CIVIL.11

03 Sep 1998 - 23 Dec 1999

Topics

  1. filozofija (186)
  2. nauka (150)
  3. istorija (71)
  4. religija (7)
  5. književnost (460)
  6. o.jeziku (35)
  7. umetnost (44)
  8. film (296)
  9. galerija (324)
  10. oko.sveta (10)
  11. hedonizam (123)
  12. licni.stav (216)
  13. cyberworld (8)
  14. civ.savet (64)

Messages - književnost

književnost.311 willow,
Nedavno se, blagodareći poduhvatu male ali veoma hrabre izdavačke kuće "L.O.M.", u izlozima domaćih knjižnica pojavila retrospektivna knjiga poezije Čarlsa H. Bukovskog, u prevodu na naš jezik ( prevoditelj celokupnog dela - Flavio Rigonat ). Možemo reći da je, ovom knjigom, prilično uspešno izveden pokušaj da se izvadi i obaška stavi među korice sve ono najbolje što je dobri stari Buk ukucao u periodu 1955-1984. Znam, drugari, da živimo u vremenu u kom imamo toliko mnogo pesnika a tako malo poezije, ali, ko uloži trud da kupi ( ili mazne ) ovu knjigu, verujte mi na reč, neće se pokajati. Primera radi ( i kao krunu poruke ), naveo bih sledeće stihove: SMIRAJ - Čarls H. Bukovski potrebno mi je da prošetam niz ulicu nekud u popodne puno senki nađem sto ispred kafea sednem poručim piće i da sedim sa tim pićem a muva da sleti na taj sto. zatim da u pozadini čujem kako se neko smeje. zatim da vidim ženu koja prolazi u zelenoj haljini. da vidim kera koji prolazi debelog kera kratke smeđe dlake i očiju koje se keze. da umrem sedeći tako. da umrem uspravnih leđa dok su mi oči i dalje otvorene. hoću da mi avion preleti nad glavom. da prođe žena u plavoj haljini. onda hoću istog debelog kera kratke smeđe dlake i očiju koje se keze da ponovo prođe. to će biti dovoljno posle svega drugog posle svega ostalog.
književnost.312 mango, -> #311, willow
> Znam, drugari, da zivimo u vremenu u kom imamo toliko mnogo pesnika a tako > malo poezije, ali, ko ulozi trud da kupi ( ili mazne ) ovu knjigu, verujte > mi na rec, nece se pokajati. Primera radi ( i kao krunu poruke ), naveo bih > sledece stihove: Gde se ova knjiga moze kupiti i po kojoj ceni?
književnost.313 willow, -> #312, mango
>> > Znam, drugari, da zivimo u vremenu u kom imamo toliko mnogo pesnika a >> > tako malo poezije, ali, ko ulozi trud da kupi ( ili mazne ) ovu knjigu, >> > verujte mi na rec, nece se pokajati. Primera radi ( i kao krunu poruke ), >> > naveo bih sledece stihove: >> Gde se ova knjiga moze kupiti i po kojoj ceni? Imaš je svuda, i to u prilično obilnim količinama ( prošetaj se Knez Mihajlovom ulicom, tu se knjiga pojavljuje najfrekventnije ). Cena varira: od 70 din., pa naviše. Ali, knjiga _vredi_ svakog uloženog centa: daš 70 dindži, a nasmeješ se za 10 miliona.
književnost.314 saxon, -> #311, willow
> potrebno mi je da > prošetam niz ulicu > nekud > u popodne puno senki Divna pesma, moj slučaj. Kako bi bilo da za nas, koji trenutno ;) nemamo tričavih par desetina dinara, prekucaš još koju sličnu, po sopstvenom izboru. Unapred zahvalan.
književnost.315 willow, -> #314, saxon
>> Kako bi bilo da za nas, koji trenutno ;) nemamo tričavih par desetina >> dinara, prekucaš još koju sličnu, po sopstvenom izboru. >> Unapred zahvalan. Oh, naravno, sa zadovoljstvom... :) i, evo, ja ih ukucao, pesme, a na njima je sada samo da na svoje čitatelje ostave što upečatljiviji utisak :). šalu na stranu, u narednih par poruka ide još nekolicina pesama Čarlsa H. Bukovskog, najvećeg ( i, na žalost, već 5 godina, mrtvog ) pesnika dvadesetog stoleća. p.s. još da napomenem: pesme su, naravno, sve prekucane iz knjige poezije na koju sam vam bio skrenuo pažnju: "Čarls Bukovski. Pesme. 1955-1984".
književnost.316 willow,
NE SVRAĆAJTE, ALI AKO VEĆ SVRATITE... - Čarls H. Bukovski da, naravno, biću tu ako nisam napolju ne kucajte ako su svetla pogašena ili ako čujete glasove ili možda čitam Prusta ako neko poturi Prusta ispod mojih vrata ili jednu od njegovih kostiju za moju čorbu i ne mogu da vam zajmim novac ni telefon ili ono što je ostalo od mojih kola mada možete dobiti novine od juče staru košulju ili sendvič sa salamom ili prespavati na kauču ako ne vrištite noću i možete da pričate o sebi to je tako normalno; teška vremena pritiskaju sve nas osim što se ja ne trudim da stvorim porodicu da pošaljem decu na Harvard ili kupim lovište, ne ciljam visoko samo pokušavam da ostanem živ još malo, zato, ako ponekad kucate i ja se ne javim a unutra nema žene možda sam slomio vilicu i tražim neku žicu ili lovim leptire u mojim tapetima, mislim, ako se ne javim nisam se javio, a razlog je što još nisam spreman da vas ubijem ili vas zavolim, ili vas čak prihvatim, to znači da ne želim da razgovaram zauzet sam, lud sam, milo mi je ili možda pletem omču; zato, ako su svetla čak i upaljena i čujete zvuke kao disanja ili molitve ili pevanja radija ili kotrljanja kockica ili kucanja na mašini - odlazite, nije pravi dan, noć, čas; to nije ignorisanje neučtivosti, ne želim da ikoga povredim, čak ni bubu ali ponekad skupljam dokaze one vrste za koju treba malo razvrstavanja, a vaše plave oči, recimo plave i vaša kosa, ako je imate ili vaše misli - one ne mogu da uđu dok uže nije isečeno ili vezano u čvor ili dok se ne obrijem u novim ogledalima, dok svet ne stane ili se otvori zauvek. ( prevoditelj - Flavio Rigonat )
književnost.317 willow,
ZVUK LJUDSKIH ŽIVOTA - Čarls H. Bukovski čudna toplina, vruće i hladne žene, dobro vodim ljubav, ali ljubav nije samo seks. mnoge žene koje sam upoznao su ambiciozne, a ja volim da se izležavam na velikim udobnim jastucima u tri popodne, volim da gledam sunce kroz lišće velikog žbuna napolju dok spoljni svet drži dalje od mene, to vrlo dobro znam, sve one prljave stranice, i volim da se izležavam, s trbuhom ka plafonu posle vođenja ljubavi, dok sve navire: tako je lako biti opušten - ako samo dopustiš, to je sve što ti je potrebno. ali žena je čudna, veoma je ambiciozna - fuj! neću da prespavam dan! samo jedemo! jebemo se! spavamo! jedemo! jebemo se! spavamo! draga, govorim joj, tamo napolju ljudi sada beru paradajz, grašak, čak i pamuk, ljudi i žene umiru pod suncem ljudi i žene umiru po fabrikama ni za šta, za neku crkavicu... čujem zvuk ljudskih života razderanih na parčiće... ti ne znaš koliko sreće imamo... ali ti si uspeo, kaže ona, tvoje pesme... moja ljubav izlazi iz kreveta. čujem je u drugoj sobi. pisaća mašina radi. nije mi jasno zašto ljudi misle da su napor i energija povezani sa stvaranjem. pretpostavljam da se to dešava i u stvarima kao što su politika, medicina, istorija ili religija. okrećem se na stomak i ubrzo zaspim s dupetom ka plafonu, za promenu. ( prevoditelj - Flavio Rigonat )
književnost.318 willow,
59 CENTI KILO - Čarls H. Bukovski volim da cunjam po običnim mestima i upoznajem ljude sa distance. ne želim ih previše blizu jer tada počne gušenje. ali u samoposlugama perionicama veša kafeima na uličnim ćoškovima stanicama autobusa u ekspres-restoranima dragstorima mogu da gledam njihova tela lica odeću - da posmatram način na koji hodaju ili stoje ili ono što rade. ja sam kao rentgen volim ih takve: izložene pogledu. zamišljam sve najbolje o njima. zamišljam da su hrabri i ludi zamišljam da su divni. volim da cunjam po običnim mestima. žao mi je svih nas ili mi je drago za sve nas ulovljene žive zajedno i zato neoprezne. ništa nije tako dobro kao naša komičnost naša ozbiljnost naša tupavost dok kupujemo čarape šargarepe žvakaće gume časopise prezervative slatkiše lak za kosu i toalet papir. trebalo bi da zapalimo veliki vatromet trebalo bi da čestitamo sebi na istrajnosti stojimo u dugim redovima šetamo naokolo čekamo. volim da cunjam po običnim mestima ljudi mi postaju razumljivi i ja njima. žena u 3 i 35 po podne koja meri purpurno grožđe i krajnje ozbiljno gleda u vagu odevena u jednostavnu zelenu haljinu s belom cvetnom šarom uzima grožđe pažljivo ga stavlja u belu papirnu kesu to dovoljno prosvetljuje generali i lekari mogu da nas ubiju ali mi smo pobedili. ( prevoditelj - Flavio Rigonat )
književnost.319 willow,
MOJ MATORI - Čarls H. Bukovski kad mi je bilo 16 godina u vreme velike krize dolazio sam kući pijan i sva moja odeća - gaće, košulje, čarape - kofer i stranice kratkih priča bili su razbacani po travnjaku ispred kuće i po ulici. majka me čekala iza drveta: "Henri, Henri, ne ulazi... ubiće te, čitao je tvoje priče..." "mogu da ga izdevetam..." "Henri, molim te uzmi ovo... i nađi negde sobu." ali njega je brinulo što možda neću završiti školu pa sam se stalno vraćao. jedne večeri ušao je sa stranicama jedne od mojih priča ( koje mu nikad nisam pokazao ) i rekao: "ovo je odlična priča." "dobro", rekao sam, pa mi je dao i ja je pročitao. bila je to priča o bogatom čoveku koji se zakačio sa ženom i izašao u noć na šolju kafe i posmatrao kelnericu i kašike i viljuške i slanik i bibernik i neonsku firmu na izlogu a onda se vratio do svoje štale da vidi i dodirne omiljenog konja koji ga je tada ritnuo u glavu i ubio. na neki način ta priča imala je značenje za njega mada kada sam je pisao pojma nisam imao o čemu pišem. i tako sam mu rekao: "u redu, matori, tvoja je." i on je uzao izašao i zatvorio vrata. mislim da je to bio naš najbliži kontakt. ( prevoditelj - Flavio Rigonat )
književnost.320 willow,
ZIMA - Čarls H. Bukovski veliki kaljavi ranjeni pas udaren kolima ide ka ivičnjaku i stravično zavija svojim zgrčenim telom dok crveno šiklja iz dupeta i usta. zurim u njega i vozim dalje jer na šta bi ličilo da nosim umirućeg psa kraj ivičnjaka u Arkadiji, dok krv kvasi moju košulju i pantalone gaće i čarape i cipele? izgledalo bi idiotski. osim toga, isplanirao sam da stavim na konja broj 2 u prvoj trci kao i na broj 9 u drugoj. čeka me mogući dobitak od oko 140$ tako da sam morao da ostavim tog psa da sâm umre tamo preko puta tržnog centra gde dame traže raspro- daje dok prvi sneg pada na Sijera Madre. ( prevoditelj - Flavio Rigonat )
književnost.321 willow,
NEZGODA SA SPEINOM - Čarls H. Bukovski stao sam pod tuš i ošurio jaja prošle srede. upoznao sam tog slikara zvanog Spein, ne, on je crtač stripova, i eto, upoznao sam ga na zabavi i svi su popizdeli na mene što ne znam ko je ni čime se bavi. prilično zgodan lik i mislim da je bio ljubomoran što sam toliko ružan. rekli su mi njegovo ime a on je stajao naslonjen na zid kao pravi lepotan, i ja mu rekao: ej, Spein, sviđa mi se to ime - Spein. ali ti mi se ne sviđaš. zašto ne izađeš u baštu da te malo izdevetam? to je naljutilo domaćicu pa je prišla i protrljala mu kitu dok sam ja otišao u klozet da se izrigam. ali svi su popizdeli na mene. Bukovski ne može da piše, puko je. vidi kako pije. nikad nije išao na zabave. sad ide na zabave gde sve popije i vređa istinske talente. divio sam mu se kad je sekao vene i pokušao da se ubije plinom, gledaj ga sad kako je zabalio na devetnaestogodišnju devojku, a svi znaju da mu se ne diže. nisam samo ošurio jaja ispod tuša prošle srede - obrnuo sam se da izbegnem vrelu vodu, pa sam ošurio i šupak. ( prevoditelj - Flavio Rigonat )
književnost.322 willow,
PREDLOG ZA JEDAN ARANŽMAN lepo bi bilo umreti za pisaćom mašinom umesto s dupetom nabijenim u tvrdu gusku. posetio sam prijatelja pisca* u bolnici koji je umirao milimetar po milimetar na najgori mogući način. ipak je tokom svake posete ( kad je bio pri svesti ) nastavljao da mi priča o svom pisanju ( ne kao dostignuću već magičnoj opesiji ) i nisu mu smetale moje posete jer je znao da tačno razumem ono što govori. na njegovom pogrebu očekivao sam da se digne iz kovčega i kaže: "Kinaski, bila je to dobra trka, vredelo je." nikada nije saznao kao izgledam jer je oslepeo pre nego što sam ga upoznao ali znao je da sam shvatio njegovu sporu i užasnu smrt. rekao sam mu jednom da ga bogovi kažnjavaju zato što je tako dobro pisao. nadam se da nikada neću tako dobro pisati, želim da umrem nad ovom pisaćom mašinom tri reda pre kraja stranice s dogorelom cigaretom među prstima, dok radio i dalje svira. hoću samo da pišem tek toliko dobro da završim tako. * - Džon Fante ( prevoditelj - Flavio Rigonat )
književnost.323 sherloc,
koliko ima knjiga krvi ? ByE
književnost.324 dzim, -> #323, sherloc
> koliko ima knjiga krvi ? 6.
književnost.325 willow,
A dan je prilično lepo počeo Otvorio sam oči, pa pogledao kroz prozorsko staklo. Već je odavno svanulo, tamo napolju, i beše jutro vedro, vrlo, vrlo prijatno i toplo, zrak prijatan kao svila, i sve što bih na konto toga sada imao da kažem, to je, lepo, lepo, kao jedna od onih stvari koje primiš sa oduševljenjem, i bez zadnjih misli, uzmeš sve jednostavno i jednosmisleno, samo pustiš da ti u glavu ušeta nešto od svog tog silnog neba, plavog i prozračnog i čistog, jer nebo, ako je sa njim sve u redu, u stanju je da ti ojača sposobnosti, proširi vidike, ulije snagu, i ti onda već dosta lakše prođeš kroz mnoge od svojih časova, kroz sve te jednosatne niske svojih dana. Okretoh se na drugu stranu, suprotno od prozora, ležeći još uvek potrbuške. Imao sam šta i da vidim: evo ih, stoje tu kao spomenik svim najdužim ženskim nogama sveta, njih dve, isklesane u mermeru. ( Kad te upitaju: kako čovek da na najlepši mogući način započne dan, odgovori im: traži, traži, pa ćeš naći. ) Mašio sam se za obe. Međutim, čim je Neda uočila moje pokrete, provalila me da sam budan i smotala sve pod jorgan, a odoše i noge. Uvek kad je trebalo smotati sve pod jorgan, Neda bi tu bila neobično hitra. Kao vidra. Kao munja. Kao smrt. Još me jedno zanima: kad one to učine, tj. kad čitave odu pod pokrivač, kojoj onda službi čovek priloži svoje žalbene papire? - Dobro jutro - rekoh. - Ah, što si mi slatka, poput porcelanske činijice pune čajnih kolutića! Je si fino kunjala? - Ne baš. A ti? - Ja? O, da: odlično i zdravo i čvrsto, ko zaklan, neopterećen značajnim mislima o smislu našeg bivstvovanja na planeti. Plus sam kao i sanjao nešto: kako smo, mi i saveznici, odneli pobedu nad vekovnim neprijateljem u nekakvom nuklearnom ratu, u tom fazonu. Da, kakav sjajan i divan i afirmativan san to beše. - I ti to nazivaš sjajnim i divnim i afirmativnim snom? - Dozvoli: prepustićeš, nadam se, našim potomcima da iznesu krajnji sud o tome. - A?... - Mislim, pobedi se, jebiga, ne gleda u zube. Nije pobeda konj, pa da joj čovek stalno zija u zube. - Dobro, oladi sad. Znaš, razmišljala sam o svemu. - A o čemu svemu? - Pa, eto, mislim da je vreme da kupiš svoje prnje. Smatram da je gotovo sa nama. Nalazimo se u pat-poziciji, ti i ja. - Otkud ti se sad pojavila ta crna linija zapažanja? Zar od ranog jutra? U čemu je problem? Jel te to mlekadžija izveo iz takta? Ili, pak, obućar? Vulkanizer? Jao: nisi valjda opet čitala Tomasa Mana? - E, ajde, kad si toliki zajebant, onda, blago meni, uradi sledeće: idi sad optrči deset krugova oko kuće, izdrkaj ga triput, daj oduška sebi, pa se vrati. Onda ćemo valjda moći da produžimo konverzaciju. Hoćeš li? - E, jebiga, gde ti se deo osećaj za suptilne šale? - Tvoja trućanja nemaju baš puno dodira sa suptilnim šalama. - Dobro. Ali tvoja linija zapažanja i dalje ostaje crna. - Moja linija zapažanja nije crna već - precizna i tačna. Ne voliš me više. Svoja osećanja kriješ pod dušekom. Izjave ljubavne vrste nikad ne daješ. Srce držiš u sefu. Gušiš naše emocije, svoje, moje i svačije. Ponekad te, oh, prilično prezirem... - Kako, kako? Zar mene?... Mene, - veliku nadu domaće kratke priče?... - Da. Slabo brineš o meni. Gledaš samo kako svoj profit da izvučeš. - Kakav sad profit? Upoznao sam te sa visinom mojih mesečnih primanja, zar nisam? I gledajući po tome, isto profitiram kao i koka koja se privremeno uselila u rernu, dok se bolje ne snađe za smeštaj. ( No, tako mi i treba kad sam poštenjačina. A poštenje, poznato vam je, mnoge od nas lišava zdrave i uredne stolice. ) - Kenjaš. Profit sam pomenula u figurativnom smislu. Uostalom, lenj si, neodgovoran, nemaš ništa da ponudiš ljudima i stvarima, vrlo si sebičan. Nišanske sprave si podesio površno, a cevi okrenuo isključivo prema mestima svojih efemernih životnih prohteva. Otkad te poznajem, nedovoljno si komunikativan u društvu: kad odemo negde, ti samo ćutiš, merkaš noge nepoznatih, usamljenih žena i slažeš blažene face. Gde to ima? Mračna si i nazadna ličnost; opskurant si; krtica. Sve što znaš to je da po čitav dan čučiš u svojoj sobi, gde kucaš promašenu poeziju i glumiš nekakvu uspavanu lepoticu nepodnošljivo dlakavih nogu. - A šta ja tu mogu? Mora da se moj princ negde propisno ušik'o, pa nikako da dođe da mi uruči poljubac za dobro jutro. Razumi me: čovek sam koji je iz špila sudbine izvukao sve same bedne karte; dvojke i trojke i slično. Uostalom, takav mi je i horoskopski znak. A astrologija kaže sledeće: nalazim se u prilično zaguljenom periodu: imam crni mesec u trećoj kućici, ledeni vetar u podznaku nečega i razdvajanje ličnosti u sazvežđu bika. Vidiš, sve što nam se dešava, povezano je sa zvezdama. Uzmi durbin, jer naši pokazatelji nalaze se u Svemiru. Svaka pojava ima svoje duboko metafizičko značenje. Kad ti se, primera radi, žešće prikenja negde, recimo, u školskoj klupi, ili u tramvaju, ili na ljubavnom sastanku, to znači da se upravo sada još jedna blistava zvezda negde u svemiru zauvek ugasila... tako nešto. - Ti, bre, kad ne bi srao ne bi im'o šta da jedeš. I, žbaška to što mnogo piješ. Jednog jutra ću se probuditi i zateći praznu bocu ruma u postelji, pored sebe. - Ništa strašno, knedlice, predstaviću ti se, u stilu - vi, devojko, ne, ne plašite se moje spoljašnjosti, jer ja nisam prazna boca ruma, čitali ste valjda "Plavu Pticu", H.Kinaskog, u pitanju je samo trenutačni preobražaj, jer život je, znate i sami, vražji maskenbal pun aveti i čudovišta i kepeca i vaši, a tako je malo anđela; ja sam, devojko, duša od čoveka, nežna i izgubljena i nesrećna duša, ja sam ustvari taj-i-taj, dobri stari vilenjak, ali sada ležim skriven pod kostimom pijanca, boce ruma, pacova sa likom hijene svinjskih očica, crvenog nosa, klempavih ušiju, bez čarapa, sav izjeban; a iz jednog uzroka: štitim svoju bulju, to je sve... A, osim toga, to pomaže da se lakše svare stari i osmisle novi potezi. Nego, imaš li još koju pritužbu? - Naravno. Gunđaš na sve strane. Za svaku svoju misao tvrdiš koliko je besmrtna, a nije. Šta ti to znači: ljudi bi trebalo da istraju i bez vazduha, sve dok se pod vodom budu nalazile mnogo trajnije vrednosti?... Busaš se u grudi, puvakaš se, i zamišljaš da si istinski talenat. Non-stop trubiš o tome kako si ti naš najveći živi neodštampani pesnik svih vremena. Ne treba mi to. Hoću, kad uđem u postelju sa nekim, da vodim ljubav, a ne raspravu o boji ćebeta i slično. Hoću, bre, kad ti kažem: "rasturi me sad pošteno", da budem sigurna da si u stanju stvar da izguraš do kraja. A ti suviše piješ... - Opet ti o tome. Nedo, votkice moja... - Ne zovi me tako! da me nisi više nazvao pod tim imenom: votkice. - Piće je jedini način da čovek potopi svemir, zadavi Boga i razbuca svet, u tom pogledu valjda se možemo složiti. A votka je, poznato ti je, jedno od pića. - Ma, ne zanima me u kakvoj se sprezi nalaze votka, i svemir i Bog i svet. Hoću samo da prestaneš da me nazivaš pod tim imenom: votkice. - Dobro, de... ali, gde stadoh?... a, da, rekoh, samo su vozači kamiona uvek trezni i spremni da piče sto kilometara na čas. Zato i umiru tako mladi, praktično i ne zakoračivši u život. Evo, pogledaj. Da li si čula da je iko napisao knjigu pod nazivom: "Kamiondžijini Memoari"? Ili, recimo: "Moje žitije na točkovima"? Nisi, naravno da nisi: niko od njih, kamiondžija, ne stigne do tog izražajnog stupnja, do te starosne crte kad ih ljudi pišu, mislim, memoare i slične životne zabeleške. Budi razumna: u njihovom društvu, i tvoj će život biti takav: bahat, lagodan i kratak. Svaki čovek ima čitav niz svojih prednosti nad drugim ljudima; sad, sve zavisi od toga o kojim je prednostima reč. Naravno, postoji tu jedna jebada, a ta je, da većina naših talenata za života ostaju neotkriveni. Uzmi slučaj V.V.Goga. Uzmi slučaj Dragana Mancea. Uzmi slučaj A.Hitlera: mi još uvek očekujemo potvrdu njegovih širokih slikarskih kapaciteta. Da, svi smo mi zatrpani rudnici zlata, pudinga i knedli. Možda. Međutim, sve što jedan vozač kamiona ima da ti ponudi, to je njegovo zamašno osnovno sredstvo, mislim, veličine kamiona. Tvoje će se srce, u tom slučaju, kotrljati drumom. A tamo ćeš ga i ostaviti. - E pa, znaš šta: ako nisi vozač kamiona, onda nisi ni - jedini! - U redu. Ali, trebalo je, jebiga, odma' tako da mi kažeš... - Možda je i trebalo. - Znači, fajront, my love? - Da. Ustao sam, pa počeo da se oblačim. Moje su čarape bile žute i ne baš sto posto čiste, a gaće, lepe, plave i pamučne i sveže. Dobro sam se iskašljao, kvalitetno i gusto. Svi okeani sveta smestiše se u moju bešiku, od čega mi se i prišoralo, do bola. - I, nemoj da ti se to slučajno desi, pa da šutiraš mačku dok budeš izlazio! - Ma kakvi, samo ću malo da je treniram da leti. Vreme joj je da se uhoda, da uđe u samu srž letačkih sposobnosti, da pitanje letenja pričvrlji uza zid... I još nešto: ako od ovog do onog slučaja budeš čula nekakve prigušene mačje krike, zapomaganja i jauke, ništa ne brini. Sve to potpada pod letačku obuku. - Da se nisi usudio! Zgužvaću te ko praznu limenku fante ako mi budeš dotakao macu! - Dobro, dušo, dobro. Izađoh na trem. Mačke nije bilo ni od korova. Vreća buva, sigurno je osetila da joj se sprema neko njesra, pa se zavukla u grmlje. Mudre su mačke, ako stvar posmatraš sa životinjskog aspekta. Imaju taj svoj instikt. Plus sijaset čula: vid, sluh, dodir itd., baš kao i mi, samo, kod mačaka uvek nađeš i pokoje čulo pride. Na stranu to što imaju devet života. Bog ih je, nesumnjivo, mnogo voleo, čim im je dopustio takav luksuz. Ali, pusti sad mačku. Imao sam veći jedan problem pred sobom. Pljuštala je kiša, a ja nikad ne bih poneo kišobran, što je povlačilo izvesne konsekvencije: ponekad bih, ako sam u žurbi, bio prinuđen da navučem najlon kesu na glavu i šljapkam naokolo kao divovska meduza među svim tim žutim i crvenim i zelenim i tufnastim amrelima. "Mora da se sad neka sojka sa neba žešće tušira", pomislih. Neko vreme sam razmišljao šta ću sad, koji moj, da radim. Unutra, u gajbi, čekala me Neda, i tu ti nije bilo povratka, tu za tebe više nema mesta. U glavi mi se razbistrila sledeća misao: ponekad je dovoljno i manje od sat vremena, pa da izgubiš, kockajući se, sve živo; naročito ako ti ulažeš previše, a vraća ti se premalo. Nastavio sam da čekam, ali ništa se tu nije imalo više čekati, ova kiša nikad neće stati. Ima da roka do sutra, a baš toliko vremena nisam imao. Uostalom, mrzelo me dalje da čučim na tremu. Što bar ne ponesoh neki hobi, pa da se zanimam malo? Bedak. Stoga se prepustih jedinoj preostaloj opciji. Samo sam zapušio nos, zakoračio i otisnuo se. Bilo je prosto, mogao si i da se krećeš: iz prve barice skočiš u drugu, pa u treću, pa u sledeću. Čitava stvar nije mi više izgledala tako strašno. Pičkin dim. Stisnuo sam problem kiše za jaja. Imao ga u šakama. I to bi, dragi čitaoče, bilo sve. Pzdrv, W.W.3.
književnost.326 indi, -> #315, willow
->>> dinara, prekucas jos koju slicnu, po sopstvenom izboru. -> Oh, naravno, sa zadovoljstvom... :) -> p.s. jos da napomenem: pesme su, naravno, sve prekucane iz knjige poezije pesme su super |) ali, sto ih nisi prekucao u txt fajlove, zapakovao u jedan fajl i posalo uz jednu pruku?
književnost.327 saxon, -> #315, willow
> Oh, naravno, sa zadovoljstvom... :) > > i, evo, ja ih ukucao, pesme, a na njima je sada samo da na svoje > čitatelje ostave što upečatljiviji utisak :). Hvala na trudu... pesme su sjajne, narocito "Smiraj" i "Ne svracajte..." Ne znam odakle mi se javila asocijacija na Dilanov "Posledni spomen na Vudija Gatrija..."
književnost.328 indi, -> #325, willow
-> A dan je prilicno lepo poceo UF BRE! ZNAS KOJI SU ME TRipovi ivatili kad sam zavrsio citanje kad sam procitao ovo tvoje -> Pzdrv, W.W.3. poceo sam citanje snajuci da citam TVOJE delo onda me je nesto omelo i kad sam se vratio bio sam u tripu da citam tog Bukovskog i mislim ja: dobro covek pise, stvarno odlicno, ovo moram nekome da prporucim nije nicega bilo sto bi dalo bilokakav nagovestaj da ovo nije Bukovski, tj da si ovo TI! i onda procitam tvoj potpis i .. svaka cast, isti stil, mnogo dobra tema..
književnost.329 mango,
Ima li neko predloge za par naslova "blask romantisma"? Pisem neki scenario za strip, pa bih se vrlo rado podsetio stila ovog pravca. Problem je sto sam daaavno citao b.r. knjige, pa sam ih prakticno i zaboravio :(
književnost.330 gdown,
RAZGOVOR ^^^^^^^^^^^ HOSE : Ovaj dan me podseca na Mesec. PIRKS: Mozda, ali Mesec je josh mlad. HOSE : Jeste i ja sam mlad. PIRKS: Zelish li da budesh star ? HOSE : Ne, zelim nesto da pojedem, gladan sam. PIRKS: Da li volish kobasice ? HOSE : Mislim, da niko ne voli tvoje smrdljive kobasice. PIRKS: Dobro, spremicu onda nesto drugo HOSE : Nocas nisam mogao da spavam.Mislio sam na nju. PIRKS: Zar ne mozesh da je zaboravish. HOSE : Ne mogu,nedostaje mi. PIRKS: Zaboravi je. HOSE : Zar mogu da je zaboravim. PIRKS: Naravno kupi novu lulu. HOSE : Uredu, jel gotov ruchak ? PIRKS: Ne, josh uvek neznam shta da spremim. HOSE : Pa shta ima u frizideru ? PIRKS: Nema nichega, samo kobasice. HOSE : Pa, onda mi daj tvoje smrdljive kobasice. PIRKS: Juce sam video zenu koja hrani dete sisom na sred ulice. HOSE : Sta hocesh time da kazesh ? PIRKS: Nista, pitao sam je da i meni da malo. HOSE : I sta je rekla ? PIRKS: Pobegla je. HOSE : Da li si od uvek imao manijacke sklonosti ? PIRKS: Ne, tek od skora. HOSE : Otkud to ? PIRKS: Neznam, jutros sam ukrao porno magazin. HOSE : Kakav je ? PIRKS: Sranje, samo neko pushenje i karanje. HOSE : Pa sta si ti hteo ? PIRKS: Nije bitno, hoces li kobasice ? Gotove su. HOSE : Zasto tvoje kobasice uvek smrde ? PIRKS: Bajate su, dobijam ih od mesara upola cene. HOSE : Nocas nisam mogao da spavam. PIRKS: Zbog vrucine ? HOSE : Ne, upisao sam se u gace dok sam lezao. PIRKS: Zasto se nisi presvukao ? HOSE : Mrzelo me. PIRKS: Zar si celu noc proveo popishan ? HOSE : Da. PIRKS: Idi operi tanjir, ako si pojeo kobasice. HOSE : Opracu kasnije, daj mi nesto da popijem. PIRKS: Nemam nista, sve smo popili sinoc. HOSE : Zivot je proklet. PIRKS: Zivot je kurva. HOSE : Prekjuce sam karao neku kurvu. PIRKS: Kakva je bila ? HOSE : Imala je veliki oziljak iznad usne. PIRKS: Kolko je trazila ? HOSE : Neznam nisam joj platio. PIRKS: Juche sam u vodokotlicu nashao 3 mrtva pacova. HOSE : I sta si uradio ? PIRKS: Nista napravio sam kobasice.
književnost.331 indi, -> #330, gdown
-> RAZGOVOR ovo je super sto nisi napisao odakle je ovo, koj e ovo napisao?
književnost.332 gdown, -> #331, indi
>> ovo je super >> sto nisi napisao odakle je ovo, koj e ovo napisao? Pa ja sam napisao jednom prilikom ali mislio sam da nije vazno pomena, ali hvala na komplimentima.
književnost.333 willow,
Postoje razdoblja u životu čoveka kad mu se čini da se sve bliži kraju. Jedno od tih razdoblja bilo je doba velike privredne krize. Bar za mene. Nemojte me pogrešno shvatiti. Nisam se ja uzrujavao zbog crnog petka na berzi. Bilo je to malo ozbiljnije. Bio sam bez ičega. Bez posla, bez para, bez žene, bez nade. ... Bio sam toliko obeshrabren da sam se muvao oko onih brda uglja na East Riveru trudeći se da smislim koje bi bilo najzgodnije vreme da skočim s jednog takvog brda pa da me struja što brže odnese do vrata pakla i da budem siguran da se neću moći vratiti ako se slučajno predomislim. I bio bih skončao neidentifikovan na nekom stolu u mrtvačnici da nije bilo jedne žene. Uvek mi je kakva žena spašavala život, ako me nije dovodila do ludila. Thelma Ulrich nije bila baš naročito lepa. Imala je proprosto spljošteno lice kao da je upravo došla iz staje. Ona je doista i bila došla s neke farme u Nebraski, ali to je bilo još pre mnogo godina. Zašto je htela da bude plesačica, to nikad nisam mogao da shvatim. ... Ja sam polako grickao one kriške hleba i sira. Očajnički sam se trudio da ostanem tamo što duže. Soba je bila otrcana i neuređena, ali sve je u njoj bilo čisto i dostojno poštovanja. Iz Thelme, njenih haljina i njenih stvari širio se neki ugodan domaći miris, koji čovek nije očekivao u Villageu. Da je Eillen tu gazdovala, to mesto bi bilo svinjac. Thelma je primetila kako sporo jedem i upitala me zašto to činim. Bubnuo sam da jedem polako da bi hleb duže potrajao. Sir sam pojeo u jednom zalogaju. Želeo sam da sve to potraje. Bio je to prvi sretni trenutak, kad sam sedeo na njenoj stolici, pio taj čaj, jeo taj hleb i razgovarao s njom; bio je to prvi sretan i mogu da kažem trezan trenutak otkako sam raskinuo s Eillen, i želeo sam da to potraje. Ne bi mi bilo krivo ni da je potrajalo zauvek. "Ne mogu vas pustiti da pojedete sve", rekla je ona. "Moram nešto sačuvati za doručak." ... S vremena na vreme mogu da pogledam kroz prozor u nebo i da vidim galeba. Ko bi pomislio da oni lete nad gradom kao što je ovaj. Nešto me steže u grlu kad vidim te bele galebove kako lete, mičući krilima sasvim malo, tek koliko da iskoriste zračnu struju, a nešto u meni htelo bi da se otkine i da poleti. Ko bi pomislio da bi stari kurjak kao što sam ja mogao gotovo zaplakati i uzbuditi se promatrajući nekakvog prokletog kreštavog galeba? John Dos Passos, iz knjige "SREDINA STOLEĆA"
književnost.334 mango, -> #333, willow
Jao, sve ti je bolji izbor :))
književnost.335 sherloc,
Evo josh dve pesme Charlsa Bukovskog. Bekstvo bekstvo od pauka crne udovice velichanstveno je chudo kao umetnost kakvu ona mrezhu ume da isplete polako te privlacheci sebi: zagrlice te a kad se zadovolji ubice te i dalje te grleci i isisace tvoju krv. pobegao sam od moje crne udovice jer je imala previshe mushkaraca u svojoj mrezhi i dok je grlila jednog pa zatim drugog pa treceg oslobodio sam se i vratio tamo gde sam bio. nedostajacu joj - ne moja ljubav vec ukus moje krvi, ali ona je veshta, naci ce drugu krv; tako je veshta da gotovo zhalim za svojom smrcu, ali ne sasvim; utekao sam. razgledam nove mrezhe. ByE
književnost.336 sherloc,
Ljubav i Hrabrost voleo sam onaj gde Kegni boksuje u ringu dobija batine da dodje do para za chasove muzike svoga brata - brata koji zheli da bude pijanista. rekli su da je veliki talenat ali obojica su doshli iz bednog predgradja i tako se Kegni penje u ring nanovo i nanovo da bi njegov talentovani brat postao pijanista. Kegni chak gubi devojku - u korist svoga brata i zavrshava se tako shto brat uspeva ( u karnegi Holu, chini mi se ) a Kegni izubijan i poluslep stoji kraj kioska i sa radija slusha prenos koncerta svoga brata i, naravno, devojka je u dvorani puna obozhavanja, ushicenih ochiju, a Kegni greje ruke nad vatricom sam na zimi slusha radio dok njegov brat svira na klaviru, Kegni koji pojma nema o muzici chuje aplauz i veruje da su sve te batine shto ih je dobio vredele neshto. Charls Bukovski. ByE
književnost.337 rkramer, -> #332, gdown
C:\> Pa ja sam napisao jednom prilikom ali mislio sam da nije C:\> vazno pomena, ali hvala na komplimentima. Da li se na tom casu slucajno obradjivala knjiga (!?) Cekajuci Godoa? Ha? ;)
književnost.338 gdown, -> #337, rkramer
Ne, to je napisano u trenucima ekstremne dosade, mnogo godina kasnije nego shto sam prochitao "Godoa" i nije trebalo da ima nikakvog smisla, kao sto ga i nema, ali... ljudi vole besmislice, setimo se samo pop-arta.
književnost.339 willow,
Postadoh sam sebi najljući neprijatelj. Ništa nisam toliko želeo učiniti a da se u isto vreme ne bih toga mogao i odreći. Čak i u detinjstvu, kad mi ništa nije nedostajalo, želeo sam umreti: hteo sam se predati, jer mi se borba činila besmislenom. Shvatao sam da ništa ne mogu dokazati, osmisliti, dodati ili oduzeti produžujući život koji nisam sam tražio. Sve egzistenicje oko mene bile su promašene ili, ako i nisu bile promašene, bile su smešne. Osobito egzistencije onih ljudi koji su uspeli u životu. Muka me hvatala od ljudi koji su uspeli u životu. Imao sam razumevanja za greške, ali me nije zbog toga hvatala muka. Tu je posredi bila prava pravcata negativna osobina, slabost koja bi nabujala već pri pogledu na ljudsku bedu. Nikada nisam nikome pomogao u nadi da time činim dobro; pomogao bih samo zato što drugačije nisam mogao. Činilo mi se da je ludo pokušati da promenim životni tok; ništa se ne bi moglo izmeniti, osim ako ne bih izmenio srce - ali ko može izmeniti ljudsko srce? Povremeno bi se neki prijatelj okrenio veri: smučilo bi mi se od toga. Boga nisam trebao više nego što je on mene trebao, i, kad bi ga bilo, mislim da bih, kako sam često pomišljao, mirno izišao pred njega i pljunuo mu u facu. Henri Miler, mesto iz knjige "JARČEVA OBRATNICA"
književnost.340 willow,
Moji roditelji su bili nordijci u pravom smislu te reči, što će reći - budalasti. Prihvatili su sve lažne ideje što su ikad bile izmišljene. Za njih je važila doktrina čistoće, a o pravičnosti da se i ne govori. Bili su stravično čisti. Ali su iznutra smrdeli. Nikada nisu odškrinuli vrata koja vode u dušu; nikada nisu ni u snu pomislili da zatvorenih očiju skoče u neizvesnost. Posle večere trebalo je pomno oprati posuđe i spremiti ga u kredenac; oprano rublje trebalo je izglačati i potrpati u ladice. Sve se radilo za sutra, a to sutra nikada nije došlo. Sadašnjost je bila samo most, i oni na tome mostu još dan-danas stenju, kao što celi svet stenje, i nijedna se budala ne seti da most digne u vazduh. Henri Miler, mesto iz knjige "JARČEVA OBRATNICA"
književnost.341 indi,
Da li je neko procitao knjigu "Brzo Citanje" od Tonija Buzana? (org. eng. Speed reading book) Zanima me koliko (puta) ste povecali svoju bzinu citanja trenutno je ja citam i povecao sam brzinu sa 104 reci u minuti na 280! a razumljivost sa 46% na 66%! :) zanimljive su one 2 neverovatne price o coveku koji je bio u stanju da se seti SVEGA iz CELE knjige koju procita, u 2 fiksacije (usredsredjivanje pogleda na jednu tacku, u tekstu) po stranici, uljucijuci i interpunkciju i ona o devojci (ruskinja) koja cia brze nego sto okrece stranice (?!) moze li neko da skine neki FAQ ili nesto o autoru (npr. koliko on brzo cita, koje je sve knjige izdao..) sa interneta o ovoj knjizi? hvala end.
književnost.342 willow,
prvo, moj mali prolog: "Množite se, karton na karton, dok ne oduvam vaše slepljene kolibe!" - Dilen Tomas. a pri samom dnu ove poruke ide još jedno njegovo mesto, prekucano iz pripovetke "Limun", a koje već poslah, doduše pre više od godinu dana. vi me, na konto toga, možete upitati: - dobro, sve je to lepo, ali zašto opet činiš istu stvar? zar nisi u prilici nešto pametnije da radiš? - a ja ću vam bez dužeg ustezanja odgovoriti: - pojma nemam iz kog razloga opet šaljem... možda stoga što polako gubim razum, možda stoga što sunce prodire kroz prozor kao zlatni mač dok naše šanse postaju sve bleđe, a možda stoga što primećujemo puno novih lica na sistemu. - no, bez obzira na sve: kao što svaka lastavica svome jatu teži, tako možda ne bi bilo na odmet da se i mi još jedanput vratimo na čoveka i spisatelja koji je, jednom prilikom, strusio oko 39 čašica irskog viskija, zatim se skljokao sa stolice, pao pod kuhinjski astal, leg'o, i ostao zauvek u tom položaju. osećajniji korisnici Sezama, i žene, sada će možda briznuti u plač. ali, mi ostali, badže, rmpalije, grmalji i dase, budimo čvrsti i nemojmo uletati u zamke srca, nemojmo roniti gorke suze: većina velikih pisaca ionako bejahu samo notorni pijanci koji od bogova primiše na dar nekoliko minuta trezvenog načina razmišljanja, to je sve. još jedna stvar, a koja bi mogla zanimati buduće pisce: kažu da, ako želiš da postaneš književna veličina, prvo, moraš biti neobično složena, društveno konstipirana, sluđena i kontraverzna ličnosti, i drugo, moraš u privatnom životu biti sklon ka donošenju ishitrenih odluka. međutim, ja se ne bih složio: kad bi ovo bio istinit reper, tvrdim vam - ne bez osnova, - da bi skoro svaki srpski čovek mogao biti prilično uspešan pisac. a u tom slučaju, čovečanstvo bi dobilo ne manje od 10 miliona budućih književnih - pod znacima navoda - nobelovaca. a to, složićemo se, nigde nema. nekim nacijama je, na žalost, suđeno da zauvek ostanu - poljoprivredne. među njih bih uvrstio i ovu, kukavnu ali našu, srbijansku. ali, dosta sam i ja kenjo... i sad nek čitav Sezam zuji i šišti i tandrče, jer, evo ga, narode, na scenu dolazi dobri stari mrtvi D.T.: Naišla je oluja crnog tela, sa juga, i donela je kišu i dvanaest vetrova da oteraju brdske ptice sa lica neba, naišla je oluja, crni čovek, kao sa dna mora, riblje kamenje, grmljavina, noćni šljunak, kao mučnina, kao posteljica posle rođenja iz utrobe vremena; ludo kao magla, kao antihrist iz morskog plamena, ili iz krsta od pare. Kiselina je postajala jača, bura se umnožavala, i boja ljutnje, i zdravi, i prokleti, s rukama od stena - svi su naišli, penjući se. To je bio spoljni svet. Dilen Tomas, mesto iz pripovetke "LIMUN"
književnost.343 praktica, -> #341, indi
Moze li neki uvod iz te knjige, procitao sam u politici da se radi o brzom citanju koje ima jaci uticaj na pamcenje jer se sporim citanjem reci seku, pa cesto moras da se vratis i ponovo procitas ceo red, a oko se samo 20% usredsredi na centar, tj. tacku na koju smo koncentrisali nase oko, dok ostalih 80% vidnog polja oka hvata ono sto cemo tek procitati ili smo vec procitali, racunajuci i gornje i donje redove, pripremajuci oko ... Koliko zaista pomaze pamcenju ? Moze li da posalje uvod it te knjige??
književnost.344 roach,
I wish to try and I live not to die and I cry to cry coss in my dreams things that should still the willow weeps and roses for his grave and laughter through tears from the sipatize of him to the time has passed of those who should live in all the keeps echo all the words for the time of me like the sun to earth like the moon to the sea for times that pass my life I'll search for the sky that he wonders by there in my dreams that sky is hold still the willow weeps and the black roses for his ashes in the laughter trough my tears.
književnost.345 praktica, -> #344, roach
C, c, c, c...
književnost.346 indi, -> #343, praktica
-> Moze li neki uvod iz te knjige, procitao sam u politici da se radi Sto me zezas da ti u pola jedan pisem opsirno.. -> o brzom citanju koje ima jaci uticaj na pamcenje jer se sporim -> citanjem reci seku, pa cesto moras da se vratis i ponovo procitas da pise to "Otkri veno je da je brzo cita nje bo lje za razum evanje od spor og cita nja. Tesko vam je?Naravno! Vas mozak nije napravljen da cita tako tragisno sporim ritmom.Sporo i pazljivo citanje ohrabruje mozak da cita sve sporije, sa sve manjim razumevanjem i sve vecom agonijom. Sada pogledajte sledecu recenicu, ovaj put citajuci reci po grupama. Otkriveno je da ljudski mozak uz pomoc ociju mnogo lakse prima informacije kada su informacije prirodno grupisane u skupove sa znacenjem. Vas mozak mnogo lagodnije radi pri brzinama od 400 r/m i vise (interesantno je primetiti da brzina koju najveci broj ljudi,prilikom procene sopstvene brzine citanja, postize uz ~podvlacenje~ redova pri citanju iznosi upravo 400r/m ili vise)..." i tako dalje.. -> ceo red, a oko se samo 20% usredsredi na centar, tj. tacku na -> koju smo koncentrisali nase oko, dok ostalih 80% vidnog polja oka "Cinjenica glasi:samo 20 posto vseg ocno-mozdanog sistema posveceno je jasnom fokusu, dok se perifernom fokusu posvecuje zapanjujucih 80 posto!.." -> hvata ono sto cemo tek procitati ili smo vec procitali, racunajuci "...Neverovatna prednost ovoga je u tome sto, dok vas jasan dokus cita jedan,dva ili tri reda na koje ste skoncentrisani, vas kozak koristi periferni vidkako bi obnovio ono sto ste vec procitali i napravio kratak pregled texta koji sledi." -> i gornje i donje redove, pripremajuci oko ... Koliko zaista pomaze -> pamcenju ? Moze li da posalje uvod it te knjige?? uvod je mnogo dug pa cu da ga prepricam (predgovor autora) kad je bio mali, sporo je citao i profa mu rece da se brzina citanja nemozep ovecati i da svako ima neku svoju brzinu elem on je "bas u to verme" krenuo da bilduje :) i uocio drasticne promene u misicima po celom telu (trt) pa je onda pomislio, zasto ne bi odredjenim treninzima mogla da se poveca brzina citanja i onda je u ovoj krnjizi 40 godina istrazivaja pri tome otkrijo je neverovatan kapacitat mozga, mogucnost da kreativnije razmislja i tako to :) pa ima li neko ovde, sem mene, da cita ovu knjigu? zeleo bih da cuejm tudje utiske :) PS:u kom broju politike si o ovome citao? da pitrazim na int. u arhivi da procitam bas sta pise
književnost.347 praktica, -> #346, indi
>kad je bio mali, sporo je citao i profa mu rece da se brzina citanja nemozep >ovecati >i da svako ima neku svoju brzinuelem on je "bas u to verme" krenuo da bilduje :) i uocio drasticne promene >u misicima po celom telu (trt) >pa je onda pomislio, zasto ne bi odredjenim treninzima mogla da se poveca >brzina citanja >i onda je u ovoj krnjizi 40 godina istrazivaja >pri tome otkrijo je neverovatan kapacitat mozga, mogucnost da kreativnije >razmislja i tako to :) Ma ql. Ali ja sam pre svega mislio na uvod koji opisuje knjigu, a ne na predgovor autora :).
književnost.348 roach, -> #345, praktica
A ccc tebi!
književnost.350 praktica, -> #348, roach
> A ccc tebi! C, c, c, c... tvojim depresivnim pesmama ;) Treba da pishesh : Biti isti biti poseban biti slobodan biti samo svoj!
književnost.351 willow,
Ostavila takvu vrstu utiska malopre se opet čuh sa devojkom koju jako slabo poznajem, međutim sa kojom od proletos ipak uspevam da ostanem u prilično korektnim odnosima. zove se Sara i videli smo se samo jedanput u čitavom životu. ali tako to biva: naši uspavani društveni vulkani retko kad biraju mesto i vreme kada će da buknu. Sara živi u Vršcu, čita mog velikog ljubimca, Knuta Hamsuna, i poseduje najveće bademaste oči na kugli zemaljskoj. i to je praktično sve što o njoj znam. rekao bih da je drugo i treće sa ovog spiska ono što nas možda najviše i povezuje. plus smeh. dok o Vršcu ne bih imao šta posebno da dodam: Vršac doduše jeste lep i prijatan grad, ali je i isto toliko udaljen od mene. kažu da ljubav ne poznaje granice - međutim, molim vas: poznaje li ljubav broj pređenih kilometara, utrošeno gorivo, ili, recimo, cenu povratne autobuske karte? ne: određene vrste nepremostivih rastojanja uvek će postojati među nama. i tako, dok su se tamo napolju, u gluvoj noći, naoružane bande maloletnih delikvenata tukle do smrti boreći se za teritorijalnu prevlast, naš telefonski razgovor tekao je tako što bismo se prvo smejali i podsmevali nečemu, recimo vrsti uboge sreće koja nas već čitav niz godina prati. i ove godine, rekla bi Sara, imali smo seriju malera: prvo smo dobili jedno - pod znacima navoda - vrelo proleće, zatim smo 18. avgusta odigrali samo nerešeno sa Hrvatskom, komarci nas takođe celo ovo leto uporno progone, kidišući na nas kao kamikaze, a sada kažu da nam predstoji jedna neobično oštra i krvava zima; kroz 1999-tu prolazimo kao kroz pakao... ne brini, Saro, rekao bih joj, gozba je pred našim vratima: bogovi će nam svima uskoro poslati čitavo jato zlatnih prepelica... zatim bismo zastali i sumirajući utiske samo se tiho kikotali, kao dve pijane tinejdžerke kad u kući strave ispoljavaju pogrešne emocije. ali ne bi prošlo puno vremena a mi bismo se opet naglo zacenili. ti si plav čovek, rekla bi mi, ali ne toliko lep koliko glup... pukoh od smeha. i moje sitne zastrašene oči ( kroz koje bacam sve ove svoje zastrašene poglede na svet ) su zasuzile. razgovarajući sa Sarom prilično dugo o nekim sasvim ljudskim, i za čitaoca verujem ne toliko značajnim stvarima. možda bi našoj priči trebalo dodati i konstataciju da smo nekoliko trenutaka proveli lomeći koplja oko ozbiljnih tema: Saro, samu sebe zbunjuješ iznoseći sve te sumnjive podatke oko Njegovog Postojanja, rekoh bih joj. - Bog ipak postoji, odgovarala bi mi, ali sada živi i tuguje sam u malom manastiru, smeštenom na nekoj nepoznatoj lokaciji sunčeve površine: zato ga i ne možeš potražiti direktno golim očima... da...? jer bi u tom slučaju kroz par sekundi ostao potpuno slep... pih, rekli biste, pusta metafizika... možda. međutim kada sam spustio telefonsku slušalicu znao sam da ću sve ove časove noći što tu stoje predamnom - časove slepila, onanije, ludila i tame - utrošiti i na nešto korisno, tj. mozgajući o tome kako nam i dalje polazi za rukom da se nečemu zajedno nasmejemo iako nas kilometri i daljine i stoleća i morske pučine i valovi razdvajaju - što mi ulilo snagu da isključim televizijski aparat i uzdignem konačno bulju iz fotelje ne bi li nasuo sebi naredno piće, pomišljajući - oh, evo me, anđele, pogledaj me - uzdižem ovu svoju bulju lagano iz fotelje i noseći čašu u ruci širim svoja krila ponosito, kao galeb, ili o, da, kao Feniks kad je iz pepela pred zoru prhnuo put grimiznih nebesa. Pzdrv, W.W.3.
književnost.352 indi, -> #347, praktica
-> Ma ql. Ali ja sam pre svega mislio na uvod koji opisuje knjigu, a ne -> na predgovor autora :). u knjizi brzo citanje iznet je revolucionarno nov nmetod pomocu kog mozete da naucete da citate od 2 do 10 stranica texta u min. autor tvrfi da bolje pamtimo ako brze citamo naucna istrazivanja i experimetni to pppppotvrdjuju konjiga sadzi testove i prakticne primere koji omo guciju citaocu uvid u napredak toom savladjivanja rehnika brzog citanja savladavete i metode za revazilaznje problema ucenja i metode za bolje rezumevanje i pamcenje porocitanog texta AKO NAUCITE DA CITATE 5 STRANICA U MIN, PROCITACETE ZA JEDAN SAT NJIGU OD 300 STRANA knjiga je ideJalna za ucenike studente profesore strucnjake u sve one koji zele da unaprede zvoje znanje knjiga ce vam pomoci da poboljsate ucenje pamcenje i kreativno razmislanje ps prekucavo sam pa ima gresaka: )
književnost.353 saint, -> #352, indi
=> knjiga je ideJalna za ucenike studente profesore => strucnjake u sve one koji zele da unaprede zvoje znanje Postoji program za ucenje tog brzog citanja takodje.
književnost.354 gdown,
Kralj snova Da li verujesh iluzijama ? Ja zhivim u njima. Ja sam kralj snova koji bezhi od stvarnosti Lako je, Samo zatvori ochi i oticicesh na putovanje najbolje putovanje do sada. Da li verujesh u snove ? Ja zhivim sa njima. Chak i otvorenih ochiju pricham sa njima Lako je, samo ih pozovi i oticicesh sa njima daleko od stvarnosti.... daleko od stvarnosti.... daleko od stvarnosti.... daleko od stvarnosti.... daleko od stvarnosti....
književnost.355 jexy, -> #352, indi
> > AKO NAUCITE DA CITATE 5 STRANICA U MIN, > PROCITACETE ZA JEDAN SAT NJIGU OD 300 STRANA > Jel mozes ukratko da objasnis samu ideju brzog citanja koja je data u toj knjizi?
književnost.356 bracha, -> #353, saint
E, pa bas bi mogao to da bacis ili ovde ili u neku grupu ili meni na mail na netu....bilo gde... Pozdrav Vladeta
književnost.357 saint, -> #356, bracha
=> E, pa bas bi mogao to da bacis ili ovde ili u neku grupu ili meni => na mail na netu....bilo gde... Nisam rekao da ga imam... zove se AceRead i mozes ga naci na internetu...
književnost.358 willow,
Neobična sličnost dva čoveka lice tog čoveka sa kojim sam se danas mimoišao na ulazu u supermarket, imalo je neobično mnogo sličnosti sa licem mog rođenog oca - iste crte, iste lepe plave oči, isti blag pogled, proređena srebrna kosa, visoko čelo, guste obrve... zastao sam i već zaustio da izgovorim prvu stvar koju kažemo našim očevima kad ih sretnemo na ulici; obično je to - zdravo, oče... međutim ipak nisam to učinio: na vreme sam se nečega setio: da otac već dugo nije među živima. tako da sam, pomalo zbunjen ovim nesvakidašnjim susretom, samo tiho pošao napred, idući u susret kupovini, praveći se kao da se ništa naročito nije desilo. spustio sam tanak, skoro providan komadić kačkavalja u korpu, i pažljivo razgledajući ostale izložene namirnice, iznenada osetio bol jak bol u grudima.
književnost.359 willow,
oh, ti... žene mi često zameraju kako ponekad hrčem isuviše glasno za njihove pojmove, pa niko živ usled toga ne može da spi. i kad do njih usred zimske tame stigne tvoj neobični poj, one uključe svetiljku, nagnu se nad tobom i - prestani divljački da hrčeš, tiho ti u uho šapnu. ali čitaoci će se složiti da do mozga usnulog čoveka stigne jako mali broj ovakvih verbalnih poruka. samo se prebaciš na drugu stranu, počešeš se po bulji, odmumlaš nešto i nastaviš po starom. pošto zahtev oko smanjivanja jačine hrkanja još uvek ne bi bio uslišen, dizale bi ruke od verbalnog i prelazile na razne druge načine ubeđivanja: štipkaju te, gurkaju te, golicaju po najosetljivijim mestima; polivaju te ledenom vodom, zbacuju pokrivače i ćebiće sa tebe, umeću ti papirnate salvete u kosu... a postoji i jedna posebno opaka grupa: one bi ti jednostavno, nabile jastuk u facu, zapalile cigaretu i sačekale da vide ishod. no, nema tu ničeg spektakularnog: ili se probudiš ili umreš od gušenja. buđenje ponekad ume da bude bolno: šta taj jastuk, zaboga, traži na mojoj faci? jebote, umalo da umrem od gušenja... moraš se, dušo, privići da spavaš ležeći potrbuške... to je ono prvo čemu prisustvuješ kad se probudiš. zanima me čemu čovek prvo prisustvuje kad umre od gušenja... Pzdrv, W.W.3.
književnost.360 willow,
pošto vidim da je vrag odneo šalu, - drugari, da vas pitam jednu stvar: ako se Sezam zaista ugasi - kako ćete nadalje moći živeti bez mojih besmrtnih pesama? i bez mojih kratkih storija? da li će se nad vaše živote nadviti još jedan crni oblak tuge i bola? još nešto: kad Sezam ode sa ovog sveta - koliko vas će se sećati mene, - našeg najvećeg živog neštampanog pesnika svih vremena, i veliku nadu domaće kratke priče...? ali, nemojte biti tužni... život piše naše drame u brdima pakla...
književnost.361 harddesign, -> #360, willow
=- kako cete nadalje moci ziveti bez mojih besmrtnih =- pesama? i bez mojih kratkih storija? Ukoliko se to zaista desi, idem ispred BIGZ-a da se polijem benzinom (ako nadjem sponzora za isti), stanem na tramvajske shine, popnem se na stolichicu, stavim sebi oko vrata omchu od nekog poluprovodnika chiji je kraj privezan za zice sa strujom. U trenutku nailaska prvog tramvaja namichem omchu, skachem sa stolice, bacam upaljeni Zippo pod noge i unapred pripremnjeni Luger (koji tretiram kao lilihip) stavljam u pogon. Jel dovoljno ili treba josh? ;)
književnost.362 willow, -> #361, harddesign
>> =- kako cete nadalje moci ziveti bez mojih besmrtnih >> =- pesama? i bez mojih kratkih storija? >> Ukoliko se to zaista desi, idem ispred BIGZ-a da se polijem benzinom >> ako nadjem sponzora za isti), stanem na tramvajske shine, popnem se na >> stolichicu stavim sebi oko vrata omchu od nekog poluprovodnika chiji je kraj >> privezan za zice sa strujom. >> U trenutku nailaska prvog tramvaja namichem omchu, skachem sa stolice, bacam >> upaljeni Zippo pod noge i unapred pripremnjeni Luger (koji tretiram kao >> lilihip) stavljam u pogon. >> Jel dovoljno ili treba josh? ;) oh, to cje biti sasvim dovoljno... :) ustvari: to cje biti sasvim dovoljno posle svega drugog posle svega ostalog.
književnost.363 praktica, -> #361, harddesign
> Ukoliko se to zaista desi, idem ispred BIGZ-a da se polijem > benzinom (ako > nadjem sponzora za isti), stanem na tramvajske shine, popnem se na > stolichicu, > stavim sebi oko vrata omchu od nekog poluprovodnika chiji je kraj > privezan za > zice sa strujom. Zar i ti? ;) Nisam znao da pises pesme, mora da ti sezam mnogo znaci...
književnost.364 willow,
Mala vražja stopala Sanji Ščerbak beše taj članak, plus jedna njena ne toliko atraktivna, crno- bela fotografija - prve dame mog smešno ojađenog srca. pitam se, šta ona traži među novinskim stupcima? čitam dalje i uskoro doznajem tačan odgovor: neobično talentovana baletska plesačica Aleksandra Ščerbak traži sponzore. priprema umetničke nastupe u Kanadi i neophodna joj je izvesna finansijska potpora, kojom bi joj, eto, sve to bilo i omogućeno. lepo... htedoh i ja da doprinesem Sanjinom uzletu ka zvezdanim visinama svojom skromnom donacijom - ali pošto nisu ostavili broj žiro-računa na koji možeš da uplatiš sredstva, nisam ih ni uplatio... možda je i bolje što nisam: vi pojma nemate koliko se ona surovo odnosila prema meni: tretirala me kao poslednjeg magarca, kardinalno zanemarivala vezu, ljubila druge ljude i sa njima crno vino pila; ostavljala bi me tužnog i usamljenog i besmislenog među zidovima tokom čitave večeri; odlazila bi u noćni provod, na žurke i u diskoteke bez moje prethodne saglasnosti; priređivala mi svakojake neprijatnosti u društvu, itd. tugovao sam i kucao joj mnoge ljubavne pesme koje su tačno ocrtavale moja gledišta i vrstu emocije koju gajim prema njoj. u pogledu očuvanja veze bejah spreman da uskratim život svakom, i na hiljade ljutitih tigrova za stub srama da vežem. međutim, stvar je jednostavno morala negde da pukne. beše tu previše dotrajalih elemenata... bolovao sam dugo. no jedino je možda smrt u stanju da zapegla sve naše ožiljke... osobito ljubavne... ali bez obzira na sve, želeo bih sada nešto da izjavim: nadam se da će bogovi biti blagi prema njoj; i prema njenoj karijeri. jer, ona to i zaslužuje - načinom na koji hoda po vašem srcu. baletskim načinom. sada joj više ništa ne zameram: Sanja je tačno znala koliko hoće od mene. tačno toliko je i uzela. zato bogovi: pomozite joj da lepo i lako tera napred, predvođena njima - malim vražjim stopalima. podijumi, pozorišne daske: blago vama pod njima - pod malim vražjim stopalima. Pzdrv, W.W.3. pijan od votke
književnost.365 willow,
Stil Ponekad mi stignu i dobronamerne sugestije vezane za stil mog pisanja. obično ih upute moji čitaoci. umeju da budu prava zanovetala. skreću mi pažnju i predlažu izvesne korekcije: kažu kako ih stil pisanja ponekad neodoljivo podseti na stil kojim se koristio Bukovski i da bi to možda trebalo menjati. često na to pomislim: od mene se opet zahteva da izgradim sopstveni stil. ali, upitam se, zašto bih ga uopšte gradio? kad ti kažu da kucaš kao taj neizmerno tužan čovek - zar to nije najveći mogući kompliment koji možeš dobiti ako se nalaziš u ovakvoj vrsti delatnosti? i druga stvar: moje mogućnosti to čini mi se nikako ne dopuštaju. jer da bi ti izgradio sopstveni stil potrebno je da uložiš mnogo novca, vremena i truda a ja novca imam jako malo dok su me druge dve stvari već u potpunosti napustile. uostalom, kakvu vrstu stila vi očekujete od čoveka koji svakog dana provede čitav sat vremena u redovima za mleko? mlečni? šta vi, čitaoci, zaboga, hoćete od mene da napravite? novog Tomasa Mana? zaboravi tog matorog alkosa, kažu mi, i pokušaj nešto sam da napišeš... hvala lepo, kažem im, ali kako da zaboravim čoveka čije su me reči održale u životu, čije su me reči spasile da ne umrem od tuge. zato, a shvatite ovo kako hoćete, ja ne želim da menjam stil. ne pišem da bih stekao značajnu poziciju bilo gde. ne pišem da bih ušao u lektiru. zabole me patka za reputaciju, a isto to važi i za moj položaj u savremenoj domaćoj književnosti. jer ja nikako ne bih želeo da budem svrstan rame uz rame sa B.V., N.T., R.S. a vi? u stvari da vam kažem šta sam ja: ja sam prosečan francuski frizer Mišel, koji je poludeo i došao u našu zemlju, izmenio ime, naučio jezik i onda iznenada seo za kucaću mašinu. i evo šta je od svega ispalo. pošto nikada nisam uzeo jugoslovensko državljanstvo ja i dalje ostajem više u nadležnosti francuske nego naše književnosti. a ako neko od vas i dalje zaista misli da pišem kao Buk, najbolje neka zadrži tu konstataciju za sebe. molim vas, dragi čitaoci nemojte me primoravati da pribegavam najtežoj mogućoj represivnoj meri: da jednostavno prestanem zauvek da ih kucam. a, molim, kako ćete onda moći nadalje živeti bez svih ovih mojih besmrtnih pesama? pojma nemam kako smo stigli do toga da ovde delimo savete jedni drugima, ali kad smo već tu, što ne bih i ja vama dao jedan: pisati kao Bukovski mnogo je bolje nego ne pisati uopšte. vama nikad neće biti dosta Desanki Maksimović? vama nikad neće biti dosta "Žrtvenika", "Uvira", "Praznina Ništavila", "Neprisutnih Stvarnosti" i sličnih izraza? čitaoci: nemojmo uletati u iste stilske zamke u koje su uletali naši očevi. to bi bilo sve i hvala na pažnji. Pzdrv, W.W.3.
književnost.366 indi, -> #355, jexy
->> AKO NAUCITE DA CITATE 5 STRANICA U MIN, ->> PROCITACETE ZA JEDAN SAT NJIGU OD 300 STRANA -> Jel mozes ukratko da objasnis samu ideju brzog citanja koja je data u toj -> knjizi? Pvo ti pisac kaze kao nije protrebno da se vracas na vec procitane reci ili pasuse jer si ih ti ipak upamtio onda ti kaze da podvlacis ono sto citas:olovkom , kineskim stapicem i sl... a ne prstom jer ti je rst debeo i saka velika paq ti zaklanja dobar deo texta onda odjednom kaze"experimentisite ponekad citanje 2 reda odjednom" i onda ti malo kastnije predstavlja tehnike meta navodjenja kojima citas 2 reda odjednom, 2 reda unazad vise redova odjednom cik cak(dole levo pa dole deesno po textu).... normalno, ovo mora mnogo da se vezba... nadji knjigu negde pa pogledaj, kod ulicnih prodavaca npr.
književnost.367 willow,
Misao u literaturi se ponekad susretnem i sa sledećom uvodnom rečenicom: "taj čovek je vodio jedan sasvim običan život..." nije mi uvek najjasnije šta se tačno želi time reći. naročito ostanem začuđen onda kad, pročitavši dotično delo, ustanovim da je taj čovek koji je, navodno, vodio jedan sasvim običan život, ustvari suviše rano prokockao sve svoje adute. čitao pogrešne knjige. živeo sa ( tek na kraju to shvatiš ) pogrešnom osobom. išao ustanovljenim putem. verovao crkvi. oslanjao se na zvanične izvore informacija. uporno tražio svetlost na kraju tunela. dugo čekao stvari koje nikad nisu stigle. taj čovek je, dakle, vodio jedan sasvim običan život? ne bih se mogao složiti. život tog čoveka je pre bih rekao, bio užasan napor, naposletku sasvim besmislen. primetio sam da ista shvatanja u pogledu načina vođenja života nemaju izgleda samo pojedini pisci, već i, da se tako izrazim, pojedini čitaoci, tojest obični ljudi: mnogi od njih i dalje žive u ubeđenju da vode isto tako jedan sasvim običan život. oni to međutim veoma često ne čine.
književnost.368 willow,
Istina ljudi koji me lično poznaju tvrde da sam ja jedan ćutljiv, stidljiv, jako povučen, ne- druželjubiv, zastrašen, tužan, melanholičan, prilično gorak čovek. dok ljudi koji me lično ne poznaju nego utiske o meni sumiraju uglavnom putem čitanja, kažu da dolaze do drugačijeg zaključka: "ti si jedna jako zabavna, zanimljiva, elokventna, prijatna, neobično duhovita, saosećajna, šarmantna, hrabra, topla ljudska duša..." a tu ponekad možemo naići i na slobodnije ocene: "oženi me!", "ti si moj idol!", "jebi se u dupe!" itd. međutim pošto ja ovde ipak od svih vas najbolje znam ko sam i šta sam, uvek ću pre poverovati izjavama ljudi koji me lično poznaju: opisuju me na tačniji način. ali: zar ne bi bilo lepo, pomislim ponekad, da si zaista isti onakav kakvim te ljudi koji te lično ne poznaju, predstavljaju? zar ne bi bilo lepo pobeći iz lavljeg zagrljaja? ići u bioskop? maštati o porodici? kovati velike planove? zar ne bi bilo lepo mrsiti muda na Mesecu? o, da, bilo bi... ali, onda pomisliš, šta će se u tom slučaju dogoditi sa ovim pesmama? i da li ćeš ih i dalje u istom broju moći izbacivati na tržište? stoga je možda i bolje što sam ovakav.
književnost.369 orion, -> #360, willow
> jos nesto: kad Sezam ode sa ovog sveta - koliko vas ce se secati mene, > - naseg najveceg zivog nestampanog pesnika svih vremena, i veliku nadu > domace kratke price...? Shto se vec jednom ne ubijesh, pa da pochnu da te shtampaju? :)
književnost.370 fraudator, -> #369, orion
jebote, stvarno ne znam shta nije u redu sa njim oono, sere stihove samo tako misim, jes ti to prvo piso jedno 10 godina pa sada samo shaljesh na sezam?? inache, svidja mi se lame poetry ;)
književnost.371 orion, -> #370, fraudator
>jebote, stvarno ne znam shta nije u redu sa njim > >oono, sere stihove samo tako >misim, jes ti to prvo piso jedno 10 godina >pa sada samo shaljesh na sezam?? > > >inache, svidja mi se >lame poetry ;) ma nisi ti njega razumeo :)
književnost.372 indi, -> #320, willow
-> ZIMA - Carls H. Bukovski -> -> -> veliki kaljavi ranjeni pas -> udaren kolima ide ka -> ivicnjaku i -> stravicno zavija -> svojim zgrcenim telom -> dok crveno siklja iz -> dupeta i usta. -> -> zurim u njega i -> vozim dalje -> jer na sta bi licilo -> da nosim umiruceg psa -> kraj ivicnjaka u Arkadiji, -> dok krv kvasi moju -> kosulju i pantalone -> gace i carape i -> cipele? izgledalo bi -> idiotski. -> osim toga, isplanirao sam -> da stavim na konja broj 2 -> u prvoj trci -> kao i na broj 9 -> u drugoj. ceka me -> moguci dobitak -> od oko 140$ -> tako da sam morao da ostavim -> tog psa da sâm umre tamo -> preko puta trznog centra -> gde dame traze raspro- -> daje dok prvi sneg pada na -> Sijera Madre. -> -> -> ( prevoditelj - Flavio Rigonat ) -> ZIMA - Carls H. Bukovski -> -> -> veliki kaljavi ranjeni pas -> udaren kolima ide ka -> ivicnjaku i -> stravicno zavija -> svojim zgrcenim telom -> dok crveno siklja iz -> dupeta i usta. -> -> zurim u njega i -> vozim dalje -> jer na sta bi licilo -> da nosim umiruceg psa -> kraj ivicnjaka u Arkadiji, -> dok krv kvasi moju -> kosulju i pantalone -> gace i carape i -> cipele? izgledalo bi -> idiotski. -> osim toga, isplanirao sam -> da stavim na konja broj 2 -> u prvoj trci -> kao i na broj 9 -> u drugoj. ceka me -> moguci dobitak -> od oko 140$ -> tako da sam morao da ostavim -> tog psa da sâm umre tamo -> preko puta trznog centra -> gde dame traze raspro- -> daje dok prvi sneg pada na -> Sijera Madre. -> -> -> ( prevoditelj - Flavio Rigonat )
književnost.373 indi, -> #336, sherloc
-> Ljubav i Hrabrost -> -> voleo sam onaj gde Kegni -> boksuje u ringu -> dobija batine -> da dodje do para -> za chasove muzike -> svoga brata - -> brata koji zheli da bude -> pijanista. -> rekli su da je -> veliki talenat -> ali obojica su doshli -> iz bednog predgradja i -> tako se Kegni penje u ring -> nanovo i nanovo -> da bi njegov talentovani brat -> postao pijanista. -> Kegni chak gubi devojku - -> u korist svoga brata -> i zavrshava se tako shto brat uspeva -> ( u karnegi Holu, chini mi se ) -> a Kegni -> izubijan i poluslep -> stoji kraj kioska -> i sa radija slusha prenos -> koncerta svoga brata -> i, naravno, devojka je u -> dvorani -> puna obozhavanja, ushicenih ochiju, -> a Kegni greje ruke nad -> vatricom -> sam na zimi -> slusha radio -> dok njegov brat svira -> na klaviru, -> Kegni -> koji pojma nema o muzici -> chuje aplauz i -> veruje da su -> sve te batine shto ih je dobio -> vredele neshto. -> -> -> Charls Bukovski.
književnost.374 indi, -> #339, willow
-> Postadoh sam sebi najljuci neprijatelj. Nista nisam toliko zeleo -> uciniti a da se u isto vreme ne bih toga mogao i odreci. Cak i u -> detinjstvu, kad mi nista nije nedostajalo, zeleo sam umreti: hteo sam se -> predati, jer mi se borba cinila besmislenom. Shvatao sam da nista ne mogu -> dokazati, osmisliti, dodati ili oduzeti produzujuci zivot koji nisam sam -> trazio. Sve egzistenicje oko mene bile su promasene ili, ako i nisu bile -> promasene, bile su smesne. Osobito egzistencije onih ljudi koji su uspeli -> u zivotu. Muka me hvatala od ljudi koji su uspeli u zivotu. Imao sam -> razumevanja za greske, ali me nije zbog toga hvatala muka. Tu je posredi -> bila prava pravcata negativna osobina, slabost koja bi nabujala vec pri -> pogledu na ljudsku bedu. Nikada nisam nikome pomogao u nadi da time cinim -> dobro; pomogao bih samo zato sto drugacije nisam mogao. Cinilo mi se da je -> ludo pokusati da promenim zivotni tok; nista se ne bi moglo izmeniti, osim -> ako ne bih izmenio srce - ali ko moze izmeniti ljudsko srce? Povremeno bi -> se neki prijatelj okrenio veri: smucilo bi mi se od toga. Boga nisam -> trebao vise nego sto je on mene trebao, i, kad bi ga bilo, mislim da bih, -> kako sam cesto pomisljao, mirno izisao pred njega i pljunuo mu u facu. -> -> -> Henri Miler, mesto iz knjige "JARCEVA OBRATNICA"
književnost.375 gdown, -> #374, indi
Ej, bre indi, ovamo kao brinesh za prostor na sezamovom disku, a ovde shaljesh vec poslate poruke od pre mesec dana. Chemu to ?
književnost.376 dzim, -> #344, roach
> I wish to try > and I live not to die ...itd. A u potpisu? Ti ili Soundgarden? :>
književnost.377 buva, -> #344, roach
SOMEWHERE I wish to wish I dream to dream I try to try and I live to live And I die to die and I cry to cry But I know why Somewhere in my dreams Things that should Still the willow weeps On roses for the dead In laughs of love From the likes of her To the time of me Like to moon to earth Or the sky to sea Only we're no longer Allowed to be, to be Somewhere in the dreams Of those who should Live in all the keeps Echo all the worlds In laughs of love For times that pass my life I'll search for the sky That she wanders by Somewhere in the dreams That the skies hold Still the willow weeps On roses for her bed In laughs of love soundgarden/badmotorfinger ;)
književnost.378 the.edge,
Dajte ljudi, opismenite se malo - prestanite sa pisanjem TJ i CJ!!!!!!! Ako je u pitanju fazon - veoma je jadan i plitak i samo nervira. Sve sto taj "fazon" pruza je lose i nerazgovetno citanje, a od svake ozbiljnije poruke pravi sprdacinu. Izem vam klinacke fazone. ;( AcCeSS DeNiED
književnost.379 indi, -> #375, gdown
-> Ej, bre indi, ovamo kao brinesh za prostor na sezamovom disku, a -> ovde shaljesh vec poslate poruke od pre mesec dana. ja sam se odmah javio u sezamnet.2:problemi i rekao da sam SLUCAJNO napisao te 4 poruke ovde i pokusao da ih obrisem ali mi je sistem rekao da su poruke"vrecene u zive" (?) predpostavljam da nisi procitao moju poruku "izvinjenja" 0:) pre nego sto si krenuo da me kritikujes ps:veca opasnost je od fajlova, oni su mnoogo veci od poruka, kao sto znas :)
književnost.380 gdown, -> #378, the.edge
GD> Dajte ljudi, opismenite se malo - prestanite sa pisanjem TJ i GD> CJ!!!!!!! Ako je u pitanju fazon - veoma je jadan i plitak i samo GD> nervira. Sve sto taj "fazon" pruza je lose i nerazgovetno GD> citanje, a od svake ozbiljnije poruke pravi sprdacinu. GD> Izem vam klinacke fazone. ;( Ne smatram da su to klinachki fazoni, vec se tako olakshava chitanje zbog nemogucnosti ispisivanja slova kao shto su c i c ( ch i tj ) tu je naravno i z (zh) U svakom sluchajunedostaju 3 slova azbuke,te nekima to olakshava pisanje,dok neke poput tebe to iritira.Zashto ne bi svako radio onako kako mu je lakshe ? Mene je takodje nerviralo shto ne mogu da napishem ch i tj vec c i c i stvaralo mi probleme kad sam se prvi put pojavio na sezamu.Vremenom sam se navikao na jedno i drugo pismo,kad su mi objasnili da moze da se pishe i ovako (ch , tj) Ne nerviraj se uzalud :)
književnost.381 the.edge, -> #380, gdown
Svaka cast ako tebi to olaksava citljivost. Ja vecinu ljudi koje znam to iritira, samo nece da se jave, sto je opet posebna prica. Slova TJ nemaju VEZE sa C i CH. Mozda samo kroz izgovor, ali sto se tice citanja, maximalno ga usporava i poruku pravi mnogo manje vaznu. TJ uopste ne podseca na C. I sta je citkije? RETJITJU ili RECICU Evo ja sam jedno vreme pisao CH ZH i SH (nikad TJ - a to nije ni postojalo), ali sam video da je to maximalno necitko i skroz neozbiljno. "SHTA SAM SINOCH HTEO DA KAZHEM..." ili "STA SAM SINOC HTEO DA KAZEM". Bebski iliti code none raspored mozda nema pravi izgovor, ali se bar iz prve vidi sta je ko hteo da kaze i jako se lako cita. Uostalom, code NONE postoji, a sva ta CH ZH TJ sranja je uvela ova nova bagra ;) koja je dosla na sezam. I ako je nekom kao stalo do tolike pismenosti, neka lepo uzme YU slova i ljudski pocne da pise sa pravim nasim slovima, a ne neke slovne masturbacije. AcCeSS DeNiED
književnost.382 gdown, -> #381, the.edge
Ako zaista vecini ljudi to smeta,onda cu ja prvi presti da pishem Sh umesto S,i Ch umesto C, chisto da im ne bi smetao, ali ti si jedini koji se oglasio povodom ovoga,tako da smatram da ih nema vishe. Ali kao shto svaki jezik vremenom dozhivljava promene, tako su se stvari promenile i ovde. Usput, jel si ikada razgovarao sa poison.ivy ? Shta kazesh na njena slova ? :))
književnost.383 the.edge, -> #382, gdown
T?>> Usput,jel si ikada razgovarao sa poison.ivy ? Shta kazesh na njena T?>> slova ?:)) Nisam imao prilike da pricam sa doticnom. Ako stvarno prica tako kao sto ti kazes, onda sta reci vise nego - uzas. AcCeSS DeNiED
književnost.384 willow, -> #383, the.edge
>> T?>> Usput,jel si ikada razgovarao sa poison.ivy ? Shta kazesh na njena >> T?>> slova ?:)) >> Nisam imao prilike da pricam sa doticnom. Ako stvarno prica tako kao sto >> ti kazes, onda sta reci vise nego - uzas. O, čoveče, nemoj tako... Ivana ( poison.ivy ) je, bre, puter na suhoj korici mog života. Dok je, recimo, B. ( orion ) rasterala sve crne oblake moje sumorne svakodnevnice. A Danijelu ( dea. ) su mi poslali bogovi, da me čuva od sunovrata u mračnu jazbinu ludila. A Sale ( hercog ) je grana na kojoj sedim. A Sale ( askripka ) - e, on je zasebna priča... moj ti predlog: pokušaj da razmeniš pokoji "pejdz" sa njima, ono, čisto iz zafrkancije...
književnost.385 willow,
Pesme kao male ptice Branki Pijetlović sada je negde iza ponoći i evo opet me možeš videti, mamlaza, kako sedim među zidovima, buljim u plafon, gutam muve u letu ( da li ste ikada pokušali da progutate muvu u letu? ), ganjam naokolo žute pauke, držim sebe u duševno napetom stanju, ne odazivam se ni na jedan telefonski poziv, mrmljam nešto sebi u bradu, razmeštam pivske boce po stolu, purnjam, opijam se limun- votkom, izlazim na terasu, posmatram bisere nanizane u sazvežđa ali ne zadugo ( ni zvezde više nisu zanimljive za posmatranje kao što su nekad bile ); čekam pesme kao male ptice da izlete dok većina Jugoslovena u ovo vreme radije prati televizijski program, gleda filmove na videu, posećuje kulturne manifestacije, priređuje intimne sedeljke, privodi nešto na gajbu, ili spava. ali ne žalim se: među poznanicima sam poznat kao čovek koji voli da napiše dobru pesmu, i ukoliko bih imao veći broj ruku na raspolaganju verovatno bih ih kucao i po tri odjednom. i evo, kao što se može videti, upravo sam uspeo da uhvatim jednu malu pticu. izletela iz mene i pokušala da kidne, ali, brz sam ja čovek, pa je nežno pokupio i uneo u računar. a verujte mi, dugo sam je čekao da izleti, _baš nju_: pesmu o čoveku koji guta muve u letu. znam da će mi noćas zbrisati još ko zna koliko ovakvih malih ptica, ali ovu mi je bilo _strašno_ važno da ukebam. dosta je bilo kucanja za večeras, čoveče... i sada ću, eto, da se izvalim na leđa više nego zadovoljan što mi nije umakla, i sanjaću eukaliptuse, modre mediteranske valove, zatim jata zlatnih ribica kako mi se igraju među prstima, onda besplatan smeštaj na Bahamima, bukete jarkocrvenih ruža i tako dalje.
književnost.386 kum.djole, -> #382, gdown
>> ali ti si jedini koji se oglasio povodom ovoga, Sigurno nije jedini kome smeta, ali jeste jedini koji je iskoristio priliku da gubi vreme uveravajući takve likove da je takav način pisanja izuzetno odvratan i nečitljiv. Na Sezamu, doduše, postoji i jedan tzv. fajl tzv. 'bonton.txt' prema kome se tzv. novi korisnici mogu samostalno naučiti tzv. redu, ali njih to takoreći ne zanima. Upotrebom navedenog fajla direktno se utiče na poboljšanje Sezama. Ja na poruke sa takvim slovnim kombinacijama udaram -> bez obzira da li je čovek napisao nešto pametno - ako na vreme nisi naučio da pišeš, nemoj ni da očekuješ da će te neko čitati. Za nesrećnike koji ne umeju ili nemaju uslova da nameste neka normalna YU slova, ASCII kod je oduvek tolerisan do određene mere, tj. dok user ne postane starosedeoc.. Uostalom, svi oni koji se zalažu za brisanje starih konferencija, mogli bi da poskidaju samo 1% i uvere se u razlike i kvalitete pisanog teksta onda i danas. Možda nešto i nauče.
književnost.387 gdown, -> #386, kum.djole
GD> Uostalom, svi oni koji se zalazu za brisanje starih GD> konferencija, GD> mogli bi da poskidaju samo 1% i uvere se u razlike i kvalitete GD> pisanog teksta onda i danas. Mozda nesto i nauce. O.K. ako iritira, prestacu. A da sam bio za brisanje starih konfi, bio sam, jer sam razumeo da je to jedino resenje za spas sezama.A bolje je da nema starih poruka, nego da nema sezama, jer ako nema sezama nema i starih poruka.Ali uvideo sam da postoje i druga resenja kao sto su brisanje fajlova u starim porukama (mada je i to istorija, no svejedno). A ako nekome smeta nepravilnosti kao sto su Ch, Sh, Zh i sl. , jer skrnave pravopis, kako to da nikome ne smeta BTW, NHF, i ostale skracenice ili reci, recenica na engleskom koje se mesaju sa srpskim ? Zar nije i to skrnavljenje pravopisa. Evo uspesno sam izbegao omrzena slova ( Ch, Sh ,Zh ) , jel bolje sad ? :)
književnost.388 dzim, -> #385, willow
> Pesme kao male ptice > > Branki Pijetlovic Osh ti pozajmim akustaru da joj to i otpevash pod prozor?
književnost.389 kum.djole, -> #387, gdown
>> A ako nekome smeta nepravilnosti kao sto su Ch, Sh, Zh i sl. , jer >> skrnave pravopis, kako to da nikome ne smeta BTW, NHF, i ostale >> skracenice ili reci, recenica na engleskom koje se mesaju sa >> srpskim ? Zar nije i to skrnavljenje pravopisa. Nije. I nema veze s pravopisom - tačnije, sasvim je ispravno napisano. Zamisli koliko se često u nečijim porukama ponavlja NHF ili BTW, u odnosu na nečiji stil pisanja tipa "shta, tjemo, mozhe, chesto.." To o čemu pričaš delom važi kao "poliglotski žargon" a delom kao navika velikog broja ljudi, i van modemskih komunikacija. Da nije tako, reči kao što su - link, pad, net, kod, risiver, i ostale - upotrebljavale bi se nekim bukvalno prevedenim značenjem. Onda bi bilo interesantno kako bi na taj novi pravopis reagovali, na primer, automehaničari. U Hrvatskoj se imena stranaca i kompanija pišu autentično, a ovde se prevode. Uzmi jedan primerak "Politike" i videćeš na koliko mesta su Microsoft, FBI, Netscape ili Tuck Vision prevedeni na ćirilicu. Meni to izgleda podjednako debilno kao i "shta, tjemo.." itd. Doduše, ako bismo sledili ono "piši kao što govoriš, čitaj kao što je napisano" onda mi u životu ne treba čitanje neke strane štampe, dok bi čitanje onakvih poruka na Sezamu bilo i teško i nerazumljivo.
književnost.390 orion, -> #385, willow
>Pesme kao male ptice > > Branki Pijetlovic oh, zar? (trep...trep...trep...) ps. Mozes ti to bolje.
književnost.391 gdown, -> #389, kum.djole
GD> Zamisli koliko se cesto u necijim porukama ponavlja NHF ili BTW, Zar ne posoje i srpske reci za to ? Zar nije mesanje srpskom i engleskom smesno ? GD> To o cemu pricas delom vazi kao "poliglotski zargon" a delom kao GD> navika GD> velikog broja ljudi, i van modemskih komunikacija. Da nije Tim gore.Navika velikog broja ljudi(na sezamu) je i koriscenje Ch, Sh, Zh .... GD> sto su - link, pad, net, kod, risiver, i ostale - GD> upotrebljavale bi se GD> nekim bukvalno prevedenim znacenjem. Onda bi bilo interesantno Uzmimo to kao Amerikanizme ( ili sta vec), Ili internacionalne reci Dok su BTW i NHF ipak cele recenice GD> Doduse, ako bismo sledili ono "pisi kao sto govoris, citaj kao GD> sto je GD> napisano" onda mi u zivotu ne treba citanje neke strane stampe, GD> dok bi citanje onakvih poruka na Sezamu bilo i tesko i GD> nerazumljivo. Da, ali za stranu stampu koristis, pravila jezika na kojem je napisana ta stampa, dok se na sezamu jos uvek pise na srpskom.
književnost.392 willow, -> #388, dzim
>> > Pesme kao male ptice >> > >> > Branki Pijetlovic >> Osh ti pozajmim akustaru da joj to i otpevash pod prozor? Ma, imam akustaru, probo sam, al džitra definitivno nije adekvatan instrument za ovakvu vrstu romansijerske delatnosti... Nego, imaš li, kojim slučajem, gusle?
književnost.393 willow, -> #390, orion
>> >Pesme kao male ptice >> > >> > Branki Pijetlovic >> oh, zar? >> (trep...trep...trep...) šta ti misliš? da si jedina Branka Pijetlović na ovom svetu? ;) >> p.s. mozes ti to i bolje. Da pojasnim. Svako od nas može bolje, ali mnogi suviše rano dižu ruke od toga. Uzeću primer mojih prijatelja. Nekada su moji prijatelji bili mladi tigrovi, spremni da iskoče iz kaveza i osvoje svet. Imali smo mnogo nezaboravnih noći: pili pića, pevali "u, ala je lep ovaj svet, ovde vino, tamo vino!", i kovali velike snove. Pržili hevi metal po malim neafirmisanim beogradskim sastavima, snimali demo-snimke, odvajali naše obožavateljice, itd. Ali, to je prošlost. Sada ih možeš videti kako se muvaju naokolo sa svojim debelim suprugama, kenjaju o politici, čuče u redovima za zejtin, bulje u svoje drage televizore, snatre o lepšoj budućnosti, i ne mrdaju buljom iz fotelje. Sve je to deo podmuklog plana. Parolu "živi dok si mlad" izmislili su vlasnici fabrika, jer nikako drugčije ne bi uspeli da prikupe dovoljan broj radnika. Bogataši su uspeli milione nagovoriti da ostave svoje omiljene hobije i vrate se za mašine. Mnogi žive od plodova ljudske naivnosti. Šta bi se dogodilo ukoliko bi svi radnici napustili svoje mašine? vlasnici fabrika bi morali za njih da stanu. Šta bi se dogodilo ukoliko bi svi vojnici bacili puške? političari i generali bi ih morali uzeti u ruke. Šta bi se dogodilo ukoliko bi zauvek stala proizvodnja limun-votke? Ja bih se istog trena ubio! Ta industrijska grana _nikako_ ne sme stati! ;) Ovo čovečanstvo je definitivno najveći stvaralački promašaj Boga. Od "običnih" ljudi se ovde očekuje samo jedno: da se fino uklope u ustaljene tokove savremenog društva. Manjina povlači konce, većina njih su samo statisti, obični posmatrači, plesači i bednici izgubljeni po zapišanim liftovima velegrada. I tako, oni se svi fino uklapaju, masa njih. Da bi bio uzoran primer, potrebno je svakog dana da ustaneš u 5 i legneš u 22. 7 časova provedeš spavajući. Šestinu dana provedeš gužvajući se sa bakutanerima po prevozu. Trećinu dana izgubiš na poslu. Recimo da dva sata dnevno provedeš svlačeći i navlačeći gaće, seckajući nokte, šminkajući se, puderišući nos i slično. Koliko ti, dakle, preostaje za ostale životne aktivnosti? 4 sata. To, bre, nije dovoljno vreme ni da se napiješ ko čovek. A, molim vas, ja ovde pokušavam da pobegnem od sumorne svakodnevnice opijajući se preko cele noći, a od mene se zahteva da svakog jutra dolazim na posao svež, odmoran i oran za rad! Ponekad pomislim: dođavola, zar oni _zaista_ ne vide šta se ovde radi? zar ne shvataju da im se ovde otima čitavih pet šestina od života? žele zar žele da završe igrajući vražji šah na Kališu? Onda kažem sebi: ma, pusti ih... Sve same zanemele greške. Sve će njih uskoro prekriti tama ovog sveta, sve će njih uskoro prekriti ruzmarin, snegovi i jebena šaš. i tako, ta devojka iz Niša ;), Branka Pijetlović, spasila mi jedan dan. Učinila ga manje besmislenim. Da se razumemo: tog dana sam slagao mnogo mnogo manje tužne face. Zato joj i posvetih tu prokletu pesmu. Pesmu o _meni_, posvetih _njoj_. Zar, jebiga, to nije prilično gotivan način da ti se čovek zahvali? Ti sad možeš pomisliti: "dobro, ako si želeo da mi se zahvališ, što me, bre, nisi izveo negde na piće, a ne da mi posvećuješ nekakvu promašenu pesmu?" Ja bih ti na to odgovorio: "neke stvari nikad nećemo saznati". Kapiraš? ;)
književnost.394 ventura, -> #391, gdown
> GD> To o cemu pricas delom vazi kao "poliglotski zargon" a delom kao > GD> navika > GD> velikog broja ljudi, i van modemskih komunikacija. Da nije > > Tim gore.Navika velikog broja ljudi(na sezamu) je i koriscenje Ch, > Sh, Zh .... nije tacno...
književnost.395 orion, -> #393, willow
OR>i tako, ta devojka iz Nisa ;), Branka Pijetlovic, spasila mi OR>jedan dan. OR> Ucinila ga manje besmislenim. Da se razumemo: tog dana sam OR>slagao mnogo OR> mnogo manje tuzne face. Zato joj i posvetih tu prokletu OR>pesmu. Pesmu o OR> _meni_, posvetih _njoj_. Zar, jebiga, to nije prilicno OR>gotivan nacin da ti se OR> covek zahvali? Ti sad mozes pomisliti: "dobro, ako si zeleo OR>da mi se OR> zahvalis, sto me, bre, nisi izveo negde na pice, a ne da mi OR>posvecujes OR> nekakvu promasenu pesmu?" Ali zaboga, ona je u Nisu.
književnost.396 willow,
tri dana ustajao bih oko 11:00 prvo svraćao do toaleta, zatim silazio do trpezarije, tamo bi me čekala crna kafa i doručak, a kad bih sve to obavio izlazio bih u dvorište. sunce bi se već uveliko popelo, ali imao sam posla sa dva sunca jer tu je stajala i dama blistavija od meni svakog poznatog. sunca. tu bi se nešto kao malo zezali i tako to, odigrali bi jednu na male goliće - morao sam pažljivo da vodim računa kako se krećem i da se što pre oslobađam lopte, jer su njene noge sevale na sve strane - dosta, rekao bih, nije ti ovo karate ( trenirala ga ) već fudbal na male goliće! okej, matori ( matori? ), vidim da si crko, rekla bi, pa bi odvezala svog ogromnog kudravog psa i pošli bismo u dugu i laganu šetnju. tokom šetnje pas bi trčao ispred nas i stalno se zavlačio u žbunje i gubio iz vida ali bi se iznova i iznova vraćao, ili sam od sebe, ili čim mu dovoljno glasno pomeneš ime. ostavili smo, dakle, stvari da idu svojim tokom, polja su bila pred nama, i vetrovi i zeleno i konji i plavo, mnogo plavog, bledog, nebeskog, tamno plavog, i ptice i lavež njenog ogromnog kudravog psa u daljini, dok smo se kretali po šumarku koji je želela da mi pokaže. studirala biologiju na PMF-u. i objašnjavala mi šta je šta, evo, recimo, rekla bi, ovo je pečurka, i držala bi mi tu stvar ispred nosa sve dok ja ne bih rekao zaista? pečurka? ko da ja ne znam kako izgleda prokleta pečurka. lepo je ovo, pomislih, oko tebe samo priroda, i ta dobra žena koja vodi računa o tvojoj kafi i o tvom doručku i o tvom poznavanju biologije i o tebi. posle bi se vratili kući, zatim seli u baštu i ona bi iznela bocu vina i dve čaše, to će, rekoh, zasad biti sasvim dovoljno što se mene tiče, ali šta ćeš ti da piješ? ona se blago nasmejala, i ta njena crvena kosa, i sunčevi zraci svuda uokolo, taj prizor nikad neću zaboraviti, poneću taj prizor sa sobom, taj prizor će mi u paklu biti lepa uteha. onda bi mi pokazivala svoje crteže, urađene grafitnom olovkom, i crteži su bili dobri, možda zato što je i vino bilo dobro dobri su bili i crteži, i to sam joj rekao, a ona je rekla, ajde sad da ručamo, vidi već je 17:00, a ja pomislih, čoveče, ovo je raj, ovo je bolji raj i od onog raja koji je bog osmislio za nas, pa ustao i pošao za njom u kuću, gde bismo provodili preostali deo svakog dana od ta tri dana nezaboravna dana.
književnost.397 roach, -> #362, willow
> oh, to cje biti sasvim dovoljno... :) ustvari: to cje biti sasvim dovoljno posle svega drugog posle svega ostalog. :)))))))))))))) OH:::]]]]]]]]
književnost.398 willow,
OTO HORVAT Četiri pesme . Ne sećam se tačno šta smo pili tog letnjeg popodneva na terasi kafea "Elas". Žeđ nam nijedno piće . nije gasilo. Da te podsetim bio je to prvi dan koji smo proveli zajedno sami daleko i od nas samih . kakve smo poznavali ili mislili da poznajemo. Gradić beće avgustovski pust i mi jedini gosti u kafeu. . Žena koja nas je poslužila rećavala je ukrštene reči i klimala glavom u taktu muzike sa radija . a ploča mermernog stola bila kao hladna pod dlanovima. Vetra nije bilo i bilo je dobro znojiti se. Mislim. . Samo sedeti bez reči i znojiti se i s vremena na vreme otpiti nešto kisele vode? Tonika? Koka-kole? . Kažem ti ne sećam se šta smo onda pili u velikim gutljajima. Samo da si sedela preko puta mene u plavkastoj haljini . pri čijem oblačenju sam ti pomogao povukavći cipzar kada si mi prišla i okrenula leđa . i da se sada iza tvog ramena video trg sa palmama kao sa davno viđene razglednice. . Ein ewiger tag . izašao sam na terasu u nepomičan dan i treperenje planine iznad mora beše moja duša kalimera odgovorih spremačici i uđoh u sobu da te probudim i dan beše jedan od onih koji se ne završavaju . * * * . koliku samo količinu sećanja koliko samo letnjih slika možeš nabrojati da se ponekad pitam zašto i meni nije dato da zadržim na taj način to leto taj uvod i zašto mi je prva misao ne prva slika u vezi sa svim tim ne ti dok mi se okrećeš tek probuđena i ne ti za doručkom kako uživaš u kafi i ne tvoje lice sa kapljicama soli i ne tvoja leđa dok se češljaš i šminkaš ništa od svega toga nego samo kamene stepenice koje se uspinju pored drveta smokve prepunog crvenim ogrebotinama zrelog voća . In Griechenland eines morgens . senku jeseni tada za doručkom na terasi . -- sa koje sam mogao nesmetano posmatrati mirnu površinu mora još nevinu i u nastajanju iako je bilo jutara sa barkama i jedrilicama koje su klizeći sekle ogledalo na komadiće a narušeni red je sporo zarastao zaboravljao se -- . nisi htela da vidiš nego si i dalje mazala puter na hleb i marmeladu na puter i sipala kafu u šolju i mleko u kafu i ja ti bejah zahvalan što si radosna nastavljala razgovor što si tog jutra produžila leto za čitav vek.
književnost.399 dzim, -> #392, willow
> Nego, imas li, kojim slucajem, gusle? E, imam neke...sa dve zice...ako te zanima kako zvuche knock ..res r maancha.
književnost.400 indi, -> #387, gdown
-> bolje je da nema starih poruka, nego da nema sezama, jer ako nema -> sezama nema i starih poruka.Ali uvideo sam da postoje i druga pardon, jedna ispravka: Bolje da nema NOVIH poruka nego da nema sezama :)
književnost.401 willow,
Obaveštenje: Pogledao sam surovoj istini u oči i shvatio da stvari sa Sezamom nimalo ne stoje dobro. Žao mi je što ovaj sistem visi nad ambisom ništavila i njegovo gašenje je, očito, samo pitanje dana ili časa. Jasno je da Sezam još uvek stoji u vertikalnom položaju isključivo zahvaljujući zalaganju 3 musketara ( Junior, Obren, Nenad (?) ) koji drugarski nose čitav teret održavanja na svojim junačkim leđima. Oni su ti, pretpostavljam, koji drže prst na prekidaču, i pravo je čudo sa koliko hladnokrvnosti rukovode čitavom ovom akcijom i pored "neredovnih" isplata, i pored činjenice da su sistem napustile čitave armije moderatora i administratora i starih korisnika i slično. Mnogi od njih su otišli nošeni komercijalnim momentima, ali tim ljudima ne treba ništa zamerati, jer ja prvi ne mrdam buljom sve dok ne vidim novce na suncu, a pozivanje na moju humanost možeš da okačiš mačku o rep. Zato se i čudim našim musketarima, jer, da sam ja onaj koji ovde donosi odluke, o Sezu bi se već odavno pričalo u perfektu. Ustvari, kad malo bolje razmislim, da sam ja neko mudo i o Zemlji bi se pričalo u perfektu. A evo zašto bih digao Zemlju u vazduh: da se ovo čovečanstvo ne bi više blamiralo pred Svemirom, da se _mi_ ne bismo više blamirali pred bićima sa drugih planeta. ( jebote, šta ja ovo pričam?! ) Kada će se Sezam ugasiti? Malo sam mozgao oko toga i došao do sledećeg: Sezam će se ugasiti onog jutra kad _sva tri_ musketara budu ustali na levu nogu ;). Bez obzira na sve... Kad knjiga spadne na dva-tri slova, znaš da je možda došlo vreme da polako izdaješ obaveštenja sa alternativnim adresama, čisto da se posle, kad bude prekasno, čovek ne bi živ jeo. Dakle, drugari, ko i nakon Sezamove smrti bude želeo da ostane u književnom kontaktu, evo gde sam sve svio svoja gnezda: gnezdo br.1: willowŽtehnicom.net ( mada mi odavno već istekla pretplata, ali nameravam uskoro da je produžim ) gnezdo br.2: na Pro-u ( mada mi i tu već odavno istekla pretplata. Nisam siguran da ću da je produžim, jer, tamo kad se prijaviš, osećaš se ko kad čučneš u frižider. Ali, verovatno hoću, jer tamo ima masa ženski, pa se čovek posle nekako i raskravi. ) i to su sva gnezda.
književnost.402 harddesign, -> #401, willow
=- zahvaljujuci zalaganju 3 musketara ( Junior... Da se ja pitam, ovaj bi visio na sred Terazija ;)
književnost.403 supers, -> #383, the.edge
>> Nisam imao prilike da pricam sa doticnom. Ako stvarno prica tako kao >> sto ti kazes, onda sta reci vise nego - uzas. Ti si neverovatan. Razmeniš sa čovekom čak tri poruke o tome kako je ružno pisati TJ i CJ a nećeš sebi da instaliraš YU slova. Svojevremeno si se pravdao da te mrzi da instaliraš i da ti ne treba. OK, ali zašto si onda potrošio više vremena opominjući druge na jezik nego što ti treba vremena da sebi lepo instaliraš YU slova? Zamislimo da ja dođem da ti instaliram YU slova. Da li bi onda njih prihvatio (jer te mrzi da ih skineš ;> ) ili bi ih skinuo iz čiste tvrdoglavosti?
književnost.404 the.edge, -> #403, supers
Ok. Ako je tebi isto kada neko pise sa code none i sa TJ CJ, onda stvarno nisam imao sta da pricam ovde. To je i vas problem sto tako globalizujete stvari (ako cemo bas, postoji na hiljade letaka/uputstava/reklama/prezentacija/itd. bez Yu slova) i sto je vama sve to isto. Pravite vecnu diskusiju (koja nikada nece imati kraj) o nama bez codea, dok sezamom kruzi opsta katastrofa u pogledu korisnika i u pogledu pisanja. Bre, ako ti je vec stalo do Yu slova, fokusiraj se na veci i gori problem, pa onda idi na manje. I onda isteruj pravdu sa Yu slovima. A ne da mi ti i ostali pricate za Yu slova, dok u isto to vreme na sezamu caruju TJCJ poruke sa katastrofalnom gramatikom i sadrzajem. Resi se prvo njih, pa onda dodji kod nas sa none rasporedom. Jos dobijam pageove, od onih ljudi koji isto ne podnose TJ, u stilu "a sto si uopste zapocinjao raspravu?!" Muka mi je. Dizem ruke, zaista. Dokle god budete sitnicu i veliki problem stavljali u isti kos, nista se nece promeniti. Kao ni u ovoj drzavi. AcCeSS DeNiED
književnost.405 supers, -> #393, willow
>> primer mojih prijatelja. Nekada su moji prijatelji bili mladi tigrovi, >> spremni da iskoče iz kaveza i osvoje svet. Imali smo mnogo nezaboravnih >> noći: pili pića, pevali "u, ala je lep ovaj svet, ovde vino, tamo >> vino!", i kovali velike snove. Pržili hevi metal po malim neafirmisanim >> beogradskim sastavima, snimali demo-snimke, odvajali naše >> obožavateljice, itd. Ali, to je prošlost. Znaš šta, Vili? Ne ide ti loše fazon Bukovskog, ali potaknut na razmišljanje gornjim tvojim pasusom, mislim da ti ne stoji loše ni Basara. Evo malo Basarinog samolamentiranja, poređenja radi: "Znao sam da se obrecnem na dobronamernike koji su mi sa žarom tumačili važnost svakog trenutka: Jebali vas trenuci! Mene interesuje večnost! I to je donekle bilo tačno. Interesovala me je večnost, ali nisam znao odakle da počenm. Što se, pak, gluposti ustoličenih kao "životna zadovoljstva" tiče, sve je to stajalo preda mnom, sve me je to čekalo; upao sam docnije u svaku stupicu, ali bilo je važno uzdržati se tih godina u kojima se formira ličnost da bi kasnije, sa saznanjem da i najlepše senzacije isto toliko pustoše ličnost kao i one najužasnije, mogao imati određenu distancu i prema jednim i prema drugim." Ili ovo: "Pio sam litar vinjaka dnevno, malo spavao, još manje jeo, a pritisak mi je dobacivao do 160/90. A ni o životu nisam imao bog zna kakvo mišljenje. S pravom, treba naglasiti. Treba zaista biti prirodno glup (ili uspešno zaglupljen) pa poverovati u sagu o sreći na koju su pale tolike generacije. Pao bih bez sumnje i ja, ali Bog je hteo drugačije obdarivši me izoštrenom percepcijom, kojom sam nepogrešivo i u prizorima najvećih euforija opažao jedva primetne epifanije skore propasti." Zadrt ovaj Basara, ali na šta god se okomi, uvek potrefi usred srede.
književnost.406 gdown, -> #404, the.edge
GD> caruju TJCJ poruke sa katastrofalnom gramatikom i sadrzajem. GD> Resi se prvo njih, pa onda dodji kod nas sa none rasporedom. A sta ako su ta slova nekad neophodna zbog zvucnosti,evo nekih primera : 1.Koza je bila crna ( koza ili kozha ? ) 2.Prljave sale (sale, hale, dvorane ili shale ? ) 3.Ona dobro sisa ( sisa ili shisha ? ) 4.On je bio vest ( vest ili vesht ? ) 5.Car ( car ili tjar ili char ? ) Mozda je ovaj poslednji primer los, ali kako mozes da budes siguran sta sam zaista mislio u prve 4 recenice. Ne trudi se da pogadjas jel sta god da kazes , mogu da kazem da sam mislio na ono drugo znacenje. Zanima me tvoj komentar.
književnost.407 the.edge, -> #406, gdown
T?>> sta sam zaista mislio u prve 4 recenice.Ne trudi se da pogadjas jel T?>> sta god da kazes ,mogu da kazem da sam mislio na ono drugo znacenje. Istina je da se kod "SISAM" - "SHISHAM" i "KOZA" - "KOZHA" mora upotrebiti to H, da ne bi doslo do drugacijeg shvatanja, ali u pitanju je svega par reci (da ne kazem dve, tri) kao i smisao same recenice. To ti je isto kao sto u engleskom znas kada da procitas ono "READ" kao RID, a kad kao RED, iako se isto pisu. Dakle, ako pricas o necijim sposobnostima i umecu, i kazes "on je bio vest" - normalno je da ce se odnositi na VESTINU, a ne na vesti. Ne razumem samo sta si hteo ovim da kazes, ali to nije ni bitno, jer je ova rasprava totalno beskorisna. Konkretno, rasprava o Yu slovima datira jos iz vremena kada sam ja dosao na sistem (1994) i nikoga do sada nije "opametila". Uvek ima pristalica za i protiv. Da bi ta rasprava bila jos beskorisnija, u prilog ide i to sto svi ti 'iskvareni' i bez yu slova i ne citaju konferencije. AcCeSS DeNiED
književnost.408 dzim, -> #405, supers
> Zadrt ovaj Basara, ali na sta god se okomi, uvek potrefi usred srede. E, ne reche odakle si citirao...
književnost.409 orion,
VIRHILIO PINJERA iz antologije Moderna svetska mini prica MESO Dogodilo se vrlo jednostavno, bez trunke usiljenosti. Iz razloga kojima ovde nije mesto da ih iznosim, varos je patila od nedostatka mesa. Svi su bili uzrujani i culi su se manje vise gorki komentari, cak su se javili izvesni osvetoljubivi naumi. Ali, kao sto biva, protest nije otisao dalje od pretnji, a ojadjeni zitelji ubrzo su gutali najrazlicitije vrste povrca. Jedino se gospodin Ansaldo nije poveo za opstim primerom. S izuzetnom stalozenoscu naostrio je ogroman kuhinjski noz, a zatim, spustivsi pantalone do kolena, odrezao sa svog levog guza divnu sniclu. Posto ju je ocistio, osolio i uvaljao u sirce, lako ju je zadimio, sto se kaze, na rostilju da bi je najzad isprzio u velikom tiganju za praznicnu kajganu. Seo je za sto i sa slascu se predao svojoj divnoj snicli. Upravo tada neko zakuca na vratima; komsija svratio da se jada... Ali Ansaldo mu elegantnom kretnjom ukaz na divnu sniclu. Komsija upita, a Ansaldo mu samo cutke pokaza svoju straznjicu. Drugo objasnjenje nije bilo potrebno. Na sta komsija, zadivljen i ganut, isto tako cutke izadje da bi se, malo zatim, vratio sa gradonacelnikom. Ovaj izrazi Ansaldu zivu zelju da se njegova voljena varos prehrani, bas kao Ansaldo, sopstvenim rezervama, to jest, vlastitim mesom, svako svojim mesom. Zacas utanacise stvar i nakon izvrdavanja svojstvenog lepo vaspitanom svetu, Ansaldo se premesti u centar varosi da ponudi, izrazio se na sebi karakteristican nacin, "prakticni primer masama". Kad je stigao, pokazao je svim prisutnim kako da od svog levog guza odseku dve snicle, bas kao na modelu od gipsa boje mesa koji je visio na jednoj blistavoj zici. Insistirao je da budu dve snicle, ne jadna, jer ako je on vec odsekao s vlastite straznjice jednu lepu sniclu, pravo bi bilo da stvar tece promisljeno, sto znaci, da niko ne izjede jednu sniclu manje. Kada je jednom utanacena procedura, svako se latio odrezivanja dveju snicli s levog guza. Bese to slavan prizor, ali je pozeljno da se ne salju opisi. Izvedena je racunica o tome koliko ce dugo varos uzivati u dobrobitima mesa. Jedan istaknuti anatom predvideo je, na bazi tezine od sto funti, ne racunajuci skembe ni druge nejestive organe, da bi jedna osoba mogla da jede maso tokom sto cetrdeset dana raspolazuci po pola funte dnevno. Sve ostalo bilo je iluzorna racunica. Najvaznije je bilo to sto je svako mogao da se casti svojom divnom sniclom. Ubrzo gospodje stadose da pricaju o prednostima koje je nudila ideja gospodina Ansalda. Na primer, one koje su vec smazale svoje grudi vise nisu osecale obavezu da krpama pokrivaju torzo, nego su ima se haljine sada zavrsavale nesto iznad pupka. A neke, ne sve, vec nisu govorile, jer su prozdrale jezik koji je, treba usput reci, kraljevska poslastica. Na ulici su se dogadjale drazesne scene: dve gospodje, tako, koje se dugo nisu videle, ne mogahu da se izljube; behu iskoristile usne da bi spremile neko przenije, izuzetno ukusno. A nadzornik zatvora ne mogade da potpise izvrsenje smrtne kazne jednom zatvoreniku, jer bese pojeo jagodice prstiju, sto je, ako je verovati pravim gurmanima (a nadzornik je to bio) dalo povoda da se rodi onaj cuveni, toliko prenosen i prenosen izraz, prste da pojedes. Bilo je cak i manjih pobuna. Sindikat proizvidjaca zenskih steznika uputio je najzvanicniji protest nadleznim organima, ali ovi su odgovorili da nema moguceg SLOGANA koji bi naveo dame da ih iznova koriste. Ali behu to nevine pobune koje ni na koji nacin nisu narusavale konzumiranje sopstvenog mesa. Jedan od najpitoresknijih dogadjaja te ugodne sezone priredio je varoski baletan odsecanjem svog poslednjeg komada mesa. Iz postovanja prem umetnosti, ostavio je za kraj svoje divne nozne prste. Njegovi bliznji upozorise da je vec nekoliko dana pokazivao nemir. Samo mu je jos ostao neznatni deo palca. Pozvao je tada prijatelje da prisustvuju operaciji. Okruzen krvavom tisinom odsekao je svoje poslednje sledovanje i cak ga je, ne stavivsi ga na vatru, spustio u rupu, tamo gde u drugim vremenima behu njegova divna usta. Onda se svi prisutni iznenada uozbiljise. Ali prezivljavalo se, a to je najvaznije. A da je mozda...? Mozda su zbog toga baletanove patike danas izlozene u jednoj od sala Muzeja slavnih secanja? Zna se samo da je jedan od najprozdrljivijih ljudi u varosi (imao je dve stotine kila) potrosio svu svoju upotrebljivu rezervu mesa u kratkom razdoblju od petnaest dana (bio je uzasno jesan, a, s druge strane, njegov je organizam iziskivao velike kolicine). Posle toga niko ga vise nije video. Nema sumnje, krio se... Ali nije se samo on krio, vec su mnogi drugi poceli tako da se ponasaju. U tom smislu, jednog jutra gospodja Orfila zapitavsi svog sina-koji je upavo gutao resicu svog levog uveta-gde je ostavio nije sad bitno sta, ne dobi nikakav odgovor. I nisu vredele molbe ni pretnje. Posto je pozvala sudskog vestaka za slucajeve nestalih, jedino je mogla da pokaze gomilicu izmeta na mestu gde se, zaklinjala se i preklinjala gospodja Orfila, nalazio njen ljubljeni sin u casu kad mu je ona postavila pitanje. Ali ova laka uzbudjenja nisu niposto mogla da miniraju radost zitelja. Na sta je moglo da se zali mesto kome je bio zagarantovan opstanak? Nije li veliki problem javnog reda, izazvan nedostatkom mesa, ovim bio definitivno pokopan? To sto se stanovnistvo progresivno skrivalo nije imalo nikakve veze sa centralnim aspektom stvari, samo je bilo vinjeta koja ni na koji nacin nije narusavala cvrstu volju onih ljudi da obezbede sebi visokocenjenu namirnicu. Mozda je pomenuta vinjeta bila cena koju je iziskivalo meso svkog od njih? Ali, bilo bi mizerno postavljati nova neumesna pitanja, jer su se razboriti ljudi ove varosi dobro hranili.
književnost.410 willow, -> #405, supers
>> >> primer mojih prijatelja. Nekada su moji prijatelji bili mladi tigrovi, >> >> spremni da iskoče iz kaveza i osvoje svet. Imali smo mnogo nezaboravnih >> >> noći: pili pića, pevali "u, ala je lep ovaj svet, ovde vino, tamo >> >> vino!", i kovali velike snove. Pržili hevi metal po malim neafirmisanim >> >> beogradskim sastavima, snimali demo-snimke, odvajali naše >> >> obožavateljice, itd. Ali, to je prošlost. >> Znaš šta, Vili? Ne ide ti loše fazon Bukovskog, ali potaknut na >> razmišljanje gornjim tvojim pasusom, mislim da ti ne stoji loše ni Basara. "Vili"? "fazon Bukovskog"? "ne stoji ti loše ni Basara"? Stane, za ime boga, kada ćeš prestati da me nipodaštavaš i vređaš? ;) >> Evo malo Basarinog samolamentiranja, poređenja radi: >> "Znao sam da se obrecnem na dobronamernike koji su mi sa žarom tumačili >> važnost svakog trenutka: Jebali vas trenuci! Mene interesuje večnost! >> I to je donekle bilo tačno. Interesovala me je večnost, ali nisam znao >> odakle da počenm. Što se, pak, gluposti ustoličenih kao "životna >> zadovoljstva" tiče, sve je to stajalo preda mnom, sve me je to čekalo; >> upao sam docnije u svaku stupicu, ali bilo je važno uzdržati se tih >> godina u kojima se formira ličnost da bi kasnije, sa saznanjem da i >> najlepše senzacije isto toliko pustoše ličnost kao i one najužasnije, >> mogao imati određenu distancu i prema jednim i prema drugim." Stane, znam da si znatiželjan čitatelj, i stoga bih ti poručio sledeće: nađi negde ( ako već nisi ) Selinovo "Putovanje nakraj noći". Sve ovo je drug Selin već odavno rekao. Nemam ništa protiv Basare, čovek je iskren i sve je to u redu, ali, posle Selina, 99 zapeta 9 od sto knjiga predstavljaju obično gubljenje vremena. Evo šta naš Selin ima da izjavi po pitanju "životnih zadovoljstava": "Najveći deo mladosti čovek izgubi u nespretnim postupcima. Bilo je očigledno da će me moja prijateljica napustiti, konačno i uskoro. Još nisam naučio da postoje dva čovečanstva: čovečanstvo bogatih i čovečanstvo siromašnih. Trebalo mi je, kao i tolikim drugima, dvadeset godina i rat da bih naučio gde mi je mesto i da pitam za cenu stvari pre no što ih se dotaknem, a pogotovu pre no što se za njih vežem. Za siromaha u ovom svetu postoje samo dva osnovna načina da crkne, bilo od krajnje ravnodušnosti svojih bližnjih u miru, bilo od ubilačke strasti tih istih u ratu. Ako, pak, počnu da misle o vama, odmah ti bližnji pomisle na mučenje i ni na šta drugo. Zanimate ih jedino kad ste u krvi, smradovi! Prenšar je, što se toga tiče, bio u pravu. Pred neminovnošću klanice ne razmišlja se mnogo o budućnosti, čovek bi samo da u ljubavi provede to malo dana koliko mu je ostalo, jer je to jedini način da nekako zaboravi to telo, koje će mu sutra odrati odozgo do dole." >> Ili ovo: >> "Pio sam litar vinjaka dnevno, malo spavao, još manje jeo, a pritisak mi >> je dobacivao do 160/90. A ni o životu nisam imao bog zna kakvo mišljenje. >> S pravom, treba naglasiti. Treba zaista biti prirodno glup (ili uspešno >> zaglupljen) pa poverovati u sagu o sreći na koju su pale tolike generacije. >> Pao bih bez sumnje i ja, ali Bog je hteo drugačije obdarivši me >> izoštrenom percepcijom, kojom sam nepogrešivo i u prizorima najvećih >> euforija opažao jedva primetne epifanije skore propasti." Dobar pasus. Sasvim u stilu Henrija Milera. S tom razlikom što je Henri unosio kud i kamo više emocije, i kud i kamo manje solipsizma u svoje pasuse. I još nešto: Henri nikad ne bi rekao "jedva primetne", već "samo magarci i budale ne vide". A evo šta je Selin imao da primeti u pogledu "sage o sreći": "Bogati ljudi u Parizu žive zajedno, njihove četvrti u celini predstavljaju krišku torte čiji vrh dotiče Luvr, dok se zaobljena ivica završava pod drvećem između Otejskog mosta i Kapije Tern. Eto, to je otmen kraj grada. Sve ostalo je muka i đubre." >> Zadrt ovaj Basara, ali na šta god se okomi, uvek potrefi usred srede. U pravu si. Do izvesnog mesta. P.S. a kao šlag na tortu, sada ide još jedan Selinov pasus. Selinova poruka svim mladim piscima: "Najteži je poraz kad se zaboravi, a naročito kad se zaboravi ono od čega si crkavao, i to crkavao nikako ne shvatajući kako uopšte ljudi mogu da budu takva đubreta. I kad se nađeš na ivici rake, nećeš se praviti važan, ali nećeš zaboraviti, jer sve treba ispričati ne menjajući ni reč, sav pokvarenjakluk koji si video u ljudi, a onda možeš da pljuneš i mirno siđeš u raku. To je posao koji bi opravdao čitav jedan život."
književnost.411 supers, -> #404, the.edge
>> Ako je tebi isto kada neko pise sa code none i sa TJ CJ, onda stvarno >> nisam imao sta da pricam ovde. Upotrebio si jedan retorički postupak koji se zove "Drž'te lopova" ;) U suštini, isto je code none i TJ CJ, jer u oba slučaja fale slova ;) Čak mogu, na tvoj užas, da tvrdim da je TJ CJ manje zlo od cone none. Zašto? Zato što je to nastalo kao zezanje, kombinovano sa ostalim elementima žargona koji se primio na Sezamu (reči kao: mast, vlast itd.) Strašno je ružno i naporno kada neko dužu i ozbiljnu poruku piše na ovakav način (TJ, CJ), ali inače je sasvim OK. Code none, za razliku od toga, nije zezanje, ti upotrebljavaš none za poruke koje treba da budu ozbiljne, nije ti nikakav problem da instaliraš YU slova, ali te sprečava čist inat, jer retko kada staviš na mašinu bilo šta što ne utiče ni na igrice ni na Photoshop, pa bi ti bilo mnogo čudno ;)