CIVIL.11

03 Sep 1998 - 23 Dec 1999

Topics

  1. filozofija (186)
  2. nauka (150)
  3. istorija (71)
  4. religija (7)
  5. književnost (460)
  6. o.jeziku (35)
  7. umetnost (44)
  8. film (296)
  9. galerija (324)
  10. oko.sveta (10)
  11. hedonizam (123)
  12. licni.stav (216)
  13. cyberworld (8)
  14. civ.savet (64)

Messages - književnost

književnost.412 supers, -> #408, dzim
>> E, ne reche odakle si citirao... Svetislav Basara, "Looney Tunes" (9. glava)
književnost.414 sherloc,
Zna li neko gde bih mogao da nadjem poslednje tri knjige "Robot City" ? Hvala. ByE
književnost.415 dzim, -> #411, supers
> elementima zargona koji se primio na Sezamu (reci kao: mast, vlast itd.) ...shto je poteklo od dvojice ljudova...mislim, konkretno te dve rechi.
književnost.416 indi, -> #414, sherloc
-> Zna li neko gde bih mogao da nadjem poslednje tri knjige "Robot City" ? imas u mojoj biblioteci, cetvrtu knjigu (u stvari prve cetiri) na Banovom Brdu,"Laza Kostic" Pozeska 83a tel:558135 ali za 5. i 6. nisam jos nasao, tj. i meni bi godio odgovor :) ps:knjige su strava!! :)
književnost.417 supers, -> #415, dzim
>> > elementima zargona koji se primio na Sezamu (reci kao: mast, vlast itd.) >> ...shto je poteklo od dvojice ljudova...mislim, konkretno te dve rechi. Kod Svetislava Basare nalazimo tragove bavljenja Sezamom ;> Pseudodokaz 1: Naslov poslednje Basarine knjige je "Sveta mast". Pseudodokaz 2: Odlomak iz iste: "Moja velika sreća - tvrdio je derviš - bila je to što da mi je jaje duše otvorio udarac revnosnog milicionera, pendrekom po glavi, pre mnogo godina, dok sam preskakao zid na stadionu FK Slobode. Zaista, proces moje desocijalizacije započeo je leta '67, posle inicijacijskog udarca koji niko nije doveo u vezu sa promenom ponašanja, pravdanom pubertetom. Od tada na dalje, kroz rupu na auri iznad moje glave, ulazili su sadržaji iz viših sefira Drveta života, isprva u zip formatu i kodirani, tek kasnije raspakivani i polako, u pravo vreme, uključivani u ono što se profano naziva budna svest. Ili po današnjem: interface."
književnost.418 supers, -> #410, willow
>> Stane, za ime boga, kada ćeš prestati da me nipodaštavaš i vređaš? ;) Pa ako ti sam pljuneš na sebe ;> upoređujući svoje pisanije sa Bukovskim, mogu i ja da malo nastavim u tom stilu ;) >> Sve ovo je drug Selin već odavno rekao. Nemam ništa protiv Basare, čovek >> je iskren i sve je to u redu, ali, posle Selina, 99 zapeta 9 od sto >> knjiga predstavljaju obično gubljenje vremena. Ma, sasvim je normalno da svako ima svog favorita. Ali ne valja u obožavanju preterivati. I najveći pisci sebi dozvoljavaju da pohvale svoje uzore, Borhes im posvećuje čak toliko pažnje da o njima diskutuje usred svojih pripovedaka, čak i u Beogradu imaš u Beoizlogu odeljak sa knjigama koje preporučuje Borhes. Pa ipak Borhesovo delo ne izaziva osećaj "već viđeno" čak ni kod onog fanatika koji je pročitao Čestertona onoliko puta koliko ga Borhes u prosečnom eseju spomene ;) I onda mi osvane neko i kaže da je zaključno sa Selinom napisano 99,9% stvari. Verovatno je sutradan po njegovoj smrti osvanula zora postmoderne, pa su svi pisci sveta priznali da od sada mogu da se bave samo prepisivanjem ;) Ma ajde, molim te...
književnost.420 illusion, -> #376, dzim
U potpisu Roach, posto je izmena texta dosla od njene strane, sa razlogom :)
književnost.421 dzim,
NEZAVRSENA PRIC Postojao je covek koji nije mogao da zavrsi ni jednu recen. Zato su mu se svi smej. Iz tog razloga bio je jako nesrecan, pa je resio da izvrsi samoubist. Otisao je do auto-puta i sacekao da naleti autom. Bacio mu se pod tockove, ali je automobil stigao samo do pola recen. Covek je ostao z. Sada i da moze ne sme da zavrsi ni jednu recenicu jer ce onaj automobil zavrsiti svoj pu. Dejan Stojkovic MAMIHLAPINATAPEI
književnost.422 dzim,
NEBOJSA LAZIC Postovani citaoci, prosle godine sam na Konkurs za kratku pricu poslao cetiri rada potpisana svojim imenom i jednu pricu potpisanu imenom moje devojke. U knjigu je, po odluci Zirija, usla prica koju sam potpisao imenom svoje devojke. U medjuvremenu ona je raskinula sa mnom bez ikakvog vidljivog povoda. Od prijatelja sam saznao da je odmah zatim pocela da se zabavlja sa momkom koji je takodje objavio pricu u knjizi "Ritam sedmog cula". I dok onivode ljubav medju koricama njegove garsonjere ja samo zelim da kazem da se ne kajem sto sam ucinio navedeno, ali zato na ovaj Konkurs saljem pricu ciji je naziv moje ime i prezime potpisanu sifrom koja je opet, moje ime i prezime. Akose ziri odluci da je ne uvrsti u knjigu insistiram da pod mojim imenom objavi jednu njenu pricu. Naime, i ona je svoju kratku prozu poslala na Konkurs i to pod sifrom "DRHTURAVI PLAMICAK APOKALIPSE". Ukoliko, medjutim, ni njena prica ne ude odabrana za knjigu zamolio bih Ziri da onda pricu njenog novog momka objavi pod njenim imenom ne bi li i on osetio kako to izgleda kada se sve zrtvuje za ljubav. Njegova sifra na ovom Konkursu (saznao sam to od njegove drugarice sa kojom sam poceo da se zabavljam da bih mu provalio sifru) jeste "JAUK BEDE". Napokon - ako nijedna njegova prica ne bude odabrana za knjigu zeleo bih da zamolim Ziri da onda, bilo koju od cetiri price potpisane sifrom "CVETAK KRAJPUTAS" objavi pod mojim imenom iako sam ih potpisao imenom Marija Ilic. To je u stvari ime drugarice novog mladica moje bivse devojke sa kojom sam poceo da se zabavljam ne bih li saznao njegovu sifru (a u koju sam se u medjuvremenu zaljubio i naravno, poslao na konkurs cetiri price pod njenim imenom). Ljubav je ljubav, literatura je zenskog roda, ali godine prolaze. Hvala na razumevanju i neka zivi ideja kratke price! Nebojsa Lazic (ustvari su to organizatori konkursa) MAMIHLAPINATAPEI
književnost.423 dzim,
SISTEMATICNO PREOBRACANJE U PRAVCU NORMALNOG POIMANJA STVARI Magdalena: Sta je smisao zivota? Bobo podrignu. Magdalena: Postoji li Bog? Bobo opet podrignu. Magdalena: Verujes li u sudbinu? Bobo je cutao. Magdalena se malo mucila, a onda nevesto podrignu. Bobo ponosno rece: Nije lose za pocetak. Alija Suljic MAMIHLAPINATAPEI
književnost.424 dzim,
KAKO SAM POSTAO UBICA Zario sam joj noz izmedju ociju dok me je bezubo gledala. Zatim sam seo i desetak minuta posmatrao kako pokreti gube na ucestalosti i zestini. Kada su potpuno utihnuli, uzeo sam noz, i pazljivo, od samog pocetka grla je razrezao po celoj duzini tela. Obukao sam saku njenim telom, potom energicnim pokretom (pazeci na zuc) sluzavu unutrasnjost lisio utreobe. Prvo sam joj odsekao glavu a posle i telo u tanke reznjeve. Osetio sam mucninu i nesvesticu, seo na stolicu i molio Boga da neko ne udje u kuhinju i prekori me sto sam zaboravio da oljustim krljust. Mislim da bih na njemu ponovio postupak. To se zove prezivljavanje. Branislav Stankovic - Ironije MAMIHLAPINATAPEI
književnost.425 junior, -> #423, dzim
> SISTEMATICNO PREOBRACANJE U PRAVCU NORMALNOG POIMANJA STVARI Ima li još ovakvih stvari?
književnost.426 dzim,
NEOBICAN RAZGOVOR Imam nesto vazno da ti kazem - rece nemi. Cuvsi to, gluvi se pretvori u uvo. Goran Dokna JUTRO Probudio sam se ustiju punih nekog cudnog utiska. Pogledao sam okolo, oterao muve sa sebe i uspeo samo da kazem: - Sa mnom se nesto desilo. Posle toga sam opet zaspao. Prvi crv se pomakao. Zatim ostali. Goran Manic
književnost.427 dzim, -> #425, junior
> Ima li jos ovakvih stvari? Ima raznih. Zbirka (MAMIHLAPINATAPEI) ima cirka 400 strana. Poslacu vise kad budem imao vremena. Sledi par prica od nepoznatih autora: Sifra: "Lice namenjeno drugima" BUMERANG? Covek sedi na ivici krova. Gleda dole. Trideset metara niceg, posle je svejedno. Uzima kamencic i baca ga. Kamencic se posle tri sekunde pretvara u krvavu mrlju na glavi starice. Ona ima jos pola sata nesvesti, posle nema nista. Starica zivi sa kucetom koje je ostalo zatvoreno u sobi. Ono ima jos par dana zedji i gladi, tad ostaje i bez toga. Daleko ranije pocinje panicno lajati i skakati po sobi. Prevrce grejalicu, unistava svoju buducnost i zgradu. Zgrada svoje postojanje meri jos minutima. Ona tu ne moze nista promeniti. Sa vrha zgrade covek skace u svejedno.
književnost.428 dzim,
Sifra: "Stvorenje niotkuda" ON I ONA On je reziser. Ona je glumica. On je snimio film. Ona je svojim pojavljivanjem izazvala odusevljenje publike na Filmskom festivalu u Londonu. On je snimio film. Ona je nagradjena na Festivalu u Veneciji za najbolju sporednu ulogu. On je snimio film. Ona je na Kanskom festivalu nagradjena za najbolju glavnu zensku ulogu. On je snimio film. Ona je od strane kriticara proglasena najboljom glumicom u Americi, u protekloj godini. On je od AFI dobio Oskara za zivotno delo. Ona je podnela zahtev za razvod braka.
književnost.429 dzim,
Sifra: "L 17090" PRAVA I KRIVA "Neverovatno do kakvih zakljucaka i saznanja mozete doci prateci jednu liniju", tvrdio je Miceta, veciti pripiti student arhitekture. On je video kako pocinje linija sa ograde moje terase nastvalja se preko simsa i spusta gromobranom u Uzun Mirkovu ulicu ali se potom penje uz sav najlon carape devojke u minicu koja potom ulazi u trolejbus 28 a linija se penje ivicom trolejbusa na sajlu i u Makedonskoj na stanici prekoputa Sumatovca linija silazi sa te zice na urezani deo fasade, dolazi do stoka jednog od prozora i ulazi u prostoriju da bi se u prostoriji spustila niz prvi cosak na pod do stolice uz koju se penje do sava covekovih hlaca koji sedi na stolici i prelazi na sav sakoa, pa se spusta niz lakat do vrha prstiju pa jos do vrha hemijske olovke koju prsti drze i upravo prati ovo sto ovde pise.
književnost.430 orion,
HULIO KORTASAR iz antologije Moderna svetska mini prica NEPREKINUTI SLED PARKOVA Bejase zapoceo da cita roman nekoliko dana ranije. Ostavio ga je zbog hitnih poslova, ponovo ga otvorio u vozu dok se vracao na imanje; polako se prepustio zapletu, ocrtavanju likova. Toga popodneva, posto je napisao pismo svom zastupniku i s nadzornikom raspravio pitanje pasnjaka, vratio se knjizi u miru radne sobe koja je gledala na hrastik. Udobno zavaljen u svojoj omiljenoj fotelji, okrenuvsi ledja vratima koja su mu smetala kao neprijatna mogucnost za pojavu uljeza, nekoliko puta je prevukao rukom preko zelenog plisa i poceo da cita poslednja poglavlja. S lakocom je pamtio imena likova i junaka; romaneskna sanjarija ga je obuzela gotovo u trenutku. Uzivao je u skoro perverznom zadovoljstvu da se red po red oslobadja onoga sto ga okruzuje, dok istovremeno oseca kako mu se glava udobno odmara na plisu visokog naslona, kako su mu cigarete nadohvat ruke, kako s one strane prozorskih okana vecernji povetarac treperi pod hrastovima. Rec po rec, zaokupljen teskom nedoumicom junaka, prepustajuci se slikama koje su dobijale oblik, boju i postajale pokretne, bio je svedok poslednjeg susreta u planinskoj izbi. Prvo je oprezno usla zena. Sada je stigao njen ljubavnik, s povredom na licu od udarca grane. Ona mu je velicanstveno brisala krv poljupcima ali on je odbijao milovanja, nije dosao da ponovo prodje kroz obred tajne strasti, skrivene u svetu suvog lisca i krivudavih putanja. Grudi su mu grejale ostricu noza, ispod je tinjala ugrabljena sloboda. Dijalog pun ceznje proticao je stranicama kao potok zmija, i osecalo se da je sve odvajkada odluceno. Cak i milovanja koja su se plela oko tela ljubavnika, kao da zele da ga zadrze i nateraju da odustane, sa odvratnoscu su ocrtavala drugo telo koje je trebalo unistiti. Nista nije zaboravljeno: alibiji, slucajnosti, moguce greske. Od toga casa svaki trenutak imao je svoj tacno odredjeni zadatak. Nemilosrdno obostrano ispitivanje prekidalo se tek da bi jedna ruka pomilovala jedan obraz. Smrkavalo se. Ne gledajuci se vise, strogo se drzeci onoga sto treba da cine, rastali su se na pragu kolibe. Ona je morala da krene putem koji vodi na sever. Sa staze na suprotnoj strani on se na trenutak okrenuo da bi je video kako trci raspustene kose. I sam je potrcao, sudarajuci se sa stablima i nalecuci na ograde, sve dok u jutarnjoj izmaglici nije nazreo put koji vodi prema kuci. Nije trebalo da psi zalaju, i nisu zalajali. Nije trebalo da nadzornik bude prisutan u to vreme, i nije bio. Popeo se tri stepenika do trema i usao. Iz bubnjanja krvi u usima dopirale su reci zene: najpre plava sala, zatim galerija, stepeniste zastrto tepihom. Gore, dvoja vrata. Nikoga u prvoj sobi, nikoga u drugoj. Vrata salona, a onda noz u ruci, svetlost sto prodire kroz prozorska okna, visok naslon fotelje od zelenog plisa, glava coveka u fotelji koji cita neki roman.
književnost.431 vampire,
Ima jedna obrada price o crvenkapi, koju u izvesno vreme nisu hteli da cuju u chatu ;} pa je zato saljem ovde. Inace, to su reci pesme od jedne grupe. Little blood red Riding Hood was passing through the woods A basket full of poisoned fruit She's absolutely way to cute And it's way past her deadtime...the night has just died Good Old Nick is in her blood and it makes me feel so hot Devil eyes, that's no surprise, she's colder than ice The werewolf is hiding with its yellow glowing eyes Drooling for some baby blood, he's jumping in the night And he knows where Red is riding He knows here Grandma well That big bad werewolf's got it down, he cannot fail And it's way past her deadtime...the night has just died Grandma's waiting in here dead for sweetest little Red When she ate the werewolf's head, you could not even tell There is no way out There is no way out for sweetest little Riding Hood 'cause Granny won't be full Until Red is dead and gone...Bye, bye
književnost.432 sherloc,
pretpostavljam da ima ljudi koji su chitali knjigu " Lorens od Arabije ". Zanimaju me utisci... hvala. ByE
književnost.433 supers, -> #431, vampire
>> Inace, to su reci pesme od jedne grupe. Jel si ti nekad video ovde poruku koja počinje ovako: "Ovo su reči priče od jednog pisca"? Da nisi ti kojim slučajem pripadnik naroda Bonga, sa ostrva Svalbard? Evo šta je o njima pisao Umberto Eko u Minervinoj svaštari 1987: "Bonge rade otprilike isto što i mi ali pokazuju neobičnu sklonost ka kompletiranju informacija. Ne znaju šta je to pretpostavka ni implicitno. Na primer, mi počnemo da govorimo i očigledno je da koristimo reči ali nemamo potrebu da to kažemo. Jedan Bonga koji se obraća drugom Bongi, najpre će reći: "Pazi, sada ću nešto da ti kažem i koristiću reči."" "Budući da su svi već sve znali, u određenim trenucima voditelj bi glasno najavio: "A sada, jedan lep aplauz." Ali uskoro su gledaoci u studiju počeli da aplaudiraju i bez bodrenja voditelja. Bilo je dovoljno da on upita svog gosta čime se bavi i da ovaj, recimo, odgovori: "Održavam gasnu komoru u gradskoj kafileriji", pa da se prolomi buran aplauz. Ponekad, kao kod nas u Petrolinijevim scenama, voditelj ne bi stigao ni usta da otvori i kaže "dobro veče", već posle "dobro" u studiju bi oduševljeno zapljeskali. Voditelj tek što bi izgovorio: "Evo nas kao i svakog četvrtka", a publika ne samo da bi aplaudirala, kidala bi se od smeha."
književnost.434 vampire, -> #433, supers
>>> Inace, to su reci pesme od jedne grupe. > >Jel si ti nekad video ovde poruku koja pocinje ovako: >"Ovo su reci price od jednog pisca"? Pa hteo sam da kazem da su to reci PESME a ne neke price, i hteo sam da kazem da je to uradila jedna muzicka grupa, a ne neki pisac. Jel tu nesto pogresno? >Da nisi ti kojim slucajem pripadnik naroda Bonga, sa ostrva Svalbard? >Evo sta je o njima pisao Umberto Eko u Minervinoj svastari 1987: >... Nikad cuo za njih. Ali poenta je bila da neko procita pesmu koju sam poslao, a ne da mi drzi lekciju o tome kako najaviti da cu da posaljem pesmu.
književnost.435 willow,
Lep provod za tog znatiželjnog druškana u 20:00 isključiš telefon, pogasiš sva svetla na gajbi, pustiš audio-kasetu Roja Eldridža, naspeš sebi piće, izađeš na terasu, sedneš. tvoj pas kunja pod brezom. šišmiš piči preko neba. čuješ mačku kako se šunja kroz travu. vrabac sleteo na metar od tebe. trepće. napravio par manjih skokova, pa stao. i opet trpepće. krivi glavu. posmatra te vrabac, pomisliš. znatiželjan vrabac krivi glavu i posmatra te značajno, na vrapčev način. nisi znatiželjan vrabac ali uzvraćaš mu istom merom. ti i on se merkate. poznat si mi odnekud, kažeš mu. ovo će ti zvučati pomalo smešno, ali jel si ti isti onaj druškan koji je jutros kljuco mrve na autobuskoj stanici? - upitaš ga. drug vrabac ćuti, ali ne prestaje značajno da kibi u tvom pravcu. očito se čudi tvojoj spoljašnjosti. a takođe i tvojim telesnim dimenzijama. suočava se sa raznim logičkim nedoumicama: gde su krila ovom tipu? gde je spakovo kljun? čime je to zamaskiro naše perje? pojma nisam imao da među nama, vrapcima, bukvalno imamo i divove... lepo je, pomisliš, sedeti u društvu znatiželjnog vrapca i negde između dve i tri hiljade zvezda. zatum pališ cigaretu, i puštaš veličanstven kolut dima a oko tebe noć, duga i topla i prijatna i letnja. vredelo bi ovu noć dugu i toplu i prijatnu i letnju i ovog znatiželjnog vrapca i negde između dve i tri hiljade zvezda nekako ovekovečiti, zabeležiti ih, učiniti ih jedinstvenim u literaturi. noćas me to _zaista_ mrzi, ali čim me ne bude _zaista_ mrzelo, učiniću to: ukucaću prvom prilikom jednu besmrtnu pesmu o svima njima i posvetiti je tom znatiželjnom druškanu. a sad adio, jer noć je duga i topla i prijatna i letnja i ja bih još malo da snatrim za svoj groš u društvu znatiželjnog vrapca i negde između dve i tri hiljade zvezda.
književnost.436 supers, -> #434, vampire
>> Pa hteo sam da kazem da su to reci PESME a ne neke price, i hteo >> sam da kazem da je to uradila jedna muzicka grupa, a ne neki pisac. >> Jel tu nesto pogresno? Pa, pošto je u stihu, pretpostavljao sam da je pesma, a ne priča ;> Ako ti nije problem, napiši čija je, valjda je red da se spomene ta grupa. >> Nikad cuo za njih. Ali poenta je bila da neko procita pesmu koju >> sam poslao, a ne da mi drzi lekciju o tome kako najaviti da cu da >> posaljem pesmu. Ti si poslao pesmu, ja sam poslao odlomak iz priče. Jel prelazimo na bezbolke ili se mirimo? ;>
književnost.437 vampire, -> #436, supers
>Pa, posto je u stihu, pretpostavljao sam da je pesma, a ne prica ;> Pa ja sam odmah rekao da je pesma. Nevolis kada ti se kaze unapred? :} >Ako ti nije problem, napisi cija je, valjda je red da se spomene >ta grupa. Grupa se zove "Mercyful Fate", a tekst je napisao vokal - Kim Bendix Peterson. >Ti si poslao pesmu, ja sam poslao odlomak iz price. Aha, ok onda. Ja sam mislio da si napisao ono samo da bi mene poistovetio sa tim ... domorocima. >Jel prelazimo na bezbolke ili se mirimo? ;> Mirimo se, naravno. Ovo je civilizacija a ne sport :}
književnost.438 willow,
evo, biću toliko slobodan da sezonu meseca oktobra, ovde, u "književnosti", otvorim jednom kratkom storijom... Božidar je bio živ Božidar je bio živ. Dok je bio živ, doručkovao je kifle. Više nije živ, ali je bio, ne tako davno. Ustvari, lažem: umro je upravo ovog trenutka. Tako to biva. U jednoj sekundi si živ, već u sledećoj nisi. U jednoj sekundi doručkuješ kifle, samozadovoljavaš se, žvaćeš kokice ili krešeš nešto, a već u sledećoj uštogljeno ležiš prekriven posteljinom a oko tebe čuče upaljene sveće i ožalošćena rodbina. Jedna dramatična sekunda. Eto koliko je Gospođici Smrt potrebno vremena. Efikasno, nema šta. Zato smatram da je Gospođica Smrt visoko obrazovana, talentovana i sposobna ličnost. Sa fakultetom. Sa "mr" i "dr" ispred imena. Dobro je što je dovedena. Mislim, ne možeš svakog kulova sa završenim sedmim osnovne postaviti na tako odgovorno mesto, gde se svakog radnog dana odnose toliki ljudski životi. Doduše, probalo se i to. Međutim, prosečan kulov umesto da za dan odnese hiljadu, odneće ne više od pet života. Takva mu radna navika. Čita novine i drka kurac umesto da odnosi živote. Kulov ostaje kulov. I tako je bilo sve do dana kad su pretpostavljeni angažovali jednu neobično odgovornu i pametnu ženu: Gospođicu S. Od tada se puno češće umire a i mnogo redovnije. No da se vratimo na Božidara. Božidar je bio živ. Ali sudbina se okrutno poigrala sa Božidarom. I dok su svi stajali i upirali prstom ka okrutnoj igri sudbine, naš Božidar je i dalje ležao u lokvi, razbucane lobanje, stežući u ruci dopola pojedenu kiflu. O čemu se zapravo radi. Naime, tog jutra, Boža je, kao i obično, stajao ispred pekare i, ne sluteći ništa, doručkovao kifle. Međutim, baš u tom trenutku, jedna baka sa osmog sprata nepažljivo je laktom zakačila saksiju punu zemlje i cveća, i uzviknula "oh!". A saksija se onda strmeknula pravo Božidaru na teme. Božidar je, iako iznenađen pojavom saksije, nekako ipak uspeo na brzaka da proguta zalogaj koji je muljao po ustima. Da mu ne propadne. I dok je gutao poslednji zalogaj kifle, kroz glavu mu je protrčao čitav njegov život. A zatim - mrak. I tako, da u međuvremenu nije umro, i Božidar bi jednoga dana imao probleme sa hemoroidima. I Božidar bi mogao da dočeka starost. Pa da u starosti bude starac. Ali, ne vredi tugovati. To su naplatne rampe kroz koje prolazimo sve do trenutka smrti. Svi mi na neki način ostvarujemo svoje prihode, pa tako i Božidar, koji je, naime, radio kao kondukter. A kad Boža uđe u bus, tu više nije postojala skoro ni najmanja mogućnost da se izvučeš bez plaćanja karte. Ili si morao uvek da pokažeš markicu. Da se švercuješ, jedino si mogao ukoliko si zanosna plavuša dugih nogu i bujnih prsa. No mi, većinom, zar ne, nismo zanosne plavuše dugih nogu i bujnih prsa. Već smo obično ćelavi, kosmati, debeli, mršavi. Neobrijani, frustrirani, melanholični, umobolni, trezveni. Razjareni, smežurani, puni poleta. Željni života, druženja i upoznavanja. Više ili manje poetični. I imamo probleme sa hemoroidima. Sve u zavisnosti od sloja populacije kojem pripadamo i od životnog doba u kome se trenutno nalazimo. Malo je ovde zanosnih plavuša, dugih nogu i bujnih prsa. Zato se zadovoljavamo malim stvarima. I ženama koje se retko kupaju i nikad ne briju. No da se vratimo na Božidara. Doručkovao je kifle. Božidar se prvo brijao a zatim odlazio na posao. Svakog jutra Božidar je ustajao u pet izjutra. Taj se čovek zvao Božidar. Živeše jednom jedan čovek. Sve dok saksija nije zasrala stvar.
književnost.439 fraudator, -> #438, willow
:))) gotivno je
književnost.440 mango,
Da li je neko skoro citao "Ilijadu" i "Odiseju"? Interesuje me da li se u tim knjigama pominju tirani? (sad nemam vremena da citam ponovo jer mi je ispitni rok). Cini mi se da je cladar Arga okarakterisan tako u delu kada Telemah dolazi da pita za Odisejevu sudbinu, i mozda i Eol kada Odisej dolazi na njegovo ostrvo? Ako se tirani pominju, da li je u pitanju pogresan prevod (mozda je neko citao i u originalu)?
književnost.441 orion,
iz knjige SIMPTOMI BUKE Izbor najboljih prica sa VI konkursa za kratku pricu na jednoj stranici Ankica Cupac DEJA VU Ima jedan miris. Tako je mirisala jedna plava igracka, kad sam bila mala. Jednom se vratio iznenada i na tren sam ga osetila. Kao i crvene hulahopke i mali konac i krv koja curi doke sedim u travi i cekam da me necije ruke odnesu. Ivana Hrga AS THE YEARS GO PASSING BY Pre nekoliko godina moj otac je imao obicaj da prilikom kupanja baci sapun na pod kupatila. - Ispao je - odgovarao je na svaki nas zgrozeni pogled, pravdajuci se i detinjasto verujuci da je to dovoljno. Mi smo cetkom ribali te sapune, mama i ja, na kraju cesto noktima grebuci po njima, praveci mala, malecka udubljenja. Ja bih pre mame izgubila zivce i otpakivala novi mirisljavi sapun, umivala se njime i zatim ga skrivala na tajna mesta u kupatilu. Jutros, pre umivanja, uzaludno sam pod prstima trazila nevidljive grudvice. Tata vise ne baca sapun na pod prilikom kupanja. Ni ja vise ne zivim u mojoj devojackoj sobici. Milica Jelic LENJA PRICA "Kokosovi orasi se otkidaju sa palmi i lenjo padaju u pesak. Prasina se slegne i kao da se nista nije dogodilo. Muve tesko zuje kroz vrucinu. Nista se ne mice." Ne... Bolje: "Kokosovi orasi se otkidaju i lenjo padaju. Muvama je tesko..." Ili: "Kokosi lenjo... Tesko..." "Tesko..." ili "lenjo..." LENJO Divna rec. Udobna. Milorad Jevtic *** Desi mi se ponkad, nocu, kad izadejm da radim zgibove napolju (na sipci za tresenje tepiha) i podignem ruke da se okacim na sipku da ostanem tako, podignutih ruku i zagledan u nebo. Nebojsa Krivokuca ODRASTANJE Prilazim prozoru i palim cigaretu. Ipak sve je drugacije. Tek sada primecujem opalo lisce i miris jeseni pod prozorom. Poneka stidljiva malja na grudima. Drugacije. I postelja je nekako drugacije izguzvana. Ona se tusira.
književnost.442 orion,
iz knjige SIMPTOMI BUKE Izbor najboljih prica sa VI konkursa za kratku pricu na jednoj stranici Svetlana Lazarevic EROTSKA PRICA Crtam cica Glisu na njegovom licu poljupcima. Oci, nos, oba uha, usta. Spustam se niz blagu nizbrdicu vrata i ljubim svaku uspravnu dlaku na njegovim grudima. Idem dalje. Na redu je pupak. Sa njim postupam vrlo nezno, jer je njamanji vrtlog na svetu. Idem dalje i pocinjem sa grickanjem. Na butinama se ne zadrzavam dugo, jurim ka listovima jer sam cula da su najukusniji. Golicam ga po tabanima i krecem sporo, kao lift u mojoj zgradi, navise. SE LA VI "Takav ti je zivot, pile moje" - rece on meni drzeci naocare bas navrh nosa. "Ti si mislila da je zivot samo asfaltiran put, je li? E pa nije! Zivot je i kaldrma i zemljana staza i jos mnogo toga. A i po tom putu ne ide covek uvek u ribok patikama ili starkama, vec i bos, ili na stiklama..." Ja sam onaj prst, koji stoji izmedju palca i srednjeg, lukavo zavukla u teglu s medom i dugo ga sisala. Dragan Lazarevski JEDNE SREDE S. nisam video nekoliko dana. Jedne srede sretoh ga na ulici. - Al` si se promenio otkad smo se poslednji put videli - rekoh ja. - Nisam se promenila - rece ona - samo ti se cini. Zoran Ljubicic PRAVI OTAC Moja cerka ima jedanaest godina i ima decka. Ja, kao njen otac, u tome ne vidim nista lose. U stvari, ja jos nemam cerku, nisam cak ni ozenjen, ali recimo da moja cerka od jedanaest godina ima decka... Ja u tome ne bih video nista lose. Natasa Manojlovic ONA Kada je bila mala niko nije obracao paznju na reci koje je pokusavala da izgovori. U skoli, drugovi su okretali glavu cim bi progovorila. Sa mladicima je, uglavnom, cutala. Za jednog od njih se udala. Pokrenute razgovore ostavljao je nedovrsene kao jutarnju solju kafe. Tada je kupila psa. Sa njim se, za svaki slucaj, sporazumevala znacima. Svakog dana u 15:00 izvodila bi ga u setnju po obliznjem parku. Prisla bi prvoj zauzetoj klupi, privezala psa i otpocinjla pricu. Covek se uzalud trudio da ustane i ode. Na svaki njegov pokret pas je preteci rezao. Posle odredjenog vremena ona bi ustala, uljudno se pozdravila i, odvezavsi psa, krenula kuci. Ubrzo su ljudi poceli da izbegavaju prvo nju, zatim klupu i na kraju ceo park. Ona jos uvek odlazi s psom u opusteli park, priveze ga za klupu i otpocinje pricu. On pokusava da se odveze i pobegne, ali na svaki svoj iznenadni pokret zarezi.
književnost.443 orion,
iz knjige SIMPTOMI BUKE Izbor najboljih prica sa VI konkrsa za kratku pricu na jednoj stranici Sreten Mijovic SLIKE STAROG SVETA Legitimisemo ljude. Tek poneko lici na sebe. *** Placem. Doktor me tesi. Pijemo licku sljivu, pijemo vino, pa opet sljivu. Pod svetloscu svece Doktorova zena izgleda kao Bogorodica. U ratu je sve jednostavno. Zelimo da prezivimo i pijemo dzabe. Elizabeta Radakovic ZABLUDE SU CESTE Covek koji sedi u autobusu, sokiran izvesnim recenicama iz clanka koji cita, pocinje da govori sebi u bradu. Zena koja se nalazi pored njga zapaza da on pri svakoj reci pljucka i nastavlja da gleda gde kapljice pljuvacke iz njegovih usta izlecu. Na decijem igralistu nekoliko devojcica vezba skok u dalj. Decak sa obliznje klupe pri njhovom skoku pazljivo posmatra kuda se rasprsavaju zrnca peska pri uronjavanju njihovih patika u tlo. Covek iz autobusa pocinje da bira reci dok govori misleci da se zena koja ga posmtra divi njegovom poimanju stvari. Svaka od devojcica sa igralista pri skakanju daje sve od sebe misleci da se decaku sa klupe dopada. Tomislav Repacki Nikola Joksimovic Rade Stojkovic STVAR TRENUTNOG IZBORA Slika nije bila potrebna tacno na tom mestu. Citao sam sve. Gledao parade. One su bile O.K. Pitam se da li je to samo slucajnost, mada mislim da nije. Ja mislim da nije. Ne. Sve je namesteno. Tacno kako treba. Ja sviram tudju muziku za koju nikada nisam imao sluha. Gledao sam i razne filmove. Oni su O.K. Najzad, sta je to sto me zadrzava na ovom svetu? Namatnuta navika? Ili je to mozda stvar trenutnog izbora? Razgovarao sam sa covekom - citao mi je nepisani zakon kuce. 1) 2) 3) 4) Zgodno. Sve te stvari nikada ne bih mogao da poverim sebi. Pretpostavimo da je tako. Kao mali, najduze sam mogao da volim. Pa i sada, ujutro me bude sveza secanja. Sve mi to izgleda suvise sablonski. Crtez? Kako se zove osecaj kada ti se skupljaju usta? Branko Stevanovic DERVIS I SMRT Bio negda negde nekakav dervis. Bio, pa umro. Ne bese mu zeman. Da se kome, za zivota, zamerio, - nije. Da su ga kakve bolestine saletale, - nisu. A umro. Stale carsijom da kolaju price. Carsija ko carsija: ocas isplete pricu. Pa jos jednu i jos jednu. Pa ih ispreplete. Da nije tako bilo, nadlezni bi mirne duse u svoje knjige ubelezili: "Uzrok smrti nepoznat". Sad, posto carsijske price vec behu poprimile ozbiljne razmere, odrede komisiju koja ce citav slucaj podrobno ispitati. Uzeli, dakle, dervisa, sto ce reci: njegove zemne ostatke, reseni da otkriju zbog cega je tacno prominuo svetom. Zagledali, pregledali, merili, premeravali, bockali, seckali i napokon nasli. Opekotinu. Malu. Udno srca. I nista. Carsija k`o carsija: savko cudo za tri dana.
književnost.444 dzim,
Jes da je bajato... Eseji Svetislava Basare: Istrosenost Smrti Dva Veka Vuka eseji.rar
književnost.445 gdown,
Da nezna mozda neko gde mogu da se nabave knjige Sven Hassel-a ?? Postojalo je neko izdanje koje je izdao Globus iz Zagreba 1976. Zanima me da li postoje novija (domaca :) ) izdanja, mada i stara dolaze u obzir.
književnost.447 orion,
Svetislav Basara PISMO IZ PAKLA Dragi moj Pavlovicu, Tek sto sam se oporavio od neprijatnosti povezanih sa smrcu, usledio je jos jedan sok: osudjen sam na pakao. Nepravedno, smatram, ali kazu da ovde svi tako misle. Verovatno se u cudu pitas: Kako je moguce da mrtvaci pisu pisma? Priznajem da to nije uobicajeno. Ali stvar treba posmatrati pragmaticno. U novije vreme, naime, pakao nije tako udeljen od sveta. Iskusniji kaznjenici tvrde da se vas i nas svet dodiruju prozimaju... Stavise, iako je u to tesko poverovati, da su u pustarama Sibira ispostave Hada. Zahvaljujuci tome ovde-onde procuri poneka vest u oba pravca. Iskoristio sam tu mogucnost da bih ti skrenuo paznju na neke stvari koje ti mogu koristiti dok budes umirao. Kao sto znas, pakao je podeljen na devet krugova. Ja se nalazim u prvom krugu skupa sa parijama gresnika, beznacajnim zlobnicima, bezvrednim dusama. Veliki gresnici se nalaze nize, u regijama o kojima mi ovde nemamo ni najpriblizniju predstavu. Nas cak ne uznemiravaju ni zli dusi, pa smo prinudjeni da se mucimo medjusobno na temperaturi od nekih 2300 stepeni. To je sporedno; ako apstrahujemo vrelinu nema bitne razlike izmedju Pariza i Prvog kruga pakla. Glavno mucenje se sastoji u pisanju 'Ispovesti' onoliko puta koliko je potrebno da bi u potpunosti shvatio greh. Reklo bi se: i nije neka kazna. Ali ovde je nemoguce slagati. Na primer, u celiji do moje nalazi se jedan Musliman koji je, uprkos zabrani, crtao ljude. Kazna mu se sastoji u tome da crta coveka sve dok ne postigne apsolutnu slicnost sa originalom i ne ozivi nacrtano, sto je naravno nemoguce. Prema sopstvenim recima, tu se nalazi blizu 450 godina; za to vreme je postigao tako visko stepen virtuoznosti da bi u svetu nadmasio Leonarda. Ali sta je za svet dobro nije dobro i za pakao. On je jedan za sve, jer kao sto vidis u njemu obitavaju pripadnici svih konfesija. Upravo ta jednakost i cini pakao tako uzasnim, a kosmopolitizam samo doprinosi nepodnosljivosti. Cesto se moze naici na ovakav prizor: hriscanski, jevrejski i muslimanski teolozi sednu i raspravljaju. "Ovo je pakao!" kaze hriscanin. Suprotstavlja mu se Jevrej:"Ne, ovo je gehena!" "Kojestarije". Odmah se umesa Musliman. "Ovo je dzehenem". Rec po rec dodje do svadje; onda se umesaju i ostali, pocinju uvrede... Zaista nema razlike izmedju sveta i pakla osim u temperaturi. Sto se mene tice, zaglavio sam ovde zbog nihilizma. Nemoj se cuditi sto ti se poveravam; u paklu se moze misliti samo o grehu; osim njega, nista drugo i ne postoji. Ja sam, naime, srazmerno mlad prihvatio glediste da svet oko mene ne postoji. Presudan dogadjaj koji me je potpuno ucvrstio u tom uverenju bese bolest od koje sam oboleo iznenada, a od koje, zahvaljujuci tome sto sam idiot, nisam umro na vreme, pre nego sto porok uzme maha. Cak sam nekoliko minuta bio klinicki mrtav; znaci nisam bolovao uzalud. Prekracujuci vreme do ocekivanog umiranja saznao sam puno toga: na primer, da bol usporava, pa i zaustavlja vreme; da su secanja, nadanja - sve ono sto sacinjava fazu 'Moj zivot' - puke izmisljotine. To je u redu. Onaj ko hoce da dokazuje ispravnost sveta mora poceti od sebe. Manje-vise bezbolno sam se pomirio sa sopstvenom iluzornoscu i prihvatio da je stvarna samo bolest i bol koji izaziva; da je ona stozer oko kojeg se privija sva ona gomila prividjenja. Ali tu sam nacinio gresku zbog koje sada gorim a ne sagorevam. U tu gomilu sam ubrojao zenu i oca. Posmatrao sam ih (odnekud odozgo) kako stoje pored mog kreveta, pored mog 80% lesa, pretvarajuci se da tuguju. Bio mi je to mucam prizor. Oni - ne les. Pogledao sam ih pazljivije neopterecen, kako sam tada mislio, predrasudom o telu i video da se njih dvoje pretvaraju i d postaju, zena vise jer 'zena nema dusu', naterani na to panicnim strahom od smrti koji ih je prisiljavao da ucestvuju u toj jeftinoj predstavi lijuci gorke suze. Kako sam mogao posle ozdravljenja osecati bilo sta za te prodane duse? Kakva me je iluzija srodstva mogla prevariti i namamiti u kolotecinu lazne srece? Primestices, svakako, da o tome jos uvek govorim pristrasno da se ne kajem iako uvidjam da bi trebalo. Upravo to i jeste smisao pakla: znati da se mucis zbog odredjene stvari bez mogucnosti da se pokajes. "Cudo!" Govorili su kada sam, posle najteze krize, ustao kao da nisam ni bolovao. Bili su razocarani sto nisam umro. Razumeo sam ih. Postupali su ljudski: toliko se namucili, tolike noci prebdeli, a ja ozdravio izneverio njihova ocekivanja. Kako sam im tek mogao reci: vi ne postojite. Osvestite se, budale. Bio sam resen da ih prenem iz iluzija, ali morao sam postupiti takticki. To je moj greh. Imaj to na umu: Pojedinac ima pravo da razbija iluzije samo sebi; ne sme da menja drugog. Niko se lako ne oslobadja lazi. Nije uzalud pre 5000 godina, dok se jos znao neki red, Lao Ce zapisao: "Lepe reci nisu istinite". Mozes ici kao pustinjak propovedati da nista nije postojano, u najboljem slucaju proglasice te za budalu. Ali, ako neki manijak navuce obrazinu mudrosti i pocne da bulazni o velikim idejama, pri tom lupajuci rukama o sto, ne prodje dugo a milioni se dizu da strace svoje zivote u pogresne investicije. Posle bolesti sam se preselio na tavan da razmislim u miru. Najmio sam tri mala crnca Domba, Simba i Ngomba da me s vremena na vreme sibaju kako se ne bih rasplinuo i uzoholio. To me je spaslo da ne zavrsim u vecim dubinama pakla. Vremenom sam revidirao svoje poglede. Oslobodio se fanatizma. Doktrina mi je, u izmenjenom obliku, glasila ovako: Covek nije bas nista, iako je na dobrom putu da to postane. Ali koristeci tehniku BLOW UP on se predstavlja neuporedivo vecim, lepsim, znacajnijim nego sto jeste. Prava velicina prosecnog ljudskog bica je 1,5 cm kubnih, sve ostalo je preterivanje. I tako uoblicivsi ucenje, odlucio sam da tom drskom naduvavanju stanem na put, bar u svojoj neposrednoj okolini. Prvo sam sredio - na svoju propast - Mariju. "Cuj, rekoh joj jednom, prestani da se razmeces i sepuris. Hodi ovamo." Ona dodje. Nacrtao sam na listu papira njene prave dimenzije i izgled. "Ti si lud". Rece ona. Tako znaci, pomislih. Udarcem pesnice sam je oborio na pod, seo joj na stomak i poceo da je pecem zarom cigarete. Kakva metamorfoza. Podvrgnuta ociscujucem uticaju bola, za tili cas se smezurala, splasnula, svela se na pravu meru - bespomocno, izgubljeno stvorenje. U takvom stanju sam je pomalo sazaljevao. Mozda i razumeo. Strogo uzev, covek je posten samo kada trpi i samo tada ga treba sazaljevati; umereno, razume se. U svim ostalim situacijama treba raditi na tome da se ponizi, omalovazi i - ako je moguce - unisti. I tu je bila greska. Patnja jeste iskupljujuca, ali ona mora biti dobrovoljna. Sada to znam. U suprotnom, muceci drugog njega ne spasavas, a sebe osudjujes. Sasavim je drugacijeg misljenja gospodin Salamov koji je, poput mene, ovde novajlija. On je imao lepsih sansi da se za zivota napati u zemaljskim ispostavama Hada, ali nije tokom svih tih godina nijednom pristao na muke, nijednom nije dobrovoljno i radosno podnosio patnje, pa je - suprotno ocekivanju - zaglavio ovde. Pomenuti gospodin je na kolimi upoznao mog oca. "Cudan covek". Ima obicaj da kaze. "Nikada nije roptao". Razumljivo da mi je to povecalo ispastanja; ustrojstvo pakla je takvo, pomenuo sam to, da se svi razgovori, svi dogadjaji, odnose na pocinjeni greh i iznova ga aktuelizuju. Ja sam naime, sa ocem postupio ovako. Posto nije islo da ga otvoreno zlostavljam, poslao sam ga kao turistu u SSSR. U kofer sam mu poturio kompromitujuci materijal. I, naravo, prijavio ga telefonom "plavim siritima". Dobio je deset godina. Mislio sam da ce na seci sume, na temperaturi od minus 30 imati vremena da razmisli o varljivosti fortune i da ce, uz put, nauciti ruski. Oduvek je to zeleo da bi mogao Dostojevskog citati u originalu. Moralni obziri me nisu mucili. Jedno je zlostavljati nekoga zbog zadovoljstva, mislio sam, a sasvim drugo radi njegovog spasenja. Slepo sam verovao u patnju. Eto sta se dogadja kada se varvari suoce sa plemenitim istinama. Glas o mojoj infamiji rasirio se kao kuga. Ni to me nije opametilo. Jednom prilikom dodjose kod mene, na tavan, aktivisti nekog dobrotvornog drustva. Protestvovlai su zbog toga sto mucim zenu, sto sam izdao oca, sto zlostavljam crnce. Tiranin, oceubica, robovlasnik. Samo sto mi to ne tresnuse u lice. Ali zar covek nema pravo da tuce svoju zenu? Zar nema pravo da brine za spas duse svoga oca? Nisam im to rekao. Dostojanstveno pozvah crncice:"Dombo, Simbo, Ngombo, ovamo!" Oni dotrcase i stadose da me bicuju. "Ne sada, vucibatine". Povikah. "Ova gospoda smatraju da sam rasista. Bune se protiv ropskog rada. Zar cinjenice ne govore suprotno? Zar vas nisam izbavio iz bede?" "Da bwana!" Rekose unisono. "Zar ne biste zavrsili kao preprodavci droge da vas nisam zaposlio kao batinase?" "Bismo bwana" "Mozete li se pozaliti ne uslove: 450 grama rize dnevno, caj, mleko, dva puta sedmicno meso?" "Ne bwana". To je pokolebalo dobrotvorne misionare. Cak ni ovde u paklu ne zelim da se odreknem prezira prema tim spodobama koje misle da se mogu dodvoriti Bogu ili vecnoj pravdi ako nekom siromasku pruze koricu hleba. Ima ih ovde tusta i tma; pracakaju se u ognju i kukaju:"Zar nismo bili dobri? Sta smo ucinili da se ovako mucimo?" To mi je jedina uteha, ako to nije odvec nepodesna rec za okolnosti. * * * Ne bih vise gnjavio svojim gresima. Radije cu ti dati neka uputstva kako da se ponasas kada dodje vreme da ispustis dusu. Opsteprihvaceno je misljenje da su najtezi prvi casovi posle smrti. To je donekle razumljivo. U suptilnijim kulturama postoje udzbenici, na primer 'Tibetanska knjiga mrtvih'; postoje vodici koji nesrecnike sprovode u nebo. A mi? Jednostavno te bace na djubriste - groblje je bas to uprkos nevestom ukrasavanju - i gotova stvar. Ne dozvoli da te zavedu pozitivisticke besmislice. Jamcim ti da je smrt bas onakva kakvu je predstavljaju na srednjovekovnim gravirama: kostur odeven u rite sa kosom u jednoj i psenicnim satom u drugoj ruci. Nemoj se mnogo odupirati; to samo poveceva muke. Na vreme (jer ovde nema knjiga) procitaj Origenova dela. Ako mozes nauci ih napamet. A ako se pitas zasto, odgovoricu ti: Origen je ucio da na kraju svih krajeva Bog oprosti svima, pa i najtezim gresnicima. I, sto je najvaznije, nemoj gajiti uzaludnu nadu. Ovdasnji cuvari uopste ne kriju da je Raj zatvoren 1320. godine. Ceka se samo da se popune slobodna mesta u paklu. Sto se tice infernalne morfologije valja reci da ona zavisi od licnih afiniteta duse. Musliman-slikar, moj sused o kome sam ti govorio, tvrdi da je pakao nepregledna pustinja; gospodin Salamov, pak, kaze da je zaledjena tajga nacickana zbunovima bodljikave zice; nedouceni teolog koji se kida u neprestanim rasprama, misli da je on ogromna ucionica. Oci moje duse ga vide ovakvim: pust grad sivih kuca nacickan bezbrojem crvanih transparenata ma kojima pise: SA OPTIMIZMOM MOZEMO GLEDATI NA DALJI RAZVOJ NASE ZEMLJE. (KNJIZEVNA REVIJA II, 15-16, 1988) (prekucano Dusanu Krsticu)
književnost.448 orion, -> #447, orion
Izvinjavam se zbog eventualnih gresaka u prekucavanju.
književnost.449 rdejan, -> #447, orion
>> Svetislav Basara - PISMO IZ PAKLA Nadmašio je svoju standardnu patetično-esejističnu prozu i napisao pravo parče "zlomisli" koju bi svi trebalo da pročitaju. Hvala za trud. Pozdrav, Dejan
književnost.450 willow, -> #447, orion
>> Svetislav Basara >> PISMO IZ PAKLA >> (prekucano Dusanu Krsticu) Branka, puno ti hvala za ovu Bas-ovu priču. Ajde, zvrcni me, pa da te vodim negde... recimo, pred oltar; u opštinu; pred jebenog matičara. :) ... "Ljudi su samo gumene lutke s tužnim staklenim očima" - S.Basara Intimno, Basaru smatram najvećim živim srpskim spisateljem. Ne znam da li si pročitala "Peking By Night"? Prvo što sam pomislio kad sam završio sa čitanjem te knjige, bilo je - "čoveče, pa ovaj tip piše bolje od tebe" :). Nisam verovao da na Zemljinoj kugli živi neko ko piše bolje od mene, no čovek se, jebiga, uči dok je živ... Posebno mi se dopala pripovetka "Izgubljen u samoposluzi". O, da, sjajna pripovetka. Treba nam što više takvih. Posebna zanimljivost vezana za Basaru je ta da čovek, čitajući njegove stvari, a naročito, rekoh, "Peking By Night", može u potpunosti da "oseti" pisca; tj., čitajući tu knjigu, ukapirao sam dve stvari vezane za samog Basaru: prvo, da je Bas velik pisac, a drugo, da je, između ostalog, dobar i duhovit čovek.
književnost.451 kum.djole, -> #182, scar
>> MOLI SE KUM.DJOLE DA NAVEDE 40 USERA ZA UDRUZENJE KNJIZEVNIKA SRBIJE 1. balinda Dejan Balinda 2. balsa Balša Stipčević 3. maksa Milan Maksimović 4. djcorto Đorđe Grujić 5. dr.grba Dragan Grbić 6. mdave Miloš Dragićević 7. alkos Aleksandar Kostić 8. mnikolic Miloš Nikolić 9. corto Sonja Vulešević 10. lady.stardust Tamara Ćeriman 11. alien Nenad Mitovski 12. askripka Aleksandar Skripka 13. pifat Igor Pifat 14. fancy Čedomil Višnjić 15. veca Vesna Denčić 16. mavava Nenad Stefanović 17. danica Danica Kaun 18. mortrisha Branislava Radenković 19. dbambi Darko Babić 20. willow Dušan Krstić 21. mcar Marko Car 22. lada Lada Muminagić 23. supers Stanislav Žunjić 24. zqusovac Zoran Kusovac 25. bana Branka Petrović 26. junior Milan Basrak 27. madamov Milan Adamov 28. kalimero Tamara Karan 29. rdejan Dejan Rudić 30. milan Milan Božić 31. bojt Bojan Tepavčević 32. sljubisic Slobodan Ljubišić 33. pexon Petar Mandić 34. smilja Smiljana Jovetić 35. ranx Ranko Tomić 36. neca Nevena Stanimirović 37. qpele Predrag Spasojević 38. orion Branka Pijetlović 39. guta Dragutin Manojlović 40. squsovac Srđan Kusovac
književnost.452 supers, -> #450, willow
>> sam dve stvari vezane za samog Basaru: prvo, da je Bas velik pisac, a >> drugo, da je, između ostalog, dobar i duhovit čovek. Basarini eseji koji su u poslednje vreme ovde u opticaju i po meni predstavljaju njegov vrhunac, ali su u pitanju nešto stariji tekstovi - sa prelaza iz osamdesetih u devedesete. Zadnjih godina oseća se naduvanost Basarinog publiciteta, a to se odrazilo i njegovo novije pisanije u kojem ima mnogo više pevanja i pucanja.
književnost.453 orion, -> #449, rdejan
>Nadmasio je svoju standardnu pateticno-esejisticnu prozu i > napisao pravo parce "zlomisli" koju bi svi trebalo da > procitaju. Hvala za trud. Drago mi je da ti se svidja. Ako vec nisi, procitaj "Kinesko pismo".
književnost.454 willow,
To je sve Preključe je do mene putem interneta stiglo i sledeće pitanje: čoveče, zašto to radiš? zašto pišeš? zar ti ne vidiš da svakog časa možemo umreti? život je kratak, kao fitilj, i uskoro bićemo beli, mrtvi i zaboravljeni, svi mi. šta ti zamišljaš? da si Dostojevski? idi i zabavljaj se, batali pisanje, izgubićeš oči sedeći uz računar... ponekad se i sam zapitam: zašto to radim, zašto pišem... ali onda se setim: pišem ne iz želje da osvojim svet, i ne iz potrebe da izmenim društvo, već stoga što tu vidim neke sasvim lične interese: volim, naime, da zamišljam mnoge usamljene dame dok im obrazi rumene, i dok uzdišu "oh" nad mojim stihovima, prislanjaju ih na grudi i kriju pod jastucima od svojih bezdušnih muževa ili roditelja. eto, to je sve.
književnost.455 sherloc,
U sledecih nekoliko poruka se nalaze price iz zbirke MAMIHLAPINATAPEI. Nekada je dzim poslao nekoliko tih prica, a ja evo nastavljam po sopstvenom izboru :) Aleksandar Milosevic MOLITVA SKAKACA U VODU Akai, boze junaka i vlasnice sve moje snage, dozvoli da me moje noge kao misao ponesu sa ove kamene tamnice u slobodu vazduha i ne daj da me moje telo izneveri na svome putu od udobnosti neba do sigurnosti vode. Amra, boze vetra, daj da me moje ruke kao krila prenesu preko kamenih zuba koje me u iscekivanju gledaju i zele da urezu svoje pruge u moje meso i moje kosti, i daj da me jedan moj dah tvojim dahom kao zmaja tako nezgrapnog u izgledu a opet tako visprenog u pokretu do sigurnosti vode donese. Ito, boze vode, obgrli me u svoje narucje i ne dozvoli svojoj deci da me u svojoj neukoj i pomalo zlobnoj a tako opasnoj igri sa povrsine zavedu ili da me mozda upute na okamenjene strazare tvojih dubina vec da mi dopuste da se u tvojoj blagosti opustim i opet na boj Suncu da izadjem. ( Iz Dnevnika jednog elementala ) iz zbirke MAMIHLAPINATAPEI
književnost.456 sherloc,
Branka Pijetlovic PRICA SA NEBA Dovoljno star da ima belu kosu, ali istovremeno i dovoljno mlad da nema nijednu boru Dovoljno veseo da nikada ne skida osmeh sa lica Dovoljno mudar da uvek cuti, a mnogo toga kaze Dovoljno "hrabar" da zvizdi nad Beogradom Dovoljno klempav da kada izadjete na ulicu i bacite ga u vis, ostane tamo Nikada ne pravi kisu Iako nevidljiv, uvek rado vidjen, neobicno drag i prijatan kako za male, siljate, zapus(t)ene,... tako i za velike klempave usi Tako mali da staje u dzep, a ipak ogroman da moze poneti Sunce... ... veliki da pokrije ceo grad i siru okolinu Kumulonimbus, stratus, cirus... Oblak je u stvari stoper nasih pogleda. iz zbirke MAMIHLAPINATAPEI orion ? :)
književnost.457 sherloc,
Aleksandar Roknic SLUCAJ Klod i Zan su se mrzeli odavno. Dobro su se poznavali. Nekada su bili prijatelji. Prekid prijateljstva stvara najljuce neprijatelje. Nijedan od njih dvojice nije bio sposoban za nova prijateljstva. Stara nisu obnavljali. Neozenjeni, samotnjaci, bez prijatelja. Obojica puna svojih bubica. Pre trideset i sest godina su se krvnicki posvadjali. Otad njihova medjusobna mrznja cveta. Sad su vec umorni, izlapeli starci, sa povecim spiskom bolesti. Obojica su pomisljala na izmirenje. Ali, ne. To bi znacilo ponizenje za obojicu. Onda je Klod dobio pismo da je Zan umro. Klod se te veceri ubio. iz zbirke MAMIHLAPINATAPEI
književnost.458 orion, -> #456, sherloc
> Branka Pijetlovic > > PRICA SA NEBA >orion ? :) Da. :) "Pricu sa neba" nikada nisam poslala na konkurs, prvobitno je bila bez naslova u obliku neke zagonetke, i posvecena je radio emisiji "Oblak u bermudama", a posto je nastala pocetkom `97. tj. za vreme studentskog protesta, nosi neka obelezja tog perioda. Uz pricu sam u radio Index (tada 88,9MHz) odnela i igracku, mali oblak sa belom kosom i klempavim plavim usima, sasila sam mu bermude i okacila malu pistaljku oko vrata. Na tu ideju sam dosla sasvim slucajno, kada sam kod drugarice ugledala taj smesni oblacak. :) Kraj price je nakanadno izmenjen, a glasio je: "...veliki da pokrije ceo grad i siru okolinu u krugu od 88,9 MHz Idealan sredom uvece Ako ga jos uvek niste prepoznali, zguzvajte ovaj papir i gadjajte se!" Daca(voditelj) je tekst procitao u emisiji i to je bilo to. Posle vise meseci zvali su me ljudi iz Beografita i rekli mi, da moja prica ulazi u knjigu Mamihlapinatapei. Prvo sam pomislila da me neko zeza ili da je neko od mojih prijatelja poslao neku moju pricu, jer nikada nista svoje nisam slala na konkurse, a u tu knjigu su trebale da udju price kojima je 'za dlaku' promaklo da udju u godisnja izdanja najboljih prica. Nisam zelela da moje ime bude zapazeno, jer nije prava konkursna prica, cak nije ni prava pravcata prica :), ali... To sherloc: Njuskalo! :)
književnost.459 sherloc, -> #458, orion
>> To sherloc: Njuskalo! :) :) Istina je da sam slucajno dosao do toga. Prelistavajuci zbirku naidjoh i na ovu pricu, i prepisah je, a vidim nesto mi je ime autora poznato, naravno nisam mogao da se setim o cemu se radi. Kasnije se ispostavilo da sam ime zapamtio zbog willow-a koji je jednu pesmu, ako se secate, takodje posvetio Branki Pijetlovic, mada drugoj jednoj :) pa si se onda i ti umesala sa " trep, trep, trep " ako se ja dobro secam :) Sve u svemu, lepa prica. ByE
književnost.460 orion, -> #459, sherloc
>sam ime zapamtio zbog willow-a koji je jednu pesmu, ako se >secate, takodje posvetio Branki Pijetlovic, mada drugoj jednoj :) Samo je jedna Branka Pijetlovic. :)