FORUM.19

31 Mar 1999 - 24 Dec 1999

Topics

  1. gde.smo (812)
  2. jugoslavija (47)
  3. ex.yu (23)
  4. srbija (1408)
  5. svet (151)
  6. ljudska.prava (25)
  7. mediji (532)
  8. trač (83)
  9. devojke (1242)
  10. iseljenje (18)
  11. vesti (1013)
  12. kosovo (143)
  13. razno (932)

Messages - jugoslavija

jugoslavija.1 bastion,
poruka wlaad-u > znachi, svima da pricham kako aganiji, keljmendiji i ostali > crkavaju od otrovnih pechurki? ;) Posto su oni teroristi, mozes tako da se izrazis... Alo ljudi aktiviraj te se nek bude mailbombing svih stranih medija stalno.
jugoslavija.2 giovanni,
Ę? Alo ljudi aktiviraj te se nek bude mailbombing svih stranih medija Ę? stalno. Dok nam ne iseku sve linkove...
jugoslavija.3 dr.iivan,
Odgovor na FORUM.18:jugoslavija.209, obren > Integralni tekst sporazuma iz Rambujea (RTF format) na engleskom jeziku > je uz poruku, pa ako te zanima kojih sve "lepota" ima tu skini ga i Kako se čita taj format?
jugoslavija.4 kiki,
> > Integralni tekst sporazuma iz Rambujea (RTF format) na engleskom j > Kako se čita taj format? Microsoft Word
jugoslavija.5 vantic,
-> Kako se cita taj format? U wordu
jugoslavija.6 jakov,
Ostaci Aleksinca... Bedak.. alexinac.jpg
jugoslavija.8 kiklop,
Uz poruku je poslednje izdanje časopisa vojska u HTML-u. Može se naći na http://www.gov.yu/presscvj/rbr3/voj3d.htm. U njemu su objavljena imena poginulih pilota Vojske Jugoslavije. Darko. voj3d.zip
jugoslavija.9 zeljkoj,
Eto nas do leta u evropskoj uniji.
jugoslavija.10 praktica,
Jugoslavija od 1992-1995 i uopste, na Engleskom, u HTML formatu, tekst skinut sa Britanike 97. yugo.htm
jugoslavija.11 retaliator,
ajde da otvorimo pitanje:da li moze da dodje do kopnene invazije nato-a? da li to moze da bude i iz madjarske i oklolnih zemalja? pisite svoja misljenja.
jugoslavija.12 wlaad,
pogledaj poruku 1.155 naprimer. tu ima nekoliko varijanti.
jugoslavija.13 qpele,
> ajde da otvorimo pitanje:da li moze da dodje do kopnene invazije nato-a? > da li to moze da bude i iz madjarske i oklolnih zemalja? > pisite svoja misljenja. A sto ne bi moglo. Ja samo mislim da nece preko Vojvodine posto nju naseljava dosta Madjara, Rumuna i ostalih
jugoslavija.15 wlaad,
povodom ove priche o kopnenoj invaziji. na sajtu www.stratfor.com (preporuchujem) sam prochitao da je danas Grchka dala nagoveshtaj da tje njena luka Thesaloniki biti stavljena na raspolaganje NATO-u. Isto, Slovachka je izjavila da tje pustiti NATO da koristi njenu teritoriju u sluchaju kopnenih operacija. Isto vazhi i za Rumuniju. ovo je vrlo ozbiljno. sada NATO zaista i ima opciju da izvrshi kopnenu invaziju napadom sa vishe frontova. ovde rachunam i makedonce, nad kojima tje biti izvrshen pritisak da slede grchki primer. mogutje je da je i ovo samo 'fora', odn. pokushaj da prepadnu Miloshevitja i nagoveshtaj da je i njima dosta nas. rusi su vetj dali svoj nagoveshtaj aktiviranjem umerenog Chernomirdina. inache, ovi sho su pisali te analize, smatraju da je grchko odbijanje da stavi na raspolaganje svoje luke NATO-u bilo jedna od glavnih prepreka i pravi razlog NATO-a za otpisivanje kopnene invazije kao realne opcije. sve u svemu, zachin C
jugoslavija.16 ventura,
> > ajde da otvorimo pitanje:da li moze da dodje do kopnene invazije nato-a? > > da li to moze da bude i iz madjarske i oklolnih zemalja? > > pisite svoja misljenja. > > A sto ne bi moglo. Ja samo mislim da nece preko Vojvodine posto nju naseljava > dosta Madjara, Rumuna i ostalih Cekaj, pa te kopnene trupe treba da uspostave 'mir' na kosovu, koj ce qrac onda iz madjarske ad dolaze, ili oni misle i da ujedno odcepe i vojvodinu, da se ne muce posle...
jugoslavija.17 aandric,
> Cekaj, pa te kopnene trupe treba da uspostave 'mir' na kosovu, > koj ce qrac > onda iz madjarske ad dolaze, ili oni misle i da ujedno odcepe i > vojvodinu, > da se ne muce posle... Pa po njihovim procenama ispada nemoguce da izvrse invaziju samo na Kosovo i da im je jedini moguci nacin za stacioniranje svojih trupa na teritoriji Srbije da celu Srbiju okupiraju, ukljucujuci naravno i Beograd.
jugoslavija.18 qpele,
> Cekaj, pa te kopnene trupe treba da uspostave 'mir' na kosovu, koj ce > qrac onda iz madjarske ad dolaze, ili oni misle i da ujedno odcepe i > vojvodinu, da se ne muce posle... Cenim da bi osvajanjem Beograda uspostavili i mir na Kosovu, zar ne? :)
jugoslavija.19 uuud,
>> ili oni misle i da ujedno odcepe i vojvodinu, >> da se ne muce posle... Pa, da, bice ono Tudjmanovo "Hrvatska do Zemuna" :( ...
jugoslavija.20 pperica,
Ne da moze nego samo sto nije...vido ja negde na inetu da ce sruseni vojvodjanski mostovi biti granica. Srbija (ona uza) ide na dva dela, a kosovo cak na pet. I od tih pet kosovskih patronata nijedan nece biti americki: italijani, englezi, francuzi, svabe i ? Znak pitanja je podrazumevao ruse, medjutim ja sam ovo procitao pre prve bombe, tako da se stvari maaalko menjaju. A niko nije osvojio teritoriju dok cizme i gusenice nisu usle. Iz vazduha se samo slabi odbrambena moc i moral ljudstva, ali se ne zavrsava rat. pperica
jugoslavija.21 kum.djole,
>> Ne da moze nego samo sto nije...vido ja negde na inetu da >> ce sruseni vojvodjanski mostovi biti granica. Srbija (ona uza) ide >> na dva dela, a kosovo cak na pet. I od tih pet kosovskih patronata >> nijedan nece biti americki: italijani, englezi, francuzi, svabe i ? To što si ti video za Kosovo je plan stacioniranja mirovnih trupa, a sve one priče o cepanju Srbije su budalaštine - i ja sam video poruku u kojoj se navodi da će navaliti sa svih strana, da će krenuti iz Mađarske i "biti u Beogradu za 48 sati" - može, ali samo svaki od nas, pa i vojska i policija i vrapci, budu stajali i nemo posmatrali tu invaziju. Narod sve više priča o tome i imam utisak da su se ljudi ukenjali. Kao da smo zaboravili kompletnu svoju istoriju. Kapiram da svako želi da spase svoje dupe bez obzira šta se ovde dogodi, ali ovakve priče će nas podeliti.. ionako već imam utisak da je mnogo toga što narod masovno radi, veštački patriotizam - čuvanje mostova do ponoći, busanje u grudi pred kamerama.. a mi više Obilića nemamo. Bio jedan i tu se završilo.
jugoslavija.22 retaliator,
za pericu povodom tvog teksta imas lose izvore informacija,to sto pricas uopste nije logicno,trbo si da slusas Vuka Draskovica unedelju u 20 00h na stb.
jugoslavija.23 panco,
Ground Troops / Kopnene trupe Kopnene trupe, manipulacije ili realnost.(Prvi deo) Sadrzaj: Istorija, Rambuje dogovor... Pazljivi pogled unazad kliknite na sliku za veci prikaz Mapa prikazuje balans snaga NATO pakta i Varsavskog Ugovora. NATO zemlje su daleko od Rusije. Legenda: Varsavski Ugovor NATO pakt Do pre par godina svet je ziveo u relativnom miru, bez bojazni da bi moglo doci do konfrontacija na globalnom nivou. Osnovni balans cinila je ravnoteza dva vojna saveza, NATO sa jedne strane i Varsavskog ugovora sa druge. Siroki geografski sloj zemalja clanica Varsavskog Ugovora cinio je Sovjetski Savez nedohvatljivim, dok je ujednacena vojna moc ucinila da postoji respektivna ravnoteza. Po raspadu Varsavskog Ugovora, NATO je svesno krenuo u pridobijanje zemalja koje se granice sa tadasnjim SSSR-om, i tako su u savez primljene ili su na putu da budu primljene Poljska, Ceska, Slovacka, Madjarska, Bugarska i Rumunija dok je Nemacka, kao ponovo ujedinjena, vec pripadala NATO savezu. Kao jedina politicko-vojna grupacija, NATO je postao udarna pesnica proboja ka krajnjem cilju - osvajanju teritorije Sovjetskog Saveza. Osnovni put je bio razbijanje mocnog Sovjetskog Saveza na nezavisne drzave u cemu se i uspelo. Sledeci logican potez je pridobijanje drzava bivseg Sovjetskog Saveza radi sirenja NATO ka fizickim granicama Rusije, jedine preostale velicine mocnog Sovjetskog Saveza. Kroz projekat 'partnerstvo za mir' sve bivse Sovjetske republike na neki nacin su postale vezane za NATO, sve pa i Rusija. Znajuci sve opasnosti, Rusija je usla u specijalan savez sa Belorusijom radi zastite svojih interesa. Sa druge strane, SFR Jugoslavija nalazila se na vrlo nezgodnom putu. To je put kojim se preko Balkana povezuje istok i zapad na najkraci moguci nacin. Interes NATO i njenih clanica bio je jasan. Jugoslavija je u nekoliko godina razbijena na sastavne delove dok je osnovno jezgro koje je Jugoslaviju i stvorilo, Srbija i Crna Gora, ostalo u sastavu SR Jugoslavije. U periodu razbijanja bivse Jugoslavije, na sve nacine se pokusalo da se preostali deo (Srbija i Crna Gora) sto vise oslabi, pa je pored sankcija svih vrsta, Jugoslavija bila opterecena i prihvatom oko 600000 sopstvenih izbeglica iz Hrvatske. kliknite na sliku za veci prikaz Nova konstelacija snaga. SR Jugoslavija je jedina na putu sirenja NATO ka Rusiji. Legenda: Savez Rusije i Belorusije NATO pakt Partnerstvo za mir U trenutku kada je NATO instalirao svoje trupe u Bosni i Makedoniji, i spoznao da se Hrvatska, Slovenija, Rumunija i Bugarska utrkuju koja ce pre da udje u NATO, preostalo mu je samo da obezbedi kljucnu teritoruju na Balkanskom poluostrvu, teritoriju SR Jugoslavije. Svojim polozajem, Jugoslavija predstavlja kicmu magistrale Budimpesta, Skoplje, Atina te je prirodno da je to najkraci put u tom delu regiona sa istoka na zapad. Zapad je ponudio Jugoslaviji dve alternative: mirovnu i vojnu. Mirno pridobijanje Jugoslavije Znajuci da Jugoslavija ima problema sa kosovskim Albancima, zapad niti jednog trenutka nije zeleo da prepusti ponasanje Albanaca slucaju. Pruzanjem podrske Kosovskim Albancima, zapadne zemlje svesno su gradile sebi put ka legalizaciji pridobijanja teritorije SR Jugoslavije. Osnovna ideja je bila da se povecaju tenzije izmedju Albanaca i Srba i da se onemoguci bilo kakvo pregovaranje dve strane sem uz pomoc posrednika. Kao dodatni faktor, zapad je otvoreno pomagao i podrzavao Oslobodilacku Vojsku Kosova (OVK) kao destabilizacioni faktor u regionu. Potenciranjem kosovskog problema i mesanjem u sam kosovski problem, te njegovom eskalacijom, zapad je dobio sansu da, mesajuci se kao jedini koji moze da pomogne u resavanju nastalog problema, na miran nacin uputi jedinstveni ultimatum Jugoslaviji. Taj ultimatum ogleda se u tkzv. Rambuje predlogu dogovora. Ne osvrcuci se na nacin kako je vodjena konferencija u Rambujeu, pozabavicemo se time sta se od Jugoslavije trazilo u smislu NATO interesa i zasto Jugoslovenska delegacija nije mogla da potpise predlozeni sporazum. ____Rambuje dogovor, Dodatak B (implementacija) U Rambuje dokumentu od 23 Februara, bas mesec dana pre pocetka bombardovanja Jugoslavije, nalaze se delovi koji predstavljaju uslove za dobrovoljnu okupaciju cele Jugoslavije a ne samo instalaciju NATO trupa na Kosovu. Delove tog dokumenta prenosimo i ovde: 7. Pripadnici NATO snaga ne podlezu nijednom obliku hapsenja, istrage ili zadrzavanja od strane Jugoslovenskih vlasti... 8. Pripadnici NATO snaga imaju pravo nesmetanog prolaska i pristupa preko teritorije SR Jugoslavije ukljucujuci i vazdusne i vodene puteve... 11. NATO moze bez placanja da se neograniceno sluzi aerodromima, putevima, prugama i pristanistima... 14. NATO ima pravo da vrsi uvoz i izvoz dobara bez naplate taksi od strane SR Jugoslavije... 15. NATO ima pravo da koristi ceo dijapazon telekomunikacionih usluga SR Jugoslavije za sopstvenu komunikaciju... ____Finalni zakljucci , Glava 8 NATO je zahtevao i da se posle tri godine sprovodjenja sporazuma definise konacni status Kosova bazirano na volji naroda. To je ekvivalent sansi za otceplljenje Kosova od Jugoslavije. 3. Tri godine posle primene ovog Sporazuma, potrebno je sazvati medjunarodni skup na kome bi se definisao konacni status Kosova, bazirano na volji naroda, misljenjima relevantnih cinioca... --- Jugoslovenska delegacija je zbog ovakvih odredbi u sporazumu morala da odbije potpisivanje, jer bi to inace znacilo dobrovoljnu okupaciju zemlje. Jugoslovenska delegacija je bila spremna na sve ostale ustupke sto se tice prava Albanaca kao i ostalih nacionalnih manjina na Kosovu, tj. spremna da garantuje sve kulturna i druga prava i da obezbedi siroku autonomiju Albancima na Kosovu. Rezultat Rambujea je bilo potpisivanje sporazuma od strane predstavnika Albanaca koje su predstavljali i pripadnici organizacije OVK koja po svim medjunarodnim kriterijumima nije nista drugo do klasicna teroristicka organizacija. Klintonova administracija je vise puta ponovla da je bombardovanje bilo neophodno jer Milosevic nije hteo da potpise sporazum. Neki su rekli i da je srpski parlament, odbijanjem NATO trupa na Kosovu, glasao da 'bude bombardovan'. No, New York Times je 8 Aprila objavio da je srpski parlament malo pre bombardovanja odbio NATO trupe na Kosovu prema sporazumu iz Rambujea, ali je podrzao ideju razmestanja snaga UN koje bi nadgledale sprovodjene politickog dogovora. Namece se logicno pitanje: Da li je US administracija pocela bombardovanje zato sto se ne slazu sa razmestanjem trupa UN jer je vec insistirala na razmestanju NATO trupa? nastavak sledi... Inet A.D.
jugoslavija.24 endi,
Sa PROa. Hogar i Asteriks. Aktuelno. hogar.zip
jugoslavija.25 endi,
YUwindows win.jpg
jugoslavija.26 job.,
@ YUwindows
jugoslavija.27 praktica,
;)YUPiraterija
jugoslavija.28 obren,
Upravo listam jedan "Profil" iz 1997. godine i naleteh na intervju sa tadašnjim načelnikom generalštaba, general-pukovnikom Momčilom Perišićem... ------------------------------------------------------------------- "Osnovni cilj NATO-a je da i Srbiju i Crnu Goru na neki način uvuče u svoju interesnu sferu. Prema tome, ako budemo neoprezni, albanski scenario građanskog rata je moguće primeniti i na Jugoslaviju. Sve one unutrašnje protivurečnosti prethodne Jugoslavije postoje i u ovoj Jugoslaviji, ali u nešto smanjenom obimu. Postoje i mnogi spoljni činioci koji su sada izraženiji nego u prethodnoj Jugoslaviji. To je, pre svega, interes naših suseda da se priključe NATO-u. Hrvatska je na putu da uđe u NATO, Slovenija će sigurno ući. Muslimansko-hrvatska feredacija je saveznik NATO-a. Albanija je u 'Partnerstvu za mir'. U Makedoniji se nalaze Američke snage. Mađarska svim silama teži da što pre uđe u NATO i verovatno će ući u prvom krugu. Rumunija je, takođe, kompletnu svoju unutrašnju i spoljnu politiku podredila ulasku u NATO. Jedino je Bugarska zbog svojih unutrašnjih protivurečnosti još uvek daleko od NATO-a. Prema tome, naše okruženje nas upućuje na razmišljanje o mogućnosti pristupa Jugoslavije NATO-u i to pre svega radi povećanja sopstvene bezbednosti. Ako u svojoj spoljnoj politici bude insistirala da ostane izvan članstva u 'Partnerstvu za mir', Jugoslavija će biti izolovana, što će se svakako negativno odraziti na njen daljnji prosperitet. Ako SRJ bude pratila te nove svetske tokove, obezbediće sebi uslove za priključenje Evropi. Ulazak u NATO ne znači samo povećanje naše nacionalne bezbednosti, već i sprečavanje nekih incidentnih situacija koje bi NATO inače čak i potencirao. Otuda SAD kao vodeća sila NATO-a teži da sve novoprimljene zemlje članice imaju potpuno raščišćene svoje unutrašnje i spoljašnje probleme, pre svega sa susedima. Odnos vojske iz svih zemalja sveta prema vojsci Jugoslavije, određen je odnosom politike tih zemalja prema politici SRJ. Ja sam ostvario više kontakata sa vodećim armijskim ljudima iz susednih zemalja i neki su mi otvoreno predlagali da što pre stupimo u 'Partnerstvo za mir'. ... Praćenjem razvoja svetskih procesa dolazimo do zaključka da NATO želi da se proširi na Istok. U toj svojoj želji neretko nailazi i na pomoć zemalja koje svoj prosperitet vide u okviru NATO-a dok u slučaju SRJ postoji čitav niz protivurečnosti koje Zapad koristi u realizaciji svojih ciljeva. To su pre svega nejedinstvo Srpskog naroda zbog velikih političkih razlika i izuzetno teška ekonomska situacija. Takođe, Kosmet je jedan od bitnih činilaca unutrašnjih protivurečnosti koje Zapad smatra važnim za realizaciju svojih svojih ciljeva, odnosno širenja na istok. To je ujedno i najpogodniji put za destabilizaciju Jugoslavije. Zapad će iskoristiti Kosovo kao džokera da natera SRJ da ispuni sledeće zahteve: Kosovu i Metohiji dati neku vrstu autonomije, i to ne samo političku autonomiju, nego možda i širu. Ako, pak, to ne uspe, podstaćiće terorizam, ili, u krajnjem slučaju - rat. Ali, spoljnje destabilizacije Jugoslavije neće biti ukoliko SRJ uđe u nove svetske tokove. Ako se, pak, Jugoslavija bude tome opirala, doći će do još veće destabilizacije Kosmeta i to iz Albanije. Naime, iz Albanije, uz pomoć većeg broja izbeglica može da se prenese oružje na Kosovo. Mi smo preduzeli sve mere da do toga ne dođe. ... Nesreća za srpski narod je to što su gotovo sve zemlje Evrope, osim Srbije, formiranjem sopstvenih država rešile i nacionalno pitanje. U SRJ živi 62% Srba i Crnogoraca i 38% nacionalnih manjina, što naši susedi koriste da bi i dalje potencirali nerešeno nacionalno pitanje. Taj problem SRJ mogao bi u narednom periodu da se iskoristi za dalju destabilizaciju zemlje. ... Pitanje je u kojoj je meri rukovodstvo Srbije svesno neophodnosti jake vojske radi zaštite sopstvenog integriteta. Jačanje milicije na račun vojske je praksa u svim slabim državama. Što god je država slabija, policija je jača, a gde je država stabilna tu je i vojska jaka. Velika je zabluda da policija, kada zatreba, može da preuzme ulogu vojske. Bilo je država koje su imale vojsku policijskog tipa i potom propale. Policija nikad, ni u jednoj zemlji sveta, nije bila, niti će biti, dovoljna oružana sila koja može da zameni vojsku."
jugoslavija.29 kiki,
> Upravo listam jedan "Profil" iz 1997. godine i naleteh na intervju sa > tadašnjim načelnikom generalštaba, general-pukovnikom Momčilom Perišićem... Možda su ga zbog ovog smenili.. znao je on sve ovo odavno, samo je čekao trenutak kad će da pukne. "..a bio je kul tip..".
jugoslavija.30 kum.djole,
Otvoreno pismo Predsedniku SRJ Beograd, 16.06.1999. Slobodan Milošević Đorđe Karan Predsednik SRJ građanin SRJ Gospodine Predsedniče, konačno se i meni ukazala prilika da Vam se, doduše samoinicijativno i bez pitanja, obratim, bez ikakve nade i iluzije da ćete ovo što Vam budem napisao lično pročitati, ili makar prelistati te izvući nekakve zaključke - što ja, verujte, veoma predano činim čitajući i slušajući Vas. Možda je moja spisateljska misija kao misija jednog nemoćnog crvića suviše mala i bezbolna da bi Vas pogodila ili ne daj Bože, iznervirala, jer Vi ste za razliku od mene, moćan čovek, opštepoznat, cenjen i izvikan na sva usta i na više načina, što od Vardara pa do Triglava - što od Pekinga pa sve do Vašintona, "a i šire". Na kraju krajeva, dozvolićete, Vaša popularnost prevazišla je čak i one granice koje niko od nas "crvića" do pre deceniju ili dve nije mogao ni da nasluti. Na sreću ili nesreću onih kojima ste Vi predsednik, Vaša popularnost i Vaše ime danas je poznato širom sveta, a narod čije ste interese branili i branite i dan danas, zapamtiće Vas bolje i upečatljivije no celokupnu istoriju Srba od VII veka naovamo. Pozivajući se na član 44 Ustava SR Jugoslavije, dozvoliću sebi da Vas javno kritikujem i podnosim predstavke i predloge, bez ikakve brige za svoju bezbednost, inače zagarantovanu pod istim članom istog Ustava - osim u slučaju da zakone "pišete" lično Vi (?) negirajući član 20 u čije sam svojstvo i sprovođenje, avaj, već godinama itekako sumnjičav. No, ne sumnjam da ćete se Vi lično potruditi da, kako mene kao crva, tako i sve građane ove zemlje, uverite i uveravate da su nas Vaša načela i Vaše reči uvek vodile onamo-namo, gde pripadamo i gde nam je mesto, tamo gde su nam smerovi i prekretnice, radni zadaci i obaveze. Iako niste oduvek bili političar, što ste uostalom i sami jednom priznali američkom novinaru Ronu Hatchettu, oduvek ste bili ambiciozni. Neke nove mlade generacije rekle bi da ste bili ambiciozni "do bola". Pitam se čijeg. Od industrije, preko bankarstva, gde ste tokom osmogodišnjeg mandata predsednika najveće jugoslovenske banke radili (po nekom ultraameričkom slengu, "dilovali") sa mnogim američkim bankama, Vi ste stekli mnoštvo prijatelja, po nekoj zdravoj logici, biranih prema hijerarhiji tamošnjih masonskih loža kojima je dolar jedini zdrav i vredan nacionalni interes. Ne sumnjam da ste 'tamo daleko' dosta i naučili. Takođe ne sumnjam ni da ste takvu nauku primenili u praksi, doduše ne u onoj sredini koja bi Vas inaugurisala kao svemoćnog partijskog lidera 'nekakvog' centralnog komiteta 'nekakvog' saveza. Kao što neki vojni zvaničnik sa zapada reče pre neki dan, oprostićete što mu se ni imena ne sećam, "Milošević je sjajan taktičar ali loš strateg" - Vaša je taktika uspela tamo gde je narod slepo ali jako oruđe. Sveopštom prodajom kvazijednakosti i kvazisocijalizma, a u svrhu sticanja ličnog kapitala, nadmašili ste sve imperatore svetske istorije, koji su, gle gluposti, izvršavali samoubistva ili bivali streljani i mučeni. Otud se zbunjeno stado s druge strane polulopte ne razlikuje od ovdašnjeg. Kulturnim rečnikom rečeno, Vi nam godinama to "stavljate do znanja". Rekoste čak, jednom prilikom, da veoma cenite američku demokratiju. Ipak, deleći je na "pravu" i "krivu" uspeli ste da nam prikažete svet kao surovi otpad, gde smo mi kao naprasno novostvorena ali nipošto mlada državica, jedini izuzetak, izuzetak u kome cveta sloboda i demokratija mimo one svetske truleži, boreći se za svoj opstanak i prosperitet. Ne obazirući se na kratkovide susede koji ljubakaju osvajačke čizme i proždiru raznorazne finansijske kredite, trudili ste se da nam usadite svest o samopostojanju i nezavisnosti, preporodu, prosperitetu, ali sve pod senkom Vašeg ličnog bogaćenja i bogaćenja Vaše porodice. U toj i takvoj demokratiji i slobodi gušili ste i gušite sve Vaše političke protivnike, medije, slobodu mišljenja i govora, gušili ste upravo ona osnovna načela demokratije po kojima čitav taj "truli svet" funkcioniše, no opet, taj isti svet koga ćemo mi, valjda, učiti pameti, koga ćemo mi menjati bez obzira koliko je loš, a naročito bez obzira na sopstvene žrtve. Možda sve te naše žrtve nisu vredne pomena ukoliko svi mi zajedno pod Vašim vođstvom, stvaramo multipolarni svet, deleći mu multidemokratske packe, čvrsto uvereni da smo u pravu. Jer, ipak nas vodite Vi, a Vi ste, koje god novine da pročitam, i koju god ovdašnju televiziju da gledam - uvek u pravu. Možda ste bili u pravu i onda kada ste se sastajali sa bivšim kolegama bivših predsedništava, gde je svaki od njih zgrabio svoj deo kolača (ili po koji jagnjeći but). Možda ste bili u pravu kada ste želeli da sačuvate bivšu Jugoslaviju, ali imam utisak da Vam je i ova "Jugoslavija za poneti" sasvim dovoljna. Od osnivanja naše Savezne Republike Jugoslavije, koja je danas nešto bliža definiciji, dozvolićete, "Saveza Uže Srbije i SNP Crne Gore" sa neizostavnim i verovatno zaludnim savezom sa našom "istočnom braćom", Vi ste svojim građanima omogućili privilegiju da izgube nekoliko desetina hiljada mladih ljudskih života širom takozvanih 'srpskih zemalja' koje su danas sve samo ne srpske. Omogućili ste im da ginu za svoje nacionalne interese, a da se pritom ne pitaju koji su to interesi i koliko oni koštaju. Vaše reči oduvek su bile nesumnjive. "Nesumnjivo, niti će se Srbija smrzavati, niti će gladovati, a niti će pristati da svoje državne i nacionalne interese zbog pritiska sankcija na bilo kakav način dovede u pitanje." Priznajem, gospodine predsedniče, da mi je nekoliko surovih godina koje su nakon ove Vaše izjave usledile, otvorilo oči. Shvatio sam da Srbija nismo mi, obični građani koji u njoj živimo i uživamo jednaka prava bez struje, hleba, grejanja, plata i penzija. Shvatio sam da ste Srbija upravo Vi i niko drugi. Nešto kasnije, uverio sam se da ste i više od same Srbije. Nekako baš za to vreme, dok se Srbija "nije smrzavala i gladovala" istu Srbiju napustilo je na hiljade mladih i veoma inteligentnih ljudi, profesora, doktora nauka, jednom rečju, intelektualaca. Naravno, Vaša politika mira i prosperiteta uspela je da nadoknadi taj gubitak tako što je uvezla oko milion novih Srba sa Zapada, onih istih Srba čija ste ognjišta tako zdušno branili tuđim životima. Nasilno ste mobilisali mladiće iz Srbije da bi njihove kosti ostavljali po sada već tuđim prćijama i slavili ih kao srpske heroje. Onima koji su preživeli i dali se u borbu za sopstveni opstanak, gazili ste slobodu. Gašenjem studentskih i omladinskih listova, satanizacijom Univerziteta, tribina i javnih glasila, sprečavali ste svom snagom i svom silom koju posedujete da ova mladost i nove generacije sačuvaju svaku zdravu svest. Vodili ste rat protiv sopstvenog naroda, učeći ga da sam sebi stvara krvne neprijatelje i istrebljuje ih gdegod može da postavi granicu "Svih Srba u jednoj državi". Za svo to vreme, "nikada nismo bili u ratu". Naravno, 1997. godine, grčkom listu "To Vima" izjavili ste sledeće: "Prostim rečnikom, ja sam protiv rata. Tamo gde sam ja jedina osoba koja donosi odluke, tamo nema rata." Ipak, Vaša moć nadjačala je sve Vaše oponente. Tobožnjom višepartijskom demokratijom vladali ste i vladate imperatorski. Vaše privatne medijske kuće stvaraju i obrazuju onu svest koju biste Vi želeli da vodite i na neki način, ulažete, baš kao u pokeru - uvek s nekim adutom u rukavu, Vi nastavljate svoju partiju i ne plašite se za svoj ulog. Možda baš zato što ulog niste Vi sami? 23.jula 1997 izvršena je Vaša inauguracija u Skupštini SRJ gde ste konačno i posle dužeg vremena beznačajnog pojma pod imenom "Predsednik Savezne države" postali apsolutni vladar. Vaš prethodnik koji je svoje radne zadatke obavljao s punim angažovanjem, pišući telegrame čestitki i podrške raznoraznim nesvrstanim zemljama, našao je svoje mesto u Vašem strateškom bunkeru, poput nekih ranijih, što izvikanih što nevaspitanih političara, neretko dežurnih krivaca za kojekakve neuspehe, ali ipak iznad svega, danas istaknutih ambasadora i nižih funkcionera. Oprostićete što sam Vaše reči morao da prevodim s engleskog na srpski. Tog dana, podsetiću Vas, rekli ste "da će godine pred nama biti veoma važne po pitanju opstanka i napretka naše zemlje", i bili ste uvereni "da će se svi građani za to zalagati". Ono što niste pomenuli je Vaša namera da kroz takav opstanak i napredak srozate čitavu našu naciju i osramotite njenu istoriju, zahvaljujući Vašoj tvrdoglavosti i ideji da su opet neki nacionalni interesi ono što nam Vi nudite, ono zašta se svi moramo žrtvovati kako bi opstali. Rekli ste da su "iza nas 6 najtežih godina za čitav naš narod, još od drugog svetskog rata, i da su te godine iscrple i unakazile našu zemlju". Niste nam, međutim, ni nagovestili da imate nameru da nam kroz dve godine podarite obmanu o nekakvom referendumu i jedinstvu, otporu i zajedničkoj borbi protiv fašističkih čizama koje ni po koju cenu ne smeju doći ovde, a naročito ne na svetu srpsku zemlju. Rekli ste nam još i da "ekonomija još uvek ne funkcioniše u potpunosti". Niste nam rekli kakav je ekonomski recept primenio Vaš cenjeni sin, zaradivši "svojih prvih milion maraka" i otvorivši najveću diskoteku na Balkanu. Niste nam odali tajne ekonomskih recepata koje ste sami primenili u sticanju Vaših ličnih bogatstava za poslednjih 10 godina, niti ste se potrudili da demantujete "The Sunday Times" koji tvrdi da, dok se uslovi života u ostatku Jugoslavije pogoršavaju gotovo svakodnevno, Vi i Vaša porodica letujete na predivnom kamenitom ostrvu Hidra, u dugoj niskoj beloj zgradi koju meštani zovu Molos - po zalivu u kome se nalazi, udaljenom dva sata plovidbe od Atine, a već mnogo godina sastajalište bogatih i poznatih ličnosti (čak i počivše Princeze Dajane od Velsa). No, na stranu Vaša lična bogatstva i uživanja, pomenuli ste prilikom svoje inauguracije da "izvesne istočnoevropske zemlje koje nisu iskusile ovakve patnje kakve smo iskusili mi, danas imaju mnogo više socijalnih i ekonomskih problema" - kojima smo se mi, valjda oduprli, izdržali, te povrh svega bili i odlučni da se svim njihovim naredbodavcima tako žestoko suprotstavimo - verovatno u nameri da ih sustignemo u zaostalosti (?). U suštini, čitav Vaš slatkorečivi govor pred parlamentom Savezne skupštine sadržao je neverovatan optimizam, toliko neverovatan svim onim građanima koji nisu podržavali Vašu politiku da je naprosto nastala sveopšta konfuzija među siromasima, oplemenjena nekakvim optimizmom. Nije Vam mnogo trebalo da razuverite i one koji su te Vaše reči gutali sa uživanjem ili ih čak naučili napamet. Takvih je danas, ipak, mnogo. Mnoge međutim, nije iznenadilo to što ste se igrali našom sudbinom. Možda je to isprva bio šah, ali Vam poker očito bolje leži. Svojom poslednjom odigranom partijom pokera protiv celog sveta, pri čemu je ulog bio čitav ovaj časni i herojski narod, niste izašli kao pobednik iako se rado hvalite kako ništa niste izgubili. Omiljena reč Vam je "obnova" - pretpostavljam, obnova Vašeg siromašnog i obogaljenog uloga, koji bi jednog dana možda bio spreman za Vaše nove partije pokera, ukoliko ponovo dobijete 'dobre karte' ili ako Vam ih neko reformski doturi ispod stola, da niko ne vidi. Nasuprot tome, nije Vam omiljeno raspoloženje trulog zapada da ne uputi ni dinara u smeru naše obnove dokle god ste nam Vi predsednik. Obnovu i budućnost poklanjate novim generacijama, koje niste pitali ni kako su živeli pre apsolutnog rata sa svetom, a kamoli da ih pitate jesu li drage volje ginuli, gubili očeve, majke, sestre, čamili u mračnim skloništima bez struje i vode - dok ste Vi bezbedno uživali u nekom od svojih podzemlja, pripremajući se na još jednu kapitulaciju. Obnovu nudite onim studentima i mladim ljudima na koje ste "u strahu i panici", kako to jednom reče gospodin Borisav Jović, 1991. godine slali tenkove naše herojske vojske, da gazi a po potrebi i ubija sopstveni narod. Boljitak nudite onima koji su mesecima šetali Beogradom tražeći od Vas da pokažete da li uopšte imate čast i ponos, iako ste i na njih slali kordone naše milicije, ali pre svega milicije kao Vašeg sopstvenog vlasništva. Obećavali ste, potpisivali, smeškali se - i obmanjivali ovaj narod. Poslednja Vaša obmana u, nadam se, poslednjoj partiji pokera u kojoj smo Vam mi bili ulog, je sveto srpsko Kosovo. Ono isto Kosovo na kome ste započeli gazimestansku euforiju, policijske represije, radikalno uništavanje separatizma onim jedinim sredstvom koje poznajete. Vodeći borbu sa sve opasnijim zdravim srpskim intelektom u poslednjoj deceniji, niste se obazirali na šiptarske teroriste, kosovske probleme i pitanja ljudskih prava onih istih Albanaca koji su danas, posle Vas, prva svetska tema u svim mogućim medijima. Onog trenutka kada je razbijena Vaša taktika da oblikujete tuđu svest stvarajući unutrašnjeg neprijatelja, Vi ste se posvetili poslednjem adutu - dozvolićete da upotrebim logiku, da ono što Vas je kao političara rodilo, moralo bi i da vas preporodi? Pokeraška partija počela je prikupljanjem uloga. Tačnije - 97,4 procenta sredstava, što će reći blizu 10 miliona žive sile. No, pošto ste ovaj domaći poker sa sitnim gulanferima apsolvirali, bilo je teško vratiti se na stari "dejtonski poker" sa pravim igračima. Nije bilo lako izdržati prvih par deljenja, ali do Oktobra ste uspeli da povratite deo uloga, iako je partija bila samo odložena, jer stranci nipošto nisu odustajali od nastavka, a i Vama se dopalo da odigrate do kraja. Obratili ste se i svojim "finansijerima". Navešću samo neke fragmente. 13. oktobar 1998. godine "Poštovani gradjani, želim da vas obavestim o razgovorima koje smo vodili proteklih dana. Postignuta je saglasnost da se problemi na Kosovu i Metohiji i u vezi sa Kosovom i Metohijom rešavaju mirnim putem, političkim sredstvima. Dogovori koje smo postigli otklanjaju opasnost vojne intervencije protiv naše zemlje. Želim na kraju da se zahvalim svim gradjanima iz zemlje i sveta koji su mi sve ovo vreme upućivali poruke snažne podrške. Te poruke su sadržale i zadatak da se sačuva suverenitet i teritorijalni integritet naše zemlje, da se sačuva njeno dostojanstvo jednom rečju, a s druge strane da se obezbedi da se mirnim putem reše problemi koji opterećuju život u južnoj srpskoj pokrajini. Mislim da smo to i postigli. Zahvaljujem se svima." Partija je nešto kasnije, nastavljena. Vreme je neumitno prolazilo, a Vi ste i dalje ulagali u svoju pokerašku strategiju, s vremena na vreme izdavajući naredbe pozadinskom bunkeru da obezbedi podršku onih 97,4% koji bi u slučaju da Vam ne krene ni ko zna koje po redu deljenje, pozadina uzme "puške u ruke, pa u rov..". Nesumnjivo, kako Vi obično kažete, podrška pozadine je jačala. Na nevaspitanu opomenu Veslija Klarka "Uozbiljite se, predsedniče, Vi ne želite da Vas NATO bombarduje" odgovorili ste "NATO has got to do what NATO has got to do - and we got to do what we got to do..". Ne zamerite mi što ponovo koristim taj engleski jezik. Na kraju krajeva, on je i Vaša jača strana. U pokeraškim partijama naročito. Očito ste imali dobre karte u rukama. To ste i potvrdili jednom američkom novinaru Washington Posta 14. Decembra 1998. godine kada Vam je postavio oko 233 pitanja. Jedan od Vaših odgovora bio je: "Čitava zapadna medijska priča o krizi u Jugoslaviji je lažna, to je moralna greška žurnalizma. Moja dužnost je da zaštitim interese svog naroda i svoje zemlje. Ako bilo ko ima problem s tim u vezi, mogu samo da kažem da sam ponosan svojom ulogom u odbrani i zaštiti interesa svoje zemlje i svog naroda." Kako se partija nastavila, do te mere internacionalizovana da ste morali da igrate i preko svojih vazala, od dvorca do dvorca, komandujući iz svog bunkera, procenili ste da bez obzira na tok partije i novi špil karata, "Jugoslavija ne prihvata prisustvo međunarodnih trupa na Kosovu". Ulog koji Vam je ponuđen da ostanete čisti pred 97,4 procenta niste prihvatili, verovatno iz razloga što ste želeli nešto krupnije, ali više iz razloga što nijedan normalan Srbin ne bi dozvolio da mu NATO fašisti rovare po zemlji i čitavu je okupiraju. No, gospodine Miloševiću, partija koju ste vodili i karte koje su Vam delili, mogli ste da 'promuvate' kroz Vaše široke rukave i izvučete ono što ste danas izvukli za ovu napaćenu Srbiju i stvaranje multipolarnog sveta, mnogo pre no što je na nas palo na desetine tona eksploziva i mnogo pre no što je pobijeno na hiljade ljudi koji su Vama u tom pokeru, nesvesni onog što ih čeka, držali zaleđinu i pružali slepu podršku. Kako su se ostali kartaroši udružili u nameri da Vam pokupe sav ulog i diskredituju Vas (čak i u Švajcarskoj), Vi ste se bogami i iznervirali: "Beograd je tolerantan ali nije glup. Spremate se da primenite silu nad malim evropskim narodom zato što štiti svoju teritoriju od separatizma, svoje građane od terorizma i svoje istorijsko dostojanstvo od hulja koje ne znaju ni šta je istorija ni šta je dostojanstvo." Vaše karte su bile slabije i Vaš ulog je postao plen onih s kojima ste se kartali. U međuvremenu, pokeraši su iskoristili priliku da nam demoliraju pola zemlje, poruše sve što su mogli porušiti, iako nervozni zbog činjenice da su onih 97,4 procenta veoma tvrd orah. No, pošto su znali da Vi to niste, s Vama su se i sporazumeli. Izgubili ste svoju poslednju partiju pokera u kojoj je ovaj narod bio i ulog i plen tuđina. Postali ste i zvanično ratni zločinac isprva zato što ste blefirali, a zatim pokazali da ne znate da igrate. Pokeraši su Vas ostavili na miru i krenuli u prikupljanje plena sa stola, a Vi ste se okrenuli onom istom narodu koji je verovao da se Krajina, Republika Srpska, Istočna Slavonija i ostalo neće dogoditi na Kosovu i da BAŠ vi to nećete dozvoliti. Toliko ste mi bili uverljivi da su me u ovom medijskom ratu, putem Interneta, strani državljani nazivali "Miloševićevim generalom" - pošto sam se, izgleda na svoju sramotu, trudio da na sve načine objasnim tim istim ljudima da Vi niste onaj faktor zbog kojeg mi branimo svoju otadžbinu od fašizma, da je ova zemlja i ovo sveto Kosovo srpsko i da će ostati srpsko doveka. Govorili ste nam da smo najdemokratskija zemlja na svetu, jer se mir i sloboda i demokratija ne mogu razdvajati, da narod koji želi da živi u miru mora da bude slobodan. Ovde ste možda pogrešili samo u jednom jedinom slovu. Onaj koji želi da živi u miru mora da bude Slobodan. Ostale su Vam prazne reči kojima nas i dalje lažete i obmanjujete. Vaša "politika mira" dobrano je zakasnila. Vaše "večito zalaganje" bilo je blef i za one koji su Vas podržavali. Danas imate hrabrosti da nam čestitate mir posle rata u koji ste nas svojim kockanjem i vlastoljubljem sami uveli. Oni isti neprijatelji, separatisti, teroristi i osvajači, danas su nam okupirali sveto srpsko Kosovo, gde više gotovo da i nema Srba, srpske milicije, naše vojske, naše religije i našeg ponosa. Šta više, danas tim Kosovom gaze oni koji su nas ubijali i koji će nam ga zauvek hirurški odstraniti. Danas veličate one koji su uzalud poginuli braneći svetu srpsku zemlju, braneći i Vas i Vašu porodicu koja je ovaj rat posmatrala iz podruma. Danas kažete da će imena poginulih biti objavljena u celini. Odlikovali ste tri hiljade oficira, podoficira, vojnika i civilnih lica na službi u Vojsci Jugoslavije, zato što su branili svoju zemlju i ginuli za kolevku srpstva koja je danas spaljena i napuštena. Kolevku srpstva po kojoj danas rovari genetski fašizam i terorizam. Kolevku srpstva u kojoj više nema srpskih kolevki sa srpskom decom. Kažete da smo svi učestvovali u ovom ratu. Kažete da je narod heroj, i da treba da se ponaša herojski. Kažete da nismo dali Kosovo. Kažete da su nam došle strane, "Međunarodne snage" kao garant mira. Kažete da smo na svetsku scenu vratili Ujedinjene nacije. Jesu li to bile Vaše namere i pre no što smo svi mi postali heroji? Jeste li se i pre ovog rata zalagali za Međunarodne trupe mira? Jeste li odista želeli da na svetsku scenu vraćate "Ujedinjene nacije"? Kažete i pominjete stare fraze ... "mi ćemo odmah.. "mi smo uspeli.. "mi ćemo ponovo.. "ja sam uveren... Kažete, na posletku, da naš suverenitet i teritorijalni integritet nije ugrožen. Poznajete li Vi uopšte, gospodine predsedniče, te pojmove? Verujem da ih gospodin predsednik Republike Srbije dobro poznaje, jer je 23.3.1999. godine izjavio: "Pa, gde je tu suverenitet koji podrazumeva da na svakom pedlju svoje teritorije možeš da ostvariš sve - i zakonodavnu vlast i ostalo." Predsednik RS je dodao i sledeće: "Govorili su nam, daćemo vam sporazum kakav god želite, samo da uđu trupe." "Dobijali smo vrlo primamljive ponude. Ako prihvatite trupe dobićete dobar sporazum. Čak i kada smo potpisali naš tekst sporazuma koji je u suštini proizašao iz teksta Kontakt grupe, ali, naravno, očišćen od svega onoga što direktno ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet Jugoslavije i Srbije, rekli su da je naš sporazum vrlo dobar u suštini, ali su tražili prihvatanje trupa." "Naravno, ako pažljivo pročitate ponuđeni dokument, videćete šta znače te trupe. To znači da jugoslovenske vojske i policije na Kosovu nema. To znači da ćemo imati jednu inoviranu verifikacionu misiju na Kosovu." "Mi bi time dobili 28.000 naoružanih vojnika, a onda je svejedno kakav bi sporazum potpisali." "Nacrtali su nam da se Vojska Jugoslavija na Kosovu i Metohiji svede na 1.500 ljudi da cuva granicu, da se policija svede na 2.500 ljudi i da posle 120 dana nestane zajedno sa vojskom." Pitam Vas, gospodine Miloševiću, sećate li se ovih reči? Sećate li se konferencija za štampu Vaše partije, i reči portparola gospodina Ivice Dačića, da je Kosovo unutrašnje pitanje Srbije i da nikakve strane trupe ne dolaze u obzir? Sećate li se reči gospođe Gorice Gajević koja je 23.3.1999. izjavila da "Strane vojne trupe, pod bilo kakvim izgovorom, ni za kakvu cenu, pa ni za cenu bombardovanja, ne prihvatamo na našoj teritoriji."? Sećate li se, uopšte, šta ste nam Vi sami pričali i poručivali putem medija? Da li ste svesni činjenice da ste ovom narodu, kojeg ste vodili i čije ste interese branili i štitili, omogućili da gine i na kraju Vaše priče dobije sledeće: - Uspostavljenu punu autonomiju Kosova i institucije prelazne uprave - 2 miliona kosovskih Albanaca, uključujući i Albance sumnjivog porekla - 50,000 vojnika NATO pod komandom NATO sa šlemovima NATO - Vojnu bazu NATO opremljenu teškim naoružanjem i avijacijom - Specijalnog predstavnika UN za Kosovo - Veslija Klarka, s punom slobodom kretanja - Luiz Arbur, s punom slobodom kretanja - Vilijema Vokera, s punom slobodom kretanja - Hašima Tačija, s punom slobodom kretanja - Kristijan Amanpur, s punom slobodom kretanja - 1000 i više novinara CNN s punom slobodom kretanja - Neograničeno prisustvo humanitarnih organizacija i predstavnika - Nekoliko desetina hiljada eventualno razoružanih terorista OVK ..a da ste potpisali i aminovali povlačenje herojske Vojske Jugoslavije sa svete srpske zemlje, sa teritorije Republike Srbije, sa teritorije SR Jugoslavije, povlačanje koje je dogovoreno u nekoj kafančini s istim onim ljudima koji su nas bombardovali čitavih 80 dana? Da li ste svesni da ste Kosovo ostavili na milost i nemilost istim onim fašistima NATO i istim onim teroristima protiv kojih se naša vojska i policija borila da sačuva "svoje istorijsko dostojanstvo od hulja koje ne znaju ni šta je istorija ni šta je dostojanstvo."? Da li ste svesni da ćete uskoro sveto srpsko Kosovo imati samo u vidu: - Eventualno neraseljenog srpskog stanovništva - Oko stotinu ili manje vojnika požarnih pored manastira - Oko stotinu ili manje vojnika sa zadatkom da razminiraju minska polja - Oko stotinu ili manje vojnika na ključnim graničnim prelazima - Oko stotinu ili manje sveštenika i kaluđerica SPC - Oko stotinu ili manje ili sve manje srpskih manastira Da li ste, na kraju, kao predsednik ove države, gospodine Miloševiću, spremni da otputujete na naše sveto srpsko Kosovo, koje smo svi herojski branili i odbranili, da se obratite našem narodu i svim građanima Kosova, da ih uverite u svoje reči, svojim prisustvom i svojim likom? Da li ste spremni da to učinite kao onda, pre deset godina, da opet poručite svim Srbima da i dalje niko ne sme da ih bije? Da li ste spremni i da im poručite i da, takođe, niko ne sme da ih kolje, siluje, isteruje i ponižava? Nekada davno, jednom prilikom, danas već pokojnom novinaru jednog beogradskog lista, rekli ste da srpski narod nikada nije trpeo ropstvo; da je uvek sam birao svoju vlast i da će je "on birati i smenjivati." Možda je Vaša želja bila da pišete istoriju, ali istoriju pišu pobednici. Vi to, gospodine Miloševiću, sigurno niste, a verujte mi, nisam ni ja, nije ni sveto srpsko Kosovo, ni nebeski srpski narod, ni hiljade izbeglica koje čame van Kosova, što po Srbiji što nadomak Beograda, nije ni naš Patrijarh srpski, ni sva naša herojska vojska koja nas je branila. Želim Vam, gospodine predsedniče, mnogo zdravlja i lične sreće. Voleo bih, da mogu, da svoju ličnost, porodicu i narod zaštitim od Vaših napora da nas i dalje branite, čuvate i na to budete ponosni, no sumnjam da ću u tome uspeti. Šta više, sumnjam da ću i pokušati. Želim Vam sve najbolje, osim u slučaju da Vi meni želite ono najgore. Đorđe Karan
jugoslavija.31 dr.iivan,
Sledi rezime studije koja je bila povod gostovanja Mlađana Dinkića pre neko veče na STB-u, preuzet sa www.g17.org.yu. Grupa 17 i Stubovi kulture izdali su knjigu ZAVRŠNI RAČUN - Ekonomske posledice NATO bombardovanja: procena štete i sredstava potrebnih za ekonomsku rekonstrukciju Jugoslavije više informacija: e-mail: Stubovi kulture www.stubovi.co.yu - Ekonomske posledice NATO bombardovanja: procena štete i sredstava potrebnih za ekonomsku rekonstrukciju Jugoslavije Sadržaj rezimea: Iz predgovora UMESTO REZIMEA: Nužnost uključivanja Srbije u međunarodni program ekonomske rekonstrukcije Jugoistočne Evrope Ekonomske posledice NATO bombardovanja Politički razlozi za uključivanje Srbije u program rekonstrukcije Ekonomski razlozi za uključivanje Srbije u program rekonstrukcije D o d a t a k Urgentno potrebna sredstva iz inostranstva Redaktor: Mlađan Dinkić Autorski tim: Srboljub Antić Mihail Arandarenko Aleksandar Denda Mirosinka Dinkić Mlađan Dinkić Dragor Hiber Aleksandra Jovanović Milan Kovačević Miroljub Labus Ljubomir Madžar Jasna Matić Branko Milanović Jelica Minić Branko Radulović Milko Štimac Dušan Vujović Veselin Vukotić Konsultanti: Željko Bogetić Radovan Jelašić Boško Živković Saradnici: Igor Bogojević Vesna đurović Biljana Gajić Suzana Mrgić Iz predgovora Samo u toku jedne decenije (1989-1999), građani SR Jugoslavije bili su suočeni sa više kataklizmičkih događaja i podneli više strahota nego što su neki narodi u svetu doživeli tokom vekova svoje savremene istorije. Nakon raspada bivše SFRJ, krvavih građanskih ratova u Bosni i Hrvatskoj praćenih masovnim egzodusom čitavih naroda, višegodišnjih međunarodnih ekonomskih sankcija, velike pljačke naroda putem namerno izazvane hiperinflacije od strane države i finansijskih mahinacija od strane paradržavnih banaka, propasti Zajma za privredni preporod Srbije, izluđivanja građana kroz monetarne udare i nerazumnu ekonomsku politiku - zemlja je bombardovana od strane NATO pakta. Protiv Jugoslavije se udružilo 19 najrazvijenih zemalja sveta i neprekidno je bombardovalo punih 77 dana. "Završni račun" sumira samo one štete koje su zemlji nanete od ovog spoljnog neprijatelja. Po obimu i intenzitetu, a imajući u vidu da su pričinjene u periodu od svega 11 nedelja, te štete daleko prevazilaze sve one koje su prethodno nastale kao posledica užasnih unutrašnjih događanja. Nesumnjivo je da je agresijom na suverenu zemlju NATO pogazio mnoge odredbe međunarodnog prava. Međutim, tragično je što je žrtva u ovom slučaju bio ceo jedan narod i njegova budućnost. Porazna je činjenica da su NATO zemlje, čije su najveće tekovine demokratija i civilne institucije, odlučile da lekciju i političku poruku jednoj maloj evropskoj zemlji pošalju bombama i agresijom, umesto podrške ekonomskim reformama i demokratskim procesima. Takvo ponašanje Zapada i očiglednu zloupotrebu temeljnih principa savremene civilizacije, Grupa 17 nikada nije mogla da prihvati, niti da podrži. Kada se bude razmatralo pitanje naknade štete koja je nastala zbog NATO bombardovanja, kao i u svakom drugom slučaju naknade štete, biće potrebno utvrditi njenu visinu i odgovornost počinioca. Za nas pitanje odgovornosti nije sporno - ona je višeslojna, ali to nije tema ove studije. Naša namera je bila samo da objektivno procenimo visinu štete zbog bombardovanja i sagledamo sve prateće ekonomske posledice za Jugoslaviju. Pored toga, izvšili smo i procenu sredstava neophodnih za ekonomsku rekonstrukciju zemlje. Osim sredstava za kompenzaciju ratne štete, ovaj iznos uključuje i sredstva za modernizaciju jugoslovenske privrede i njeno osposobljavanje za ravnopravno uključivanje u međunarodnu zajednicu. UMESTO REZIMEA: Nužnost uključivanja Srbije u međunarodni program ekonomske rekonstrukcije Jugoistočne Evrope Jedanaest nedelja neprekidnog bombardovanja Jugoslavije od strane NATO pakta (24.03.99.-09.06.99) prouzrokovalo je tragične i dalekosežne posledice. Više hiljada ljudi izgubilo je život. Izvršena su ogromna razaranja privrednih i drugih civilnih objekata. Značajan deo industrije je potpuno uništen ili teško oštećen. Razoren je dobar deo saobraćajne, elektro-energetske, telekomunikacione i druge infrastrukture, koja ima značajne eksterne efekte na privredni život i razvoj svake zemlje. Osim toga, bombardovani su i mnogi stambeni objekti, seoska domaćinstva, kulturno-istorijski spomenici, upravne zgrade, hoteli, vozovi, autobusi... U ovoj studiji se daje procena štete i sredstava potrebnih za ekonomsku rekonstrukciju zemlje. To podrazumeva tri vrste novčanih sredstava: (a) sredstva za naknadu štete koja je nastala kao posledica NATO bombardovanja; (b) sredstva humanitarne pomoći za neposredno ugrožena lica; (c) sredstva za modernizaciju privrede radi njenog osposobljavanja za ravnopravno uključivanje u međunarodnu razmenu. Namena prve vrste sredstava je da vrati porušene i oštećene objekte i privredu u pređašnje stanje, druga vrsta sredstava bi bila iskorišćena u čisto humanitarne svrhe, dok bi ostala sredstva pomogla Jugoslaviji da modernizuje infrastrukturu i izvrši radikalnu ekonomsku reformu, što bi joj omogućilo stabilan i dugoročno održiv privredni rast u budućnosti. Ekonomske posledice NATO bombardovanja Prema prvim procenama, ukupna ekonomska šteta za SR Jugoslaviju nakon NATO bombardovanja iznosi oko 29.6 milijardi dolara. Iako smo ovim obračunom obuhvatili štete na celoj teritoriji SR Jugoslavije, zbog nepotpunih ili nepouzdanih podataka nismo bili u mogućnosti da u račun uključimo sledeća tri elementa: (1) deo gubitka ljudskog kapitala koji se odnosi na albansko stanovništvo na Kosovu; (2) štete na stambenom fondu na Kosovu (3) uništeno prirodno bogatstvo i ekološke štete. Gubitak nacionalnog bogatstva (bez oštećenja prirodnih resursa), koji obuhvata uništenu infrastukturu i gubitak kapitala u privrednim i neprivrednim delatnostima, iznosi oko 4.1 milijardi dolara. Gubitak ljudskog kapitala čini dodatne 2.3 milijarde dolara u obračunu ukupne štete. Ostatak od 23.2 milijarde dolara predstavlja oportunitetni trošak za privredu kao celinu, u vidu sadašnje vrednosti izgubljenog društvenog proizvoda, pod pretpostavkom da će se negativni efekti rata osećati u narednih 10 godina. Naglašavamo da vreme predstavlja ključan faktor za procenu indirektnih ekonomskih gubitaka zbog rata. Što pre otpočnu ulaganja kojim će se sanirati pričinjene štete, iznos indirektnih troškova za privredu će biti manji. Gore navedeni iznos gubitaka procenjen je na bazi pretpostavke da će obnova zemlje početi odmah (već u 1999. godini). U suprotnom, oportunitetni troškovi će biti daleko veći. Tabela 1. Ukupna ekonomska šteta zbog NATO bombardovanja Oblast Ukupna šteta (u milionima USD) A. INFRASTRUKTURA 805.4 A.1. Saobraćajna infrastruktura 355.0 A.2. Elektro-energetska infrastruktura 270.0 A.3. Drugi infrastrukturni objekti 180.4 B. PRIVREDNI OBJEKTI 2,884.2 B.1. Industrijska postrojenja 2,762.2 B.2. Poljoprivreda 39.0 B.3. Turizam i ugostiteljstvo 45.0 B.4. Ostale privredne delatnosti 38.0 C. NEPRIVREDNI CIVILNI OBJEKTI 373.3 C.1. Kulturno-istorijski spomenici (troškovi restauracije) 100.0* C.2. Objekti u javnom sektoru 72.3 C.3. Objekti u privatnom vlasništvu (stambeni objekti)** 201.0 D. UNIŠTENO PRIRODNO BOGATSTVO - E. GUBITAK NACIONALNOG BOGATSTVA (A + B + C + D) 4,062.9 F. GUBITAK LJUDSKOG KAPITALA*** 2,300.0 G. IZGUBLJENI DRUŠTVENI PROIZVOD KOJI NIJE REZULTAT DESTRUKCIJE KAPITALA 23,245.6 (E + F + G) UKUPNA EKONOMSKA ŠTETA 29,608.5 * Troškove koji su nastali uništavanjem prirodnog bogatstva i zagađivanjem životne sredine, kao i nenadoknadive štete na kulturno-istorijskom blagu koje je deo nacionalne i svetske baštine, nismo kvantifikovali zbog principijelnog stanovišta da su oštećenja ovih vrednosti takvog karaktera da premašuju sve mogućnosti i postupke smislenog ekonomskog vrednovanja. ** Nisu uključene štete na stambenom fondu na Kosovu. *** U obračun nisu uključeni podaci o poginulim, ranjenim i trajno iseljenim Albancima. Zbog rata i njegovih posledica, industrijska proizvodnja u SR Jugoslaviji u 1999. godini će opasti za 44.4% u odnosu na prethodnu godinu, a doći će i do značajnog pada aktivnosti u svim drugim privrednim delatnostima, uključujući i poljoprivredu. Prema našim procenama, ukupan društveni proizvod (GDP) će opasti za 40.7%. Istovremeno, doći će do smanjenja izvoza za oko 55%, a uvoza za 58%. Između 200,000 i 250,000 ljudi ostaće bez posla zbog direktnih i indirektnih posledica rušenja velikih industrijskih postrojenja u Srbiji. Zbog toga će stopa nezaposlenosti biti povećana sa 25.1% (1998) na oko 32.6% (1999). Ovakav rast otvorene nezaposlenosti neće biti iskazan jedino ukoliko vlada Srbije odluči da ove ljude, koji objektivno neće imati posla, i dalje formalno evidentira kao zaposlene. Tabela 2. Uticaj rata na kretanje najvažnijih makroekonomskih pokazatelja u SR Jugoslaviji Pokazatelj 1989 1998 1999(a) 1999/1998 Drušveni proizvod(b) (milioni USD) 30,831 17,442 10,348 -40.7% Društveni proizvod po stanovniku (USD) 2,941 1,643 975 -40.7%(c) Industrijska proizvodnja (indeksi; 1989=100) 100.0 37.3 20.7 -44.4% Izvoz (milioni USD) 4,461 2,858 1,291 -54.8% Uvoz (milioni USD) 5,383 4,849 2,037 -58.0% Spoljnotrgovinski deficit (milioni USD) -922 -1,991 -746 Stopa nezaposlenosti (%) 17.9% 25.1% 32.6% (a)/ Procena Grupe 17. (b)/ GDP. (c)/ Pretpostavljen je isti broj stanovnika u 1998. i 1999. godini. Nakon ovog rata, celom području Jugoistočne Evrope neophodna je ekonomska pomoć od strane razvijenih zemalja. To je jedini način da se ovaj region učini dugoročno stabilnim i da se izbegne mogućnost novih konflikata u budućnosti. U sve brojnijim i sve konkretnijim predlozima za institucionalnu transformaciju i ekonomsku rekonstrukciju jugoistočne Evrope, jasno se razaznaje podela na one koje obuhvataju i SR Jugoslaviju u celosti, i na one koji je eksplicitno i čak naglašeno izostavljaju. U ovim drugim, razmatra se samo pomoć regionu Kosova i, eventualno, Crnoj Gori. Sama činjenica da se u vizijama obnove ne javlja celokupno područje Srbije, pa čak ni Crne Gore, morala bi da izazove ozbiljnu zabrinutost. Jednako je zabrinjavajuća i činjenica da takve skice programa potiču sa vrlo merodavnih i uticajnih mesta u međunarodnoj zajednici. Očito je da režim koji se upustio u rat sa gotovo čitavim svetom teško može da očekuje finansijsku podršku od tog istog sveta. Pa čak i kada bi novac ušao u zemlju, bio bi najverovatnije veoma brzo proćerdan, imajući u vidu neadekvatnu institucionalnu armaturu i brojna negativna iskustva iz bliske prošlosti. S obzirom na to da postojeća srpska i savezna vlada ne uživaju kredibilitet ni na domaćem ni na svetskom planu, perspektive budućeg života u Jugoslaviji čine se veoma mračnim. Grupa 17 je i u ranijim dokumentima ukazivala na to da bez odgovarajućih sistemskih i personalnih promena ne može doći do preko potrebne stvarne demokratizacije društva, niti do radikalnih ekonomskih reformi, a samim tim ni do boljitka za jugoslovensko društvo u celini. S druge strane, potpuna izolacija Srbije predstavljala bi čin odmazde prema čitavom jednom narodu. Ovakav oblik kolektivne odgovornosti neprihvatljiv je za civilizaciju na pragu trećeg milenijuma. Zbog toga očekujemo da Zapad radikalno promeni svoj dosadašnji pristup prema Jugoslaviji, koji je bio prepun krupnih grešaka i isključivo baziran na kažnjavanju, bez ponude bilo kakvih stimulativnih mehanizama za njenu integraciju u međunarodnu zajednicu. Istovremeno, nadamo se da će i građani Srbije shvatiti da se zemlja, kao i mnogo puta u poslednjih desetak godina, ponovo nalazi pred izborom - UZMI ili OSTAVI (u svakom pogledu: političkom, socijalnom, ekonomskom, geografskom...). Oni koji su predstavljali narod uvek su do sada "ostavljali" - pompezno odbijali različite ponude, javno se zaklanjajući inatom, prkosom i rodoljubivošću, a faktički vodeći računa samo o ličnim interesima. Što su bili grlatiji u isticanju svoje "borbe za nezavisnost i teritorijalnu celovitost zemlje", to je zemlja bivala sve nesamostalnija i sve manja. Krajnje je vreme da Srbija i njeni građani nešto "uzmu", ako ni zbog čega drugog, a ono zbog toga što više nemaju puno toga da "daju". Politički razlozi za uključivanje Srbije u program rekonstrukcije U slučaju da ne obuhvati i celokupno područje SR Jugoslavije, program ekonomske rekonstrukcije i revitalizacije Jugoistočne Evrope ne bi mogao da ostvari neke svoje najvažnije potencijalne efekte. Strateški međunarodni interes morao bi biti da se ovaj trusni i brojnim šokovima izloženi region definitivno stabilizuje i osposobi za efikasan i trajno održiv privredni rast. To bi onda povoljno uticalo i na odgovarajuće promene i konsolidaciju na političkom planu. Udari kojima je ovo područje bilo neprestano izloženo, a od kojih je daleko najveći broj bio generisan iznutra, svojim mnogostrukim i dalekosežnim posledicama daleko su prevazilazili geografske granice Jugoistočne Evrope. Talasi izbeglica, humanitarne nesreće, reperkusije udara iz ove oblasti na političke procese u zemljama Centralne i Zapadne Evrope, a osobito rizici prerastanja lokalnih potresa u katastrofe širih razmera - sve su to razlozi zbog kojih događaji u ovoj naglašeno destabilizovanoj oblasti imaju trajne i snažne eksterne efekte. To su i razlozi zbog kojih su problemi sa kojima se suočava ovaj region istovremeno i problemi čitave Evrope, pa i međunarodne zajednice u celini. Privredna i politička stabilizacija Jugoistočne Evrope mora da obuhvati sve zemlje ovog područja. Izostavljanje bilo koje zemlje, a pogotovo izostavljanje nerazvijene i ratom osakaćene Srbije, koja uz to zauzima centralni deo regiona, učvrstilo bi na trajnoj osnovi jednu krupnu geopolitičku neravnotežu. Ostaviti Srbiju izolovanu od sveta ne bi dovelo do poželjnih političkih promena i do njene demokratizacije, već bi samo učvrsilo poziciju autoritarnog režima koji crpi dodatnu snagu iz rastućeg siromaštva jugoslovenskih građana. To bi bila greška koja bi pre ili kasnije mogla postati uzrok nekoj novoj ratnoj nesreći. Ko zna da li bi Nemačka danas bila tako ekonomski jaka i politički stabilna, da nakon II svetskog rata nije bila obuhvaćena programom obnove putem Maršalovog plana. Ko zna da li bi uopšte došlo do raspada bivše SFR Jugoslavije i užasnih međuetničkih ratova na njenim prostorima da je 1989. godine njen poslednji premijer, Ante Marković, dobio od Zapada obećane kredite u vrednosti od svega 4 milijarde dolara. Ova, za razvijene zemlje skromna, količina novca možda je mogla izmeniti istoriju ovog regiona. Slaba ekonomija i socijalna nesigurnost ljudi predstavljaju najplodnije tlo za razmah iracionalnog načina razmišljanja i bujanje za međunacionalnih tenzija. Tako uzavrele strasti često se mogu "ohladiti" samo ratovima. Zbog tragičnih iskustava iz prošlosti (raspad bivše SFRJ, krvavi ratovi na ovom području), međunarodna zajednica bi morala drastično da promeni svoj pristup rešavanju otvorenih problema u regionu. Po svemu sudeći, politika izolacije i sankcija prema SR Jugoslaviji, koja je s manjim prekidima sprovođena od 1992. godine do danas, bila je kontraproduktivna. U ovom periodu, međunarodna zajednica je raznim povodima uvodila sankcije SR Jugoslaviji, uvek sa namerom "kažnjavanja režima u Srbiji", ali je to u praksi uvek predstavljalo kolektivnu odmazdu prema čitavom narodu. Pored toga, na svim izborima koji su održani u uslovima međunarodne izolacije i sankcija, vladajuća partija u Srbiji je ubedljivo pobeđivala. Sankcije su od strane režima uvek korišćene kao alibi za sve unutrašnje neuspehe i poraze. Prirodna netrpeljivost građana prema tako očitom obliku međunarodne ucene, vešto je manipulisana za zloupotrebu patriotizma i raspirivanje nacionalnih strasti. Sučeljeni sa svakojakim iracionalnim problemima i "globalnom svetskom zaverom", građani nisu imali mnogo vremena za razmišljanje o niskim platama i drugim "prizemnim" ekonomskim nedaćama. Jedina izborna pobeda demokratske opozicije u Srbiji ostvarena je na lokalnim izborima u relativno mirnoj 1996. godini (nakon završetka građanskih ratova u Hrvatskoj i Bosni), kada međunarodne sankcije nisu bile na snazi. Rešenje se očito nalazi na sasvim drugoj strani. Sve zemlje Jugoistočne Evrope, uključujući i celokupno područje SR Jugoslavije, trebalo bi ekonomski osposobiti i u dogledno vreme priključiti Evropskoj uniji (najkasnije do 2010. godine). Proces podsticanja radikalnih ekonomskih reformi i demokratskog preobražaja SR Jugoslavije treba otpočeti odmah. Prema inicijativi Centra za Evropske političke studije iz Brisela, koji ima veliki uticaj na kreiranje politike Evropske unije, već od 1. januara 2000. godine trebalo bi otvoriti pregovore sa 5 zemalja jugoistočne Evrope (Hrvatska, Makedonija, BiH, Albanija, SR Jugoslavija) za status "novog pridruženog člana Evropske unije", ukoliko te zemlje prethodno ispune odgovarajuće političke preduslove (široka demokratizacija, poštovanje ljudskih prava i prava manjina, itd). Ekonomski razlozi za uključivanje Srbije u program rekonstrukcije 1) Interes SR Jugoslavije Sasvim je sigurno da bez obimne inostrane podrške SR Jugoslavija neće biti u stanju da se ekonomski oporavi i pođe priželjkivanom putanjom privrednog razvoja. Sa uništenom infrastrukturom i razorenom industrijom, te godišnjim društvenim proizvodom koji će krajem 1999. godine iznositi svega oko 975 dolara po stanovniku (pad od 40.7% u odnosu na 1998. godinu), Jugoslavija neće moći da održi postojeći, inače nizak, nivo zdravstvene i socijalne zaštite, niti postojeći nivo školovanja. Nakon ovogodišnjeg strmoglavog pada industrijske proizvodnje, koji će po našim procenama iznositi blizu 45%, Jugoslaviji će bez priliva sredstava iz inostranstva trebati 15 godina da se vrati na nivo proizvodnje iz prošle godine (1998). Pri ovom obračunu pošli smo od pretpostavke da bi se industrijska proizvodnja u tom slučaju povećavala po prosečnoj godišnjoj stopi od 4%, što predstavlja stopu rasta proizvodnje ostvarenu u poslednjem petogodišnjem periodu (1994-1998). Ako uzmemo u obzir i činjenicu da je pre ovog rata Jugoslaviji trebalo dodatnih 25 godina za povratak na nivo industrijske proizvodnje iz 1989. godine, onda proizlazi da će na kraju ovog veka zaostatak u industrijskom razvoju u odnosu na 1989. godinu iznositi 40 godina. Ovako mračan scenario budućih događaja može se izbeći i bitno izmeniti jedino uz kombinaciju radikalnih unutrašnjih društvenih reformi i masivne finansijske podrške iz inostranstva, koja bi na taj način mogla biti efikasno upotrebljena. Zbog toga bi sve političke snage u Jugoslaviji koje iskreno žele izbavljenje čitavih generacija od dugoročne bede i neimaštine, morale uvažiti prethodno iznete činjenice i učiniti sve da se SR Jugoslavija uključi u međunarodni program ekonomske rekonstrukcije regiona. 2) Interesi Zapada I razvijene zemlje Zapada imaju sopstveni interes za uključivanje Srbije u međunarodni program ekonomske rekonstrukcije Jugoistočne Evrope. Jer, ako to ne učine, one će i same pretrpeti znatne ekonomske štete. To posebno važi za evropske zemlje, za koje najveću potencijalnu opasnost, ukoliko se usvoji politički scenario izolacije Srbije, predstavlja: (A) nekontrolisani priliv ekonomskih imigranata iz Srbije; (B) štete zbog nekorišćenja infrastrukture u Srbiji; (C) gubitak izvoznog tržišta u Jugoistočnoj Evropi. A) Zbog uništavanja privrednih objekata i infrastrukture u Srbiji, kao i zbog indirektnog uticaja rata na drastičan pad ukupne tražnje, oko 250,000 radnika ostaće do kraja 1999. godine bez posla, dok će prikrivena nezaposlenost (višak zaposlenih) porasti za oko 500,000. Imajući u vidu i katastrofalnu humanitarnu situaciju u velikim gradovima Srbije, zbog rušenja elektro-energetskih postrojenja i uništavanja rezervi goriva i sistema za daljinsko grejanje stanovništva, moglo bi se dogoditi da ogroman talas ekonomskih emigranata zapljusne Evropu, posebno krajem ove godine (jesen-zima). U tom slučaju, nikakvi vizni režimi, kontrole i zabrane neće moći da spreče stotine hiljada ljudi da potraže spas od neimaštine nepovratnim odlaskom iz Jugoslavije. To je nešto što se ni razvijenim zemljama, koje se i same suočavaju sa ozbiljnim problemom nezaposlenosti i pritiskom imigranata iz siromašnih zemalja, nikako ne bi isplatilo. B) Zbog rušenja mostova na Dunavu, mnoge podunavske zemlje već su pretrpele značajne štete. Rast troškova transporta zbog korišćenja alternativnih puteva iznosi i do 300%. Osim toga, obnova i modernizacija pan evropskog putnog koridora 4a kroz Srbiju višestruko je jeftinija od izgradnje potpuno novog zaobilaznog koridora kroz Rumuniju i Bugarsku. Isto važi i za železničke pruge, magistalni naftovod i gasovod. C) Zemlje regiona Jugoistočne Evrope predstavljaju važno izvozno tržište za razvijene zemlje Zapada, a Srbija predstavlja važno tržište za region. Isključivanje Jugoslavije iz međunarodnog programa rekonstrukcije nanelo bi značajne gubitke čitavom regionu Jugoistočne Evrope, što bi posredno dovelo i do smanjivanja izvoznih prihoda razvijenih zapadnih zemalja. Rukovodeći se pre svega sopstvenim interesima, pretpostavljamo da će Zapad pre ili kasnije shvatiti da je bolje da Jugoslaviji ipak uputi odgovarajuću finansijsku podršku, nego da na sopstvenoj koži oseti neke od troškova koje je sam proizveo (ovo se posebno odnosi na evropske zemlje). Zbog toga bi Srbija, bez obzira na političke faktore i uslovljavanja, realno mogla da očekuje međunarodnu humanitarnu pomoć, izvesna sredstva za obnovu infrastrukture (elektro-energetska prenosna mreža, obnova gradskih toplana, izgradnja mostova na Dunavu) i sredstva namenjena socijalnim programima. Međutim, ovo bi samo sprečilo potencijalnu humanitarnu katastrofu, ali ne bi dovelo do pokretanja procesa privrednog razvoja koji bi SR Jugoslaviju definitivno izvukao iz duboke dugogodišnje ekonomske krize. Da bi se SR Jugoslavija potpuno uključila u planirane programe ekonomske obnove regiona koji bi joj omogućili ostvarivanje dugoročno održivog privrednog rasta, ona prethodno mora da ispuni odgovarajuće institucionalne pretpostavke, koje bi onda doprinele i efikasnoj upotrebi sredstava iz inostranstva. D o d a t a k Urgentno potrebna sredstva iz inostranstva Bez obimnih sredstava iz inostranstva, SR Jugoslavija neće biti u stanju da se ekonomski oporavi i pođe priželjkivanom putanjom privrednog razvoja. Sa uništenom infrastrukturom i razorenom industrijom, te godišnjim društvenim proizvodom koji će krajem 1999. godine iznositi svega oko 975 USD po stanovniku, mogućnosti za radikalnu obnovu uz ?oslonac na sopstvene snage? potpuno su isključene. Prioritet u eventualnoj raspodeli finansijskih sredstava iz inostranstva svakako zauzima humanitarna pomoć. Samo za zbrinjavanje interno raseljenih lica koja su se sredinom juna nalazila na teritoriji SRJ do kraja 1999. godine biće potrebno oko 196 miliona dolara. Imajući u vidu očekivani povratak izbeglica iz susednih zemalja (Albanija, Makedonija, Bugarska) na Kosovo, potrebna sredstva za humanitarnu pomoć biće znatno veća. Prioritet u rekonstrukciji uništene infrastrukture trebalo bi da ima obnavljanje elektroenergetske prenosne mreže i osposobljavanje za rad toplana u velikim gradovima Srbije, kako bi se tokom zime izbegala potencijalna humanitarna katastrofa. Sredstva za ove namene iznose oko 275 miliona dolara. Ne manji prioritet trebalo bi da ima i obnova uništenih i oštećenih privatnih kuća i stanova, imajući u vidu da je stanovanje osnovna životna potreba. Za ove namene potrebno je obezbediti oko 200 miliona dolara. Pošto bi namena ovih sredstava bila zadovoljavanje bazičnih ljudskih potreba, sredstva koja bi se eventualno odobrila u te svrhe mogla bi se sa punim pravom tretirati kao humanitarna pomoć. Dakle, ovakva "humanitarna pomoć" (energetska mreža + obnova privatnih kuća) iznosila bi oko 475 miliona dolara. Istovremeno, potrebno je hitno osposobiti Dunav za međunarodnu plovidbu, jer bi se na taj način rešili i problemi hiljada građana u Vojvodini (posebno u Novom Sadu) koji su sada primorani da reku prelaze skelama, ali i problemi podunavskih zemalja koje trpe velike troškove zbog obustavljanja plovidbe. Osim toga, bilo bi nužno osposobiti i mostove i nadvožnjake na evropskim koridorima kroz Srbiju, kako bi se ubrzao i pojeftinio međunarodni transport robe ovim područjem. Troškovi obnove ključnih mostova i nadvožnjaka iznose oko 300 miliona dolara. Da bi se izbegla masovna emigracija radnika koji su u Srbiji ostali bez posla zbog bombardovanja, potrebno je obezbediti i odgovarajuća sredstva za programe zapošljavanja i socijalne namene. Upućivanjem pomoći za ove namene, zemlje Evropske unije bi i same izbegle troškove koje bi mogao da prouzrokuje nekontrolisani priliv imigranata iz Srbije. Sredstva za ove namene iznose oko 200 miliona dolara. Tabela 4. Pregled najurgentnijih potreba u SRJ koje bi trebalo finansirati iz inostranih izvora R.b. Osnov Iznos u milionima USD 1. Humanitarna pomoć izbeglicama 195.8 2. Obnova elektroenergetske mreže i toplana 275.3 3. Obnova porušenih privatnih kuća i stanova* 201.0 4. Rekonstrukcija ključnih mostova i nadvožnjaka 300.0 5. Sredstva za programe zapošljavanja i soc. zaštitu 200.0 UKUPNO: 1,172.1 * Napomena: navedeni iznos ne uključuje sredstva potrebna za obnovu stambenog fonda na Kosovu. Treba naglasiti da bi ovih 1.17 milijardi dolara rešilo samo urgentne i osnovne humanitarne potrebe u SR Jugoslaviji u 1999. godini, direktno proizašle nakon bombardovanja NATO-a. Ova sredstva nisu dovoljna čak ni za obnovu zemlje, a kamoli za pokretanje trajno održivog privrednog rasta.
jugoslavija.32 dr.iivan,
Nastanak Grupe 17 i ciljevi delovanja Ideja da se oformi Grupa 17 rodila se tokom tromesečnih zimskih demonstracija 96/97 koje su održane u svim većim gradovima u Srbiji, a čiji je povod bilo drastično prekrajanje rezultata lokalnih izbora od strane vladajuće partije. Masovnost i istrajnost građana u protestu (od kojih najveći deo nije bio pripadnik nijedne političke stranke) i nezadovoljstvo postojećim režimom, doveli su do oslobadjanja ogromne energije i do jasnog ispoljavanja spremnosti za radikalnim političkim i ekonomskim promenama u jugoslovenskom društvu. Kradja glasova na lokalnim izborima u Srbiji bila je samo kap koja je prelila čašu napunjenu višegodisnjom razornom politikom vladajuće garniture u Srbiji i intenzivne ekonomske destrukcije koja ju je pratila. U takvoj situaciji, postojala je potreba da se definiše čvrst koncept izlaska iz duboke ekonomske krize i da se gradjanima predoči jasna vizija ekonomske budućnosti zemlje. A takav koncept, neumitno je zahtevao - radikalne ekonomske reforme. Grupa 17 je formirana na inicijativu Mladjana Dinkića, Veselina Vukotića i Ljubomira Madžara. Odluka da se otpočne sa okupljanjem nezavisnih jugoslovenskih ekonomskih eksperata u zemlji i inostranstvu i radom na Programu radikalnih ekonomskih reformi u Jugoslaviji doneta je 06. januara 1997. godine, prilikom tradicionalnih Božićnih rasprava o ekonomiji održanih na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Tada su neformalno postavljeni i osnovni ciljevi grupe: (A) Sačiniti jasan koncept ekonomskih reformi i dati viziju ekonomske budućnosti zemlje; (B) Ofanzivna promocija reformskih ideja; (C) Pomoći u realizaciji ponudjenog koncepta reformi, ukoliko dodje do njegovog iskrenog prihvatanja od strane relevantnih i reformski orijentisanih političkih snaga. Nakon skupa u Podgorici, pristupilo se intenzivnom radu na pisanju Programa, koji je rezultirao Pismom javnosti o merama za izlazak iz ekonomske krize. Ovaj dokument je objavljen 24.01.1997. godine u većini dnevnih listova u zemlji. S obzirom da je ovu, prvobitnu, verziju Programa potpisalo 17 ekonomista zaposlenih u naučno-istraživačkim i finansijskim institucijama u Beogradu, Podgorici i Vašingtonu, grupa je u javnosti promovisana i prihvaćena pod imenom - Grupa 17. Tokom februara i marta 1997. godine usledila je promocija Programa u štampanim i elektronskim medijima i na javnim tribinama. Program je naišao na veoma dobar prijem kod širokih slojeva stanovništva, a posebno kod studenata. Nakon toga, Grupa 17 je odlučila da proširi prvobitnu verziju Programa i ponudi mnogo razradjeniji i vremenski operacionalizovaniji program ekonomskih reformi. U razradi Programa angažovan je autorski tim sastavljen od 35 eminentnih ekonomista iz Beograda, Podgorice, Vašingtona, Novog Sada i Kotora. Rad na proširenoj verziji Programa okončan je krajem avgusta 1997, a njegova javna promocija otpočela je 09. septembra. Radi popularizacije Programa, u medjuvremenu je objavljena i njegova skraćena verzija pod nazivom "Srbija u zaokretu", ilustrovana ekskluzivnim fotografijama i novinskim isečcima iz perioda 1992-1994 i radovima poznatog jugoslovenskog karikaturiste Predraga Koraksića Corax-a. Početkom oktobra (9-10), u organizaciji Grupe 17 održana je i Medjunarodna ekonomska konferencija "Program radikalnih ekonomskih reformi u Jugoslaviji", uz učešće 22 vrhunskih ekonomskih eksperata iz inostranstva, a na kojoj se diskutovalo o najvažnijim segmentima i temama iz Programa. Grupu 17 je od samog početka okupilo duboko nezadovoljstvo aktuelnom ekonomskom praksom i nemirenje sa njenim rezultatima i posledicama. Jasno je uočeno da je vladajuća personalna oligarhija potpuno izgubila interes za proizvodnju i postala parazitska: vodi se računa samo o tome gde leže novac i rente, kako može da se ukrade, prevari, prisvoji, raspodeli. Zbog toga je uklanjanje kompromitovane vladajuće oligarhije u Srbiji u svim dokumentima Grupe 17 označeno kao bitan preduslov za otpočinjanje radikalnih ekonomskih reformi. Medjutim, velika je nevolja u tome što je personalna oligarhija radi sopstvenog održanja jedan manji deo finansijskog kolača spremno ustupala i opoziciji (po potrebi - selektivno i vremenski ograničeno), i što je deo opozicije bio spreman da zauzvrat prihvati postojeći koncept države i način njenog funkcionisanja. A on je nespojiv sa korenitim reformama, sa menjanjem pravila igre, sa postepenom i otvorenom političkom i ekonomskom konkurencijom. Pojedine vodeće opozicione partije formalno su pisale ekonomske programe, ali oni nikada nisu bili osnova njihovog delovanja. Zaklanjajući se opozicionim parolama, one su daleko od očiju javnosti tragale za najbezbolnijim načinom približavanja vladajućoj oligarhiji, ne bi li i same jednog dana postale njen sastavni deo i uživale u delu njenih privilegija. Upravo zbog toga, Program Grupe 17 prihvaćen je i javno podržan samo od strane onih političkih stranaka koje su iskrene u nameri da sprovedu radikalne političke i ekonomske reforme. (www.g17.org.yu) (Detaljan program G17 je takođe dostupan na sajtu organizacije.)
jugoslavija.33 dr.iivan,
Uključivanje Grupe 17 u mrežu "Jugoistočna Evropa" (projekat posleratnog uređenja Jugoistočne Evrope) Obaveštavamo javnost da je u organizaciji Centra za Evropske političke studije (CEPS) iz Brisela, koji ima velikog uticaja na kreiranje politike Evropske unije, početkom juna ove godine održan sastanak u Budimpešti na kome je dogovoreno da 22 nezavisna istraživačka centra oforme mrežu pod nazivom "Jugoistočna Evropa", sa ciljem da doprinesu punoj integraciji ovog regiona u Evropsku uniju. Odlučeno je da mreža ovih organizacija radi na sastavljanju nacionalnih strategija za programe rekonstrukcije i ubrzane reforme čitavog regiona. Sastankom je predsedavao Michael Emerson (CEPS), koji je imenovan za direktora projekta. Grupa 17 je jedina institucija iz Srbije koja je uključena u ovu mrežu (koordinator: Mladjan Dinkić). Crnu Goru predstavlja Institut za strateške studije iz Podgorice (koordinator: Petar Ivanović). Na sastanku u Budimpešti, kao i u radnim dokumentima CEPS-a, usvojena je sledeća globalna strategija za uključivanje Srbije u međunarodnu zajednicu: I Srbija je deo Evrope; Ne postoji "izlazna strategija" za Balkan, već samo strategija integracije; Od 01.01.2000. godine počinju pregovori za status novog pridruženog člana Evropske unije za grupu od 5 zemalja (Albanija, BiH, Hrvatska, Makedonija i SR Jugoslavija). Da bi bilo koja od ovih zemalja bila uključena u pregovore, potrebno je da ispuni uobičajene kriterijume u vezi sa razvojem demokratije, poštovanjem ljudskih prava i prava manjina. Odmah posle sticanja statusa novog pridruženog člana, Evropska unija će finansijski podžati sprovođenje radikalnih ekonomskih reformi u ovim zemljama i njihovo osposobljavanje za ostvarivanje durogočno održivog privrednog rasta. Predviđa se posebna podrška za uspostavljanje konvertibilnosti nacionalnih valuta zasnovana na principu monetarnog odbora, kao i podrška liberalizaciji spoljne trgovine, što bi omogućilo relativno brzo uključivanje ovih zemalja u evropsku zonu slobodne trgovine. II Za Srbiju postoje samo dve opcije: Srbija ostaje u izolaciji i rastućem siromaštvu i u nastupajućim decenijama. Prema procenama Grupe 17, uz politiku "oslanjanja na sopstvene snage", a bez finansijske podrške iz inostranstva, Srbiji će biti potrebno barem 40 godina da se vrati na ekonomski nivo na kome je bila pre 10 godina (1989). Srbija koristi kraj rata kao katarzu i priliku za drastične promene dosadašnjeg ponašanja, što podrazumeva brzo sprovođenje radikalnih političkih i ekonomskih reformi i uključivanje u međunarodni program obnove Jugoistočne Evrope, koji će koristiti sva pozitivna iskustva Maršalovog plana za obnovu Evrope nakon II svetskog rata. više informacija o Centru za Evropske političke studije (CEPS) na - www.ceps.be (www.g17.org.yu)
jugoslavija.34 dr.iivan,
Peticiju za smenu predsednika SRJ možete potpisati i na sajtu DS: http://www.ds.org.yu/kontakt/peticija.html ...ili to obaviti mail-om: Poruku sa Vašim podacima možete poslati na adresu: peticija@ds.org.yu U poruci napišite sledeće podatke: - ime i prezime - matični broj - broj lične karte i mesto izdavanja - adresa i mesto stanovanja
jugoslavija.35 pperica,
Podaci se popunjavaju radi lakseg pronalazenja nepodobnih u slucaju frke. :(
jugoslavija.36 dbambi,
=> Podaci se popunjavaju radi lakseg pronalazenja nepodobnih u slucaju => frke. => :( Pa to se valjda zove građanska hrabrost ? Ako je tvoj stav da Ćubica treba da ode (što brže i što dalje) valjda se ne bojiš da iza tog stava staneš imenom, prezimenom i matičnim brojem ? Naravno, jasno je meni kakva je Srbija zemlja trenutno i da sa tim podacima sutra mogu sandokanove trojke :) da ti zakucaju na vrata, ali to je rizik koji, po mom mišljenju, vredi preuzeti (posebno ako imaš koji komad kratke cevi u kući :) Naravno, sve ovo važi ako se lično slažeš sa zahtevima te peticije. Bambi
jugoslavija.37 sandokan,
E pa nismo mi ko cetnici... Nemamo mi trojke, mi imamo pojedince ili specijalce, sto mu dodje na isto ;) Drugo, nece niko dolaziti vama na vrata, jer u SPS-u smatraju da ste za opoziciju samo ovce koje treba upotrebiti da bi dosli na vlast. A posle vas ne bi ni pogledali na ulici.. Jedino ako neko bas bude pravio sranja ;) onda mu ne gine...
jugoslavija.38 giftmaster,
>>Nemamo mi trojke, mi imamo pojedince ili specijalce, sto mu dodje >>na isto ;) Pa, vidish, mi smo svi pojedinci, a shto se specijalaca tiche, znash lii koliko je momaka sluzilo u 63 padobranskoj, 72 desantnoj itd... znachi jedan na jedan...... ( a vama dva ) ;>
jugoslavija.39 alien,
[] Pa to se valjda zove građanska hrabrost ? [] Ako je tvoj stav da Ćubica treba da ode (što brže i što dalje) valjda [] se ne bojiš da iza tog stava staneš imenom, prezimenom i matičnim brojem ? Principijelno si u pravu, ali treba se podsetiti da je DS sličnu peticiju (tada je Milošević bio predsednik Srbije) organizovala i početkom '92. godine, pa se nešto ne sećam šta je s tim bilo... ;) Koja je svrha popisivanja "opozicionih" potpisa? Na Miloševića bi eventualno pritisak mogao da izvrši značajan broj (razočaranih) SPS-ovaca, a tom peticijom se to ne postiže. U najboljem slučaju, možda će skupiti par stotina hiljada potpisa (i ličnih podataka ;)) onih birača čiji takav stav nije iznenađenje. A šta sa ostalima? Da li to znači da ostali ne žele njegovu ostavku? Bezveze. Jasno je da su svi glasači i simpatizeri njemu suprotstavljenih stranaka za njegov odlazak sa vlasti. Nema tu šta da se potpisuje - ako neka stranka tako nešto zatraži, računa se brojčana "težina" njenih birača. I!? Šta s tim? On ostavku podneti neće. Srećom, nema tu nekog posebnog razloga za strah od toga da će SPS sad da uzme te podatke, pa da maltretira potpisnike. Niti imaju sada oni vremena i resursa da se time bave, niti ih to zanima, jer za puno ljudi mogu i drugačije da saznaju i možda već znaju. To je nebitno. Glavna caka u toj peticiji je da DS sakupi podatke o ljudima kojima bi posle slala propagandni materijal, pozivala ih na saradnju, zivkala telefonom i dosađivala im na razne druge načine, a usput će da sakupe i nešto političko-marketinških poena tim povodom. Školski fazon.
jugoslavija.40 sandokan,
E ovoga puta si u pravu.
jugoslavija.41 alien,
[] E ovoga puta si u pravu. Brinem se za sebe kada mi to kažeš ;).
jugoslavija.42 mango,
Brini se za sebe ;)))
jugoslavija.43 dr.iivan,
21. Jul 1999 23:08 (GMT+01:00) Bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilo Perišić u ekskluzivnom intervjuu najnovijem NIN - u Progovorio sam da bih sprečio novu katastrofu Kada je bivši načelnik Generalštaba VJ Momčilo Perišić krajem februara zatražio da mu se, u skladu sa školskom spremom, činom i dužnostima koje je obavljao, reguliše status u Vojsci Jugoslavije, dobio je sledeći ukaz: "Prestaje profesionalna vojna služba Perišić Srećka Momčilu, general - pukovniku, rođenom 22. maja 1944. godine, na službi u Saveznoj vladi. Razlog prestanka: neopravdano izostao sa službe pet dana neprekidno"! (kurziv naš). Pouka o pravnom leku: "Ovaj ukaz je konačan, te protiv njega nije dopuštena žalba..." U potpisu: "Slobodan Milošević". Sada general-pukovnik Perišić traži da mu se odobri odlazak u privremenu penziju. Dvaput je pisao gde treba, odgovor nikako da stigne. Nema nikakvih prinadležnosti. Ništa! U ekskluzivnom razgovoru za NIN Momčilo Perišić, koji je i diplomirani psiholog, objašnjava zašto je morao da ode sa visoke funkcije, zašto nije prihvatio sinekuru u vladi, i komentariše najznačajnija pitanja našega trenutka, našega naroda i naše države. Dosad ste ćutali, sada ste odlučili da progovorite. Zašto ste ćutali i zašto sada govorite? - Ćutao sam jer je aktuelni državni vrh mojom smenom sa dužnosti načelnika Generalštaba onemogućio da Vojska Jugoslavije efikasnije utiče na tok događaja, pa bi sve što bih pokušao u novoj ulozi pojedinca bilo pogrešno protumačeno kao lični akt nezadovoljstva, a efekti bi bili mali. Sada smo pred novom opasnošću po narod i državu, smatram da sa svim demokratsko-rodoljubivim snagama, koje uviđaju surovu realnost, mogu doprineti da se spreči nova katastrofa i zato sam progovorio. Dugo ste znali da ćete biti smenjeni, koji su bili znaci? - Po meri gubljenja rejtinga kod građana, aktuelna vlast je znala da mora da "disciplinuje" sve institucije pa i Vojsku. Želela je da Vojska Jugoslavije bude slepi izvršilac, ponekad i nepromišljenih i pogubnih odluka. Pošto je vojska državna institucija sa strogo utvrđenom namenom i zadacima, sprečavao sam njenu zloupotrebu, a posebno na štetu građana i naroda, kao i ugleda pripadnika Vojske Jugoslavije, što je rezultiralo mojim smenjivanjem. Jeste li pomišljali na ostavku? - Više puta sam pomišljao da nešto promenim u svom angažovanju, ali ne da podnesem ostavku - jer taj akt nije uobičajen u vojsci. Znao sam da aktuelni državni vrh po svaku cenu hoće da ostane na vlasti, bez obzira na pogubne rezultate politike po narod i državu, da može izazvati katastrofu zloupotrebom Vojske Jugoslavije i zato sam toliko dugo bio na njenom čelu. Odbili ste sinekuru, izmišljenu funkciju u saveznoj vladi; Vaš komentar. - Neprimereno je nezakonski, a posebno bez konsultacija, da se donose odluke o postavljanju rukovodilaca na nove dužnosti bez njihovog znanja i pristanka, a posebno generala, i to van Vojske Jugoslavije. Savetovati predsednika vlade o pitanjima odbrane uz postojećeg ministra odbrane bespredmetno je, a posebno kad on realno ne vidi stepen opasnosti od iracionalne spoljne i unutrašnje politike koja nas je dovela u poziciju totalne izolacije i beznađa. Dok ste bili na visokoj funkciji, da li je od vas traženo i nešto što se kosi sa vašom vojničkom i ljudskom čašću? - Pošto SRJ nije u formalnom i suštinskom smislu funkcionalna, i pošto je jedina funkcija vojske delovala na celoj teritoriji SRJ, često je zahtevano da ona nadoknadi funkcije drugih saveznih institucija; normalno je da to nisam dozvolio i maksimalno sam štitio vojsku i njene pripadnike od zloupotrebe u bilo kom smislu. Može li se u vojsci, zbog subordinacije, misliti svojom glavom? - U vojsci je potrebnije nego igde misliti svojom glavom. Pametna odluka profesionalnog vojnika, pogotovu generala, znači život ne samo vojnika nego i naroda; manje pametna odluka vodi u ljudske gubitke i ogromnu materijalnu štetu, a glupa odluka dovodi u pitanje opstanak vojske, naroda i države. Znanjem, umom i ponašanjem prava vojska odvraćajuće deluje na neprijatelja, a svojoj politici daje najsnažnije argumente da konflikte rešava diplomatskim putem. Ako sve to nije dovoljno, pa vojska u ratu mora da se upotrebi, onda moraju da postoje jasni politički i nacionalni ciljevi, realnost u postavljanju ciljeva koji će se doseći intelektom, uz što manje gubitaka u vojsci i narodu. Ako su ciljevi nejasni, nerealni, a vojni vrh ne misli svojom glavom, rezultati su pogubni po vojsku, narod i državu. Ko ne izgrađuje svoju vojsku da misli sopstvenom glavom, slušaće i služiti tuđu vojsku koja misli okupatorskom glavom. Koliko je vaš zapaženi govor u Gornjem Milanovcu uticao na smenjivanje? - Javno istupanje u Gornjem Milanovcu imalo je za cilj da se javnosti predoči surova realnost u kojoj se nalazi naša zemlja, sa preciznim predviđanjem razvoja događaja, kao i da se pripremimo za sprečavanje posledica eventualnih pogubnih odluka, to jest da se javnost angažuje na sprečavanju da se takve odluke donesu. To upozorenje je nonšalantno shvaćeno kao i mnoga druga, posledice su poznate. Smena me zaštitila od saučesništva i odgovornosti za promašaje, ali su vojska i narod gurnuti u surov rat protiv NATO-a, u kome smo pretrpeli nesagledive ljudske i materijalne posledice, a dalji opstanak države i naroda su dovedeni u pitanje. Pregledali ste kasetu sa tog skupa, ali sa sadržinom tog izlaganja narod nije upoznat, a mislim da bi to bilo dobro, jer bi se eklatantno videli vinovnici golgote sopstvenog naroda, pa ne bi mogli da tvrde da ih stručni organi nisu upozorili na to u kakav rizik se upuštaju. Vojsku ste i formalno učinili vanstranačkom - je li vam i to zamereno? - U višestranačkoj državi vojska mora da bude nestranačko-vanstranačko-nadstranačka. U Ustavu je to pitanje dobro regulisano, ali u praksi sve stranke žele da na vojsku imaju bitan uticaj. Ako stranke vode pravu državnu-rodoljubivu politiku u interesu naroda kome pripadaju, vojska je vojska svih stranaka podjednako. Ali, kako je u našoj praksi interes stranke važniji od interesa naroda i države, onda vojska trpi ogromne pritiske. Dok sam bio u Vojsci Jugoslavije, vojska je bila potpuno vanstranačka, a sad je vojni vrh pretvoren u partijsku ćeliju SPS-a i JUL-a, no po dubini nije tako i nadam se da i neće tako biti. JUL je na raznorazne načine pokušavao da utiče na sve institucije, pa i na vojsku. Na žalost, uzurpacijom, ucenom i strahom prodro je u sve institucije, pa i VJ, ali tek posle moje smene. Da li je sve moralo da se dogodi baš kako se dogodilo? U Milanovcu ste rekli: "Nemamo, gospodo, saveznike u svetu, a Srbija nikad nije išla u rat bez saveznika". Deo naroda i deo rukovodstva verovao je u Ruse; u šta je verovao sam, državni vrh? - Uticaj na razvoj u SRJ imaju ugrubo tri međusobno odvojena, a ipak uslovljena činioca: -međunarodna zajednica - spoljni faktor; građani SRJ - presudan unutrašnji faktor; vođe naroda - građana (državni vrh). Na promenu uticaja spoljneg činioca ne možemo bitnije da delujemo, pa je on konstantan. Karakter građana - naroda ne možemo da menjamo, pa je i on konstantan. Državni vrh - vođe možemo i moramo menjati - taj činilac je varijabilan i od njega presudno zavisi odnos sveta prema nama, kao i stvaranje uslova za oslobađanje ogromne energije i stvaralačkog duha i sposobnosti našeg naroda. Da bi narod mogao da dođe do pravih rešenja u izboru vođa, mora da ih poznaje, i to je moguće ako su slobodni mediji i javna reč. Sadašnjim vođama to je dobro poznato, pa pošto znaju da ne mogu menjati objektivnu stvarnost u smislu poboljšanja uslova života sopstvenih građana, oni obmanama i lažju menjaju i oblikuju percepcije ljudi o toj stvarnosti - normalno, u svoju korist. Tako su više puta gurnuli narod u žrtvovanje, a oni ostali nedodirljivi i iz svakog žrtvovanja naroda lično izvlačili materijalnu korist i postajali arogantniji. Gde je granica cinizma aktuelne vlasti kada povedu rat da bi zaštitili Srbe i teritorije, a završe "pobedom" koja je Srbe oterala u smrt i izgnanstvo, a teritorije su izgubljene. Da, ovako se moralo dogoditi aktuelnim vođama, a i dalje će se tako događati dok su oni na vlasti. Da su uvažavani predlozi stručnjaka i istinskih rodoljuba, ovo se ne bi nikada dogodilo, i mi bismo živeli kao svi normalni narodi Evrope. Sadašnji državni vrh veruje da je bogom dan i da treba da vlada dok mu se sviđa, bez obzira na revolt i stradanje naroda. Znači, NATO agresija je ipak mogla da bude izbegnuta? - Agresija NATO je mogla da bude izbegnuta da je aktuelni državni vrh shvatio ili da je želeo da shvati opšta svetska kretanja, okruženje i unutrašnje stanje u SRJ. Pošto nije živeo u realnosti, a nije hteo da uvažava kompetentna mišljenja i predloge, svet je od potencijalnog saveznika pretvoren u neprijatelja, a sopstveni narod doveden u bezizlaznu situaciju. Kakva ste vi rešenja nudili državnom vrhu i šta vam je vrh odgovorio, ako je odgovorio? - Na vreme smo upozoravali da se problem Kosova i Metohije mora rešavati otvoreno-svestrano mirnim putem. Dokazivali smo upadljivo da je stanje nepodnošljivo i da na Kosovu ne funkcioniše vlast Srbije i SRJ, sem delimično, u nekim oblastima, i da jedino Vojska Jugoslavije potpuno obavlja svoju funkciju. Čak smo ljude u koje je aktuelni vrh imao izuzetno poverenje slali na Kosovo i omogućili im da se u to uvere; oni su to sagledali, o tome izvestili državni vrh, ali na to nije na vreme reagovano. Početkom 1998. godine predloženo je i zahtevano da se uvede vanredno stanje za prostor Kosova i Metohije, kako bi se sprečili negativni događaji, ali to nije prihvaćeno. Kasnije je upotrebljena Vojska Jugoslavije i MUP radi eliminisanja terorizma, ali na način koji je samo dao argumente međunarodnoj zajednici da počne da preti i, nažalost, da ih ostvari. Pretpostavljam da imate neku sliku, neki utisak o neposrednom okruženju predsednika SRJ? - Predsednik SRJ je okružen (u grubom) dvema kategorijama ljudi: - izuzetno sposobnim, snalažljivim, za njega i njih korisnim ljudima, ali bez dovoljno ličnog integriteta; izuzetno odanim izvršiocima koji po svoje mišljenje idu kod predsednika. Pored navedenih, postoje i neki drugi koji nemaju funkciju, ni položaj, ali sve znaju, umeju i, na žalost, mogu. Svojevremeno ste predlagali približavanje tzv. Partnerstvu za mir, a niste isključivali ni saradnju sa NATO-om. Verujete li i danas da je taj stav bio razumniji od zvaničnog? Da li bi nam to pomoglo u ovoj našoj zloj sudbini? - Analiza opštih kretanja u svetu i kod nas, a posebno u okruženju, nameće potrebu da shvatimo da ne smemo i ne možemo ići u izolaciju bar iz tri osnovna razloga: - kao država nemamo resurse za izolovan život; - naš narod je evropski-svetski i niko ga ne može izolovati; - na raskrsnici smo svetskih puteva i civilizacija, pa i da hoćemo izolaciju, svet nam ne bi dozvolio. Kada je to tako, a jeste, potrebno je promeniti politiku prema svetu, naći dostojno mesto za naš narod i njegovu ogromnu vrednost, koju je svet davno priznao. Da li je to Partnerstvo za mir? Svakako, pre agresije jeste, ali sada, posle bombi, razaranja i ljudskih žrtava - to će reći narod. Razume se, to nije vojnička nego politička odluka, ali ne sadašnje nego neke druge, nove vlasti. O tome i mnogo čemu drugom trebalo je zauzeti stav pre agresije. U oktobru smo bili obezbedili da NATO bude saradnik na Kosovu i Metohiji bez bombardovanja, razaranja i okupacije, proterivanja Srba, a sada je situacija poznata: zemlja bombardovana, Srbi u većini isterani s Kosova i Metohije, Kosovo i Metohija okupirani, a državni vrh sa vrhom vojske slavi "pobedu"! Koju, sa kim, nad kim? A gde je narod - pati kao i uvek. Šta ste radili (i šta osećali) za dva i po meseca bombardovanja zemlje? Da li vam se iko obratio za pomoć, savet, stručno mišljenje? - Tugovao sam zajednom sa mojim narodom, niko mi se nije obratio za pomoć i mišljenje. Generalštabu i Ministarstvu odbrane stavio sam se ne raspolaganje, iako sa ukazom predsednika SRJ 12. marta, dvanaest dana pre agresije, isključen iz Vojske Jugoslavije. Posle ovako nesrećnog ishoda - koji ste, mora se priznati, predvideli - može li se nešto novo i bolje graditi, i kako? - Sva predviđanja bila su zasnovana na činjenicama i nauci, i plod su sublimirane kolektivne pameti Generalštaba Vojske Jugoslavije. Nažalost, ona su se u praksi potvrdila i obistinila. No, to narcisoidni ljudi koji odlučuju o sudbini naroda nisu hteli da prihvate kao realnost, nego su verovali u imaginarni spas. Tačno je, za sada su spasili sebe, a Srbe na Kosovu i dalje prepuštaju sudbini. Neophodno je brzo delovati na stvaranju platforme oko koje će se okupiti sve demokratske snage u Srbiji i Crnoj Gori - Jugoslaviji - sa ciljem povratka u svet, jer bez integracije nema nam opstanka: i Amerika, i Rusija, i Nemačka, i Belorusija moraju biti naši saveznici, ali ne možemo sebi dozvoliti da nepromišljenom politikom stvaramo neprijatelje od najmoćnijih zemalja sveta. Nužne su, dakle, temeljne promene, pre svega promena vlasti? - Ovaj aktuelni državni vrh mora se smeniti političkim sredstvima, a narod povesti ne na platformi mržnje i nasilja, već građanskih i demokratskih programa. Kako sada nervoznu vlast smeniti bez krvi? Ona se neće dati... - Opasnost od građanskog rata postoji, ali se ona mora izbeći, jer bi građanski rat doveo u pitanje opstanak i države i naroda. Njega mogu izazvati neodgovorne grupe i "pozicije" i opozcije. Upravo zato i prestajem da ćutim, i svako ko može tu opasnost da spreči ne sme da ćuti. Zar ni tako inteligentan, kreativan i human narod, kakav smo mi, nije u stanju da shvati ko nam je prijatelj, ko treba da nas vodi i kuda. Zar nemamo dovoljno svojih gorkih iskustava u podelama, pa da jednom za svagda tražimo za predstavnike ljudi koji nas spajaju, a ne one koji nas razdvajaju, koji se žrtvuju za narod i državu, a ne one koji nas žrtvuju za svoj večiti opstanak na vlasti. Slutite li nasilje? - Nasilja ne sme biti. Ko posegne za nasiljem nad narodom ili zloupotrebi narod radi nasilja, biće prva žrtva tog nasilja. Verujem da svi umni ljudi i institucije ne smeju biti po strani i prepustiti sudbinu svoje porodice i budućnost svoje dece avanturistima i neuračunljivim ljudima, već ljudima od struke, znanja, plemenitosti i vizije budućnosti u Evropi i svetu. U slučaju kakvog nesrećnog loma, kako će se, po vašem osećanju, držati vojska? - Verujem u čast, dostojanstvo, profesionalizam i ljubav prema svom narodu i građanima najvećeg broja profesionalnih vojnika, oficira i podoficira, i znam da oni, kao ni naši izuzetni vojnici, neće hteti ni moći da budu slepi izvršioci bilo kakvih naređenja protiv svog naroda i građana SRJ. Dobro oni znaju da procene šta je u interesu, a šta protiv interesa njihovog naroda i države. Ima li surevnjivosti između vojske i policije? - I vojsku i policiju čine pripadnici naroda i građana. Između njih nema razlike samo u funkciji i zadacima koje obavljaju, ali ne i u odnosu prema narodu. Podele u tom smislu vrše samo bolesni umovi i neodgovorni pojedinci. Uostalom, zar nisu pokazali i dokazali da su zajedno, žrtvujući se jedan za drugog, branili naš narod. Na žalost, oni nisu krivi što ih je politika dovela u takvu situaciju. Objektivno, nije li Kosmet praktično izgubljen? - Rešavanje statusa Kosova i Metohije zavisiće od demokratsko-rodoljubivih promena u Srbiji i SRJ. Analizom događaja od 1990. do danas sa glavnim akterima vlasti jasno je šta može biti. Ako se promene izvrše ima mogućnosti da se reši status Kosova i Metohije u okviru Srbije i SRJ i da se vrate Srbi i Crnogorci isterani sa Kosova i Metohije. Čini li se i vama da je to što je učinjeno oko Kosmeta diskretna kapitulacija? - U nekim elementima i gore od toga. Koji je vaš sažeti komentar trenutnih odnosa Srbija - Crna Gora? - Odnosi su neprihvatljivi, neozbiljni, i u najmanju ruku, vode ka još većem udaljavanju. Čudo je da najodgovorniji ljudi Crnogorci u Vladi SRJ teraju svoju republiku iz SRJ. Pa gde će to oni? Nekoliko pitanja lične prirode i nekoliko iz vojničke karijere. Zašto ste se, i kada, opredelili za vojnu struku? - Odmalena sam voleo vojsku, narod i državu. Opredelio sam se u srednjoj školi, i po njenom završetku sa velikom radošću konkurisao i primljen u Vojnu akademiju. Kako ste podnosili vojnički život, je li vam bio težak? - Radio sam samopregorno, sa ljubavlju, predano i odgovorno, uvek racionalno i smišljeno, uz uvažavanje ljudskog dostojanstva, znanja, struke i brinuo za svakog pojedinca - vojnika kao za brata, kasnije sina. Kada bih birao, ponovo bih bio oficir i radio kako sam radio, na to ne mogu, ali može moj mlađi sin koji je sada uspešan student, na kraju druge godine Akademije. U dobrim ste i zrelim stvaralačkim godinama. Šta ćete i kuda ćete dalje? - Mislio sam da se po završetku radnog veka u Vojsci Jugoslavije, posvetim drugom zanimanju - psihologiji, i da pišem knjige lepe književnosti, a nikako memoare. Međutim, zbog okrutne sudbine u kojoj su se našli narod i država, pre svega promašajima nedoraslog državnog vrha, razmišljam o potrebi angažovanja na javnoj sceni, da bi se svim demokratskim rodoljubivim snagama pomoglo da prevaziđemo najtežu situaciju u istoriji srpskog naroda, da sprečimo dalju eroziju SRJ, vratimo je u Evropu i svet, obnovimo od posledica rata i izgradimo zajedničku demokratsku zemlju u kojoj će se svi njeni građani bolje osećati i sigurnije živeti.
jugoslavija.44 zeljkoj,
Vrlo zanimljiv tekst, preporucujem svima da procitaju. Zbog stvaranja Jugoslavije KARADJORDJEVICI TRAZE OPROSTAJ - KNEZ Aleksandar Karadjordjevic, sin nekadasnjeg jugoslovenskog regenta Pavla, zatrazio je oprostaj od srpskog naroda za dinastiju Karadjordjevica zbog stvaranja kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a potom i Jugoslavije. U intervjuu za banjalucke "Nezavisne novine", on je ocenio da su ideja i ime Jugoslavije predstavljali "veliku pogibelj za srpski narod". "Zamolio sam svoju bracu i sestre da oproste kralju Aleksandru i nama Karadjordjevicima, jer znam da mnogi krivicu za Jugoslaviju svaljuju na kralja Aleksandra i na ceo kraljevski dom", istakao je Karadjordjevic. (Beta) NJEGOVO KRALJEVSKO VISOCANSTVO Knez Aleksandar KARADJORDJEVIC : ODGOVORI ZA NEZAVISNE NOVINE, Banjaluka 26071999 Razgovor vodio : Slobodan Eric 1. Vase Kraljevsko Visocanstvo, u svom obracanju naciji, zamolili ste srpski narod za razumevanje i oprostaj dinastiji Karadjordjevic zbog stvaranja Jugoslavije. Ko je jos pored kralja Aleksandra bio zasluzan za stvaranje Kraljevine Jugoslavije i koji su Vas motivi opredelili da se ovim povodom obratite srpskom narodu ? ODGOVOR : Pre svega zelim da Vam se zahvalim, Vama i Vasim novinama iz najmladje srpske drzave, iz meni tako drage Republike Srpske. Visegodisnji herojski otpor i muke koje prezivljavate veliki su ponos i nadahnuce svim Srbima ma gde da zive . Dusa me je bolela kada je bila uspostavljena " granica na Drini " i tesko mi je pao razdor koji je doveo u pitanje opstanak toliko zeljene drzave. Buduci najmladja, Republika Srpska bi morala biti najveca srpska briga . Hriscanski je i ljudski da ono sto bih zeleo da drugi ucine , najpre sam ucinim. Vidite, strasno smo postradali i propatili. Ali ja sve dogadjaje pomno pratim i vidim, postoji volja, zelja u narodu da se iz ovoga teskog stanja izbavimo. Da se, koristeci iskustvo, spase obraz i podobije Bozje. Znaci, ziva je dusa nasa. Zamolio sam svoju bracu i sestre da oproste Kralju Aleksandru i nama, Karadjordjevicima, jer znam da mnogi krivicu za Jugoslaviju svaljuju na Kralja Aleksandra I i sire, na ceo Kraljevski dom. Zelim da me dobro razumete : danas je jasno, a trebalo bi svim Srbima i Srpkinjama da se objasni, Jugoslavija, ta ideja, to ime, jeste jedna velika pogibelj za Srbe. Mnogo je manji problem kako da se ova gubitnicka ekipa politicara ukloni sa vlasti, nego sto je onaj kako da se Srbi odreknu uzasa jugoslovenstine. A to je zaceto na austrijskom imperijalnom dvoru sredinom proskog veka i bilo je sracunato da posluzi sirenju austrijskog uticaja na Balkan i dalje. Ilirski pokret, narocito uloga Kopitara, zatim Danicic i njegova uloga u opredelenju Hrvata za srpski jezik, da ne nabrajam sve ono sto svi slovesni Srbi znaju, politika Kneza Mihajla Obrenovica, Kralja Milana Obrenovica, pojava radikalskog pokreta i narocito socijalizma u Srbiji i kod drugih komsija, veliki je spisak, uticalo je da se i najpametniji Srbi s pocetka ovog veka, recimo i jedan Jovan Skerlic, opredele za jugoslovenstvo . I veliki srpski pesnik Jovan Ducic je prvo bio jugosloven, da bi tek pred kraj zivota napisao svoju vanrednu knjigu " Verujem u Boga i u Srpstvo - sporna pitanja Kraljevine Jugoslavije ". Nas najveci pesnicki genije, vladika Petar II Petrovic Njegos i on je najpre bio ponesen tom idejom, ali je, prema svedocanstvu Matije Bana, imao jednu prorocku viziju u pogledu krajnjeg ishoda i sudbine drzave juznih Slovena. Da ce od svega ispasti sramota za glavare i narodna nesreca. Razume se, onima koji su izucavali prilike u Evropi pred Prvi svetski rat, razumljiva je uloga velikih sila u stvaranju Jugoslavije, u prvom redu Francuske, koja je po svaku cenu zelela da onemoguci obnovu Austro-Ugarske koja joj je dva veka bila veliki takmac u Evropi. Zatim, Cehoslovacka i Jugoslavija su trebale da onemoguce Bizmarkove zamisli, a odmah posle Velikoga rata Jugoslavija je bila vazan faktor sprecavanja sirenja sovjetskog uticaja. Posle se nasla na udaru Kominterne. Treba jos spomenuti da je Jugoslavija bila tvorevina i jedne odredjene milenaristicke koncepcije uredjenja i vladanja, bezbozne i osnazene idejama jakobinskoga prevrata u Francuskoj. Sta me je nagnalo da se izjasnim o Jugoslaviji ? To sto sa Jugoslavijom stojimo na ivici zjapeceg ponora. Mi smo sada pred bezdanom u kome caruje bezvolja i NISTA. Svesno je koriscena laz i prevara i svesno su vas vodili prema smrti i razrusenju a sve vreme, vise od pola veka, zamajavali, da ne primetite kuda hodate. Ali, kao sto rekoh, hvala Bogu, nihilizam nije prevagnuo. Ja znam da nas narod ima volju da izadje iz ovoga cor-sokaka. A prva stvar koju moramo uciniti, ako ne zelimo da nastavimo putem samounistenja je da odbacimo Jugoslaviju i opet uzmemo nase staro, slavno i lepo ime - Srbija. Ni sa demokratskim promenama u Srbiji, koje su neophodne, Srbi nece imati napretka ako budu ostali " Jugosloveni ". Ni kada bi im sada nekim cudom rekli : izvolte u Evropu, takvi-kakvi ste. Pa osecali bi se kao da nose odelo od pokojnika. Tu stvar ne treba mnogo objasnjavati. Da je bila Srbija na mesto Jugoslavije, siguran sam da bi se Srbija drugacije ponela i prema Republici Srpskoj. Setite se samo kako je " Jugoslavija " odgovorila na vapaje iz Republike Srpske kada je trazeno da skupstina u Beogradu proglasi ujedinjenje. I onda kada u njoj vise nije bilo drugih juznih Slovena osim Srba, Jugoslavija je nastavila da unistava Srbe i sve sto je Srbin za poslednja dva veka s mukom i krvlju stekao. Zbog toga sam dao izjavu o Jugoslaviji i sta-vise, sada vam kazem da nam valja odmah obznaniti da je Jugoslavija nepozeljna u Srbiji i u srpskim zemljama. Dakle, trazio sam oprostaj jer zelim da svi zajedno sada pokazemo da smo zreo narod i da smo sposobni da jedni drugima oprastamo. Zelim da celom svetu bude jasno da imamo duhovnu snagu i da prepoznavsi i priznavsi greske jedni drugima oprostimo. Da postanemo novi ljudi. Srbi, koje na videlo priziva nas patrijarh, Njegova Svetost Gospodin Pavle. 2. PITANJE : Kako gledate na otpor koji je srpski narod pokazao tokom agresije NATO-a i kako komentarisete odluku zvanicnih vlasti u Beogradu da povuku vojsku i miliciju sa Kosova i Metohije - svete srpske zemlje ? ODGOVOR : Na sanskritu (" Sarbi ") , nase staro narodno ime ima znacenje -NEPOKORIVI. Svoju ljubav prema " slobodi zlatnoj " Srbi su opet iskazali. Ono sto me je narocito zanimalo je bila pojava smeha. Spontana, nepredvidiva. Grafiti, parole, vicevi, znaci onaj vid koji nikakva vlast ne moze propisati. Za mene je to dokaz zdravlja. Napali su nas jer su smatrali da su Srbi dovoljno razmeksani poluvekovnim pranjem mozga, poluvekovnim cupanjem iz korena , pripremnim radnjama koje su imali da obave " nasi ", ovi sto za sebe kazu " mi ". Svet, pa i oni koji nam rade o glavi, bili su iznenadjeni srpskim humorom. Kao da smo se odjedanput nasli u Homerovoj Ilijadi. Smehom protiv mraka, protiv grube sile, protiv NATO-mocuge. Smehom protiv ovestalosti, birokratske ratne masine. To je nesto velicanstveno : duh protiv mehanike. Srbi su salom, vicevima s bradom i masnom carlamom kazali svetu sta je zivot, i kako je vazna i nepobediva veselost. Zasto je to tako ? Jer je veselost u onih koji znaju da ce vecno ziveti. Jer je nasa vera optimisticka, radosna nada u vaskrsenje. To je nesto iskonsko i duboko.To pobedjuje plitkocu jednoumnika. Od te duhovne promaje koja je dolazila iz Srbije, bili su se uplasili svi svetski mrtvo-ozbiljni " usrecitelji ", stratezi nametanja supersonicne " demokratije ". Svi gnjavatori i zlobne ropske duse bile su prenerazene izlivom zdravlja, krepkosti, koja nije nista drugo nego slava zivota, radost zivota. Narod koji zna da se sali, na svoj i tudj racun, koji je toliko vispren, ne moze niko poraziti jer je on na strani zivota, ziv-zivcat. Davno je utvrdjeno da je smeh lekovit, melem, da suzbija urodjene neodoljive nagone da se cini zlo. Nezgodno je sto se istovremeno moramo boriti protiv spoljnih silnika i onih domacih. U vecini zemalja koje su ucestvovale u bombardovanju Srbije, u toj operaciji promocije NATO-a, vladaju socijalisti. To je fakat. Nisu oni, svi ste videli, mnogo vicni u tim neljudskim poslovima, lose bi im se pisalo da im vladajuci, beogradski rezim, nije pomogao. Nikada Srbi nisu vodili ovako glupe ratove kao u ovoj protekloj deceniji. Od pocetka ista taktika : jedan korak napred - dva koraka nazad. Onaj ko tako postupa i to ne u igri, vec u ozbiljnim poslovima u kojima se odlucuje o sudbini naroda, ili je glup ili cinik. Ako nije glup, onda je sve radjeno sa predumisljajem, u saradnji sa napasnicima. Za mene je ovo kljucno pitanje prema kome ce se u buducnosti vagati o steti koju je Srbiji naneo rezim nihilista. Posebno me vredja njihov odnos prema srpskoj vojsci. Kao mladic, nosio sam srpsku uniformu i sajkacu, imam fotografije, posle sam se borio protiv nacista kao pilot dobrovoljac RAF-a, ja dobro znam sta je vojska i vojnik. Narocito sta je srpski vojnik. Kakav je to ponos i cast. Srpska vojska je jedna od prvih nasih svetinja. Imam utisak da su nasi domaci nihilisti to odavno bili shvatili i da su sve cinili kako bi se narugali i kako bi ponizili nase svetle vojnicke tradicije. Od pocetka sukoba u bivsoj Jugoslaviji rezim je sve cinio kako bi se narugao vojsci. Tu ne moze biti slucajnosti. Na hiljade primera postoji. Komanduju napred, pa kad ljudi izginu i zauzmu poziciju, kad ispune zadatak, onda kazu - povlaci se ! To je jedan lakrdijaski um smislio. To nije nikad bilo, ali sada jeste. To je ponasanje jednog anahronog, doktrinarnog sustava, nekoga koji je smislio da se svemu naruga, da sve preobrazi u nistavilo : i hrabrost i vitestvo i vestinu komandovanja - sve ! Kao potomka jednog genijalnog srpskog vojskovodje, Karadjordja, mene je to narocito uvredilo. I sada na Kosovu i Metohiji ista prica ! Branicemo, necemo dati - kad ono, iz cista mira, povlaci se. Kazu, otkrili smo da su hteli da nas sravne ! Pa od kad je to da zavojevac nema nameru da sravni, ako zeli da pobedi ? Kad je to bilo da neprijatelj samo puskara, onako, sali se, ne zeli da osvoji Srbiju, vec da se proseta i jede sladoled kao turista. U Prvom svetskom ratu, da ne spominjem prethodne, sta se desavalo svako zna : albanska golgota, stradanje, okupacija, ali vera, jasan cilj i ostvarenje toga cilja. I znalo se ko brani Srbiju. Koji vojnik, koji oficiri, to se znalo. Od kada to Srbiju brane tzv. para-vojne formacije ? Pa se posle na srpsku vojsku svali krivica za nepocinstva i sta sve ne. Sve je nesrecni rezim pocinio sto je mogao da se nanese sramota srpskoj vojsci. Citao sam mnoge napise u americkoj stampi, njihovi strucnjaci za ratovanje ne mogu da se nacude zasto je covek koji sam odlucuje o sudbini svih Srba potpisao kapitulaciju. I ni jedan Srbin ne moze da shvati, zasto je dopustio da se Kosovo i Metohija isprazne, zasto nije postavio straze oko manastira i mesta u kojima zive Srbi, zasto je povukao vojsku i ostavio Srbe na cedilu i same bez zastite od ubilackog gneva njihovih do juce komsija. Zasto je poceo kad nije znao sta ce i kako ce ? Zasto nije makar malo poslusao dugogodisnje vapaje vladike Artemija ! ? To niko ne moze da shvati ako se nije udubio u prirodu toga rezima koji vec vise od pola veka vrsi nasilje nad nasim rodom. A to sto je Kosovo i Metohija sveta srpska zemlja bio je razlog vise da nas zbog toga narocito ujedu za srce. Sve sto su radili moze da se iskaze jednom recju: ruganje. E, pa dosta je bilo ! Volovi jaram trpe, a ne ljudi, rekao je Aleksa Santic. 3. PITANJE : U jednom obracanju Vi ste izjavili da Srbiji danas prete dve ideologije : komunizam i mondijalizam. Na srpskoj politickoj sceni veliki broj stranaka gravitira ka prvoj ili drugoj pomenutoj opciji. Vidite li treci put koji bi pomogao Srbiji da izadje iz , mozda, najteze situacije u svom istorijskom postojanju ? ODGOVOR : Komunizam i mondijalizam su jedno isto. Ako se dobro porazmisli, ispostavlja se da su komunisti bili pretece danasnjih mondijalista. Ovo sto se sad pocinilo na Kosovu i Metohiji, zar se nikome ne cini kao da je to delo Kominterne koja je samo promenila ime da se Vlasi ne dosete ? Na zapadu je sada u modi socijalizam. Svakome je jasno da je danas, posle propasti SSSR-a i dogadjaja u ovoj poslednjoj deceniji propalo verovanje u " proletarijat " kao izabrani narod i u nauku, to nihilisticko bozanstvo. Propao im je " marksizam " ! Oni koji se nisu snasli u novim uslovima i dan danji oplakuju nedostignuto " carstvo socijalne pravde ", komunisticku internacionalu i druge " ideale ". Levicari sad cekaju u redu da ih prime u zatvorene krugove mondijalista. Da je rec o istoj prirodi, o jednoj, a ne o dve ideologije, svedoci i to sto levica sada stalno traga za novim " izabranim narodom " kojim bi da zameni " proletarijat ". Zato se zanose podrzavajuci separatiste, nacionalne manjine ; homoseksualce, dodjose bez licnih isprava, prave kult " izbeglica ", propagiraju coveka bez korena...Oni bi da nastave sa svojim manihejstvom, sa svojom besmislenom dualistickom " religijom " ali pod drugim vidovima. Mi smo skupo platili dazbine na tome putu evropskog coveka ka samounistenju. Zato nam valja promeniti drzavno uredjenje. Obnoviti Kraljevinu. Uskoro cu o tome vise kazati. Ja ne smatram da sad treba izmisljati treci put. Postoji samo jedan. I ne treba misliti da cemo stici do cilja samo ako istrebimo nase politicke protivnike. Naprotiv, ja mislim da je na ljudima da se udruzuju, osnivaju stranke, koliko im volja. Razvijen stranacki sistem doprinosi unapredjenju drustva, mnogostrukost je korisna i moramo je postovati. U jednom otvorenom drustvu koje uvazava prava slobodnog govora i udruzivanja ostvaruje se slobodna utakmica izmedju raznih ideja u pogledu delanja drzave i opste koristi. Dakle, sasvim je prirodno da tu budu zastupljena sva misljenja od levih do desnih. Samo potreban je moderator, posrednik, ono sto se naziva garant nacionalnog jedistva. Nikako ne treba misliti ni verovati da ce jedna stranka, ili koalicija izvesnih stranaka biti u mogucnosti da izbegne podele i ostvari neophodno jedinstvo. Od ovih poslednjih dogadjanja, od prestanka bombardovanja do danas, narocito me je obradovao stav Valjevaca, koji su rekli da ne veruju ni poziciji ni opoziciji. Vidite, oni ne kazu da treba osnovati neku novu stranku. Ali osecaju potrebu za korenitom promenom. To je ohrabrujuce, jer srpskom narodu predstoji tezak posao obnove drzave, poverenja u pravdu. A to je podvig koji nece ostvariti ako se nastavi sa stranackom ostrascenoscu. U svakom slucaju treba biti trezven i zaboraviti na utopiju samoupravljanja koja je posluzila da se narod zavara toboznjim ucescem u vladanju. To je jedna velika besmislica koja je isla na ruku zaslepljenima vlascu, za koje je vlast sama sebi svrha. Mora se opet osnaziti nas otacki kodeks : sluziti narodu, a nikako vladatii nad njim. Ili kako je rekao Karadjordje pred narodom i glavarima u Orascu : Kojekude, ja hocu s vama, ali samo necu pred vama. Od svega je najvaznije ne iskljuciti bilo koji izraz narodne volje. U buducoj Srbiji Srpska Pravoslavna Crkva mora imati polozaj koji joj narod priznaje. I ne samo narod, danas se svi strani analiticari slazu da je SPC glavni akter, sa najvise kredibiliteta, i da ce odigrati glavnu ulogu u resavanju najteze krize od kako postojimo. Samo, nikako ne treba SPC shvatiti kao politicku stranku a patrijarha srpskoga G.Gospodina Pavla kao sefa stranke ! Po tom pitanju mnogi lideri nastavljaju da grese. Ispoljavaju nepoznavanje bescen duhovne gradjevine koju nam je zavestao Sveti Sava. 4. PITANJE : Vi ste zivot proveli u emigraciji. Vas otac Knez Pavle Karadjordjevic bio je, nakon Simovicevog udara interniran zbog ucesca u potpisivanju tzv Pakta. Sta je motivisalo Vaseg oca da odobri sklapanje ovog medjunarodnog pakta i kakva bi sudbina Srba bila da su nekim slucajem ispostovali ovaj sporazum ? ODGOVOR : Prvo, ne verujem da bi doziveli ovaj holokost. Ali moram vam i objasniti neke cinjenice. Moj dragi otac, Knez Pavle, je odlicno poznavao evropske politicke prilike svoga vremena. On je bio prosao kroz Prvi svetski rat, bio je spoznao sta je ta pobeda kostala srpski narod u zivotima i kakav je poremecaj jedan rat. On je voleo svoj narod i postovao ga. Osim toga, on je bio covek od reci. Bio se zakleo da Kralju Petru II preda drzavu koju je ostavio Kralj Aleksandar. To se dobro mora razumeti sta znaci rec jednoga Kneza. I moramo se uvek pitati sta je prece : zivot nase brace i sestara, opstanak drzave ili nasumice napred pa sta bude. Ja visoko cenim licnu hrabrost, moj deda Knez Arsen je ucestvovao u devet ratova i u dvanaest dvoboja, ali onaj koji upravlja sudbinom Srba mora se stalno pitati sta je prevashodno. Do odgovora na vase pitanje moze se doci i pobrajanjem toga sta ne bismo imali. Ne verujem da bi komunisti uspeli da isposluju svoj prevrat i ne verujem da bi posle Drugog svetskog rata bilo promenjeno drzavno uredjenje. Ne bi doslo do " sporazuma " Broz-Subasic 1. Decembra 1944. Ne bi se dogodilo da 29. Januara 1945. Kralj Petar II abdicira i prenese kraljevsku vlast na namesnike Srdjana Budisavljevica, Antu Mandica i Dusana Serneca. Ne bi imali velike gubitke u ljudstvu, ne bi se i posle rata nastavilo sa likvidacijama Srba, ne bi bilo Golog Otoka, apsolutizma jednoga coveka i jedne oligarhije, i da pobrojim samo najvaznije, ne bi se sada, na kraju veka, opet moralo u stradanje, pogibiju...I neizvesnost. Ali ja ne volim da razmisljam " sta bi bilo-da je bilo " ili sto kaze jedna prica o gibanici : kad bi imali masla kao sto nemamo brasna, ala bi umesili dobru gibanicu. Najmladje dete kaze : ja bi uzeo najveci komad. A otac mu prilepi samar i vikne : Ko je ovde gazda, ti ili ja ! ? Inace, prica o ulozi Kneza Pavla je u mnogome rezultat propagande komunista i njihove zelje da se uprlja ime Kraljevskog doma. Toboze, Knez Pavle isao kod Hitlera i odobrio Cvetkovicu da potpise Pakt. Znaci, predstaviti Kneza Pavla kao nekog ko suruje sa strancima i to jos sa Hitlerom. A moze li neko danas da mi kaze kada su to komunisti bili rodoljubi i da li je Staljinov rezim bio nas srpski ili sovjetski ? Ko je bio naredbodavac i gde je sedeo ? Cije je trupe doveo Broz da " oslobadjaju " Beograd i Srbiju ? Ciji su avioni na zahtev istoga samodrsca na kraju rata bombardovali srpske gradove i civilne ciljeve ? Ko su bili ti koji su od dana kada im je uspelo da uzurpiraju vlast, poceli progon svega srpskog i svega rodoljubivog ? Od 27. Marta do 6. Aprila, koliko znam nije proslo vise od deset dana. Od celog ispala veresija. Ali najgore, bez obzira na " zasluge " ovog ili onog, jeste pogrom izvrsen nad Srbima u Hrvatskoj i BiH. Uspostavila se podeljenost medju Srbima koja i danas traje. Da i ne govorim o zrtvama u okupaciji, o zrtvama u verskom i gradjanskom ratu. I to sve u isto vreme, za cetiri godine ! Sto je mnogo-mnogo je. I sad sve to nije nista, ali kaze se, Knez Pavle i Trojni pakt, to je bilo strasno ! Moj otac, Knez Pavle je bio realista u politici. Jedino, nikada nije mogao da shvati postupak Engleza. Danas je i to jasno. Uticaj Staljinovih spijuna u Engleskoj je rasvetljen i danas se zna tacno ime i prezime coveka koji je za njihov racun, radeci u Kairu, prepravljao izvestaje Draze Mihajlovica i sve navodio na Brozovu vodenicu. Velike sile su uvek radile sta im se prohte. Male drzave, zvog ocuvanja svojih uvek ugrozenih prava, moraju da budu mnogo opreznije, mnogo vidovitije. Moraju imati veoma aktivnu diplomatiju. I moraju znati da ucine kompromis. Onima koji ne znaju gde zivimo i kakva treba da je srpska politika preporucujem da procitaju Zitije Svetog Save od monaha Teodosije.
jugoslavija.45 miskop,
>> Zbog stvaranja Jugoslavije >> KARADJORDJEVICI TRAZE OPROSTAJ (preuzeto sa www.demokratska.org.yu) London - Zbog velikog interesovanja koje je u javnosti izazvalo pismo Kneza Aleksandra, sina Kneza Pavla, a u kome se on izvinjava zbog nastanka Jugoslavije, kance- larija Njegovog Kraljevskog Visočanstva Prestolonaslednika Aleksandra je izdala saopštenje koje Centar za komunikacije Demokratske stranke prenosi u celini: "Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Knez Aleksandar, sin Nj.K.V. Kneza Pavla, Regenta Jugoslavije (1934 - 1941), koji živi u Parizu, uputio je 1. jula ove godine jedno pismo Srbima i Srpkinjama u kome se osvrće na stvaranje Jugoslavije 1918. godine i na neke aktuelne teme. U pismu Knez Aleksandar kaže, između ostalog, da je "Jugoslavija najvažniji uzrok našeg stradanja", da je ona "jedno veliko srpsko groblje" i zatim moli Srbe da oproste Kralju Aleksandru i zbog toga što je stvorio Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslaviju. Moli takođe oproštaj i za ostale Karađorđeviće. Pismo Kneza Aleksandra objavljeno je u raznim verzijama i pod različitim naslovima u nizu srpskih novina i elektronskih medija. Jedne novine tvrde da je pismo napisano "u ime kraljevskog doma", a druge pripisuju pismo Nj.K.V. Prestolonasledniku Aleksandru. Novine ga objavljuju pod senzaciona- lističkim naslovima kao "Braćo, oprostite kralju greh zvani Jugoslavija" ili "Srbi, oprostite kralju ujedinitelju". U vezi sa tim ova Kancelarija je ovlašćena da izjavi da Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Prestolonaslednik Aleksandar nema nikakve veze ni sa sadržajem tog pisma niti sa njegovim objavljivanjem. Ne ulazeći u procenu sadržaja pisma Kneza Aleksandra, ova Kancelarija želi da ukaze da njegove tvrdnje predstavljaju njegovo lično mišljenje a ne stav i mišljenje Kraljevskog Doma Karađorđevića. Zapaža takođe da Knez Aleksandar nije bio ovlašćen od ostalih članova kraljevske porodice Karađorđević da se bilo kome izvinjava ili traži oproštaj u njihovo ime. Kralj Aleksandar I je bio veliki kralj, državnik i vojskovođa i ostao je u najlepšoj uspomeni srpskom narodu. Da ga zločinačka ruka nije ubila 1934. godine u Marseju, sudbina Jugoslavije bi bila svakako drukčija. Treba ostaviti istoriji da izrekne sud o njegovom životnom delu. Ova Kancelarija je uverena da će taj sud biti pozitivan. U Londonu, 29. jula 1999. godine".
jugoslavija.46 miskop,
Uz poruku je mapa dela Evrope (Austrija, Mađarska, Slovačka, Jugoslavija) gde će biti totalno pomračenje Sunca. mapapomr.gif
jugoslavija.47 gdown,
Iz "praznicnog" Blica : Svim vernicima srecan Dan Republike.