jeftine BALTIC (!?!) zvucnike. Pa dobro ljudi, o cemu mi ovde pricamo? Poznata je stvar, da npr AR 17 ili AR18, ili BW550, ili u krajnjem slucaju Diamond, mogu da se nadju za ISTE pare, a zvuk nema dodirnih tacaka. Nemojmo sad preterivati, jeste kriza, al kad nesto ne valja onda ne valja. Usput, imam ovde hvaljene QED F79 kablove 2 X 2m. Poklanjam za bilo sta, npr. kutija disketa. Pozdrav
hi.fi.150 dveselinovic,
"pa zbog svih tih ... A usput i zbog toroidnog trafoa." Prvo, Ovaj Sony koji ja imam poseduje zaista skroman komplement džidža-bidža. Tastere za "Power", "Source Direct" (za *SVE* izvore!) i "Loudness", tri rotaciona za "Speakers", "Input" i "Rec Out", i naravno, glasnost, balans, visoke i niske. Time je iscrpljen spisak onoga što bih ja stavio i na moj proizvod - doslovno ne bih stavio bilo šta drugo, a i o onome "Loudness" tasteru bih razmislio. žisto šale rade, uzeo sam iz fioke takbe potove i preklope, sa spoljnim krajevima, premerio ih i, presto!, 530 grama. Sorry, Funky, nije u tome trik. Drugo, to ti je kao kada pokušavaš da po svaku cenu olakšaš auto. Najlakše ti je da karoseriju umesto od metala napraviš od fiberglasa, pa onda da izbaciš sav tapacirung, pa sva sedišta sem vozačkog. Onda dođeš do izbacivanja stakala, ali kad-tad, dođeš i do stava da je motor od 600 kubika ipak lakši od motora od 3.000 kubika. Samo jednom sam čuo jedan Aura proizvod, ne sećam se naziva modela ako ga je bilo, povezanog na B&W DM 550 zvučnike. Ta kombinacija, u inače dosta velikoj sobi od recimo 26-30 kvm, prilično lagano opremljenoj, me je ostavila mrtvim hladnim. A B&W zvučnike znam, oni jesu malo tromi, ali imaju dušu - ergo, Aura je podbacila. Po meni, MOSFET i dalje ima veoma hladan, leden, zvuk. Na visokim jeste jako dobar, čist i brz, baš kako treba, ali upiorno pada na basu. I tom pravilu ima izuzetak. Pre dve godine, kada sam poslednji put bio u SAD, čuo sam jeda Perraux pojačavač (sa Novog Zelanda, 2x150W, cena oko $ 3.500) koji je imao po šest parova MOSFET tranzistora na izlazu svakog kanala. Bio je vezan za neki jači JBL model zvučnika, ne pamtim koji, ali jako dobro pamtim rezultat - van ovog sveta, čoveče, to je sviralo da nije normalno. Istina, za recimo $ 10.000, koliko je koštao taj sistem, čovek i očekuje da dobro svira (što opet ne mora da bude slučaj). Dakle, ja ne tvrdim da je MOSFET po njegovoj prirodi loš ili hladan, samo konstatujem da suprotno industriji i većem broju časopisa, nije dovoljno njega staviti na izlaz i reći: "Aha, ovo vam je kao cevke!". Istini za volju, lako se može desiti da se ceo problem vrati nazad na osnove - jak trafo, veliki elektroliti, dobro projektovano napajanje. Kod MOSFET-a mislim da upravo tu i leži zec. Lakoća njegovog spajanja na izlaze (velika pojačanja, ogromna interna stabilnost, negativan termički koeficijent, odlična brzina - sve su to činjenice) izgleda navodi proizvođače na pomisao da i ne moraju mnogo da se trude oko ostalog, jer je eto on sam po sebi jako dobar. Ovo je inače već viđen film, tako je bilo i kada su se pojavili novi Darlington tranzistori, sa ogromnim pojačanjima (često i preko 1.000:1) i osetno popravljenim frekventnim karakteristikama (i preko 6 MHz, a ne kao pre, do 1 MHz) - i tada se smatralo da ih samo valja povezati i to je to, gotovo. Uostalom, čim jedan proizvođač uspe da iz neke tehnologije izvuče zaista "par excellence" zvuk, to znači da je sama tehnologija sasvim dobra, ali da traži da se čovek sa njom dobro upozna i da ljudski odradi posao, a ne da fušeri i švercuje se na neke njene vrline, praveći se da ona nema mana. Najzad, ako postoji dovoljno interesovanja, može sve to da se proveri i u praksi. Ovde. Pozdrav, DVV
hi.fi.151 lazarj,
> Ne secam se vise ko je bio izvodjac na Telarcovom CD-u, cini mi se da je >dirigent bio evropljanin. ATLANTA SYM.& CHORUS, ROBERT SHAW Prilicno poznati sastav sa nesumljivo evropskim dirigentom ;) Sve u svemu prilicno sumnjiva rabota. >> Ovo je mala dezinformacija. Telarc je tamo 12 i kusur dolara, koliko > >Otkij mi prodavnicu u kojoj kupujes. Moja omiljena je bila Rose Records u * Compact Disc Connection * 1016 East El Camino, #322 Voice: 408/733-0801 Fax: 408/733-0850 Sunnyvale, California Modem: 408/730-9015 Up to 9600 bps 94087 (8 data, no parity, 1 stop)
hi.fi.152 zqusovac,
> Usput, imam ovde hvaljene QED F79 kablove 2 X 2m. Poklanjam za > bilo sta, npr. kutija disketa. Taman mi to treba. Da ne bih ja jurio te diskete koje trenutno nemam, ili mi baci na mail štagod drugoga što dolazi u obzir ili kaži koliko novčića. Poz, zq
hi.fi.153 zqusovac,
> Velike kuce sa velikim izvodjacima garantuju kvalitetno, pazi redosled !, > izvodjenje i snimak (govorim o klasici). Saglasan. U poslednje vreme pojavilo se jaaaako mnogo 'no name' kuća sa 'popularnim' ili 'navlaka' repertoarom. Obično je zvuk kriminalan, izvodjenje užasno, a orkestar (koji se obično zove u stilu Evropska filharmonija, Festivalski orkestar, Mocartov orkestar) sastoji se od 2/5 inače minimalnog broja izvodjača. Ja dobih na poklon jednog takvog Wagnera (kompilacija) i ništa gore u životu nisam čuo! Inače izdavač se zove Tring International, edicija Symphonia Digital Classics, orkestar je European Philharmonic Orchestra a dirigent Hymisher Greenburg. Piše DDD, ali je vrhunac zvučnog očaja. žesi, Rusi i Bugari izdaju liše opremljene CD-ove, ali kvalitet zvuka nije tako loš. Loša im je oprema (nema informacija o izvodjenju..., sito-štampa) ali ponešto vredi kupiti za tu cenu, naravno ako ga prethodno čujete. Madjari (Hungaroton) su najbolji od svih Istočnjaka, mada im je repertoar u velikoj meri lokalno obojen. Inače, kad testiram neku opremu kao referentne diskove koristim ADD izvodjenja stvari koje dobro poznajem i koje sam slušao i na vinilu, jer sam tako sigurniji u svoje uvo i boju konfiguracije koju testiram. Da navedem samo neke od referentnih CD-ova koji su vrhunski i po izvodjenju i po obradi: - Pergolesi: Stabat Mater (Mirella Freni, Teresa Berganza, orkestar Scarlatti - napoli), izvodjenje 1972, Polydor - edicija Archiv; - Beethoven: sonate za violončelo i klavir (Pablo Casals, Mieczyslaw Horszowski), izvodjenje 1958, Phillips - edicija Legendary Classics; - Dvoržak: koncert za violončelo (Pierre Fournier, Berlinska filharmonija, dirigent George Szell), izvodjenje 1962, Deutsche Grammophon - edicija Galleria. Napominjem da su svi ADD. Poz, zq
hi.fi.154 zqusovac,
> Usput, imam ovde hvaljene QED F79 kablove 2 X 2m. Poklanjam za > bilo sta, npr. kutija disketa. Taman mi to treba. Da ne bih ja jurio te diskete koje trenutno nemam, ili mi baci na mail štagod drugoga što dolazi u obzir ili kaži koliko novčića. Poz, zq
hi.fi.155 lazarj,
> Snimaju uzivo u studiju, preko Jednog centralnog mokrofona, koji je E da, minimalan broj mikrofona = maksimalan stereo efekat. > uzgred lampaski prepravljen, zove se MANLEY reference gold, basista > svira preko lampaskog bas pojacala, i sve se to snima na LAMPASKI > prepravljen STUDER 2 track *ANALOGNI* magnetofon, pa posle sve to ide Slicnu "konfiguraciju" cini mi se da sam video da koristi i Dorian. > Rezultat: Ako imas bilo koji CD player baziran na Phillipsu (>700 gbp) > npr Cambridge CD3, ili Micromega, ili Phillips 850 u krajnjem slucaju, Micromega - jel to bese onaj budget Philips CD-610 na kome pise Micromega ? Francuska obrada :) Eto kakav potencijal predstavlja jedan bazican Philips :)) (njegov naslednik CD-614 ima po radnjama u gradu) > i potucen do kolena. Ako ne verujes, pozajmicu ti jedan disk da cujes. Ce se dogovorimo :)) vsta.
hi.fi.156 dveselinovic,
Pre neki dan provalim da je i u Beogradu, koliko sada, moguće nabaviti delove za razne Hi-Fi zezalice. Pitajte me da li sam pao u nesvest! Evo malo primera. Iako navodim cene, radim to ovde a ne u malim oglasima jer: a) sve ovo podrazumeva i malo rada sa vaše strane, pa je saglasno temi samogradnja, i b) ne navodim izvor, pa ovo ne može biti komercijalni oglas. A kada zagrizete, reći ću vam da se spremam da sa mojom grupom (Grupa za informatiku) unutar moje firme počnem sa prodajom ovih delova.:-))))))))))))))) (*NISAM* naveo ime firme, još uvek nije komercijalni oglas!!!). ZVUžNICI: 2-way klasa "Ekonomik": Zvučnika: 2 Bass: SPH-210C, 20,5 cm, Carbon fibre polyproilene DEM 45 Srednji: -- Visoki: DT-105 TI, Titanium kalota, 25 mm DEM 30 Skretnica: DN-20, Film kondezatori DEM 42 Prelaz(i): 2 KHz Nagib: 12 dB/Okt. Kutija: 30-40 litara efektivne zapremine Snaga: 60 W RMS Imp.: 8 Oma ---------------------------------------------------------------- Cena po komadu DEM 117 ---------------------------------------------------------------- CENA ZA PAR DEM 234 2-way klasa "Luxe": Zvučnika: 2 Bass: SPH-210C, 20,5 cm, Carbon fibre polyproilene DEM 45 Srednji: -- Visoki: DT-19 TI, Titanium kalota, FF, 19 mm, 0,18g DEM 51 Skretnica: DN-20, Film kondezatori DEM 42 Prelaz(i): 2 KHz Nagib: 12 dB/Okt. Kutija: 30-40 litara efektivne zapremine Snaga: 60 W RMS Imp.: 8 Oma ---------------------------------------------------------------- Cena po komadu DEM 138 ---------------------------------------------------------------- CENA ZA PAR DEM 276 3-way klasa "Luxe": Zvučnika: 3 Bass: SPH-255, 25,5 cm, Carbon fibre polyproilene DEM 110 Srednji: DMH-150, Kalota sa supronyl-om, FF, 50 mm DEM 55 Visoki: DTH-125, Kalota sa supronyl-om, FF, 25 mm DEM 30 Skretnica: DN-200, Film kondezatori DEM 115 Prelaz(i): 700 Hz, 3.500 Hz Nagib: 12 dB/Okt. Kutija: 45-55 litara efektivne zapremine Snaga: 60 W RMS, 120 W impulsno Imp.: 8 Oma ---------------------------------------------------------------- Cena po komadu DEM 310 ---------------------------------------------------------------- CENA ZA PAR DEM 620 3-way klasa "Economy Big": Zvučnika: 3 Bass: SP-330, 30,5 cm, Carbon fibre polyproilene DEM 140 Srednji: DM-135, Kalota sa ferofluidom, 50 mm DEM 55 Visoki: DT-106, Kalota sa ferofluidom, 25 mm DEM 26 Skretnica: DN-200, Film kondezatori DEM 115 Prelaz(i): 700 Hz, 3.500 Hz Nagib: 12 dB/Okt. Kutija: 45-55 litara efektivne zapremine Snaga: 110 W RMS, 220 W impulsno Imp.: 8 Oma ---------------------------------------------------------------- Cena po komadu DEM 336 ---------------------------------------------------------------- CENA ZA PAR DEM 672 3-way klasa "Ezoterija": Zvučnika: 3 Bass: SP-320 H, 30,5 cm, Carbon fibre polyproilene DEM 330 Srednji: DM-510, Kalota sa titanijumom, FF, 50 mm DEM 115 Visoki: DT-250, Kalota sa titunijumom, FF, 25 mm DEM 68 Skretnica: DN-200, Film kondezatori DEM 115 Prelaz(i): 700 Hz, 3.500 Hz Nagib: 12 dB/Okt. Kutija: 45-55 litara efektivne zapremine Snaga: 110 W RMS, 220 W impulsno Imp.: 8 Oma ---------------------------------------------------------------- Cena po komadu DEM 628 ---------------------------------------------------------------- CENA ZA PAR DEM 1.256 NAPOMENA: Sami zvučnici i skretnica su teški gotovo 12 kg. GOTOVE KUTIJE: LBS-3 / ... 31/21 l., 215x750x210, 19 mm iverica DEM 98 LBS-4 / ... 48/36 l., 280x610x300, 19 mm iverica DEM 115 LBS-5 / ... 70/55 l., 360x670x300, 19 mm iverica DEM 148 LBS-6 / ... 104/84 l., 390x920x310, 19 mm iverica DEM 180 LBS-7 / SW -/43 l., 460x715x275, piramida, 19 mm iv. DEM 186 LBS-8 / SW -/58 l., 500x965x290, piramida, 19 mm iv. DEM 248 LBS-11 / SW 87/61 l., 300x940x310, 19 mm iverica DEM 248 Cene su po komadu; za par, izmnožiti sa dva. Sve kutije, sem LBS-7 i LBS-8, se mogu dobiti sa sledećim furnirima/obradama: crne boje, bele boje, hrast, orah i mahagoni. LBS-7 i LBS-8 se isporučuju samo u crnoj boji. Piramidska konstrukcija, bar teorijski, sprečava odnosno smanjuje problem stajaćih talasa. Problem je u skupljoj konstrukciji, pa se ređe koristi, mada ima proizvođača koji jako insistiraju na ovom obliku (na primer, Allison). ****************************************************************** POSEBNO: LS gumeni absorberi vibracija, 40x9,5x40 mm, pakovanje od 8 komada samo DEM 8,20. ******************************************************************* Ovo "posebno" a propos diskusije ovde o baš ovoj temi. U narednoj poruci malo o pojačavačima i tako to. Pozdrav, DVV P.S. FF = Ferro Fluid
hi.fi.157 dveselinovic,
Istom logikom, biće ponuđen kompletan asortiman muzičkih uređaja za PA sisteme, Hi-Fi od jeftinog do ezoterije (bas od 30 cm sa magnetom teškim 7 kg jeste ezoterija), ali i razni moduli za samogradnju,kao i ostali materijal i alati. Od pojačavača, predviđam sledeće modele: PMA-400: Snaga, 8/4 Oma, sinusna: 250 / 400 W Snaga, 8/4 Oma, impulsna: 300 / 500 W THD, 20Hz-20KHz, max. snaga: 0,01 % IM (SMPTE): 0,001% Odziv učestanosti: 30 ... 50.000 Hz, -3 dB (filteri) Odziv snage: 30 ... 50.000 Hz, -3 dB (filteri) Brzina odziva: > 80 V/uS Brzina izmene signala: < 2 uS Ulaz: 0,775 V / 10 KOma Struja mirovanja: 120 mA Napajanje: +/- 70V, 5A Cena: Nije definisana. PMA-200: Snaga, 8/4 Oma, sinusna: 180 / 230 W Snaga, 8/4 Oma, impulsna: 250 / 300 W THD, 20Hz-20KHz, max. snaga: 0,01 % IM (SMPTE): 0,02% Odziv učestanosti: 4 ... 100.000 Hz, -3 dB Odziv snage: 4 ... 60.000 Hz, -3 dB Brzina odziva: > 60 V/uS Brzina izmene signala: < 2 uS Ulaz: 1,2 V / 25 KOma Struja mirovanja: 200 mA Napajanje: +/- 60 ... 70V, 3A Cena: DEM 245 PMA-100: Snaga, 8/4 Oma, sinusna: 75 / 90 W Snaga, 8/4 Oma, impulsna: 100 / 120 W THD, 20Hz-20KHz, max. snaga: < 0,1 % IM (SMPTE): < 0,1% Odziv učestanosti: 4 ... 55.000 Hz, -3 dB Odziv snage: 4 ... 35.000 Hz, -3 dB Brzina odziva: > 40 V/uS Brzina izmene signala: < 2 uS Ulaz: 0,6 V / 25 KOma Struja mirovanja: 100 mA Napajanje: +/- 45 ... 50V, 2A Cena: DEM 165 SA-100: Snaga, 8/4 Oma, sinusna: 140 / - W Snaga, 8/4 Oma, impulsna: 210 / - W THD, 20Hz-20KHz, max. snaga: < 0,1 % IM (SMPTE): < 0,2% Odziv učestanosti: 10 ... 80.000 Hz, -3 dB Odziv snage: 10 ... 35.000 Hz, -3 dB Brzina odziva: > 20 V/uS Brzina izmene signala: < 2 uS Ulaz: 0,6 V / 25 KOma Struja mirovanja: 100 mA Signal/šum: 100 dB Napajanje: +/- 50 ... 50V, 5A Cena: DEM 180 SA-100: Snaga, 8/4 Oma, sinusna: 82 / 115 W Snaga, 8/4 Oma, impulsna: 115 / 160 W THD, 20Hz-20KHz, max. snaga: < 0,02 % IM (SMPTE): < 0,03 % Odziv učestanosti: 5 ... 200.000 Hz, -3 dB Odziv snage: 5 ... 120.000 Hz, -3 dB Brzina odziva: > 100 V/uS Brzina izmene signala: < 0,95 uS Ulaz: 1,2 V / 25 KOma Struja mirovanja: 85 mA Signal/šum: > 105 dB Napajanje: +/- 42 ... 45V, 3A Zaštita: Kvarovi, jednosmerna struja (relej) Cena: DEM 125 NAPAJANJA: NB-2000 Grec 200V/25A, 2 x 10.000 uF/ 80/90V DEM 75 NB-1000 Grec 80V/5A, 2 x 4.700 uF 63V DEM 35 Trafoi: Preko 200 modela, od 4VA do 560VA, klasika i toroidi KUĆIŠTA: Preko 100 modela metalnioh kućišta, uključujući i 30-tak modela 19" kućišta, (1/2/3/4 visine), ravnih ivica ili sa dve vrste hladnjaka, sa zatvorenim ili perforiranim poklopcem. Preko 60 modela plastičnih kućišta za sve namene. KABLOVI: Sve vrste kablova, od jeftinih do veoma skupih OFC kablova za audio/video i druge namene. Ima i gotovih audio kablova, sa OFC bakarnom žicom od 5-7 mm, pozlaćenim kontaktima u nizu varijanti (zvučnici, RCA Cinch). ALAT: Sve vrste alata za elektroniku, računajući i posebne bor mašine, lemilice (profesionalne, kućne i na akumulator, ova poslednja DEM 62), i sve ostalo što spada u ovaj domen. MERNI INSTRUMENTI: Od bolesnih osciloskopa do kućnih unimera. Na primer, najbolji digitalni unimer (VAC, VDC, DC A, AC A, Ohm, C, transistor&diode checker) košta DEM 168. Osciloskop sa 2,5 kanala, 2 x 60 MHz i tri stranice specifikacija košta DEM 2.500, a Hitachi VC-6023 osciloskop košta DEM 6.800. PA & Disco: Miksete, ikvolajzeri (SAE-1000, 2 x 10 učestanosti, displej, generator roze šuma, itd. DEM 480), mikrofoni, gramofoni, slušalice i sve ostalo. * * * Ukratko, raj za samograditelje. Plan je da se svi ovi delovi ponude u delovima, ili kao potpuno sastavljeni i funkcionalni uređaji. Iz očiglednih razloga (sankcija), najveći deo tih stvari će se prodavati kataloški, tj. po porudžbini, ali jedan deo je već ovde pa će moći da se vidi, deo stiže (pa će moći i da se čuje). Inače, planiram da razvijem bar dva nivoa predpojačavača, jedan za džep, a drugi po sistemu "nek' ide život, šta košta da košta" (ili, u kafanskoj verziji, "ja skršim, ti platiš" :-))))). Takođe planiram da razvijem liniju zaista dobrih zvučnika pod nekim mojim imenom; ergo, trebaće mi panel slušalaca, pa sve nešto računam, ima vas ovde taman koliko treba, jedno 20-30 komada.:- ))))) E da, da ne zaboravim, posebno sam brinuo za veoma kvalitetne veze. Samim tim, veliku pažnju sam posvetio kablovima, konektorima (na uređajima i na zvučnicima) i naravno kablovima. Međutim, zbog relativno velike cene (koja ide i do DEM 37 za stereo kabl od 1,2 m), kao i zbog činjenice da se kablovi za zvučnike prodaju u rolnama od 100 m, ne bi bilo loše da se malo dogovaramo, da ne lagerujem više od onoga što treba. Sve ideje i komentari su dobrodošli. Pozdrav, DVV
hi.fi.158 funky,
u je, al si se bacio u biznis :) sto se slusaca tice, mogu i da slusam, al cu radije da ponesem vagu pa da merim ;)) ako treba neki kablic, bilo I/C bilo zvucnicki narazvno na zzzzzzzzzzzzzzzz<zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz zzz podzzrazv
hi.fi.159 dveselinovic,
Pa, ne znam da li sam se bacio u biznis ili ne, ali znam da su to neki planovi. Što se tebe tiče, za tebe će lično sklopim model sa *STROGO* dva klasična trafoa, da bidne težine, udariću dva ekstra hladnjaka opet za težinu, i najzad, malo olovnih tegova i kontra-tegova, radi postizanja nivelacije uređaja. Kada sve to frknem, bez 25 kg nema šta da se viđamo.:-))))) I to za 2 x 10 W u tri kanala.:-)))) Pozdrav, DVV
hi.fi.160 bbaja,
>|| Sve kutije, sem LBS-7 i LBS-8, se mogu dobiti sa sledecim >|| furnirima/obradama: crne boje, bele boje, hrast, orah i >|| mahagoni. A da li ta firma moze da "presvuce" furnir kod starih zvucnika?
hi.fi.161 bbaja,
>|| ................................................... Medutim, >|| zbog relativno velike cene (koja ide i do DEM 37 za stereo >|| kabl od 1,2 m), kao i zbog cinjenice da se kablovi za >|| zvucnike prodaju u rolnama od 100 m, ne bi bilo lose da se >|| malo dogovaramo, da ne lagerujem vise od onoga sto treba. Postoji li nacin da znalac kao ti ispita stvarni kvalitet kabla i odredi njegov nivo? Pitam zato sto imam jakooooo kvalitetan kabl u duzini znatno iznad meni potrebne, pa bih mozda polovinu prodavao.
hi.fi.162 bojs,
>>postizanja nivelacije uređaja. Kada sve to frknem, bez 25 kg nema šta >>da se viđamo.:-))))) I to za 2 x 10 W u tri kanala.:-)))) 25 Kg? šta je to? Onaj Marantz o kom sam ti pričao ima 26 Kg, i to nekompletan :))) (doduše, 2 X 150 W:)))
hi.fi.163 dveselinovic,
Ha, ha, ali taj Maca ima 3 puta veću snagu, plus predpojačavač, koji nije mnogo težak sam za sebe, ali ukrasni metalni rotacioni budžovani jesu, a ni potovi i prklopi nisu za bacanje. Po mojoj logici, 2 x 150 W je dva trafoa od po najmanje 500VA, a to je već 11 kg i to ako su toroidi. Onda ide 2x2 10.000 uF po kanalu, ukupno 8 komada, još 6,5 kg. Pa četiri hladnjaka za izlazne tranzistore, svaki po 2 kg, još 8 kg. Pa hladnjaci za grecove, pa idimi-dođimi, brat-bratu 32-35 kg za snagaš sam za sebe. Preamp sve zajedno jedno 8-10 kg u posebnoj kutiji. Ako treba, će gu ojačam sa olovo po ćoškovi.:-))))))))) Da prebacimo normu od 50 kg. Pozdrav, DVV
hi.fi.164 dveselinovic,
Jok, ne radimo generalke. Sorry. Pozdrav, DVV
hi.fi.165 dveselinovic,
žim je fizička stvar, može se premeriti. Istina, merenjima se mogu saznati neke od osobina kabla, kao recimo kapacitativnost, otpor, provodljivost i slično. Međutim, to ti u krajnjoj liniji ne mora govoriti mnogo o zvuku tog kabla, odnosno, u idealnom slučaju, odsustvu bilo kakvog zvuka samog kabla. Na žalost. Ipak je ljudsko uho za sada još uvek najsavršeniji instrument. Pozdrav, DVV
hi.fi.166 funky,
>> meni potrebne, pa bih polovinu mozda prodavao. Koji je kabl u pitanju? Ako je FABRICKI zalemljen za cinceve, i jos cincevi zaliveni u teflon (npr. Cardas) to nemoj raditi, jer to posle nije isti kabl. Provereno iz mog iskustva. Ako je zvucnicki kabl u pitanju, ista stvar. Ako ima fabricki zale- mljene viljuskice, i jos posle zalivene, opet ista stvar, jer ne znas kako je lemljeno. Npr kod pojacala se lemi 5 zica, a kod zvucnika tih pet + sirm (pletenica okolo), i to je skoro kod SVIH iole kvalitetnijih kablova. Tu ne racunam razne PROVIDNE m▀wc*ulti licnastełe kablove kao npr. WDH clearwater. Ako je sve cisto i pregledno i nezalemljeno fabricki, izvoli. A, da, kazu da i taj kalaj dosta utice. pozdrav
hi.fi.167 vpopovic,
> Naravno, ljudi su bili totalni amateri. Bas hocu one sa ZLATNIM usima :))))) Daj mi malko vremena da makar prepisem rezultate testa iz casopisa. Teorija o "lenjim" i "nestabilnim" impedansama je samo teorija, a mi ljudi inzenjeri :) moramo da merimo ( ing. prvo uzme metar pa izmeri ). Merenja se odnose i na ljudske usi koje takodje treba izmeriti ( makar metrom :) ) i odrediti sta one cuju. > Tu tvoj pioneer risiver od 150$ pada vec po ukljucivanju, > i pada u kliping vrlo brzo, dok naprimer Krell od 1800$ > tek tu pocinje da radi. Naravno, na obicnim kutijama bi > neko reko da nema razlike (na maloj snazi). Uslovi rada pojacavaca snage su da ipak radi kao pojacavac, a ne kao Smith Trigger kolo. Hocu reci, da oba pojacavaca (skupi i jeftini), pojacavaju signal koji slusamo ali da ne odlaze u zasicenje. Znaci slusamo ih sa 10% njihove najvece snage. > Krell od 1800$ tek tu pocinje da radi. Naravno, na obicnim > kutijama bi neko reko da nema razlike (na maloj snazi). Mozda je bolje pitanje ko pri velikim snagama vise izoblici izlazni signal : Mehanicka naprava ( zvucnik ) ili najgori Pioneer receiver koji po ing :) merenjima izoblicava signal mnogo manje od 1%. P.S. Koliko izoblicenje ( ne ing. pitanje ) prosecno ljudsko uvo razaznaje ?
hi.fi.168 vpopovic,
> Cim je fizicka stvar, moze se premeriti. Istina, merenjima > se mogu saznati neke od osobina kabla, kao recimo > kapacitativnost, otpor, provodljivost i slicno. Sto kaze Dr Branko Popovic ing. prvo uzme metar pa izmeri ! Nabavio sam casopis Stereo Review iz Januara 1987 gde postoji Listening test , Do ALL AMPLIFIERS SOUND THE SAME ? Odgovor je DA ! U uvodniku casopisa glavni urednik William Livingstone pocinje clanak poslovicom : The truth angers those whom it does not convince. Nekoliko meseci pre izlaska tog broja ljudi su proveravali postoji li cujna ljudskom uhu razlika izmedju Heavy cables ( neki Monster cable :))) ) i obicnog kabla za lampe. Opet je odgovor NEMA RAZLIKE cujne ljudskim uhom !!! Serija testova je nastavljena testiranjem CD Meridian ( Engleski ) i neki low budget Emerson => Opet nema cujne razlike !!! Elem, dolazi glavna stvar : Test pojacavaca : Pioneer Receiver SX1500 219.95 $ Julius Futterman OTL-1 80 W mono pojacavaci sa izdvojenim izvorima za napajanje, putanja signala prolazi iskljucivo kroz cevi. Price per komad 6000 $ ( SSEST HILJADA DOLARA KOMAT ) Mark Levinson ML11 2000 $ NAD 2200 548 $ Hafler DH120 320 $ Zvucnici :Magnepan MG-111a Izvori zvuka : Sota gramofon, Meridian CD , i ono najbitnije sama muzika po zelji i izboru slusalaca . Mrzi me da prekucavam tabelu zato dajem samo neke statisticki obradjene podatke: Srednja vrednost procenta tacnih odgovora je 52.023 % Srednjekvadratno odstupanje je 6.166 % Rezultati govore sami ( umesto bacanja novcica ovaj test se moze upotrebiti u nastavi verovatnoce i u srednjoj skoli ) > Ipak je ljudsko uho za sada jos uvek najsavrseniji > instrument. > Ne mogu da verujem da ing. moze ovako nesto da napise !
hi.fi.169 funky,
>> Ipak je ljudsko uho za sada najsavrseniji >> instrument. >>> Ne mogu da verujem da ing. moze ovako nesto da napise ! Ja ne mogu da verujem kao casopis takvog ugleda moze tako nesto da napise, a jos manje da takav poznavalac poverije. Imam i ja nesto slicno iz 87 gde su ameri zakljucili da SVI CD playeri zvuce isto. Medjutim, kako se CD tehnologija razvi jala, poceli su dosta cesto da menjaju misljenje. A ono oko kablova..Zar stvarno mislis da Ameri misle da izmedju kablova nema razlike? Otkud onda najveci proizvodjaci bas iz amerike? (Cardas, AudioQuest, Tiffany, Monster..) i u takvim casopisima, pola reklama samo za kablove? Cak i englezi tvrde da kablovi treba da kostaju 30% vrednosti sistema. ne veruj svemu sto se napise, uzmi malo i slusaj. Pozdrav
hi.fi.170 dveselinovic,
Prvo, ja nisam ing. bilo čega sem dobrog života, ja sam diplomirao ekonomski fakultet, a kao što sam već nekoliko puta jasno i glasno rekao, Hi-Fi mi je, pazi sad, -> H O B I <- već ove godine 30 godina. Drugo, ti navodiš mišljenje jednog lista. Imam dva pitanja: 1) Ako jeste tako kako taj list kaže, od čega oni žive, kada ispada da je sve to jedno te isto s obzirom da čujemo jedan te isti rezultat? i 2) Ako to sve jeste isto, i ako uzmemo da je to neka objektivna istina, od čega žive svi oni silni proizvođači, prodavci, novine i časopisi i svi ostali? Treće, to je mišljenje jednog lista. Lepo, to je u redu, ali šta ćemo sa nizom drugih listova koji ne misle tako? Njih je više, da li to znači da je većina u pravu? žetvrto, da ne duljimo, umesto što glatko prihvataš taj stav, ja ti predlažem da sedneš i malo poslušaš razne uređaje ovde, u sred Beograda. Uporedi samo pojačavače na istim zvučnicima i u istom ambijentu sa istom muzikom - složi 5-6 komada iz raznih izvora pa obavi slepi test. O kablovima da i ne govorimo. Slažem se da svi mi koristimo 0,5-2W u normalnim uslovima; da slušamo sinusoide, verovatno bi stajalo da čujemo isto. Problem međutim nastaje kada dođe do tranzijenata, pa pojačavač naglo povuče 20, 30 i više vati; onda dolazi do STRAHOVITIH razlika koje samo gluv neće čuti. Uporedi samo neki Technics u klasi 30-50W sa nekim Sony-jem u istoj klasi; bez obzira na to gde oba modela realno spadaju (zna se, strogo u ekonomsku klasu), čućeš razlike koje samo zaista tonski gluv ili zlonameran čovek ne čuje. O ezoteriji nećemo, prvo da položimo osnovnu školu. Pozdrav, DVV
hi.fi.171 dveselinovic,
Smatra se, a delimično je empirijski i dokazano, da je prag čujnosti izobličenja: za harmonijska, oko 3% za intermodulaciona, oko 0,3% za TIM, oko 0,3% za fazna oko +/- 15 stepeni. Ima tu niz kvaka - na primer, ljudskom uhu GODE izobličenja parnih harmonika, a ni malo mu se ne sviđaju izobličenja neparnih harmonika. Niz tih izobličenja ne čujemo kao takva, već kao "tvrd", "metalan", "mrtav" i slično zvuk. Upravo zato sam i rekao da je ljudsko uvo i dalje najsavršeniji instrument. To međutim ne znači da sve ostalo treba baciti u đubre, daleko od toga. Instrumenti su sjajna stvar ako čovek ume da ih iskoristi i ako ume da interpretira rezultate. Kada sam ja svojevremeno koristio osciloskop, uz njega sam koristio i čoveka koji ume da ga upotrebi (srećom, to je moj dobar drugar i srećom, i on je zaluđenik). Kada vidim četvrtku koja se malo koleba u levom gornjem uglu na izlazu, ja znam da nešto nije baš savršeno, ali bez njega ne znam tačno šta bi to moglo biti, odnosno šta izaziva taj "ringing". Do uva se dolazi tek kada se zadovolje svi kriterijumi po instrumentima; tako i nikako drugačije. Aki sumnjaš u to, uzmi neko prosto audio kolo, razvi ga do nivoa izobličenja ispod praga čujnosti. Zatim ga dobro poslušaj. Nakon toga, zameni Motorolin tranzistor na ključnom stepenu sa recimo drugim, kao na primer Thordarsen-Meistner, pa poslušaj opet. Zatim stavi sličan tranzistor koji prave Philips, Siemens, Toshiba, itd. Biće razlika - ne kažem kapitalnih, ali biće ih. A na papiru, svaki taj tranzistor je bar 500% bolji od onoga što ti treba da bi kolo dobro radilo. A i cene im slične (sem T-M, oni su krvavo skupi). Pozdrav, DVV P.S. Kad odradiš gore navedeno, ponovićemo isto sa elektrolitima u napajanju. Tu tek razlike da vidiš i čuješ.
hi.fi.172 dr.grba,
>> Od digitalnih snimaka istog dela na prvom mestu je Philips-ov, sa >> Ozawom. Kako "slucajno" O:) imam isti moglo bi da padne jos jedno >> testiranje :) Nema nikakve potrebe za testiranjem, ljudi! Ja Ozavu kupujem na slepo, nema šta da se veli, taman da je AAD, pre nego Šara-Darinu verziju, pa taman bila DDD. Postoji nešto što se ne zove nikako, što je čista energija, što Ozava ima u malom prstu, a Šara-Dara neće imati nikad. Da li ste gledali kako je Ozava vodio orkestar dok je svirao 'Air' od Baha na memorijalnom koncertu za Fon Karajana? Niste? Šteta, jer nisam sposoban to da opišem... P.S. Znam da akcenat moje poruke nije HiFi, nego nešto drugo... Nešto prvo, jer HiFi postoji zbog vrhunske muzike, a ne vrhunska muzika zbog HiFija. Samo da vas prisetim, ne ljutite se.
hi.fi.173 dr.grba,
>> jedan sjajan Telacov CD sa žetiri godišnja doba. Ko svira? Najbolja verzija koju sam čuo (doduše na vinilu, ali postoji i CD) je ona u kojoj Zubin Mehta okuplja društvo pred Izraelskim Kamernim orkestrom. Deustche Grammophone (ili kako se već piše).
hi.fi.174 lazarj,
>Cesi, Rusi i Bugari izdaju lise opremljene CD-ove, ali kvalitet zvuka nije tako >los. Losa im je oprema (nema informacija o izvodjenju..., sito-stampa) ali Izdvojio bi ruske diskove, gde ima zaista vrhunskih snimaka (u tehnickom pogledu). Cesi su standardno skoro odlicni, dok o bugarskim diskovima nemam bas povoljno misljenje. >Madjari (Hungaroton) su najbolji od svih Istocnjaka, mada im je repertoar >u velikoj meri lokalno obojen. Repertoar im je specifican i to je ono dobro. Pored lokalnih kompozitora posebno imaju sirok repertoar pred-barokne i barokne muzike i repertoar retko izvodjenih velikih vokalnih dela. Sto se zvuka tice daje malu prednost Supraphon-u.
hi.fi.175 bojs,
>>Nabavio sam casopis Stereo Review iz Januara 1987 gde postoji Možda ću zvučati prepotentno, ali ni mnogo ozbiljnije stručne publikacije iz oblasti elektroakustike ne uzimam zdravo za gotovo kao reference, a kamoli tamo neki časopis. Svaki časopis ima svoju poslovnu politiku, kreiranu ko_zna_čime, pa su tako i njihovi rezultati pod (debelim) velom sumnje. Zamisli npr. da ja imam firmu koja prodaje osrednje uredjaje, a urednik časopisa moj drugar, ili ga ja malo podmažem. Nemoj da me ubedjuješ da se tako nešto ne radi. >>Listening test , Do ALL AMPLIFIERS SOUND THE SAME ? >>Odgovor je DA ! Ordinarna glupost! Neću da kažem da ću u tamo nekom slepom testu prepoznati svaki pojačavač, ali tvrdim da ću, u velikom broju slučajeva, u _svojoj_ sobi, sa _svojim_ zvučnicima (i ostalom svojom opremom) tačno odgovoriti da li je priključen Pioneer SA 7800 (kojeg slušam 13 godina) ili neki drugi pojačavač. >>convince. Nekoliko meseci pre izlaska tog broja ljudi su >>proveravali postoji li cujna ljudskom uhu razlika izmedju Heavy >>cables ( neki Monster cable :))) ) i obicnog kabla za lampe. Opet >>je odgovor NEMA RAZLIKE cujne ljudskim uhom !!! Možda, uz kratak kabl i 'konfekcijske' uredjaje. Neka povežu, recimo, Phase Linear 400 i Kef 105 dugačkim kablom 'za lampe', pa neka probaju posle sa dobrim kablom. žuće se razlika. Ne svako, naravno, i ne uz svaki materijal. >>Izvori zvuka : Sota gramofon, Meridian CD , i ono najbitnije sama >>muzika po zelji i izboru slusalaca . E, da, sad je sve jasno, zamišljam identičan test u ovim krajevima, pa slušaoci izaberu Cecu Veličković i identično padnu u trans sa svim uredjajima :))))). >> > Ipak je ljudsko uho za sada jos uvek najsavrseniji >> > instrument. >> > >>Ne mogu da verujem da ing. moze ovako nesto da napise ! To će da napiše svaki inženjer koji ne pati od profesionalne sujete.
hi.fi.176 lazarj,
>> Od digitalnih snimaka istog dela na prvom mestu je Philips-ov, sa Ozawom. >>Kako "slucajno" O:) imam isti moglo bi da padne jos jedno testiranje :) >Nema nikakve potrebe za testiranjem, ljudi! Ja Ozavu kupujem na slepo, Polako grbo. Ne uzbuduj se :) Pa ne moze jedan John Smith (ili tako vec) da se poredi sa Ozawom :)) Rec je bilo samo o tehnickom kvalitetu snimka. A da te obradujem - Ozawa je snimljen bogovski :)))) >P.S. Znam da akcenat moje poruke nije HiFi, nego nesto drugo... Nesto prvo, > jer HiFi postoji zbog vrhunske muzike, a ne vrhunska muzika zbog HiFija. > Samo da vas prisetim .. ==================== Nikad nije na odmet :)
hi.fi.177 lazarj,
>>> jedan sjajan Telacov CD sa Cetiri godisnja doba. > >Ko svira? Najbolja verzija koju sam cuo (doduse na vinilu, ali postoji TEL80070 VIVALDI*A. FOUR SEASONS TELARC BOSTON SYM. SEIJI OZAWA Naravno to nije to :( Gde bre ovo sa celim orkestrom.
hi.fi.178 robert,
>>>> cables ( neki Monster cable :))) ) i obicnog kabla za lampe. Opet >>>> je odgovor NEMA RAZLIKE cujne ljudskim uhom !!! >> Možda, uz kratak kabl i 'konfekcijske' uredjaje. Neka povežu, >> recimo, Phase Linear 400 i Kef 105 dugačkim kablom 'za lampe', pa >> neka probaju posle sa dobrim kablom. žuće se razlika. Ne svako, >> naravno, i ne uz svaki materijal. Različiti kablovi sigurno utiču na zvuk! Proverio sam lično. Naime, uz uređaje sam kupio i 2x5m, 1.5 mmř bakarnog kabla pa sam ih posle zamenio za 2x5m, 4 mmř isto bakarnog kabla i zapanjio se kako je primetna razlika bila. Dobio sam veću rezoluciju u visokim tonovima tako da sad činele lepo režu što se meni sviđa :).
hi.fi.179 dr.grba,
>> Ozawa je snimljen bogovski :)))) čivi bili i on i ti! (:
hi.fi.180 dr.grba,
>> Naravno to nije to :( >> Gde bre ovo sa celim orkestrom. Pa i Zubin je malo naduvao... meni ne smeta (:
hi.fi.181 mirkot,
>> >> Nabavio sam casopis Stereo Review iz Januara 1987 gde postoji... >> Zamisli npr. da ja imam firmu koja prodaje osrednje >> uredjaje, a urednik časopisa moj drugar, ili ga ja malo >> podmažem. Nemoj da me ubedjuješ da se tako nešto ne radi. Normalno je da se to radi. Ne postoji časopis imun na "podmazivanje". žim ispod testa vidite adresu i telefon firme koja proizvodi testirani proizvod znate koliko je sati. Na to nisu imuni ni RAžUNARI. Moj je zaključak da je urednik časopisa Stereo Review iz Januara 1987. udario tako bezobrazan harač da niko od proizvođača opreme nije hteo da mu plati :))) pa ih je sve resetovao na isti nivo. MT
hi.fi.182 dveselinovic,
"... pa ih je sve resetovao na isti nivo." Vrlo dobro, vrlo dobro! Sviđa mi se, alal vera. Pozdrav, DVV
hi.fi.183 dveselinovic,
Tome se ne treba čuditi. Svaki kabl ima dve osnovne komponente, otpornost i kapacitativnost. Kabl većeg prečnika će uvek imati manje smetnje od istog takvog kabla manjeg prečnika. Još ako je i kvalitet bakra bolji, pa ako je i OFC (Oxygen Free Copper, bakar bez primesa kiseonika), onda ima da radi. Lično koristim QED 79 i veoma sam zadovoljan sa njim. Ne bih ga rado menjao, a probao sam i neki Van den Hul, ali za "n" puta veće pare, ja nisam čuo bitnijih razlika, pa sam ga zaobišao. Istina, to je bio valjda najjeftiniji kabl te kuće, ali opet, ... Pozdrav, DVV
hi.fi.184 vpopovic,
> Imam i ja nesto slicno iz 87 gde su ameri zakljucili da > SVI CD playeri zvuce isto. Medjutim, kako se CD > tehnologija razvi jala, poceli su dosta cesto da menjaju > misljenje. Naravno, jer je VRLO OPASNO reci: ne kupujte skupo jer tada NIJEDAN prozvodjac nece dati reklamu u list. > > A ono oko kablova..Zar stvarno mislis da Ameri misle da > izmedju kablova nema razlike? Otkud onda najveci > proizvodjaci bas iz amerike? (Cardas, AudioQuest, Tiffany, Niko ne brani ljudima da imaju VRLO skupu opremu ! > Monster..) i u takvim casopisima, pola reklama samo za > kablove? Cak i englezi tvrde da kablovi treba da kostaju Englezi, Englezi ... Oni su na bombu razbili napredovanje Japanaca u kucnoj HiFi. Ne mogu da zaboravim bezobrazno skup pojacavac (cevas) engleski od 10 W koji "najbolje" radi sa postanskim paricama :))) > > ne veruj svemu sto se napise, uzmi malo i slusaj. Pozdrav Nemam zlatne usi ali bi najsrecniji bio kada bi ponovili testove pod uslovima koje sam naveo. Stvarno to mislim !!!!!! Testove sam provodio zajedno sa nekolicinom slusalaca pre dve godine => Same result !. Kao dokaz stvarne nakane za test prilazem dva dobra relea za preklapanje i sebe kao posmatraca i skeptika, moguceg SLUSAOCA :). P.S. Kao sto mi struka nalaze, rezultate dobrog eksperimenta prihvatam bez predrasuda.
hi.fi.185 vpopovic,
> pitanja: 1) Ako jeste tako kako taj list kaze, od cega oni > zive, kada ispada da je sve to jedno te isto s obzirom da > cujemo jedan te isti rezultat? i 2) Ako to sve jeste isto, > i ako uzmemo da je to neka objektivna istina, od cega zive > svi oni silni proizvodaci, prodavci, novine i casopisi i > svi ostali? 1) Zive od dobrog casopisa i reklama maligno skupih uredjaja u njemu i to do danasnjih dana :) 2) Od ljudi koji vole skupu opremu ( Nisam rekao da SKUPA oprema nije VELIKO zadovoljstvo !!!) > > Trece, to je misljenje jednog lista. Lepo, to je u redu, > ali sta cemo sa nizom drugih listova koji ne misle tako? > Njih je vise, da li to znaci da je vecina u pravu? > Dobar eksperiment je odgovor BOGA prirode ! > Cetvrto, da ne duljimo, umesto sto glatko prihvatas taj > stav, ja ti predlazem da sednes i malo poslusas razne > uredaje ovde, u sred Beograda. Uporedi samo pojacavace na > istim zvucnicima i u istom ambijentu sa istom muzikom - > slozi 5-6 komada iz raznih izvora pa obavi slepi test. O > kablovima da i ne govorimo. > Vidi jedan od prethodnih odgovora : VRLO RADO ali stvarno pod tehnicki prihvatljivim uslovima. P.S. Prilazem pojacavac sastavljen od TBA810AS ( 10 W ) Russian made Rezultate dobrog eksperimenta prihvatam ma kakvi da su ! Mozda mozemo da ispravimo pogresan stav urednika Stereo Review-a :)
hi.fi.186 vpopovic,
> Ordinarna glupost! Necu da kazem da cu u tamo nekom slepom > testu prepoznati svaki pojacavac, ali tvrdim da cu, u > velikom broju slucajeva, u _svojoj_ sobi, sa _svojim_ > zvucnicima (i ostalom svojom opremom) tacno odgovoriti da > li je prikljucen Pioneer SA 7800 (kojeg slusam 13 godina) > ili neki drugi pojacavac. I ja cu ako mi vezete oci i usi i date da opipam :))) P.S. Makar i Cecu Velickovic
hi.fi.187 zormi,
*> Imam i ja nesto slicno iz 87 gde su ameri zakljucili da *> SVI CD playeri zvuce isto. * * Naravno, jer je VRLO OPASNO reci: ne kupujte skupo jer tada * NIJEDAN prozvodjac nece dati reklamu u list. Evo da se i ja malčice umešam u ovu prijateljsku diskusiju sa svojim flegma stavom :) koji uopšte ne mora biti ispravan. Učio sam na fax-u tehničku akustiku, išao na vežbe, merio, sastavljao linije... itd pa sam zaključio: - Hi-Fi je pre svega zabava za jednu stranu i VELIKI biznis za onu drugu. Uvek će se naći neko da kupi "najnoviji pronalazak" koji "osetno poboljšava zvuk", pa bile to tangencijalne ručke od karbonskih vlakana ili posebne sprege u pojačavaču koje prenose sve od infra-zvuka do radio-frekvencija. Takav obično ne sluša muziku nego uredjaj. Vrti stalno jednu istu ploču (preproduciranu sa jakim basom i dobrim stereo efektom), a menja opremu. Ne kažem da je to loše, to je lep hobi (i skup) samo da postavimo stvari na mesto. - pravi veliki napredak se od "ljubitelja" uvek dočeka na nož uz tvrdnje kako to ništa ne valja i kako stara oprema zvuči bolje: Primeri: "Cevni pojačavači zvuče toplije nego poluprovodnički." (naravno, jer izobličuju zvuk, dovoljno je pogledati njihovu prenosnu karakteristiku). "CD nikad ne zvuči tako dobro kao direct-drive-strobo gramofon sa tanjirom od 20 kg i zvučnicom sa pokretnim kalemom, naročito kad se puste ploče od specijalnog DECCA vinila.". Tehnički, matematički i statistički (na uzorku ljudi) dokazano je da je konfekcijski CD superioran u odnosu na gramofon. - sve vreme se zaboravlja da vrhunski zvučnici unose 1-2% izobličenja, i da im je frekvencijski odziv kad se izmeri u gluvoj sebi jedna teška brljotina od linije. U realnoj prostoriji sa rezonancijama i stojećim talasima uz spoljnu buku od 40 (vila na Dedinju) do 60 dB (stan u zgradi) - očaj. U takvoj situaciji pričati o nekim finesama teško da ima smisla. - "prepoznatljiv zvuk" nekih delova opreme je teški NEDOSTATAK, oprema ne sme da ima svoj zvuk, ne sme da ima nikakav zvuk, mora biti sterilna da bi bila dobra. Boju, prostornost i toplotu treba da obezbedi producent snimka u studiju (ako to postoji, a oprema ubije - opet ne valja). - karakteristično je da o kvalitetu zvuka najčešće diskutuju ljubitelji moderne muzike koja praktično i nema original za poredjenje. Sluša se ili sa snimka ili preko razglasa na koncertu ili iz pojačavača električnih instrumenata (koji se i prave da izobličavaju zvuk za razne efekte) ili se oprema testira super-produciranim snimcima dobijenim sa sintisajzera sa ko zna kakvim signalom na OUT priključku (ako se i to može nazvati njihovim originalnim zvukom). Zaključak: nisam čuo ni na super opremi ljudski glas ili violinu ili klavir i pomislio da to stvarno neko svira iza vrata. Najveći krivci su mikrofon u studiju, a pogotovu zvučnici (ne samo zbog tehničkog kvaliteta već i zbog načina rada, postavljanja u prostoru...). Uživo je i dalje uživo. P.S. žuo sam za neke francuske zvučnike koji su napravljeni u laboratoriji, teški po 400 kg, koštaju stotinu hiljada dolara, troše struju od 50 kW, rade na nekom principu sa vibrirajućom plazmom, imaju ispeglanu frekv. karakteristiku, nemaju izobličenja... možda je to najzad to ;). U medjuvremenu sam zadovoljan svojim Sony discman-om (8x oversampling ;) i Senheiser HD480 slušalicama. Ništa mi više ne treba za uživanje u MUZICI.
hi.fi.188 predrag,
Povodom ? da li su casopisi koji testiraju uredjaje realni?. Nisu. Ali, postoje 2 casopisa koji su strah i trepet za svakog proizvodjaca ezoterike tj. onih najskupljih i najkvalitetnijih uredjaja. To su Americki "The absolute sound " i nemacki "Das Ohr". Nema da se kupe u slobodnoj prodaji(kioscima) nego samo na pretplatu. Izlaze jednom u 2 meseca. Tiraz oko 100.000 . The absolute sound (skraceno TAS) kosta 7 $ i igleda kao knjizica malo deblja (oko 230 stranica) Tas je osnovao HP (nije helwet packard nego Harry Pearson). Ima u New Yorku jednu veliku porodicnu kucu koju je preuredio u redakciju i sobe za testiranje najskupljih ali i najkvalitetnuijih uredjaja na svetu. Ima ekipu ljudi koji su NEPOPTKUPLJIVI. Ni jedan njegov covek nije saradnik neke firme niti konsultant. Tipovi su ludaci u pravom smislu te reci. Svaki uredjaj koji testiraju uzimaju od distrubutera koji dolazi i montira uredjaj i moze da prisustvuje testiranju. Svaki uredjaj slusaju MESEC dana. Zamislite uzmu kabl i slusaju kako zvuci mesec dana. Normalno to probaju na najkvalitetnijim uredjajima tipa Infinity reference MK V i ostalim skalamerijama. Kako oni znaju da je neki zvuk ono pravo.? Jednostavno. Tipovi prisustvuju snimanju pojednih ploca i pri tom slusaju uzivo orkestar a posle master i znaju razliku. Pojedni clanovi su cak i bivsi muzicari. Tas se bavi testiranjem i uredjaja i gramofonskih PLOCA (i CD). Mnogi se plase da daju uredjaje na testiranje jer ako ih ocrne odmah niko nece da kupuje te uredjaje. Ako dobro prodju odmah im je zagarantovana prodaja jer TAS je guru za ceo svet. Nema prodavnice koja prodaje ezoteriju u celom svetu a da nema u svojoj radnji TAS. Kada izadje test u TASU svako proizvodjac moze da da komentar o testu. Ima tu i tuznih situacija kada proizvodjac kuka kako to da je uredj lose zvucao pa se vade pricama o tome da je nesto bilo pokvareno na uredjajima. Ali, uredjaje su doneli i montirali distributeri i zastupnici tako da nema lazi i prevara.Tas kada testira uzima i jos par uredjaja iz prodavnica (slucajne uzorke) jer ima proizvodjaca koji posalju na testiranje specijalno spremljen uredjaj a kada to isto kupite u prodavnici onda je to nesto sasvim drugo. Zato je TAS strah i trepet ali i odskocna daska za one koji su kvalitetni. Ono sto oni iznesu kao zamerke nekom uredjaju konstruktori i te kako cene i odmah se trude da unesu poboljsanja. Svojevremeno je TAS tako ocrnio neke firme npr. Apogge dueta da su oni prestali da daju svoje uredjaje na testiranje. Tacnije pojedine modele a ne sve proizvode od pojedinh firmi. Dueta je bila izvikana po svim svetskim casopisima. Tas-ovci su nasli da im je losa skretnica za visokotonce, i da je zbog toga zvuk los tako da je Apoge na kraju povukao seriju, izmenio skretnicu i prihvatio dobronamernu kritiku. Apoge se posle pomirio sa Tasom i slao je uredjaje na testiranje jer su videli da nisu bili u pravu. Cuveni je slucaj sa jednim pojacalom Bob Carvera koji je kostao 500 dolara a zvucao je kao MArk Levinson od 5000 $. Uhvatili su ga da je dao specijalno pripremljen uredjaj na testiranje a oni u prodavnici nisu bili ni nalik na taj. I Kreel se godinama plasio da salje uredjaje na testiranje (pogotovo kada je Apoge onako prosao a bili su izvikani u svetu da je Krell sa Apogee Dueta najbolja kombinacija) ali na kraju su i oni slali uredjaje na testiranje. Tas zaista ima najbolje uredjaje u svojim sobama i ono sto je najvaznije oni znaju da ih UPARE. Ne zvuce svi vrhunski uredjaji dobro i ako su vrhunski Treba ih upariti sa odgovarajucom kombinacijom ostale opreme da bi se dobio maximum. Moze se reci da je umetnost UPARIVANJA uredaja ono najvaznije i to je ono sto svi izbegavaju. Na primer Quad elektrostatik najbolje zvuci sa pojedinim modelima pojacala Spectral ( Bedini, itd..) i djaba vam da kupite vrhunski Krell kada ce to da lose zvuci. Jednostavno ne podnose se. Po neki put pojavi se i neki jetiniji uredjaj koji za svoju cenu zvuci kao da kosta duplo skuplje. Takvih je malo ali IMA. Po neki put testiraju uredjaje koji kostaju i 200-300 $ ali zvuce ko oni od 1000 $. Inace u ezoteriji se zna sta je kvalitet jer ipak ako neko pravi rols rojseve nece ih prodavati po ceni mercedesa ili stojadina ;))) Svojevremeno je dolazio englez Martin Columns koji u engleskoj vazi kao guru za gramofone (svi engleski casopisi objavljuju njegove testove) i bio je odusevljen. Sa Tasovcima je testirao gramofon Goldmund reference (onaj od 100 i kusur kila). Jednostavno nije covek imao nikad prilike da vidi i CUJE najskuplju i najkvaliteniju opremu na gomili. To je em skupo (par miliona $ a sve to u engleskoj kosta par miliona funti) em nema tako opremljenih prostorija. Vlasnik tasa Hary Person je inace vlasnik SVIH tih uredjaja i kupuje ih. Jednostavno covek da 100.000 $ i kupi infiniti reference mk V (imao je i stare serije), dok ostali koji testiraju pozajmljuju opremu dok ih HP drzi u kuci i slusa godinama. I za kraj: Testovi u tasu su TEXTUALNI. Nema ni jednog dijagrama i sve se opisuje recima. Testiraju se i ploce. Ima intervjua sa poznatim muzicarima,konstruktorima,snimateljima i teoretskih naucnih rasprava. Posecuju koncertne dvorane, katedrale i sva mesta gde se snimaju ploce tako da tacno znaju kako se neka ploca snimila, raspored mikrofona. Tacno znaju mane pojedinih kon. dvorana, katedrala jer su prisustvovali kada su se preuredjivani i dampirani. Jeste da deluje kao san ali ekcentricni Hary je zaista POSTAVIO reference sta je to abolute sound. Nema konstruktora ezoterije na svetu ko nije cuo za njega i TAS. Tas iduce godine slavi 20-godisnjicu izlazenja. pp od: Predraga
hi.fi.189 dveselinovic,
Ahem, nije :Harry" ili "Hary", nego HENRY Pearson. Pozdrav, DVV
hi.fi.190 dgavrilovic,
>>>> jedan sjajan Telacov CD sa Cetiri godisnja doba. >> >> Ko svira? Najbolja verzija koju sam cuo (doduse na vinilu, ali postoji > > > TEL80070 VIVALDI*A. FOUR SEASONS TELARC BOSTON SYM. SEIJI OZAWA > > Naravno to nije to :( > Gde bre ovo sa celim orkestrom. Ko kaže da svira ceo orkestar? Izuzev soliste Džozefa Silverstajna tu su još četiri prve violine, četiri druge, tri viole, čelo, kontrabas i hapsikord, dakle, sasvim klasična postava. Bostonski simfonijski orkestar se spominje zato što je Silverstajn njegov direktor, a verovatno i ostali izvođači tu zarađuju nasušni hleb kada ne tezgare sa Ozavom.
hi.fi.191 dgavrilovic,
>> Ipak je ljudsko uho za sada jos uvek najsavrseniji >> instrument. >> > Ne mogu da verujem da ing. moze ovako nesto da napise ! Po tvome pravom ing. ne trebaju zvučnici, dovoljan je osciloskop.
hi.fi.192 predrag,
>> Ahem, nije :Harry" ili "Hary", nego HENRY Pearson. Ocigledno nisi video ni jedan broj "The absolute sound-a".? Nije Henry nego Harry i to glavom i brkovima ;)) Ja sam do pre ovih sankcija bio pretplacen na TAS, i nisam bio u mogucnosti da produzimm pretplatu. Inace imam oko 33 broja (7$ je cena u Americi a za nas preko bare 11 $ ) sto znaci da sam od 1987 njihov verni citalac. Moj prijatelj Sinisa (nekada bio clan Sezama) je bio pretplacen na Tas od 1981 do 87 tako da imamo zajedno lepu kolekciju. ps: U celoj bivsoj Jugoslaviji postojala su samo 2 ORIGINAL snagasa koji ti cesto spominjes (electrocompaniet od 25 W) Jedan je bio u Osijeku a drugi je bio Sinisin koga je kupio u Americi jer je tamo jedno vreme ziveo. Uzivo se je mogao cuti samo kod njih original. Sve ostalo sto se pojavljivalo na trzistu su KOPIJE koje blage veze nemaju sa originalom. Cak je i nemoguce napraviti kopiju da isto zvuci ko original (mogu reci ni priblizno originalu) jer radi se o specijalnoj seriji tranzistora koja se eto dogodila da zvuci fenomenalno. Konstruktor tog malog snagasa je zajednicki rad Otale i Per Abrahamsa (konstruktor Electrocompanieta) tako da kada su se oni razisli ni jedan nije uspeo da napravi neki snagas koji bi PREVAZISAO malisu od 25 W. Cak se moze reci da je Per Abrahams bio uspesniji od Otale (konstruktor Harmon Cardona) jer njegovi prvi snagasi kao samostalna firma Electrocompanijet su bili Ampliwire I (100 W) i ampliwire II (45 W) i nisu bili bolji od malise ali su doziveli svetsku slavu jer su dobro prikazivali dubinu prostora. Ampliwire II je po zvuku bio najblizi malisi ali ga nije nadmasio jer malisa je prenosio dubinu prostora bolje od oba. Kasnija Abrahamsova serija Electrocompaniet Amliwire 100, 50 itd nisu bili ni nalik I ni II tako da su to dobra pojacala ali u svetskim ezotericnim okvirima nista posebno. Ampliwiera II je bilo dosta u Jugoslaviji tako da su mnogi njega culi dok je original malisu culo samo par ljudi bliski Sinisi. pp od: Predraga
hi.fi.193 dsoskic,
> Tome se ne treba čuditi. Svaki kabl ima dve osnovne komponente, > otpornost i kapacitativnost. Kabl većeg prečnika će uvek imati manje > smetnje od istog takvog kabla manjeg prečnika. Još ako je i kvalitet > bakra bolji, pa ako je i OFC (Oxygen Free Copper, bakar bez primesa > kiseonika), onda ima da radi. Da li u ovoj sferi mogu i samograditelji nešto da urade, na pr. od nekog domaćeg kabla (punog ili lisnastog)? Možda nije za ovu temu al moram da priupitam: Da li je, i zašto, bolje koristiti kablove za struju od bakra ili aluminijuma ili licnaste ili pune ?
hi.fi.194 dveselinovic,
Ne verujem da se ovde nešto može uraditi, sem da se zameni kabl. Ja da ga preradim i zapakujem u licne još uvek ne mogu.:-)))) Bakar se javlja kao dobar kompromis; da je moguće (mislim finansijski), ja bih umesto bakra uvek stavio žice od srebra, sa sve velikim prečnikom. To je na žalost skupo, pa se u praksi koristi što kvalitetniji bakar, ponekada sa posrebrivanjem. Oko toga da li koristiti licnast ili pun kabl se vodi pravi rat u svetu; jedni su za prvo, a drugi za drugo rešenje. Lično koristim licnasti kabl sa 79 licni; ako uzmeš da jedna licna provodi 1A, ispada da bi moj kabl mogao da provede 79A (QED 79). Po meni, a to je naravno subjektivan stav, taj kabl je idealan kompromis između cene i kvaliteta (mislim na rezultirajući zvuk). Naravno, ima i mnogo boljih kablova, ali oni i koštaju mnogo više. Sem toga, ovaj moj je sada već 9 godina star; danas bih umesto njega uzeo QED 200, sa 200 licni i naravno većom cenom. Pozdrav, DVV
hi.fi.195 vpopovic,
> - pravi veliki napredak se od "ljubitelja" uvek doceka na > noz uz tvrdnje kako to nista ne valja i kako stara oprema > zvuci bolje: Blago receno, jedan pesnicki opis a ne tvrda tehnoloska recenica. Jedva cekam da ponovo vidim FACE ljudi koji ne mogu da "prepoznaju" svoj pojacavac na testu . ( Mali mi je nesto bolestan od jutros :))) ). Iako je proslo vise od dve godine od prethodnog testa zadovoljstvo ( pakost ) ostaje isto .
hi.fi.196 vpopovic,
> Nisu. Ali, postoje 2 casopisa koji su strah i trepet za > svakog proizvodjaca ezoterike tj. onih najskupljih i > najkvalitetnijih uredjaja. To su Americki "The absolute > sound " i nemacki "Das Ohr". Nema da se kupe u slobodnoj > prodaji(kioscima) nego samo na pretplatu. Izlaze jednom u > 2 meseca. Tiraz oko 100.000 . The absolute sound (skraceno > TAS) kosta 7 $ i igleda kao knjizica malo deblja (oko 230 > stranica) Tas je osnovao HP (nije helwet packard nego > Harry Pearson). Dakle neki masonski casopis za par masonskih loza u Ameriki. Stereo Review je po mom subjektivno-skepticnom uvidu, do uvodjenja sankcija, vrlo dobro objavljivao reklame opako skupih uredjaja i kablova i gramofona i CD i ... P.S. Necu zaboraviti FAN-a zvuka koji je tvrdio da cuje razliku izmedju nekih debelih kablova i POSTANSKIH parica i da mu se ove druge BOJE cuju :))) P.P.S. Ukupna duzina kablova nije prelazila 5 metara !
hi.fi.197 vpopovic,
> Po tvome pravom ing. ne trebaju zvucnici, dovoljan je > osciloskop. Scope kad projektuje uredjaj i testira usi ( makar tudje), a usi kad se odmara uz dobru muziku. Bogami, na prvom mestu je metar :)))))))
hi.fi.198 dr.grba,
>> posebno imaju sirok repertoar pred-barokne i barokne muzike i >> repertoar retko izvodjenih velikih vokalnih dela. Sto se zvuka tice Boga mi, Mađari dobro pokrivaju i sve od žajkovskog naovamo... A Hungaroton ima u svojoj zbirci vrlo kvalitetno produciranih snimaka. Ako vas interesuju dela koja uključuju hor i orkestar, potražite Korodija.
hi.fi.199 dr.grba,
>> > Ne mogu da verujem da ing. moze ovako nesto da napise ! >> >> Po tvome pravom ing. ne trebaju zvučnici, dovoljan je osciloskop. Poput onog šašavog Holanđanina koji je umeo da čita muziku sa vinila, uz pomoć lupe i dobrog ugla svetla... On beše neki inženjer u "Philipsu", valjda, ili tako nešto.
hi.fi.200 bojs,
********* Evo da se i ja malčice umešam u ovu prijateljsku diskusiju sa svojim flegma stavom :) koji uopšte ne mora biti ispravan. Učio sam na fax-u tehničku akustiku, išao na vežbe, merio, sastavljao linije... itd pa sam zaključio: ********* Svaka ti čast, zormi, ovo je verovatno najzrelija i najprimerenija poruka u ovoj temi od njenog početka. Pre destak godina, bio sam hi fi zaludjenik, a sada imam prilično sličan 'flegma' stav, o čemu svedoči i prilično raštimovano stanje moje linije koja mi je nekad bila ponos. Iako potpisujem najveći deo ovoga što si napisao, osvrnuću se na neke detalje. >>Takav obično ne sluša muziku nego uredjaj. Vrti stalno jednu istu ploču >>(preproduciranu sa jakim basom i dobrim stereo efektom), a menja opremu. Ovo si djavolski u pravu. Te činjenice sam uvek bio svestan i činila me je pomalo nervoznim: cilj je imati dobre uredjaje i slušati _muziku_ bez izobličenja, a ipak slušam izobličenja, a ne muziku. Iako sam uspeo da ovo dosta potisnem, nisam uspeo do kraja: svako čujno izobličenje, bez obzira da li je do moje opreme ili do snimka, pokvari mi užitak. Velike ljubavi, jednostavno, iako prošlost, ne zaboravljaju se lako :))). Zato sam do skora samo nemo posmatrao diskusije u ovoj temi, a nedavno sam reagovao na neke činjenice koje su iznesene a duboko ne stoje, a i to samo zato što me je dikusija, koju zadnjih dana vodim privatno sa DVV-om, malo vratila u 'stara dobra vremena' :)). Ukratko, mislim da je cilj svakog _ozbiljnog_ ljubitelja dobrog zvika da ima uredjaje, dovoljno dobre da može da ne razmišlja o njima i da u miru sluša _muziku_. Koliko ko uspe u tome, to je drugo pitanje. >>Ne kažem da je to loše, to je lep hobi (i skup) samo da postavimo stvari >>na mesto. Ovako, sa 'istorijske' distance, ja čak i ne mislim da je to hobi, već jedno stanje emocionalne dominacije. Kako drugačije objasniti da neko to radi sa racionalnom željom da sluša muziku, a sluša uredjaj, tj izobličenja. Da je skupo, skupo je, u ekstremnim slučajevima, opasno skupo. >>sve vreme se zaboravlja da vrhunski zvučnici unose 1-2% izobličenja, i da >>im je frekvencijski odziv kad se izmeri u gluvoj sebi jedna teška brljotina >>od linije. U realnoj prostoriji sa rezonancijama i stojećim talasima uz >>spoljnu buku od 40 (vila na Dedinju) do 60 dB (stan u zgradi) - očaj. O faznom stavu i da ne pričamo. Ipak, svi prosto vrše komparaciju raznih zvučnika i ne može se poreći da su tu najeveće razlike medju modelima. No, činjenica je da su mnogi svesni svih tih brljotina, ali isto tako je činjenica i da to svesno zanemaruju is prostog razloga što tu nema leka. >>karakteristično je da o kvalitetu zvuka najčešće diskutuju ljubitelji >>moderne muzike koja praktično i nema original za poredjenje. Sluša se Opet si djavolski u pravu, srećom, ovo mi je jasno od prvog dana, tako da se tu nisam nikada zanosio. Jedino što ima smisla kod moderne muzike je ocenjivanje odziva niskih frekvencija, ako se teško razlikuje zvuk basa i bas bubnja, sva je prilika da zvučnik nije dobar. >>Zaključak: nisam čuo ni na super opremi ljudski glas ili violinu ili klavir >>i pomislio da to stvarno neko svira iza vrata. Najveći krivci su mikrofon u Mmmmmm, mislim da nisi baš sasvim u pravu, desilo mi se par puta da radim nešto dok je radio bio uključen, a da se trgnem jer mi se učini da je neko u sobi :))). >>U medjuvremenu sam zadovoljan svojim Sony discman-om (8x oversampling ;) >>i Senheiser HD480 slušalicama. Ništa mi više ne treba za uživanje u >>MUZICI. Svaka čast, ipak ti, makar sasvim malo, zavidim zbog toga :)))
hi.fi.201 ilotina,
HI! Drug me je zamolio da se raspitam koliko podataka, itd. može da stane na DCC u odnosu na DAT. Pa sad ako neko zna.... Ivan
hi.fi.202 dveselinovic,
Moj čovek! Obožavam ga ovako na neviđeno! ALAL VERA MAJSTORE! I poljubi ono dete što je bolesno, sa takvim tatom brzo će ozdraviti, a ja ću da mu uvalim čokoladu prvi put kad ga vidim. Bojse, ovaj je definitivno naš čovek. Pozdrav, DVV
hi.fi.203 dveselinovic,
Prvo da pozdravim našeg drugara Zormija. Dobrodošao i ovde, a malo mi je čudno što te do sada nisam video. Šta si čekao, platu ili autobus, kad si se toliko zadržao?:-))))) Zoran je dosta u pravu, mada se ne bih baš sa svim složio. Ne mogu a da se ne složim da postoji jedan jako veliki broj ljudi koji ima dosta dobre, pa i odlične uređaje samo zato što su skupi i poznato dobri. Retko ih uključuju, sem kada dođu gosti. Ima i ona druga grupa, koja stvarno sluša uređaje tražeći im manje ili više realne mane. Njima muzika nije bitna, bitne su mane i "mane". Ponekom od njih su bitne čak i poneke vrline. Treću grupu čine "techno freaks", totalni zaluđenici u potrazi za apsolutnim. Najčešće imaju poprilično ili potpuno nedostižne ciljeve, a najveći problem im je to što njihovi ciljevi zahtevaju budžet pola Amerike i dobrog dela Japana. Mistici su četvrta grupa. To su oni koji bajaju, bacaju so preko ramena, krste se srednjom nogom i ko zna šta još, jer ZNAJU da to doprinosi dobrom zvuku. Uvek pridodaju magične osobine ovom ili onom proizvodu, koji uvek i po definiciji koriste neke specijalne delove za koje niko nikada nije čuo, ali čoveče, to je sound! Po pravilu su tonski gluvi, ali znaju napamet sve kataloge. Petu grupu čini "narod", tj. normalni ljudi koji bi da to uključe, da to svira razumno dobro i da slušaju neku svoju muziku, od radio Šapca do Glasa Vatikana. Iako smatram da ove druge treba polarizovati na cca 10 KV sa salatom od cca 100A, ova grupa je najbrojnija i čini masu tržišta Hi-Fi-ja. Uslovnu šestu grupu čine ovakvi manijaci kao ja i da ne imentujem par ljudi ovde, a "glas razuma" čini Zormi, sa sve 2,5 m visine. Valjda zato što smo mi neki drugi toliko zagriženi da na treba veeeeliki glas razuma. Uprkos svemu, moj kriterijum kvaliteta se dosta poklapa sa onim koji je opisao Bojs; kada pustim "Wild Side" od Lou Reed-a, ili "Six Blade Knife" od Dire Straits, tačno znam kako bas bubanj ili otpuštena bas gitara treba da zvuče. Kada pustim CD hitova Cat Stevens-a, hoću da čujem ritam gitaru onako kako dobro znam iz života da ona treba da zvuči (ukoliko je neko ne pokvari u studiju). Kada me zanima dubina basa, pustim Bahove fuge i tokate za orgulje; odmah se čuje ko je tu ko. Ali, najveće zadovoljstvo mi je da nekako ispraznim kuću (klinac kod babe i dede, žena u parohiju), da malkice-podosta udesno pomerim potenciometar kojim mi pojačavač kaže da je vezan za mene ("Volu ME") i da pustim neku moju muziku, zatvorim oči i ostavim ovaj svet na izvesno vreme. Ne znam kako drugi, ali ja upravo zato imam Hi-Fi. I kada ga stvarno koristim, obavezno isključim sve telefone u kući. Pozdrav, DVV
hi.fi.204 drpr,
-> velikim prečnikom. To je na žalost skupo, pa se u praksi -> koristi što kvalitetniji bakar, ponekada sa posrebrivanjem. Ajd koliko se ja razumem u materijale posrebreni bakar je samo gori od bakra (koliko znam tada se srebro ponaša kao nečistoća pa otpornost provodnika raste ima i neki zakon al me mrzi da tražim) jedino što bi valjalo to je srebrni pa "pobakren" :)) koji bi bio jeftiniji od čistog srebra ali na isti način i lošiji. cope
hi.fi.205 dveselinovic,
"... ps: U celoj bivsoj Jugoslaviji postojala su samo 2 ORIGINAL snagasa koji ti cesto spominjes (electrocompaniet od 25 W) ..." Ne znam od kuda ti taj podataka, ali lično mogu da garantujem da to nije tačno. Ja sam svojim očima u Beogradu video bar 5-6 prime- raka, a veruj mi, ja dobro znam da razaznam između kopije i originala. Naime, onaj ko nije spreman da ga ispred mene otvori, ili meni dozvoli da ga otvorim, neka me i ne zove; to se u mom društvu dobro zna. A podsećam te da njegovu šemu znam doslovno napamet, do poslednjeg dela i njegovog razmeštaja; dakle, nije lako podvaliti mi ni sa kopijama etiketa. "... Sve ostalo sto se pojavljivalo na trzistu su KOPIJE koje blage veze nemaju sa originalom. Cak je i nemoguce napraviti kopiju da isto zvuci ko original (mogu reci ni priblizno originalu) jer radi se o specijalnoj seriji tranzistora koja se eto dogodila da zvuci fenomenalno. ..." Ne znam ko ti je ovu buvu prodao, ali znam da si se primio da to nije zdravo. žim neko počne da mi priča o slučajnim greškama usled kojih neki uređaj sada zvuči bolje od samog sebe u normalnom izda- nju, odmah mi je jasno da imam posla sa mistikom. I ja ponekada bacim so preko ramena, uvek kada unazad bacam slanik u koš. Ti imaš pravo na svoje mišljenje kao i svi mi ostali ovde, ali mani me sa tim vradžbinama i bajanjima. Nema tu mistike, ima puno rada u dve osnovne faze: prva je laboratorijski rad, tokom kojeg se razvija osnovna koncepcija i stvari dovode na neki prvobitni nivo u kome uređaj električno pouzdano radi. Tek kada se ta faza uspešno okonča, tek tada se pristupa slušnim testovima. Kako će se oni sprovoditi i koliki će uticaj imati na konačni proizvod jako zavisi od niza faktora i prirodno varira od proizvođača do proizvo- đača. Firma Mark Levinson će, primera radi, sasvim sigurno toj fazi posvetiti daleko više vremena i para nego neki masovni proizvođač a la Pioneer, Sony, Technics, itd. Isto tako, na osnovu sopstvenog iskustva, spremno ću se složiti da u istom sklopu, dva na papiru istovetna tranzistora mogu dovesti do razlika u zvuku, bez ikakvih izmena na osnovnoj šemi. Konkretno, ja sam par puta imao slučaj da sam na ulaznom stepenu tranzistore firme A zamenio tranzistorima firme B (namerno neću da navodim ime- na, ali radi se o čuvenim svetskim proizvođačima); na papiru, ti tranzistori imaju maltene identične osobine, razlike su u mom slu- čaju potpuno nevažne, a u oba slučaja, njihove osobine su bar za *RED VELIžINE* veće/bolje od onoga što u konkretnom kolu treba (na primer, potrebno pojačanje je 7-8, a oni efektivno pojačavaju 600+ puta, itd). I čuješ razliku. Nije enormna, nije kapitalna, ali jeste tu bez ikakve sumnje. To je manje bitan slučaj. Drugi slučaj je kada upotrebiš ovaj ili onaj tranzistor na izlazu. E, tu su razlike u zvuku već lako čujne, mada to opet znači da neko nije dobro uradio domaći zadatak ako se razlike tako lako čuju. Međutim, upravo ovde osobine tran- zistora mogu napraviti veoma velike razlike. Konkretno, tipičan izlazni par tranzistora na japanskim pojačavačima niže klase čini komplementarni par 2SA1106/2SC2581; to su relativno jeftini tran- zistori kojih ima kao šodera, sa sasvim korektnim osobinama. Usled relativno velikog pojačanja, može čovek da ih pobuđuje sa maltene svim i svačim. E sad, ako ih pobudi sa 2SB647/2SD667, dobiće jednu vrstu zvuka; ako ih pobudi sa BF469/470, dobiće drugačiju vrstu zvuka. U prvom slučaju, dobiće korektan ali nimalo uzbudljiv zvuk, pomalo sterilan i hladan. U drugom slučaju, dobiće daleko balansi- raniji zvuk, u kome bas neće pratiti ostatak, već će biti integralan deo zvuka, deo celine, i brate, biće ga koliko treba. Aha, reći ćeš ti, ipak tu ima nečeg više od proste pobude, a či- tav niz mogućih kandidata nismo ni spomenuli. Da, odgovorio bih ti ja, ali kada se malo udubiš u sve to, nađeš odgovor na ovu "magiju" u vidu *DETALJNIH* specifikacija, koje ti ukažu na niz parametara koje se obično ni ne traže, ni ne vide, niti ih ima u standardnim katalozima. Na kraju shvatiš da je suština u tome što je drugi na- vedeni par otprilike duplo brži od prvog - ali zato je i oko 3 puta skuplji (istina, ima i dvostruko veću disipaciju, što i te kako utiče na cenu). Neko je ovde jednom rekao da je najveća razlika između standard- nih i ezoteričnih uređaja u kvalitetu delova, jer su šeme maltene iste; iako to nije ni sličajno sasvim tako (šeme ne da nistu iste, nisu ni slične po topologiji), ostaje činjenica da komentar jeste u velikoj meri dosta tačan. Uzmi dobre delove i sve to će sasvim drugačije da radi, ali ćeš te razlike MOĆI i da izmeriš, bar u najvećem delu. Evo konkretnih primera. NAIM se smatra izuzetno dobrom kućom, sa čime bih se i sam složio (pored njih, od Engleza cenim i Meridian, Arcam i Cyrus, ali NAIM ispred svih). Oni na izlazu koriste neozna- čene Thordarsen-Meistner (Američke) tranzistore. A da su to bolesni tranzistori, vala jesu, karakteristike su čisto savršenstvo u pore- đenju sa drugima. Naravno, sve to ima i lepu cenu, otprilike 6-8 puta veću od popularne "šoder" robe. Kada se doda cena razvoja i rada, lično bih rekao da NAIM ima veoma razumnu cenu u odnosu na ono što nudi (šteta jedino što je takva cena u apsolutu poprilična, a nama nedostižna). Isto važi i za Electrocompaniet. On na ulazu koristi dva dife- rencijalna para koji se sastoje od uparenih dualnih tranzistora, koje proizvode samo Philips i Siemens (BCY serija). Poređenja radi, u maloprodaji četiri sličana obična (neuparena) tranzistora koštaju DEM 1 ili manje, a ta dva para koštaju zajedno DEM 67-69. Puta dva (za oba kanala) i već sam dao DEM 135 *SAMO ZA ULAZNE STEPENE*, a gde je sve ostalo što se i inače smatra skupljim od ulaza. Poređe- nja radi, 2N2916, takođe uparen par tranzistora, košta DEM 9. Ili, japanske verzije tih tranzistora, kao recimo 2SA949 ili 2SC2291, koštaju DEM 10/13. Srpski rečeno, Electrocompaniet je samo na ulazne tranzistore potrošio koliko i Pioneer na celi izlazni kanal za model SA-9800, u to vreme njihov vrhunski integrisani pojačavač (ili beznačajno manje). Uzgred, i ja koristim Thordarsen-Meistner tranzistore. Pobudni par košta $25, ili DEM 40, u pređenju sa BF 469/470, koji kao uparen par koštaju jedva DEM 10. Uopšte, oko 60% mog pojačavača se sastoji od T-M tranzistora. "... Konstruktor tog malog snagasa je zajednicki rad Otale i Per Abrahamsa (konstruktor Electrocompanieta) tako da kada su se oni razisli ni jedan nije uspeo da napravi neki snagas koji bi PREVA- ZISAO malisu od 25 W. ..." Konstruktori su Matti Otala i Jan Lohstroh; izvoli pogledaj čla- nak o njemu objavljen još 1973. godine u "IEEE - Transactions on Audio and Eelctroacoustics" časopisu, Vol. AU-21, br.6, decembar 1973.godine. Projekat je finansirao Philips, u čijim je fabrikama napravljena tzv. nulta serija. Ovaj članak je bio ostavljen ovde u mom prevodu pre oko 14-20 dana, i to sa šemom kao print fajl, zbog čega me Bojs (i ko zna ko još) sada juri sa sekirom, jer sam print fajl podesio za HP LaserJet :-)))) Iz (bar meni) nepoznatih razloga, Philips je odustao od serijske proizvodnje, a projekat je otkupio Per Abrahams. Za razliku od Philips-a, P.A. je organizovao proizvodnju, i to u Škotskoj, kako bi imao pristup EEZ tržištu, što iz Norveške ne bi imao. Slažem se sa tobom da mu je to bio najbolji model, mada to za- pravo i nije bio NJEGOV model, već preuzet ili otkupljen od drugoga. Zaista NJEGOVI modeli koje si naveo su zapravo bili pokušaji varijacije na istu temu, čak i sa izuzetno sličnom topo- logijom kola. Kako to gotovo uvek i biva, jedan je original, a sve ostalo su manje ili više uspešne kopije. Njegove kopije su bile osrednjeg tipa, jer kako i sam kažeš, nikada nisu dostigle, a kamo li prestigle, original. Sa svoje strane, Matti Otala je postao glavni inženjer za razvoj u američkoj firmi Harman-Kardon, gde je boravio od 1975. do 1989. godine. Trenutno je opet u Finskoj. U međuvremenu, dao nam je par novih legendi, a pre svega Citation XX, snagaš od 250W/8 Oma spo- soban da isporuči 2x250A (!!!) u bilo šta što se zove zvučnik. Istina, za cenu od $ 7.500 i 6 meseci čekanja na isporuku. Za nas obične smrtnike, rezultati njegovog rada su i model PM350 (sada PM6100-2), već pristupačniji model; ko ne veruje, neka samo malo posluša i uporedi sa bilo čime drugim u toj klasi cene +/- 30%. Predraže, veruj mi, nema tu misterije, na žalost tu je cena sve i svja. Odreši kesu i imaćeš. Najzad, uzmi sam Electrocompaniet - on je imao abnormalnu cenu za svoju snagu, koštao je Lstg 600 za 2x25W, a tada si za te pare od firmi kao što su Marantz, Pioneer, Yamaha, Sony, Technics, itd dobijao pojačavače od 2x150W i 1.500 dugmića. Malo matematike kafanskog tipa. Kada sve preračunam prema meni dostupnim cenama, ispada da bi me delovi u narodnoj klasi za poja- čavač koštali DEM 129 po cenama u Minhenu; alternativno, delovi koje imam i koje ću upotrebiti (ovaj, 18. put za sebe) koštaju kada se preračunaju cene DEM 541, odnosno 4,19 puta više. I to *BEZ* napajanja, ovo su cene samo za poluprovodnike (a gde su kutija, prekidači, zaštita, trafoi, ispravljači, elektroliti, ...). Proce- njujem da će me sve to koštati oko DEM 1.000 za čist snagaš; srećom, najskuplje delove sam kupio kada je to još nekako i moglo, sada to više ne bih mogao. E sad, u sred Beograda, za DEM 1.000 možeš već da kupiš ili po- ručiš već jako dobar integrisani pojačavač slične snage, na primer pomenuti H/K-6100-2. A da li će svirati gore, isto ili bolje, živi bili pa videli (čuli). Pozdrav, DVV
hi.fi.206 ljubisha,
>kod babe i dede, žena u parohiju), da malkice-podosta udesno pomerim >potenciometar kojim mi pojačavač kaže da je vezan za mene ("Volu ME") >... > Ne znam kako drugi, ali ja upravo zato imam Hi-Fi. I kada ga >stvarno koristim, obavezno isključim sve telefone u kući. Kada pomerim malo udesno potenciometar ja i nečujem telefon. :)
hi.fi.207 zormi,
* -> velikim prečnikom. To je na žalost skupo, pa se u praksi * -> koristi što kvalitetniji bakar, ponekada sa posrebrivanjem. * * Ajd koliko se ja razumem u materijale posrebreni bakar je samo * gori od bakra (koliko znam tada se srebro ponaša kao nečistoća * pa otpornost provodnika raste... Misli se na nešto drugo, koristi se žica od čistog bakra na koju se spolja nanese tanka "košuljica" od srebra. E sad, zašto: postoji nešto što se zove skin efekat, struja na višim frekvencijama kada ide kroz žicu teži da se pribije uz zidove provodnika. Što je frekvencija viša, to je veći deo struje uz samu površinu žice. Ako je površinski sloj od srebra (koji je bolji provodnik od bakra, a aluminijum je valjda izmedju) onda dolazi do manjih gubitaka. Za niske frekvencije se ovim ništa ne dobija. Zaboravio sam formule, ali se može izračunati npr. koliki sloj naneti pa da 90% struje iznad 10 kHz ide kroz srebro.
hi.fi.208 viktor,
> Iz (bar meni) nepoznatih razloga, Philips je odustao od serijske > proizvodnje, a projekat je otkupio Per Abrahams. Za razliku od > Philips-a, P.A. je organizovao proizvodnju, i to u Skotskoj, kako > bi imao pristup EEZ trzistu, sto iz Norveske ne bi imao. Da li je to serija pod firmom: Norse-Ecosse Electronics Limited Nasmyth Road, Southfield Estate, Glenrothes, Scotland ? To pojacalo, kome na koricama pise Electrocompaniet, nazalost, vec nekoliko (ih, ima tome ... ) godina ne uspevam da osposobim. U prvom trenutku je davalo neko izoblicenje na desnom kanalu, zbog toga putovalo do Londona i nazad, bezuspesno, oni su rekli da toga nije bilo, osim sto su nasi carinici uspeli da slomiju obe rucke na njemu :( Problemi su sde nastavili sa pregorevanjem, eksplozijom, jednog elektrolita, koji je fabricki bio obrnuto zalemljen na plocu, zamenio sam sve elektrolite Siemens-ovim ali je ostao problem sto povremeno izbacuje, kako se meni cini, jednosmerni napon na jednom kanalu. Tako su, izgleda, otisli jedni Bradacevi zvucnici te vise nisam imao a sada pogotovu u ovo vreme nemam hrabrosti da ga dalje ispitujem. Mada mi je to sto se desava, nekako, vise licilo da probija izolaciju na hladnjaku ili nesto tako. Zvuk je upravo bio takav, odjednom neki neprijatan brum vec sam i zaboravio, proslo je dosta vremena ... i posle iskljucenja i pauze, ukljucenje i sve je OK, no nisam imao vise snage za te sokove i otislo je na popravak sa koga se jos nije vratilo. Kod prijatelja koji je uzeo da ga popravi, a zna posao, stoji vec nekoliko godina. Covek kaze da nikako ne moze da mu "uhvati" sta se desava. Valjalo bi da se testira dugo a mozda on nema zivaca za to, mada je poznat po svom strpljenju. DVV mi je cak odstampao i shemu koja je otisla kod tog coveka. Videcemo. A kada je radilo, zvuk je bio prekrasan. Bilo je problema i sa relejom koji je kratko spajao ulaz dok se sve ne stabilizuje no to je reseno jednom prekidacem i pazljivom ljudskom rukom koja je cekala smirivanje ... ;)) Sve u svemu, prekrasna ideja koja, izgleda nije bas dobro realizovana, ili sam ja bio lose srece, ali ne zalim se, kada je radilo pruzilo mi je prekrasne trenutke. Zbog tog pojacala i zbog Hi-Fi-ja neki kazu (i u pravu su ...) da sam dve godine zivota proveo u nekom drugom svetu. To kada se sve sabere. Ali, sta sve nisam cuo ... ;)) No, vratio sam se i slusam muziku. Nekada sam veoma dobro znao da podesim geometriju zvucnice, sada umesto da slusam izoblicenje, slusam muziku. Zormi je sasvim u pravu. Da pitam, na kraju, koliko bi bilo potrebno za reanimaciju jednog takvog pojacala? Ima li dobrovoljaca? Rado bih ovo moje vratio iz mrtvih. Eh, kada se setim, grejalo se toliko da sam morao da pazim da se dete (stariji) ne opece ... ;)) I pretpojacalo je veoma dobro. Kada se pogleda pretpretpojacalo za MC sve je jasno ... tranzistori u paraleli ... koliko sam ja shvatio ... Sada samo ceka svog partnera i skuplja prasinu ... ;((
hi.fi.209 drpr,
-> E sad, zašto: postoji nešto što se zove skin efekat, struja -> na višim frekvencijama kada ide kroz žicu teži da se pribije -> uz zidove provodnika. Ok za skin efekt znam tako da nema problem i sada mi je jasno pa smo se razumeli. Ja sam pomislio da legiraju bakar i srebro i tako pale raju na foru plemeniti kabl ;)) Hvala na lepoj informaciji. -> aluminijum je valjda izmedju) onda dolazi do manjih -> gubitaka. Za niske Evo da se podsetimo i tih običnih stvari: Ag - 1.65 E-8 Ohm m Cu - 1.7241 E-8 Ohm m Au - 2.3 E-8 Ohm m Al - 2.8 E-8 Ohm m Cope PS Da imao sam materijale ove godine :)))))))))
hi.fi.210 predrag,
Uf, ti kada pises ne mogu da uhvatim gde je kraj a gde pocetak.;)) Mogu samo da ti porucim da ti mozes da napravis Electrocompaniet po semi ali on NIKADA NECE zvucati kao original.Ne mozes da me ubedis, pa tu treba prekinuti diskusiju. Sta se tice mog misticizma, mogu ti reci da sam ja veoma realan, da sam nekada amaterski TRGOVAO (citaj preprodavao) pre 10 godina sa mid hi-fi uredjajima i znam uglavnom sve cake u tim poslovina. Mogu reci da se TI zapravo bavis misticizmom, praveci kopije uredjaja koji veze namaju sa originalom ni po delovima i najvaznije po zvuku (osim po semi), pa onda pravis medijske kampanje kako je to Elecrocompaniet itd.. Neko piratise sa programima a ti sa elektrocompanietom.;))) Jedan moj drug koji radi u spoljnoj trgovini uvek je govorio "za prodaje je najvaznije da imas smisljenu pricu, jednu finu zvaku ....). Taj je u svoje vreme prodavao takve krseve za debele pare da mu se ja i dan danas divim. Vidim u nekoj poruci da se reklamiras sa nekim pojacalima i zvucnicima. U Beogradu ima 2-3 klana koji se bave prodajom ezoterije i oni su ujedno i zastupnici tih firmi. Tu je publika sa dubokim dzepom i koliko cujem u ova teska vremena ipak im ide nekako posao. Posto se vise ne bavim trgovinom Hi-Fi neznam kako ide prodaja ovih japanskih dzidza bidza i kako ces proci sa svojim uredjajima. Zelim ti puno srce u prodaji. pp od: Predraga
hi.fi.211 dveselinovic,
Baš to, to je inkrimnisani pojačavač. Lepo se čudim da niko nije našao kvar. U krajnjoj liniji, zamene se SVI delovi na kanalu analogno drugom, ako je to ikako moguće. Zaista ne znam šta bi to moglo da bude TOLIKO misteriozno da ga čovek ne popravlja već godinama. Mada, istini za volju, ima zaista egzotičnih kvarova koje nije lako uloviti. Što se Bradačovih kutija tiče, i nije neka šteta, šteta je napravljena onda kada su za njih date pare. Nikada nisam uspevao da čujem taj magični, mistični zvuk koji je toliko karakterisao legendarne Bradačove kutije, ni kod drugih, ni kod Bradača. A interesntno, kod drugih kutija koje su dobre nemam problema da konstatujem da su dobre. Ne bih da se zalećem, ali voleo bih da pogledam taj pojačavač. Ne garantujem bilo šta, ali sada si me jako zaintrigirao. Pozdrav, DVV
hi.fi.212 funky,
Ja stvarno ne znam sta ljudi poput zormi-ja ili vpopovic-a traze u ovoj konferenciji, kad slusaju walkmane i sl. sto uopste nije HiFi. Njima je mesto u CIVILIZACIJA:MUZIKA ili sl. a ne ovde. Ovde su uglavnom ljudi, koji pored muzike slusaju i svoj HIFI sistem koga stalno unapredjuju ne bi li ta muzika zvucala iole bolje. Za vpopovica koji tvrdi da niko ne moze da prepozna svoj pojacivac kad se uporedi sa nekim drugim, mozda i drasticno skupljim : Zamisli da tebe stavim ispred 2 naoko identicna racunara, stim da je jedan 386/33 drugi 486/33. Ovaj drugi bi trebalo da je duplo brzi, a 4-5 puta skuplji (mislim board). I da ti kazem otkucaj DIR i neke druge komande (koje ne koriste u pravoj meri potencijal 486) i kazi u roku od 2 min. koji je koji...cisto sumnjam da bi pogodio, dok ne startujes neki CAD ili sl. To uporno pricam danima ! Za OZBILJAN zvuk moras dati za zvucnike najmanje 1000$, e, na takvim zvucnicima, kojim impedansa pada i na 1 om (riboni, planari..), i koji su lenji, prikaci pioneera od 150 $ i bilo sta skuplje, ko ne cuje razliku, taj je gluv. Ubuduce cu lupiti jedan IGNORE ljudima koji tvrde da sve na svetu svira isto i koji samo puste ovde buvu da bi imali temu za razgovor... Pozdrav, bez zadnjih misli, audiofilske rasprave znaju biti i zustrije..
hi.fi.213 dveselinovic,
Ma neće biti baš tako. Pročitaj moje ranije poruke i videćeš da ja *NIKADA* nisam prodao bilo koji pojačavač bilo kome. Sve, ali bukvalno SVE primerke koje sam napravio sam uradio za drugare, a na drugarima se ne zarađuje, njima ili odradiš ili ne odradiš. Oko teze "možeš ti to da napraviš kako hoćeš, ali to nikada neće biti onaj", izvini, ali mislim da je to glupost, primerak misticizma "par excellence". Znači, šeme jesu iste, delovi jesu isti, ali ja ne umem da odbajem kao onaj u fabrici, ne znam njegovu vradžbinu. Nije nego. I ti to zoveš "realnosti"? Pošto si ti to prodavao a ja nisam, zaista ne znam kome ide u prilog teza o misticizmu, ali mi se nekako čini da to više ide u prilog onome koji se bavi prepordajom. Da se razumemo, ja jako poštujem komercijalu, krvav je to posao i ne može svako da ga radi kako valja. Međutim, za razliku od tebe, ja sam ipak malo ušao ispod kože tim uređajima (iako ih nikada nisam preprodavao), pa mi se čini da ipak malo bolje od tebe mogu da prosudim šta jeste a šta nije u čisto tehničkom smislu. To što ti guraš upravo jeste prodajni trik mase proizvođača ezoterije - ne može se izmeriti, ne može se duplirati, to samo mi možemo. U konkurenciji niza sličnih firmi, koja druga priča im uopšte i ostaje? Pozdrav, DVV
hi.fi.214 dsoskic,
> Ovde su uglavnom ljudi, koji pored muzike slusaju i svoj HIFI sistem > koga stalno unapredjuju ne bi li ta muzika zvucala iole bolje. stalno = "from time to time" zavisi od količine "time-a" :)) > To uporno pricam danima ! Za OZBILJAN zvuk moras dati za zvucnike > najmanje 1000$, e, na takvim zvucnicima, kojim impedansa pada i na samo 1000$, pa to je gratis, bar 500 Lstg po komadu, je potrebno za ozbiljan zvuk :).
hi.fi.215 viktor,
Mislim da si pomalo nepravedan prema Bradacu, pogotovu sto je moj imenjak ... ;))No, o tome neki drugi put. Oko pojacala, prvo moram a organizujem njegov povratak u domacu luku a onda cu biti rapolozen za dogovore ... CU!
hi.fi.216 funky,
>> samo 1000$, pa to je gratis, bar 500 Lstg po komadu, je potrebno za Dobro,de, nemoj odma da se ljutis. I ja sam mislio po komadu ;=)
hi.fi.217 zormi,
* Ja stvarno ne znam sta ljudi poput zormi-ja ili vpopovic-a traze u ovoj * konferenciji, kad slusaju walkmane i sl. sto uopste nije HiFi. Moj Sony Boy - walkman, gde će ti duša? :) E sad, tvrdim da Sony diskman od 400 DM sa Senheiser slušalicama od 200 DM daje verniji zvuk od bilo kog izvikanog CD-a, pojačavača i zvučnika od $1000. Zašto? Zato što s jedne strane svaki CD, ako je uradjen po propisu, daje dovoljno veran zvuk za granice čovekovog sluha, a sa druge strane ne može se napraviti zvučnik dovoljno kvalitetan da se meri sa slušalicama po vernosti zvuka. Takodje, otpadaju problemi oko pojačavača jer se slušalice relativno lako drajvuju. Naravno, plaća se i prilična cena za takvo rešenje: ma kako lagane slušalice smetaju, a zvuk dolazi "iz glave" umesto iz prostora. Dakle, vrlo mi je bitno da muzika koju slušam zvuči prirodno a uredjaj ne odvlači pažnju, ali treba znati meru i izabrati kompromis ili se od drveća neće videti šuma. * Njima je mesto u CIVILIZACIJA:MUZIKA ili sl. a ne ovde. Onda je tebi mesto u misterijama ;). Ovo nije rasprava o muzici već o akustici & elektronici, a u to se pomalo razumem. Akustiku ne čine samo šareni prospekti, katalozi i revije, to je jedna dobro utemeljena nauka, zasnovana na osobinama ljudskog uha, diferencijalnim jednačinama prostiranja zvučnih talasa, matematičkom modeliranju elektro-akustičkih pretvarača, akustičkih elemenata i prostora... elektroniku da ne pominjem. * Ovde su uglavnom ljudi, koji pored muzike slusaju i svoj HIFI sistem * koga stalno unapredjuju ne bi li ta muzika zvucala iole bolje. Kao što sam rekao, nemam ništa protiv da neko sluša uredjaje, samo da znamo o čemu pričamo. Šta misliš, koliko bi koštala HiFi kombinacija koja bi verno reprodukovala plotun topova iz 1812? Ima li to smisla uopšte praviti? * Za OZBILJAN zvuk moras dati za zvucnike najmanje 1000$, e, na takvim * zvucnicima, kojim impedansa pada i na 1 om... Naravno, zvučnici su danas 95% problema oko dobrog zvuka, a preostalih 5% su njima prilagodjeni pojačavači. Sa pojavom CD-a i DAT-a NAJZAD su rešeni problemi gramofona, analognih magnetofona, zvučnica, predmagnetizacija, RIAA korekcije, Dolby-ja, optimalne rezonance ručica/zvučnica, ugla praćenja brazde, anti-skatinga, Cr/Metal traka, hiperelipsoidnih dijamantskih igala, legura magnetofonske glave, demagnetizacije, bias-a, direct drive-a, servo dual motora... i gomile drugih "svetih krava" HiFi-ja. Oni koji su uživali u svim tim lepotama i diskusijama s pravom mrze digitalnu tehnologiju :). Dakle, problem HiFi-ja je znatno uprošćen i prostor za bajanje sužen. Pojačavači se mogu napraviti dovoljno kvalitetnim za prihvatljive pare. Odavno nije problem frekvencijski raspon, izobličenja i odnos signal/šum, treba se samo malo potruditi oko izlaznog stepena. Ostaju zvučnici kao elektro-akustički pretvarači. E sad, kod njih je prostor za bajanje ostao otvoren. Oni su dokazano tehnički nesavršeni i nema optimalnog rešenja, pa mašta radi svašta. Možemo do sudnjeg dana da se gadjamo modelima i privatnim radionicama ezoterije za koje je čulo samo po 20 ljudi u svetu. Neka caka u zvuku (prizvuk, rupe i peak-ovi u frekvencijskoj karakteristici, bojenje isticanjem odredjenih harmonika zbog ko zna koje rezonancije, odnosa dimenzija i specijalnog materijala) uvek postoji. Kada se još uzme u obzir i prostorija u koju zvučnik duva, a koja se ne zna unapred (slušalice su opet u prednosti pošto su oblik i akustičke osobine slušnog kanala prilično ujednačene) - ostaje ukusima da odluče, a merenja instrumentima kažu jasno - ne valja. Kao što sam pomenuo, postoje metodi za matematičko modeliranje zvučnika i prostora koji je njihov neodvojivi deo, ali oni postaju neprihvatljivo složeni ako se ide u finiju analizu pa taj put za projektovanje nije lak. Možda sa superkompjuterima...
hi.fi.218 dveselinovic,
Hvala Zormiju na reiteraciji moje teze da su najveći problemi bili i ostali u pretvaračima. Sada se njihov braj dosta smanjio otpadanjem gramofona, zvučnica i RIAA krive, zahvaljujući CD-u, ali problem zvučnika i dalje sotaje. Mnogo je urađeno i na tu temu, nema spora, ali koliko god da jeste urađeno, nikada nije dovoljno. Uzgred, moje insistiranje na pojačavačima je zapravo linija manjeg otpora; neosporno je da još uvek postoji niz problema u vezi pojačavač-zvučnik, a moje insistiranje na kvalitetnom pojačavaču je ujedno insistiranje i na smanjenju uticaja ove veze na ukupan rezultat logikom: "zvučnik je"bad news", daj makar nek ono što njega pobuđuje bude što manje osetljivo na njega". Korak dalje bi bili bi- i tri-ampovani zvučnici; time bi se faktički odstranio uticaj skretnice, koja je takođe jedan ogroman kompromis na sve strane. Ako se i sam zvučnik ubaci u povratnu spregu, onda se ta tehnologija dovodi do svoga (bar za sada) vrhunca potencijala i ostaje nam samo da smislimo nešto zaista radikalno novo. "Sandwich" konstrukcija planarnih zvučnika je korak napred, elektrostatici takođe, plazma drajveri još jedna mogućnost, itd. Ali, pretvarači ostaju glavni problem. Oko Zormijeve diskusije sluške-zvučnik - tu se ne slažem, bar ne u potpunosti. Prvo, lično (a odmah da kažem, to je JAAAAKO subjektivno) ne smatram Sennheiser slušalice bilo čime posebno dobrim. One jesu dobre, ali ima za slične pare, ili uz neku razumniju doplatu, i mnogo boljih (na primer, neki AKG,Beyer, Sony, Koss modeli, o Stax sluškama da i ne govorim, a ne mislim na elektrostatičke). Drugo, mislim da Zormi malo podcenjuje efekat zvuka "iz glave" kod sluški; to je daleko osetnije i prepoznatljivije od en passant rečenice. Lično nikada ne bih menjao par sluški za par dobrih zvučnika; po meni, tu nema ozbiljnijeg poređenja, uprkos tome što je tačno da zvučnici više izobličuju (a o sprezi zvučnik-soba da i ne govorimo, tu tek ima svega i svačega). Ponavlja, na ovom terenu ima jako mnogo subjektivnog, neko misli (i čuje) ovako, a neko onako. Zormi će potvrditi da on u njegovoj okolini ima ljudi koji bi ga razapeli na krst za ovakve teze (njegov direktor Ivica Inđin, na primer, a ni Srđan Budišin ne bi ostao ravnodušan:-)))))))), ali iako se ne slažem sa njim u potpunosti, ne mogu a da mu bar delimično ne dam za pravo. I sam ponekada nataknem sluške (Koss Pro, 470 gr, ali brate zvuk da ukovrneš) i zaista uživam, valjda pomalo i u promeni u odnosu na zvučnike. Pozdrav, DVV
hi.fi.219 vpopovic,
> Zamisli da tebe stavim ispred 2 naoko identicna racunara, > stim da je jedan 386/33 drugi 486/33. Ovaj drugi bi > trebalo da je duplo brzi, a 4-5 puta skuplji (mislim > board). I da ti kazem otkucaj DIR i neke druge komande > (koje ne koriste u pravoj meri potencijal 486) i kazi u > roku od 2 min. koji je koji...cisto sumnjam da bi pogodio, > dok ne startujes neki CAD ili sl. Nije Ti bas najbolje poredjenje: Na testu pojacavaca se proveravaju ljudske usi sa "neogranicenim" vremenom slusanja. Racunar koji bi odabrao je onaj koji radi poso, spram softvera i procesor ! Moze se posmatrati odnos KUPAC PRODAVAC, pogotovu kod kupovine UREDJAJA. Prodavci i prozvodjaci koriste podsvest kupca na kvarno. Koristi se lose ili delimicno poznavanje problema cula sluha. Tako se prodaje i u drugim granama tehnike, slabo znanje kupca => dobra zarada. Kod HiFi je majstorstvo obrade kupaca, doseglo zavidnu granicu. To je JEDAN od razloga zbog kog sam se ukljucio u diskusiju. P.S. Sta kazete na pojacavac koji radi u klasi D, t.j. impulsni pretvarac el. energije. Principi koji su korisceni uzeti su iz Energetske Elektronike. Tranzistori sluze kao vrlo brzi prekidaci. Modulacija je impulsna sirinska. Ucestanosti prekidanja su do 60KHz.
hi.fi.220 zormi,
Suština svega onog što sam rekao u prethodne dve poruke: zvučnici su najveći problem za veran zvuk, ostalo je sve za red veličine manje bitno i nema potrebe da se mistifikuje. Ko ne bi voleo DOBRE zvučnike koje neko vreme osluškuješ, a onda odustaneš jer ne možeš ništa čuti. Medjutim, ja sam se za sada predao i prešao na sluške. * ne smatram Sennheiser slušalice bilo čime posebno dobrim. Nisu nešto posebno, ali nisu ni loše ("Stereo": spitzenklasse). Neću da se upecam u novu zamku - bajanje slušalica :). Pre par godina sam u Minhenu slučajno naleteo u jednoj radnji na 20-tak vrsta Sennheiser-a, svi priključeni na CD i slobodni za probanje. Prišao, probao i nisam mogao da ne kupim dva komada (jedne velike i jedne male prenosne) iako nisam uopšte imao nameru za tu vrstu shoppinga. Da sam tako naleteo na AKG ili Koss-a kupio bi njih (sličan red cene i kvaliteta). Inače, nije da ne bih voleo neki Stax elektrostatički model... ne, ne, šalio sam se :) * Zormi će potvrditi da on u njegovoj okolini ima ljudi koji bi ga * razapeli na krst za ovakve teze... Ja uporno lobiram da se malo pozabavimo akustikom ovde, čim malo krene na bolje pa da se tako nešto isplati. Zamisli, slučajno smo u magacinu iskopali KOMPLETNU audio mernu opremu (one profi instrumente sa nemogućim skandinavskim imenom kakve još ima ETF ;), a tu je i sva sila elektronike i spektrometara... i ljudi koji bi voleli da to malo prodžaraju. Oni naši zvučnici koje si čuo na sajmu su samo pokušaj na brzinu bez ikakvih ozbiljnijih namera :) Možda jednog dana...
hi.fi.221 dr.grba,
>> 'stara dobra vremena' :)). Ukratko, mislim da je cilj svakog >> _ozbiljnog_ ljubitelja dobrog zvika da ima uredjaje, dovoljno dobre >> da može da ne razmišlja o njima i da u miru sluša _muziku_. Koliko Claptona i Deep Purple je stara Toska 20 odrađivala sasvim dobro (i danas imam šaku novih igala za nju). Patnja je bila kad bih poželeo k'o čovek da čujem "Vltavu"...
hi.fi.222 dr.grba,
>> Drug me je zamolio da se raspitam koliko podataka, itd. može da >> stane na DCC u odnosu na DAT. Pa sad ako neko zna.... Da iskoristim ovo pitanje i ponovim svoje staro: kakva su iskustva sa DCC sistemima, evo već prođe godina i nešto kako su DCC sistemi na tržištu.
hi.fi.223 dr.grba,
>> Ali, najveće zadovoljstvo mi je da nekako ispraznim kuću (klinac >> kod babe i dede, žena u parohiju), da malkice-podosta udesno >> pomerim potenciometar kojim mi pojačavač kaže da je vezan za mene Svašta! Ćera i ja zajedno pravimo talambas po kući. Uvek, ali UVEK na kraju pustimo "La Grange" od ZZ Top, e da mama ne bi napravila talambas po nama (: Mo'š misliti kako grmi 2 x 80W u potkrovlju punom lamperije (:
hi.fi.224 vvelisavljev,
> Korak dalje bi bili bi- i tri-ampovani zvučnici; time bi > "Sandwich" konstrukcija planarnih zvučnika je korak > napred, elektrostatici takođe, plazma drajveri još jedna Može malo detaljnije o ovim zvučnicima?
hi.fi.225 drpr,
Haj svima pošto pogledah neke stare p▀oruke sa fajlovima u poruci 3.366 u extra.3 dvv kaže da ima neke šeme za HK pa me zanima ima li ih još u orcad 4 formatu i može li ih podeliti sa nama? Ortak i ja polako planiramo da pravimo neko pojačalo pa nas zanima što više šema te da odaberemo jednu, naravski za sad je na prom mestu Otalin 25W/8 Ohm-a :) cope
hi.fi.226 dveselinovic,
Biće, ali malo kasnije tokom dana. Pozdrav, DVV
hi.fi.227 dveselinovic,
Pogledaj starije poruke, ima to negde prikačeno sa sve pratećim člankom, i to u prevodu (bre, al' vas mazim:-)))))). Nešto kasnije, bačio sam to ovde i kao print fajl, ali za HP ljaser. Ako treba, mogu sve opet, ali žao mi zbog vremena, kad već ima. To je bilo za Otalin članak. A istina je da imam i šemu za Harman-Kardon PM350, pa ako ima zainteresovanih, mogu i nju da vrknem ovamo. To je 35W/8 Oma, ali i 65W/4 Oma. Imam i za 70/130W u 8/4 Oma (Leach), imam i jednostavnih šema koje lepo rade iz raznih izvora, a ima tu i egzotike. Predlažem svim zainteresovanim da se dokopaju OrCAD-a 4.0, ko hoće može i od mene da ga dobije, istina samo šematski deo. Ako neko pak ima sve, rad bih bio da ga dobijem. Pozdrav, DVV
hi.fi.228 drpr,
-> Pogledaj starije poruke, ima to negde prikačeno sa sve -> pratećim člankom, i to u prevodu (bre, al' vas -> mazim:-)))))). Nešto kasnije, bačio sam to ovde i kao print -> fajl, ali za HP ljaser. Prvo poslao sam ti na mail da sam pronašao sve i izprintao pa se zaluđujem i dešifrujem po ceo dan :)) Šemo ne izgleda komplikovana mislio sam da napravim netfile pa da u tangu sredim štampanu ploču ali mi nešto ne ide. Ima vremena polako ću da provalim kako da spojim ova dva programa :) (sankcije će da potraju a i moja plitkoća džepa) -> Harman-Kardon PM350, pa ako ima zainteresovanih, mogu i nju -> da vrknem ovamo. To je 35W/8 Oma, ali i 65W/4 Oma. Imam i za -> 70/130W u 8/4 Oma (Leach), imam i jednostavnih šema koje -> lepo rade iz raznih izvora, a Ima ,ima veoma zainteresovanih . Ja sam zbog toga (prvo zbog otale) instalirao orcad i toliko mi se svideo da neću da ga skidam sa diska. Zanima me samo ima li neko ruter za orcad u celom Beogradu. Koliko vidim i onaj tip što je pisao srpsko uputstvo ga nema :((( Time bi se rešili svi problemi što se pravljenja šema i štampanih ploča tiče :)) cope PS Možda neko radi sa drugom kombinacijom OrCad+?
hi.fi.229 dveselinovic,
E da, i meni bi dobro došao ruter, ali njega izgleda niko nema, a ako ima, onda ga krije kao zmija noge (ili Srbi pamet). Međutim, što se Otale tiče, ja sam svojevremeno razvio štampu za njega, a od svih napravljenih komada, ostade mi samo jedna pločica, sa sve ecovanom oznakom "DVV-1, '82".:-))))))) ("Skromnost je najveća mana oholih"). To znači da možeš da pozajmiš pločicu i da skineš štampu, a na njoj je ubačen i sistem elektronske zaštite, i to na dva nivoa - prosto i brzo, ili jako dobro ali komplikovanije. Izbor vršiš prespajanjem ili popunjavanjem. Nju sam razvio za hladnjak dimenzije 18cmx7,5cm, gladak sa jedne strane, sa koeficijentom hlađenja od oko 0,55; svojevremeno sam takve nabavljao na kilo iz Minhena. No, ako hoćeš, ja ću ti razviti i drugačiji oblik pločice. Pozdrav, DVV
hi.fi.230 drpr,
-> Nju sam razvio za hladnjak dimenzije 18cmx7,5cm, gladak sa -> jedne strane, sa koeficijentom hlađenja od oko 0,55; -> svojevremeno sam takve nabavljao na kilo iz Minhena. No, ako -> hoćeš, ja ću ti razviti i Imam jedno glupo pitanje. Na šemi se nigde ne vidi gde se regulišu basovi i ostalo čak ne vidim gde se zvekne potenciometar za pojačavanje itd... Voleo bi da mi to objasniš Zatim što se pločice tiče mogao bi da uzmem da "skinem" štampu i da je čuvam do boljih vremena sa više kinte i iskustva :) cope
hi.fi.231 dveselinovic,
Posao pojačavača je da pojača ulazni signal, najčešće na nivou 0,775...1,5 V, na potrebni nivo i isporuči taj napon zvučnicima (uz sve potrebne zavrzlame oko tog naizgled jednostavnog posla). Obrada ulaznih signala, od gramofona po inverznoj RIAA krivoj, preko linijskih ulaza i računajući obradu tona (glasnost, balans, visoki, niski, filteri, itd) je posao predpojačavača. U ekonomskim verzijama, ta dva bloka se nalaze u istoj kutiji (otud naziv "integrisani"), a u egzotičnijim verzijama, to su bar dve, neretko tri, a ponekada čak i četiri odvojene kutije (predpojačavač, napajanje za njega, pojačavač, napajanje za njega). Priložena šema se odnosi isključivo na pojačavač snage; dakle, za sve ostalo, idu druge šeme. Imam ih, naravno, na više nivoa, od jednostavnih do prilično složenih, u zavisnosti od potreba i/ili dubine džepa. I one će se naći ovde, ne brini. Pozdrav, DVV
hi.fi.232 drpr,
-> Posao pojačavača je da pojača ulazni signal, najčešće na -> nivou 0,775...1,5 V, na potrebni nivo i isporuči taj napon -> zvučnicima (uz sve potrebne zavrzlame oko tog naizgled -> jednostavnog posla). Ok sada mi je malko jasnije znači da je otala.sch samo pojačavač snage koji čeka "obrađen" signal iz predpojačavača pa ga pojačava na potrebnu vrednost. E sad mene zanima da li se na njemu podešava glasnost ili kako ide. Kako znam da je na 6w snage ili je na 25? Da li u zavisnosti od jačine (amplitude?) na ulazu u pojačavač snage on pojačava (što mi baš nije logično) ili ima na njemu potenciometar koji to reguliše. Malko mi je sve to nerazumno iako sam odlsušao elektroniku (slušao sam pojačavače sage) ali gde je tu praksa (eto je ko dvv-a) :) cope
hi.fi.233 dveselinovic,
Pa i pot za volume je na predpojačavaču, kao i sve ostalo. Dakle, na Otali nema ničega od toga jer se smatra da je sve to već unapred urađeno. Da ne gubimo vreme, sutra ili prekosutra ću ti poslati jednu ili dve šeme za predpojačavače. Kada ih malkice pažljivije pogledaš, videćeš sve što ti sada nedostaje. Pozdrav, DVV
hi.fi.234 vstan,
Ima li neko semu za pojacalo Sansui A-80 ?
hi.fi.235 vstan,
Potreban "kablic" koji povezuje gramofonsku glavu sa rucicom. Ako neko ima viska .. :)
hi.fi.236 dveselinovic,
PREDPOJAžAVAž Predpojačavač je zapravo sabirno-razvodni centar za obradu zvuka. To znači da se u njemu sakupljaju svi izvori zvuka, u njemu se obrađuju i iz njega se dalje šalju nepojačani na magentofonske izlaze i pojačani na ulaz pojačavača. U slučaju integrisanog pojačavača, predpojačavač se nalazi u istoj kutiji kao i pojačavač; u slučaju ezoterije, predpojačavač se nalazi u posebnoj kutiji, a ponekada i u dve, jer se neretko izvor napajanja predpojačavača izdvaja u posebnu spoljnu kutiju. Ovu usled stava da je u slučaju veoma osetljivih ulaznih stepena svaki šum i brum po definiciji problem, pa trafo i sve ostale delove treba udaljiti što dalje od mesta gde mogu dovesti do neželjenih posledica, ili uneti nepotreban šum i/ili brum u signal. Lično smatram da je poslednji stav, iako teorijski sasvim tačan, ipak preterivanje, jer ista ta teorija ukazuje na razne mogućnosti rešavanja ovog objektivno postojećeg problema ljudski urađenom izo- lacijom, kao na primer dobrim izborom trafoa, delova ispravljača, dobrim dimenzionisanjem delova i najzad trpanjem celog ispravljač- kog stepena u lokalni faradejev kavez. ULAZI U predpojačavaču postoje tri vrste ulaza. Prva vrsta je linearni pred-predpojačavač za MC zvučnice, koje obično imaju veoma male iz- lazne napone, neretko oko 0,2 mV, pa i manje. Pošto se druga vrsta ulaza, gramofonski ili RIAA ulaz, prave za osetljivosti od oko 1,5- 3 mV, očigledno je da signal prvo treba pojačati nekih desetak puta kako bi se doveo na potreban nivo. Potom se on sprovodi na gramo- fonski ulaz kao i da se radi o običnoj MM zvučnici. Konačno, treća vrsta ulaza su obični linijski ulazi, koji tipično imaju osetljivost od 100 mV. MC ulaz je linearan, što znači da linearno pojačava svaki signal koji se dovede na ulaz. Gramofonski ili RIAA ulaz je nelinearan jer ulazni signal pojačava na specifičan, nelinearan način, ali pošto on pored pojačanja zapravo daje inverznu krivu od krive kojom je signal zabeležen na ploči, krajnji rezultat je linearan pojačan signal. STEPENI PREDPOJAžAVAžA Njih može biti više, pa navodim neku uslovnu najrazvijeniju verziju: 1. MC pred-predpojačavački stepen; 2. MM (gramofonski ili RIAA) stepen; 3. Buffer stepeni za linijske ulaze (prilagođivači impedanse); 4. Tonske kontrole; 5. Linarni pojačavač za izvod ka pojačavaču snage; 6. Buffer stepeni za izvod signala ka magnetofonu; 7. Pojačavač za slušalice; i 8. Ispravljački stepeni. Nakon ovog spiska, Bojs, Zormi, Tarajce i ko zna ko još užurbano traže sikirče za potpalu da me ubiju pre nego što se razmnožim (što sam već uradio, aha-ha-ha!), jer ovakav spisak može da napravi samo neki totalni egzotičar. I tu su u pravu, ovo je zaista spisak najluđih želja. Uređaj koji sve ovo odradi kako valja zaslužuje mesto u aleji velikana Hi-Fi opreme, OOUR Egzotika klase "El Preverso" sa zlatnom lentom. U praksi, u klasi ezoterije, smatra se da što manje treba da stoji između izvora i zvučnika, a ta priča počinje u predpojačavaču. čivot međutim nije ezoterična pojava, naprotiv, sasvim je uobičajena pojava najšireg kruga upotrebe ("žovek je najsavršenija mašina koju može da napravi svaka budala"). Već kod njega nastaje čitav niz manje ili više izraženih i značajnih problema. U ekonomskoj klasi, od gornjeg spiska ćete najverovatnije naći samo tačke 2, 4, 5 i 8. Izlaz za sluške će biti serijski povezani otpornici od 220-330 Oma sa izlaznog stepena pojačavača, što je načisto *SRANJE* za bilo kakvo ozbiljno slušanje. Ako vaše sluške imaju impedansu od recimo 30-300 Oma, a 95% sluški na svetu padaju u tu klasu, vaš damping faktor se kreće između 0,13 i 0,09 (!!!) za 30 oma i 1,36 i 0,9 za 300 Oma. Pošto je damping faktor ujedno i merilo određene prenosne karakteristike, to što u tim uslovima čujete je bez veze i jako loše. Zašto? Zato što pravljenje posebnog mini pojačavača snage za sluške košta, a u ekonomskoj klasi to je kao da od njega tražite da vam napravi dupli stereo pojačavač snage. Baferi? Naučna fantastika! Preskupo!!! Mada, istini za volju, ima proizvođača koji i te finese ubacuju u igru; da vas podsetim na jedan sjajan proizvod, Tandberg risiver 2075, ili Kerting pred- pojačavač (nemačka cena bila oko DEM 400). Oba proizvoda su imala bafere na svim linijskim ulazima. Bafer je zapravo jedno kolo koje najčešće ima pojačanje od 1 (mada je na Tandbergu bilo moguće regulisanje pojačanja u opsegu 0,5-2), a čija je suštinska funkcija da izvoru ponudi relativno veliku impedansu, a sa druge strane, ostalim stepenima predpojača- vača veoma malu izlaznu impedansu. Zato ga i zovemo "prilagođavač" (čisto kolokvijalni izraz, studenti ETF-a se sada ježe). Ujedno, po konvenciji se smatra da je ulaz signala u sistem kritičan sa aspekta unošenja šumova, pa je dopunski zadatak bafera da ima što manji šum i što veću linearnost. Usput se može upotrebiti i za filtriranje svih ultrasoničnih signala, koji više nemaju veze sa zvukom, a *UVEK* su potencijalni izvor problema (osciliranje, zasićenje stepena, hvatanje radio programa, itd). PROBLEMI 1. MC ULAZ Zbog izuzetno slabog signala, ovaj stepen je po definiciji pod strahovitim pritiskom da bude što je moguće niskošumniji. Usput, treba da ima što manja izobličenja. Ovo su prilično kontradiktorni zahtevi, pa je pravljenje ovog stepena veliki posao, da ne kažem umetnost. Dakle, ukoliko ne koristite MC zvučnice, najbolje bi bilo da se sa ovim ni ne petljate. Prvo biste morali da se pomučite da nađete izuzetno niskošumne tranzistore (da vam pomognem: BC 650 by Motorola), da ih uparujete i po komplementu (NPN/PNP par), i po parovima, pa da dobro prostudirate sve elemente kola, pa da nađete odlične pasivne komponente, pa da se izludite sa filtriranjem i stabilizacijom napona - nakon svega toga, kanapče (oko vrata) je jedini izlaz. Ja probao jednom i hvala vi lepo, nikad više. Jeste lepo radilo, ali nije vredno truda. 2. MM ULAZ Ulaz za gramofon je zaista specifičan. Prilikom snimanja, bas registri se potiskuju kako bi njihova amplituda bila u granicama onoga što se od igle može očeivati da prati, a visoki tonovi se opet izdižu. Prilikom pojačavanja, faktički se vrši i neka vrsta jako uporšćenog dekodiranja u smislu da se u pojačavačkom stepenu obavlja pojačanje u kontra smeru. Efekat je da izlaz biva pojačavač oko 50 puta (sa 2 na oko 100 mV), a usput davanjem kontra krive, i doveden na početni oblik linearnog signala. Jedina sreća u svoj ovoj nesreći je čvrst standard pomenute krive. RIAA je skraćenica od "Record Industry Association of America", a kada cela industrija zalegne za nešto, to onda zaista jeste čvrst standard. Očigledno, ovakav sistem rada unosi niz problema: a) Preciznost davanja kontra krive žim počne petljanje sa krivama i kontra krivama, nužno se javlja i problem odstupanja od idealnog. Moguće je postići sjajne karakteristike, ali po cenu razvoja skupih kola sa skupim delovima koji imaju što je manju moguću toleranciju; b) Mala izobličenja Ne samo što se petljate sa nekim tamo krivama, nego pride tražite i veoma velika pojačanja od ovog jadnog stepena, naravno uz minimalna izobličenja. Da bi se ovo postiglo, postaje nužno da se jako mnogo napora uloži u razvoj ovih kola. Veliki napor podrazumeva i velike pare, ergo, zaista odlični uređaji ostaju u domenu ezoterije. Naravno, ima trikova, biće o tome reči; i c) Mali šum E, to je sad već zaista preterivanje, tri međusobno ne baš kompatibilna zahteva, to je već trilema. Problem se svodi na to da bi svaki projektant voleo da na ulazni stepen pusti što više struje (pretpostavljajući diferencijalni par na ulazu) jer time dobija na linearnosti rada, ali ujedno i gubi na odnosu signal/šum. U ovom slučaju, usled potrebnog velikog pojačanja, opseg ulaznog stepena je i više nego bitan. I Šta sad? Jedini izlaz je da se upotrebe izuzetno niskošumni tranzistori, i to sa što boljom (linearnijom) prenosnom krivom. Na žalost, ovo je skup proces, pa je zato rezervisan za skupe uređaje. 3. BUFFER STEPENI ZA LINIJSKE ULAZE (PRILAGOĐIVAžI IMPEDANSE); U ovom slučaju, bitan je odnos signal/šum, jer je u osnovi poja- čanje ovih stepena ravno jedinici (tj. nema pojačanja). Zbog toga, i problem prenosne krive je daleko manje izražen. Dakle, uz razumnu pažnju i pristojan izbor komponenata, moguće je napraviti dobre bafere. Ostaje drugo pitanje - da li su oni nužni? Apsolutno gledano, nisu; najzad, 95% uređaja na tržištu radi i bez njih. Za pristojan rad, sasvim je dovoljno imati dobru ulaznu impedansu, tipično 47-56 KOma. Međutim, činjenica je da se sa dobro napravljenim baferima uređaj daleko bolje ponaša, jednostavno zato što je izlazna impe- dansa veoma mala, pa je prenosna kriva u zoni idealnog ako je sve urađeno kako valja. To naravno ima svoju cenu, u delovima i radu, ali po mome mi- šljenju, ako se ide na samogradnju, treba stvar doraditi do kraja. Zato treba imati i ulazne bafere, i izlazne bafere za magnetofonske izlaze. Time se na prilogođavanje impedanse stavlja tačka. 4. TONSKE KONTROLE U exoteriji, one su strogo no-no. Smatraju se izvorom izobli- čenja. Na žalost, ljudsko uvo nije linearno. Zato lično smatram da one treba da postoje. Međutim, njihov uticaj na zvuk zaista treba da bude što manji, a to postaje teško za postizanje ako se naprave takve kontrole koje imaju velike opsege dejstva. Na primer, +/- 20 dB (+/- 10 puta) je previše po bilo kom kriterijumu, ali +/- 12 dB (tj. +/- 4 puta) je sasvim razumno. One mogu biti podeljene na dva, tri ili čak i do 64 polja dejstva u čujnom opsegu. Tipično se koriste dve, za visoke i niske, ponekada je tu i treća sa srednje tonove, a sve preko toga već zadire u domen ikvolajzera (o njima ćemo posebno). Najzad, one mogu biti pasivne ili aktivne. Ako su pasivne, onda rade kao naponski delitelji, što povlači potrebu za dopunskim pojačanjem, koje opet dovodi do većih izobličenja. Ako su aktivne, onda se uključuju u negativnu spregu nekog stepena. Kog, zavisi od proizvođača, no u slučaju predpojačavača kao odvojene komponente, jedan dopunski blok nije na odmet. - Nastavlja se - Pozdrav, DVV
hi.fi.237 dveselinovic,
PREDPOJAžAVAžI - 2. deo 5. LINARNI POJAžAVAž ZA IZVOD KA POJAžAVAžU SNAGE Radi se o relativno jednostavnom stepenu, sa pojačanjem od oko 10:1 (100 mV -> 1 V). Ovde nema nekih krivih i kontra krivih, radi se o prostom naponskom pojačanju. Samim tim, ovo je sama suština predpojačavača - on ulazni signal naprosto pojačava na nivo potreban kao ulazni nivo pojačavaču snage da razvije nominalnu izlaznu snagu u zvučnike. Za njega važe manje-više ista pravila kao i za pojačavače snage, o kojima je već bilo reči. 6. BUFFER STEPENI ZA IZVOD SIGNALA KA MAGNETOFONU Za ove stepene važi sve što i za prve bafere. Jedina suštinska razlika se svodi na to da se ovde ne radi o ulaznom, već o izlaznom signalu. Taj signal treba da ima potreban nivo od 100-150 mV sa malom izlaznom impedansom, tipično oko 100-200 Oma. Pojačanje je jedinično. Objektivno gledano, ovo je zaista debeli luksuz; ali, zato smo tu, zar ne? 7. POJAžAVAž ZA SLUŠALICE Ovo je zapravo mini pojačavač snage. Apsolutno sve što se odnosi na pojačavač snage važi i za ovaj stepen, uz samo jednu veoma po- željnu razliku. Zato što radi sa realno malim izlaznim strujama, treba ga prebaciti u čistu klasu A (Hi-Fi ekvivalent računarskog pojma "zero wait state") ako je to ikako moguće. Moguće jeste, preskupo nije. Za sve detalje, pogledajte ranije stavove o pojačavačima, a što se prakse tiče, biće šema. Zašto? Zato što je potrebno imati posvećen blok koji se onda može optimizovati prema konačnom cilju odnosno nameni. Ovo se ti- pično radi ubacivanjem serijskih otpornika (radi ograničavanja struje) na izlaz pojačavača snage. Time se međutim faktički ubija damping faktor, koji opet treba da bude što veći. Podsećam da se kao minimum prihvatljivog uzima vrednost od 26 dB (ili 20:1). Ako uzmemo da je minimalna impedansa slušalica (bar koliko ja znam) 8 Oma, to znači da treba da imamo izlaznu otpornost od najviše 0,4 Oma, što je u najboljem slučaju 550 puta manje od proseka! U praksi, 95% slušalica ima impedansu od 30-600 Oma. Sa navede- nim minimumom, efektivni damping faktor je 75 za 30 Oma, odnosno 1.500 za 600 Oma (Bojse, ovo je za tebe:-)))). Dakle, trik se svodi na obaranje izlazne impedanse i prelazak u čistu klasu A, a po meni, to dvoje (i svako pojedinačno) vredi pravljenja jednog posve- ćenog pojačavača za slušalice. Ionako na izlazu koristi dobri, stari i neprevaziđeni par BD 139/140. Kao posebna poslastica, ovaj pojačavač u diskretnoj tehnici može da isporuči oko 1,5 W u slušalice, što uz tipične efikasnosti, daje zvučne pritiske od 130+ dB, tj. garantovano vam cepa bubne opne (ili vraćamo pare). U praksi, to znači da raspolažete sa više snage nego što ćete ikada iskoristiti, i sve to u klasi A. Pa može li lepše? Najzad, dopunska prednost ovog stepena je da pojačavač snage uključujete samo kada hoćete da slušate muziku preko zvučnika; u svim drugim situacijama, nije potrebno uključivati ga. 8. ISPRAVLJAžKI STEPENI Njima se pridaje nepravedno mala pažnja, sem naravno u ezoteri- ji. Moj lični stav je da je upravo ovde kudikamo najveća razlika u kvalitetu izrade i zvuka koja postoji između standardnih uređaja i onih iz visoke klase, mada nema spora ni oko toga da se podosta radi i o razlikama u stavovima projektanata. Kao elemenat, evo jednog prostog slučaja. Uzmite izlazne ste- pene. Od njih se traži da budu jako brzi, uzmimo kao primer sasvim tipičnu brzinu od 60 V/uS. I recimo da projektant postigne tu brzi- nu. E, onda na tako lepo napravljen pojačavač, iz čisto ekonomskih razloga, stavi elektrolite čija brzina ne ide preko 30 V/uS. Time jeste ušteđeno, ali je i brzina pojačavača ograničena na brzinu najsporije komponente, u ovom slučaju drastično sasečene na polo- vinu mogućeg. Naravno, ja bih tu stavio elektrolit sa brzinom od 100 V/us, ali ja ću ga i platiti bar 2-3 puta više od onog prvog (s tim da je sve ostalo isto). Primer: ELNA (japanski, ima ga po svim "made in Japan" uređajima) elektrolit od 10.000 uF 50 V košta u Nemačkoj DEM 11, a Siemens "High Speed" serija istih osobina DEM 27, odnosno 2,45 puta više. Objektivno je tačno da dobra stabilizacija napona u predpojača- vaču podrazumeva niz pojedinačnih stabilizacionih blokova (ako koncepciju teramo "do daske"), koji moraju precizno, trajno i stabilno održavaju tražene napone, ne smeju unositi šumove već in naprotiv moraju filtrirati, itd. To je sve naravno moguće, ali to i košta. Moja koncepcija (odnosno ona koju sam ja prihvatio) se svodi na sledeću filozofiju - postoji prvi stepen regulacije, koji se svodi na velike elektrolite (reda veličine 2.200-4.700 uF). Njih opet prat osrednji elektroliti (220 uF) u lokalu, radi rasprezanja. Zatim postoji lokalna stabilizacija, sa elektronskim kolima (tranzistori sa zener diodama). Ako se sve dobro proračuna, i ako se ne štedi na materijalu, može se dobiti preciznost, odlična stabilizacija i termička stabilnost na zavidnom nivou. Postizao sam preciznost napajanja od +/-1%, što je ujedno i granica tolerancije mog voltmetra. U svakom slučaju, ovo je mesto na kome treba odrešiti kesu. DISKRETNA I INTEGRISANA TEHNIKA I dan-danas se vodi ogorčena bitka u Hi-Fi svetu na temu mogu li integrisana kola obezbediti rezultate barem jednake onima koji se postižu diskretnom tehnikom (tj. kolima sa gomilom pojedinačnih delova). Koliko ljudi, toliko odgovora, a moj lični je decidno DA! U prilog toj tezi navodim dva predpojačavača, koji su u svetu priznati kao sjajni uređaji, a koji koriste gotovo isključivo integrisana kola - prvi je Phase Linear predpojačavač, a drugi je noviji nemački Burmeister. Ovaj drugi je jezivo skup, videh ga u radnji ovog marta meseca za DEM 4.200 - užas, ali da je urađen, vala jeste. Dalje, isto kako su za potrebe audio uređaja razvijeni posebni tranzistori, tako su razvijena i posebna integrisana kola (zvaću ih IC-i). Na primer, Texas Instruments je razvio liniju TL0 6X/7X/8X kola, sa pojedinačnim, dualnim i četvorostrukim pojačavačima u jednom pakovanju sa 8 ili 14 nožica, National Semiconductor ima fenomenalnu seriju LF 353/356/357 (Mil Spec verzije su 153/156/157, industrijske verzije su 253/256/257), Signetics svoju, itd. Prednost IC-a je u tome što su cenovno pristupačni, postoji veliki izbor, lako se programiraju kola za njih jer se u njima već nalaze dobro balansirani pojačavači i najzad, zbog interne gustine pakovanja, veoma smanjuju spoljne gabarite kola. To znači i kraće putanje signala, čime se smanjuju mogućnosti raznih smetnji. Nekada je njihova brzina bila problem; stari IC 741 je imao brzinu od svega 0,5 V/uS, što znači da je dobacivao samo do oko 10 KHz pri punoj snazi; LF356 ima brzinu od 12 V/uS, što opet znači da prebacuje 120 KHz pri punom gasu, dok LF357 sa 50 V/uS prebacuje i 600 KHz. Ne bih umeo da navedem predpojačavač u diskretnoj tehnici koji se može pohvaliti ovakvim rezultatima, a čija je cena manja od $ 1.000. Pogodnost ove tehnologije, kao i uvek, nije apsolutna. Naime, ma kako dobro bio napravljen svaki IC, on je uvek ograničen svojim napajanjem u kontekstu maksimalnog izlaznog napona, a tu je diskretna tehnika daleko ispred. IC najčešće koristi napajanje od +/- 15V, u Mil Spec verzijama i do +/- 18V. To znači da su njihovi vršni izlazi ograničeni na oko +/- 12V vršno u najboljem slučaju, koji je inače redak bez izobličenja (realnije je +/- 10V vršno). U slučaju linearnih aplikacija, to je kao hladne vode ako uzmemo da nama treba 1 Vrms, što je +/- 1,41V vršno. Međutim, u slučaju RIAA stepena, to ograničava maksimalne nivoe ulaza na oko 141 mV vršno, odnosno 100 mV RMS. Kada se u praksi odbiju razni gubici, ovo se smanjuje na oko 85-90 mV RMS, što je opasno blizu granice zasićenja. Na primer, Ortofon FF15E zvučnica, odličan model u ekonomskoj klasi, ima izlaz od 1,2 mV/cm, a maksi- malnu brzinu praćenja traga na ploči od oko 40 cm (prema priloženoj specifikaciji). To daje 48 mV RMS, ili 68 mV vršno; da je sve u tome, bilo bi OK, ali šta će se desiti kada takva igla naiđe na ogrebotinu na ploči? Daće ono odvratno "krc", uz udar od 1,5-3,5 puta nominalni. Uzmimo aritmetičku sredinu ove brojke, 2,5 puta - to je već 120 mV RMS, tj. iznad granice našeg IC RIAA stepena. On naravno ide u zasićenje, a vaše uši idu na generalku. Drugi problem se tiče šuma. Uprkos odličnim osobinama IC-a, tu su diskretni stepeni ipak u velikoj prednosti i dan-danas. Zaključak je da se predpojačavač može odlično napraviti koriste- ći IC tehnologiju, ali RIAA ulaz (a posebno MC ispred njega ako ga ima) i pojačavač za slušalice i dalje treba raditi u diskretnoj tehnici, jer nudi objektivne i lako čujne prednosti. * * * Toliko za sada. Neki naredni dan ćemo pogledati neke konkretne šeme, sa objašnjenjima. Posle toga, lemilice u ruke. Pozdrav, DVV
hi.fi.238 bojs,
>>1. MC pred-predpojačavački stepen; >>2. MM (gramofonski ili RIAA) stepen; >>3. Buffer stepeni za linijske ulaze (prilagođivači impedanse); >>4. Tonske kontrole; >>5. Linarni pojačavač za izvod ka pojačavaču snage; >>6. Buffer stepeni za izvod signala ka magnetofonu; >>7. Pojačavač za slušalice; i >>8. Ispravljački stepeni. >> Nakon ovog spiska, Bojs, Zormi, Tarajce i ko zna ko još užurbano >>traže sikirče za potpalu da me ubiju pre nego što se razmnožim (što >>sam već uradio, aha-ha-ha!), jer ovakav spisak može da napravi samo >>neki totalni egzotičar. I tu su u pravu, ovo je zaista spisak Jok ja, u gornjem spisku višak su samo tonske kontrole, a za to je sikirče preterano, dovoljna će biti dobra batina :)))). Umesto toga, dovoljan bi bio samo loudness (aktivni, naravno). Kad si ti već ovoliko pisao, ajd' i ja da obrazložim svoje mišljenje. Verovatno svi znaju da, kad se loudness uključi, pojačaju se niski i visoki tonovi. Obično, 6 dB/100 Hz, 3 dB/10 KHz; neki (Technics) pojačavaju samo basove, neki drugi više pojačavaju visoke itd. Zašto? Podsetimo se da je bel (10 dB), kao jedinica za jačinu zvuka, definisan kao dekadni logaritam odnosa snage koju zrači zvučni izvor i snage koja bi odgovarala pragu čujnosti. E, tu se javlja jedan problem: prag čujnosti je _vrlo_ zavistan od frekvencije. Funkcija praga čujnosti u zavisnosti od frekvencije počinje vrlo 'visoko' na 20 Hz, pa pada do negde oko 3 KHz, pa opet raste do 20 KHz. Medjutim, povećanjem jačine zvuka, ta nelinearnost se smanjuje, tako da je na nivou od oko 100 dB, funkcija mnogo manje nelinearna. Zbog toga je uvedena i jedinica _subjektivne_ jačine zvuka, fon. Tako su Flečer i Menson (zaboravio sam kako se piše u originalu, pa pišem fonetske transkripcije) napravili tzv. izofonske krive, koje lepo pokazuju kako se ta nelinearnost menja u zavisnosti od jačine zvuka. U praksi, to znači sledeće: ako sedite u koncertnoj dvorani, pa je u jednom trenutku jačina (objektivna) zvuka 100 dB, a posle toga slušate u svojoj sobi snimak tog koncerta, ali ne mnogo glasno, recimo, u datom trenutku je jačina 80 dB, vaš subjektivni osećaj će odgovarati nekoj 'nižoj' izofonskoj krivulji, koja će biti nelinearnija, i to u smislu subjektivnog osećaja da fale niski i visoki tonovi. E, tu stupa u akciju loudness, koji će veštački da izdigne to što fali i tako spasi stvar. Naravno, to je samo odokativno, u širokom spektru položaja potenciometra za glasnoću, trebalo bi imati isto tako širok izbor 'jačine' loudness efekta, a obično postoji samo on/off. Iako su postojala rešenja nekakve sprege potenciometra za glasnoću i loudness-a u nekim uredjajima, ta rešenja su takodje odokativna, jer ne uzimaju u obzir efikasnost zvučnika, udaljenost slušaoca itd. Neki uredjaji imaju i po nekoliko položaja dugmeta za loudness, a vrhunac koji sam video je na Marantz-u DC 1300, ima ih 11 (jedanaest)! No, moje mišljenje je da su to, ipak, teške preverzije, kada se muzika _sluša_, sluša se glasno, tada loudness nije potreban, smeta. Medjutim, svi vrlo često pustimo muziku relativno tiho, dok nešto radimo, odmaramo itd, a tada je zgodno uključiti loudness, ipak zvuči kompletnije. Za takve situacije, dovoljan je jedan položaj. Uvek sam bio mišljenja da na ovakvim mestima ne treba štedeti, pa zato kažem da treba da bude aktivni. Alternativno, isti efekat se, naravno, može ostvariti i sa ton kontrolama, ako znamo da ih pravilno upotrebimo za to. Medjutim, znam iz iskustva da mnogi vole da zloupotrebljavaju ton kontrole. De gustibus non disputandum est, i, tu bi bio kraj priče, ali (!): -sve one perverzije sa spiska i sve ono o čemu se priča u ovoj conf (i ne samo conf :))) služi da se obezbedi da ono što izadje bude što sličnije onome što udje, a ton kontrole tu unose linearna i ostala izobličenja, kao i fazne pomake, što je suprotno cilju. Zato, ja kao konstruktor nečega što treba da bude vrhunsko, ne bih dozvolio da neko ruži moje delo :))), pa bih ton kontrole izostavio. Samo loudness kao kompromis za tiho i neobavezno slušanje i ništa više.
hi.fi.239 dveselinovic,
Tačno je da tonske kontrole, kao uostalom i svaka druga petljavina po bilo kom planu, unose dodatna izobličenja. Međutim, pitanje je kolika i kakva? Pasivne tonske kontrole unose pristojna izobličenja, dok aktivne (Baxandall tipa) unose maltene zanemariva izobličenja, naravno, pod uslovom da se od njih ne traže ne abnormalni efekti. Lično smatram, pre svega na osnovu iskustva, da je +/-12dB sasvim dovoljno; poređenja radi, viđao sam na komercijalnim uređajima i do +/-22dB, što je stvarno preko jego. U vezi loudness kontrole - lično ih izbegavam. One se uvek (ili najčešće) ravnaju prema Fletcher-Munson krivoj tako što koriste "center tap" potenciometar za glasnost. Samo kolo je prosto kao pasulj, ima svega 5-6 komponenata. Koliko podiže basove i visoke je opet druga stvar. Ako postoji prosek, to je onda +8dB na basovima i +3dB na visokim na nivou od -20dB (od nominalne snage). Opet, viđao sam razne kombinacije. Recimo, moj stari Revox A78 pojačavač je imao kombinovano loudness i mute, pa umesto pojačavanja, ja sam selektivno potiskivao srednje. Yamaha je oduvek gurala potenciometar za loudness, sa (teorijski) beskrajno mnogo tačaka od minimuma do maksimuma. Itd, itd, itd. Ja za razliku od tebe nikada ne bih izbacio tonske kontrole, ali loudness taster nikada ne bih ugradio. Po meni, moguće je postići isti efekat i sa tonskim kontrolama, ali za razliku od klasičnog loudness tastera, one se nalaze u feedback petlji, pa su fazna izobličenja ipak manja. Istina, H/K sada radi fazno korigovan loudness, ali opet, ja ne volim taj taster pa bog. Što se zloupotrebe kontrola tiče, to stoji, ljudi imaju tendenciju da inherentne nedostatke zvučnika, sobe i muzike "popravljaju" daljim kasapljenjem putem tonskih kontrola. Međutim, ako se to njima sviđa, što da ne? Najveći broj korisnika ovih uređaja uopšte ni ne shvata da time što odvali obe na maksimum, sa svega 12 dB pojačanja, oni zapravo traže 16 puta veću snagu na ekstremima, pa iako misle da nemaju problem sa snagom jer furaju samo 4-5W na 1 KHz. To istina ispadne 64-80W na ekstremima, pojačavač naravno ode u kliping, a oni kažu: "Jao, što je sound!" Istom logikom, ljudi će preterivati i samo sa pojačavačem, svaki put kada počnu da ga teraju na veoma visoke nivoe izlaza, u želji da dočaraju sve čari Cece Veličković ili Mire Kosovke. Od toga nema spasa Bojse, ne možeš ti sprečiti narod da zezne stvar ako baš hoće. Pozdrav, DVV
hi.fi.240 dveselinovic,
Sheme Ulazni stepen Shema sa oznakom PREINPUT.SCH prikazuje jednu mogućnost realiza- cije ulaznog stepena. SVE SHEME PRIKAZUJU SAMO JEDAN KANAL; DAKLE, ZA STEREO, POTREBNE SU PO DVE OVAKVE PLOžICE (sem ispravljača). IC1 radi sa jediničnim pojačanjem, tj. kao čisti buffer. R1C1 čine ulazni filter za visoke učestanosti, sa -3dB tačkom na oko 180 KHz. To znači da će dve oktave ispod ove tačke pad zbog filtera biti -0,25 dB, a to je u ovom slučaju 45 KHz; na 22,5 KHz, pad će biti svega oko 0,08 dB, odnosno ispod praga koji bi se u bilo kom realnom kontekstu mogao nazvati bitnim. R2 daje ulaznu impedansu, a u sprezi sa elektrolitom C2 seče sve ispod 3,4Hz; na 20 Hz, pad će iznositi oko -0,2 dB, što je opet zanemarivo. Ceo sklop oko IC1 se naprosto ponavlja za svaki linijski ulaz. Koliko vam treba možete sami zaključiti prostim brojanjem: tipičan primer bi izgledao ovako - magnetofon 1, magnetofon 2, tjuner, CD, Aux 1, ukupno 4 ulaza. Dakle, sklop oko IC1 se ponavlja 4 puta. Izlazni buffer za magnetofonsko snimanje je u svemu sasvim isti kao i ulazni buffer. Na shemi je on prikazan u vidu IC7; ako imate dva mag. ulaza, trebaće vam i dva mag. izlaza, pa se u stvarnosti ovaj sklop množi sa dva. Gramofonski ulaz je u ovom slučaju realizovan pomoću veoma brzog operacionong pojačavača sa oznakom LF357. Radi se o jednom od posebnih kola razvijenih specijalno za audio potrebe; u svemu je isti kao i LF356, sem što je oko 4 puta brži (50 umesto 12 V/us). On je odabran zbog brzine rada, a razlog zbog koga nije upotrebljen i drugde je dvojak. Prvo, u kolima koja imaju jedinično pojačanje, brzina pojačavača nije preterano bitna, jer se pretpostavlja da je ona jako dobra. Sa jediničnim pojačanjem, LF356 ima -3dB tačku na 1 MHz, što je i više nego dosta. Drugo, LF357 spada u red tzv. dekompenzovanih op. pojačavača, što znači da je stabilan samo na pojačanjima većim od 5. Istina ,mao bi se "smiriti" i sa jediničnim pojačanjem, ali po cenu propusnog opsega, pa onda opet dođemo nekako na isto ili slično kao da smo odmah upotrebili LF356. Zato smatram LF356 logičnijim izborom, sem na RIAA ulazu, gde nam baš trebaju velika pojačanja i širok propusni opseg. Pošto je pojačanje 50, problem stabilnosti ne postoji, a pri punom zamahu od 20Vp-p, odziv snage je odličnih 500 KHz. Na blok shemi RIAA ulaza, C1 je opcioni kondenzator; njegova tačna vrednost zavisi od zahteva zvučnice, kapacitativnosti kablova i veza sve do ulaza u predpojačavač. 100pF neće smetati, ali ako se koristi neka Ortofon zvučnica, ovo treba povećati na 150-200 pF. Ako se neko bude bavio matematikom, pa otkrije da navedene vrednosti u negativnoj reakciji ne odgovaraju matematičkom modelu, tj. da su malo pomerene od apsolutnih, to je iz razloga što na žalost, svi elementi imaju tolerancije. Ako pak napravite ovaj sklop i premerite ga, primetićete da se u praksi sve ponaša baš onako kako treba. Najzad, Tr. 1/2 rasprežu napajanje i sa 20 svode ga na potrebnih 15 V. Ovo je u praksi primenjen simstem dvostepene regulacije napo- na, prvo globalno elektrolitima, a potom lokalno elektronikom. Da budem iskren, NEMA dokaza da je ovo bolji sistem od centralne sta- bilizacije, sem što pomaže smanjenju preslikavanja ili preslušavanja (crosstalk) signala sa jednog na drugi kanal. Ako se upotrebi priložena shema napajanja, preslušavanje bi trebalo da bude na oko -80dB ili bolje. To je već rezultat u klasi ezoterije. Predlažem i toplo savetujem upotrebu pozlaćenih RCA Cinch utičnica; njihova cena nije katastrofalna, a dobiti su velike. Obavezno treba koristiti verziju koja dozvoljava neposredno lemljenje na pločicu, jer se time skraćuju putanje signala i eliminišu žice. TONSKE KONTROLE To je shema TONE.SCH. I ona koristi op. amp-ove kao osnovne blo- kove. Ukoliko ste napravili ulazni stepen kako je priloženo, IC1 na ovoj šemi vam zapravo i ne treba, jer on ovde ima funkciju invertu- jućeg bafera. Ja ga međutim uvek zadržavam, po sistemu "hleba ne jede". Kontrole za visoke i niske tonove su klasičnog, "amerikani- zovanog" Baxandell tipa. Jedini element koji ovde odudara je R9, koji se tu nalazi iz razloga povećane stabilnosti celog sklopa u nekim ekstremnim uslovima. Koriste se kola LF356, kao sada već klasični osnovni blok. IC3 ima pojačanje od 11:1, što bi uz ulaznu osteljivost od 100 mV garantovalo 1V izlaznog napona, sasvim dovoljno da pobudi veliku većinu pojačavača. Pot. 3 i 4 regulišu balans i glasnost. Ovde sada postoji jedna dilema: po jednima, bolje je fiksirati obe funkcije na sam izlaz prepojačavača, jer utišavanjem ujedno smanjujemo i šum celog ure- đaja. Po drugim, ovo je opasno jer može dovesti do neželjenog zasićenja pojačavača u slučajevima udara, pa je bolje ovde dve kontrole staviti na ulaz ovog stepena (u našem slučaju, ispred C6). Lično sam do sada uvek koristio ovaj drugi pristup; ako se i vi opredelite za njega, onda se pridržavajte prikazane sheme. CR spre- ga (C15+R19) će potisnuti jednosmerne napone, a onih 100 Oma (R20) će predstavljati izlaznu impedansu uređaja. To je mala vrednost i ja ne znam za bilo koji pojačavač snage koji se sa tim neće lepo složiti. Najmanja ulazna impedansa pojačavača koju sam ikada video je ona kod Otale, sa 3,4KOma; čim je razlika između izlazne i ulaz- ne impedanse 1:10, problema ne bi smelo da bude, a u ovom ekstrem- nom slučaju, ta razlika bi bila 1:34. U slučaju neke veće ulazne impedanse, reda veličine 30+ KOma, izmenite R20 sa 100 na 470 Oma. PERFORMANSE U vreme kada sam se aktivno petljao sa ovakvim sklopovima, naj- bolji instrument do koga sam mogao da priđem je bio jedan analizator izobličenja sa donjom granicom pouzdanosti na 0,05%. Na žalost, bolje od toga nisam imao. Elem, prvo mesto na kome je pokazao znake života je bilo na 55 KHz, pri izlazu od 18Vp-p, odnosno 6,4V RMS. Ovo je naravno totalno perverzna vrednost, jer je sve pojačavače snage ovoga sveta odavno oterala u zasićenje na nivou destruktivnog klipinga. Drugim rečima, na tom nivou, vaši zvučnici su već odavno izgoreli. Pri nominalnom izlazu od 1,1V RMS (ili 3,1 Vp-p), 0,05% izobli- čenja nismo (moj drug i ja) mogli da registrujemo ni na 150 KHz, gde je bila gornja granica pomenutog instrumenta. To mi dozvoljava da *PREDPOSTAVIM* da je u linearnom režimu (tj. sa tonskim kon- trolama na nuli) izobličenje u čujnom opsegu ispod nivoa od 0,01%. To je merenje u stilu industrije. Međutim, ono što nam industrija nikada ne kaže je kakva su izo- bličenja kada su tonske kontrole odvrnute na maksimum. E, kada smo to uradili, dobili smo izobličenje od 0,05% negde oko 75-85 KHz; to mi dozvoljava da pretpostavim da je u čujnom opsegu izobličenje negde oko nivoa od 0,025% pod najgorim mogućim uslovima za predpojačavač. Najzad, za 1,1 Vrms izlaza, odziv ide od 2Hz...500KHz -3dB; to znači da je opseg predpojačavača 8...125.000 Hz -0.25dB, što je otprilike 20...20.000 Hz - 0,05 dB. žak i pri izlazu od 6 Vrms, odziv ide do preko 350KHz (istina, uz sigurno veća izobličenja, ali i dalje bez klipovanja). Time je postignut cilj da brzina promene signala (Slew Rate) od bilo kog ulaza do bilo kog izlaza bude veća od nominalno potrebnih 0,5 V/uS za izlaz od 1 Vrms. U ovom slučaju, brzina iznosi punih 12 V/uS, što je 24 puta više od minimuma. Vreme uspona signala je kraće od 3 uS (potreban minimum 25 uS). Sa standardnim ugljenim otpornicima tolerancije 5% i kondenzato- ra sa standardnom tolerancijom od 10%, devijacija od RIAA krive je +/- 0,5 dB, što nije prihvatljivo na ovom nivou rada (mada je nor- malno u ekonomskoj klasi industrije); izmenom otpornika metalosloj- nim tolerancije 1% i kondenzatora odličnim Siemens MKT proizvodima, devijacija pada na +/- 0,2 dB, što je već dobro. Sva merenja su obavljena BEZ ulaznih filtera. Oni neće uticati na konačne performanse, sem što će onemogućiti ubacivanje neželjenih ultrasoničnih signala u sistem, kao i zasićenja svih ulaznih stepena (čime se onemogućava pojava TIM-a). OPŠTE NAPOMENE Prilikom projektovanja, dilema pred kojom se čovek uvek nađe jeste odnos cene prema performansama. U ovom slučaju, svi prikazani op. pojačavači su obični jednostruki; moglo bi se dosta uštedeti upotrebom dvostrukih, ili čak i četvorostrukih pojačavača istog tipa. Na primer, Dual Op Amp verzija LF365 nosi oznaku LF353, a potpuno je kompatibilna sa Texas Instruments serijom TL071 za pojedinačne, 72 za dualne i 74 za četvorostruke op. pojačavače u istom kućištu. Sve karakteristike su istovetne. Upotreba više op ampova u jednom kućištu smanjuje štampu (što je uvek dobro) i smanjuje cenu po dva osnova - prvo, quad amp uvek košta 2-2,5 puta pojedinačni, odnosno po ampu je oko 38% jeftiniji. U parama, to izgleda ovako: nama treba 22 pojedinačna op amp-a. Ako uzmemo da je cena svakog DEM 3, to je DEM 66. Kada bismo koristili quad op amp-ove (sem za dva na RIAA ulazu), cena bi pala na DEM 45. Ali, uštedeli bismo i na 30 otpornika i 30 kondenzatora, što je dalja ušteda od DEM 29, pa ceo uređaj postaje jeftiniji za DEM 50, što već nije za bacanje. Jedino što kompromitujemo jeste preslušavanje između pojedinač- nih blokova unutar jednog višestrukog op amp-a. Koliko je to zavisi od niza elemenata, a posebno konkretne upotrebe, ali jedno jeste sigurno - to nije dobro i to nam ne treba. Industrija to naravno masovno radi, jer DEM 50 jeste razlika na tržištu o kojoj se dobro razmisli. Nikada nisam koristio bilo koje sem pojedinačnih op amp-ova; ovo je naravno lični stav. Oko izbora delova; možete se zadovoljiti standardnim ugljenim otpornicima, kao međukorak možete na kritičnim mestima upotrebiti metaloslojne otpronike, a za "to-the-max" verziju možete uzeti isključivo metaloslojne otpornike. Isto važi i za potenciometre; možete uzeti jeftine "Preh" ili ALPS potove, koji će vas koštati DEM 5 (dakle, ukupno DEM 20) ili manje, a onda opet možete uzete veoma kvalitetne, četvorostruke (2+2) potove koje rpavi ALPS, koji su izvanrednog kvaliteta, ali koji koštaju DEM 40 (ili ukupno DEM 160). Možete uzeti neki običan transformator, a onda opet možete uzeti i dobar toroid; razlika u ceni - 1:2. Možete uzeti LF 356/357, a možete i 256/257 (industrijska verzi- ja), ili čak 156/157 (Mil Spec verzija); ovi poslednji su 4 puta skuplji i pakuju se u metalna kućišta nalik tranzistorima. Kada uračunate dobru kutiju (19 cola, mat crna ploča), nije pro- blem potrošiti DEM 350-400 za pravljenje uređaja, a ako se bacite na Mil Spec verziju, ode vam DEM 900-1000. Istina, tada ste već u klasi Burmeister-a, koji opet gotov košta 3,4 puta više (ako je to neka uteha). Jedna opaska - naveo sam RIAA ulaz odrađen u IC tehnici. Lično volim da ga radim u diskretnoj tehnici, pa ko za to bude zaintere- sovan, imam alternativa. Sve ostaje isto, samo se menja RIAA ulaz. Dakle, postoji i ta opcija. * * * Za perfekcioniste-minimaliste, tu je šema predpojačavača koju je objavio William Marshall Leach, u američkom časopisu "Audio". On se sastoji samo od RIAA stepena rađenog u diskretnoj tehnici i predpojačavača koji koristi jedva 2 (dva) tranzistora po kanalu. Nema tonske kontrole, nema bafere, nema ništa sem minimuma nužnoga. Pa ko voli, nek' izvoli. Za sve što prifali, tu sam. Pozdrav, DVV P.S. I molim vas, bez kuknjave oko formata šema. Ko hoće ovim da se bavi, mora da ima OrCAD. Ko ga nema a želi ga, tu sam. Trebaju vam 4 diskete od 1,2 MB. sheme.zip
hi.fi.241 kaun,
> -treci zvucnik postavite iza sebe, odnosno idealne tacke > slusanja (presek simetrala dva stereo zvucnika) > -povezete ga za + polove izlaznih kanala Caka je poznata odavno, štos je u tome da dobiješ razliku (ili zbir) signala, u zavisnosti od tvog položaja u odnosu na 'glavne' zvučnike. To se zove prošireni stereo (tako ga Philips reklamira u nekim svojim prenosnim kombinacijama). Negde se pominje i kao panorama efekat. Pažljivijim slušanjem, možeš zaključiti da ne dobijaš puno na 'dubini' zvuka.
hi.fi.242 kaun,
Jednostavan i efikasan demagnetizator se može napraviti od bilo kog mrežnog trafoa na sledeći način: Potreban je trafo od 10 - 15W sa EI jezgrom (torusni vam ne vredi za ovu namenu). Snagu trafoa ćete oceniti po veličini srednje 'kotve' (sredina od E) tako što njenu površinu stepenujete (kvadrat) i približno dobijete snagu. Sada skinete I limove sa trafoa i dobijete samo E jezgro sa namotajem. Napominjem da se radi o mrežnom trafou za 220V. Uključite trafo u 220V, i sredinu od E primaknete glavi kasetofona u trajanju od 3 - 4 sekunde. I to bi bio ceo postupak. Važna napomena: zbog otvorenog magnetnog kola, trafo (namotaji) se jako zagreva i ne treba ga dugo držati uključenog, da ne bi došlo do elektrificiranja vlasnika hi-fi uređaja :). Najbolje da ugradite prekidač na mrežni kabal.
hi.fi.243 kaun,
> Sećam se jednog Thorensa sa kućištem od brušene lave. 2600 USD > za tačno 26 kg. I sad mi ne reci da se Thorens nije prodavao na kilo (((: Kućište mora da bude teško zbog inercije, tj. vibracija. Isto važi i za tanjir. Ovo ne važi za ručicu.
hi.fi.244 kaun,
> Oko montiranja kutije - ono sa sunđerom nije po teoriji dobro, > ali je isprobano nekoliko puta i dalo je neke rezultate. Da li > bi ti se svideo rezultat, ne znam; sa gumenim čepovima nisam > probao, pa ne mogu da poredim, ali pretpostavljam da bi i to > radilo kako treba. Već neko vreme se po gradu isprobava teorija po kojoj najbolje rezultate daje postavljanje zvučnika u metalni okvir, gde bi zvučnik bio učvršćen u tri tačke, od kojih su dve (na donjoj strani) ne- elastične (metalni vijci i sl.), dok je treća (na vrhu) gumeni čep. Metalni okvir može biti na nosaču koji se kači na zid ili na postolje (parče metalnog stuba od javne rasvete ( :)) ) napunjeno peskom ili gipsom. Ovo daje odlične rezultate kod dvo-sistemskih kutija (dubina zvučne slike i stereo definicija kao i definicija basova). Ako se nema metalni hardver, onda treba položiti zvučnike na tri tačke (opet 2+1) pri čemu eksperimentom odrediti čvorne tačke.
hi.fi.245 kaun,
Oko orcad-a, pošalji u konf. svoje biblioteke, nemogu da učitam ni jedan od fajlova!
hi.fi.246 kaun,
> E da, minimalan broj mikrofona = maksimalan stereo efekat. Dragi Lazo, nisam ja poslao poruku o kojoj govoriš, verovatno nešto sa SOR-om. Što se tiče tehnike postavljanja mirofona, stvari baš i nisu tako jednostavne.
hi.fi.247 drpr,
Ę-> Oko orcad-a, pošalji u konf. svoje biblioteke, nemogu da učitam ni -> jedan od fajlova! Pootrebne su ti mortoroline biblioteke (moto-moto7) i power kao i osnovne analog i device kao standard. cope
hi.fi.248 dveselinovic,
POJAžAVAž ZA SLUŠALICE Do sada je bilo reči o svemu i svačemu, a ovaj blok predpojača- vača je samo usput spominjan. Međutim, pošto se radi o prilično univerzalnom uređaju, koji nije vezan isključivo za neki od pome- nutih projekata, mislim da je vredno truda malo detalnije ga razmotriti. PROBLEMI Najveći problem sa bilo kojim izvodom za slušalice na nekom od uređaja u ekonomskoj klasi, a bogami i na nizu onih u oblasti ezoterije, jeste pitanje potiskivanja neželjenih efekata zvučnika u pokretu i naravno prenosne funkcije. Da bi prenosna funkcija bila kakva treba da bude, razlika između laznoe impedanse drugog uređaja i izlazne impedanse prvog uređaja treba da bude minimalno 20:1 (tj. ulazna impedansa treba da bude bar 20 puta veća od izlazne). Postoji gomila teorije koja će poka- zati da je i odnos od 10:1 dovoljan, i opet neke treće teorije koja će definitivno dokazati da bez 100:1 nema ni govora o nekom preno- su. Po nekoj empirijski stečenoj konvenciji, smatra se da je 20:1 zadovoljavajuće. Ovaj načelan stav ima dopunu u slučaju zvučnika. Naime, kada membrana bilo koga zvučnika (pretvarača) počne da se kreće, sve je u redu dok ona i treba da se kreće, ali problemi nastaju onda kada mi poželimo da ona prestane da se kreće, a ona nama u inat nastavi da radi (usled sopstvene inercije, ali i usled nedostatka kontrole izlaznog stepena). Radi se o već do sada pomenutom faktoru prigu- šenja (eng. damping factor), koji i za slušalice, baš kao i za zvučnike (a slušalice i jesu zvučnici, mali, ali zvučnici), treba da bude što veći ili bolji. Setite se da smo u govoru oko pojačavača spomenuli da se u praksi smatra da je 26dB (ili 20:1) neki donji prag prihvatljivosti ispod koga se ne sme ići. E sad, na ubedljivo najvećem broju pojačavača na ovome svetu, izvod za slušalice se sastoji od posebne linije sa izlaznih stepena ka slušalicama sa serisjki postavljenim otpornicima, čije se vrednosti tipično kreću od 220 do 330 Oma. Ti otpornici zapravo ograničavaju struju koja stiže do slušalica (što jako dobro rade), ali pošto su serijski vezani, na žalost ujedno određuju i izlaznu impedansu uređaja (što takođe dobro rade, ali je efekat loš). Ako se zna da bar 98% slušalica ovoga sveta ima ulaznu impedansu u rasponu 8-600 Oma, a većina između 32 i 120 Oma, onda su oni otpornici čista katastrofa. Pogledajte samo na šta liči faktor prigušenja sa ovakvim otpornicima, kada se zna da bi on svakako morao biti veći ili jednak od 20:1: Izvod -> Za 220 Oma Za 330 Oma Imp. slušalica 8 Oma 0,036 0,024 32 Oma 0,145 0.097 120 Oma 0,545 0,363 600 Oma 2,727 1,818 Katastrofa! A vi mislite da vaše slušalice ne valjaju! Rešenje je naravno u daljoj investiciji (o, kako to boli kada ste fabrika koja treba da uvalja proizvod!) u jedan mini pojačavač snage, veoma nalik onome velikom, ali koji je po nekim osobinama prilagođen slušalicama. Naime, slušalice su izuzetno efikasni pretvarači, pa već sa 1 mW daju veoma velike zvučne pritiske. Ta efikasnost se obično nalazi negde u rasponu 89-105 dB/mW; radi se dakle o malim naponima i malim strujama. Odlično! To širom otvara vrata čistoj klasi A, jer čak i tako, snage sa kojima radimo su i dalje veoma male. POJAžAVAž U prilogu sledi OrCAD shema pojačavača za slušalice. Neposredno je preuzeta iz časopisa "Elektor" (februar 1983), a ja je jako volim i cenim jednostavno zato što do sada nisam čuo (a ni video) bolje evo već punih skoro 11 godina. Pojačavač je urađen u diskretnoj tehnici. Napaja se sa +/-15V, a stabilizacija napona se vrši pomoću IC-a sa tri nožice (7815 i 7915). Pri punoj snazi troši oko 1A struje, a ako bismo mu osigurač na izlazu kratko spojili žicom, imali bismo nepunih 10W (!!!) izlazne snage u čistoj klasi A. Na ulazu se nalaze dva potenciometra koji služe za regulaciju glasnosti. Ulazna impedansa uređaja je 22 KOma (R5). T3 i T4 čine diferencijalni par, T10 i T11 formiraju strujno ogledalo za ulazni dif. par, a T5 ga napaja strujom. Upotreba pravog strujnog ogledala bitno utiče na kvalitet ulaznog stepena. Ulazni stepen je propraćen drugim stepenom naponskog pojačanja u vidu T12 i T13, koji su povezani u Darlingtonov spoj. Njihovu radnu impedansu čini strujni generator u obliku T6. T7 se stara da struja mirovanja bude što konstantnija. T8 i T14 čine emittor-follower vezu prvog stepena strujnog pojačanja, a konačni izlaz obezbeđuju T9 i T15. Osigurač Os.1 određuje maksimalnu izlaznu struju (0,5A), a R24 ga kratko spaja kako u slučaju pregorevanja osigurača kolo ne bi ostalo bez povratne sprege (da ne dođe do pevanja one pesmice: "Burn, baby, burn!"). Ovo zbog toga što se signal za povratnu spregu uzima IZA osigurača, čime je i on korigovan negativnom reakcijom; time se u velikoj meri neutrališu njegove nepoželjne osobine. Ceo sklop oko T1 i T2 (R1...R4, VR1, VR2, R8, R8', C1, C2) služi podešavanju što manje izlazne jednosmerne komponente signala, do koje dolazi usled nikada savršenog uparivanja T3 i T4 (kada bi oni bili idealno upareni, ne bi nam trebalo ni strujno ogledalo, a ni ovaj sklop, ali na žalost, ...). Upotrebljeni su sasvim standardni tranzistori, u originalu BC414B i BC416B (NPN i PNP, veoma niskošumni), sem naravno na izlazu, gde nalazimo drugog starog znanca, BD 139/140. Izlazni tranzistori moraju da budu jako dobro hlađeni. KARAKTERISTKE Izlazna snaga u klasi A: 160 mW u 8 Oma 600 mW u 30 Oma 120 mW u 600 Oma THD (za nominalne snage): < 0,01%, 20...20.000 Hz Odziv učestanosti: 6 ... 100.000 Hz, +0, -0,1 dB Odnos signal/šum: > 90 dB (1 mW u 8 Oma) Osetljivost: 8 mV za 1 mW u 8 Oma Damping factor: > 80, 20 ... 20.000 Hz, 8 Oma > 300, 20 ... 20.000 Hz, 30 Oma > 1.200, 20 ... 20.000 Hz, 120 Oma > 6.000, 20 ... 20.000 Hz, 600 Oma Kamo sreće da mi je jedan ovakav pojačavač snage za zvučnike sa jedva 30-40 W/8 Oma. Ako se neko odluči da odradi ovaj projekat, bilo kao deo neke celine, ili kao malu kutijicu sa strane, kraj postojećih uređaja, neka se javi, ostaviću detaljna uputstva kako se pravi i kako se podešava, da ne gnjavim sve oko toga. Kome treba posebno napajanje za ovaj mali amp kao dodatak postojećem sistemu, neka mi se javi, imam toga. Pozdrav, DVV hdphamp.sch
hi.fi.249 dveselinovic,
Kao što reče DRPR, potrebne su ti: MOTOROLA 1/2/3/4 biblioteke, POWER, ANALOG i DEVICE biblioteke. I to je to. Pozdrav, DVV
hi.fi.250 domana,
Da Vas Bog pozivi braco po HiFi-iju... Nekada sam se i ja godinama bavio tom manijom i bio svestan da je to manija i svesno i duboko u njoj uzivao... Sada se bavim bazama i samo bazama - to mi je posao, za to me placaju a ja jos i za svoju dusu usput... Procitah 2 vasa PADa i neizmerno uzivah u traktatima DVVa... Moram priznati da covek zna znanje/sustinu - a sustina je, po meni, u rezonovanju a ne cistim tehnikalijama. Sta je moja malekost saznala i doprinela svemu tome ? Da, poenta je ipak u ZVUCNICIMA. U svojim starim danima sam i sam krenu u jedan pro'ekat koji se naravno nije okoncao jer sam sebe ubrajao u one koji teze savrsenstvu i jednostavno ako nisam ubedjen da mogu napraviti to savrsenstvo - cemu onda uopste sve... Rezultat su zvucne kutije - ALI SAMO KUTIJE BEZ ICEGA U SEBI I NA SEBI - visoke oko 1,5 m i teske oko 90 kg svaka - samo drvo i razni "ubijaci" vibracija, oble ivice, nesimetricne stranice, sendvic za vesanje basa... Eh, taj bas... Moje licno misljenje i, po mome, cela sustina celog HiFia je u beskonacno maloj masi odnosno beskonacno velikoj brzini reagovanja kome masa naravno smeta... A ta smetnja se najvise ocituje na zvicnom sistemu i, naravno, bas na bas sekciji. Pri izboru komponenti svoje linije premisa mi je uvek bila koliko je nesto BRZO - pocev od mase kompozicije igle sa svojim nosacem, preko pojacala pa do brzine zvucnika. I, opet naravno, najkriticniji je bas i njegov odziv na tranziente, na one PRVE udarce dobosa - ali zaista PRVE !!! Pri kraju svog hobija bilo je dovoljno da pogledam neke kutije, broj elemenata oblike membrana, nacine vesanja membrana, da ih pipnem i kucnem i znao bih sta mogu da ocekujem i da li se uposte truditi i slusati. Secam se negde '89 je kratko vekovalo prestavnisto neke firmice iz GB u okolini Takovske ulice gde je glavni maestro bio neki Andrija Delac od Zagreba i gde smo se silno zabavljali diskutujuci sa musterijama/manijacima koji su dolazili po ezoteriju i savete... Sve se svodilo na filozofska nadmudrivanja ili na kraju preporuku da covek promeni prostoriju za slusanje odnosno stan ako zaista hoce HIFI ugodjaj... Secam se i nekih zaista malih zvicnika sa 2 basa od 10 cm i jednim visokotoncem u sredini TESKIM KAO TUC koji su ka'd ih kucnes odzvanjali kao kamen temeljac i pustanja nekog CDa sa otvaranja Olimpijade u Tokiju gde su se oko 10 min culi samo neku ogromni dobosi - oni po Japanskom od oko 2 m u precniku. Pustali smo to ponovo i uporno i uporno onako do kraja sve dok neka penzionerka sprat vise nije pozvala miliciju... Secam se i tih divnih pojacala na rafovima, secam se... Znam i to da je kolega Delac ima hobi da ide po sahranama - onim sa muzikom - da bi slusao udarce bas dobosa... I secam se sta mi je rekao po pitanju CDa - sa njim je kaze HiFi izgubio DUSU. Ja mu verujem. I nikad nisam kupio CD. Izvinjavam se svima koje je ovo dirnulo - ali u pitanju je filozofija... ...i Delacevo iskustvo. Radio je, naime, jedno vreme u nekoj prodavnici HiFi u Londonu, znate one PRAVE sa pretrpanim policama. Kada nije bilo musterija on je naravno, za svoju dusu, uparivao sve i svasta i - NAJ kombinaciju pobudi jedamput sa vrhunskim CDeom pa onda sa Linom. I kaze covek CD ima SKORO sve bolje osim jedne stvari - NEMA PROSTORA. A sta je prostor ? Po meni PREMISA cele HiFi filozofije, ako nje nema nema ni svega ostalog, odnosno ima ali to je samo dobra galama... Ja sam se presaltovao na PC i Novell ima vec nekoliko godina ali srce mi je ostalo u HaFiu... GDE GOD JE "DIGIT" u smislu ima-nema/0-1 tu nema prirode, glatkoce, kontinuiteta... Jos i danas verujem Delacu... I zato ne prodajem Ariston-a bez rucke koga sam sredio/dampirao po svome... Eto, nadam se da nisam bio mnogo dosadan sa svojim uspomenama ali bih voleo da neko koristi moje iskustvo ili bar da caskamo... Poseban pozdrav DVV-u, ima zdrav stav o HiFiu, narocito rezone... Toliko za sada od Ryc-ovog Tate - Mikija... PS. Da ne bude zabune oko potpisnika teksta, ja sam samo tata koji placa pretplatu za Sezam a on sve zna po pitanju BBSovanja i ponekad stigne da mi skine HIFi PAD... Usput, da li je neko od onih koji se bave HiFijem zagrizao u problematiku Sastavnica... Mnogo bih voleo da sa istim malo razmenjam misli jer na moj upit u adekvatnoj konferenciji nisam dobio ni jedan odgovor. Mozda se do Sastavnice dolazi HiFi filozofijom i zvucnicima... Poruaka: PRICAJMO O ZVUCNICIMA... Miki
hi.fi.251 dveselinovic,
O zvučnicima ćemo tek - polako, da uredno dođemo do njih. Pozdrav, DVV
hi.fi.252 muadib,
> Kućište mora da bude teško zbog inercije, tj. vibracija. Isto > važi i za tanjir. Ovo ne važi za ručicu. zbog gušenja povratne sprege Zbog je bilo preporučljivo (a i sada je) oblepiti kućište gramofona iznutra terpapirom Nekad se to radilo sa bostikom a danas (dobre stare sankcije) može sa kobitom(sredstvo za zaštitu kola) i terpapirom u debljini od min 5 mm .Što deblje to bolje -mrtvije i neosetljivije na povratnu spregu od zvučnika .A što se thorensa tiče što je dobro dobro je (naravno uz linn) Isti princip umrtvljavanja pomaže i kod zvučnika bOgdan
hi.fi.253 dveselinovic,
"...Moram priznati da covek zna znanje/sustinu - a sustina je, po meni, u rezonovanju a ne cistim tehnikalijama. ... Hvala. Ima ih i koji su me na nož dočekali; jedni su prestali da se javljaju, a sa drugima sam razmenio par stotina KB, pa smo sada drugari.:-)))) "Moje licno misljenje i, po mome, cela sustina celog HiFia je u beskonacno maloj masi odnosno beskonacno velikoj brzini reagovanja kome masa naravno smeta... A ta smetnja se najvise ocituje na zvicnom sistemu i, naravno, bas na bas sekciji. Pri izboru kompo- nenti svoje linije premisa mi je uvek bila koliko je nesto BRZO - pocev od mase kompozicije igle sa svojim nosacem, preko pojacala pa do brzine zvucnika. I, opet naravno, najkriticniji je bas i njegov odziv na tranziente, na one PRVE udarce dobosa - ali zaista PRVE !!! ..." Nema spora da je sve navedeno tačno i stoji, ali ne čini li ti se da pomalo preteruješ sa ekskluzivnosti? Lepo je kada je pokretna masa membrane mala, a pride iza nje stoji masivan magnet, pa još ako je i skretnica fazno čista (koliko skretnica uopšte to može) i od odličnih delova, eto nama sreće. Međutim, šta ako imaš sve to, a padneš na izvoru? Ili imaš neki kilav pojačavač koji ne vredi pišljiva boba? Hoću da kažem da se slažem da je objektivno najteže napraviti dobar pretvarač iliti transducer; nikada se nisam slagao sa bri- tanskom postavkom da zvučnici treba da koštaju koliko i pojačavač, tvrdio sam i tvrdim da zvučnik treba da košta kao apsolutni minimum bar duplo više od pojačavača u sistemu baš zbog problema pretvarača (jer važi i obrnuta logika, šta će mi dobra elektronika bez dobrog zvučnika). I onda dođem do stava da je ceo trik da sistem bude lepo balan- siran, ma šta to značilo u nekom datom slučaju. Na primer, i onaj ispljuvak od Technics pojačavača od 30 ili 35W/8 Oma sa hibridnim izlazima će sasvim lepo odraditi posao sa zvučnikom koji maltene ni ne silazi ispod 7 Oma - provereno. "... Pri kraju svog hobija bilo je dovoljno da pogledam neke kutije, broj elemenata oblike membrana, nacine vesanja membrana, da ih pipnem i kucnem i znao bih sta mogu da ocekujem i da li se uposte truditi i slusati. ..." Pa ti si kao moj drug Mića Milićević; on se godinama dopisivao sa JBL-om (preko mene - ja sam mu bio servis za engleski) praveći njihov studio monitor. Dade čovek 2 x DEM 2.400 za basove, 2 x DEM 2.100 za srednje, 2 x 1.600 za visoke, i onda mu nestade para za skretnicu. A i kutije je napravio, sve po Theal-Small teoriji. "... I secam se sta mi je rekao po pitanju CDa - sa njim je kaze HiFi izgubio DUSU. Ja mu verujem. ..." Ja ne. Spremno priznajem da je čak verovatnoća da će gramofonski ulaz ZVUžATI prirodnije i toplije od CD ulaza na većini komercijal- nih pojačavača današnjice, uprkos svim peripetijama koje se moraju odraditi da bi to uopšte funkcionisalo. Spremno priznajem da je to i kod mene slučaj; naprosto mi je zvuk sa Dual CS604 i Ortofon FF15E topliji od CD-a. Uprkos tome, navodim sledeće kontra teze: 1. Ploča sa RIAA krivom (ili "vinil") je sa nama već preko 80 go- dina, i može se reži da se o njoj sve zna. Za razliku od nje, CD je sa nama jedva nekih desetak godina, a u najširem komercijalnom smislu (što je uvek izvor para za istraživanja) jedva 5-6 godina; 2. CD je objektovno prelaz na sasvim drugačiju TEHNOLOGIJU bele- ženja i reprodukcije zvuka (digitalijama). Dakle, ne radi se samo o novom formatu, već o radikalno drugačijem pristupu reprodukciji zvuka. To podrazumeva period razvoja i sticanja saznanja. Pre 4-5 godina, za pristojan CD morao si da platiš nekih recimo 100 jedinica, a danas već i u ekonomskoj klasi od recimo 20 jedinica imaš vrlo dobrih uređaja. Verujem (nadam se) da će se taj trend nastaviti; 3. CD je objektivno, kao medij ili nosač zvuka, toliko bolji od vinila da tu zapravo i nema poređenja. Suštinski, on eliminiše najveći deo problema mehanike (mislim na sve skolopove kao celinu) i najveći deo problema akustike (signal/šum, dinamika, odvajanje kanale, odziv učestanosti, itd). Pride, u celosti eliminiše niz varijabli koje su postojale kod gramofona - na primer, da bi isterao optimum iz zvučnice, kakvo ti RC optere- ćenje treba? Kod CD-a, radi se o prostom linijskom ulazu; 4. Kada neko pljuje nešto, ja sebi uvak postavim pitanje - ko tu dobija, a ko gubi? Dobijaju velike fabrike koje imaju tehnolo- ške kapacitete da proizvode CD uređaje, a gube male fabrike koje su maltene ručno pravile gramofone, i naravno dileri, koji gube idealan paravan za crnu magiju koju su na tone uva- ljivali narodu (ovo postolje ide sa onim motorom, ova ručica sa onim postoljem, ova zvučnica sa ovom ručicom, itd). Naravno, prostor za dobro uparivanje komponenata nije i neće nestati niti izgubiti smisao, ali je tačno i to da se ovim veoma osetno sužava, pošto nestaje glavno polje rada. Šta da priča recimo SME ili Grace, kada njih CD gasi? Linn se već uveliko prebacio na polje elektronike, isto važi i za Aristona i niz drugih - sada uzmu najčešće Philips transport i petljaju oko analognih izlaznih stepena, šasija, napajanja, itd. I to je dobro, bar ja mislim, jer ti mali su uvek petljanjem donosili nešto novo. A to što ja imam ukopane lepe pare u analogne vinilske ploče samo znači da ću bar još jednom u životu kupiti klasičan gramofon (ovaj moj je iz 1978. godine, prethodni je takođe bio Dual 1019, kupljen 1967. godine, rashodovan 1978. godine). A i Ortofon može da računa na mene još niz godina.:-))) "I nikad nisam kupio CD." Lično smatram da si pogrešio. Naravno, treba birati, naravno, ne treba se zaletati, ali nema mnogo smisla na silu boga zavlačiti glavu u pesak i praviti se da ne vidiš ono što jeste stvarnost i što će sve više potiskivati klasičan gramofon. "... I kaze covek CD ima SKORO sve bolje osim jedne stvari - NEMA PROSTORA. ..." Ne bih se lično složio sa tim, bar ne danas. To je možda onda bilo tako, ali na to ti kažem samo jedno - dođi da proveriš, a ja ne držim neke beslovesno skupe uređaje (u slučaju CD-a, čak naprotiv!). "... A sta je prostor ? Po meni PREMISA cele HiFi filozofije, ako nje nema nema ni svega ostalog, odnosno ima ali to je samo dobra galama..." Ni sa ovim se ne bih u celosti složio. Tačno je da da prostor daje veoma značajni doprinos vernosti zvuka, mada bi se o tome jako dalo diskutovati u doba kada se sve radi u stdudiju sa neverovatnim mogućnostima elektronskog "falširanja" svega i svačega. Međutim, šta će mi prostor ako činelu više ne čujem, ili ako mi timpan prostorno zvuči kao šerpica? Ponavljam, smatram da je loše kada se *BILO KOJI* sastavni elemenat zvuka proglasi za najvažniji, jer se time implicira da drugde i može da se isfolira. Nema najvažnijeg, svi su važni, a bitan je što prirodniji balans. "...I zato ne prodajem Ariston-a bez rucke koga sam sredio/dam- pirao po svome..." Aaaaa, tu smo, moj čovek! No, postavi sebi sada pitanja - koliko ljudi će tako nešto uopšte da počne da radi? O znanju da i ne govorim, o interesovanju još manje. To je ipak za specijalce.:-))) "... Poseban pozdrav DVV-u, ima zdrav stav o HiFiu, narocito rezone..." Hvala po drugi put, ali ipak imaj u vidu da se radi o slučajnom slaganju; bilo je ovde i vrlo žustrih diskusija. Pozdrav, DVV
hi.fi.254 dveselinovic,
PREDPOJAžAVAž ZA MINIMALISTE Ima među nama i tzv. minimalista, odnosno onih koji veruju da je najbolje kada između izvora i zvučnika stoji što manje elektronike, pa i po cenu nekih ili čak niza pogodnosti. Spremno se odriču tonskih kontrola, filtera i, zlo nad svim zlima, "loudness" efekta. Time istina u celosti negiraju osnovne postulate psiho-akustike, tj. činjenicu da ljudsko uho ne čuje linearno i da mu sa padom apsolutnog nivoa zvučnog pritiska ta kriva nelinearnosti postaje sve manje i manje linearna, ali, bože moj, koliko ljudi, toliko ćudi. Najzad, jedna od lepota Hi-Fi-ja i jeste u tome što ima ponešto za svakoga. KRATAK UVOD Za razliku od prvog projekta, ovaj se oslanja na svega dva, relativno jednostavna, bloka. Projekat je bio objavljen u američkom časopisu AUDIO još februara 1977. godine, a autor je profesor akustike na univerzitetu države Džordžije, William Marshall Leach. Ovo je bio prvi deo projekta, a drugi se odnosio na pojačavač snage od 70W/8 Oma (koji takođe posedujem, a već je bio poslat na Sezam). W. M. Leach se godinama trudio da dostigne slavu Matti Otale na razne načine, ali mu to nikada nije pošlo za rukom. Ovaj projekat, zajedno sa pojačavačem snage, se čak i proizvodio i prodavao 4-5 godina. Smatrao se jednim od boljih uređaja na tržištu, a jednim od najboljih u kontekstu odnosa cena/kvalitet. Do sada sam video i čuo tri ovakva uređaja, od kojih je jedan i dan-danas u aktivnoj službi kod jednog mog drugara (inače odličnog elektro inženjera i starog i zagriženog hajfilističara). Lično sam u dva maha napravio samo RIAA odeljak, jednom za drugara kome je samo to nedostajalo (jer je onaj koji je imao u pojačavaču bio ob- jektivno dosta slab) pa ga je koristio i koristi kao spoljnu kutiju, a drugi put iz razloga eksperimentisanja. Malo sam doterao sklop time što sam R6 i R10 zamenio aktivnim strujnim generatorima; ovo je po meni nužno kako bi se dobio bolji CMRR odnos (Common Mode Rejection Ratio), s obzirom da se radi o diferencijalnom paru koji pobuđuje drugi dif. par. Ovo, koliko znam, nije potkrepljeno dokazima, ali nek' ide život, to je mala investicija, a mirnije spavam.:-))) OPIS KOLA RIAA ulaz treba da zadovolji čitav niz često kontradiktornih uslova. Treba da ima veoma veliko pojačanje (> 50:1), treba da ima veliku linearnost, treba da izravna RIAA krivu kako bi izlaz bio linearni signal, treba da bude brži od najbržeg mogućeg signala sa ploče, treba da ima što je manje mogući šum i najzad, treba da ima veoma veliku linearnost na visokim učestanostima, jer se zbog raznih razloga može dogoditi da signal na 20 KHz bude i do 100 puta veći od onoga na recimo 50 Hz. Pri tom, treba da se postara da do zvučnika nikada ne dođe poneki infrasonični signal, izazvan nizom mogućnosti (izobličena ploča, rezonansa ručice, brum motora, ekscentrična ploča, slučajno ispuštena ručica i najzad akustički feedback). Kolo se sastoji od diferencijalnog para na ulazu koji čine T1 i T2. Strujni generator je R6, a radno opterećenje je R4. Radna struja je veoma mala, svega 50 uA; ovo je neophodno radi postizanja povoljnog odnosa signal/šum. Odmah treba napomenuti da je od izu- zetne važnosti (kao i u svakom drugom dif. pojačavaču, ali ovde posebno, zbog velikog pojačanja) da T1 i T2 budu *ŠTO JEDNAKIJI*, odnosno što bolje upareni (idealan princip je kupiti 100 komada, što u Minhenu košta oko DEM 20, pa sesti i uparivati ih). U ideal- nom slučaju drugostepene nelinearnosti poreklom sa baza-emiter spoja se u celosti potiru u idealno uparenom dif. paru. Pošto idea- la nema, daj makar da mu se približimo što bliže možemo. Signal se zatim vodi na drugi stepen naponskog pojačanja, koji čine T3 i T4, opet u diferencijalnom spoju. Upotreba drugog dife- rencijalnog para (teorijski) potire šumovekoji nastaju na ulaznom paru a dolaze od R6. Najzad, isgnal se vodi na treći i poslednji stepen, ovaj put radi strujnog pojačanja. Primetićete da se ovaj poslednji stepen sastoji od dva NPN tranzistora; u praksi, to je sasvim uredu, s obzirom da rade u čistoj klasi A, pa se dopunsko komplikovanje kola kako bi oni bili komplementarni jednostavno ne isplati truda. Međutim, ovaj poslednji stepen, ako nije nužan onda je veoma dobrodošao za pobuđivanje mreže u negativnoj reakciji, koja ima i jedan elektrolit (C2, 100uF). Negativna reakcija se sastoji od R7-R9 i C2-C4. Projektovana je tako da je pojačanje na 20 Hz ravno 60 dB (1.000:1), što je više od 20 dB manje od pojačanja u zatvorenoj petlji. Dakle, pojačanje na niskim učestanostima veće od 20 dB obezbeđuje dobar odziv i mala izobličenja na niskim učestanostima. C2 u prikazanom spoju daje -3 dB tačku na 0,5 Hz. Lično bih ga zamenio daleko manjim elektroli- tom, recimo 4,7 uF (-3 dB na 8 Hz), ili čak 2,2 uF (-3 dB na 18,5 Hz); ovim bi se uklonio najveći broj i svakako najveća opsanost od slučajnih infrasonika. Iako je teorijski lako izračunati potrebne vrednosti u RIAA standardu koje će biti upotrebljene u negativnoj raakciji, u praksi se retko dešava da sve radi kako treba. Zato je autor upotrebio metod prvobitnog proračunavanja, a zatim finog podešavanja u praksi, upotrebom "Audio Research" pasivne inverzne RIAA mreže i HP spektrum analizatora i generatora roze šuma. Prikazne vrednosti su rezultat tog rada. Nisam lično proveravao, ali zvuk na izlazu je bio ono što sam i očekivao - jasan, čist i bez čujnih anomalija. Prag zasićenja RIAA stepena je veoma bitan za slučajeve onog "krc" i "pop" na ploči. To su istina veoma kratkotrajni tranzijen- ti, ali je njihova amplituda katkada stravična sa aspekta RIAA pojačavača. Kada se oni dogode, lako se može desiti da ulazni ste- pen pojačavača ode u zasićenje, u kome ostaje dok negativna reakcije ne sustigne tranzijent. Iako se ovde radi o mikrosekunda- ma, mi to stanje percipiramo kao hladan, metalan, izlomljen zvuk. Dakle, RIAA stepen mora biti u mogućnosti da prihvati i ovakve signale bez preopterećenja ili generisanja TIM-a usled male brzine praćenje signala (Slew Rate Limiting). Prikazani stepen je sa napa- janjem od +/-24V sposoban da isporuči signal od 40Vp-p i na 120 KHz, što je opet daleko iznad ulaznog filtera (R3+C1, -3dB na 40 KHz). Realno, odziv pri punoj snazi je i širi; ova brojka je navedena za izobličenja manja od 1%. Međutim, to nam dozvoljava da izračunamo da je brzina praćenja signala (slew rate) veća od 20 V/uS, što je veoma ipresivno za ovakav stepen (uzgred, to bi bilo dovoljno i za pojačavač snage od 25W/8 Oma!). Linijski pojačavač se sastoji odjednog potenciometra, koji regu- liše glasnost, i sklopa od svega dva tranzistora. Njihovo zajedničko pojačanje je određeno sa R25/R26, i podešeno je za pojačanje od 10 dB (cca. 3,2:1). Ovo je naizgled veoma malo; među- tim, u praksi, izlazni naponi sa raznih uređaja su daleko veći od njihovih nominalnih osetljivosti; tako recimo Sansui L1 kasetofon daje 350 mV u 47 KOma za 0 dB VU; to je dovoljno za oko 1,12V na izlazu sa predpojačavača, a to je opet sasvim dovoljno za pobuđi- vanje najvećeg broja pojačavača na tržištu. C6, C7, R18, R19 i R20 predstavljaju aktivni Butterworth filter drugog reda (12 dB/Okt.), koji linearno propušta sve iznad 14 Hz. OSOBINE: Odziv učestanosti: 30 ... 20.000 Hz, RIAA +/- 0,2 dB (ulaz->izlaz) 30 ... 20.000 Hz, +/- 0,2 dB THD, nom. osetljivost: < 0,004%, 20 ... 20.000 Hz, RIAA < 0,004%, 20 ... 20.000 Hz IM, nom. osetljivost: < 0,004%, 20 ... 20.000 Hz, RIAA (SMPTE) < 0,004%, 20 ... 20.000 Hz Signal/šum: > 72 dB za 2 mV RIAA ulaza, linearno > 92 dB za 350 mV ulaza, linearno Par napomena. Obratite pažnju na činjenicu da su navedene karakteristike za signal/šum linearne vrednosti, dakle bez ikakvih prilagođavanja izofonskim krivama. Po IHF "A" metodu, navedene brojke bi bile bar za 12 dB veće. Drugo, navedena brojka za RIAA ulaz podrazumeva standarne, ugljene otpornike; ako bi se koristili metaloslojni otpornici, ova brojka bi bila bolja za 2-3 dB u linearnom režimu. OSTALO Na šemama nije prikazan izvor napajanja. Autor je to odradio sa klasičnim grecom, dva elektrolita od po 2.000 uF i dve zener diode većih kapaciteta. Celo napajanje je izdvojio u posebnu kutiju. Radi se o napajanju od +/- 24V. Sugeriram da se umesto zenerki upotrebe ili tranzistori (idealni slučaj bi bili BD 139/140), ili propisni regulatori napona (7824 i 7924). Lično naginjem tranzistorskoj stabilizaciji, najverovatnije zbog inercije (to godinama pravim, pa sam navikao). Najzad, ako neko želi da razvije ovaj uređaj, raspolažem sa slikama štampe, pa se može meni javiti radi preuzimanja. * * * Svako ko već ima neki pojačavač, ma kako dobar bio sem u klasi najboljih, i ako ima i/ili sluša mnogo ploča, mogao bi da razmisli o tome da napravi samo RIAA stepen sam za sebe. Mogao bi da se spakuje u jednu veoma malu kutiju, ne veću od 10x10x10 cm sa napajanjem i da se koristi kao veza sa gramofonom sa jedne i pojačavačem preko recimo AUX ulaza sa druge strane. Nekoliko ljudi u Beogradu to sada radi sa, po meni, veoma dobrim rezultatima. Dva takva "živa" primerka su moje modifikacije; ne bih smeo da se zakunem da zvuče bolje od originala, ali ja mirnije spavam. Ne mogu da svarim ideju da mi strujni generator bude samo jedan pišljivi otpornik, pa to mu je. A cela japanska industrija to radi, čak i na veoma skupim uređajima (primeri: Sansui GX-77G 2x115W, Pioneer SA-9800, 2x110W, itd) i to objektivno radi. Šta ću, to mi jedna od bubica.:-))) Pozdrav, DVV leachpre.sch
hi.fi.255 vstan,
>sa vrhunskim CDeom pa onda sa Linom. I kaze covek CD ima SKORO sve >bolje osim jedne stvari - NEMA PROSTORA. A sta je prostor ? .... Pa to smo oduvek znali. Na svu srecu danas se ne treba tako mnogo ispruziti da bi se i on dobio :)
hi.fi.256 vstan,
>oblepiti kuciste gramofona iznutra terpapirom Nekad se to radilo sa >.............. >zastitu kola) i terpapirom u debljini od min 5 mm .Sto deblje to bolje >-mrtvije i neosetljivije na povratnu spregu od zvucnika .A sto se Samo mrtav gramofon je dobar gramofon ;)
hi.fi.257 dveselinovic,
"Samo mrtav gramofon je dobar gramofon ;)" A gramofon nikada nije dovoljno mrtav.:-))))))) Šalu na stranu, jeste to tačno, ali ima i drugih mogućnosti. Na primer, ja nikada nisam umrtvljavao moj Dual naprosto zato što mi on služi isključivo kao izvor zvuka za snimanje. Presnimim ploču pa drndam traku, a ne vinil. Time dobijam da uvek ima ploče u pristojnom stanju, a sa druge strane, pošto prilikom snimanja koristim slušalice, nema akustičkog feedback-a. Pozdrav, DVV
hi.fi.258 funky,
>> NEMA PROSTORA Izgleda ceo svet poludeo pa slusa CD. Taj ko tvrdi da CD nema prostora, ili ima CD od 100 Gbp, ili nema pare za KVALITETNE diskove. Slazem se da se nikad vinil nije mogao kupiti za 1 DM ko sad. Jeftina zabava. Samo kad cujem onaj KRC najezim se, pa makar zrtvovao i taj famozni fazni pomak koji ima gramofon, i koji prija uhu. Samo neko to mesa sa prostorom :(( Krajnje je vreme da se organizujemo negde i na licu mesta cujemo i raspravimo vecitu temu. pozdrav
hi.fi.259 dveselinovic,
"Krajnje je vreme da se organizujemo i na licu mesta čujemo i raspravimo večitu temu." Koju od večitih tema (ima ih više)? Primeri: SRPSKA DILEMA UJUTRU - Ustati ili odustati? SRPSKI HAMLET SA žUVENIM PITANJEM - Tu bi, a tu ne bi. OPŠTA DILEMA - Postoji li inteligentna plavuša? MOJE PITANJE - Da li je oružije fejzer (iz "Zvezdanih staza") zapravo Ei pojačavač snage sa pojačanim faznim pomerom? Itd, itd. Gde bi ti to obavio? Sa kojom i iznad svega, čijom opremom? Ko da bude panel slušalaca? Pozdrav, DVV
hi.fi.260 dkuki,
> Gde bi ti to obavio? Sa kojom i iznad svega, cijom opremom? Ko da > bude panel slusalaca? ... i slusalica, i slusalica ... :) Poz DK
hi.fi.261 dveselinovic,
Slušalica, jakako, ja sam ono onako da deluje ozbiljno. Pozdrav, DVV
hi.fi.262 dveselinovic,
Danas sam, kopajući po nekom starom koferu, našao ono što se već godinama spremam da nađem - štampane pločice. Radi se o projektu potpuno komplementarnog pojačavača snage u dve verzije - ekonomskoj klasi (cca. 30-35W/8 Oma) i malo jačoj klasi (cca. 50-60W/8 Oma). Radi se o potpuno komplementarnom/simetričnom pojačavaču, u kome svaki NPN ima svoj PNP tranzistor. Koristi prilično uobičajene evropske tranzistore i uopšte delove. U jednoj verziji, zaštita je klasična V/I zaštita, koja prati SOA tranzistora, odnosno aktivira se samo kada izlazni stepen dođe do opasnih granica bez ikakve zadrške. U drugoj verziji, zaštita ima vremensko kašnjenje, tokom koga trazistor isporučuje onoliko struje koliko mu dozvoljavaju emiterski otpornici. Pošto se vremenska konstanta kašnjenja proračunava RC komponentom, moguće je prilagoditi je svakom izlaznom tranzistoru. Izlazni tranzistori se mogu povezivati u parove sa maksimumom od dva para. Dakle, ako bi se koristili TO-3 modeli sa rejtingom od po 200W, mogao bi se napraviti pojačavač čak i od 2x70...100W/8 Oma, naravno, uz naknadno proračunavanje elemenata. Pločice su univerzalnog tipa, dakle odmah su predviđene za maksimum komponenata, pa bi u ekonomskoj klasi sve moglo da se premnosti kada i ako treba. Pločice su na vitroplastu, ecovanje je mašinski rad (napravljene su u "Pupinu"), svi vodovi su mašinski premazani kalajem i naravno, sve rupice su već izbušene. Prirodno, nose oznaku "DV-82/3", po tati, tj. meni.:-)))) Ima li zainteresovanih za samogradnju? Pločice bih ustupio za njihovu proizvodnu cenu, koja je bila nekih DEM 10 po komadu (ha, a tada je to bilo dođavola jeftino!), šeme naravno dajem besplatno, a pošto imam i nekih delova, moglo bi se i o tome razgovarati. Kaume, Bojse, Zormi, ....? Pozdrav, DVV
hi.fi.263 jasicp,
Ima li neko na prodaju nov DARLINGTON POWER PACK STK 0059 za pojacalo ? Uspeo sam da ga sredim...
hi.fi.264 mirkot,
Da li neko ima softver za proračun zvučničkih skretnica? Ako to ne postoji, bilo bi lepo da neko piše o tome. Osmehnućemo se i pogledati ga ... :) MT
hi.fi.265 dveselinovic,
Ima li ovde koga? Alo? Di ste, braćo hajfilističari? Nije valjda da opet sam moram da punim konferenciju? :-))) Pozdrav, DVV
hi.fi.266 domana,
~~~ Prvo, Ovaj Sony koji ja imam poseduje zaista skroman komplement ~~~ dzidza-bidza. Tastere za "Power", "Source Direct" (za *SVE* izvore!) ~~~ i "Loudness", tri rotaciona za "Speakers", "Input" i "Rec Out", i ~~~ naravno, glasnost, balans, visoke i niske. Time je iscrpljen spisak ~~~ onoga sto bih ja stavio i na moj proizvod - doslovno ne bih stavio ~~~ bilo sta drugo, a i o onome "Loudness" tasteru bih razmislio. Cisto ~~~ sale rade, uzeo sam iz fioke takbe potove i preklope, sa spoljnim
hi.fi.267 drpr,
-> Ima li ovde koga? Alo? Di ste, braćo hajfilističari? Po autobusima smo DVV od kad poče faks samo sam na putu tamo amo. 3-4 sata dnevno gubimo na prevoz, da mi nije walkman-a mog malog Šonje (sony) bilo bi mi još teže. Ako se neko pita kako mali izdržava ,kažem ne znam nisam ga pitao a on se ne žazli ;) cope
hi.fi.268 kaun,
> Kaume, Bojse, Zormi, ....? Kaun ima problema sa modemom, javljam se iz firme (za sada). Inače mislim da pošaljem šemu odličnog Phono pre-amp. I nije tako skup kako se čini, reda prosečne MM glave
hi.fi.269 dveselinovic,
Može kratak opis? Baš me zanima, posebno koje aktivne delove koristi. OrCAD ti je spakovan i čeka te. Pozdrav, DVV
hi.fi.270 dr.grba,
>> OrCAD ti je spakovan i čeka te. E, da, podseti me... Prva, spontana reakcija mojih drugara, novopečenih korisnika OrCAD 4.0 paketa: blago, takoreći nonšalantno opuštena brada ispod otvorenih usta punih.... Da ne gadim, ja se ne razumem, ali to je izgleda bio šok. Druga reakcija - izgleda da mi nisi poslao neke od biblioteka koje prate neke od tvojih šema. Ima li komentara?
hi.fi.271 dveselinovic,
Poslao sam sve biblioteke sa kojima sam raspolagao, a to je nekih 10-15, otprilike. Meni nikada nije zafalila poneka, ali bih savetovao da provere da li su sve relevantne biblioteke ubacili u radni deo programa? One i ako postoje nisu funkcionalne dok ih korisnik ne ubaci u radni deo programa. Tu su možda podbacili. Pozdrav, DVV
hi.fi.272 dveselinovic,
Zaboravih - trebaju im DEVICE, POWER, ANALOG i MOTO01-07.LIB za moje šeme. Pozdrav, DVV
hi.fi.273 fancy,
HI! Potreban mi je Vilerov obrazac za motanje kalemova (za skretnicu) Dakle, induktivnost u zavisnosti od prečnika, dužine kalema, karakteristike žice... Imao sam ga i sad ne mogu da ga nađem... A potrebno mi je hitno... Hvala.
hi.fi.274 korvin,
Poštovani Hi fidelity manijaci :) Može li neko od vas u pauzi između dve samogradnje da pomogne običnom smrtniku :) Naime, muči me težak problem. Moja midi linija ima priključak za FM antenu.Priključak je standardan i predviđen je za koaksijalni kabl (nema činč, nego treba iseći koaksijalac i razdvojiti žice). Iznad tog utikača inače piše 8 oma. Pored njega se nalazi AM antena koja je potpuno ista, samo što ne piše 8 oma i što se (verovatno) može koristiti najobičnija žica. Moja midi linija ima tjuner sledećih karakteristika: FM,MW,SW1,SW2. Tjuner je naravno analogni ;) i ima fine tuning i tuning selektor. Midi linija se nalazi odmah do kompjutera (treba da čujete te smetnje :) E sad, pošto sam koliko je to moguće, opisao konfiguraciju, molio bih vas da me posavetujete kako najbolje da sredim antene ne bih li (makar kada je kompjuter isključen) mogao da hvatam normalno FM stanice (zbog položaja linije sada ima previše šuma) i neke SW stanice (npr. BBC). Kakvu žicu smem da kačim na FM a kakvu na AM antenu ? Kakvog oblika treba da bude antnena ?
hi.fi.275 smiloradovic,
(odgovor na 12.1261 mali.oglasi.3 by fancy, sa malom zadrškom:) Pokazao sam prijatelju tvoj odgovor na oglas, sledi njegova replika. Meni se učinilo da poruka bolje 'leži' ovde, pa je, jel'da, ovde i ostavljam. Stojan -------------------------------------------- > E, izvini, ali ovo je BEZOBRAZNO visoka cena... Imam pomenutu > kombinaciju, i par D-21 sam nabavio za 160 DEM, a par D-52 za > 204 DEM. Cena jeste visoka, ali sigurno NIJE BEZOBRAZNA. Zašto? Bezobrazna bi bila kad bih ja npr. za DYNAUDIO D-21 stavio cenu koja je viša od one po kojoj se trenutno prodaju recimo u Nemačkoj. Međutim, ja sam ga tamo PLATIO 145DM po komadu. Ta cena se dosta razlikuje od one po kojoj si ih ti nabavio (verovatno pre dosta vremena i uz neki masan popust :]) a objašnje- nje te razlike se moze naći u sledecoj priči. Naime, pocetkom 80-tih godina, Danska firma DYNAUDIO je izašla na Evropsko trzište sa serijom vrhunskih zvučnika čiju je prodaju predvidela u dva oblika; u kitu i kao gotove zvučne kutije. Cena dotičnog D-21 je tada bila oko 97 DM, a ondašnja SFRJ je bila najpovlašćeniji uvoznik u Evropi. (nekad bilo, sada se pripoveda). Posle prvih rezultata prodaje, ljudi iz DYNAUDIO firme su sigurno bili više nego zadovoljni, pa su procenili da mo- gu lagano da dižu cenu bez opasnosti da ih konkurencija ugrozi. Zaista je malo firmi kao DYNAUDIO koje mogu sebi da dozvole rast cene a da se to ne- gativno ne odrazi na profit. I tako je D-21 sa 97 DM išao na 102 DM pa i do 114 DM. A onda su došli Japanci!!! Zapravo, DYNAUDIO je pokušao da prodre i na njihovo tržište. Ne samo da su uspeli da opstanu, nego je posao krenuo ko' lud. Zato su verovatno i smislili novu foru da bi mogli da opravdaju nove cene, više i za oko 40%. Fora je u novoj "AF" seriji zvučnika, koja se doduše po meni razlikuje od stare po samo dve stvari; šire zvučno polje za- hvaljujući nešto isturenijoj kaloti i znatno viša cena koja je za npr. D-21 u nekim zapadnim prodavnicama iznosila i 150 DM po komadu. Ta cena jeste vi- soka, ali danas DYNAUDIO pored sinonima za kvalitet predstavlja pomalo i statusni simbol. Međutim, pošto me muka tera da ih prodajem (a potajno se nadam da u tome NEĆU uspeti), cenu cu ipak spustiti, mada ih i ovako dajem oko 25% jeftinije. Dušan P.S. Al' reci pošteno, zar jedan takav visokotonac kao sto je D-21, kraj- nje prefinjen :) i monstruozno snažan (600/1200 W) ;) , kojeg ti uostalom i slušaš kući svaki dan ne vredi te pare?
hi.fi.276 predrag,
>> Cena jeste visoka, ali sigurno NIJE BEZOBRAZNA. Zasto? >> Bezobrazna Ja mislim da je totalno bez veze da se vas dvojica preganjatee oko neke tamo cene. Sve je bre relativno. I svako ima pravo da ima svoju cenu. Ja sam vec jednom apelovao da se zabrani u rubrici "oglasi" bilo kakvo komentarisanje cene. Kazem sve je relativno, jer je poznato da onaj ko nesto kupi direktno od proizvodjaca platio je jednu cenu a onaj od nekog diler neku drugu. I to sve zavisi od zemlje do zemlje.!!. Na primer kupite Americki uredjaj u Engleskoj i tamo to platite 1000 funti a taj isti uredjaj u Americi kosta samo 1000 $, a ako ga kupite direktno od proizvodjaca onda 700 $). Zato sve je relativno. Mozda bi bolji primer bio za kompjuterske delove. Ako kupite nesto u nemackoj za 300 DM, to u singapuru kosta 200 Dm a na tajvanu 100 Dm. I sta bi sada trebalo kada nesto neko prodaje da se uhvatimo da tamo negde to kosta toliko, a ti eto prodajes za toliko. Mante se ljudi corava posla. pp od: P
hi.fi.277 dveselinovic,
Potpuno se slažem sa tezom da o cenama nema smisla diskutovati o vezi oglasa. Svako lepo kaže kako on to ceni, ma šta "to" bilo, a tržište kaže svoje. Ako je zacepio, teško će prodati, a ako je cena dobra, brzo će otići. A diskusije oko toga kako i zašto neko ima ovu ili onu cenu su potpuno deplasirane. Pozdrav, DVV
hi.fi.278 dveselinovic,
Znam da nije ovde mesto, ali za svaki slučaj, ako neko ne čita konf. male oglase: Na prodaju: KERTING PE-102 PREDPOJAžAVAž Predpojačavač sadrži dve sekcije - standardnu predpojačavačku sa RIAA i linijskim ulazima i drugu sekciju sa grafičkim ikvolajzerom (koji se može električno isključiti). Svaki linijski ulaz ima sop- stveni aktivni bafer, sa podešavanjem osetljivosti. Ima odvojene selektora izvora za slušanje i za snimanje (PLAY i REC OUT). Napa- janje se nalazi u pojačavaču snage. Postoji i jedan mikrofonski ulaz, koji se može mešati sa bilo kojim drugim ulazom. Specifikacija: Ulazi: Tuner: 100/200/400 mV 100 KOma (0, -6, -12 dB preklop) Tape 1,2: 100/200/400 mV 100 KOma (0, -6, -12 dB preklop) Aux: 100/200/400 mV 100 KOma (0, -6, -12 dB preklop) Gramofon: 2,5 mV 47 KOma Mikrofon: 0,1 mV 47 KOma Izlazi: Tape 1,2: 150 mV, 470 Oma Zasićenje: Tuner: 36 dB (5/10/20 V) Tape 1,2: 36 dB (5/10/20 V) Aux: 36 dB (5/10/20 V) Phono: 35 dB (150 mV) THD, IM: Tuner: < 0,02 %, 20 ... 20.000 Hz, 1 V izlaz Tape 1,2: < 0,02 %, 20 ... 20.000 Hz, 1 V izlaz Aux: < 0,02 %, 20 ... 20.000 Hz, 1 V izlaz Phono: < 0,03 %, 20 ... 20.000 Hz, 1 V izlaz Mic: < 0,05 %, 20 ... 20.000 Hz, 1 V izlaz TIM: < 0,01 % na svim linijama, 1 V izlaz < 0,02 % na svim linijama, 5 V izlaz Brzina: > 10 V/uS na svim ulazima, mereno ulaz-izlaz S/N: Tuner: > 80 dB linearno, > 90 dB IHF "A" kriva Tape 1,2: > 80 dB linearno, > 90 dB IHF "A" kriva Aux: > 80 dB linearno, > 90 dB IHF "A" kriva Phono: > 65 dB linearno, > 78 dB IHF "A" kriva Mic: > 60 dB linearno, > 75 dB IHF "A" kriva Odziv: Tuner: 10 ... 40.000 Hz, +/- 0,25 dB Tape 1,2: 10 ... 40.000 Hz, +/- 0,25 dB Aux: 10 ... 40.000 Hz, +/- 0,25 dB Phono: 20 ... 20.000 Hz, +/- 0,35 dB Mic: 20 ... 20.000 Hz, +/- 0,5 dB Subsonic: - 3 dB 20 Hz, 12 dB/okt. Ton: Bas - +/- 12 dB 40 Hz Visoki - +/- 12 dB 15 KHz Ikvo.: +/- 12 dB 63/125/250/500/1k/2k/4k/8K/16k Hz LED indikacija na svakom potenciometru Komande: PLAY sel., REC OUT sel., MONO, SUBSONIC, EQ BYPASS, MODE, MIC Vol., MIC Blend, Volume, Balance, Bass, Treble. P-prov.: 8 tranzistora, 22 IC-a, 4 diode, 24 LED-a. Napajanje: 220 V 50 Hz iz mreže, dovod iz pojačavača, interna re- gulacija na +/- 15 V (7815/7915), sa dopunskim filtri- ranjem. Kućište: Prednja ploča tamno braon eloksirani alumunijum sa belim natpisima, potenciometri profilisani eloksirani aluminijum, kućište pocinkovani lim, mat crne boje. Gabariti: 26x22x11 cm (ŠxDxV), cca. 2,5 kg neto. Napomene: Sva integralna kola (sem dva) se nalaze u HF podnoži- jima sa pozlaćenim kontaktima, sva integralna kola su ručno odabrana za najmanji šum. Umesto originalnih 1458 kola (dual 741), unutra se nalaze kola sa FET ulazima (TL072, NS353). Selektori su ITT posrebreni. Predpojačavač je bezočna kopija "Phase Linear" modela, sa dodatom sekcijom ikvolajzera. POJAžAVAž KERTING PA-102 Ulazi: Preamp input - 1 V rms 47 KOma Izlazi: Speakers A, B, A+B (A,B = 4...16 Oma) Slušalice (DIN i RCA), 8 ... 2.000 Oma Snaga: 2 x 100 W rms u 4 Oma, 20 ... 20.000 Hz 2 x 65 W rms u 8 Oma, 20 ... 20.000 Hz Zasićenje: 2 x 150 W u 4 Oma, 20 ... 20.000 Hz 2 x 110 W u 8 Oma, 20 ... 20.000 Hz THD, IM: < 0,05 %, 20 ... 20.000 Hz, 2 x 100 W 4 Oma < 0,02 %, 20 ... 20.000 Hz, 2 x 65W 8 Oma TIM: < 0,05 % na svim snagama do nominalne Brzina: > 30 V/uS, mereno ulaz-izlaz S/N: > 90 dB linearno, > 105 dB IHF "A" kriva Odziv: 10 ... 25.000 Hz, +/- 0,25 dB (sa filterom), 1W 2 ... 800.000 Hz, - 3 dB (bez filtera), 1W (Ulazni filter -3dB 55 KHz, 6 dB/okt.) Odziv snage: 2 ... 140.000 Hz, -3 dB, 100W/4 Oma Faktor > 100:1 4 Oma, 20 ... 20.000 Hz prigušenja > 200:1 8 Oma, 20 ... 20.000 Hz Struja cca 500 mA; čista klasa A do cca. 1,5W/4 Oma mirovanja cca 500 mA; čista klasa A do cca. 3W/8 Oma. (Usled relativno velike struje mirovanja odnosno na- gnutosti ka klasi A, pojačavač ima velike hladnjake, koji se nakon 10-15 minuta rada prilično zagreju). Prikaz: Prikaz izlazne snage kalibrisan na 4 Oma, 2 x 13 LED dioda, logaritamski prikaz sa po 12 LED-ova, plus po jedna crvena dioda za indikaciju opasnih režima. Po- tenciometar za nivo osvetljenosti LED-ova. Zaštita: 1. Kašnjenje prilikom uključenja; 2. Zaštita od pregrejavanja; 3. Zaštita od jednosmernih napona na izlazu; 4. Zaštita od prezasićenja je elektronska; 5. Pored elektronske, zaštita je i putem osigurača. P-prov.: 37 tranzistora, 4 IC-a, 24 diode, 26 LED-a, 2 greca. Napajanje: 220 V 50 Hz, 350W Kućište: Prednja ploča tamno braon eloksirani alumunijum sa belim natpisima, preklopnici profilisani eloksirani aluminijum, kućište pocinkovani lim, mat crne boje. Gabariti: 26x22x11 cm (ŠxDxV), cca. 7,5 kg neto. Napomene: Pojačavač je potpuno komplementaran/simetričan od ula- za do izlaza (svaki NPN ima komplementarni PNP tran- zistor). Izlazni stepen ima po dva serijski/paralelno vezana para izlaznih tranzistora, ukupnih kapaciteta od 600W po kanalu. Bočne stranice kućišta su i rebras- ti hladnjaci (k > 0,4oC). Trafo je toroid od 400 VA, elektroliti su Siemens MTK serije od po 10.000 uF svaki. Napajanje je +/- 50V. ================================================================= NAPOMENE: Oba uređaja su neraskidivo vezana, pošto je napajanje za predpojačavač u pojačavaču. Uz pojačavač, dajem i kompletne poluprovodnike za izlazne stepene oba kanala (to po definiciji kupujem svaki put kada kupim novi pojačavač), nominalne vrednosti od oko DEM 65 u Minhenu. ================================================================= **************************************************************** * * * Cena za oba uređaja je samo DEM 550 sa adapter kablovima * * * **************************************************************** Oba uređaja se mogu videti i čuti (istina, sa lošim kutijama) svaki radni dan 8-16 časova po dogovoru. Mail na DVESELINOVIC Ko hoće još malo da se igra, može na primer da zameni otpornike metaloslojnim, da stavi još bolja kola (NE54XX seriju) i slično. Jedino što nikada nisam shvatio oko ovih uređaja je kako se desilo da Kertinga Phase Linear nije tužio, jer bezočna kopija je ipak to, kopija, a to je već autorsko pravo. Valjda ih nisu shvatili kao ozbiljnu konkurenciju, s obzirom na objektivnu razliku u klasi. Pozdrav, DVV
hi.fi.279 fancy,
ŮŢ> P.S. Al' reci pošteno, zar jedan takav visokotonac kao sto je D-21, kraj- ŮŢ> nje prefinjen :) i monstruozno snažan (600/1200 W) ;) , kojeg ti uostalom i ŮŢ> slušaš kući svaki dan ne vredi te pare? Vrede, naravno. žuj, zaista nisam hteo da se preganjam oko cene, pogotovo kad vidim koliko su neki ljudi principijelni... Hoću reći da je otprilike ista stvar komentarisati cenu u "malim oglasima" i stavljati svoj mali oglas u (svoju ;) konferenciju... Meni ne smeta ni jedno ni drugo, ali mi smeta kada važe dvostruki aršini. Inače sve što si ti napisao ja poštujem, ali ću te ipak demantovati činjenicama. Ja sam kupio D-21, D-52 i 21W54 u maju 1985. i evo, pročitaću ti cenu sa računa, kojeg naravno u svako doba možeš videti..:) (kupio sam preko "BANEX"-a Zagreb... ax, taj Zagreb...) D-21 - komad 79 DEM D-52 - komad 103 DEM 21W54 - komad 176 DEM ────────────────────── ┌───────┐ UKUPNO 358 DEM * 2 =│716 DEM│ └───────┘ Pre dve godine bio sam u Minhenu, i cena im je bila nešto veća, ali ne toliko da bih se potresao. .F nO morE.
hi.fi.280 fancy,
ŮŢ> Ja mislim da je totalno bez veze da se vas dvojica preganjatee ŮŢ> oko neke tamo cene. Sve je bre relativno. ŮŢ> I svako ima pravo da ima svoju cenu. Ja sam vec jednom ŮŢ> apelovao da se zabrani u rubrici "oglasi" bilo kakvo ŮŢ> komentarisanje cene. Ajde bre PredraGe, spusti loptu, nemoj odma' đonom..:) .F nO morE.
hi.fi.281 dr.grba,
>> One i ako postoje nisu funkcionalne dok ih korisnik ne ubaci u >> radni deo programa. Tu su možda podbacili. Nije isključeno, proveriću lično. Hvala.
hi.fi.282 vstan,
> Znam da nije ovde mesto, ali za svaki slucaj, ako neko ne cita >konf. male oglase: > >Na prodaju: > >KERTING PE-102 PREDPOJACAVAC Eeeej, stvarno ga pretera! I nije prvi put.
hi.fi.283 predrag,
>> Ajde bre PredraGe, spusti loptu, nemoj odma' donom..:) Izvinjavam se ako sam bio preostar. Nije mi to bila namera. Mnogi su o dinaudio zvucnicima prvi put culi ili citali u SAMU. Za vasu inforamciju B.B tj. mislim da se zove Branko Bozic koji je stalno pisao u zagrebackom listu "Sam- svoj majstor) i davao hi-fi savete (list Trend itd..) je prvo napravio medijsku kampanju sa tim zvucnicima, kao neki projekti samogradnje kutija u SAM-u , pa onda adresa za kupovinu u Trstu. Normalno tip je dobijao PROCENAT od tog posla. Inace B.B je kasnije poceo i da ulazi u biznis kao zastupnik pojedinih firmi (engleskih gramofona) i posto je objavljivao clanke u novinama i davao savete tako je i preterano hvalio svoju robu. Kasnije je sa Kuzmom konstruktorom Stogi gramofona i rucice osnovao sopstveni privatni list (zaboravio sam kako se zove) ali posle 4 broja je propao.Sta je dalje bilo, pojma nemam. ps: Nisam bas ljubitelj dinaudio zvuka, ali o ukusima ne treba raspravljati. pp od: Predraga
hi.fi.284 mbakovic,
> Dakle, induktivnost u zavisnosti od prečnika, dužine kalema, 2 7.86 d0 N L = -------------- ŠHĆ 3d0 + 9l + 10h h _____ _____ ! ! ! ! l !_____! !_____! !------ d0-------! N je broj zavoja. mbakovic
hi.fi.285 dveselinovic,
Molim vas, lepo sam naglasio da su opisani uređaji u dobroj meri rezultat samogradnje (moje), ili preciznije, adaptacije postojećeg. JEDINI razlog zbog koga sam ovde ponovio mali.oglas je taj što su uređaji viđeni za dalju doradu i/ili adaptaciju, kao recimo skidanje i zamena pojačavačkih pločica i tome slično. Jednom leže ovde i više ga nema, a pustio sam ga ovde jer znam iz privatnih poruka da jedan deo čitalaca ovde ne prati male oglase. Svim uvređenim i poniženima se uredno izvinjavam i koristim priliku da naglasim da ova konferencija NIJE moja, "moja" niti MOJA, kao uostalom ni jedna druga. Pozdrav, DVV
hi.fi.286 mbakovic,
Ups! Greska ! -8 Na kraju obrasca treba dodati samo jedno 10 mbakovic Ú Ňü
hi.fi.287 funky,
D21 jeste dobar visokotonac, al ga je zamenio bolji i skuplji D21AF, koji košta oko 150 DEM kod Joker-a (ne Conrad), tako da 4 Nova zvučnika, ujedno bolja, koštaju 600_i_kusur DEM, dok polovni, stariji modeli, po meni ne bi trebalo da koštaju više od 300. To što su oni 600 W okači mački o rep, ja sam ih lično spalio 2-3 kom., direktor BANEXA mi je postao kućni prijatelj naravno, bio sam mlad i zelen, i imao Sansui AU719, koji ih je razbucao ko zvečke. Neće oni da crknu od snage, nego od izobličenja. Šta ti vredi što su oni 600W kad možeš da ih spališ sa Technicsom od 30 W pojačanim pristojno. Oću da kažem: polovni zvučnici = mačka u džaku. Samo od prijatelja. Bez uvrede, sve ovo je uopšteno, ništa lično :)
hi.fi.288 fancy,
ŮŢ> N je broj zavoja. ŮŢ> ŮŢ> mbakovic HVAAAAAAAALAAAAAA!!!!!!!!!!! imaš piće, javni se :) .F nO morE. p.s. Sve sam moje kalemove motao pre jedno osam ipo godina po tom obrascu, i što je najlepše, izvanredno je tačna formula, merio sam na ETF-u... Formulu sam našao te godine u SAM-u ali sad kad je zatrebala nigde ne mogoh da je nađem.
hi.fi.289 dveselinovic,
Sasvim je prirodno to što se zvučnik lako spali sa slabijim pojačavačem nego što je sam zvučnik. To je štaviše pravilo od koga nema odstupanja. Naime, ako neko "nagari" slabiji pojačavač sa izgovorm da ima veoma jake zvučnike, oteraće pojačavač u zonu zasićenja. Na stranu izobličenja (neprijatno, ali NIJE opasno), dobiće efekat poznat pod imenom "clipping", u slobodnom prevodu "odsecanje". To je stanje kada traženi signal na izlazu prevazilazi mogućnosti pojačavača, koji počinje da odseca vrhove sinusoida i time ih pretvara u četvrtke (iliti "square waves"). Problem kod njih je u brzini - one su daleko brže nego što i jedan zvučnik na ovom svetu može da isprati; on će naravno dati sve od sebe, ali pošto je brzina signala daleko veća od njegove, efekat će biti stvaranje prekomernih toplota, koje će ga na kraju spaliti (istopiće se žica ili nešto slično). Veća je šansa da zvučnik od recimo 100W preživi udar iz pojačavača od recimo 150W nego da zvučnik od 200W preživi kliping pojačavača od recimo 30W. Ako nameravate da bolno pogubite zvučnik, predlažem da mu nafirate visoke do daske, odvrnete glasnost na 2/3 hoda, pustite neki bolji CD sa dosta visokih i upalite pojačavač. Trenutak bola i zvučnika više nema. Oko Dynaudio zvučnika - oni mogu da prežive UDARE od 600W, ali samo pod uslovom da se radi o sinusoidama, a ne o četvrtkama. I to po DIN standardu, a to znači 1 od 16 impulsa ima navedenu snagu, a ostali su do granice nominalne (sinusne ili RMS) snage. Slično vam je i sa američkim zvučnicima - svi oni su navedeni kao budi Bog sa nama jaki, ali ako ste dobili detaljnije specifikacije, videćete da su navedene snage pojačavača za te zvučnike oho-ho manje. Pozdrav, DVV
hi.fi.290 jasicp,
> ja sam ih licno spalio 2-3 kom., direktor BANEXA mi je postao kucni prijatelj > naravno, bio sam mlad i zelen, i imao Sansui AU719, koji ih je razbucao To samo znaci da si pogresno upotrebio pojacalo. Ja isto to mogu uciniti vecini zvucnika sa brejkerskim kasetofonom za rame. Doslo je, prosto receno, do klipinga. Nemoj sumnjati u kvalitet Dynaudio zvucnika. Udar od 600w ili koliko vec se moze podneti ali pod datim uslovima i nema veze sa tvojim slucajem. Ne bi smelo tri puta da ti se desi tako nesto ( :) ).
hi.fi.291 funky,
Pa lepo sam reko da sam bio mlad i zelen (16-17), a nisam ni reko da sumnjam u kvalitet DYN zvučnika. Pa zar je funky ikad imao nešto nekvalitetno ;) Samo kažem da je D21AF (a čitao sam) BOLJI. Gde, ne znam nisam slušao, al kad bih birao... A spalio sam ga i četvrti put, al onda sam kupio fazon pa sam nosio kod matorog Jove na motanje. Bye, funk
hi.fi.292 tarajce,
> Sasvim je prirodno to što se zvučnik lako spali sa > slabijim pojačavačem nego što je sam zvučnik. To je > štaviše pravilo od koga nema odstupanja. > Veća je šansa da zvučnik od recimo 100W preživi udar iz > pojačavača od recimo 150W nego da zvučnik od 200W preživi > kliping pojačavača od recimo 30W. Rukoklap :)))) Napokon nešto praktično za sve nivoe HI-FI-ista.
hi.fi.293 dveselinovic,
Long time no see (on screen)! :-))) Oko tema - pa bre brate pitajte i sami šta vas zanima, braćo i sestre, a ne da nas dva-tri stalno moramo da izmišljamo teme. Jedno malo iskustvo. U petak sam otišao do firme "Belton", koja se nalazi u trgovinskom centru na Banjici. Ljudi se reklamiraju da uvoze šta god hoćete od muzike i video, a imaju i neke Siemens bojlere. Posao ide ovako - vi odaberete šta hoćete (imaju oko 100 kataloga na licu mesta), oni vam kažu koliko to košta. Vi zatim kaucirate robu sa 10% vrednosti, a oni vam izdaju potvrdu o uplati. Roba stiže za 3-7 dana (!), oni je probaju, vi doplatite preostalioh 90% cene i nosite je kući. Garancija važi kao i za Nemačku - koliko tamo, toliko i vama ovde. U slučaju kvara, paket ide nazad za Nemačku na servis. Firme koje rade - Harman/Kardon, Technics, Sony, Onkyo, Yamaha, Akai, Aiwa, Teac, itd, itd, njih oko 50. Trenutno, cene H/K modela su: 6150 - 600 Dm 6250 - 800 DM 6350 - 950 DM (daljinska) 6550 - 1100 DM. Njih znam jer je mene to interesovalo, a vi pitajte šta vas zanima. Telefon nemam pri ruci, a imate ga u svakom broju "Oglasa". Tek toliko da se zna. Ja ću najverovatnije pazariti nešto preko njih, pa ću preneti i praktična iskustva. Pozdrav, DVV
hi.fi.294 drpr,
-> Trenutno, cene H/K modela su: -> 6150 - 600 Dm -> 6250 - 800 DM -> 6350 - 950 DM (daljinska) -> 6550 - 1100 DM. Znam da je bilo dosta priče o H/K ali me zanima razlika između modela, da li je samo u snazi itd.. ovako na jednom mestu uz cene? Koliko znam vrede i da li su to samo snagaši ili sve zajedno sa predpojačalom? cope
hi.fi.295 vujos,
Jeste da ovo nema veze sa hi.fi, ali ovu grupu prate ljudi koji makar nešto znaju o elektronici. Izgoreo je hibrid kapacitet-metra u unimeru VOLTCRAFT M-4650B (METEX) Da li se može nabaviti hibrid u BG-u ?            ┌───────────────────┐                                │ METEX INSTRUMENTS │                     izgled     │                   │                     hibridu:   │ CDC-HD04R-Y 08937 │            └───────────────────┘ Vaso
hi.fi.296 toma,
Procitah ja ovu vasu konferenciju i odusevih se.Ima bre mnogo dobrih stvari ali i malo filozofiranja i misticizma sto je sasvim nepotrebno. Pokusacu da vam odgovorim na neka pitanja i da dam neke savete koje ja inace primenjujem kod ocenjivanja uredjaja. Neko je dosta davno rekao da ima problema sa svojim dekom, valjda neki Tehnics i dobio savete da promeni trake jer je stvar u njima.Mislim da nije tako jer sam imao slicnih problema sa jednim Pioneer dekom koji mi je dosao pod noz i dobro sam se namucio dok nisam ukapirao sta je uzrok ovom cudnom ponasanju, pa sam cak mislio da mrzi neke trake a neke ne B)),ali je uzrok mnogo glupav i lako resiv. Naime kod kretanja trake kod mehanizma vazno je i kojom brzinom se okrece, da ga nazovem tockic, koji okrece prihvatni kotur trake.Ako on ima nedovoljnu brzinu desava se kod nekih traka, narocito kod SONY i TDK, da se kada je traka na pocetku jedna od ivica trake guzva.Ovo se ne desava kad traka malo odsvira jer posto je ugaona brzina prihvatnog kotura ista kada se na njega namota malo trake linearna brzina se povecava i tako se vise zateze traka izmedju kapstana i prihvatnog kotura pa ovaj problem nestaje. Resenje je u kontroli mehanizma koji pri reprodukciji okrece prihvatni kotur,jer ga ne okrece dovoljno brzo i slabo zatete traku.Posto je ovo prost mehanizam kod SVIH dekova koji su mi prosli kroz ruke, nebi trebao da imas problema ni ti to da sredis samo se malo potrudis i to je to.Ako imas nekih problema pisi pa da ti pomognem! Posto vidim da ima i ljudi koji se zanimaju kako da ocene neki uredjaj evo i nekih iskustava koje sam stekao zahvaljujuci mom profi koji mi je predavao elektroniku koji je inace doktorirao na teoriji radio uredjaja sa sa skakanjem po frekvenciji i radio na razvoju prvog domaceg prototipa istog.Ovo netreba da vas cudi jer s{EפO▀io vojnu ( militantnu skolu B)) ) pa sam donekle upoznat sa time.Tip je bio totalno zaludjen HIFI makinama pa smo cak i donosili neke uredjaje i u laboratoriji za elektroniku ih maltretirali i gledali (merili) kako se koji ponasa. Mernih instrumenata nam nije nedostajalo jer je bivsa JNA bila opremljena STRASNO kvalitetnim uredjajima vrhunskih proizvodjaca ( HP,R&S,Philips,FLUKE...) pa netreba sumnjati u njihovu tacnost jer se vodilo racuna o bazdarenju istih posle odredjenog vremena propisanog od strane proizvodjaca. TEHNOLOGIJA IZRADE Postoje nekoliko najuporebljavanijih tehnickih resanja kada je u pitanju audio. Neki proizvodjaci furaju el.cevi (lampe) i na sav glas pricaju o kvalitetu istih i pumpaju cenu do zla boga.Prednost cevi u odnosu na tranzistore su sledece: - velika temperaturna stabilnost pa joj prakticno tempera- tura okoline ne utice na karakteristike - proizvode sa sa mnogo manjom tolerancijom od tranzistora - veca toplotna otpornost jer moze da radi i na temperaturi od oko 250 stepeni (tranzistror 175) - moguce je obraditi velike snage (nebitno za HIFI) - cev sa vise pobudnih resetaka je idealna za mesanje,demodulaciju FM signala i regulaciju pojacanja. - istice parne harmonike i prijatnija je ljudskom uhu Nedostaci: - Potreban je veliki raspon napona (300v-6v) - velike dimenzije - ponekad ima veoma malu efikasnost jer je za zarenje potrebno dosta snage - potrebno vreme da pocne da radi - veci sum od tranzistora - slabo otporna na mehanicke stresove - gubi karakteristike posle cca 2000 sati rada - nepostojanje komplementarnih cevi. Iz ovoga mozete videti i neke od dobrih osobina tranzistora pa ih necu posebno navoditi.Tranzistori klasicne tehnologije, bipolarni, imaju i jednu manu koja se pazljivim projektovanjem moze izbeci a to je isticanje neparnih harmonika.DVV je vec objasnio sta su harmonici pa nema potrebe da objasnjavam ponovo. Tranzistori sa efektom polja (FET) objedinjuju dobre osobine i klasicnih tranzistora i cevi pa su najidealniji za AUDIO upotrebe.Medjutim projektovanje sa njima je dosta slozenije jer su veoma osetljivi na parazitnu kapacitivnost pa su i kvalitetni uredjaji sa njima retki. Integralna kola znatno olaksavaju projektovanje nekog sklopa i mogu biti veoma kvalitetna.Nedostatak im je sto je nemoguce postici velike snage reda 200+W i sto su izlazna IC veoma skupa. Sve elektronske komponente se prave u vise kvaliteta: - VOJNI koji je veoma kvalitetan i skup,a uz to se tesko nabavlja - PROFI (industriski) manje kvalitetan od gore navedenog ali veoma dobar kompromis cena/kvalitet - Ostalo je ono sto mi kupujemo u nasim uredjajima - Shkart koji proizvodjaci nude po bagatelnim cenama i koga mozemo naci u nekim NONAME uredjajima STA JE HIFI ? Svojevremeno je receno da je to nacin da se zvuk koncertne dvorane prenese u sobu. Kasnije su se manuli corava posla i sad pokusavaju da taj zvuk PIBLIZE idealu sto je vise moguce jer su shvatili da je NEMOGUCE postici kvalitet u sobi kao u koncertnoj dvorani. Ako zelite da saznate kako treba da zvuci dobar uredjaj odite na neki koncert klasicne muzike ili JAZZa pa poslusajte tek da naucite uho sta je pravi zvuk. KAKO IZABRATI UREDJAJ ? Prvo i osnovno je ograniciti koliko ce para da pljunemo jer je veoma lako nasesti na reklame i potrociti i zadnju paru. Zatim ne treba da se zakucamo za samo jednu firmu vec treba pogledati i ostale i OBAVEZNO izbaciti najeftiniji i najskuplji uredjaj bilo kog proizvodjaca naravno iste vrste, npr pojacala snage.Pogledajte dizajn jer ce ti uredjaji da stoje u vasoj sobi i pogledajte konfor pri upravljanju jer je daljinski mnogo lepa stvar a nemora mnogo da kosta.Odlucite sta vam treba i ako se opredelite za neki muzicki centar kojih ima sve kvalitetnijih (SANYO, AIWA, SONY..) ne ocajavajte jer VI kupujete uredjaje za vas a ne za tamo nekog!! Naravno to bas i nije neki narocit HIFI ali vrsi poso. ZVUCNICI Najvaznija stavka su zvucnici i oni treba da budu i najskuplji deo vaseg buduceg sistema, pa samim tim dobro poslusajte kutije koje kupujete sa opreznoscu jer u svakoj sobi kutija ne radi (svira) isto.Najbolje je da ,od nekog druga koji ima model koji vas eventualno interesuje, pozajmite iste i probate kod vas u sobi gte ce te ih slusati.Ako ovo nije moguce postoje neki modeli za koje se vecina slaze da da dobro zvuce.Nije iskljuceno da se vama svidi nesto sasvim drugo pa to i kupite jer ponavljam VI slusate vase uredjaje.Od proizvodjaca koji imaju dobar zvuk najcesce se nije lose odluciti za KEF, WHARFEDALE, GOODMANS, ENERGY i jos ponekog sa upozorenjem da KEF ima seriju namenjenu robnim kucama sa kojom me ja strasno razocarao jer zvuce odvratno i steta sto su dopustili da tako trace svoj veliki ugled.Nezaboravite da KEF ima najopremljeniju laboratoriju za akustiku i da ih firma, koju najvice mrzim B&W, bezocno kopira. Mogu vam preporuciti neke stvarno dobre kutije koje su dosta jeftine a odlicno zvuce i sto je vazno malih su dimenzija pa ih je u nasim "velikim" sobama lako smestiti.Kojim ih redom budem kucao tako sam ih i rangirao: 1. KEF C10 i C20 2. WHARFEDALE 505.2 3. GOODMANS MAXIM TWO (najmanji a sjajnog zvuka) 4. ENERGY ESM 3 5. WHARFEDALE DIAMOND Mk III Najbolji zvuk koji sam imao prilike da cujem je isporucivao KEF 107 sa aktivnim bas ekspanderom QUBE i pojacalom sansui AUG 90X.Svirao je jedan malecki CD SANSUI PCV100 i to naravno DIRE STRAITS BROTHERS IN ARMS i ostao sam bez teksta to stvarno odlicno svira, a ima samo jednu manu B), kutije su mlogo skupe.Bezrezervno podrsku dobija i ENERGY PRO MONITOR koji je fantastican i kosta samo 1500 DM.Kad se setim da sam mogao da ih kupim dodjemi da se samoubijem iliti besim,secem vene,prejedem se droge itd. Dali su zvucnici dvosistemski ili visesietemski,basrefleks ili kompresione (TRANSMITION LINE ne pominjem),nema nikakve veze jer su dobre kutije dobre kutije bez obzira kog principa bile. MOLIM VE, ne kupujte BALTIC kutije jer njima treba DJERDAP da bi ih zaljuljao a zvuce odvratno. Nije lose poslusati MARANTZ LD seriju i nove SONY (WEGA) kutije koje mogu prijatno da iznenade, a narocito ove prve. Mislim da vas nisam udavio,a ako jesam vi vicite, pa cu sledeci put da napisem kako po mom treba kupovati ostatak sistema. STEVA .) .c .)
hi.fi.297 jasicp,
Napisi nesto detaljnije: jesi li ih pravio, koji model itd... Ja sam napravio u kucistu za MENTORA dvosistemski : 1. D-21 2. 21W54 3. Dynaudio skretnica. FANCY, znam da citas :) , ovo vazi i za tebe !
hi.fi.298 dveselinovic,
HK prvi na spisku: 30W/8 Oma, HCC (max. struja) 20A; HK drugi na psisku: 33W/8 Oma, HCC 33A; HK treći na spisku: 40W/8 Oma, HCC 40A; HK 6550: 50W/8 Oma, HCC 60A. Tri manja modela imaju po 20 dB (10:1) negativne reakcije, a veći model 6550 svega 12 dB (4:1) NFB-a. Model HK 6350 ima i daljinsku komandu, ostali ne. Model HK 6250 je dobio čitav niz pohvala kao izuzetan uređaj po nizu nemačkih časopisa. Isporučuju se sa crnom i šampanj bojom prednje maske i svih potenciometara. Dva veća modela imaju i faznu korekciju funkcije "loudness", sa faznim pomerom od svega 5 stepeni. Svi su tipično H/K modeli - izobličenja su navedena kao 0,07 i manje za date snage, ali sa recimo 0,3% imaju 20-40% više snage. Ovo je indikativno, jer znači da sa recimo 1% izobličenja oni imaju oko duplo veću snagu; to je potpuno drugačije ponašanje od tipično tranzistorskih pojačavača, koji brzo nakon granice izobličenja počnu da klipuju. Ovi se ponašaju više kao cevke, iako su čisto tranzistorski uređaji. Što se zvuka tiče, mogu da govorim jedino o modelu 6350, koji sam čuo. Najprostije rečeno, strava kako jasno i koherentno to zvuči; uprkos manjoj snazi, zvuk je kudikamo puniji od bilo kog konkurenta koga sam ja čuo. Na poleđini svi imaju preklopnik za 8 ili 4 oma; na 8 oma, pojačavač daje maksimalni napon, a na 4 oma, smanjuje mu se napon, ali mu se povećava struja, što je nužno za niže impedanse. Pozdrav, DVV
hi.fi.299 fancy,
ŮŢ> Napisi nesto detaljnije: jesi li ih pravio, koji model itd... ŮŢ> Ja sam napravio u kucistu za MENTORA dvosistemski : I ja :) Samo je trosistemski, tj. sve to plus D-52. A i umesto Dynaudio skretnice pravio sam svoju, tj. onakvu kakvu su preporučili u SAM-u... Mada je slična "originalnoj". Zvučnici imaju divnu osobinu da dopuštaju pojačavaču da iskaže svoju "brutalnu snagu". Inače ih gonim sa LYNX VEGA kombinacijom (pretpojačalo i pojačalo). .F nO morE.
hi.fi.300 tales,
HELP! HELP! HELP! Kumu je riknulo pojacalo JVC-AX1, i to neki tranzistori u izlaznom (valjda) stepenu. Potrebna mu je sema pojacala, i informacija gde ima, i posto su sledeci tranzistori: TD718 i TB688. Mozda i neke sugestije oko popravke, jer mu je jedan drugar stavljao neke 'ekvivalentne' tranzistore, ali su isti brzo bili spaljeni. POZDRAV
hi.fi.301 dr.grba,
>> istog.Ovo netreba da vas cudi jer sšEפO▀io vojnu ( militantnu └───────┘ Nemoj mi reći da si poruku od 8888 chars kucao on-line...
hi.fi.302 dsoskic,
> Jedno malo iskustvo. U petak sam otišao do firme "Belton", koja se > nalazi u trgovinskom centru na Banjici. Ljudi se reklamiraju da uvoze > šta god hoćete od muzike i video, a imaju i neke Siemens bojlere. > Firme koje rade - Harman/Kardon, Technics, Sony, Onkyo, Yamaha, > Akai, Aiwa, Teac, itd, itd, njih oko 50. Jesi li video da li ima i drugih proizvoda od istih proizvođača. Mene bi interesovao programabilni, Sony-jev ili Memorex 8, daljinski za više uređaja. Obesi mi telefon na mail, da ne ispadne reklama "for free" preko Sezama. p.s. ne kpujem oglase
hi.fi.303 dveselinovic,
Koliko sutra, samo da ga nadjem u "Oglasima". Pozdrav, DVV
hi.fi.304 dveselinovic,
Ako je pregoreo i drugi par, onda to može da znači: a) spaljeni izlaznjaci su rezultat kvara ISPRED njih, na primer, na pobudnim tranzistorima, ili drugde; ili b) da su odabrani pogrešni "slični" tranzistori. U klasi japanskih pojačavača do oko 50W, do sada sam menjao izlazne tranzistore (Toshiba, Sony) sasvim uspešno sa Texas Instruments BD 249/250 C tranzistorima, ili pak sa TIP 35/36 modelima (isti kao i prvi, ali nešto sporiji). I svaki put je radilo, mada se jednačina snage ponekada malo menjala. kad nadole, kada nagore. Treba probati pobudne stepene, a treba izvideti da nema kratkoga spoja negde drugde, tipično probio neki elektrolit. Probe vršiti sa auto trafoom (prvo mali napon od 6-10V, postepeno povećavati do nominalnog), za opterećenje upariti otpornike do približno 7-9 Oma, ali sa minimum 10W snage. Takođe posebnu pažnju obratiti na raspored nožica (E/C/B), jer se to veoma razlikuje od proizvođača do proizvođača, posebno kod Japanaca. Pozdrav, DVV
hi.fi.305 tarajce,
> postoje neki modeli za koje se vecina slaze da da dobro > zvuce.Nije iskljuceno da se vama svidi nesto sasvim drugo > pa to i kupite jer ponavljam VI slusate vase uredjaje.Od > proizvodjaca koji imaju dobar zvuk najcesce se U potpunosti se sažem sa tobom, ali bih još dodao da bez obzira šta je HI-FI i šta su dobre ili loše sprave (misim na testove i lična iskustva) svako ima svoje. To mislim da mi svi nemožemo da volimo isti zvuk i istu firmu itd. Dakle nekima se više sviđaju ove a drugima opet one kutije ili bila koja komponenta. To se NAJ bolje primeti kod muzičara. Neki smatraju da pojačala bez distorzije nisu prava pojačala, dok su neki sasvim nekog drugog mišljenja. Probao sam ja da im objasnim neke stvari ali je to lakše zidu uraditi. Znači što se mene tiče pojam HI-FI je jako širok i on se nemože tačno defini- sati. žak ga neće svaka osoba isto podrazumevati. Dakle moje mišljenje je da je naj sprava ona koja se čoveku svidi a ne ona koja je dobro rangirana po nekim katalozima, testovima ili ne daj bože po ceni. To je ono što sam ja još davno hteo da kažem u ovoj konferenciji. Sve ostalo što prelazi navedeno je filozofija i lično mišljenje. Nadam se da nisačim nisam nikog povredio :) Pozdrav tarajce
hi.fi.306 tarajce,
> U klasi japanskih pojačavača do oko 50W, do sada sam > menjao izlazne tranzistore (Toshiba, Sony) sasvim uspešno > sa Texas Instruments BD 249/250 C tranzistorima, ili pak > sa TIP 35/36 modelima (isti kao i prvi, ali nešto > sporiji). I svaki put je radilo, mada se jednačina snage > ponekada malo menjala. kad nadole, kada nagore. Ovo radi samo što se u 90% menja karakteristika pojačala. Dovoljno je samo uho da bi se to primetilo :(((( > Treba probati pobudne stepene, a treba izvideti da nema > kratkoga spoja negde drugde, tipično probio neki > elektrolit. Probe vršiti sa auto trafoom (prvo mali napon > od 6-10V, postepeno povećavati do nominalnog), za > opterećenje upariti otpornike do približno 7-9 Oma, ali sa > minimum 10W snage. Moj savet kada popravljaš pojačalo je da nared sa =napajanjem staviš otpornike od recimo 10 oma i od 1/2 watt-a. To služi da ograniči struju (tj. ukupnu snagu pojačala) pa se tranzistori NEĆE spaliti :) Ako nešto već bude gorelo onda su to baš ovi otpornici :( Kada se uveriš da je sve ok (mirna struja, nulta tačka i ostalo) onda vratiš sve na original (misim izbaciš otp.) i probaš pojačalo. Nemoj samo da te zbuni što pojačalo ima malu snagu i što jako rano i puno izobličava. Ovo savetujem iz ličnog iskustva i mislim da je naj rešenje. Pozdrav tarajce
hi.fi.307 toma,
Narode sad malo o pojacavacima.Posto sam u proslom javljanu opisao razlike izmedju cevne i tranzistorske tehnologije necu posebno pisati o cevasima jer je moje misljenje da ne zasluzuju ono sto se o njima pise.Za pare koje bi ste dali za njih nasli bi ste odlicna FET pojacala.Ako je neko bas uporan predlozio bih mu integralno pojacalo LUXMAN koje u predpojacalu ima cevi, a u izlazu tranzistore.Ovo je dobar kompromis i jedina mu je mana sto mora da se greje bar 30 min da bi postigao svoj maksimum. Ako se sretnete sa nekim pojacalom, a niste pre culi za taj model, potrebno je obratiti paznju na velicinu transformatora tj na njegovu snagu. Proizvodjaci obicno na kucistu ispisu koliko pojacavac trosi snage pri radu i to bi otprilike i bila tacna snaga trafoa.Ako vam u katalogu pise neka snaga XX po kanalu pomnozite je sa dva i ako prelazi snagu napisanu na poledjini pojacavaca zaboravite na taj model.Ovo obicno rade proizvodjaci koji hvataju kupce na brzinu i samim tim ne zasluzuju vasu paznju.Odnos potrosnje (snage napisane na kucistu) i sinusne snage pojacala bi trebao da bude 2.5 ili veci.Znaci ako pojacalo trosi 100W nemoze da ima vecu snagu od 2x20W SIN. Ako je taj odnos manji od 2.5 cisto sumnjam da su to cista posla. Sinusna snaga je ta koja nas najvise i interesuje, ali i tu ima zvrcki. Neki proizvodjaci pri merenju SIN snage opterecuju samo 1 kanal pa samim tim i dobijaju vece vrednosti.Drugi trik kojim se sluze je da mere snagu sa signalom od 1KHZ koji takodje daje vecu snagu. Snaga pojacala bi trebala da se meri sa signalom 20-20000HZ sa opterecena oba kanala i najmanje u trajanju od 10 min.Ovako izmerena snaga je i jedina vazeca.Izoblicenja nebi smela da prelaze 0.1% jer iako covek po nekim istrazivanjima ne razlikuje izoblicenja manja od 1% (po nekima cak 3%),ovo bi bio i neophodni minimum kod svih vrsta izoblicenja, a sve vrednosti manje od 0.01 su idealne. Damping faktor bi trebao da bude veci od 100 na niskim frekvencijama, dok na visokim veci od 40.Ideal je tamo neko KENWOOD pojacalo KA 990 koje sa SIGMA DRIVE sistemom povezivanja sa zvucnicima ima neverovatnu vrednost od 1000 !!! Ovo je ujedno i jedino pojacalo koje sam cuo koje u izlazu koristi integralce (2x115W na 8ohma) i odlicno zvuci. Manja vrednost damping faktora na niskim frekvencijama znaci otkaceniji, nekontrolisaniji, bas. Naime kada zvucnik radi on ne samo da trosi snagu pojacala vec struju koja se indukuje u njemu zbog kretanja zavojnice oko magneta, vraca u pojacalo i ometa ga u radu. Sto je pojacalo sposobnije da se otarasi ove struje (veci damping faktor) to ce i precizniji bas da daje. Ova vrednost je kriticna ako koristite nekvalitetne i/ili duze kablove zvucnik-pojacalo !! Preklopnici i potenciometri su veoma vazni jer od njihovog kvaliteta zavisi koliko ce dugo da izdrze a da ne prosuste.Nije lose imati preklopnik koji prespaja sve tonske kontrole i signal dovodi direktno na potenciometar za jacinu. Ove preklopnike oznacavaju kao CD-DIRECT, TONE BYPASS ili tako nekako. Elektronski preklopnici izbora signala su dobri sa stanovista kvalitete preklapanja jer ne mogu da prosuskaju, ali su nazalost kvalitetna resenja veoma retka jer su i skupa. Odnos signal sum je potrebno da bude veci od 90db na liniskim ulazima (TAPE,TUNER,CD,AUX) dok na gramofonskom veci od 65 db.Ovo su minimalne vrednosti i od njih zavisi i dinamika koja je za neki db manja od odnosa S\N.Ako je neki proizvodjac dao obrnute vrednosti npr S\N 90 db, a dinamiku 96 db SIGURNO nije naveo prave vrednosti. Zbog cega je ovo tacno ? Zato sto ako uzmemo da je maksimalna vrednost 0 a minimalna vrednost -90 db svi signali ispod te vrednosti bili izgubljeni u sumu. Odnos S\N neki navode kao vrednost merenu filterom koji uzima u obzir prag cujnost uha i takva vrednost je veca od S\N merenog bez filtera za nekih 10 db (mrzi me da kopam po knjigama da nadjem pravu vrednost). Brzina pojacala je veoma vazna jer ako se u signalu javi neka nagla promena vrednosti pojacalo nece moci da je prati i dolazi do izoblicenja. Ova vrednost se izrazava u V/uS i sto je veca to bolje. SANSUI je svojevremeno navodio neku vrednost od 700V/us ali mu bas ne treba verovati. Sirina propusnog opsega pojacala bi trebala biti veca od 20-20000 ali !!! Ako je pojacalo ima opseg ispod 20 Hz moze u signal da se uvuku smetnje nizih frekvensija, npr buka gramofonskog motora, koja bespotrebno oduzima snagu pojacalu i samim tim mu povecava izoblicenja jer basovi zahtevaju najvise snage iz pojacala. Ako je opseg veci od 20000Hz moze doci do hipersonicnog vristanja sto zna da spali visokotonac dok si reko KEKS. Ako pak ogranicimo propusni opseg onda nemozemo da dobijemo brzo pojacalo. Kako sad to? Pa lep ako uzmemo osciloskop i prikljucimo ga na izlaz pojacala, a na ulaz dovodimo pravougaoni signal videcemo da se izlazni signal razlikuje od ulaznog jer je nase pojacalo sporo. E sad posto se pravougaoni signal sastoji iz beskonacno velikog broja harmonika (ako se dobro secam teorije parnih) proizilazi da i nase pojacalo mora da ima beskonacno veliki propusni opseg. Posto je ovo nemoguce a zbog onog navedenog gore nadjen je kompromis (mnogo ih ima u HIFI-ju) pa se propusni opseg ogranicava u pretpojacaju a ne u pojacalu snage. Ovo bi trebalo da bude osnova sto bi trebali da znamo o pojacalima ,integrisanim, jer vise od ovoga je stvarno suvoparno i neverujem da bi nekog bas interesovalo, ako se varam pitajte sta vas zanima. KOJE POJACALO KUPITI ?? Na trzistu postoji veliki broj modela ali malo kvalitetnih i po nekoj razumnoj ceni. Zapamtite da nemamo bas svi sobe duze od 10m i cije dimenzije nisu u AUDIOFILSKOM odnosu (glupog li izraza) tj kada podelimo stranicu sa stranicom ne dobijemo ceo broj. Ja zastupam neku teoriju, mozda se varam, koja kaze da za pojacalo nebi trebali da damo vise od 1000 DM a po meni je i to suvise. Optimum je nekih 500-700 DM i u tom rangu cena ima odlicnih pojacivaca. Firma koja zasluzuje preporuku je ROTEL koji ne kosta puno a daje stvarno odlican zvuk.Njihov model RA 820 BXII jestvarno strasan i ako imate priliku da ga cujete necete se pokajati. HK je isto dobar i posle snizavanja cena, nekad su bili preskupi,predstavljaju dobar izbor.Razvikan je i NAD 3220 koga je potrebno cuti pre kupovine i ako vam se svidi OK. Skuplji NAD modeli su dobri ali i skupi. SONY pojacala do ranga cena od 800 DM zvuce krestavo i bas se cudim DVV kako se njemu dopao taj zvuk,ali ukusi su razliciti :). TEHNICS pojacala izbegavajt%áůĚ{;╚su slabija od 80 W SIN jer u izlazu imaju integralce i zvuce veoma lose. Ako pak imaju snagu vecu od ove, znaci da imaju tranzistore, predstavljaju dodar izbor jer su i jako jeftina. Nemojte se zamarati stim dali je pojacalo AB ili A klase jer i u A klasi ima pojacala koja bas ne sviraju najbolje. Primer je MUSICAL FIDELITY A1 (valjda se ovako pise) koga ima jedan moj poznanik, i nisam bas odusevljen, jer ROTEL RA 840 daje po meni, ovo je subjektivno misljenje, bolji zvuk, a uz to i kosta manje. Toliko od mene a sledeci put su na redu CD plejeri.
hi.fi.308 dveselinovic,
Tačno je da se zamenom tranzistora menja zvuk, jer se radi o veoma kritičnoj komponenti, samom izlazu. Po meni, menja se nabolje, jer je opisani tranzistor u ogromnoj većini slučajeva daleko bolji od originala. Brži je i daje bar 50% veće struje od bilo kog japanskog u plastičnom pakovanju, ali sa druge strane ima manji beta. Zato sam i spomenuo izmenu karakteristike izlaznog stepena. Onako paušalno, najčešći rezultat je puniji zvuk, nekako "obliji", lepo složen i topliji. To plaćaš time što umesto recimo 50W/8 Oma najčešće dobiješ do 40W, ako si posao uradio kako treba, tj. malo izmenio vrednosti na pobudi i na zaštiti (sve uz pretpostavku da si uopšte imao šemu, a ja se nikada nisam petljao sa tim bez nje). Jednom sam zamenio TO-3 kućište nekog Toshiba tranzistora spojenog u darlington spoj sa dva BD tranzistora po grani, istina sa otpornikom vezanim na bazu. Onaj zamenjeni je imao rejting od 150W, a dba BD-a zajedno imaju rejting od 250W. I to je radilo veoma lepo. Umesto nominalne struje od 15A, izlazni stepena je sada imao 2x25A. Posle smo se izbezobrazili pa smo zamenili i mali trafo od (otprilike) 150VA torusom od 300VA, prilagodili zašitu (u smislu granice okidanja) i dobili sasvim novi proizvod.:-))) Naravno, tada smo imali sreće, ne može to uvek tako lako i lepo, ali ostajem pri stavu da je predložena zamena uglavnom dobra. Ono oko otpornika radi limitiranja struje jeste dobra ideja, ali bih ipak napomenuo da je bolje staviti malo jače otpornike, recimo paralelno dva od 20 Oma i 1W; malo veća snaga nije na odmet, ko zna šta se može desiti, a sa većom snagom, čovek ipak ima malo više vremena da primeti da se oni greju više no što treba i da ugasi stvar pre nego što izgore. Pozdrav, DVV
hi.fi.309 tarajce,
> Tačno je da se zamenom tranzistora menja zvuk, jer se radi > o veoma kritičnoj komponenti, samom izlazu. Po meni, menja > se nabolje, jer je opisani tranzistor u ogromnoj većini > slučajeva daleko bolji od Ovo oko menjanja karkteristike sam naveo zbog jednog razloga a to je: ako se menja samo jedan kanal razlika se skoro uvek mora primetiti. Tako da savetujem ako je jedan kanal prepravljen na (kako ja to kažem) domaće tranzistore bilo bi pametno to isto uraditi i sa drugim kanalom. žovek neće ništa finansiski izgubiti pošto će ti japanci sigurno jednog dana dobro doći. Što se tiče tranzstora BD 249c/250c ja ih vrlo rado ugrađujem ali ih ne savetujem za pojačala koja imaju veći napon napajanja od +/- 50 V. Mada se po nekom pravilo i tako računa kod konstrukcije pojačala da max Uce bude 2x veći od napona napajanja. > Ono oko otpornika radi limitiranja struje jeste dobra > ideja, ali bih ipak napomenuo da je bolje staviti malo > jače otpornike, recimo paralelno dva od 20 Oma i 1W; malo > veća snaga nije na odmet, ko zna No ovi otpornici su samo bitni da ako treba oni "bace kašiku" a ne izlazni tranzistori koji su od najskupljih delova u pojačalu. A opet računam ako pojačalo nije još uvek u potpunosti popravljeno i ako je još neka komponenta probijena, tj pojačalo povuče veliku struju, bolje da riknu otpornci manje snage (pošto su jeftinji :)))) nego otpornici veće snage. No bitno je da se sačuvaju skupoceni izlazni tranzistori (za neka jača pojačala 20-30 demova samo jedan komad, pa to puta dva pošto u 80% slučajeva riknu dva a nedaj bože više pari tranzistora :((( ). Pozdrav tarajce
hi.fi.310 dveselinovic,
Nema spora da je faktor prigušenja, odnosno damping faktor (DF), veoma važan za dobar rad pojačavača, ali isto tako, gledanje prostog broja nije dovoljno jer ne govori bilo šta o tome KAKO je postignuta ta brojka. U osnovi, postoje dva načina kako se dolazi do velikih brojeva - čistim projektom ili velikom povratnom spregom. Kao neki treći metod bi bili raznorazni trikovi, kao što je Kenwood-ov "Sigma Drive". Svi znamo da je DF odnos između izlazne impedanse pojačavača i radnog opterećenja, tj. zvučne kutije. Svi znamo da količina negativne reakcije linerano smanjuje izlaznu impedansu. Najzad, svi znamo da idealana pojačavač uopšte ni nema negativne reakcije jer je inherentno toliko čist da mu ona ni ne treba, a naravno usput je i bezuslovno stabilan. Mana takvih pojačavača je njihova cena; pogeldajte samo koliko košta neki Threshold (oni rade bez ikakve globalne negativne reakcije, odnosno sva reakcija je lokalna, svaki stepen za sebe). Da bi DF bio zaista meritoran, mi bismo morali da znamo kolika je negativna reakcija, odnsno koliki je DF u *OTVORENOJ PETLJI*, jer nam to daleko više govori o kvalitetu pojačavača nego ovako kako je sada. Primer - jedan stariji model firme Phase Linear (iz vremena kada im je još Bob Carver bio osnivač i glavni projektant) je imao DF od 1.000:1 u 8 Oma. To je postignuto sa šest paralelno/serijski vezanih parova na izlazu, ali i sa negativnom reakcijom od 37 dB (ili 71:1). Prostom podelom dobijamo da je u otvorenoj petlji izlazna impedansa pojačavača ne 1.000:1, nego 14:1. Uzgred, ovo je katastrofalno loše za 6 izlaznih parova - proverite kod drugih kako to izgleda. Pride, ovaj faktor je bio naveden za 1 kHz. Šta je bilo na 20 kHz ostaje samo da se nagađa, ali ostaje i pitanje zašto ovaj podatak nije naveden za ceo čujni opseg, tj. 20 ... 20.000 Hz. U isto vreme, Harman-Kardon je nudio integrisani pojačavač sa oznakom PM 7500, koji je imao DF od 90:1 i to 20 ... 20.000 Hz, ali sa samo 12 dB (ili 4:1) negativne reakcije. Dakle, u otvorenoj petlji, HK je imao DF od 22,5:1, odnosno 60,7% BOLJI rezultat od Phase modela. Ovo se bez ikakvih probelam odrazilo i na rezultate rada u stavrnosti. Prema testovima iz tog perioda, Phase je davao vršne struje od oko 25A, dok je pomenuti HK davao i preko 45A. Drugim rečima, pomenuti HK je radio u maltene bilo šta što se zove zvučnik, a sve to za cenu od oko 1/4 cene Phase modela. Zaključak - brojke koje se navode oko DF-a su još jedna igra iz komercijalnog sektora. Na žalost, radi se o veoma bitnom parametru, ali ovako kako se danas deklariše, on je sveden na praktično nepoznatu vrednost. Zato njega treba razmatrati isključivo u saradnji sa deklaracijom (ako je ima, a najčešće je nema) vršne struje koju pojačavač može da isporuči. Tek zajedno, ako je DF relativno veliki i ako je vršna struja relativno velika, tek tada se može smatrati da je sa tog aspekta pojačavač dobro rešen. DF zavisi ne samo od kvaliteta samog električnog kola, već i od kvaliteta napajanja (trafo, ispravljač, elektroliti), a sve to se ne vidi, to je ispod poklopca, pa je sa tog stanovišta potpuno nebitno za ljude iz marketinga koji treba da prodaju proizvode. Što se tiče deklaracija Kenwood-a sa "Sigma Drive" kolima, tu se radi o specifičnoj razradi Philips-ove ideje o MFB (Motional FeedBack) sistemu, po kome je bas zvučnik uključen u kolo globalne negativne reakcije. Koliko je ta ideja "legla" najbolje se vidi po tome što isti taj Kenwood to više ne nudi, bar koliko ja znam. Lično mislim da je to šteta, jer je cela koncepcija veoma zanimljiva i nimalo glupa, ali sad, šta je, tu je. Najzad, i sam Philips je digao ruke od toga. Konačno, nema slaganja ni u SMPTE, ni u AES-u oko toga koliko DF stvarno utiče na zvuk. Neki empirijski testovi su pokazali da sam DF iznad 20:1 prestaje da bude bitan za ponašanje zvučnika, mada teorija jasno nalaže da on treba dabude što veći, to bolji. Lično sam se igrao sa tim na jednom starijem modelu Kensonic Accuphase (model 101, koliko se sećam), koji je imapo preklopnik (!) za DF. Mogao sam da biram između odnosa 6:1, 22:1 i 66:1. Na prvom preklopu, bas je očigledno bio potpuno van kontrole, to više nije bio zvuk, nego ulje koje se razlivalo po sobi. Na drugom preklopu, bas je postao ono što je i trebao da bude, a na trećem preklopu je ostao čujno sasvim isti kao i na drugom. Posle desetak dana eksperimentisanja, nismo uspeli slepim testom da odredimo da li je preklop na poziciji 22:1 ili 66:1. Uzged, zvučnici su bili AR91, gramofon neki besan Technics od svoji 12-13 kg (SL-10, mislim, sav u drvetu), zvučnice Shure V15III i Ortofon OM30 (sa propisnom terminacijom od ukupno 400 pF), magnetofon Revox B77 (trake Maxell i 3M), kablovi QED79. Oko brzine promene signala (Slew Rate, ili SR) takođe postoje trikovi i zamke. Naime, empirijski je dokazano da je sasvim zadovoljavajuća brzina ona koja je jednaka ili veća od 1V/uS za svaki vršni volt izlaznog napona. Primera radi, za pojačavač od 50W/8 oma, dovoljna brzina je 28,3V/uS da ovaj faktor ne bude uzrok TIM-a. Naravno, nema problema ako je i mnogo veći. Međutim, Japanci su, predvođeni firmom Sansui, smislili "genijalan" štos, a to je da tvrde da se ovaj problem javlja samo na ulaznom stepenu, koji je objektivno loše mesto za nastajanje zasićenja, jer se onda kriminalno izobličen signal lepo pojačava u svim daljim stepenima. Pošto se radi o funkciji koja obuhvata naponi, odzive učestanosti, struje i kapacitativnosti narednog stepena, ovakav prilaz je nerealan, ali veoma zgodan za službu marketinga. Naime, ako se na ulaz stave specijalni dual FET tranzistori, koji postaju linearni sa relativno velikim strujama pobude (tj. 2-3 mA), koji se usput nalaze pod relativno velikim naponima, a rade u diferencijalnom paru sa malim ukupnim pojačanjem, lako je dobiti abnormalne brojke reda veličine 300-700 V/uS. To međutim malo govori o ponašanju pojačavača *KAO CELINE*, jer, šta biva na izlazu, dokle on ide? Kakva svrha ulaznog stepena koji ide do 3-4 MHz, ako izlazni stepen ide do svega 50-60 kHz? Dakle, jedina realna mera je navesti ovaj podatak *OD ULAZA DO IZLAZA* (input-output, overall, itd). U krajnjoj liniji, SR zavisi od propusnog opsega pojačavača pri punoj snazi. Tako možemo lako izračunati da neki pojačavač od svojih recimo 100W/8 oma, sa deklaracijom od recimo 700V/uS, dobijamo da bi odziv pri punoj snazi morao da bude do gotovo 2 MHz. Ne kažem da je nemoguće, ali baš bih voleo da vidim takav izlazni stepen bez obzira na nominalnu snagu. Harman-Kardon model 6550 ima navedeni ukupni SR od 180V/uS. S obzirom na nominalnu snagu, 50W/8 oma, ispada da je propusni ospeg pri punoj snazi nekih 720 kHz; to već verujem, jer sam i sam (istina, u saradnji sa dva drugara) sklopio jedan pojačavač snage koji je dobacio do 600 kHz (a propljuvali smo krv dok to nismo postigli). Sve u svemu, sve te podatke treba umeti protumačiti, a da bi se to moglo, čovek mora i sam duboko da zagazi u te vode. Zato je mnogo bolje ne davati savete opšteg tipa koliko šta treba da bude, ili te savete ograničiti na konkretne modele. Bar ja tako mislim. Pozdrav, DVV
hi.fi.311 dveselinovic,
Potpuno se slažem, ja sam pretpostavio da pričamo o oba kanala istovremeno. Hoću da kažem, svaka prepravka stereo uređaja po definiciji zahteva istovetan zahvat na oba kanala, ili pa-pa realni stereo. A sačuvaj bože da jedan pregoril Toshiba tranzistor zameniš nekim BD-om, a drugi Toshiba tranzistor da ostaviš. Voleo bih da vidim kako bi se takav stepen ikada ugodio kako valja, od struje mirovanja, do jednosmerne komponente. Tako nešto bi mogao da uradi samo potpuni idiot, ili totalna neznalica. Isto kao i ad hoc zamena diferencijalnih parova; čuo sam i ovakav komentar - ha, što da se mučim da ih uparujem, to je C serija sa pojačanjima od 600+, a u ovom sklopu pojačava samo 10:1, svi će raditi isto. Istina Bog, zaista rade ako su ispravni, ali kako, o tome ćemo nekom drugom prilikom. Pa kad krene da radi zaštita od jednosmernih napona, lele, sve puca.:-))) Pozdrav, DVV
hi.fi.312 predrag,
>> Narode sad malo o pojacavacima.Posto sam u proslom >> javljanu opisao razlike izmedju cevne i tranzistorske >> tehnologije necu posebno pisati o cevasima jer je moje >> misljenje da ne zasluzuju ono sto se o njima pise.Za Cevasi ne zasluzuju :)))) Svaki tranzistorac koji zvuci bar malo ko cevas je dobro pojacalo. E sada je pitanje koliko ljudi imaju cevase i koliko je to culo. Malo, jer su skupa. Luxmana ne racunam u to jer je integralno pojacalo. Ali Luxman pravi odvojeno snagasa cevasa a to kosta mnogo. Jel si to cuo.? Nisi, nisam ni ja, ali verujem da zvuci odlicno. >> dodar izbor jer su i jako jeftina. Nemojte se zamarati >> stim dali je pojacalo AB ili A klase jer i u A klasi ima >> pojacala koja bas ne sviraju najbolje. Primer je MUSICAL >> FIDELITY A1 (valjda se ovako pise) koga ima Pojacala u klasi A bolje zvuce. U 90 % slucajeva je tako. Ali i to kosta. Zvuce bolje jer podsecaju na cevase. Sta se tice A1 to je odlicno pojacalo.Ja sam nekada imao A 100 sa proac EBT zvucnicima i to odlicno zvuci. Medjutim A1 je bolji od A100 i ako je jeftiniji. Mala kombinacija A1 sa warfedale diamondom zvuci odlicno a veoma je jeftina. Mnogi koji imaju male zvucnike (uglavno engleske) koriste vanderhul kablove koji su odlicni. Oni cine da je zvuk puniji i cistiji ali i malo izdizu visoke Mali zvucnici imaju manu: slabe basove. Dodavanjem kablova gube se basovi tako da zvuk postaje krestav. Pa jos kada se to prikljuci na CD koji takodje ima po malo izdignute visoke (pa jos gore ako se stave i interconect kablovi izmedju) , zvuk postaje ocajan. Znaci dobri kablovi nisu za sve dobri. Zato ima na primer kablova kao Monster (skuplji 2-3 puta od vanderhula) koji smanjuju visoke i malo izdizu basove tako da se mane malih zvucnika i CD smanjuju i dobija puniji zvuk sa pojacanim basovima. pp od: Predraga
hi.fi.313 dveselinovic,
Lično mislim da je i ti malo zastranjuješ. Nije klasa A odgovor na sve, iako bez sumnje jeste tačno da se u njoj problem pre svega prelaznih (sa NPN na PNP tranzistor) izobličenja eliminiše, termički su stabilna jer se odmah zagreju, itd. Na primer, Harman-Kardon Citation XII, koji se pojavio 1972. godine, a koga je projektovao Morris West, se i dan-danas smatra jednim od najboljih pojačavača ikada napravljenih u bilo kojoj kategoriji (danas košta 2-3 puta više nego onda). A taj je radio u standardnoj klasi AB, tipičnoj za tranzistorska pojačala. Najzad, prečesto se zaobravlja da kada se govori o klasama rada, ceo pojačavač normalno radi u čistoj klasi A sem izlaznog stepena. I njega je veoma lako moguće baciti učistu klasu A, ali po cenu apsolutne izlazne snage, koja se smanjuje i to bogami drastično. Ko ima relativno efikasnije zvučnike (89+ dB/1W/1m), a ne insistira na enormnim zvučnim pritiscima, sasvim lako može da se orijentiše na ovakve uređaje. Što se cevnjaka tiče, i oni mogu imati čitav niz mana, od "klizanja" struje i napona, preko "vrištanja" (tj. sibjektivno izraženih visokih tonova mahom usled nedostatka basa), a izlazni trafoi su im po definiciji s****e. No, najgore je to što im se radne karakteristike dosta brzo menjaju, već nakon 100 sati rada počinju da budu izmerive, što kod tranzistora ni slučajno ne dolazi tako brzo (kod njih, to je proces od bar 4-5 godina). Nema bolje i gore tehnike, ima samo bolje i gore projektovanih i napravljenih uređaja. Pozdrav, DVV
hi.fi.314 sojka,
Pozdrav svim ljubiteljima pravog zvuka ! Nedavno sam slučajno naleteo na ovu konferenciju koji mi se jako svidja (kao i skoro sve ostalo na Sezamu),iz cuga sam pročitao sve poruke,DVV je stvarno Guru šteta što ga nisam još lično upoznao... Samo tako dalje ,nadam se da ću i ja nekad naći malo vremena za pisanje... Sprave sam pre desetak godina menjao svaka 2-3 meseca ,malo zbog trgovine više zbog kvaliteta,ali nažalost ove zadnje 3 godine sve je stalo... Momentalno slušam na pravljenom pojačalu klase "A" muziku preko isto pravljenih kutija,sa Yamaha gramafona(Ortofon glava),snimam na Akai GX-95,a CD mi je AIWA-777 ,znam nije nešto ali zasad mi odgovara... Ovo malo čudo od pojačala ima svega 2x10 W ali je dobar... Pokušavam nabaviti neke egzotične Darlingtone za jedno pojačalo koji ima 40 W u klasi "A",svojevremeno je objavljen u Audio-Amater-u('78),konstruktor je Nelson Pass (valjda glavni inž. u firmi Treshold)... Po meni zvuk CD-a (barem ovih običnih) još ni iz daleka nije ono što može da pruži jedan LINN,ROXAN ili THORENS... Nisam uopšte protiv CD-a,u zadnje vreme samo njih kupujem...štaviše pokušavam da naslove LP-ja što imam nabavim i na CD-u...ali znate kakva je situacija. Nekoliko naslova imam i na ploči (ne domaći !) i na disku ali opet kažem da ima razlike! Što se poboljšanja zvuka tiče raznim dodacima...meni se više svidja zvuk kabla od 4mm2 nego licnastog.(Možda još nisam probao pravi ?!) Stalke za zvučnike sam sam pravio slično kao što je DVV opisao.Drastična razlika !!!!!!!!! Prijatelj (strugar) mi je pravio šiljke za gramafon i CD ,vredi i to ! Nego ima tu još nekih trikova što se poboljšanja tiče koje sam imamo prilike da čujem,zovu se PWB-dodaci(efekti),svojevremeno su Madjari to uvozili,i prodavali u Budimpešti,kod nas još nisam video(čuo)...Izmislio(pravio) ih je Peter W.BElt(valjda se tako piše)iz Engleske koji skoro bio spaljen na lomači zbog svojih ideja(razne elektrostatične štipaljke koji se stavljaju recimo na tepih,onda neke zlatne,srebrnaste nalepnice koji se lepe svugde-bukvalno svugde da bi se poboljšao zvuk,pa neke tečnosti za premazanje CD-a,...itd.) O ovim stvarima ako vas zanima mogu prevesti iz madjarskog HIFI MAGAZIN-a koji je svojevremeno isprobavao ove stvari,nažalost te novine su prestale da izlaze prošle godine ali bili su stvarno dobri,imali su mnogo testova,eksperi- menata. Zasad toliko ,pozdrav svima. Nadj Robert 1/3 deo SOJKE
hi.fi.315 dveselinovic,
A koji su to Darlingtoni potrebni? Mislim, oznaka, proizvođač, i tako to? Pitam, jer posedujem neke Darlington tranzistore koje prabi Texas Instruments, pa ako oni mogu, k'o velim, što da ne? Pozdrav, DVV
hi.fi.316 dveselinovic,
Danas su mi iz inozemstva prihajali novi vezni kablovi. Nakon mnogo razmišljanja, još više slušanja i ponajviše sabiranja i odu- zimanja, opredelio sam se za Koncepciju Br. 2. Nulta koncepcija jeste da su kablovi koji se standardno ispo- ručuju uz razne uređaje obično đubre, i da je najbolje što čovek može učiniti sa njima da ih odmah baci negde na dno ormana i uzme pristojne kablove. Koje, pitanje je sad'? Po Koncepciji Br. 1, to treba da bude OFC (Oxygen Free Copper, tj. bakar bez kiseonika) licnasti kabl, sa signalom u sredini i košuljicom od plete žice okolo. Po koncepciji Br. 2, to treba da bude klasičan koaksijalni kabl, naravno odabran po kvalitetu (mala impedansa, mala kapacitativ- nost), sa velikim prečnikom čvrste žice u sredini. Ja sam se opredelio za Koncepciju Br. 2, logikom da ako je jedan kabl dovoljno dobar da provede mega i gigaherce, valjda je dobar da provede i kiloherce. I tako kupim kabl RG59/U. Dobijem ga kako sam tražio, sa Cinch (RCA) konektorima od masivnog mesinga, naravno sa pozlatom od 20 mikrona. I oduševim se. Prvi efekat koji sam dobio, a koji me je maltene ošamario onako sa vrata, je ambijentnost, efekat prostornosti. Evo slušao sam CD, kasetu, trake (magnetofonske) i ploče i svuda, ama baš svuda, ista stvar, prostornosti koliko hoćete, za koju nisam imao pojma da je uopšte ima sve dok nisam navukao slušalice. Drugo što sam dobio je KVALITET basa. Sada je to mnogo manje muljanje, a mnogo više jasno prepoznatljiv udarac po timpanu, ili dobošu, ili zvuk otpuštene bas gitare. Dalje, bas više nije tu negde, kad malo ispred, kad malo iza ostatka, sada je sve zajedno, i bas, i srednji i visoki registri. Subjektivno, prvi utisak je da basa ima previše, i shodno tome, visokih premalo; međutim, brzo poređenje sa slušalicama (Koss Pro4A, svojevremeno vrhunski model) jasno pokazuje da su se stvari svele na realne okvire, da je laž bilo ono pre, a ne ovo sada. Treće što sam dobio je subjektivna glasnost. Valjda zato što je sve sada dovedeno u neki realniji red, ali primetio sam da sam za istu subjektivnu glasnost za jedna do dva podeoka na pojačavaču niže nego ranije. Propevale mi AR-ke, načisto. Za eventualne zainteresovane, kabl je RG-59/U, spoljneg prečnika 6 mm, otpornost je 59 oma po metru, kapacitativnost 70 pF po metru. Dužina je 2 m u mojoj verziji, a ima i kraća od 1,2 m. Cena po kablu je DEM 9 za moj od 2 m; u normalnom sistemu (CD, tjuner i kasetofon), trebaće vam ukupno 8 komada, tj. DEM 72 ili DEM 64 za kraću verziju. Da ne bi bila reklama, sve detalje o porudžbini dajem samo na e- mail. Poručuje se ovde, stiže za 10-14 dana u proseku. Pozdrav, DVV
hi.fi.317 jasicp,
> O ovim stvarima ako vas zanima mogu prevesti iz madjarskog HIFI MAGAZIN-a Pa pisi, ne pitaj :) !
hi.fi.318 dveselinovic,
Alo> Alo? Ima li ovde živih? Ili preživelih? Pozdrav, DVV
hi.fi.319 mirkot,
Evo malo tužnih priča: Moj brat je primetio da mu jedan od dva Papst ventilatora na pojačalu Musical Fidelity A100 klapara pa je odlučio da to popravi. Pojačalo je otvoreno uz pomoć imbus ključeva i tom prilikom je primećeno da je neko već čeprkao po njemu (kupljeno je polovno). Neki izlazni tranzistori su menjani, jedno integralno kolo je zamenjeno sa dva manja (ne znam oznake, ali možete zamisliti kako je to izgledalo) i još neke sitnice su upućivale na to da se neko dobro zabavljao. Da bi videli koji ventilator nije u redu otvoreno pojačalo smo uključili u struju i malo gledali i mrdali ventilatore itd... Početno razočarenje zbog budženog pojačala je zamenjeno čuđenjem zbog nepostojanja ogromne količine toplote koju ova sprava oslobađa (radi u klasi "A"). Jednostavno, pojačalo je bilo potpuno hladno, a ventilatori su se radosno vrteli. Probuđenu sumnju u novi kvar smo pokušali da otklonimo zatvaranjem pojačala i priključivanjem zvučnika. Verovatno pomračenje uma nas je sprečilo da shvatimo opasnost koja time preti zvučnicima i sve se završilo jednim spaljenim B&W basom i smrću dva osigurača od kojih je jedan odradio posao i spasao drugi zvučnik. Namotaj basa se nije prekinuo već se samo ogromna struja koju je pojačalo rignulo pretvorila u toplotu koja je otopila lak na namotajima. Posledice - 20 DEM za namotavanje basa i 130 DEM za popravak već budženog pojačala. Saveti iz HiFi konferencije o priključivanju otpornika na izlaz pojačala su suviše kasno pročitani. Mirko
hi.fi.320 vvidojko,
NOVO ! NOVO ! NOVO ! NOVO ! E L E K T R O N I C A R I 1. JANUARA 1994 IZLAZI IZ STAMPE NOVI CASOPIS ZA ELEKTRONIKU KROZ TEORIJU I PRAKSU. PRILOG FILE UP U KOME SE NALAZI DETALJNO OBAVESTENJE I UPITNIK. up
hi.fi.321 drpr,
-> Ima li ovde živih? Ili preživelih? Ima samo plačemo za vremenima kada smo mogli da kupujemo komponente ali smo bili mali i nesvesni šta je kvalitet. Sad kad imamo malo znanja mozga itd.. para niotkud zato sedimo u mraku i slušamo radijo :)). cope
hi.fi.322 vstan,
> Alo> Alo? > > Ima li ovde zivih? Ili prezivelih? Ima, ima. Samo ne postizavamo od slusanja :) sifra: TDA-1541A :)))
hi.fi.323 dveselinovic,
MOSFET pojačavači snage - I deo MOSFET (Metal Oxyde Field Effect Transistor) tranzistori su se pojavili poodavno, negde krajem 70-tih godina. Dugo su se koristili za pojačavanje malih signala, kao na primer u ulaznim stepenima na tjunerima. Poseduju niz veoma poželjnih osobina, i po mnogo čemu daleko više liče na cevke nego na tranzistore, uz niz prednosti u odnosu i na same cevke, a pre svega činjenicu da u klasi AB rade gotovo isto kao i cevke u klasi A. Međutim, dugo vremena je bio veliki problem napraviti ove tran- zistore u takvom obliku da mogu poslužiti i kao tranzistori snage po izlaznim stepenima pojačavača. Početkom 80-tih, dve firme (Hitachi i Siemens) su uspele u razvoju i te tehnologije, mada ne treba zaboraviti i prave pionire u tom poslu, firmu Sony, koja je još sredinom 70-tih prodava uređaje sa VFET (Vertical Field Effect Transitor) izlazima (model 5650). U najkraćim crtama, prednosti MOSFET-a u odnosu na klasične bipolarne tranzistore u kontekstu izlaznih stepena pojačavača su: * MOSFET je za najmanje red veličine brži (tj. ima manje Ton i Toff), čime se u najvećoj meri izbegavaju preskočna izobličenja (crossover distorsion); * imaju veoma velika pojačanja, nalik Darlington tranzistorima, pa je pobuda veoma jednostavna, ne traži bog zna šta, a jednostav- nije je uvek bolje; * imaju negativni temperaturni koeficijent, što ih čini neporedivo robusnijim od klasičnih bipolarnih tranzistora, a kola čini stabilnijim usled manjih podložnosti izmenama režima rada usled grejanja ili pregrevanja (usputna dobit je opet pojednostavlje- nje kola jer izostaje ceo sklop za termičku kompenzaciju, tzv. Vbe multiplier); * njihova ulazna impedansa je ogromna u odnosu na bipolarne tran- zistore, što znači da je njihov propusni opseg daleko širi, a to je uvek poželjna osobina (veća linearnost u čujnom opsegu); i * sposobni su da rade na veoma velikim naponima, što znači da se mogu koristiti i u veoma jakim pojačavačima, dok je u slučaju bipolarnih tranzistora broj visokonaponskih modela namenjenih pojačavačima snage veoma mali (sve preko 100V Bvceo postaje retkost, mada ih ima). Pošto ništa nije savršeno, MOSFET tranzistori snage imaju i neke mane: * struja koju mogu da isporuče je tačno to što mogu, nema bilo kakvih rezervi u kartkim intervalima kao kod bipolaraca; * njihov širok propusni opseg je i vrlina i mana, jer nije ništa neobično da MOSFET oscilira na 3+ MHz usled slučajnih kapacita- tivnosti izazvanih rasporedom elemenata na pločici. Drugim rečima, traže pažljiv razmeštaj elemenata i veliko lokalno rasprezanje; * njihova izlazna impedansa je osetno veća nego kod bipolaraca, što rezultira u ograničenim strujama koje mogu da isporuče sa jedne, i sa druge strane, potrebom da se koristi relativno velika negativna reakcija kako bi se postigla mala izlazna impedansa celog pojačavača (odnosno veliki faktor prigušenja, "Damping factor"); i * cena MOSFET izlaznih tranzistora je bar duplo veća od cene sličnih bipolaraca, mada se ona delimično kompenzuje pojednostavljenjem celog kola, što uvek znači i pojeftinjenjem (manji rad, manje delova, veća pouzdanost, itd). Proizilazi da je, kada se sve sabere i oduzme, MOSFET izlazni stepen ipak najbolje što trenutno postoji. Iako nema spora da jeste dobar, najbolji ipak nije, što se vidi iz činjenice da nakon nekih 10-tak godina na tržištu, broj modela sa ovakvim izlaznim stepenima i dalje ostaje prilično ograničen. Što je najinteresantnije, upravo u klasi ezoterije ovakvih uređaja ima malo. Zašto je to tako, zaista pouzdano ne znam, mogu samo da nagađam. Postoji neki konsenzus da je najbolji uređaj ovog tipa model od 150W/8 oma koji je napravila novozelandska firma "Perraux". Ovaj uređaj košta surovih $ 3.500 u S.A.D., a pošto sam imao sreću da ga jednom slušam dva sata, mogu da potvrdim da ima sjajan zvuk uglavnom zato što nema zvuk. Jednostavno, pojačavač ne čujete, čujete samo izvor, a prost A/B test lako potvrđuje tezu o neutralnosti ovog sjajnog uređaja. Druga, nama ipak malo bliža firma, koja se upustila u posao i odradila stvar sa MOSFET izlazima je britanska firma "Musical Fidelity", čiji modeli se i danas smatraju u najgorem slučaju jako dobrim. To ne treba da čudi kada se zna da je ova firma počela da radi sa ovim izlaznim stepenima od njihove pojave na tržištu, što logično znači da je sakupila impresivno iskustvo. Poslušajte njihov model A1 i shvatićete o čemu se radi. Ne morate do ezoterije da biste dobili MOSFET izlaz - pogledajte novije modele firme "Technics" (ima ih na bazaru na Sajmu), koji sa MOSFET izlazima i daljinskom komandom koštaju od DEM 650 nagore. Kako rade na žalost ne znam, nisam imao prilike da ih saslušavam. Lično ne volim zvuk MOSFET izlaza. Smatram da je relativno pomeren (debalansiran) ka visokim tonovima, mada ovde moram da se ogradim. Naime, ovu tezu možete shvatiti na dva načina. Po prvom, visoki tonovi "vuku", istureni su, na štetu basa. Po drugom, tek ovde visoki tonovi postaju ono što treba da budu, bas je isti kao što je uvek i bio, ali je tonska slika pomerena usled vernije reprodukcije visokih. Ma koju tezu prihvatili, po meni, pojačavači sa MOSFET izlazima imaju prilično tanak bas, koji nekako kasni u odnosu na celinu, prati umesto da čini deo tona. Iskustvo me je naučilo da firme često u ime visoke tehnologije neporavdano štede na ovakvim izlazima. Zbog cene, stavljaju pomalo anemične elektrolite na izlaz, recimo stave dva elektrolita od po 4.700 uF i to je to, a ako baš hoće da budu "high tech", stave dva puta po dva takva elektrolita. Po meni, ovo je suprotno svakoj logici kada se zna da MOSFET nema rezerve struje kao bipolarac, pa bi po meni trebalo raditi upravo suprotno, kako bi se ovim izlaznim stepenima omogućilo da što lakše isporuče ono što mogu. No, ekonomija proizvodnje ne mora (i često nema) mnogo veze sa dobrom tehnikom. Bilo kako bilo, nakon cele one žvake o pojačavačima snage, i bez obzira na moje lično mišljenje, smatrao sam da bi trebalo ponuditi i par projekata sa MOSFET tehnologijom, tek za slučaj da nekome zatreba., Međutim, ovaj put idemo malo drugačije no ranije, malo konkretnije. U drugom delu, namenjenom samo onima koje to zanima, prilažem šeme dva pojačavača (75 i 180W u 8 oma). One su neposredno preuzete od međunarodnog koncerna po imenu "Monacor" ili "Monarch", koji nudi ove modele (kao i niz drugih) u vidu modula. Pored samih pojačavača, od njih možete kupiti i sve ostalo - trafoe (obične i torusne), ispravljače, elektrolite, kola za zaštitu i naravno kućišta, od plastičnih do profesionalnih, formata 19", 1/2/3/4 HE sa ili bez performacije na vrhu. Sve ovo možete poručiti i dobiti u sred Beograda, a kakve su cene, odlučite sami. Da se odmah razumemo, nije ovo bilo kakva reklama, ovo je samo kompletna informacija. Ja sa ovom firmom i njihovim zastupnicima, sem drugarskih veza, nemam bilo kakvih poslovnih odnosa, a kod kuće koristim moj Sony TA-F220 pojačavač, još ovo malo dok se ne dokopam jedon poštenog Harman-Kardon-a. Pozdrav, DVV P.S. Drugi deo je zajedno sa šemama priložen kao ZIP fajl, tek da ne gušimo one kojima to nije interesantno. mosproj.zip
hi.fi.324 milanv,
Pitanje nije striktno vezano za ovu temu, ali mislim, da je ona najpribližnija. Dobio sam na određeno vreme na korišćenje reporterski magnetofon UHER 6000 REPORT UNIVERSAL, za koji nemam uputstvo, a i gazda vlasnici mu nisu baš najupućeniji u mogućnosti i način korišćenja, pa bih molio vas koji su imali posla sa sličnim spravicama da mi pomognu. Sa prednje strane se nalaze veliki obrtni potenciometar za jačinu signala i do njega iste veličine PEAK LEVEL METER. Između je prekidač MONITOR sa položajima S i T, a ispod su dva prekidača: CUE (off i on) i DNR (off i on). Do njih je i TONE potenciometar. Tu su i potenciometri za jačinu tona u zvučniku (i pretpostavljam slušalicama, pošto ih nemam da bih probao) i VAC/TIME koji može da bude u položaju OFF ili da određuje vreme pokretanja trake prilikom snimanja. U produžetku su tri DIN mesta za priključenje RADIO/PHONO, AV, kao i za slušalice, a iznad 'kilometar sat' prekidač za merenje napona baterija (koje nisu pristupačne, verovatno se pune kada je pod AC naponom) i '++' (?). Tu su još dva obrtna prekidača, prvi ALC sa tri položaja: SLOW, OFF i FAST; i drugi za brzinu kretanja trake (9.5, 4.7, 2.4 i 1.2). Sa desne strane se nalaze još četiri priključna mesta: MONITOR, spoljni zvučnik/slušalice, MIC.REM. i REMOTE. Naravno da ima i prekidače za start, snimanje, premotavanje... trake (ukupno sedam, i svi su SOFT TOUCH. Kod trake se nalazi natpis 3 HEADS. Posebno je zanimljiva komanda VAC/TIME, koja kada je aktivna, prilikom snimanja zaustavlja i pokreće traku u zavisnosti od toga da li ima zvuka na ulazu, odnosno traka se prilikom uključenja zvuka ne kreće. Po prijemu zvučnog signala (govor ili neki šum) traka se automatski pokreće; kada zvuk nestane, traka stane... To je omogućeno na taj način što se snimanje vrši 'sa zadrškom', odnosno na traku se signal beleži koju desetinku posle stvarnog nastanka (pretpostavljam pomoću neke beskonačne trake). Nije mi jasno da li na ovu komandu ima uticaja prekidač ALC, kao i u kom rasponu se može određivati vremenski raspon i osetljivost automatskog uključenja. Kako nemam nikakvo uputstvo, molio bih da mi upućeniji prenesu iskustva (teoretska/praktična) o načinu korišćenja, pre svih, sled. komandi: MONITOR, VAC/TIME i ALC, kao i o nameni prekidača CUE i DNR. Hvala, unapred, Milan.
hi.fi.325 dveselinovic,
Monitor je slušanje tona sa izvora (S = Source) ili trake (T = Tape), VAC/TIME je za aktiviranje glasom (VAC = Voice Activation), ALC je automatsko podešavanje nivoa snimanja (ALC = Automatic Level Control), DNR je sistem redukcije šuma (DNR = Dynamic Noise Reduction), a CUE je preslušavanje jako ubrzanog tona prilikom motanja trake, radi brzog nalaženja nekog dela snimka. Good, old Uher - imao sam njihove magnetofone od 1964-1970 (Reporter 4000) i 1970-1981 (Royal de Luxe). Bili nekada firma, danas su samo deo Sanyo Marubeni grupe. Pozdrav, DVV
hi.fi.326 toma,
Upravu si sto kazes da treba znati protumaciti karakteristike, a ja to dosta dobro znam. Rekao si da je KENWOOD napustio SIGMA DRIVE i tu si u pravu, ali ja mislim da je to uradio zbog skupoce jer kad je moj ortak kupovao KA 990 platio ga je 1850 DM i to je na njega u Nemackoj cekao 15 dana kao i na tada jedan od najboljih tjunera KT 1100. Po te uredjaje je isao njegov cale u neku banju u donjoj zapi***ni u kojoj se nalazi centralno KENWOOD skladiste jer se u Minhenu za te uredjaje poduze cekalo. Pre ugradnje SIGMA DRIVE sistema KENWOOD pojacala se nisu proslavljala po velicini DF, dok posle napustanja nihova pojacala imaju veoma dobar DF i kao primer navescu KA 5020 koji u rasponu 20-20000 ima DF veci od 100, dok jeftiniji KA 4020 (400 DM) ima DF 80 u celom prenosnom opsegu. Izgleda da su nesto naucili :))). Apsolutno se slazem da je SANSUI preterao sa brzinom porasta, a to sam i rekao, jer je specificirao prenosni opseg ulaz\izlaz kao DC-750 KHz sto se ne slaze sa u prosloj mojoj poruci pomenutom vrednoscu. A da je pojacalo SANSUI AUG 90X odlicno to mislim i dalje jer sam slusao CD koji odlicno poznajem, doduse kutije su bile KEF :), i pao sam u trans kako to zvuci. Zanima me zasto si se bas odlucio za SONY pojacalo kad je ono prilicno krestavo a jos i sa SONY CD to mora da je strasno. Da li si probao da prikljucis neki PHILIPS ili MARANTZ CD i ako jesi kako ti se onda dopada zvuk ? Ja licno ne volim zvuk jeftinih modela SONY CDa i mislim da je tako mocna firma isfusarila plejere do cene od 800 DM (ogranicavam se na 16bita modele a ove nove nisam cuo). Dal je neko slusao ove nove PHILIPS pojacavace koji rade impulsno i kakvi su utisci.Moze i da napise i ostale stvari o njima jer se necu ljutiti :)). OOOPS!! Zamalo da zaboravim, jel ima po BGu da se nadju neki strani HIFI caspopisi i ako ima de i po kojoj ceni? STEVA
hi.fi.327 vstan,
> Zanima me zasto si se [DVV] bas odlucio za SONY pojacalo kad je ono >prilicno krestavo a jos i sa SONY CD to mora da je strasno. Da li si probao To se ja pitam svo vreme, i otuda izvesna rezerva prema svom njegovom pisaniju. Pogotovo u vezi CD-ja "izgovori" povoljno i sl. >Ja licno ne volim zvuk jeftinih modela SONY CDa i mislim da je tako >mocna firma isfusarila plejere do cene od 800 DM. Jest, sve su to zvecke.
hi.fi.328 dveselinovic,
"... Pre ugradnje SIGMA DRIVE sistema KENWOOD pojacala se nisu proslavljala po velicini DF, dok posle napustanja nihova pojacala imaju veoma dobar DF i kao primer navescu KA 5020 koji u rasponu 20-20000 ima DF veci od 100, dok jeftiniji KA 4020 (400 DM) ima DF 80 u celom prenosnom opsegu. Izgleda da su nesto naucili :)))." Ponavljam, daleko je bitnije koliki je DF u *OTVORENOJ* petlji nego koliki je u zatvorenoj petlji, jer je slaba vajda od DF-a, i uopšte pojačavača, ako je silovan velikom količinom negativne reakcije da bi se postigli komercijalni efekti. Da sve bude još komplikovanije, dobar DF, tj. mala izlazna impe- dansa, uopšte nije garancija sposobnosti pojačavača da u celosti kontroliše zvučnik, jer nam ne govori bilo šta o strujnim kapaci- tetima pojačavača. Praksa to najbolje pokazuje - ima pojačavača koji imaju skroman DF, ali mogu da viknu mnogo ampera struje kada zatreba, i obrnuto, ima (mnogo više) pojačavača koji imaju dobar DF a ne mogu da viknu struje iole veće od onih koje su date u deklaraciji, pa se dobijaju ružni efekti ograničenja kada okinu kola za zaštitu. Da sve ne bilo puko teorijsko naklapanje, evo par primera iz prakse - Pioneer SA serija (7800/8800/9800) je imala odlične DF, ali je zaštita okidala tik iznad nominalnih granica, koje su već same po sebi jasno ukazivale da je stvar namenjena čistim otporima, a ne realnim zvučnicima. Sa druge strane, HK modeli nemaju neki bog zna koliki DF, ali mogu da viknu mnogo desetina ampera u zvučnik kada to zatreba. Rezultat je da HK ima zaista pun zvuk, nema zaki- danja na udarima kada naiđu čak ni pri velikim izlaznim snagama. Kada se cela stvar malo detaljnije analizira uz pomoć šema, lako se uoči niz razlika. Pioneer modeli imaju jezivo razrađena kola za zaštitu koja su veoma osetljiva, čime se postiže da ti modeli imaju u vatima izraženu snagu u 4 oma jednaku kao i u 8 oma, što naravno znači da na 4 oma isporučuju realno polovinu "snage" (napona) u 8 oma. U stvarnosti, prema nekim mojim merenjima, ti pojačavači ipak daju nešto veću snagu u 4 oma, naravno uz nešto veća izobličenja (koja i dalje ostaju na akademskom nivou), ali svejedno, ograniča- vanje struje je bitan cilj većine japanskih proizvođača. Ovo je čisto ekonomska funkcija, jer ne treba sumnjati da njiho- vi inženjeri savršeno dobro znaju kako bi to trebalo da radi. Manje struje omogućavaju manje (i po broju, i po rejtingu) izlazne stepe- ne, manje transformatore (koji kupac ionako ne vidi spolja), a sve to zajedno znači i jeftiniji uređaj. Upravo ovde je moguće napravi- ti najveće uštede, ali na žalost, manji trafo i verovatno lošije rešeno napajanje upravo podiže izlaznu otpornost. Ergo, pod tim uslovima, dobar DF očigledno znači veću negativnu reakciju, a to nikada nije dobra stvar. U slučaju Kenwood pojačavača, a posebno modela KA-5020, taj efe- kat se ogleda u neobično velikom procentu intermodulacionih izobličenja, što je s obzirom na opšti pristup kolu, indikacija smanjene stabilnosti pojačavača. Lako je dokazati da je ovaj model sklon nestabilnosti - poveži otpronik od 8 oma paralelno sa kondenzatorom od svega 1 uF pa gledaj miline, poludeće načisto. Pristup HK je radikalno drugačiji, tj. sasvim obrnut. Oni opet idu na jasnu podelu između naponskog i strujnog pojačanja. Time omogućavaju potrebne količine lokalne reakcije na svakom stepenu, a pošto naponski pojačavač vidi ulaznu impedansu strujnog kao impe- dansu reda veličine 8-9 kOma, prenosni opseg je abnormalan. Zato što je to tako, i usled upotrebe lokalne reakcije, ukupna negativna reakcija čak i na najmanjem i najjeftinijem modelu je svega 20 dB (10:1), a na većim modelima čak svega 12 dB (4:1). No, zato su transformatori u tim uređajima izuzetno veliki (za njihove klase) i veoma kvalitetni (struja mirovanja < 30 mA, što sam do sada viđao samo na torusima), a elektroliti iako nisu nenormalno veliki, jesu neobično kvalitetni za datu klasu. Od zaštite, jedino što imaju je automatski osigurač (iliti "circuit breaker"), čija je vrednost okidanja zavisna od modela. Što se DF-a tiče, on nije impresivan u apsolutnim iznosima, ali je čista strava kada se uzme u obzir mala reakcija. To me vraća na postavku da je DF veoma bitan, *ALI U OTVORENOJ PETLJI*; time se kvalitet kola daleko bolje sagledava jer predstavlja realniji izraz kvaliteta pojačavača. Ma koliko DF bio bitan, on je ipak samo jedan od čitavog niza parametara koje treba zadovoljiti u iole kvalitetnijem uređaju. HK 6550 ima DF od 80:1 (ako se dobro sećam), a pošto ima reakciju od 4:1, u otvorenoj petlji on ima DF od 20:1 (20...20.000 Hz). Kenwood KA-5020 ima reakciju od 29 dB (tj. 28:1), pa ispada da je njegov DF u otvorenoj petlji (100:28) 3,57, odnosno jedna petina onoga što ima HK. Zaključke nije teško izvesti. Kada bi HK imao istu vrednost reakcije, njegov DF bi iznosio 560:1, ali bi onda bio jednako silovan kao i Kenwood. U vezi Sansui pojačavača, prostom matematikom možemo izračunati da je sa -3 dB na 750 kHz i sa pretpostavljenom snagom od 100 W/8 oma njegova brzina 265,5 V/uS. Za 700 V/uS, morao bi da ima odziv snage (power bandwidth) od oko 2 MHz, što je malo verovatno (to još nije viđeno). Međutim, ako pretpostavimo neki Dual FET na ulazu, njegov pro- pusni opseg bi lako mogao biti i do GHz. Ako uzmemo ulaznu osetljivost od 1 V RMS, pretpostavimo pojačanje od 10:1 (tipična vrednost) i uzmemo da mu je SR 700 V/us, lako izračunavamo da je njegov propusni opseg 5,6 MHz, što za FET nije poseban problem. Taj problem nastaje drugde, na drugom stepenu, ali sve što projektant treba da uradi je da ubaci običan RC filter Ili još gore, da pre- mosti drugi stepen kondenzatorom, tzv. "bootstrapping") i završio je posao - ima enorman Slew Rate, a ostatak pojačavača nije u opasnosti od oscilacija zahvaljujući filteru. Inače, upravo ovo se i radi u japanskim uređajima. Naravno, sve to je čist marketing trik, laž, jer je sa aspekta pojačavača bitna brzina od ulaza do izlaza, a ne samo na prvom stepenu. "... Zanima me zasto si se bas odlucio za SONY pojacalo kad je ono prilicno krestavo a jos i sa SONY CD to mora da je strasno. ..." Ne, nije ni najmanje strašno, naprotiv. Uzeo sam Sony TA-F220 upravo tako što sam u jednom momentu složio 5-6 uređaja te klase u kući i lepo poslušao sve njih na referentnim izvorima (a pre svega Philips N4520 magnetofonu pri 19 cm/sec). I dalje imam moje AR 93 zvučnike, koje smatram izuzetno dobrim u toj klasi. U poređenju sa tom konkurencijom, Sony je bio lak izbor (u trci su bili i neki Technics modeli, jedan Denon, itd). Na žalost, u tom momentu nije bilo HK, inače bi sve bilo jasno. Tehnički, Sony je car za sve u toj klasi (tada - sada se više ne pravi). Prvo i osnovno, ima diskretne izlazne stepene (tj. tranzis- tore snage) umesto integrisanih a la Technics. I drugo, ima daleko veći, jači i bolji trafo od bilo koga u toj konkurenciji, što se videlo po težini (bar 2 kg teži od ostalih) i čulo po zvuku. Nikada ga ne bih nazvao "kreštavim", mada je sigurno dosta daleko od nekog ideala savršenstva. Ostajem pri svojoj prethodnoj konstataciji da bolje u toj klasi cene nisam čuo (istina, za manju doplatu ima i bolje, a Onkyo modele već duže vremena ne viđam). Neka te to ne brine, biće uskoro zamenjen jednim HK modelom. "... Da li si probao da prikljucis neki PHILIPS ili MARANTZ CD i ako jesi kako ti se onda dopada zvuk? ..." Jesam. Uz pomenuti HK će doći i novi CD, Philips 930 ili 940. Inače, Marantz je 100% vlasništvo Philips-a, a njihovi modeli su prepakovani Philips modeli, pa stoga rezonujem da nema smisla kupovati prepakovani original kada za iste pare mogu da dobijem original u originalnom pakovanju. "... Dal je neko slusao ove nove PHILIPS pojacavace koji rade impulsno i kakvi su utisci. Moze i da napise i ostale stvari o njima jer se necu ljutiti :)). ..." Nisam ih čuo, ali priznajem da sam a priori skeptičan. Bilo je dosta pokušaja da se naprave impulsni pojačavači (Phase Linear, Hitachi, Soundcraftsman, Carver, Sony, itd), ali ti pokušaji nikada nisu urodili makar i jednim jedinim referentnim modelom u bilo kojoj klasi. Još je najbolje prošao Sony sa nekim strava od cene modelima pre nekih 6-7 godina, ali ni to nije dugo trajalo. Prostom logikom dolazim do stava da ako nisu uspeli za velike pare, malo je verovatno da će sada uspeti za male pare. Obrneš ga, okreneš, opet je najbolji pristup što jednostavnije, to bolje i pouzdanije. Što više petljaš i zezaš, to je veća šansa da će nešto ružno da se dogodi jer uvodiš nove varijable u celu stvar. A jedna varijabla o kojoj malo ko razmišlja su vezni kablovi, svi, i linijski, i oni ka zvučnicima. Tvrdim da bar 90% ljudi pojma nema kako stvarno radi njihov sistem i neće ni imati pojma dok ga ne ispovezuje pristojnim (ne nužno i basnoslovno skupim) kablovima. Priznajem da to treba čuti da bi se verovalo, pa je to verovatno dobar razlog zbog koga su ljudi skeptični, a naravno tu su i drugi, kao shvatanje Hi-Fi-ja kao statusnog simbola, mode, itd. Ovo lako može biti i jedan od razloga zbog koga Sony CD i poja- čavač ne vrište, bar ne kod mene; pre bih rekao da imam daleko bolje efekte nego što bi se očekivalo od tih komponenti, mada po- navljam, daleko su one od nekog savršenstva (najzad, ipak je sve to strogo ekonomska klasa). Međutim, u poređenju sa nizom drugih sistema koje sam čuo, od kojih dobar deo košta podosta više, tvrdim da imam bolje krajnje rezultate, makar i samo tako što sam ih dale- ko manje platio. Pozdrav, DVV
hi.fi.329 dveselinovic,
Kao opšti komentar, reako bih ovo: može neko da zna koliko god hoće, ali ako nema para da plati ono što valja, bolje je uzeti i ono što je manje vredno nego ne imati bilo šta. Ti poistovećuješ ono što ja znam sa lovom koju u datom momentu mogu da odvojim za Hi-Fi, koji je meni ipak samo hobi i za koji, na žalost, nemam previše vremena. Iz prethodne poruke ćeš videti da su oba Sony uređaja (pojačavač i CD) prvi na spisku menjanja, a ako sve bude kako treba, do Nove godine će biti zamenjeni. Iako bih jako voleo sam sebi da napravim pojačavač i predpojačavač, jasno mi je da jednostavno neću imati dovoljno vremena za to, jer ipak valja dobro raditi i potegnuti da bi se živelo kako-tako. Da i ne spominjem obaveze prema detetu i ženi, roditeljima i slično. Zato sam se opredelio za kupovinu gotovih uređaja, a naravno, u svim šemama CD bih ionako morao da kupim. Pozdrav, DVV P.S. Dvoumim se između Philips CD-a - kakva su iskustva sa novijim modelima?
hi.fi.330 vstan,
> Ti poistovecujes ono sto ja znam sa lovom koju u datom momentu >mogu da odvojim za Hi-Fi, koji je meni ipak samo hobi i za koji, na Ama meni je prevashodno (iskljucivo) onaj CDP na nisanu :))) > Iako bih jako voleo sam sebi da napravim pojacavac i >predpojacavac, jasno mi je da jednostavno necu imati dovoljno vremena Zar one silne sheme, plocice i elementi i nista za sebe ? Da nije i ovde u pitanju klasicna prica - dok sam imao vremena pravio sam drugima :( >P.S. Dvoumim se izmedu Philips CD-a - kakva su iskustva sa novijim >modelima? Serija 9xx odlicna :)) p.s.Mogao bi dosadasnje clanke da skupis u jedan file, eventualno dodas sadrzaj, pa da prikacis ?
hi.fi.331 wizard,
> > Ja licno ne volim zvuk jeftinih modela SONY CDa i mislim da je tako > > mocna firma isfusarila plejere do cene od 800 DM. > > Jest, sve su to zvecke. Kako beše ona priča... Naručili Amerikanci od SONY-a neku opremu, a u ugovoru zacepili da je prihvatljiva greška u isporuci 1 promil. Japanci poslali prvu isporuku i propratno pismo: "Šaljemo vam 999 ispravnih televozora. Poslali smo vam i onaj jedan neisparavan što ste tražili, iako nam još uvek nije jasno šta će vam."
hi.fi.332 dveselinovic,
Baš je ta priča - do sada sam napravio svojim rukama ravno 17 pojačavača, oko polovinu toga sa predpojačavačima, a ja imam kupovno. Naravno, ne krivim bilo koga zbog toga do sebe. Da sve bude crnje i grđe, evo mi u ormanu stoje: 1. štampane pločice, ja projektovao rukom, drugar precrtao na paus, a u "Pupinu" uredno izvukli na mil spec vitroplastu, ecovali i premazali kalajem, pa još meni kao drugaru i uredno izbušili sve rupice (toga imam za 1 x Otala i 8 x Lecson, naravno stereo); 2. ILP torus, 30-0-30 V 2 x 4A za izlaz, 1 x 30 VA trafo sa izvodima za 2 x 24/36/45V za naponske stepene; 3. ispravljači, 2 x KBPC250-04 (250V, 40A); 4. *SVE* poluprovodničke zezancije koje bi mi ikada mogle zatrebati, a koje obuhvataju: uparene SS tranzistore za ulazne stepene (ja ih uparivao - razlike ispod 1%), sjajne i je**no skupe Thordarsen-Meistner SS tranzistore (0,6W, 250V, Ft > 200 MHz, Ton < 100 nS), pobudne tranzistore iste firme (20W, 250V, Ft > 60 MHz, Ton < 150 nS, Toff < 150 nS, Hfe > 80) i TI izlazne tranzistore (BD 249/250C, takođe uparene, po dva para za svaki kanal). Naravno, tu su i svi ostali aktivni elementi; 5. sve pasivne elemente za recimo Otalu (sem ono nekoliko metaloslojnih otpornika). Sve što mi nedostaje lako mogu da kupim i dobijem odmah ovde u Beogradu, od 19" 2 ili 3 HE kutija, preko elektrolita do releja za zaštitu. Imam čak i da UA170 LED Bar Graph čipa za prikaz snage. Jedino što nemam je jedno 14-18 dana da sve to sklopim, dobro isprobam i pustim u pogon. Prošlog leta sam jedva uglavio odmor od pišljivih 7 dana da kidnem malo na vazduh na Zlatibor, ali jedva. E, tu je problem. A napravio sam sa jednim drugarom snagaša od 250W/8 oma kada je njemu trebalo, istina, pre 12 godina (a tada nisam ni poznavao moju današnju ženu:-))))) Ukratko, klasična priča. Pozdrav, DVV P.S. Ako je neko zainteresovan za nešto od pomenutog, neka mi se javi, grehota je da sedi u fijoci.
hi.fi.333 dveselinovic,
"Serija 9XX je odlična :))" Ma u redu to, ali za koji se opredeliti - 930 ili 940? Zna li se nešto o razlikama, jer je odavno poznato da skuplje uopšte ne mora da bude i bolje? Pozdrav, DVV
hi.fi.334 sojka,
Zdravo ! Nemam baš puno vremena u zadnje vreme ali obećajem da ću vam polako početi da prevodim,šaljem članke o PWB efektima iz HIFI magazina. Nego da li može neko da mi pomogne,tražim sledeće tranzistore: PMD 16 K 100 (NPN)-4 kom i PMD 17 K 100 (PNP)-4 kom od proizvodjača LAMBDA ! Podaci su sledeći: 100V/20A/225W/4MHz/B=1000-20000 (o Darlingtonima je reč!) Da li neko ima na prodaju Ei kalotne visokotonce one od 40-50W crni,pričvrstuju se sa tri šrafa...Može i korišćeni(ne popravljani!) samo da su ispravni !!! Prijatelju su crkli pa ovamo u Vojvodini ne mogu da ih nadjem ! Hvala unapred! Pozdrav! Nadj Robert 1/3 deo SOJKE
hi.fi.335 dr.grba,
>> Jedino što nemam je jedno 14-18 dana da sve to sklopim, dobro >> isprobam i pustim u pogon. Prošlog leta sam jedva uglavio odmor od >> pišljivih 7 dana da kidnem malo na vazduh na Zlatibor, ali jedva. .... >> ....istina, pre 12 godina (a tada nisam ni poznavao moju >> današnju ženu:-))))) >> >> Ukratko, klasična priča. Uopšte mi nije jasno odakle mi je ova priča poznata. Deja vu? (:
hi.fi.336 jasicp,
> P.S. Dvoumim se izmedu Philips CD-a - kakva su iskustva sa novijim > modelima? Imas testove u Britanskoj citaonici, u casopisima. Njihove i Marantzove jako hvale. Ostalih detalja se ne secam, bilo je davno, pa da ne sirim dezinformacije.
hi.fi.337 dveselinovic,
Upravo sam se dokopao malo tehničkih i inih podataka o inkriminisanim uređajima. Elem, CD-930 košta DEM 650, a CD-940 DEM 750 u sred Beograda, sa sve garancijom. Koliko vidim, oba koriste BitStream tehnologiju (to se traži!), oba imaju 4x1-Bit D/A konvertore sa 128 puta oversampling-om i "noiseshaper"-om trećeg reda. Odziv je 20Hz - 20kHz +/- 0,2 dB, signal/šum je > 110 dBA, dinamika > 97 dB, THD < 0,0018%, a separacija kanala > 105 dB (tj. > 177.828:1, j**o te bog!). Koliko vidim, oba uređaja su funkcionalno ista, sem što onaj skuplji ima veće mogućnosti programiranja, a meni baš to ne treba. Za ljubitelje severnoameričke verzije Philips-a, Marantz-a, model CD-53 takođe košta DEM 650, što ne treba da čudi, jer je ista mašina kao i CD-930. Kuriozitet - izlaz je naveden kao "2 V RMS / 200 Oma"; obratite pažnju na "200 Oma". Tose tipično navodi kao "5 kOma" ili više, pa će se sada ljudi čuditi kada ispadne da basovi sa ovog uređaja imaju subjektivno veću snagu, čistoću ili tako nešto od drugih. Kad ono, mali može da daje veće struje od drugih. Za ljubitelje H/K uređaja, njihov (po testovima) najbolji i svakako najhvaljeniji CD sa oznakom 7450 košta DEM 850. Englezi ga jako hvale, smatraju ga izuzetno dobrozvučećim uređajem (takođe je u BitStram klasi). Najlepše iznenađenje je za mene bio kasetofon Sony TC-K 808 "Esprit" - 3 motora za neposrednim pogonom, dual capstan, tri glave, puna kalibracija, Dolby B / C / S / Hx Pro, itd, boje šampanjca ili crni DEM 1.050 u sred Beograda. To je solidna cena za taj uređaj, bar ja mislim. Šta vi mislite? Pozdrav, DVV
hi.fi.338 dveselinovic,
Bilo je tih kalota na bazaru na beogradskom sajmu, ne znam da li ih još ima i ne znam pošto su. Pozdrav, DVV
hi.fi.339 vstan,
> Za ljubitelje severnoamericke verzije Philips-a, Marantz-a, model >CD-53 takode kosta DEM 650, sto ne treba da cudi, jer je ista masina >kao i CD-930. Ako pod masinom mislis na transport onda jesu uvek bili isti. Medjutim, Marantz-i su se ipak razlikovali po pratecoj elektronici, sto je posebno izrazeno kod novih serija. Ranije je bilo reci o odbiru probranih komponenti i nekim finesama, dok su neki novi bitstream modeli u potpunosti originalne konstrukcije. Npr. model 62 je u potpunosti prepakovan 860 MkII, dok je jeftiniji 52 nova konstrukcija, i to boljeg zvuka od dosta skuplje sesetdvojke ! Model 52, pa kasnije i MkII, su mnogo hvaljeni. Mislim da bi trebao da uzmes 53.
hi.fi.340 dveselinovic,
Hvala na savetu, dobro ću razmisliti o njemu. Na sreću, još uvek imam malo vremena za razmišljanje i predomišljanje. Pozdrav, DVV
hi.fi.341 tarajce,
Pošto vidim da mnogo pratite štampu i testove (za razliku od mene), hteo bih da vas pitam nešto (pošto ja samo ocenjujem uhom tj. okom naravno ovo je u množini :). Imam Pioneer-ovo pojačalo A-80 kojem znam hardware ali neznam njegove tehničke karakteristike i ocene po nečijim testovima. Inače pojačalo je starije generacije, negde oko onih serija 7800,8800,9800. Ujedno ako je neko zainteresovan i prodao bih ga. Ono šo sam ja mogao da zaključim je to što je DVV i rekao da je pojačalu izuzetno dobro urađena zaštita. Smatram da uz male prepravke može da bude veoma jaki i doro pojačalo. Ono što znam i što sam video na i u njemu je sledeće: Pretpojačalo je urađeno sasvim kulturno. U gramofonskom predpjačalu su ubačeni FET-ovi i umesto običnih dioda su stavljene LED-ovi (to zbog manjeg šuma). Pojačalo se napaja sa +/-80V ako je otpor zvučnika 8 oma tj +/-60V u slučaju opterećenja od 4 oma. Trafo nu je sa EI jezgrom snage 1000W a elektroliti su 2x10000 i 2x12000 mikro farada. Na celo pojačalo je dato dosta detalja oko elektronike a uz minimalne inve- sticije. Ti detalji se zasnivaju na DUAL FET diferenc..., korištenju dualnih PNP tranzistora gde god je to moguće (ovo PNP je zato što je poznato da PNP tranzistori imaju manji šum nego NPN a dupli zbog termičke sprege). Štednje se primete po korištenju samo jednog para izlaznih tranzistora (mada je to dovoljno za 4-8 oma), malim elektrolitima u stabilizaciji pa čak i malim trafo-om. Ono što DVV zamera meni se u ovom slučaju baš sviđa a to je jako dobra zaštita. Recimo da je pojačalo (po mojoj oceni) 2x120W sin, ono nema šanse da oda veću snagu od te, bez obzira na otpor zvučnika, ne samo zato što mu je struja (pobuda) ograničena nego počne da mu isključuje relejna zaštita, tako da mu stvarna izobličenja nemože čuti. Možda sam preterao pošto sam samo tražio ono što sam gore naveo. Ali imam još jedno isto pitanje ali za drugu spravu. Radi se o studijskom resivier-u pod oznakom BRAUN STUDIO S1 SYNTHESIEZER koji po mom sluhu radio veoma dobro. Dakle ako neko ima podatke o ova dva uređaja neka ih replycira na mene :))) Takođe dolaze u obzir i druge replike na moje lupanje :)))) Pozdrav tarajce.
hi.fi.342 dveselinovic,
Samogradnja pojačavača snage po Otali - I Pošto se pojavila grupa (?) zainteresovanih za samogradnju audio pojačavača snage prema šemama navedenim od strane Prof. Dr Matti Otale koje sam ja stavio na Sezam, predložio bih nekoliko stvari, tek da svima bude mnogo lakše. Pre bilo kakvog rada, treba definisati čitav niz faktora, a do- bar početak je davanje odgovora na pitanja navedena u daljem tekstu. Ne znam koliko su ljudi u navedenoj grupi iskusni u samo- gradnji, ali znam da je to dug i mukotrpan posao, veliko zezanje sa nizom detalja. Na primer, sve se sklopi i sve radi, a onda treba prednje ploče veoma precizno izbušiti za čitav niz stvari i odneti kod nekoga da recimo sito štampom nanese natpise. Nikada problem nisu velike stvari, jer za njih uvek znamo da nas čekau u zasedi, pada se na malim stvarima kojih se većina neiskus- nih ni ne seti. Najzad, misli se da je samogradnja brza i zabavana rabota - zabavna uglavnom jeste, ali brza nikada nije, a ponajmanje laka. Do lepote je dug put, a ona je tek na kraju, kada se sve odradi, pa se sedne i divi proizvodu koji ako je dobro osmišljen, može da bude sasvim na nivou boljih industrijskih. Ne želim bilo koga da plašim, ali morate odgovoriti na nekoliko pitanja (sebi, ne meni): a. Ko će to da plati? b. Ko će to da odradi? Ova dva naizgled jednostavna pitanja nisu ni malo laka za odgo- vor - probajte pa ćete videti. Za početak, uzmite i napravite samo spisak delova koji vam tre- baju (to ćete ionako kad-tad morati da uradite), pa se zapitajte ko će to sve da vam dovuče iz Minhena. E, kada na to dobijete pouzdan odgovor, onda idemo dalje. Podsećam sve zainteresovane da je Otala dosta specifičan pojača- vač - prvo, invertujući je, a drugo, njegov ulaz je veoma atipičan (350 mV 3,4 kOma), pa ako hoćete da ga koristite sa nekim standard- nim predpoajačavačem, trebalo bi napraviti jedan bafer kako bi predpojačavač video recimo 47 kOma na ulazu. 1. Delovi Pojačavač je pravljen ex-Philips, tj. u okviru programa istraži- vanja koji je preduzeo i finansirao Philips. Samim tim, delovi su iz njihovog proizvodnog programa. To se posebno odnosi na prva dva stepena naponskog pojačanja, koji koriste dualne tranzistore serije BCY. Njih naravno ima da se kupe, ali su im cene paprene, DEM 30 ili tu negde. Dakle, samo za ulazne stepena u stereo verziji valja dati DEM 120, što nije malo. Alternativno, za iste te pare, može se navabiti oko 500 (!) tranzistora, iz koje mase se mogu odabrati veoma slični tranzis- tori, do stepena uparenja do koje čoveka srce i merni instrumenti vuku. Naravno, 500 komada je ludost, 200 je i više nego dovoljno i to sa dupliranom rezervom. Pošto se radi o malošumnim tranzistorima, savetujem uzimanje serije BC 414 B ili C; oni su se u praksi pokazali jako dobrim, boljim od naslednika BC 550 B/C. Što se BD 139/140 tiče, važi ista stvar - treba kupiti 100+100 komada i ručno ih upariti. Isto važi i za izlazne stepene. U vezi izlaznih stepena, par opaski. Originalna šema koristi BD 203/204 tranzistore (65W, 60V, Ft 10 MHz). Njih ima i mogu se kupi- ti, ali savetujem njihovu zamenu daleko boljim modelima BD 249/250 C serije (125W, 100V, Ft > 3 MHz) iz niza razloga: imaju duplo veću snagu, daleko brže okidaju (Ton < 350 nS u odnosu na Ton < 600 nS) i veoma su robusni. Dopunska dobit proizilazi upravo iz njihove velike mogućnosti disipacije - odgovarajućom primenom, moguće je dobiti praktično idealan naposnki izvor i bez regulacije napona. Prostom matematikom dobijamo da je sa dva para ovakvih tranzis- tora moguće dobiti 2x25W/8 oma, 2x50W/4 oma i 2x100W/2 oma, jer u zadnjem slučaju, potrebna struja iznosi ravno 10A, odnosno 5A po tranzistoru. Pošto je napon napajanja +/-24V, ispada da bi u idealnom slučaju svaki tranzistor mogao da disipira po (125W:24V=) 5,2A. ->>> OVO JE MEĐUTIM SAMO TEORIJA <<<-, jer pretpostavlja idealno hlađenje, koga naravno nema, no ostaje činjenica da bi u nekim udarima moglo da se računa na vršne izlazne struje i od +/- 45A, pod nizom uslova (da je zaštita tako napravljena do to dozvoli, da napajanje toliko može da isporuči, da su hladnjaci dovoljno masivni, itd). Ova dva pitanja treba razrešiti odmah na početku, kako bi se znalo kuda i kako dalje. 2. Pločice Ja imam dve pločice, jedna je polu-popunjena, a druga sasvim prazna. Dakle, one se mogu prekopirati. Međutim, one su projektovane za tačno određeni tip hladnjaka. Podsećam da Otala radi u klasi A do nekih 6W u 8 oma, što znači da se pojačavač dobro greje, a to opet znači da mora da dobije veoma solidne hladnjake (k < 0,6). Na to se nadovezuje kutija, odnosno mogućnosti koje odabrana kutija dozvoljava. U kontekstu pločica, s obzirom da se radi o jednostavnoj jedno- slojnoj štampi, moguće je prepakovati celu stvar tako da se: a) izbegnu bilo kakve žice sem apsolutnog minimuma (UVEK poželjno), i b) da se tranzistori leme neposredno na pločicu sa jedne i šrafe za hladnjake sa druge strane (idealan slučaj). Da bi ovo bilo moguće, mora se znati ama baš sve o odabranoj kutiji i hladnjacima - drugim rečima, projekat treba započeti od fizičkih parametara, a ne električnih. Hladnjak sa K<0,6 ima dimenzije od najmanje 15x8x6 cm (ŠxVxD), što nije malo, a trebaju nam dva. 3. Hardware Dalje, treba se jasno opredeliti za ostale delove hardvera, ako što su transformator(i), ispravljači, zaštitna kola, itd. Pre svega, treba doneti odluku da li se pravi jedan stereo poja- čavač (ili dva monobloka u istoj kutiji) ili se prave dva fizički razdvojena monobloka. Time će se dobiti odgovor na niz pitanja bez kojih nema smisla ni počinjati. Lično smatram da je ovo stvar koncepcije i para. Ja bih po defi- niciji išao na dva električno odvojena monobloka, ali bi ih spakovao u jednu kutiju. Razlog je čista praktičnost - zašto dve kutije kada može jedan, a ja ionako živim u golubarniku koji se zove stan, pa mi prostor ni malo nije nebitan. Najzad, dve kutije najčešće koštaju više od jedne, a kada je jedna, napravio bih je da bude ona prava (na primer, 19" 3HE). Definitivno bih išao na dva trafoa (levi/desni kanal) i sasvim sigurno bih ugurao toruse. Ne bih ni malo štedeo na elektrolitima, pa bih paralelno vezao po 2+2 od 4.700 uF/40V na svaki kanal (ukup- no 37.600 uF), uzeo bih grecove iz serije KBPC40-25 (metalno pakovanje za šrafljenje, 400V 25A) i uopšte bih ludovao na slične načine. Logika je da kada se mučim, daj bar da dobijem uređaj van sveta i vremena. Najzad, ostaje pitanje prikaza snage. žovek ga može imati, a ne mora. Lično najviše volim prikaze snage sa LED diodama, pa mi sve ispod -3 dB budu zelene, -3dB i 0dB mi budu žute, a +3dB i iznad mi bude crveno. U tom smislu, savetujem integralce sa oznakama UA170, veoma su dobri, relativno jeftini i dobro baždareni sa pra- govima prikaza. Ovo je bitno opet zbog kutije, jer njihovo bušenje treba dobro isplanirati, kao i spisak materijala. 4. Testiranje Za testiranje, moraće da se nabavi jedan auto-trafo, dobar voltmetar koji može da reaguje i na visokim učestanostima od minimum 100 kHz i sa greškama manjim od 1%, koji usput može i da meri pojačanje tranzistora (na primer, MONACOR model 2075) i naravno da se napravi ili pozjami opterećenje. To opterećenje treba da bude iz dva dela, oba po 4 oma nominalno sa disipacijom većom ili jednakom od 60W. Ako ga nigde nema, treba ga napraviti paralelnim vezivanjem otpornika od 10 ili 20W (na primer, paralelno vezati po tri otpornika od 12 oma 20W). Cena nije strašna, ispod DEM 25 za obe pločice, a za probu, nezamenljivo je. * * * * * Dakle, sve ove probleme treba rešiti pre nego što se kupi makar i jedan jedini šraf. Zajedno, lakša je kupovina i sve je mnogo praktičnije, jer se pravi faktički mala serija uređaja na isti trik. U narednoj poruci, prilažem spisak osnovnog materijala koji će biti potreban, kao i neke sugestije u vezi mogućnosti nabavke i cena koje vas čekaju. Pozdrav, DVV
hi.fi.343 dveselinovic,
Samogradnja pojačavača po Otali - II Popis osnovnog materijala, cene a. Kutija Verzija A - nabavka u Beogradu, skupa verzija 19" profi kutija, 3 HE (483x137x240mm), sa hladnjacima DEM 350 Opis: Mat crno eloksirana prednja ploča, profilisan lim 2 mm, bočne stranice celom dubinom u hladnjacima, k < 0,4, debljina baze hladnjaka 10mm. Neto visina kutije 120mm. Ručice od eloksiranog belog aluminijuma, standardne rupice. Komentar: To-the-Max verzija, od cene zvone uši, ali brate ne da izgleda ... Verzija B - nabavka u Beogradu, jeftina vezrija Kutija od lima, 435x132x304mm, bez hladnjaka DEM 130 Opis: Profilisan lim od 1,2 mm, prednja ploča 2 mm crno eloksirani aluminijum, sa unutrašnjim vođicama za pločice, itd. Komentar: Sasvim lepo obavlja posao za dual mono verziju, s tim da treba dokupiti hladnjake za nju (procena cene - DEM 35 za dva komada). Verzija C - nabavka u Beogradu, jeftina monoblok vezrija Kutija od lima, 221x132x304mm, bez hladnjaka, 2 kom. DEM 132 Opis: Profilisan lim od 1,2 mm, prednja ploča 2 mm crno eloksirani aluminijum, sa unutrašnjim vođicama za pločice, itd. Komentar: Sasvim lepo obavlja posao za dual mono verziju, s tim da treba dokupiti hladnjake za nju (procena cene - DEM 35 za dva komada). Trebaju dva komada usled manjih dimenzija, a namenjene su monoblok konstrukciji. Verzija D - isto kao i pod A/B/C, sa ličnom nabavkom u inostran- stvu. b. Napajanje (Napomena: usled potrebe za dva različita simetrična napona napaja- nja na naponskim i strujnim pojačavačima, svaka verzija navodi po dva ili tri transformatora, jedan za naponske, drugi za strujne stepene. Svi trafoi imaju VDE certifikat bezbednosti i svi su ne- mačke proizvodnje.). Verzija A - nabavka u Beogradu Torus, 2x18V, 120VA, 96x43 mm DEM 78 Trafo, 2x30V, 36VA DEM 28 2x4.700uF 63V + B80C5000 DEM 35 Verzija B - nabavka u Beogradu Torus, 2x18V, 220A, 121x53 mm DEM 100 Trafo, 2x30V, 36VA DEM 28 2x4.700uF 63V + B80C5000, 2 kom. DEM 70 Verzija C - nabavka u Beogradu Torusi, 2x18V, 120VA, 96x43 mm, 2 kom. DEM 156 Torus, 2x30V, 80VA, 96x35 DEM 66 2x4.700uF 63V + B80C5000, 3 kom. DEM 105 (U verzijama A i B, pretpostavlja se dopunska nabavka po jednom greca B80C1000 ili većeg i dva elektrolita od po 2.200 uF/63V. Njihove cene NISU obuhvaćene). Verzija D - isto kao i pod A/B/C, sa ličnom nabavkom u Minhenu. Zaštitno kolo (kasnije paljenje, zaštita od jednosmernog napona i preopterećenja, relej 2x3A floating) DEM 27 c. Elektronika Procena ukupne cene po stereo pojačavaču je oko DEM 150 bez hladnjaka, odnosno DEM 190 sa hladnjacima. d. Ostali sitan materijal Procena ukupne cene za stereo uređaj je oko DEM 35-40. Z A K L J U ž A K Ako pođemo od postavke da diskutujemo o tri verzije istog uređaja, od ekonomske, preko realne do super Fi verzije, grubi presek cena bi izgledao ovako: EKONOMSKA VERZIJA: Kutija varijanta pod B DEM 130 Napajanje varijanta pod A DEM 141 Zaštita DEM 27 Elektronika DEM 190 Sitan materijal DEM 50 ---------------------------------------------------------------- UKUPNO DEM 538 REALNA VERZIJA: Kutija varijanta pod B DEM 130 Napajanje varijanta pod B DEM 198 Zaštita DEM 27 Elektronika DEM 190 Sitan materijal DEM 50 ---------------------------------------------------------------- UKUPNO DEM 595 SUPER FI VERZIJA: Kutija varijanta pod A DEM 350 Napajanje varijanta pod C DEM 327 Zaštita DEM 27 Elektronika DEM 190 Sitan materijal DEM 50 ---------------------------------------------------------------- UKUPNO DEM 944 (Napomena: U ovoj verziji, usled istih dimenzija, moguće je skupu kutiju zameniti jeftinijom, čime se cena smanjuje za DEM 220). DUAL MONOBLOK VARIJANTA: Oko DEM 450 po jednom bloku, tj. oko DEM 900 za oba. E sad, to je pojačanje. A šta ćemo sa predpojačavačem? U te namene predlažem predpojačavač po šemi koju sam ostavio na Sezamu, a u režiji g. William Marshall Leach-a. Radi se o RIAA disk stepenu i linijskom pojačavaču, sa opcijom centralnog kanala sa srednjim zvučnikom (koncepcija koju je jako gurao Paul Klipsch, autor fenomenalnih "Klipschorn" serija zvučnika). Pošto se radi o uređaju koji ima "straight line" koncepciju, između izvora i pojačavača snage stoje svega dva tranzistora. Od kontrola, imate samo selektore izvora, glasnost i balans. Za taj projekat imam čak i slike štampe, ali nemam gotove pločice. Ako treba, prebaciću ga opet na Sezam. Alternativa je odličan projekat koji je objavio međunarodni časopis "Elektor". Ovaj uređaj opet ima sva zvonca i pištaljke, a koristi isključivo diskretnu tehniku, sa po 20-tak tranzistora u svakom bloku (linijski, tonski, RIAA i pojačavač za slušalice). Za njega bi se pločice verovatno mogle još uvek kupiti u nemačkoj, a ako ne, mogu se precrtati i napraviti. Ako je taj uređaj od interesa, mogu pozajmiti časopise i fotokopirati članke, sa šemama, popisom materijala i svim ostalim. Poenta je da se pre bilo kakve nabavke ili rada mora znati šta prethodi Otali. Pozdrav, DVV
hi.fi.344 dveselinovic,
Nominalno, ja se protivim tako elaboriranim zaštitama jer uvek sebi postavim samo jedno pitanje - ako je sve dobro odrađeno, šta će mu takva besna zaštitna kola, kompleksnija od samog pojačavača? Koliko sam uspeo da proniknem šemu koju si mi poslao, taj pojačavač je ograničen na negde oko 8A uzlazne struje. Realno, on bi trebalo da daje oko 14A, što naravno košta pa zato to ne daje. Realno gledano, svi mi slušamo te uređaje na snagama reda veličine do 2W trajno, tj. do 10W impulsno. To je stvarnost, jer sa tim snagama, u nekom "proseku" dobijamo oko 80-85 dB zvučnog pritiska na 2 metra (a to je već prilično glasno). Dakle, tako posmatrano, nema posebnih problema oko zaštite jednostavno zato što nikada ne dolazimo do nivoa u kome bi zaštita trebala da proradi (ili ako dođemo, to je zato što se malo puvamo našim ljubimcem). No, veoma je interesantno posmatrati na displeju šta se dogodi kada malo, zaista malo glasnije pustimo neku pesmu kao "Wild Side" od Lou Reed-a, ili "Six Blade Knife" od Dire Straits-a. Da i ne spominjem "Also Sprach Zarathustra" u punom simfonijskom izvođenju, ili ne daj Bože, "Enigma" još malkice glasnije. Lele, kako to počinje da vuče struju! Dakle, treba nam ta struja pa Bog, i bez sankcija. Zato mi se i dopada logika Harman-Kardon-a; imaju 4 modela do 50W/8 Oma i svega 3 iznad toga. No, zato i najmanji daje u udarima +/- 20A struje, o čemu Tarajčetov Pioneer može da sanja - a nominalno, on je bezmalo 4 puta jači (30W prema njegovih 110W). Model koji mene zanima, sa oznakom HK 6650R, ima nominalnu snagu od 70W/8 oma, a u udarima može da isporuči i do +/- 70A struje. Njega sam čuo i moram reći da me je zaista impresionirao. A on od zaštite ima samo automatski osigurač na izlazu i to je sve. Istina, za pare koje on košta, kod Japanaca bih dobio bar 120W/8 oma, sa masom dugmadi koja ne znam čemu služe, sexy prikazima snage i ko zna šta još. Pozdrav, DVV
hi.fi.345 dveselinovic,
Evo naleteh na prikaz Harman-Kardon CD uređaja sa oznakom HD 7450. Ne da ga hvale Englezi nego nije zdravo. BitStream je, kažu da ima sjajnu elektroniku. Šta veliš? Pozdrav, DVV
hi.fi.346 tarajce,
> Nominalno, ja se protivim tako elaboriranim zaštitama jer > uvek sebi postavim samo jedno pitanje - ako je sve dobro > odrađeno, šta će mu takva besna zaštitna kola, > kompleksnija od samog pojačavača? Ja se ne protivim iz dva razloga: 1. Pošto sam rekao da se izobličenja neće čuti pošto izključi relejna zaštita. 2. Radim prvenstveno servis, tako da znam u kakvom stanju mi dolaze sprave tj. koliko su HI-FI-isti gluvi da bi čuli ikakva izoličenja (ne misliim na sve) ako re ljude možemo uopšte zvati HI-FI-istima. > Koliko sam uspeo da proniknem šemu koju si mi poslao, taj > pojačavač je ograničen na negde oko 8A uzlazne struje. > Realno, on bi trebalo da daje oko 14A, što naravno košta > pa zato to ne daje. Pošto si već par puta prošao NEopomenjen sada te moram opomenuti da šemu koju sam ti poslao nije šema mog pojačala već Pioneera SA-8800 dok je moj A-80 (ovo sam se derao dok sam pisao samo nisam znao kako to da naznačim). Taj Pioneer od kog imaš šemu je pojačalo sa napajanjem +/-55V dok je moj +/-80V !!!!! > iznad toga. No, zato i najmanji daje u udarima +/- 20A > struje, o čemu Tarajčetov Pioneer može da sanja - a > nominalno, on je bezmalo 4 puta jači (30W prema njegovih > 110W). Model koji mene zanima, sa oznakom HK 6650R, ima > nominalnu snagu od 70W/8 oma, a u udarima može da isporuči > i do +/- 70A struje. Njega sam čuo i moram reći da me je > zaista Ovo što se tiče struja nije mi baš jasno kako meriš? Da li je to sa otporom zvučnika od 0.1 om ili kako? Da bi taj tvoj mali H K imao struju od +/- 20A na 8 oma trebao bi da se napaja sa +/-160V ??????? Inače ja nisam tražio pljuvanje po Pioneer-u ni hvaljenje H K nego konkretne fabričke podatke o one dve sprave koje sam u prethodnoj poruci naveo !!!!! P.S. Slušao sam dosta pojačala i moram da kažem da ovaj Pioneer kojeg ja imam nije nešto extra kvalitetno ali je negde među jačim kućnim pojačalima mada mu ni kvalitet nije loš. 2x P.S. Imam još puno mojih zaključaka oko pojačala ali nebih da ih iznosim pošto mi je simpatičnije da vas samo posmatram kao da gledam SKUPŠTINU :)))) Pozdrav tarajce
hi.fi.347 tarajce,
> Ti poistovećuješ ono što ja znam sa lovom koju u datom > momentu mogu da odvojim za Hi-Fi, koji je meni ipak samo > hobi i za koji, na žalost, nemam previše vremena. Tako je, novac je vreme ali ovoliko vremena pored računara zbog konf. HiFi ... > Iako bih jako voleo sam sebi da napravim pojačavač i > predpojačavač, jasno mi je da jednostavno neću imati > dovoljno vremena za to, jer ipak valja dobro raditi i > potegnuti da bi se živelo kako-tako. Da i ne spominjem > obaveze prema detetu i ženi, roditeljima Izračunao sam da si kraći svaki dan po 10 min imao bi to urađeno. Bolje priznaj da te mrzi ili ... :))))) Pozdrav tarajce
hi.fi.348 dveselinovic,
Pa, iskreno rečeno, pomalo me i mrzi. Ne mnogo, malo, onako zrno.-))) Posle 17 napravljenih komada, zar je to za čuđenje? Oko 10 min. dnevno - ne znam kako si to dobio, al' svaka ti čast. Ja nikako da se uklopim u tu matematiku. Na primer, izlemim desetak otpornika, pa onda uzmem klješta i poravnavam ih sa lenjirom. Volim red, pa to ti je. Samo na to mi ode 15-20 minuta. Pozdrav, DVV
hi.fi.349 dveselinovic,
Na šemi piše "SA-9800"; izvini drugar, al' bre brate čitaj šta šalješ poštenom svetu.:-))))) Oko struja, logika je već nekoliko puta ovde objašnjenja. Svaki zvučnik pod kapom nebeskom ima kakav-takav fazni pomer. Najbolji su oko 30 stepeni, prosek je oko 45 stepeni, a ni 60 stepeni nije neviđeno. Lako ćeš izračunati da prvo traži 1,21 puta veću struju, drugo 1,41 a treće tačno 2 puta veću struju. Ergo, čak i na 8 oma sa faznim pomerom od 60 stepeni, onaj Pioneer umesto nominalnih 5,24A bi trebao da isporuči 10,48A, što on ne može. I tu je zvrčka; nije ta priča oko struja tako naivna i laborato- rijska mera kao što na prvi pogled izgleda. Oko toga kako se meri, na žalost, nema jasno definisanih standarda sem IEC standarda ne-znam-koji-broj-beše. On definiše impulsne struje kao maksimalne struje koje pojačavač može da isporuči u udarima u trajanju od 10 mS svakih 0,5 S a da mu zaštitna kola ne prorade i da mu izobličenja ne pređu vrednost od 3%. Logika je, po meni, jasna i dobra: bolje je u trenu čuti i neka izobličenja nego klipovati pojačavač ili naglo ga saseći nekom zaštitom "el perverso" tipa. Ponavlja, u REALNIM uslovima, dakle pri prosečnim izlaznim snagama od 1-2W, sve to nije mnogo bitno, jer je faktička izlazna struje reda veličine 0,5-0,7A u 8 oma, pa je udar od recimo 6 dB opet izlazna struja od oko 2,8 A u najgorem slučaju, što je još uvek u granicama normalnih režima rada većine pojačavača. Problemi nastaju tek pri većim snagama, gde se sve pomera nagore, i/ili sa upotrebom zvučnih kutija niže impedanse. Relativan značaj svega ovoga je i stvar procene (stava), i zvučnika koje koristiš, i režima pod kojima sve to radi - ukratko, dobar deo ljudi ni ne dođe do tih problema. A to što sam ja perfekcionista, to je naravno moj problem. Pozdrav, DVV
hi.fi.350 dveselinovic,
Pošto se stalno vrtimo oko pitanja struje na izlaznim stepenima pojačavača, hajde još jednom da sve objasnimo. U idealnom slučaju, zvučna kutija bi trebala da bude 100% čisto radno opterećenje za pojačavač, što znači da bi struja i napon koji teku ka njoj trebali da budu apsolutno sinhroni. Na žalost, to je osobina isključivo laboratorijskih otpornika, ali ne i zvučnih kutija. Gde je problem? Pa problem je u tome što je svaki zvučnik poje- dinačno gledano sastavljen od nekog namotaja žice, magneta i ko zna čega sve još; čim tu postoji elektro-magnet, nema više ni teorijske mogućnosti da se takvo opterećenje ponaša kao čista otpornost. Da sve bude još gore, u svim (pomena vrednim) kutijama nalazi se ne jedan, nego bar dva zvučnika, a svaki ima neku sopstvenu osobinu. Dalje, tu je i skretnica, koja se pravi od otpornika, kondenzatora i namotaja žice, dakle od tri elementa od kojih se za dva možemo odmah zakleti da će biti sve sem čistog otpora. Najzad, tu su i kablovi koji povezuju pojačavač sa zvučnikom, koji ma kako čisti i provodljivi bili, opet imaju neke električne osobine koje oduda- raju od idealnog. Kako će se tačno ponašati svaka zvučna kutija nije moguće unap- red predvideti, jednostavno, svaka je priča za sebe. Ali, ima i tu otežavajućih okolnosti. Impedansa zvučnika se normalno meri propuštanjem obične sinusoi- de od dna do vrha opsega i prostim merenjem na pojedinim tačkama, nakon čega se one spoje linijom i dobija je modulus impedanse. To naravno nikada nije prava linija; na primer, na rezonantnoj učesta- nosti kutije, modulus se može popeti i na 30, 40 pa i 50 oma, da bi se naknadno na višim učestanostima spustio u normalnije granice. Zato je nazivna impedansa bilo koje kutije uvek neki arbitrarni PROSEK njene stvarne impedanse. Međutim, modulus impedanse nam ama baš ništa ne govori o odnosu struje i napona koje valja isporučiti, jer on ne prikazuje, niti uzima u obzir, bilo šta sem otpora. Mi ne znamo gde će zvučnik biti više induktivan nego u proseku, ili više kapacitativan nego u proseku, a za naš pojačavač to može biti veoma bitno. U jednom slučaju, od njega će se tražiti nadprosečan napon, a u drugom će se od njega tražiti nadprosečne struje. Da sve bude još komplikovanije, neki radovi Mati Otale iz 1976-8 pokazuju da se DINAMIžKA impedansa veoma razlikuje od statične. On kao statičnu uzima gore opisani slučaj merenja modulusa, a kao dinačku uzima slučaj kada se u zvučnik pusti ne jedna, nego više sinusoida različitih amplituda, što simulira realni muzički signal. Tako radeći, došao je do zaključka da je moguće da zvučnik koji nominalno ima 8 oma u određenim uslovima realno za pojačavač pred- stavlja opterećenje od svega 1,5 oma (konkretan slučaj koji navodi je bio Yamaha NS-1000 monitor, inače sjajan zvučnik). Ovim se od pojačavača traže ogromne struje ukoliko treba da ispuni samo svoje NOMINALNE osobine (tj. da isporuči nominalni napon). Ilustrovaću to sa tri uslovno prosečna slučaja. Uzmimo tri poja- čavača različitih snaga, koji bi trebalo da prikazuju neki presek onoga što većina nas drži kod kuće. Uzećemo slučaj zvučnika od 8 oma nominalne impedanse (bolji ili bar lakši slučaj), i pokazaću kako se kreću struje za fazne pomere od 30 stepeni (to se smatra veoma čistim opterećenjem), 45 stepeni (neki uslovni prosek) i 60 stepeni (nije tako retko kao što se misli, spada u veoma teška opterećenja). Da se ne pomisli da sam iz malog prsta isisao ove vrednosti, da spomenem nekoliko realnih modela. Moj AR93 prema merenjima itali- janskog lista "Suono" (po meni, najboljeg lista za Hi-Fi koji sam ikada video, a video sam dosta) ima najgori fazni pomer u opsegu 2-6 kHz (stravično bitnom za muziku) u iznosu od +/- 44 stepena, a drugde je sve to manje od +/- 32 stepena (uzgred, ovo se smatra prilično čistim opterećenjem, što delimično objašnjava zašto moj Sony pojačavač ne "vrišti" kod mene), a minimalnu impedansu ima na oko 600 Hz, gde pada na 5,2 oma. Pomenuti Yamaha NS-1000 monitor ima fazni pomer od +/-53 stepena, sa minimumom impedanse od 1,5 oma na oko 400 Hz, a KEF 107 ima fazni pomer od +/-47 stepeni sa minimumom impedanse od 4,4 oma na oko 600 Hz. Primetili ste da pričamo o zvučnicima koji u paru koštaju vanka DEM 2.000 i naviše, a vama ostavljam da samo predpostavite šta sve biva sa daleko jeftinijim kutijama, gde je budžet bio ograničavajući faktor peglanja ovih problema koji postoje kod svakog zvučnika. Uzmimo prvo nominalno opterećenje od 8 oma: Fazni pomer, stepeni -> Opterećenje, 8 oma +/-0 +/-30 +/-45 +/-60 Izlaz 23,6V (35W/8) 2,96 3,58 4,17 5,92 Izlaz 28,3V (50W/8) 3,53 4,28 4,98 7,07 Izlaz 40V (100W/8) 5,00 6,05 7,05 10,00 Ovo je bilo uz pretpostavku da je impedansa konstantna. Hajde sada da vidimo kako to izgleda na AR93, KEF 107 i Yamaha NS-1000 zvučnicima. Pretpostavimo najgori mogući slučaj, da se najveći fazni pomer poklopi sa najnižom tačkom modulusa impedanse: Nominalna snaga -> 35W 50W 100W Model zvučnika AR93 (44 st., 5,2 oma) 6,39A 7,67A 10,84A Yamaha (53 st., 1,5 om) 25,6A 30,75A 44,00A KEF (47 st., 4,4 oma) 7,67A 9,19A 13,00A Ovo su, odmah da kažem, zaista najgori mogući slučajevi, a u praksi se veoma retko dogodi da se maksimalni fazni pomer savršeno preklopi sa minimalnom impedansom. To znači da su navedene brojke zaista najgori moguć slučaj, ali jako lepo ilustruju filozofiju koju guraju Harman-Kardon i još par firmi, da je impulsna struja izuzetno bitan element i pri malim snagama. Hajde da ponovimo istu tabelu, ali uz izmenjene i daleko realni- je postavke. Uzmimo da slušate simfonijski orkestar koji ima realnu dinamiku od 12 dB (veoma malo za takve orkestre) i uzmimo da je traženi zvučni pritisak na 3 metra (vaša udaljenost od zvučnika) recimo 80 dB. Pošto zvučni pritisak opada tempom od 6 dB/m, to zna- či da na 1. metru zvučnik mora da proizvede 92 dB zvučnog pritiska. Uzmimo da imate sreće da posedujete jedan od navedena tri zvučnika - njihove efikasnosti su: AR93 89 dB/1m -> treba +3dB = 4,0 W Yamaha 92 dB/1m -> treba +0dB = 1,0 W KEF 87 dB/1m -> treba +5dB = 10,0 W Udar od +12dB je 15,85 puta veća izlazna snaga (aha, ovo vam niko do sada nije rekao, jel' da?-))) ). Da malo pojednostavimo, uzećemo u obzir samo realnu dinamičku impedansu i uprosečićemo zvučnike na fazni pomer od svega +/-30 stepeni. Daljom matematikom se malo sami pozabavite, uz upotrebu narednih jednačina: (2 x snaga u vatima) Izlazna struja = Koren iz -------------------- nominalna impedansa Izlazni napon = Koren iz (2 x snaga u vatima x nominalna impedansa) Fazni pomer: +/- 30 stepeni = izlazna struja x 1,21 +/- 45 stepeni = izlazna struja x 1,41 +/- 60 stepeni = izlazna struja x 2,00 (Ovo nije baš 100% precizno, ali je dovoljno tačno za potrebe gru- bog poređenja). Samo nemojte da se zapanjite dobijenim rezultatima - to je stra- va i užas. žisto diskusije radi, sa nominalno 50W/8 oma, nekom pojačavaču bi za udar od 12 dB trebalo ne manje od 10A struje za sve navedene zvučnike. Kada se malo pozabavite proračunima, shvatite: a. zašto većina japanskih pojačavača spada u klasu bede i mize- rije (velike izlazne struje traže jake izlazne stepene, velike trafoe i elektrolite, a to je skupo), a čast izuzetcima; b. zašto H/K, pod jakim uticajem Otale koji je bio njihov glavni projektant nekih 10 godina, toliko insistira na impulsnim strujama, a na svojim skupim uređajima i na trajno velikim strujama; c. zašto velika većina pojačavača u klasi ezoterije ima enormne trafoe (recimo, Threshold Stasis od nominalno 100W/8 oma po kanalu ima trafo od 1,2 kW i elektrolite od po 40.000 uF, ali zato fura 40A izlazne struje kao od šale) i sposobnosti ispo- ruke velikih struja; i d. zašto sam se ja zalepio za baš ovaj element kao *POLAZNU OSNO- VU* bez koje nema smisla pričati o ostalim stvarima koje nužno slede, a ne vode kolo. Šta mi znače mala izobličenja ako stvar počne da štuca u iole jačim režimima rada, a koji bi još uvek trebalo da spadaju u nominalne mogućnosti tog uređaja? Jasno je meni da se u ekonomskoj klasi ne mogu očekivati režimi rada kao i u ezoteriji, koja onako u startu košta čitav red veli- čine više za samo pojačavač snage, ali mi nije jasno zašto H/K mora da se nalazi u veoma probranom društvu (uz, recimo, NAD, neke Yamaha modele, britanski Audiolab i Musical Fidelity, nemački Dual, japansko-britanski Rotel, itd)? Njihov stav da ako zbog ekonomskih razloga nije racionalno očekivati enormne trajne struje onda se treba postarati da bar u impulsima pojačavač ne zakine na struji je mom srcu blizak, a ako malo upotrebite gornje formule, videćete da je sve i te kako osnovano. Pa otvorite samo neki Dual CV uređaj i pogledajte trafo, prebrojte elektrolite i premerite one hladnjake; zar mislite da su Nemci to slučajno baš tako bogato odradili? I još za te pare? Isto važi i za NAD, a tek je Musical Fidelity odrađen iznutra. Tarajčetov stav da njemu njegov Pioneer A-80 lepo svira mene može samo da obraduje, ali ne mogu a da se ne upitam nije li to bar delimično zato što njegove kutije imaju pristojne fazne karakteris- tike i razuman modulus impedanse? U krajnjoj liniji, bilo to tako ili ne (a ja mislim da jeste tako), bitno je da njemu njegov poja- čavač ne štuca kada ne treba. Namerno ili slučajno (nadam se namerno), Tarajče je došao do onoga što godinama govorim - prvo se kupuje zvučnik, po mogućnosti model koji je ekstenzivno testiran negde, pa se sagledaju njegove osobine pa se tek onda prema njima kupuje pojačavač. Tako i samo tako nećemo niti prebaciti niti podbaciti u odnosu na pobudu zvučnih kutija. Setite se drugara odavde koji je pitao za savet koji pojačavač da kupi - isto ovo sam mu rekao, ima tome par meseci. Što se tiče moje očigledne naklonosti prema firmi Harman-Kardon, rekao bih samo dve stvari. Prvo, oni su mi srcu dragi zato što sam njihove proizvode godinama slušao i na osnovu toga došao do zaključka da su ako ne najbolje, onda bar među najboljima u ekonomskoj klasi (a ima zaista sjajnih uređaja - da spomenem samo Marantz PM-40SE, ili Pioneer A-400). Međutim, kod drugih je to slučajni hit od modela do modela, a kod H/K je to retkost da neki model omane (a što jeste jeste, bilo je i toga). I drugo, H/K nije dobar zato što ga ja volim, nego ga ja volim zato što je dobar. Uzgred, merkam Harmane još od neke davne 1975. godine, pa me malo i tako, istorijski, kopkaju. Moram sebi da dozvolim jedna, neću se smiriti dok ga ne budem imao pa to ti je. A to što me uvek kopka ZAŠTO je neko bolji od drugih, ha, to mi je već životna deformacija, i Bog je od mene digao ruke po tom pitanju (kao i po ostalim). Pozdrav, DVV
hi.fi.351 tarajce,
> Na šemi piše "SA-9800"; izvini drugar, al' bre brate čitaj > šta šalješ poštenom svetu.:-))))) Verovatno je nastupila štamparka greška :)) prilikom kucanja. > Oko struja, logika je već nekoliko puta ovde objašnjenja. > Svaki > oko 30 stepeni, prosek je oko 45 stepeni, a ni 60 stepeni > nije neviđeno. Lako ćeš izračunati da prvo traži 1,21 puta > veću struju, Slažem se da sam napravio grešku pošo sam zanemario fazni pomeraj. Ali takođe mislm da zvučnik koji ima fazni pomeraj od 60 stepeni i nije zvučnik nego nego prigunica :)) Dakle ako ze uzme H K kao primer koji može da oda +/-70 A struje, da je otpor zvučnika prosečno 8 oma i da imamo 60 stepeni fazni pomeraj, dobjemo da je izlazni napon +/- 280V tj. da je špic snaga od pojačala 10000 W ???? ?:-I Dakle nećemo se gađati amperima pošto oni ni ne pokreću zvučnik. > Oko toga kako se meri, na žalost, nema jasno definisanih > standarda sem IEC standarda ne-znam-koji-broj-beše. On > definiše impulsne struje Ne priznajem standarde pošto živim na vrlo visokom standardu :((( Toliko u ovom terminu pošo valja i nešto drugo raditi sem laditi ... Pozdrav tarajce
hi.fi.352 vstan,
> Istina, za pare koje on kosta, kod Japanaca bih dobio bar 120W/8 1.gde je sediste HK-a, 2.gde im se uredjaji sklapaju.
hi.fi.354 vstan,
> Evo naleteh na prikaz Harman-Kardon CD uredaja sa oznakom HD 7450. >Ne da ga hvale Englezi nego nije zdravo. BitStream je, kazu da ima Imao je HK plejer sa hibridnom tehnikom. Naime u izlazu je imao cevku(e), valjda joj zadatak bio da podgreje digitalni zvuk ;) Cevka je bila izbacena na prednji deo kucista i videla se kroz, za to speci- jalno predvidjeni, transparentni polucilindricni deo prednje ploce. Interesa- ntno resenje ali se nije nesto proslavilo. > Sta velis? ╔═════════════════════════╗ ║ pojacalo -> HK, ... ║ ║ CD -> Philips, Marantz ║ ╚═════════════════════════╝ Neka svako radi ono sto zna dobro da radi :) Pozdrav, V.
hi.fi.355 vstan,
>Inace ja nisam trazio pljuvanje po Pioneer-u ni hvaljenje H K nego konkretne >fabricke podatke o one dve sprave koje sam u prethodnoj poruci naveo !!!!! Ama tarajce, nedaj se nervirati :) (long-live A-80 !!!) >2x P.S. Imam jos puno mojih zakljucaka oko pojacala ali nebih da ih iznosim >posto mi je simpaticnije da vas samo posmatram kao da gledam SKUPSTINU :)))) Samo ti pisi. Pogotovo sto radis u servisu. Sigurno imas interesantnih opservacija.
hi.fi.356 dveselinovic,
Kako bre izvlačiš sve te brojke, Tulipanu jedan? :-)))) Hajde lepo pljucni, udahni, pa sračunaj koja struja je potrebna da isporučiš 28,3V (50W/8 oma) u realnu impedansu od 1,5 oma, sa faznim pomerom od recimo 45 stepeni? Po meni, 22,83A za svega 50W/8 oma nominalno. Koji bre kilovati? Mi ovde govorimo o idealnom naponskom izvoru, o pojačavaču koji može da isporuči samo svoj nominalni napon u sve što se smatra zvučnikom; nema to megavata. Pozdrav, DVV
hi.fi.357 dveselinovic,
1. Sedište firme je blizu New York-a. 2. Uređaji se sklapaju u Japanu. Pozdrav, DVV
hi.fi.358 dveselinovic,
Pobrkao si lončiće - to je bio Luxman koji je krkao cevke pod pendžer pa kao bolje radi. Opljuvala ih štampa da su foliranti. Pozdrav, DVV
hi.fi.359 robert,
Jedno pitanje za poznavaoce hi-fi uređaja: Moj kum ima na raspolaganju oko 1500 DEM za uređaje i zamolio me je da mu sastavim kombinaciju sa sledećim elementima: - pojačalo - tjuner - kasetaš - CD plejer dakle, bez zvučnika i gramofona. Pitanje je šta mi od komponenata preporučujete ali sa uslovom da se sve to može kupiti kod nas (preko oglasa i sl.). CD i tjuner ne treba da budu vrhunski :). Važno mu je pojačalo i kas. Pojačalo bi trebalo da ganja zvučnike od oko 120W.
hi.fi.360 dveselinovic,
DEM 1500 je prosečno DEM 375 po komponenti. Za te pare ne može da kupi nove komponente, ili bar ne ono što bih mu ja savetovao. Mislim da isto važi i za male oglase, mada se sa njima nikada ne zna, sve je moguće. Ima pristojnih tjunera i za DEM 250-300, mogao bi se naći i neki bože pomozi pojačavač, ali dobar CD uvek košta malo više, a o pristojnim kasetašima i da ne govorim. Može li da poveća budžet? Pozdrav, DVV
hi.fi.361 vstan,
> Pobrkao si loncice - to je bio Luxman koji je krkao cevke pod Jest.
hi.fi.362 tarajce,
> Kako bre izvlačiš sve te brojke, Tulipanu jedan? :-)))) Dakle, ja sam glupi lala e pa lepo baš ti hvala, al' sam jedno uspeo da svatim šupalj si k'o crkveno zvono..... :))))) > isporučiš 28,3V (50W/8 oma) u realnu impedansu od 1,5 oma, > sa faznim Ma koja realna impendansa od 1,5 oma, koji bre naponi od 28,3V i koji bre 50W/8 oma. Nje mi jasno o čemu bre pričamo? Pozdrav tarajce
hi.fi.363 tarajce,
> Tarajčetov stav da njemu njegov Pioneer A-80 lepo svira > mene može samo da obraduje, ali ne mogu a da se ne upitam > nije li to bar delimično zato što njegove kutije imaju > pristojne fazne karakteris- tike i razuman modulus > impedanse? U krajnjoj liniji, bilo to tako ili ne (a ja > mislim da jeste tako), bitno je da njemu njegov poja- > čavač ne štuca kada ne treba. Moram da ti odmah kažem da nisam zagrižen ni blizu za tog Pioneer-a kao ti za Harman-a. Ja to pojačalo želim da prodam pošto sam ga dosta isprobao a ni trenutna zimska finansijska situacija mi nije baš kako treba. Inače ja i nemam neke kutije tj. moja kutija je moj OPEL KADETT od svojih 200-tinak litara u koje sam stavio 15 inčne JBL G 135 basove i tog MOG Pioneer-a :)))) Možda to i nespada u neki Hi-Fi :)))) Takođe hoću da napravim pojačalo kakvo ja zamišljam da treba da bude. Ako imaš želju da to čuješ samo mi kaži pa ću da naspem čorbe u moju zvučnu kutiju pa da dođem do tebe :))) Pozdrav tarajce
hi.fi.364 trix,
> U vezi izlaznih stepena, par opaski. Originalna šema koristi BD > 203/204 tranzistore (65W, 60V, Ft 10 MHz). Njih ima i mogu se kupi- > ti, ali savetujem njihovu zamenu daleko boljim modelima BD 249/250 Moje pojačalo Loewe QW 310 proizvedeno sedamdesetih, ima u izlazu Motoroline tranzistore BD 207/208. Napajanje je +- 35V. Pobuda BD169/170 isto Motorola. Ostali tranzistori (7kom.) FMP A56 i A06(??). U pretpojačalu svi tranzistori klasični BCxxxC. Osiguranje izlaznog stepena licnastim osiguračima 2,5A. Tor. trafo cca3x3 cm, 2x10.000mF elektroliti. Izrada pedantna, hladnjaci poveliki. Izlazni stepen lepo peva do 3/4 snage. Posle žmirkaju cajgeri. Pretpojačalo-jako loše a i nepopravljivo je uništeno. Usput da dodam da se na prednjoj ploči nalazi prelep džojstik za balansiranje na četiri kanala, četiri cajgera . Prebacivači :mono stereo, kvadro, 4 kanala(?). Ostalo standardno za ono vreme... Pošto je pojačalo sa četiri ne zavisna izlazna stepena razmišljao sam da dodam još dva mono bloka (za do 300Hz) i napravim lepu kombinaciju sa aktivnom skretnicom. Zanima me šta vi mislite o ostvarivosti i mudrosti ovakve ideje. xxx
hi.fi.365 dveselinovic,
FMP 56 A06 = Motorola MPS-A56/06 = 80V, 0,6W, >150 MHz. Jako, jako dobri "small signal" tranzistori za audio stepene, ali zbog nešto većeg šuma, nisu za ulazne stepene. Ja ih jako volim i uvek imam na lageru - tek da znaš, za ne daj Bože. Ne razumem zašto bi hteo da praviš dopunske stepene. No, ako se na taj korak ipak odlučiš, i pošto se radi o čistim bas kanalima, odradi to sa integrisanim naponskim stepenom LM391-80, koji pobuđuje diskretan izlazni stepen u Darlington vezi. Ako ti trebaju šeme, daću ti. To je sasvim dovoljno za bas kanale, lako je za rad, veoma pouzdano i ima razumnu cenu. El. skretnicu napravi od IC-a, oni su dušu dali za to. Naravno, uzećeš neki od modela predviđenih za audio upotrebu, kao LF 356/357, TL071/72/74, itd. Opet, ako ti treba, imam šeme sa potrebnim alatom da izračunaš tačne prevoje za 12 i 18 dB/oktavi. Pozdrav, DVV
hi.fi.366 dveselinovic,
Nisi ti "glupi lala", već pristojni tulipan. Kao uostalom i celo moje nosadističko društvo, koje zbog cene benzina ne viđam dovoljno često, ili bar ne onoliko koliko bih ja voleo. Nije ti jasno o čemu pričamo? Pa, pročitaj malo pažljivije nekoliko poruka unazad pa ćeš videti da zvučnici imaju tu nesrećnu osobinu da *NISU* čisto opterećenje i da uprkos nominalnim impedansama, uvek imaju stvarne impedanse ispod nominalnih. U nekim slučajevima, one idu i ispod 2 oma, pa sad ja tebe pitam - ako želiš da se i u takva opterećenja isporuči NOMINALNI napon sa pojačavača, koliko ti struje treba da bi to bilo moguće? Uzmi, diskusije radi, 100W/8 oma - to je 40 V p-p i 5A vršne struje. A tamo gde tvoj zvučnik umesto 8 ima recimo 4 oma, istih 40V p-p traži 10A, a za slučajeve gde je to 2 oma, treba ti celih 20A. Jel' sada jasnije? Ako nije, samo ti kaži, imam ja vremena, odradićemo mi još par ciklusa sve dok ti ne postane jasno. Pa koliko treba.:-))) Pozdrav, DVV
hi.fi.367 dveselinovic,
Nije Harman dobar zato što ga ga ja volim, nego ga ja volim zato što je dobar. Mnogo dobar, tata-mata za japančiće, a čast izuzetcima. "... JBL G 135 basove ..." Jes' majku mu, loš ti ukus. Iz kod studija si to drpio? :-))) Ti zamišljaš pojačavač? Odlično! Hajde opiši ga malo, onako koncepcijski. Imam želju da čujem. Zovni me na posao (011-433-404) 8-16 časova pa da se dogovorimo. Bači sve to u kadu pa dojezdi do mene kao Jezda preko štediša, onako cool. Pa da zajedno malo metastaziramo.:-))) Pozdrav, DVV
hi.fi.368 dveselinovic,
Ljudski je grešiti.:-)))) Ko će bre da popamti sve što oni izbace? Pozdrav, DVV
hi.fi.369 ddobricic,
> je postavke. Uzmimo da slušate simfonijski orkestar koji ima realnu > dinamiku od 12 dB (veoma malo za takve orkestre) i uzmimo da je > traženi zvučni pritisak na 3 metra (vaša udaljenost od zvučnika) > recimo 80 dB. Pošto zvučni pritisak opada tempom od 6 dB/m, to zna- ========== > či da na 1. metru zvučnik mora da proizvede 92 dB zvučnog pritiska. Hmmm, na 30 m to bi bilo 180 dB. Znači zato se ne čuje mlazni avion kada proleti na tom rastojanju ;) NHF. Dragan.
hi.fi.370 baper,
*=> Ako nije, samo ti kazi, imam ja vremena, odradicemo mi jos *=> par ciklusa sve dok ti ne postane jasno. Pa koliko *=> treba.:-))) U poslednje vreme mi se sve vise svidja ova CONF , posto moze da se nadje dosta interesantnih i jos nepoznatih stvari. :) Inace posto nisam upucen , da li je to neki privatan rat ;) izmedju H/K i PIONEER-a ili cisto opisivanje utisaka. Inace mislim da ZA SVAKOG POSEBNO postoji NAJBOLJA SPRAVA tako da o tome ne vredi puno da se raspravlja. (gde li sam ovo vec citao ??? :)))) Inace seme koje si poslao (mos...) ne izgledaju lose ! Poz,
hi.fi.371 baper,
*=> Ti zamisljas pojacavac? Odlicno! Hajde opisi ga malo, onako *=> koncepcijski. Ajde izlazi napolje sa tim cinjenicama o tom pojacalu , da vidimo kako ti zamisljas pojacalce :))))))) za sebe. Ocekujemo opis u sledecem broju !!!
hi.fi.372 dveselinovic,
Rat? Bože sačuvaj, mi samo diskutujemo, ništa više. Još nismo ni do rodoslova stigli.:-)))) To samo Tarajče i ja upoređujemo koncepcije; nije to ništa, ček' samo da se malo zaletimo. Prvo mi, a posle perije.:-)))) Pozdrav, DVV
hi.fi.373 dveselinovic,
U vezi Tarajčetovih sumnji u priču o potrebi za većim kapacitetima struje na izlaznim stepenima, par izvoda/citata: JBL HP520 "... The system's impedance was unusual in having three peaks below 100 Hz, at 28, 50 and 90 Hz. Within that range, impedance varied between 6 and 11 Ohms. Above 100 Hz, the curve was more conventional, swinging from a minimum of 3.4 Ohms at 120 Hz to a maximum of 11.8 Ohms at 3,000 Hz. ..." "Stereo Review", February 1993, st. 29 Polk Audio LS-70 "... Impedance measured a minimum of 4 Ohms at about 150 Hz, rising to 15 or 16 Ohms at 60 and 1,500 Hz. Polk says the speaker is "compatible with 8-ohm outputs", and it is, but we would rate its nominal impedance at 4 to 6 Ohms. ..." "Stereo Review", December 1992, st. 56 MB Quart Three "... The system impedance remained between 3.5 and 7 Ohms from 20 Hz to 20 kHz, except for a rise to 11.5 Ohms at 70 Hz. ..." "Stereo Review", November 1993, st. 47 JAMO 507 ($ 1.200 par) "... The system impedance fell to a rather low 2.6 Ohms at 120 Hz, but averaged close to 4 Ohms between 100 Hz and 1 kHz. It climed at high frequencies to about 12.5 Ohms at 20 kHz. As with most other multicavity bass radiators we have tested, the phase component of the impedance measurement was ragged below 250 Hz ..." "Stereo Review", November 1993, st. 57 Pogledajte samo ovaj poslednji pasus - em je impedansa na svega 2,6 oma, em ima "nemirnu" faznu komponentu ispod 250 Hz, dakle u regionu basa, gde su ionako potrebne najveće struje. Malo matematike - proizvođač navodi da je zvučna kutija namenjena snagama do 150W RMS (sinusa) u 8 Oma, sa kratkotrajnim udarima do 200W (u praksi je izdržao udare od 645W na basu i preko 1.000 W na 1 kHz - DVV). Pošto 2,83V (tj. 1W/8 Oma) proizvodi 90 dB na 1 m, a to odgovara 78 dB na 3 m, da biste postigli razumnih 85 dB na 3 m treba vam 97 dB na 1 m, odnosno 9V napona. To opet iznosi veoma razumnih 2,12A (s obzirom na onih 2,6 Oma), a pošto ima "nemirnu" faznu komponentu, uz pretpostavku da se radi o ipak razumnih +/- 45 stepeni, to je već 3A. Ni to nije neki poseban problem. Ali, šta biva kada naiđe skrominiji udar od svega 6 dB? E, to već postaju struje koje u najvećem broju uređaja dalekoistočnog porekla JESU problem. Proračunajte sami. A tek da se zna, evo završnog komentara za inkriminisani JAMO zvučnik: "... All things considered, it is not unreasonably priced, and we were very impressed with its performance. Hear it if you can." No, pretpostavimo da ja sve ovo sanjam. Tek da ne pomislite da sam potpuno usamljen u mojim snovima, evo par izvoda iz kataloga za kupovinu opreme, u kojoj se proizvođači sami reklamiraju navedenim karakteristikama: ARAGON - "..., 2x200W into 8 Ohms, 2x400W into 4 Ohms, 2x700W into 2 Ohms, ..." (2x700W/2 Oma = 26,5A *TRAJNO* - DVV) AUDIO RESEARCH - "2x200W into 8 Ohms, 2x400W into 4 Ohms, ..., peak current +/- 60A per channel, ..." CARVER - "2x750W into 8 Ohms, 2x1,000W into 4 Ohms, 2x1,300W into 2 Ohms, ..." (36A RMS - DVV). FORTE - ".. current capability 16 amperes continuous, 50 amperes maximum into 0.1 Ohms, ..." KINERGETICS - "... 2x75W into 8 Ohms, 2x150W into 4 Ohms, 2x300W into 2 Ohms, ..." KRELL - "... 2x250W into 8 Ohms, 2x2,000W into 2 Ohms ..." (sitnica od 44,7A u TRAJNOM režimu - DVV) MARK LEVINSON - "... 2x100W into 8 Ohms, 2x200W into 4 Ohms, 2x350W into 2 Ohms, ..." SUMO - "... 2x120W into 8 Ohms, 50 amperes peak current per channel, ...". Sve navedene firme su američke, što ne treba da čudi, jer su Amerikanci oduvek bili na čelu kolone sa pojačavačima uopšte. Ne bih želeo da iko pomisli da imam nešto protiv Japanaca - naprotiv, oduvek sam tvrdio da iako njihova ekonomska klasa nije bog zna šta, imaju oni i te kako dobrih proizvoda. Evo par: LUXMAN - "..., 2x200W into 8 Ohms, 2x550W into 4 Ohms, 2x820W into 2 Ohms, ..." ONKYO - "..., 2x200W into 8 Ohms, 2x750W into 2 Ohms, ..." YAMAHA - "..., 2x170W into 8 Ohms, 2x600W into 2 Ohms dynamic, ..." Ako sve ove, ne baš sasvim nepoznate firme, misle da je bitno da izlazni stepeni rade i na 2 Oma, da li je moguće da ipak treba da bude tako? Pazite, oni svoje uverenje jako dobro naplaćuju po ni malo skromnim cenama, a ne verujem da bi to polazilo za rukom ovako velikom broju firmi (pri čemu je navedeni spisak samo deo veće celine) za te pare da to ipak nije tako. Niti mislim da ovaj stav nema ama baš bilo kakve veze sa činjenicom da su sve navedene firme vrh svetske ezoterije. To me dovodi do koncepcije Harman-Kardona. Pošto oni većinom proizvodnje spadaju ipak u srednju i malim delom visoku klasu, mislimda je sasvim razuman njihov stav da problemu priđu na dva komplementarna načina: prvo, na poleđini njihovih uređaja ima jedna preklopnik označen sa "8-4 Ohms", koji optimizuje uređaj za dato radno opterećenje. Prebacivanjem na poziciju "4 Ohms", smanjuje se napon izvora, ali povećava struja na izlazu i obrnuto.; i drugo, zbog cene koju nameće velika trajna struja, H-K se ograničio na velike VRŠNE struje. Logika je, po meni, dobra - u principu, nikome ne bi trebalo da stalno treba velika struja, ona treba samo u pojedinim dinamičkim udarima relativno ograničena po vremenu trajanja. Shodno tome, izlazni stepen treba da bude bezuslovno stabilan i sposoban da isporuči velike strujne UDARE. Kome treba velika struja, eno mu H-K Citation XXI, koji u trajnom režimu daje 80A, a u udarima celih 500A! Sve to za skromnih $ 7.500 i 6 meseci čekanja.:-))) Pozdrav, DVV P.S. Koji rat između H/K i Pioneer-a? To je bio set, gejm i meč za H/K pre nego što smo i počeli.:-))))))
hi.fi.374 tarajce,
Kao prvo moram ti reći da si ovaj put mnogo realniji :))) ah :)))) Što se tiče podataka oko onih zvučnika su tačni stim što nisi naveo koliki su im nazivne impendanse. Onaj zadnji koji si uzeo za primer je recimo od 4 oma i njemu pada impendansa do 2.6 oma, što je sasvim ok. Ranije si praktično tvrdio da 8 omcu padne impendansa na 1.5 oma. Ovo ti opraštam :))) > Ako sve ove, ne baš sasvim nepoznate firme, misle da je > bitno da izlazni stepeni rade i na 2 Oma, da li je moguće > da ipak treba da E napokon smo došli do onoga pravoga. Što se tiče komercijale jasno je da se mnoge firme moraju odreći nekih dobrih osobina u korist cene. Zato te komercijalne firme velikim slovima na poleđini uređaja navode da sa na njihovo pojačalo priključuju zvučnici od 6-16 oma, što neznači da je to pojačalo nekvalietno i loše kao što to DVV misli. Mogućnost pojačala da radi na malim otporima je nekima veoma dobra i potrebna osobina, ali ta osobina dolazi do izražaja tek kada se na pojačalo priključe nekvalitetni zvučnici male nominalne impendanse ili kada se pojačalo prevezuje u mosni spoj. O varijanti povezivanja više loših zvučnika recimo od 4 oma na jedan kanal i da ne govorima, ali u ovom slučaju nije greška do pojačala nego verovatno do samog čoveka koji ih je tako povezao. Ako ja kao Hi-Fi-ista imam H/K pojačalo verovatno ću mu nabaciti i neke dobre zvučne kutije tako da mu nikada neću moći isterati onu struju koju je on predvideo proizvođač na 1 ili 2 oma. > To me dovodi do koncepcije Harman-Kardona. > prvo, na poleđini njihovih uređaja ima jedna preklopnik > označen sa "8-4 Ohms", koji optimizuje uređaj za dato > radno opterećenje. Vidi, vidi baš kao i moj PIONEER :-))))))))))
hi.fi.375 tarajce,
> osobinu da *NISU* čisto opterećenje i da uprkos nominalnim > impedansama, uvek imaju stvarne impedanse ispod > nominalnih. U nekim slučajevima, one idu i ispod 2 oma, pa > sad ja tebe pitam - ako želiš da se i u takva opterećenja > isporuči NOMINALNI napon sa pojačavača, Navedi mi samo jedan zvočnik koji sa nom. 8 oma padne na 1.5 oma, ili mi bar kaži koliko min. pada otpor kutijama DYNAUDIO. Eto njih da uzmemo kao neki primer. Pozdrav tarajce
hi.fi.376 tarajce,
> Nije Harman dobar zato što ga ga ja volim, nego ga ja > volim zato što je dobar. Mnogo dobar, tata-mata za > japančiće, a čast izuzetcima. Ne znam što si taki. U poređenju H/K i Pioneera ne treba ni govoriti ali bogami ni o japancima. Koliko moja saznanja dosežu naj pojačalo je Accuphasse koje je valjda :) japanskog proizvođača. Da kažem odmah da nemisliš da volim japance čak šta više nerviraju me, ali da rade mora se priznati. Nije ovo jedina japanska firma u samom vrhu što se tiče pojačala ima tu još i recimo: DENON, YAMAHA, SONY itd. A što se tiče ostalih Hi-Fi komponenti japanci dominiraju sledećim: MIN CD, CD, DAT, DECK, CAR Hi-Fi i još po nešto. Što se svega tiče od prve moje moje poruke u ovoj konferenciji hoću samo da kažem : "BUDIMO REALNI" Pozdrav tarajce
hi.fi.377 baper,
*=> below 100 Hz, at 28, 50 and 90 Hz. Within that range, *=> impedance varied between 6 and 11 Ohms. Above 100 Hz, the *=> curve was more *=> "... The system impedance remained between 3.5 and 7 Ohms *=> from 20 Hz to 20 kHz, except for a rise to 11.5 Ohms at 70 *=> Hz. ..." *=> "... The system impedance fell to a rather low 2.6 Ohms at Ovde koliko ja vidim nigde nema Ohms < 2 pa me interesuje otkud onaj podatak od 1.5 ohm-a u nekoj od prethodnih poruka. Inace ako pojacalo poseduje neku zastitu tih 1.5 ohma ne bi trebalo da predstavljaju nikakav problem. *=> LUXMAN - "..., 2x200W into 8 Ohms, 2x550W into 4 *=> Ohms, 2x820W into 2 Ohms, ..." *=> prvo, na poledini njihovih uredaja ima jedna preklopnik Vidjao sam dosta PA koji imaju isto natpis na poledjini ali tamo pise "2-16 ohms".To znaci da je fabrika predvidela da to pojacalo sasvim ispravno radi i sa kutijama kod kojih je otpor zvucnika 2 ohm-a !? Inace imao sam mogucnost da probam par tih pojacala ( AMCRON , CROWN , PHASE-LINEAR , BOSE ..) ali se ni kod jednog nije nista desilo iako su muceni na raznim omazama , u vecem vremenskom razmaku od nekih 3-4 meseci i to intenzivnim radom u diskoteci sa svakakvim zvucnicima pocevsi od RCF-a pa sve do BLACK WIDOW-a (koriste se u PEAWEY kutijama). ;) Cak je bilo i slucajeva kada ja zvucnik "izigravao" kratkospojnik ali je zastita uradila svoj deo posla tako da je doticno pojacalo ostajalo zivo i zdravo. :) Po meni svaka redovna !!! zastita bi po tome trebala da onemoguci bilo kakav slucaj isporucivanja vece izlazne struje na odredjeni zvucnjak nego sto je njemu potrebno , i da zastiti zvucnik od ostalih nezeljenih posledica , a samim tim i pojacalo !!! *=> P.S. Koji rat izmedu H/K i Pioneer-a? To je bio set, gejm i *=> mec za H/K pre nego sto smo i poceli.:-)))))) Da , da samo sto je sudija bio potplacen ! :)))) Poz, baper
hi.fi.378 dveselinovic,
I za tebe i za tarajčeta, ponavljam dve stvari: Prvo, konkretan zvučnik koji ima nominalnu impedansu od 8 oma a pada na 1,5 oma je Yamaha NS-1000. Po meni, to je FENOMENALAN zvučnik za slušanje, tj. u toj klasi cene, ako nije bolji, onda ne zaostaje ni za dlaku iza Spendor-a (koga lično smatram najboljim britanskim zvučnikom), KEF-a, B&W-a, itd. Istina, ni cena mu nije zanemariva, oko Lstg 1.000 par (to je oko DEM 2.700 par). Drugo, postoje dva načina merenja modulusa impedanse. Prvi je da se kroz zvučnik propusti klasična klizna sinusoida, premeri mu se impedansa na nizu tačaka, poveže linijom i to je to. Ovo je tradicionalni metod, koga recimo Englezi i Amerikanci i dan-danas sasvim normalno koriste. Skandinavci i Nemci opet idu na noviji sistem, koji koristi računar a svodi se na istovremeno propuštanje malog, pa većeg i najzad najvećeg niza sinusoida, uz merenje i normalizovanje rezultata. To je priv put upotrebio Otala u drugoj polovini 70-tih godina (1976 ili 1977, ne sećam se tačno), a od onda je metod naravno jako usavršen. To je Otala onda nazvao "dinamičkom impedansom", jer ulazni merni signal faktički pulsira, tj. nije statična sinusoida. E, tako radeći, pronašao je da modulus impedanse samo bledo potseća na isti dobijen klasičnim metodama, a osnovna razlika je upravo u impedansi, koja po drugom metodu ume da bude i te kako niža nego po prvom. Pošto drugi metod objektivno bolje aproksimira muzički signal, on (i ja:-))) smatramo drugi metod realnijim, iako se proizvođači mahom prave ludi i mere po prvom (lakše, brže i njihov proizvod bolje izgleda na papiru). Nije reč o tome da pojačavač po svaku cenu mora da gura bar onoliko ampera struje koliko i Đerdap, ali jeste reč o tome da mora biti sposoban da se u tranzijentima odazove zahtevima za čak velikim strujama. Naravno, sada bi se moglo diskutovati o tome šta je tranzijent, ali uzmimo da je sve preko 1 sekunde van kategorije tranzijenta, čisto diskusije radi. Pozdrav, DVV
hi.fi.379 dveselinovic,
Zašto sam sada "mnogo realniji" nego ranije? Pa ima dosta primera drugih zvučnika sa nominalno 8 oma, a u sa padovima ispod 2 oma. Ja sam samo naveo par primera iz tri časopisa koji su mi se u tom trenutku našli pri ruci, bez ikakvog odbira. Kada sam ja rekao da ako ne ljulja struju to u stvari ne svira? Nemoj tako, ja samo tvrdim da ako može da ljuljne struju kada zatreba, sviraće mnogo bolje (vernije?). Ko kaže da samo "nekvalitetni" zvučnici imaju čudne moduluse? Seti se samo AR3, pa AR3a improved, oni su bili nominalno 4 oma, a padali su na 1,2, pa opet su bili referenca u njihovo vreme. Hoćeš sada? No frks, pogledaj modulus Magnepan zvučnika, ili Dahlquist-a, pa se jedi od muke.:-))))) Strava i užas, a zvuče tako dobro da se srušiš kada ih čuješ. Oko povezivanja zvučnika, ahem, i tu ima caka. Na primer, Sony jako voli da dva para zvučnika veže ne paralelno, već serijski. Tako 2 para od po 4 Oma ne daju 2 Oma, već 8 Oma, istina, po cenu malo vata na papiru. A nisu usamljeni u tom triku - pogledaj malo AMCRON pojačavače, pa MCI, pa i neke Studer uređaje (sve sama bagatela i bašibozluk, od DEM 3.000 nagore, bez veze). Kad ti kao Hajfilističar budeš imao H/K pojačavač, ja te vodim da se obžderemo i obločemo negde, strogo u stereo tehnici, jednom pre, a drugi put popodne.:-))))) Plus poklanjam RG59/U kablove sa pozlaćenim mesinganim RCA konektorima, za dobru sreću, domaćine. Za kraj, ne znači da je pojačavač koji ne može da isporuči velike struje loš, ali definitivno znači da je probirljiv oko opterećenja, odnosno sklon svinjarijama amo mu sve nije potaman. Meni lično takav uređaj ne treba, a to opet ne znači da je loš. Pozdrav, DVV
hi.fi.380 dveselinovic,
Yamaha NS-1000 je nominalno 8 oma, a realno 1,5 oma na jednom mestu. Dynaudio pojma nemam kako se kreće, nikada nisam video neki test sa njihovim zvučnicima. žuo ih jesam, i moram reći da mi se jedan par (sa njihovim skretnicama) dosta dopao, a drugi (sa "poboljšanim" skretnicama) je imao klasičnu "rupu" u srednjim, karakterističnu za trosistemske kutije gde se neko prešao oko ugađanja osetljivosti. Kažem, dopadaju mi se na slušanje, a za detaljnije, morao bih da osvežim pamćenje. Pozdrav, DVV
hi.fi.381 dveselinovic,
Sa Accuphase uređajima se poznajem još od 1975., kada je jedan moj drug uzeo njihov tjuner T-101. U ono vreme, bio je to lud uređaj, a i danas mu ništa ne fali, posle evo 18 godina. Zašto ih smatraš najboljim, ne znam; po meni, oni jesu jako dobri, ali ne znam zašto bih im davao bilo kakvu prednost na d drugim sličnim uređajima u toj klasi već čiste ezoterije. Koliko su Japanci, ne znam; njihov osnivač je John Kenneth, pa se otud firma zove "Kensonic Accuphase", a fakat ju je osnovao i radi u Japanu. Oko "budimo realni", podsećam te na punu izreku francuske nove škole filozofa koji su rekli: "Budimo realni, tražimo nemoguće". Ja ne tražim nemoguće, eno navedoh niz firmi koje nude ono što ja tražim. Pored H/K, tu je i NAD, Onkyo, Rotel, Dual i par drugih koji takođe nude velike impulsne struje, nije H/K jedini. Ni Yamaha nije daleko, itd. Pozdrav, DVV
hi.fi.382 toma,
Tacno je da zvucnik nije bas cisto omsko opterecenje (nije uopste :)) i da zna da zeza pojacalo jer ne samo da mu seta impedancila nego unosi i fazna pomeranja pa negativno utice na rad pojacavaca. Ali nisu ni pojacavaci maciji kasalj tj. dosta dobro izlaze na kraj sa takvim zvrckama. Ispred sebe imam STEREOPLAY 2/91 gde su testirali mlogo pojacavaca koje su podelili u dve grupe po ceni. Prva grupa 700-800 DM gde se nalaze: - AKAI AM 35 - DENON PMA 860 - DUAL CV 5670 - KENWOOD KA 5020 - PHILIPS FA 960 - PIONEER A 656 Mk II - SONY TAF 550 ES - TEHNIKS SUV 670 Dali su za svako pojacalo kako se krece snaga sa razlicitom otpornoscu zvucnika i sa pomerajem od 60 stepeni. Merene su vrednosti za 16,8,4,2 i 1 om sa faznim pomerajima gore navedenim i skoro svi isporucuju vecu snagu na 2 oma sa pomerajem od 60 stepeni vecu nego na 8 oma bez ikakve fazne greske. Ovo znaci da nije bas tako tesko napraviti pojacavac koji ima rezervu snage za glupave zvucnike, i da to vecina proizvodjaca radi a ne samo HK. Jedini je kiksnuo PHILIPS jer mu snaga od 200W na dva oma pada na samo 40W ako se u poso umesa i faza. Posto su ovo skuplji pojacavaci testirali su i drugu grupu. Cena 500-600 DM gde se nalaze: - SONY TAF 420 - KENWOOD KA 4020 - PIONEER A 447 - AKAI AM 35 - TEHNICS SUV 470(570) - DENON PMA 360 - MARANTZ PM 40 - MARANTZ PM 40 SE Ovde je vec situacija sarena ! Zato cu da ispisem podatke za svako pojacalo 16 16+60 8 8+60 4 4+60 2 2+60 1 SONY 60 60 97 100 120 125 100 97 58 KENWOOD 58 58 82 82 110 110 100 100 45 PIONEER 42 42 80 80 105 105 140 140 135 AKAI 40 40 100 100 120 125 125 150 115 TEHNICS 42 42 80 80 100 100 110 110 100 DENOM 50 50 80 80 110 110 120 125 100 MARANTZ 30 30 60 60 82 82 102 60 45 Drugi model TEHNIKSA se ponasa kao i gore navedeni SUV470 sa nesto vecom snagom, a isto se ponasa MARANTZ bez obzira na model s tim sto je SE brzi tj im vecu brzinu porasta. SONY im neke oscilacije koje su se javile kod ispitivanja sa impulsnim signalom (ispitivanje brzine). Najbrzi pojacavaci su DENON i oba MARANTZa pa zati za nijansu slabiji KENWOOD, zatim AKAI, PIONEER, oba TEHNICSa i na kraju zbog pomenutih oscilacija SONY. Sa damping faktorom je stvar malo drugacija i posto je prikazana vrednost od 20Hz-20kHz bez naglih oscilacija u celom bandu a sa konstantnim promenam vrednosti evo ga vrednost DF za sve pojacavace: 50Hz 1kHz 20kHz SONY 75 75 60 KENWOOD 80 80 80 PIONEER 110 100 10 AKAI 80 80 30 TEHNICS 90 90 60 DENON 80 80 70 MARANTZ 300 300 90 Da ne zaboravim DF i brzina porasta je merena sa realnim opterecenjem (zvucnik)znaci ne sa omskim otporom. E sad u istom broju je dati test nekoliko zvucnih kutija sa grafikom impedancije i vrednoscu faznog pomeraja koje unose. Impedansa malo varira ka nizim vrednostima od nominalne (umesto 4 npr 3.6) a mnogo ka visim (umesto 4 npr 32) i ni jedan ne unosi vece fazne pomeraje na 4 oma od 60 stepeni. ------> Ovo znaci da je za pojacalo vaznije kako radi sa vecim otporima nego sa manjm jer manje vrednosti opterecenja su veoma retke (elektrostatici) !!!!!!!!!! <--------- VAZNO Ovako se ponaca 95 % zvucnika na trzistu. Izuzetak je naravno KEF koji u svoju REFERENCE seriju ugradjuje skretnice radjene po CONUGATE LOAD sistemu tj. pojacalu predstavljaju cisto omsko opterecenje. Ovo resenje je prvi primenio KEF i svi ostali ga KOPIRAJU !!! Zato ne verujem DVVu za onaj podatak o faznom pomeraju koji unosi KEF 107 jer je njegova impedanca min 3.5 oma bez ikakve fazne greske i sa takvom kutijom svi pojacavaci propevaju. inace KEF 107 je najbolji model REFERENCE serije !!!!! Najbole ocene u stranoj stampi od svih modela u klasi 500-600DM je dobilo pojacalo MARANTZ PM 40 SE (ovo vazi i za modele koje nisam naveo a nalaze se u ovom cenovnom rangu. DVV zasto ne kazes narodu za najbolje resenje ispravljaca kod izlaznih pojacala !? I oni treba da znaju da je za ispravljac najbolje da imaju stabilisani napon (npr +-60V i nekih 30 A) Ovo je najbolje resenje za ispravljac i kao takvo kosta boga oca i firme koje ga ugradjuju su sve do jedne ezoterija. Kako prepoznati ovakvo pojacalo ? Ono ima istu i muzicku i sinusnu snagu i bez problema radi sa zvucnicima od 1oma do 32oma tj. sve mu je jedno sta nakacite na njega neki MAGNEPLANAR ili neki KEF on gruva snagu i ne sikira se uopste. naravno ko pravi ovakav ispravlac ne fusari na ostaloj elektronici !!! Neko je pitao sta da kupi za cinimise nekih 1500DM, i za te pare nece moci bas sve da kupi ako i dalje insistira na snazi od 120W i na odvojene uredjaje. naime CD se moze naci za 250DM (Philips CD 614), tuner od 150 DM pa na vise (ako mu je bitan zvuk neka kupi KENWOOD bilo koji model ne promasuju), dek vec predstavlja veci problem jer je veoma vazno da mu mehanika bude trajna posto se elektronika redje kvari (ako prezivi prvih 15 dana intenzivnog rada). Razmisli o sledecim dekovima: - Yamaha KX 200 --- 400DM - Kenwood KX 4010 - 450DM - Pioneer CT 333 -- 400DM - Sansui DX 111 HX 450DM - Teac V 210 C -----300DM Mozes da razmislis i o novim UHER (SANYO) modelima jer ja licno imam odlicnih iskustava sa SANYO masinama. Ako se ne secate SANYO je svojevremeno imao odlicne HIFI uredjaje po povoljnim cenama, pa se onda povukao sa HIFI trzista i mozda je ovo veliki povratak jedne odlicne firme. Sto se pojacala tice tu je malo tvrdj igra jer 120W kosta osim ako to nije neki stariji TEHNICS. Ako ti odgovara risiver kao komponenta i nisi zaglavio bas za snagu ima dobrih modela za male pare pa posto tad na moras da kupujes tuner stvar izgleda ovako: CD plejer 250 DM (ima i jeftinijih npr AIWA) DEK 400 DM RISIVER 850 DM Ako te ovo interesuje VICI JAKO !!!!
hi.fi.383 predrag,
>> bogami ni o japancima. Koliko moja saznanja dosezu naj >> pojacalo je Accuphasse koje je valjda :) japanskog >> proizvodaca. Da kazem odmah da nemislis da volim Vidi se da ti znas sta valja. Jel 203 ili 204 model ?? Imao nekada moj prijatelj i koliko se secam imao je izlaz da mozes direktno da povezes subvufer na njega. >> Sto se svega tice od prve moje moje poruke u ovoj >> konferenciji hocu samo da kazem : "BUDIMO REALNI" Slazem se. Samo da ima vise takvih koji znaju sta valje i da ne nasedaju na prazne price o nekim krsevima koje izdizu u nebesa. ps: Posto sam se nekada bavio trgovinom (prestao pre 5 godina) menjao sam razne stvari. Ovde se spominju razni uredjaji koje sam ja vec imao i vec sam zaboravi i oznake koje su imali. Imao sam i kenwooda 900 ili 9 ?? (najlepse pojacalo koje sam do sada video sa staklom koje se podize) , i pionira A-9 a-80 (isto lep sa poklopcem ) i ko zna koje sve tehnikse (najbolje tjunere st-7 sa tajmerom,ko zna koje sve gramofone i pojacala ,ostale sam zaboravio oznake), razne Teac kasetase sa 3 glave , infiniti zvucnike (qvantum JR, RSM) Stax Sr-44 slusalice, Altek Lansin kutije,phare linear 300, Soundcraftmen 4001 predpojacalo sa ekvilazjerom (sa njim sam izvlacio mrtve snimke za spektrum kompjuter),Tandberg trakas (Sole tvoj ;)))musical fidelitu a-1 , a-100, Hitachi 4500 tjuner,proac ebt zvucnike, ps audio 4.5 predpojacalo sa odvojenim napajanjem, i ko zna sta sve ne. pss: Cak znam i tipa od koga je DVV i kupio svog sony-ja a znam i gde je kupljen (eh taj Zelko iz Minhena), cuo kako zvuci ,a DVV uopste ne poznajem, nikad video coveka. Ono sto ja nisam imao je moj prijatelj ili nasa zajednicaka 2 prijatelja. Na primer: acuphare 203, kef 104,pravljen kef 105 ps audio 5, ps audio 200c, Elektrocompanijet amlifire II, 100, Quad elektrostatic, mishel gyrodec gramofon, Dunlop systemdeck, Alpage 80 kasetas, Bose 301, 901 mk iV, i ko zna sta jos. pp od: P
hi.fi.384 dveselinovic,
Ne znam zašto bi baš +/-60V napajanja bilo najbolje za zvučnike? Po meni, to nije mnogo skuplje od recimo +/-40V, sem za cenu skupljih elektrolita, uz pretpostavku da se radi jednako kvalitetno. Na primer, toroid od 15-0-15V košta za istu snagu u dlaku isto kao i toroid od 35-0-35, a jedino elektroliti od recimo 63V koštaju više od istih takvih od 40V. Grec ne računam jer ja ionako uvek trpam isti model, KBPC 25-05 (metalno pakovan 400V 25A), samo je pitanje ide li jedan ili dva komada. Ja nikada nisam rekao da samo H/K radi, a svi ostali sede. To bi bilo ludost tvrditi za bilo koga, jer sve njih konkurencija tera da rade kako bi opstali. Ne može jedan da ima sve a ostali ništa. Do sada sam nekoliko puta pomenuo Marantz SE seriju kao izuzetno dobar posao, baš kao i Pioneer A-400, recimo - njega sam slušao malo duže i glatko mu priznajem kvalitet u svakom pogledu. Lično jako cenim i NAD i Yamaha modele - sve to u ekonomskoj klasi, u koju uostalom spada i H/K sa integrisanim modelima. Ni tu nema tajne ni misterije. Evo da budem maksimalno jasan - smatram da je u ekonomskoj klasi H/K lider zato što je postigao zavidan nivo performansi, uključujući i faktor prigušenja, sa koliko ja znam najmanjim faktorom negativne reakcije (20 dB ili 10:1 na manjim modelima i 12 dB ili 4:1 na većim). To znači da je njihov projekat u samom startu čist, dobro odrađen, pa mu reakcija služi više kao "šlag preko torte" nego kao metod prikrivanja inherentnih nedostataka. Nikada ne bih tvrdio da jedan čak i bolji H/K integralac može da se meri sa ezoterijom - on to nije, on je uvek i ipak samo ekonomska klasa. Prirodno, cena jednog Accuphase uređaja je oho-ho veća, pa ako ćemo da poredimo, poredimo njega sa H/K "Citation" serijom, koja je već sličnija i po ceni. Uvek bilo i uvek će biti - koliko para, toliko muzike. Accuphase je inače koristio (ranije, sada ne znam) jedan vrlo elegantno izveden sistem variranja napona napajanja prema signalu. To je jedno vreme bilo popularno, a lično mislim da je šteta što se sada izgubilo, ili se bar ređe koristi. Istina, do toga je doveo dosta veliki pad cena izlaznih stepena, pa je sada mnogo jeftinije nego ranije nabaviti parove izlaznih tranzistora i vezivati ih serijski/paralelno. Pozdrav, DVV
hi.fi.385 dveselinovic,
Lep spisak, nema šta, ali ne vidim šta je sporno oko njega. I ja mogu da priložim spisak ezoterije, ali bilo kakvo poznavanje istog mi to neće doneti u kuću. Poređenje uređaja od recimo 100 jedinica sa uređajem koji košta 500+ novčanih jedinica, ako mene pitaš, i nije neko poređenje. Uzmi neke stvari koje su makar u približno istoj klasi pa ih poredi. Ako baš moraš, uzmi x komada pojačavača u istoj klasi snage (recimo, xxx vati u 8 oma) pa ih poredi, ali ne znam šta dobijamo poređenjem uređaja od 30W/8 oma za DEM 400 i drugog od 150W/8 oma za DEM 3.000. Pozdrav, DVV
hi.fi.386 tarajce,
> Sa Accuphase uređajima se poznajem još od 1975., kada je > jedan moj > Zašto ih smatraš najboljim, ne znam; po meni, oni jesu > jako dobri, Ne smatram ih ja najboljim, ali sam pročiao podatak iz '88 godine da je jedino pojačalo (integrisano) u referentnoj klasi I bio Accuphasse e 303 x što dovoljno govori o njemu. > Koliko su Japanci, ne znam; njihov osnivač je John > Kenneth, pa se otud firma zove "Kensonic Accuphase", a > fakat ju je osnovao i radi u Japanu. E pitam se samo koliko ima čistih japanskih firmi. Sve su se to braća prodala japancima. Pozdrav tarajce
hi.fi.387 tarajce,
> Zašto sam sada "mnogo realniji" nego ranije? Pa ima dosta > primera drugih zvučnika sa nominalno 8 oma, a u sa > padovima ispod 2 oma. Ja Ja mogu samo da ti verujem ili kao što ti neverujem oko tih podataka. Jedino znam da zvučnik ima teoriski otpor 0 oma na svojoj rezonantnoj frekvenciji. Nemam ti ja tako puno literature ali u ovoj literauri koju imam ni jedan zvučnik od 8 oma nepada ispod 6 oma. Takođe oko struja koje pojačalo može da isporuči nemam nešto puno podataka ali imam za H/K serije 6100 do 6900 i još po neke. Većina firmi to nedaje kao glavni podatak pošto i nije glavni. Samim pogledom na snagu i izobličenja ćemo videti da li to pojačalo odaje dosta ampera. Moram ti reći da nimalo nisi maštovit i da ni malo neznaš da čitaš između redova. Ako je H/K dao podatak da pojačalo može da oda minimalno kratko i maksimalno jako +/-70 ampera to znači da je to pojačalo u mogućnosti samo da oda tu struju (a i to se meri na oporima ispod .1 om) a ja sam u prethodnoj poruci rekao kada je to potrebno. Inače taj podatak se nevezuje za izobličenja što znači da taj podatak negovori mnogo. Kada gledamo karakteristike što se tiče bar snage treba gledati sin. snagu,muzičku i impulsnu. Ti podaci su nam sasvim dovoljni, mada ni oni niša neznače što kaže sledeći primer: na zidu piše pič*a a ti probaj da je jeb*š :))))) > Kad ti kao Hajfilističar budeš imao H/K pojačavač, ja te > vodim da se obžderemo i obločemo negde, strogo u stereo > tehnici, jednom pre, a drugi put popodne.:-))))) Plus > poklanjam RG59/U kablove sa pozlaćenim mesinganim RCA > konektorima, za dobru sreću, domaćine. Nemoj samo da ti bude žao ili da ne održiš obećanje :)))))) P.S. Moram ti priznati da sam tek svatio da si u pravu. Sada sam se setio nekih zvučnika kojima je otpor pao sa 8 na 1.5 oma. Nije to samo jedna firma zvučnika bilo ih je dosta. Jedino što je bilo sranje to je što sam morao da ih PREMOTAVAM :)))))))) > Dahlquist-a, pa se jedi od muke.:-))))) Strava i užas, a > zvuče tako dobro da se srušiš kada ih čuješ. Bogami i moj drug Pera kada pr*ne "zvuči tako doro da sa srušiš kada ga čuješ" :))) > Oko povezivanja zvučnika, ahem, i tu ima caka. Na primer, > Sony jako voli da dva para zvučnika veže ne paralelno, već > serijski. Tako 2 para od po 4 Oma ne daju 2 Oma, već 8 > Oma, istina, po cenu malo Nije Sony jedini recimo moj Braun ti neće ni dozvoliti da mu na njegove izlaze priključiš paralelno zvučnike pošto je to taku urađeno sa prekidadčima. Inače po tome se vidi da pojačalo nije konstruisano za male otpore tj. da je njegova izlazna impendansa nešto veća. To je ono što sam ti rekao oko komercijale, da pojačalo nije konstruisano za male otpore tj. velike struje. P.S. Ajde da se udružimo pa umesto da razglabamo preko Sezam-a da nešto i pametno uradimo :)) Mega bytes of text input :))))) Pozdrav tarajce
hi.fi.388 dveselinovic,
Aktivne kutije - I Teorija Nakon toliko kilobajta diskusije oko pojačavača i potrebe za ve- likim strujama na izlazu, ko je bolji a ko gori i slično, mislim da je vreme da se malo posvetimo jednoj mogućnosti koja se i među profesionalcima smatra ubedljivo najboljom, mada ujedno i najskup- ljom odnosno najkomplikovanijom. Radi se naravno o aktivnim zvučnim kutijama. Njihov "raison d'etre" potiče upravo iz prihvaćenog stava da su zvučnici sami po sebi dosta složena opterećenja, koja su samo dalje usložena relativno kompleksnim skretnicama (makar u svetu - sorry, boys). Zvučnik se sastoji od elektromagneta, tj. kalema sa namota- jima žice, a ma koliko kvalitetna ona bila, od bakra, alimunijuma ili kaptona, opet je makar koliko induktivna. Tu na žalost nema spasa, jer bez te žice i tog kalema zvučnik jednostavno ne može da radi, sem ako ne koristi neki drugačiji princip, kao recimo elektrostatici, koji opet imaju transformatore za polarizaciju (opet žice sa namotajima, pa jezgra, pa čuda božija). Međutim, ono najgore u zvučnoj kutiji nisu sami zvučnici, već kombinacija zvučnika i skretnica. Skretnice se prave od otpornika, kondenzatora i induktora, pri čemu je njihov zadatak prilično složen. One treba da razdele ulazni signal na željene segmente i da onda te segmente propuste do odgovarajućeg zvučnika. U tom procesu, one ne bi trebalo da utiču na faze (praktično nemoguće ostvariti), ne bi trebalo da zadrže niti jedan deo signala, a pošto nema svaršene efikasnosti, onda treba da zadrže jednake delove signala u svim granama i najzad, treba da kompenzuju razlike u efikasnosti zvučnika. Sve ovo je UVEK veoma problematična radnja iz niza čisto praktičnih razloga. Dalje, teorija nalaže da je za zvučnik bolji što oštriji nagib sečenja neželjenog dela signala, jer se time sam zvučnik drži u stanju optimalnog režima (us pretpostavku da je dobro odabran, naravno), ali na žalost, veliki nagib znači uvek i veća glavobolja sa faznim pomerima, a u nekim slučajevima, i sa čudnim efektima ponašanja samog filtra na tački sečenja. Ona se uvek uzima kao mesto gde je slabljenje signala -3 dB. Na primer, čebiševljev filter ima niz veoma poželjnih osobina, ali ume veoma hirovito da se ponaša oko tačke sečenja, sa osetnim porastom snage signala pred slabljenje, a zatim sa naglim padom iza te tačke. Filteri se definišu redovima, pri čemu svaki red povlači strminu nagiba veću za 6 dB (tj. duplo). Tako filter prvog reda ima nagib od 6 dB po oktavi, što znači da na duplo većoj učestanosti signal ima polovinu snage od one na tački sečenja. Filter drugog reda ima signal koji je 4 (2x2) puta slabiji jednu oktavu dalje, a filter trećeg reda ima signal (2x4) 8 puta slabiji, itd. Naredna tabela ilustruje navedene podatke: Oktave -> 1kHz 2kHz 4kHz 8kHz 16kHz Tačka sečenja -3 dB, 6 dB/Okt. -3dB -9dB -15dB -21dB -27dB -3dB, 12 dB/Okt. -3dB -15dB -27dB -39dB -51dB -3dB, 18 dB/Okt. -3dB -21dB -39dB -57dB -75dB Iz gornje tabele se vidi da sva tri filtera počinju da deluju na 1 kHz. Jednu oktavu dalje, tj. na 2 kHz, prvi filter je potisnuo signal u odnosu od 2,81:1, drugi u odnosu 5,62:1, a treći u odnosu 11,22:1. Očigledno je da viši red označava veći nagib, odnosno bolje sečenje signala. žisto informacije radi, Smith-Papoulos filter koji se koristi u radio tehnici ima nagib od 276 dB/Oktavi, što je odnos od 63.096.000.000.000:1 (ako vam se dopada ovaj nagib, možete ga steći kupovinom McIntosh tjunera, oni ga koriste, ili još bolje, tjuner "non plus ultra", Sequerra FM-1). No, vratimo se našem problemu. Nije dugo trebalo da se neko seti proste i funkcionalne ideje - ako su skretnice toliki problem, zašto ne bismo signal podelili na željene opsege još na samom iz- lazu sa predpojačavača, pa onda doveli svaki opseg na ulaz posebnog pojačavača koji neposredno pobuđuje sam zvučnik? Daleko je lakše sve to izvesti na nivou aktivne elektronike nego na nivou golih pasivnih delova, koji pride moraju da podnose velike snage, treba da imaju tesne tolerancije, itd, što em nije lako, em je jako skupo. Time bismo ujedno rešili i nekoliko problema u samom pojačavaču. Naime, velike struje su potrebne uglavnom za basove. Kada jak bas signal povuče struju, ukoliko napajanje nije regulisano (elek- tronski, jer ga elektroliti samo stabilišu, ali ga i ne regulišu), nužno će doći do pomeranja u smeru smanjivanja napona, što pojačavač čini dosta ranjivim ako prvi udar slučajno prati i neki drugi ili treći udar. Ako jedan pojačavač pobuđuje basove, a drugi srednje i visoke tonove, onda onome za visoke ništa neće smetati udar na onome za basove. I na kraju, takva podela posla između pojačavača omogućava projektovanje bolje pobude, jer se radi o faktički specifičnim pojačavačima, pa je moguće koristiti čak i različite tehnologije pobude, pri čemu se maksimalno eksploatišu njihove prednosti i izbegavaju njivoe mane. Na primer, za basove je moguće koristiti klasične bipolarne tranzistore, koji daleko bolje isporučuju velike struje od recimo MOSFET tranzistora, a za visoke se mogu korisiti baš ti isti MOSFET tranzistori, koji su daleko linearniji i brži od klasičnih bipolarnih. Tako obe tehnologije dolaze svaka na svoje, a nama lepo. Naredno pitanje glasi: na koliko delova podeliti spektar, dva, tri ili više? Odmah da kažem da oko ovog pitanja nema saglasnosti. Međutim, postoji konsenzus oko jedne stvari, a to je da se dobija odličan rezultat prostim odvajanjem bas registara od srednjih i visokih tonova. Dakle, dva pojasa su već odličan posao. Tri bi naravno bila još bolja, ali tu već cena postaje značajan faktor, bez obzira na budžet. Zato se mogu naći tzv. hibridne kutije. U njima basove pobuđuje jedan pojačavač, a srednje i visoke drugi, s tim što je druga podela spektra obavljena na klasičan način, običnom skretnicom. Lično nisam pristalica ovog pristupa. Do sada sam čuo nekoliko aktivnih kutija, pa iz tog relativno skromnog iskustva mogu da kažem da ih treba praviti ili aktivnim ili pasivnim, ali da ne treba mešati stavove. Ako se ekonomija pojavi kao faktor (a to se neminovno događa, kad-tad), onda rešenja treba tražiti na drugoj strani, nikako brljanjem tehnologija. Inače, najimpresivnija aktivna kutija koju sam čuo je bila jedna koju je svojevremeno prodavao Philips, veliko čudovište čijeg se broja ne sećam. Imala je bas od 30 cm i tri pojačavača, a glavni trik je bio uključivanje basa u negativnu reakciju, što su oni nazivali "MFB" (Motional Feedback System). Za ostalo manje-više, ali kvalitet basa je bio neverovatan (svaka čast JBL Studio Monitorima, ali ono je bilo bolje). Na žalost, visoki su bili jedva malo iznad proseka, a svakako ispod proseka za takvu kutiju. Jedan moj (sada na žalost pokojni) drugar smo 1982. napravili jednu aktivnu kutiju od bukvalno priručnih delova; uzeli smo LM391- 80 čipove za naponsku pobudu, sklopili četiri pojačavača snage sa BD 249/250 tranzistorima, kupili niške basove od 20 cm i kalotne visokotonce, sami sastavili kutije i napravili skretnice. Za sve to nam je trebalo nešto preko mesec dana rada mahom popodne (pošto je bilo leto, popodne je bilo 16-22 časa) i uz pomoć majstora stolara za kutije. Sve smo nekako uspeli da napravimo da lepo radi. Nije pristojno hvaliti se sopstvenim rezultatima, a ako ćemo pravo i pošteno, kad smo mi tako dobro odradili, možete samo zamisliti kako bi to bilo u režiji nekih pravih majstora, ili sa pravim drajverima. Tek, po nama, efekti su neverovatni u odnosu na klasični recept; to prihvatite sa rezervom, jer je sasvim normalno da je svakom roditelju njegovo dete najlepše, najbolje, itd. Ipak, verujem da su se ti zvučnici veoma povoljno poredili sa najboljima u toj klasi litraže i vrste drajvera. Cena im jeste bila veoma povoljna u apsolutnim iznosima i kada se zna da uz njih nije potreban pojačavač snage, ali i nije tako povoljna kada se u računicu ubaci i neka uslovna vrednost našeg rada, koju svi često zaboravljamo kao faktor. Projekti Ukoliko ima interesovanja, ostaviću ovde dva kompletna projekta za dve vrste kutija, dvo- i tropojasne. Projekti bi mogli obuhvatiti same kutije, elektronske skretnice, pojačavače i izvore napajanja, naravno, sve uz proračune cene i navođenje jasnih izvora nabavke. Pitam zato da ne opterećujem promet na Sezamu bez veze, jer ako ima samo jedan zainteresovan, sve to možemo da odradimo i preko privatne pošte, bez mučenja svih u ovoj konferenciji. Pozdrav, DVV P.S. Tarajče, evo ti šta možemo zajedno da odradimo, zvučnike "Active Sezam Loudspeaker", model "Magnasonic Hyperphase".:-)))))
hi.fi.389 dr.grba,
>> Bogami i moj drug Pera kada pr*ne "zvuči tako doro da sa srušiš >> kada ga čuješ" Lepo ti poređenje, nema šta (:
hi.fi.390 ddobricic,
> Filteri se definišu redovima, pri čemu svaki red povlači strminu > nagiba veću za 6 dB (tj. duplo). Tako filter prvog reda ima nagib > od 6 dB po oktavi, što znači da na duplo većoj učestanosti signal ================= > ima polovinu snage od one na tački sečenja. Filter drugog reda ima =============== Ima polovinu napona ili četvrtinu snage. > 1 kHz - DVV). Pošto 2,83V (tj. 1W/8 Oma) proizvodi 90 dB na 1 m, > a to odgovara 78 dB na 3 m, da biste postigli razumnih 85 dB na 3 > m treba vam 97 dB na 1 m, odnosno 9V napona. To opet iznosi veoma Prvo sam pomislio da je previd ali ovo ti se ponavlja. Opet "slučaj nečujnog mlaznog aviona na 30m" :) Dragan.
hi.fi.391 mirkot,
>> P.S. Ajde da se udružimo pa umesto da razglabamo preko Sezam-a >> da nešto i pametno uradimo :)) Mega bytes of text input >> :))))) Samo vi razglabajte. Kibicerima se dopada. Mirko
hi.fi.392 robert,
>> Može li da poveća budžet? Pa ne baš :(. Ajde recimo da tjuner nađe za 250 DEM a CD za oko 300. To je zajedno 550 valjda za ostalo (1000 DEM) ima da se nađu kas i pojačalo!?
hi.fi.393 tarajce,
> Radi se naravno o aktivnim zvučnim kutijama. Dodao bih ovom tvom izlaganju još neke vrlo bitne osobine ovakvog rešenja. Negatina osobina je to što joj je stepen korisnog dejstva manji, ali nama kao ljubiteljima dobrog zvuka nije to bitno nego sam kvalitet. Od dobrih osobina bih napomenio još da je to praktično jedini način da napravimo sistem koji "mora" funkcionisati. Zog čega? Pa odgovor je dosta jednostavan i glasi: sama veza pojačalo zvočnici je bolja zbog izbegavanja skupih i veoma spominjanih kablova koji povezuju pojačalo sa kutijava, izbegavanje pasivne skretnice koja pravi dosta prolema a bogami i gubitaka, a takođe sprega aktivna skretnica pojačalo zvučnici može da bude veoma dobra zato što se sve to u jednu kutiju ukomponuje i stvar slušaoca je samo tu kutiju prikopča na pretpojačalo i uživa a pri tom nemora da razmišlja dali pojačalu odgovaraju zvučnici ili skretnica ili... Dakle proizvođač odabira što bolju kombinaciju gore navedenog i tu prestaju problemi oko faznih pomeraja, minimalnih i maksimalnih impendansi i drugim binim faktorima. Naravno to neznači da je dovoljno baciti u jednu drvenu kutiju sve navedeno i da će raditi. Ako smo se sami opredelili da napravimo ovako rešenje onda je bitno odabrati pravu varijantu pojačala, zvučnika i prema njihovim frekventnim opsezima napraviti skretnicu koja može biti 12dB, 24 dB ili čak kombinacija ili nešto između ovih vrednosti. Toliko uz pozdrav od tarajce-ta.
hi.fi.394 trix,
> Negatina osobina je to što joj je stepen korisnog dejstva manji, > Pa odgovor je dosta jednostavan i glasi: sama veza pojačalo zvočnici je bolja > zbog izbegavanja skupih i veoma spominjanih kablova koji povezuju pojačalo sa > kutijava, izbegavanje pasivne skretnice koja pravi dosta prolema a bogami i > gubitaka. Ako su gubici manji, kako to da je manji i stepen korisnog dejstva? I u pogledu kablova sam skeptičan. Pevaće svoju pesmu isto kao kablovi PA-zvučnik samo pomnoženo sa dodatnim faktorom (oko 10). Opet mora da se vuče mrežni kabal do aktivne kutije. I trafo u istoj kutiji sa zvučnicima je ružna stvar. Mnogo je stvari koje komplikuju jednostavnu i lepu ideju. Da nije toga, svi proizvođači bi pravili A. kutije za male pare. Ja ću svakako vući debele žice od PA do zvučnika. U krajnjoj liniji sva elektronika na jednom mestu :))) xxx
hi.fi.395 tarajce,
> Ako su gubici manji, kako to da je manji i stepen korisnog > dejstva? Pa ako se uzme ukupna snaga oba ili sva tri pojačala i njihova efikasna snaga dođemo do zaključka da tu istu snagu možemo dobiti kod pasivnog sistema sa mnogo manjom ukupnom snagom. Ala sam jasan ko sunce u ponoć :))) Jednostavno manji je faktor ispunjenosti kod pojačala u aktivnom nego u pasivnom sistemu. Jel jasno? > I u pogledu kablova sam skeptičan. Pevaće svoju pesmu isto > kao kablovi PA-zvučnik samo pomnoženo sa dodatnim faktorom > (oko 10). Da to stoji ali u ovom slučaju se radi samo o nekoj perfekciji. Pozdrav tarajce
hi.fi.396 dveselinovic,
Upravo tako, ovde se radi o perfekcionizmu-to-the-Max.:-)))) Pozdrav, DVV
hi.fi.397 dveselinovic,
Pa ko kaže da trafo i elektronika moraju da budu u samoj kutiji? Oni mogu biti deo kutije u fizičkom smislu, ali po meni, treba da se nalaze na vrhu kutije, efektivno van nje, a samo vizuelno deo nje usled produženih ivica drveta. Drugim rečima, sve to treba da je na vrhu kutije, a skriveno od očiju sa prednje i bočnih strana malo produženim drvetom, odozgo prekriveno crnom mrežicom, sa poklopcem od pozadi, kako bi pristup bio lakši (za ne daj bože). Tako dobijaš čiste dimenzije kutije, lak pristup elektronici i dobre uslove hlađenja iste.:-)))) A ni težina ti nije problem, ipak sve to nije teže od 6-7 kg bez spoljne metalne kutije. Naravno, to znači da imaš neke kablove od pojačavača do drajvera, ali to je razdaljina manja od 1 metar, a za toliko ipak nije frka nabaviti veoma kvalitetnog kabla. Pozdrav, DVV
hi.fi.398 sjocic,
Imao bih par pitanja za ciJenjeni auditorijum: ;) 1. Princip rada dbx sistema, njegove prednosti i nedostatci u odnosu na dolby b,c... kao i kompatibilnosti različitih dbx-ova (ako se rade svi po licenci Bang & Olufsen, da li su oni onda i konstrukcijski potpuno jednaki?) 2. HX Pro sistem - namena i razlike kada je on uvek uključen, kada se uključuje preko prekidača ili potenciometra ?! 3. Mogućnosti povezivanja pojačala i računara radi spektralne analize, tj. A/D konverzija - šta je sve potrebno od hardvera i softvera, kao i eventualne alternative SB karticama. Nadam se da nisam bio preopširan :) sJOLE
hi.fi.399 trix,
> Pa ako se uzme ukupna snaga oba ili sva tri pojačala i njihova efikasna snaga > dođemo do zaključka da tu istu snagu možemo dobiti kod pasivnog sistema sa > mnogo manjom ukupnom snagom. Ala sam jasan ko sunce u ponoć :))) Samo u slučaju da se koriste tri ista pojačala! Mene će zadovoljiti PA za visoke od cca 10W po kanalu, za srednje 20W i bas 40W. To bi bio neki (podležan korekturi) odnos koji treba da mi da, efektivno, oko 50W po kanalu. Toliko mi je potrebno za određenu prostoriju. Koliko vati će davati pojačala na izlazu, to može da se izmeri na kraju. Ovakva kombinacija daje, sa relativno jeftinim elementima dobre efekte iz prostog razloga što izlazni stepeni pojačala za srednje i visoke mogu da rade u čistoj klasi A. Zbog umerenih snaga to je lako ostvarivo. Za basove, mislim da ne postoji potreba za klasom A. Kakva bi tek kombinacija bila sa lampašima za srednje... xxx
hi.fi.400 trix,
> Pa ko kaže da trafo i elektronika moraju da budu u samoj kutiji? Ne moraju da budu, al' mi se ne vuče 220V do kutije (mala deca, veseli momci i devojke u slučaju žurke...). > Naravno, to znači da imaš neke kablove od pojačavača do drajvera, > ali to je razdaljina manja od 1 metar, a za toliko ipak nije frka > nabaviti veoma kvalitetnog kabla. Da, ali nisam na to mislio. Kako rešiti vezu od pretpojačala do pojačala u zv.kutiji ? Gde postaviti skretnicu? xxx
hi.fi.401 tarajce,
> Ne moraju da budu, al' mi se ne vuče 220V do kutije (mala > deca, veseli momci i devojke u slučaju žurke...). Ako će mo tako gledati onda u gore navedenim slučajevima netreba da gledamo ni TV ni da se grejemo na grejalice itd. Najbolje rešenje bi bilo isključiti osigurače :)))))))) > Da, ali nisam na to mislio. > Kako rešiti vezu od pretpojačala do pojačala u zv.kutiji ? Pa vrlo jednostavno KABELOM !! ???? :)) a možemo ih povezati i preko satelita HA HA HA :()))))))) > Gde postaviti skretnicu? Pa tamo gde postaviš i pojačalo. Skretnica je veoma malo i recimo za oba kanala stane na pločicu veličine 10x10 cm. Neznam što si protiv ovog sistema kada je neuporedivo bolji od dosada poznatih. Pozdrav tarajce
hi.fi.402 tarajce,
> Samo u slučaju da se koriste tri ista pojačala! Ne samo u ovom nego u bilo kom drugom slučaju. Jednostavno objačnjenje sam ti već dao da je faktor ispunjenosti manji. Kako? Prosto ćemo pogledati recimo na BAS. Dok on svira svoju pesmu u opsegu od 20-2000 Hz mogao bi da svira i onaj resto do 20 KHz što on u aktivnom sistemu nesvira a u pasivnom svira. To ti je isto kao i žena koje može i da usisava i da kuva ručak i da pazi na decu, dok druga samo recimo kuva ručak. Znači da žena koja je prvo navedena ima mnogo veći učinak. Jel sada jasnije? Suština je baš u tome da ta žena koja samo kuva ručak po pravilu treba da skuva bolji ručak od one koja radi više poslova u isto vreme. A tek da nepričamo o sexy-u :)))) Pozdrav tarajce
hi.fi.403 trix,
> Ne samo u ovom nego u bilo kom drugom slučaju. Jednostavno objačnjenje sam ti > već dao da je faktor ispunjenosti manji. Kako? Prosto ćemo pogledati recimo > na BAS. Dok on svira svoju pesmu u opsegu od 20-2000 Hz mogao bi da svira i > onaj resto do 20 KHz što on u aktivnom sistemu nesvira a u pasivnom svira. To Molim te skrati redove za par karaktera. Posebno kad pišeš nebuloze na koje mora da se doda znak citata. Tvoja "teorija ispunjenosti" je bliska onom vicu o Lali i Crncu i ne ulaženju svetla pri pravljenju dece. Mislim, isto toliko je smešna :))))) Po tvojoj logici proizvoćači skretnica za pasivne zvučnike su obične budale. Jednostavno uzmi par zvučnika veži ih paralelno i pusti da se "dopunjavaju" kako kome odgovara. Da ne pričamo o kvalitetu zvuka kad zvučnik radi van opsega a struju troši sa stepenom iskorišćenja 0,0000000002 U svakom slučaju, isti signal sa pretpojačala, doveden na ulaz pojačala sa pasivnom skretnicom i dobro uravnoteženih aktivnih kutija, sa istim drajverima, daće razliku od najmanje 9db u korist aktivnog ozvučenja. Naravno, pri ono 1W... > ti je isto kao i žena koje može i da usisava i da kuva ručak i da pazi na dec > dok druga samo recimo kuva ručak. Znači da žena koja je prvo navedena ima mno > veći učinak. Jel sada jasnije? > Suština je baš u tome da ta žena koja samo kuva ručak po pravilu treba da sku > bolji ručak od one koja radi više poslova u isto vreme. A tek da nepričamo o > sexy-u :)))) Odgovor je jasan: jedna za kuvanje i pranje, druga za peglanje i usisavanje, sex i ostali "visoki" zahtevi treća, četvrta... I svaka iskorišćena do maksimuma. Al' košta kad 'oće da izadju :(((((( xxx
hi.fi.404 trix,
> Pa vrlo jednostavno KABELOM !! ???? :)) a možemo ih povezati i preko satelita > HA HA HA :()))))))) Uzmi jedno dobro pretpojačalo. Odmakni pojačalo tri metra od pretpojačala. Poveži ih tim tvojim KABELOM. Uz malo sreće čućeš i satelitske zvuke :) Naponske promene koje se isporučuju preko tog kabla su učestanosti oko 1 MHz (dobro pretpojačalo, cevno vrhunsko do 5MHz uslovno). Jedan metar bi bio granična dužina za bilo kakve "pasivne" kablove. Postoje i optička vlakna upotrebljena baš za ove potrebe. Ako se čovek opredeli samo za CD, može da iskoristi optički izlaz svakog boljeg CD plejera i bar malo smanji troškove. > Pa tamo gde postaviš i pojačalo. Skretnica je veoma malo i recimo za oba kana > stane na pločicu veličine 10x10 cm. Šta će mi skretnica za oba kanala na jednoj pločici kad već insistiraš na pojačalu u zv. kutiji. > Neznam što si protiv ovog sistema kada je neuporedivo bolji od dosada poznati Ja nisam protiv aktivne kutije. Ja sam za filtere odmah na izlazu iz pretpojačala. Tu postaviti i pojačala pa vući kablove do zvučnika. Kompromisno rešenje u kojem bar iskustva i dobri kupovni kablovi postoje. Skeptičan sam u pogledu samogradnje (u našim uslovima) čiste aktivne kutije sa pretenzijama na visok kvalitet. Princip podržavam u potpunosti (priča o aktivnim zvučnicima je započela mojim pitanjem o mogućnosti prepravke jednog starog pojačala (4x30W RMS) na bolji sistem, a za radi upotrebe u autu). Perfekcionizam u reprodukciji zvuka je relativna stvar. Da bih mogao da slušam muziku zadovoljavajućeg kvaliteta moram da stvorim neke uslove. Prvi i osnovni uslov je prostorija. U kupatilo staviti i kineski tranzistor je bacanje para. Aktivna kutija u normalnoj sobi naših stanova je nešto slično. Dakle, za moju prostoriju 6x4x3,4m (približno) bez paralelnih površina, sa površinom zidovaprilagodjenom nameni, masivnim zavesama za pokrivanje prozora, ne piroćanskim tepisima i unapred odredjenim mestom za zvučne kutije, treba odrediti savršenu kombinaciju pretpojačalo-pojačalo-zvučnici. Preferiram kupovno pretpojačalo i aktivne kutije iz samogradnje. Treba mi predlog za: -pretpojačalo (bez ikakve štednje para ali ipak, da nisu McIntosh mono i sl.) -zvučnike gornje klase (za ugradnju u pravljene kutije) -pojačala iz samogradnje (lampŠaši za srednje i visoke, silicijum za basove). Ukupna snaga oko 2x50W. Sa osvrtom na sve što je u ovoj temi napisano sa upotrebom mozga, iskustva, ušesa... Ostale komponente brzo prolaznih vrednosti, ne bih da pominjem. xxx