jugoslavija.1bastion,
poruka wlaad-u
> znachi, svima da pricham kako aganiji, keljmendiji i ostali
> crkavaju od otrovnih pechurki? ;)
Posto su oni teroristi, mozes tako da se izrazis...
Alo ljudi aktiviraj te se nek bude mailbombing svih stranih medija
stalno.
jugoslavija.2giovanni,
Ę? Alo ljudi aktiviraj te se nek bude mailbombing svih stranih medija
Ę? stalno.
Dok nam ne iseku sve linkove...
jugoslavija.3dr.iivan,
Odgovor na FORUM.18:jugoslavija.209, obren
> Integralni tekst sporazuma iz Rambujea (RTF format) na engleskom jeziku
> je uz poruku, pa ako te zanima kojih sve "lepota" ima tu skini ga i
Kako se čita taj format?
jugoslavija.4kiki,
> > Integralni tekst sporazuma iz Rambujea (RTF format) na engleskom j
> Kako se čita taj format?
Microsoft Word
jugoslavija.5vantic,
-> Kako se cita taj format?
U wordu
jugoslavija.6jakov,
Ostaci Aleksinca...
Bedak..
alexinac.jpgjugoslavija.8kiklop,
Uz poruku je poslednje izdanje časopisa vojska u HTML-u.
Može se naći na http://www.gov.yu/presscvj/rbr3/voj3d.htm.
U njemu su objavljena imena poginulih pilota Vojske Jugoslavije.
Darko.
voj3d.zipjugoslavija.9zeljkoj,
Eto nas do leta u evropskoj uniji.
jugoslavija.10praktica,
Jugoslavija od 1992-1995 i uopste, na Engleskom, u HTML formatu,
tekst skinut sa Britanike 97.
yugo.htmjugoslavija.11retaliator,
ajde da otvorimo pitanje:da li moze da dodje do kopnene invazije nato-a?
da li to moze da bude i iz madjarske i oklolnih zemalja?
pisite svoja misljenja.
jugoslavija.12wlaad,
pogledaj poruku 1.155 naprimer.
tu ima nekoliko varijanti.
jugoslavija.13qpele,
> ajde da otvorimo pitanje:da li moze da dodje do kopnene invazije nato-a?
> da li to moze da bude i iz madjarske i oklolnih zemalja?
> pisite svoja misljenja.
A sto ne bi moglo. Ja samo mislim da nece preko Vojvodine posto nju naseljava
dosta Madjara, Rumuna i ostalih
jugoslavija.15wlaad,
povodom ove priche o kopnenoj invaziji.
na sajtu www.stratfor.com (preporuchujem) sam prochitao da je danas Grchka
dala nagoveshtaj da tje njena luka Thesaloniki biti stavljena na raspolaganje
NATO-u.
Isto, Slovachka je izjavila da tje pustiti NATO da koristi njenu teritoriju
u sluchaju kopnenih operacija. Isto vazhi i za Rumuniju.
ovo je vrlo ozbiljno. sada NATO zaista i ima opciju da izvrshi kopnenu
invaziju napadom sa vishe frontova. ovde rachunam i makedonce, nad kojima
tje biti izvrshen pritisak da slede grchki primer.
mogutje je da je i ovo samo 'fora', odn. pokushaj da prepadnu Miloshevitja
i nagoveshtaj da je i njima dosta nas. rusi su vetj dali svoj nagoveshtaj
aktiviranjem umerenog Chernomirdina.
inache, ovi sho su pisali te analize, smatraju da je grchko odbijanje da
stavi na raspolaganje svoje luke NATO-u bilo jedna od glavnih prepreka i
pravi razlog NATO-a za otpisivanje kopnene invazije kao realne opcije.
sve u svemu, zachin C
jugoslavija.16ventura,
> > ajde da otvorimo pitanje:da li moze da dodje do kopnene invazije nato-a?
> > da li to moze da bude i iz madjarske i oklolnih zemalja?
> > pisite svoja misljenja.
>
> A sto ne bi moglo. Ja samo mislim da nece preko Vojvodine posto nju naseljava
> dosta Madjara, Rumuna i ostalih
Cekaj, pa te kopnene trupe treba da uspostave 'mir' na kosovu, koj ce qrac
onda iz madjarske ad dolaze, ili oni misle i da ujedno odcepe i vojvodinu,
da se ne muce posle...
jugoslavija.17aandric,
> Cekaj, pa te kopnene trupe treba da uspostave 'mir' na kosovu,
> koj ce qrac
> onda iz madjarske ad dolaze, ili oni misle i da ujedno odcepe i
> vojvodinu,
> da se ne muce posle...
Pa po njihovim procenama ispada nemoguce da izvrse invaziju
samo na Kosovo i da im je jedini moguci nacin za stacioniranje
svojih trupa na teritoriji Srbije da celu Srbiju okupiraju,
ukljucujuci naravno i Beograd.
jugoslavija.18qpele,
> Cekaj, pa te kopnene trupe treba da uspostave 'mir' na kosovu, koj ce
> qrac onda iz madjarske ad dolaze, ili oni misle i da ujedno odcepe i
> vojvodinu, da se ne muce posle...
Cenim da bi osvajanjem Beograda uspostavili i mir na Kosovu, zar ne? :)
jugoslavija.19uuud,
>> ili oni misle i da ujedno odcepe i vojvodinu,
>> da se ne muce posle...
Pa, da, bice ono Tudjmanovo "Hrvatska do Zemuna" :( ...
jugoslavija.20pperica,
Ne da moze nego samo sto nije...vido ja negde na inetu da
ce sruseni vojvodjanski mostovi biti granica. Srbija (ona uza) ide
na dva dela, a kosovo cak na pet. I od tih pet kosovskih patronata
nijedan nece biti americki: italijani, englezi, francuzi, svabe i ?
Znak pitanja je podrazumevao ruse, medjutim ja sam ovo procitao pre
prve bombe, tako da se stvari maaalko menjaju.
A niko nije osvojio teritoriju dok cizme i gusenice nisu usle. Iz
vazduha se samo slabi odbrambena moc i moral ljudstva, ali se ne
zavrsava rat.
pperica
jugoslavija.21kum.djole,
>> Ne da moze nego samo sto nije...vido ja negde na inetu da
>> ce sruseni vojvodjanski mostovi biti granica. Srbija (ona uza) ide
>> na dva dela, a kosovo cak na pet. I od tih pet kosovskih patronata
>> nijedan nece biti americki: italijani, englezi, francuzi, svabe i ?
To što si ti video za Kosovo je plan stacioniranja mirovnih trupa,
a sve one priče o cepanju Srbije su budalaštine - i ja sam video poruku
u kojoj se navodi da će navaliti sa svih strana, da će krenuti iz Mađarske
i "biti u Beogradu za 48 sati" - može, ali samo svaki od nas, pa i vojska
i policija i vrapci, budu stajali i nemo posmatrali tu invaziju.
Narod sve više priča o tome i imam utisak da su se ljudi ukenjali.
Kao da smo zaboravili kompletnu svoju istoriju.
Kapiram da svako želi da spase svoje dupe bez obzira šta se ovde dogodi,
ali ovakve priče će nas podeliti.. ionako već imam utisak da je mnogo
toga što narod masovno radi, veštački patriotizam - čuvanje mostova
do ponoći, busanje u grudi pred kamerama.. a mi više Obilića nemamo.
Bio jedan i tu se završilo.
jugoslavija.22retaliator,
za pericu
povodom tvog teksta
imas lose izvore informacija,to sto pricas uopste nije logicno,trbo si da
slusas Vuka Draskovica unedelju u 20 00h na stb.
jugoslavija.23panco,
Ground Troops / Kopnene trupe
Kopnene trupe, manipulacije ili realnost.(Prvi deo)
Sadrzaj: Istorija, Rambuje dogovor...
Pazljivi pogled unazad
kliknite na sliku za veci prikaz
Mapa prikazuje balans snaga NATO pakta i Varsavskog Ugovora. NATO
zemlje su daleko od Rusije.
Legenda: Varsavski Ugovor
NATO pakt
Do pre par godina svet je ziveo u relativnom miru, bez bojazni da bi
moglo
doci do konfrontacija na globalnom nivou. Osnovni balans cinila je
ravnoteza dva vojna saveza, NATO sa jedne strane i Varsavskog ugovora sa
druge. Siroki geografski sloj zemalja clanica Varsavskog Ugovora cinio
je
Sovjetski Savez nedohvatljivim, dok je ujednacena vojna moc ucinila da
postoji respektivna ravnoteza.
Po raspadu Varsavskog Ugovora, NATO je svesno krenuo u pridobijanje
zemalja koje se granice sa tadasnjim SSSR-om, i tako su u savez
primljene
ili su na putu da budu primljene Poljska, Ceska, Slovacka, Madjarska,
Bugarska i Rumunija dok je Nemacka, kao ponovo ujedinjena, vec pripadala
NATO savezu. Kao jedina politicko-vojna grupacija, NATO je postao udarna
pesnica proboja ka krajnjem cilju - osvajanju teritorije Sovjetskog
Saveza. Osnovni put je bio razbijanje mocnog Sovjetskog Saveza na
nezavisne drzave u cemu se i uspelo. Sledeci logican potez je
pridobijanje
drzava bivseg Sovjetskog Saveza radi sirenja NATO ka fizickim granicama
Rusije, jedine preostale velicine mocnog Sovjetskog Saveza. Kroz
projekat
'partnerstvo za mir' sve bivse Sovjetske republike na neki nacin su
postale vezane za NATO, sve pa i Rusija. Znajuci sve opasnosti, Rusija
je
usla u specijalan savez sa Belorusijom radi zastite svojih interesa.
Sa druge strane, SFR Jugoslavija nalazila se na vrlo nezgodnom putu. To
je
put kojim se preko Balkana povezuje istok i zapad na najkraci moguci
nacin. Interes NATO i njenih clanica bio je jasan. Jugoslavija je u
nekoliko godina razbijena na sastavne delove dok je osnovno jezgro koje
je
Jugoslaviju i stvorilo, Srbija i Crna Gora, ostalo u sastavu SR
Jugoslavije. U periodu razbijanja bivse Jugoslavije, na sve nacine se
pokusalo da se preostali deo (Srbija i Crna Gora) sto vise oslabi, pa je
pored sankcija svih vrsta, Jugoslavija bila opterecena i prihvatom oko
600000 sopstvenih izbeglica iz Hrvatske.
kliknite na sliku za veci prikaz
Nova konstelacija snaga. SR Jugoslavija je jedina na putu sirenja
NATO ka Rusiji.
Legenda: Savez Rusije i Belorusije
NATO pakt
Partnerstvo za mir
U trenutku kada je NATO instalirao svoje trupe u Bosni i Makedoniji, i
spoznao da se Hrvatska, Slovenija, Rumunija i Bugarska utrkuju koja ce
pre
da udje u NATO, preostalo mu je samo da obezbedi kljucnu teritoruju na
Balkanskom poluostrvu, teritoriju SR Jugoslavije. Svojim polozajem,
Jugoslavija predstavlja kicmu magistrale Budimpesta, Skoplje, Atina te
je
prirodno da je to najkraci put u tom delu regiona sa istoka na zapad.
Zapad je ponudio Jugoslaviji dve alternative: mirovnu i vojnu.
Mirno pridobijanje Jugoslavije
Znajuci da Jugoslavija ima problema sa kosovskim Albancima, zapad niti
jednog trenutka nije zeleo da prepusti ponasanje Albanaca slucaju.
Pruzanjem podrske Kosovskim Albancima, zapadne zemlje svesno su gradile
sebi put ka legalizaciji pridobijanja teritorije SR Jugoslavije. Osnovna
ideja je bila da se povecaju tenzije izmedju Albanaca i Srba i da se
onemoguci bilo kakvo pregovaranje dve strane sem uz pomoc posrednika.
Kao
dodatni faktor, zapad je otvoreno pomagao i podrzavao Oslobodilacku
Vojsku
Kosova (OVK) kao destabilizacioni faktor u regionu.
Potenciranjem kosovskog problema i mesanjem u sam kosovski problem, te
njegovom eskalacijom, zapad je dobio sansu da, mesajuci se kao jedini
koji
moze da pomogne u resavanju nastalog problema, na miran nacin uputi
jedinstveni ultimatum Jugoslaviji. Taj ultimatum ogleda se u tkzv.
Rambuje
predlogu dogovora. Ne osvrcuci se na nacin kako je vodjena konferencija
u
Rambujeu, pozabavicemo se time sta se od Jugoslavije trazilo u smislu
NATO
interesa i zasto Jugoslovenska delegacija nije mogla da potpise
predlozeni
sporazum.
____Rambuje dogovor, Dodatak B (implementacija)
U Rambuje dokumentu od 23 Februara, bas mesec dana pre pocetka
bombardovanja Jugoslavije, nalaze se delovi koji predstavljaju uslove za
dobrovoljnu okupaciju cele Jugoslavije a ne samo instalaciju NATO trupa
na
Kosovu. Delove tog dokumenta prenosimo i ovde:
7. Pripadnici NATO snaga ne podlezu nijednom obliku hapsenja, istrage
ili
zadrzavanja od strane Jugoslovenskih vlasti...
8. Pripadnici NATO snaga imaju pravo nesmetanog prolaska i pristupa
preko
teritorije SR Jugoslavije ukljucujuci i vazdusne i vodene puteve...
11. NATO moze bez placanja da se neograniceno sluzi aerodromima,
putevima,
prugama i pristanistima...
14. NATO ima pravo da vrsi uvoz i izvoz dobara bez naplate taksi od
strane
SR Jugoslavije...
15. NATO ima pravo da koristi ceo dijapazon telekomunikacionih usluga SR
Jugoslavije za sopstvenu komunikaciju...
____Finalni zakljucci , Glava 8
NATO je zahtevao i da se posle tri godine sprovodjenja sporazuma
definise
konacni status Kosova bazirano na volji naroda. To je ekvivalent sansi
za
otceplljenje Kosova od Jugoslavije.
3. Tri godine posle primene ovog Sporazuma, potrebno je sazvati
medjunarodni skup na kome bi se definisao konacni status Kosova,
bazirano
na volji naroda, misljenjima relevantnih cinioca...
---
Jugoslovenska delegacija je zbog ovakvih odredbi u sporazumu morala da
odbije potpisivanje, jer bi to inace znacilo dobrovoljnu okupaciju
zemlje.
Jugoslovenska delegacija je bila spremna na sve ostale ustupke sto se
tice
prava Albanaca kao i ostalih nacionalnih manjina na Kosovu, tj. spremna
da
garantuje sve kulturna i druga prava i da obezbedi siroku autonomiju
Albancima na Kosovu.
Rezultat Rambujea je bilo potpisivanje sporazuma od strane predstavnika
Albanaca koje su predstavljali i pripadnici organizacije OVK koja po
svim
medjunarodnim kriterijumima nije nista drugo do klasicna teroristicka
organizacija.
Klintonova administracija je vise puta ponovla da je bombardovanje bilo
neophodno jer Milosevic nije hteo da potpise sporazum. Neki su rekli i
da
je srpski parlament, odbijanjem NATO trupa na Kosovu, glasao da 'bude
bombardovan'. No, New York Times je 8 Aprila objavio da je srpski
parlament malo pre bombardovanja odbio NATO trupe na Kosovu prema
sporazumu iz Rambujea, ali je podrzao ideju razmestanja snaga UN koje bi
nadgledale sprovodjene politickog dogovora. Namece se logicno pitanje:
Da li je US administracija pocela bombardovanje zato sto se ne slazu sa
razmestanjem trupa UN jer je vec insistirala na razmestanju NATO trupa?
nastavak sledi...
Inet A.D.
jugoslavija.24endi,
Sa PROa.
Hogar i Asteriks.
Aktuelno.
hogar.zipjugoslavija.25endi,
YUwindows
win.jpgjugoslavija.26job.,
@ YUwindows
jugoslavija.27praktica,
;)YUPiraterija
jugoslavija.28obren,
Upravo listam jedan "Profil" iz 1997. godine i naleteh na intervju sa
tadašnjim načelnikom generalštaba, general-pukovnikom Momčilom Perišićem...
-------------------------------------------------------------------
"Osnovni cilj NATO-a je da i Srbiju i Crnu Goru na neki način uvuče
u svoju interesnu sferu. Prema tome, ako budemo neoprezni, albanski
scenario građanskog rata je moguće primeniti i na Jugoslaviju. Sve
one unutrašnje protivurečnosti prethodne Jugoslavije postoje i u
ovoj Jugoslaviji, ali u nešto smanjenom obimu. Postoje i mnogi spoljni
činioci koji su sada izraženiji nego u prethodnoj Jugoslaviji. To je,
pre svega, interes naših suseda da se priključe NATO-u. Hrvatska je
na putu da uđe u NATO, Slovenija će sigurno ući. Muslimansko-hrvatska
feredacija je saveznik NATO-a. Albanija je u 'Partnerstvu za mir'.
U Makedoniji se nalaze Američke snage. Mađarska svim silama teži da
što pre uđe u NATO i verovatno će ući u prvom krugu. Rumunija je,
takođe, kompletnu svoju unutrašnju i spoljnu politiku podredila ulasku
u NATO. Jedino je Bugarska zbog svojih unutrašnjih protivurečnosti
još uvek daleko od NATO-a. Prema tome, naše okruženje nas upućuje na
razmišljanje o mogućnosti pristupa Jugoslavije NATO-u i to pre svega
radi povećanja sopstvene bezbednosti.
Ako u svojoj spoljnoj politici bude insistirala da ostane izvan
članstva u 'Partnerstvu za mir', Jugoslavija će biti izolovana,
što će se svakako negativno odraziti na njen daljnji prosperitet.
Ako SRJ bude pratila te nove svetske tokove, obezbediće sebi uslove
za priključenje Evropi. Ulazak u NATO ne znači samo povećanje naše
nacionalne bezbednosti, već i sprečavanje nekih incidentnih situacija
koje bi NATO inače čak i potencirao. Otuda SAD kao vodeća sila NATO-a
teži da sve novoprimljene zemlje članice imaju potpuno raščišćene
svoje unutrašnje i spoljašnje probleme, pre svega sa susedima.
Odnos vojske iz svih zemalja sveta prema vojsci Jugoslavije, određen
je odnosom politike tih zemalja prema politici SRJ. Ja sam ostvario
više kontakata sa vodećim armijskim ljudima iz susednih zemalja i neki
su mi otvoreno predlagali da što pre stupimo u 'Partnerstvo za mir'.
...
Praćenjem razvoja svetskih procesa dolazimo do zaključka da NATO želi
da se proširi na Istok. U toj svojoj želji neretko nailazi i na pomoć
zemalja koje svoj prosperitet vide u okviru NATO-a dok u slučaju SRJ
postoji čitav niz protivurečnosti koje Zapad koristi u realizaciji
svojih ciljeva. To su pre svega nejedinstvo Srpskog naroda zbog velikih
političkih razlika i izuzetno teška ekonomska situacija.
Takođe, Kosmet je jedan od bitnih činilaca unutrašnjih protivurečnosti
koje Zapad smatra važnim za realizaciju svojih svojih ciljeva, odnosno
širenja na istok. To je ujedno i najpogodniji put za destabilizaciju
Jugoslavije. Zapad će iskoristiti Kosovo kao džokera da natera SRJ da
ispuni sledeće zahteve: Kosovu i Metohiji dati neku vrstu autonomije,
i to ne samo političku autonomiju, nego možda i širu. Ako, pak, to ne
uspe, podstaćiće terorizam, ili, u krajnjem slučaju - rat.
Ali, spoljnje destabilizacije Jugoslavije neće biti ukoliko SRJ uđe u
nove svetske tokove. Ako se, pak, Jugoslavija bude tome opirala, doći
će do još veće destabilizacije Kosmeta i to iz Albanije. Naime, iz
Albanije, uz pomoć većeg broja izbeglica može da se prenese oružje na
Kosovo. Mi smo preduzeli sve mere da do toga ne dođe.
...
Nesreća za srpski narod je to što su gotovo sve zemlje Evrope, osim
Srbije, formiranjem sopstvenih država rešile i nacionalno pitanje.
U SRJ živi 62% Srba i Crnogoraca i 38% nacionalnih manjina, što naši
susedi koriste da bi i dalje potencirali nerešeno nacionalno pitanje.
Taj problem SRJ mogao bi u narednom periodu da se iskoristi za dalju
destabilizaciju zemlje.
...
Pitanje je u kojoj je meri rukovodstvo Srbije svesno neophodnosti
jake vojske radi zaštite sopstvenog integriteta.
Jačanje milicije na račun vojske je praksa u svim slabim državama.
Što god je država slabija, policija je jača, a gde je država stabilna
tu je i vojska jaka. Velika je zabluda da policija, kada zatreba, može
da preuzme ulogu vojske. Bilo je država koje su imale vojsku policijskog
tipa i potom propale. Policija nikad, ni u jednoj zemlji sveta, nije
bila, niti će biti, dovoljna oružana sila koja može da zameni vojsku."
jugoslavija.29kiki,
> Upravo listam jedan "Profil" iz 1997. godine i naleteh na intervju sa
> tadašnjim načelnikom generalštaba, general-pukovnikom Momčilom Perišićem...
Možda su ga zbog ovog smenili.. znao je on sve ovo odavno, samo je čekao
trenutak kad će da pukne. "..a bio je kul tip..".
jugoslavija.30kum.djole,
Otvoreno pismo Predsedniku SRJ
Beograd, 16.06.1999.
Slobodan Milošević Đorđe Karan
Predsednik SRJ građanin SRJ
Gospodine Predsedniče,
konačno se i meni ukazala prilika da Vam se, doduše samoinicijativno i
bez pitanja, obratim, bez ikakve nade i iluzije da ćete ovo što Vam budem
napisao lično pročitati, ili makar prelistati te izvući nekakve zaključke
- što ja, verujte, veoma predano činim čitajući i slušajući Vas.
Možda je moja spisateljska misija kao misija jednog nemoćnog crvića suviše
mala i bezbolna da bi Vas pogodila ili ne daj Bože, iznervirala, jer Vi ste
za razliku od mene, moćan čovek, opštepoznat, cenjen i izvikan na sva usta
i na više načina, što od Vardara pa do Triglava - što od Pekinga pa sve do
Vašintona, "a i šire". Na kraju krajeva, dozvolićete, Vaša popularnost
prevazišla je čak i one granice koje niko od nas "crvića" do pre deceniju
ili dve nije mogao ni da nasluti. Na sreću ili nesreću onih kojima ste
Vi predsednik, Vaša popularnost i Vaše ime danas je poznato širom sveta,
a narod čije ste interese branili i branite i dan danas, zapamtiće Vas
bolje i upečatljivije no celokupnu istoriju Srba od VII veka naovamo.
Pozivajući se na član 44 Ustava SR Jugoslavije, dozvoliću sebi da Vas
javno kritikujem i podnosim predstavke i predloge, bez ikakve brige za
svoju bezbednost, inače zagarantovanu pod istim članom istog Ustava -
osim u slučaju da zakone "pišete" lično Vi (?) negirajući član 20
u čije sam svojstvo i sprovođenje, avaj, već godinama itekako sumnjičav.
No, ne sumnjam da ćete se Vi lično potruditi da, kako mene kao crva,
tako i sve građane ove zemlje, uverite i uveravate da su nas Vaša načela
i Vaše reči uvek vodile onamo-namo, gde pripadamo i gde nam je mesto,
tamo gde su nam smerovi i prekretnice, radni zadaci i obaveze.
Iako niste oduvek bili političar, što ste uostalom i sami jednom
priznali američkom novinaru Ronu Hatchettu, oduvek ste bili ambiciozni.
Neke nove mlade generacije rekle bi da ste bili ambiciozni "do bola".
Pitam se čijeg.
Od industrije, preko bankarstva, gde ste tokom osmogodišnjeg mandata
predsednika najveće jugoslovenske banke radili (po nekom ultraameričkom
slengu, "dilovali") sa mnogim američkim bankama, Vi ste stekli mnoštvo
prijatelja, po nekoj zdravoj logici, biranih prema hijerarhiji tamošnjih
masonskih loža kojima je dolar jedini zdrav i vredan nacionalni interes.
Ne sumnjam da ste 'tamo daleko' dosta i naučili.
Takođe ne sumnjam ni da ste takvu nauku primenili u praksi, doduše ne
u onoj sredini koja bi Vas inaugurisala kao svemoćnog partijskog lidera
'nekakvog' centralnog komiteta 'nekakvog' saveza.
Kao što neki vojni zvaničnik sa zapada reče pre neki dan, oprostićete
što mu se ni imena ne sećam, "Milošević je sjajan taktičar ali loš
strateg" - Vaša je taktika uspela tamo gde je narod slepo ali jako oruđe.
Sveopštom prodajom kvazijednakosti i kvazisocijalizma, a u svrhu sticanja
ličnog kapitala, nadmašili ste sve imperatore svetske istorije, koji su,
gle gluposti, izvršavali samoubistva ili bivali streljani i mučeni.
Otud se zbunjeno stado s druge strane polulopte ne razlikuje od ovdašnjeg.
Kulturnim rečnikom rečeno, Vi nam godinama to "stavljate do znanja".
Rekoste čak, jednom prilikom, da veoma cenite američku demokratiju.
Ipak, deleći je na "pravu" i "krivu" uspeli ste da nam prikažete svet
kao surovi otpad, gde smo mi kao naprasno novostvorena ali nipošto mlada
državica, jedini izuzetak, izuzetak u kome cveta sloboda i demokratija
mimo one svetske truleži, boreći se za svoj opstanak i prosperitet.
Ne obazirući se na kratkovide susede koji ljubakaju osvajačke čizme
i proždiru raznorazne finansijske kredite, trudili ste se da nam usadite
svest o samopostojanju i nezavisnosti, preporodu, prosperitetu, ali sve
pod senkom Vašeg ličnog bogaćenja i bogaćenja Vaše porodice.
U toj i takvoj demokratiji i slobodi gušili ste i gušite sve Vaše
političke protivnike, medije, slobodu mišljenja i govora, gušili ste
upravo ona osnovna načela demokratije po kojima čitav taj "truli svet"
funkcioniše, no opet, taj isti svet koga ćemo mi, valjda, učiti pameti,
koga ćemo mi menjati bez obzira koliko je loš, a naročito bez obzira
na sopstvene žrtve. Možda sve te naše žrtve nisu vredne pomena ukoliko
svi mi zajedno pod Vašim vođstvom, stvaramo multipolarni svet,
deleći mu multidemokratske packe, čvrsto uvereni da smo u pravu.
Jer, ipak nas vodite Vi, a Vi ste, koje god novine da pročitam,
i koju god ovdašnju televiziju da gledam - uvek u pravu.
Možda ste bili u pravu i onda kada ste se sastajali sa bivšim kolegama
bivših predsedništava, gde je svaki od njih zgrabio svoj deo kolača
(ili po koji jagnjeći but). Možda ste bili u pravu kada ste želeli
da sačuvate bivšu Jugoslaviju, ali imam utisak da Vam je i ova
"Jugoslavija za poneti" sasvim dovoljna.
Od osnivanja naše Savezne Republike Jugoslavije, koja je danas nešto
bliža definiciji, dozvolićete, "Saveza Uže Srbije i SNP Crne Gore"
sa neizostavnim i verovatno zaludnim savezom sa našom "istočnom braćom",
Vi ste svojim građanima omogućili privilegiju da izgube nekoliko
desetina hiljada mladih ljudskih života širom takozvanih 'srpskih zemalja'
koje su danas sve samo ne srpske. Omogućili ste im da ginu za svoje
nacionalne interese, a da se pritom ne pitaju koji su to interesi
i koliko oni koštaju. Vaše reči oduvek su bile nesumnjive.
"Nesumnjivo, niti će se Srbija smrzavati, niti će gladovati,
a niti će pristati da svoje državne i nacionalne interese zbog
pritiska sankcija na bilo kakav način dovede u pitanje."
Priznajem, gospodine predsedniče, da mi je nekoliko surovih
godina koje su nakon ove Vaše izjave usledile, otvorilo oči.
Shvatio sam da Srbija nismo mi, obični građani koji u njoj živimo
i uživamo jednaka prava bez struje, hleba, grejanja, plata i penzija.
Shvatio sam da ste Srbija upravo Vi i niko drugi.
Nešto kasnije, uverio sam se da ste i više od same Srbije.
Nekako baš za to vreme, dok se Srbija "nije smrzavala i gladovala"
istu Srbiju napustilo je na hiljade mladih i veoma inteligentnih ljudi,
profesora, doktora nauka, jednom rečju, intelektualaca. Naravno, Vaša
politika mira i prosperiteta uspela je da nadoknadi taj gubitak tako
što je uvezla oko milion novih Srba sa Zapada, onih istih Srba čija
ste ognjišta tako zdušno branili tuđim životima.
Nasilno ste mobilisali mladiće iz Srbije da bi njihove kosti ostavljali
po sada već tuđim prćijama i slavili ih kao srpske heroje. Onima koji
su preživeli i dali se u borbu za sopstveni opstanak, gazili ste slobodu.
Gašenjem studentskih i omladinskih listova, satanizacijom Univerziteta,
tribina i javnih glasila, sprečavali ste svom snagom i svom silom koju
posedujete da ova mladost i nove generacije sačuvaju svaku zdravu svest.
Vodili ste rat protiv sopstvenog naroda, učeći ga da sam sebi stvara
krvne neprijatelje i istrebljuje ih gdegod može da postavi granicu
"Svih Srba u jednoj državi". Za svo to vreme, "nikada nismo bili u ratu".
Naravno, 1997. godine, grčkom listu "To Vima" izjavili ste sledeće:
"Prostim rečnikom, ja sam protiv rata.
Tamo gde sam ja jedina osoba koja donosi odluke, tamo nema rata."
Ipak, Vaša moć nadjačala je sve Vaše oponente.
Tobožnjom višepartijskom demokratijom vladali ste i vladate imperatorski.
Vaše privatne medijske kuće stvaraju i obrazuju onu svest koju biste
Vi želeli da vodite i na neki način, ulažete, baš kao u pokeru - uvek
s nekim adutom u rukavu, Vi nastavljate svoju partiju i ne plašite se
za svoj ulog. Možda baš zato što ulog niste Vi sami?
23.jula 1997 izvršena je Vaša inauguracija u Skupštini SRJ gde ste
konačno i posle dužeg vremena beznačajnog pojma pod imenom "Predsednik
Savezne države" postali apsolutni vladar. Vaš prethodnik koji je svoje
radne zadatke obavljao s punim angažovanjem, pišući telegrame čestitki
i podrške raznoraznim nesvrstanim zemljama, našao je svoje mesto u
Vašem strateškom bunkeru, poput nekih ranijih, što izvikanih što
nevaspitanih političara, neretko dežurnih krivaca za kojekakve neuspehe,
ali ipak iznad svega, danas istaknutih ambasadora i nižih funkcionera.
Oprostićete što sam Vaše reči morao da prevodim s engleskog na srpski.
Tog dana, podsetiću Vas, rekli ste "da će godine pred nama biti veoma
važne po pitanju opstanka i napretka naše zemlje", i bili ste uvereni
"da će se svi građani za to zalagati". Ono što niste pomenuli je Vaša
namera da kroz takav opstanak i napredak srozate čitavu našu naciju
i osramotite njenu istoriju, zahvaljujući Vašoj tvrdoglavosti i ideji
da su opet neki nacionalni interesi ono što nam Vi nudite, ono zašta
se svi moramo žrtvovati kako bi opstali.
Rekli ste da su "iza nas 6 najtežih godina za čitav naš narod,
još od drugog svetskog rata, i da su te godine iscrple i unakazile
našu zemlju". Niste nam, međutim, ni nagovestili da imate nameru da nam
kroz dve godine podarite obmanu o nekakvom referendumu i jedinstvu,
otporu i zajedničkoj borbi protiv fašističkih čizama koje ni po koju
cenu ne smeju doći ovde, a naročito ne na svetu srpsku zemlju.
Rekli ste nam još i da "ekonomija još uvek ne funkcioniše u potpunosti".
Niste nam rekli kakav je ekonomski recept primenio Vaš cenjeni sin,
zaradivši "svojih prvih milion maraka" i otvorivši najveću diskoteku
na Balkanu. Niste nam odali tajne ekonomskih recepata koje ste sami
primenili u sticanju Vaših ličnih bogatstava za poslednjih 10 godina,
niti ste se potrudili da demantujete "The Sunday Times" koji tvrdi da,
dok se uslovi života u ostatku Jugoslavije pogoršavaju gotovo svakodnevno,
Vi i Vaša porodica letujete na predivnom kamenitom ostrvu Hidra, u dugoj
niskoj beloj zgradi koju meštani zovu Molos - po zalivu u kome se nalazi,
udaljenom dva sata plovidbe od Atine, a već mnogo godina sastajalište
bogatih i poznatih ličnosti (čak i počivše Princeze Dajane od Velsa).
No, na stranu Vaša lična bogatstva i uživanja, pomenuli ste prilikom
svoje inauguracije da "izvesne istočnoevropske zemlje koje nisu iskusile
ovakve patnje kakve smo iskusili mi, danas imaju mnogo više socijalnih i
ekonomskih problema" - kojima smo se mi, valjda oduprli, izdržali, te
povrh svega bili i odlučni da se svim njihovim naredbodavcima tako žestoko
suprotstavimo - verovatno u nameri da ih sustignemo u zaostalosti (?).
U suštini, čitav Vaš slatkorečivi govor pred parlamentom Savezne
skupštine sadržao je neverovatan optimizam, toliko neverovatan svim
onim građanima koji nisu podržavali Vašu politiku da je naprosto nastala
sveopšta konfuzija među siromasima, oplemenjena nekakvim optimizmom.
Nije Vam mnogo trebalo da razuverite i one koji su te Vaše reči gutali
sa uživanjem ili ih čak naučili napamet. Takvih je danas, ipak, mnogo.
Mnoge međutim, nije iznenadilo to što ste se igrali našom sudbinom.
Možda je to isprva bio šah, ali Vam poker očito bolje leži.
Svojom poslednjom odigranom partijom pokera protiv celog sveta,
pri čemu je ulog bio čitav ovaj časni i herojski narod, niste
izašli kao pobednik iako se rado hvalite kako ništa niste izgubili.
Omiljena reč Vam je "obnova" - pretpostavljam, obnova Vašeg siromašnog
i obogaljenog uloga, koji bi jednog dana možda bio spreman za Vaše
nove partije pokera, ukoliko ponovo dobijete 'dobre karte' ili ako
Vam ih neko reformski doturi ispod stola, da niko ne vidi.
Nasuprot tome, nije Vam omiljeno raspoloženje trulog zapada da
ne uputi ni dinara u smeru naše obnove dokle god ste nam Vi predsednik.
Obnovu i budućnost poklanjate novim generacijama, koje niste pitali
ni kako su živeli pre apsolutnog rata sa svetom, a kamoli da ih pitate
jesu li drage volje ginuli, gubili očeve, majke, sestre, čamili u
mračnim skloništima bez struje i vode - dok ste Vi bezbedno uživali
u nekom od svojih podzemlja, pripremajući se na još jednu kapitulaciju.
Obnovu nudite onim studentima i mladim ljudima na koje ste "u strahu i
panici", kako to jednom reče gospodin Borisav Jović, 1991. godine slali
tenkove naše herojske vojske, da gazi a po potrebi i ubija sopstveni narod.
Boljitak nudite onima koji su mesecima šetali Beogradom tražeći od Vas da
pokažete da li uopšte imate čast i ponos, iako ste i na njih slali kordone
naše milicije, ali pre svega milicije kao Vašeg sopstvenog vlasništva.
Obećavali ste, potpisivali, smeškali se - i obmanjivali ovaj narod.
Poslednja Vaša obmana u, nadam se, poslednjoj partiji pokera u kojoj
smo Vam mi bili ulog, je sveto srpsko Kosovo. Ono isto Kosovo na kome
ste započeli gazimestansku euforiju, policijske represije, radikalno
uništavanje separatizma onim jedinim sredstvom koje poznajete.
Vodeći borbu sa sve opasnijim zdravim srpskim intelektom u poslednjoj
deceniji, niste se obazirali na šiptarske teroriste, kosovske probleme
i pitanja ljudskih prava onih istih Albanaca koji su danas, posle Vas,
prva svetska tema u svim mogućim medijima. Onog trenutka kada je razbijena
Vaša taktika da oblikujete tuđu svest stvarajući unutrašnjeg neprijatelja,
Vi ste se posvetili poslednjem adutu - dozvolićete da upotrebim logiku,
da ono što Vas je kao političara rodilo, moralo bi i da vas preporodi?
Pokeraška partija počela je prikupljanjem uloga.
Tačnije - 97,4 procenta sredstava, što će reći blizu 10 miliona žive sile.
No, pošto ste ovaj domaći poker sa sitnim gulanferima apsolvirali, bilo je
teško vratiti se na stari "dejtonski poker" sa pravim igračima. Nije bilo
lako izdržati prvih par deljenja, ali do Oktobra ste uspeli da povratite
deo uloga, iako je partija bila samo odložena, jer stranci nipošto nisu
odustajali od nastavka, a i Vama se dopalo da odigrate do kraja.
Obratili ste se i svojim "finansijerima". Navešću samo neke fragmente.
13. oktobar 1998. godine
"Poštovani gradjani, želim da vas obavestim o razgovorima koje smo
vodili proteklih dana. Postignuta je saglasnost da se problemi na
Kosovu i Metohiji i u vezi sa Kosovom i Metohijom rešavaju mirnim putem,
političkim sredstvima. Dogovori koje smo postigli otklanjaju opasnost
vojne intervencije protiv naše zemlje. Želim na kraju da se zahvalim
svim gradjanima iz zemlje i sveta koji su mi sve ovo vreme upućivali
poruke snažne podrške. Te poruke su sadržale i zadatak da se sačuva
suverenitet i teritorijalni integritet naše zemlje, da se sačuva njeno
dostojanstvo jednom rečju, a s druge strane da se obezbedi da se mirnim
putem reše problemi koji opterećuju život u južnoj srpskoj pokrajini.
Mislim da smo to i postigli. Zahvaljujem se svima."
Partija je nešto kasnije, nastavljena.
Vreme je neumitno prolazilo, a Vi ste i dalje ulagali u svoju pokerašku
strategiju, s vremena na vreme izdavajući naredbe pozadinskom bunkeru
da obezbedi podršku onih 97,4% koji bi u slučaju da Vam ne krene ni
ko zna koje po redu deljenje, pozadina uzme "puške u ruke, pa u rov..".
Nesumnjivo, kako Vi obično kažete, podrška pozadine je jačala.
Na nevaspitanu opomenu Veslija Klarka "Uozbiljite se, predsedniče,
Vi ne želite da Vas NATO bombarduje" odgovorili ste "NATO has got
to do what NATO has got to do - and we got to do what we got to do..".
Ne zamerite mi što ponovo koristim taj engleski jezik.
Na kraju krajeva, on je i Vaša jača strana.
U pokeraškim partijama naročito.
Očito ste imali dobre karte u rukama.
To ste i potvrdili jednom američkom novinaru Washington Posta
14. Decembra 1998. godine kada Vam je postavio oko 233 pitanja.
Jedan od Vaših odgovora bio je:
"Čitava zapadna medijska priča o krizi u Jugoslaviji je lažna,
to je moralna greška žurnalizma. Moja dužnost je da zaštitim
interese svog naroda i svoje zemlje. Ako bilo ko ima problem
s tim u vezi, mogu samo da kažem da sam ponosan svojom ulogom
u odbrani i zaštiti interesa svoje zemlje i svog naroda."
Kako se partija nastavila, do te mere internacionalizovana da ste morali
da igrate i preko svojih vazala, od dvorca do dvorca, komandujući iz svog
bunkera, procenili ste da bez obzira na tok partije i novi špil karata,
"Jugoslavija ne prihvata prisustvo međunarodnih trupa na Kosovu".
Ulog koji Vam je ponuđen da ostanete čisti pred 97,4 procenta
niste prihvatili, verovatno iz razloga što ste želeli nešto krupnije,
ali više iz razloga što nijedan normalan Srbin ne bi dozvolio da mu
NATO fašisti rovare po zemlji i čitavu je okupiraju.
No, gospodine Miloševiću, partija koju ste vodili i karte koje su Vam
delili, mogli ste da 'promuvate' kroz Vaše široke rukave i izvučete ono
što ste danas izvukli za ovu napaćenu Srbiju i stvaranje multipolarnog
sveta, mnogo pre no što je na nas palo na desetine tona eksploziva
i mnogo pre no što je pobijeno na hiljade ljudi koji su Vama u tom pokeru,
nesvesni onog što ih čeka, držali zaleđinu i pružali slepu podršku.
Kako su se ostali kartaroši udružili u nameri da Vam pokupe sav ulog
i diskredituju Vas (čak i u Švajcarskoj), Vi ste se bogami i iznervirali:
"Beograd je tolerantan ali nije glup. Spremate se da primenite silu nad
malim evropskim narodom zato što štiti svoju teritoriju od separatizma,
svoje građane od terorizma i svoje istorijsko dostojanstvo od hulja koje
ne znaju ni šta je istorija ni šta je dostojanstvo."
Vaše karte su bile slabije i Vaš ulog je postao plen onih s kojima
ste se kartali. U međuvremenu, pokeraši su iskoristili priliku da nam
demoliraju pola zemlje, poruše sve što su mogli porušiti, iako nervozni
zbog činjenice da su onih 97,4 procenta veoma tvrd orah.
No, pošto su znali da Vi to niste, s Vama su se i sporazumeli.
Izgubili ste svoju poslednju partiju pokera u kojoj je ovaj narod
bio i ulog i plen tuđina. Postali ste i zvanično ratni zločinac isprva
zato što ste blefirali, a zatim pokazali da ne znate da igrate.
Pokeraši su Vas ostavili na miru i krenuli u prikupljanje plena sa stola,
a Vi ste se okrenuli onom istom narodu koji je verovao da se Krajina,
Republika Srpska, Istočna Slavonija i ostalo neće dogoditi na Kosovu
i da BAŠ vi to nećete dozvoliti. Toliko ste mi bili uverljivi da su
me u ovom medijskom ratu, putem Interneta, strani državljani nazivali
"Miloševićevim generalom" - pošto sam se, izgleda na svoju sramotu,
trudio da na sve načine objasnim tim istim ljudima da Vi niste onaj
faktor zbog kojeg mi branimo svoju otadžbinu od fašizma, da je ova
zemlja i ovo sveto Kosovo srpsko i da će ostati srpsko doveka.
Govorili ste nam da smo najdemokratskija zemlja na svetu, jer se mir
i sloboda i demokratija ne mogu razdvajati, da narod koji želi da živi
u miru mora da bude slobodan. Ovde ste možda pogrešili samo u jednom
jedinom slovu. Onaj koji želi da živi u miru mora da bude Slobodan.
Ostale su Vam prazne reči kojima nas i dalje lažete i obmanjujete.
Vaša "politika mira" dobrano je zakasnila.
Vaše "večito zalaganje" bilo je blef i za one koji su Vas podržavali.
Danas imate hrabrosti da nam čestitate mir posle rata u koji ste nas
svojim kockanjem i vlastoljubljem sami uveli. Oni isti neprijatelji,
separatisti, teroristi i osvajači, danas su nam okupirali sveto srpsko
Kosovo, gde više gotovo da i nema Srba, srpske milicije, naše vojske,
naše religije i našeg ponosa. Šta više, danas tim Kosovom gaze oni
koji su nas ubijali i koji će nam ga zauvek hirurški odstraniti.
Danas veličate one koji su uzalud poginuli braneći svetu srpsku zemlju,
braneći i Vas i Vašu porodicu koja je ovaj rat posmatrala iz podruma.
Danas kažete da će imena poginulih biti objavljena u celini.
Odlikovali ste tri hiljade oficira, podoficira, vojnika i civilnih
lica na službi u Vojsci Jugoslavije, zato što su branili svoju zemlju
i ginuli za kolevku srpstva koja je danas spaljena i napuštena.
Kolevku srpstva po kojoj danas rovari genetski fašizam i terorizam.
Kolevku srpstva u kojoj više nema srpskih kolevki sa srpskom decom.
Kažete da smo svi učestvovali u ovom ratu.
Kažete da je narod heroj, i da treba da se ponaša herojski.
Kažete da nismo dali Kosovo.
Kažete da su nam došle strane, "Međunarodne snage" kao garant mira.
Kažete da smo na svetsku scenu vratili Ujedinjene nacije.
Jesu li to bile Vaše namere i pre no što smo svi mi postali heroji?
Jeste li se i pre ovog rata zalagali za Međunarodne trupe mira?
Jeste li odista želeli da na svetsku scenu vraćate "Ujedinjene nacije"?
Kažete i pominjete stare fraze ...
"mi ćemo odmah..
"mi smo uspeli..
"mi ćemo ponovo..
"ja sam uveren...
Kažete, na posletku, da naš suverenitet i teritorijalni integritet
nije ugrožen. Poznajete li Vi uopšte, gospodine predsedniče, te pojmove?
Verujem da ih gospodin predsednik Republike Srbije dobro poznaje,
jer je 23.3.1999. godine izjavio: "Pa, gde je tu suverenitet koji
podrazumeva da na svakom pedlju svoje teritorije možeš da ostvariš
sve - i zakonodavnu vlast i ostalo." Predsednik RS je dodao i sledeće:
"Govorili su nam, daćemo vam sporazum kakav god želite, samo da uđu trupe."
"Dobijali smo vrlo primamljive ponude. Ako prihvatite trupe dobićete
dobar sporazum. Čak i kada smo potpisali naš tekst sporazuma koji je
u suštini proizašao iz teksta Kontakt grupe, ali, naravno, očišćen od
svega onoga što direktno ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet
Jugoslavije i Srbije, rekli su da je naš sporazum vrlo dobar u suštini,
ali su tražili prihvatanje trupa."
"Naravno, ako pažljivo pročitate ponuđeni dokument, videćete šta znače
te trupe. To znači da jugoslovenske vojske i policije na Kosovu nema.
To znači da ćemo imati jednu inoviranu verifikacionu misiju na Kosovu."
"Mi bi time dobili 28.000 naoružanih vojnika, a onda je svejedno
kakav bi sporazum potpisali."
"Nacrtali su nam da se Vojska Jugoslavija na Kosovu i Metohiji svede na
1.500 ljudi da cuva granicu, da se policija svede na 2.500 ljudi i da
posle 120 dana nestane zajedno sa vojskom."
Pitam Vas, gospodine Miloševiću, sećate li se ovih reči?
Sećate li se konferencija za štampu Vaše partije, i reči portparola
gospodina Ivice Dačića, da je Kosovo unutrašnje pitanje Srbije i da
nikakve strane trupe ne dolaze u obzir? Sećate li se reči gospođe
Gorice Gajević koja je 23.3.1999. izjavila da "Strane vojne trupe,
pod bilo kakvim izgovorom, ni za kakvu cenu, pa ni za cenu bombardovanja,
ne prihvatamo na našoj teritoriji."? Sećate li se, uopšte, šta ste nam
Vi sami pričali i poručivali putem medija? Da li ste svesni činjenice
da ste ovom narodu, kojeg ste vodili i čije ste interese branili
i štitili, omogućili da gine i na kraju Vaše priče dobije sledeće:
- Uspostavljenu punu autonomiju Kosova i institucije prelazne uprave
- 2 miliona kosovskih Albanaca, uključujući i Albance sumnjivog porekla
- 50,000 vojnika NATO pod komandom NATO sa šlemovima NATO
- Vojnu bazu NATO opremljenu teškim naoružanjem i avijacijom
- Specijalnog predstavnika UN za Kosovo
- Veslija Klarka, s punom slobodom kretanja
- Luiz Arbur, s punom slobodom kretanja
- Vilijema Vokera, s punom slobodom kretanja
- Hašima Tačija, s punom slobodom kretanja
- Kristijan Amanpur, s punom slobodom kretanja
- 1000 i više novinara CNN s punom slobodom kretanja
- Neograničeno prisustvo humanitarnih organizacija i predstavnika
- Nekoliko desetina hiljada eventualno razoružanih terorista OVK
..a da ste potpisali i aminovali povlačenje herojske Vojske Jugoslavije
sa svete srpske zemlje, sa teritorije Republike Srbije, sa teritorije
SR Jugoslavije, povlačanje koje je dogovoreno u nekoj kafančini
s istim onim ljudima koji su nas bombardovali čitavih 80 dana?
Da li ste svesni da ste Kosovo ostavili na milost i nemilost istim
onim fašistima NATO i istim onim teroristima protiv kojih se naša
vojska i policija borila da sačuva "svoje istorijsko dostojanstvo
od hulja koje ne znaju ni šta je istorija ni šta je dostojanstvo."?
Da li ste svesni da ćete uskoro sveto srpsko Kosovo imati samo u vidu:
- Eventualno neraseljenog srpskog stanovništva
- Oko stotinu ili manje vojnika požarnih pored manastira
- Oko stotinu ili manje vojnika sa zadatkom da razminiraju minska polja
- Oko stotinu ili manje vojnika na ključnim graničnim prelazima
- Oko stotinu ili manje sveštenika i kaluđerica SPC
- Oko stotinu ili manje ili sve manje srpskih manastira
Da li ste, na kraju, kao predsednik ove države, gospodine Miloševiću,
spremni da otputujete na naše sveto srpsko Kosovo, koje smo svi herojski
branili i odbranili, da se obratite našem narodu i svim građanima Kosova,
da ih uverite u svoje reči, svojim prisustvom i svojim likom?
Da li ste spremni da to učinite kao onda, pre deset godina,
da opet poručite svim Srbima da i dalje niko ne sme da ih bije?
Da li ste spremni i da im poručite i da, takođe,
niko ne sme da ih kolje, siluje, isteruje i ponižava?
Nekada davno, jednom prilikom, danas već pokojnom novinaru jednog
beogradskog lista, rekli ste da srpski narod nikada nije trpeo ropstvo;
da je uvek sam birao svoju vlast i da će je "on birati i smenjivati."
Možda je Vaša želja bila da pišete istoriju, ali istoriju pišu pobednici.
Vi to, gospodine Miloševiću, sigurno niste, a verujte mi, nisam ni ja,
nije ni sveto srpsko Kosovo, ni nebeski srpski narod, ni hiljade izbeglica
koje čame van Kosova, što po Srbiji što nadomak Beograda, nije ni naš
Patrijarh srpski, ni sva naša herojska vojska koja nas je branila.
Želim Vam, gospodine predsedniče, mnogo zdravlja i lične sreće.
Voleo bih, da mogu, da svoju ličnost, porodicu i narod zaštitim od Vaših
napora da nas i dalje branite, čuvate i na to budete ponosni, no sumnjam
da ću u tome uspeti. Šta više, sumnjam da ću i pokušati.
Želim Vam sve najbolje, osim u slučaju da Vi meni želite ono najgore.
Đorđe Karan
jugoslavija.31dr.iivan,
Sledi rezime studije koja je bila povod gostovanja Mlađana Dinkića
pre neko veče na STB-u, preuzet sa www.g17.org.yu.
Grupa 17 i Stubovi kulture izdali su knjigu
ZAVRŠNI RAČUN - Ekonomske posledice NATO bombardovanja: procena štete
i sredstava potrebnih za ekonomsku rekonstrukciju Jugoslavije
više informacija:
e-mail: Stubovi kulture
www.stubovi.co.yu
-
Ekonomske posledice NATO bombardovanja: procena štete i sredstava
potrebnih za ekonomsku rekonstrukciju Jugoslavije
Sadržaj rezimea:
Iz predgovora
UMESTO REZIMEA:
Nužnost uključivanja Srbije u međunarodni program ekonomske
rekonstrukcije Jugoistočne Evrope
Ekonomske posledice NATO bombardovanja
Politički razlozi za uključivanje Srbije u program rekonstrukcije
Ekonomski razlozi za uključivanje Srbije u program rekonstrukcije
D o d a t a k
Urgentno potrebna sredstva iz inostranstva
Redaktor:
Mlađan Dinkić
Autorski tim:
Srboljub Antić
Mihail Arandarenko
Aleksandar Denda
Mirosinka Dinkić
Mlađan Dinkić
Dragor Hiber
Aleksandra Jovanović
Milan Kovačević
Miroljub Labus
Ljubomir Madžar
Jasna Matić
Branko Milanović
Jelica Minić
Branko Radulović
Milko Štimac
Dušan Vujović
Veselin Vukotić
Konsultanti:
Željko Bogetić
Radovan Jelašić
Boško Živković
Saradnici:
Igor Bogojević
Vesna đurović
Biljana Gajić
Suzana Mrgić
Iz predgovora
Samo u toku jedne decenije (1989-1999), građani SR Jugoslavije bili
su suočeni sa više kataklizmičkih događaja i podneli više strahota
nego što su neki narodi u svetu doživeli tokom vekova svoje
savremene istorije. Nakon raspada bivše SFRJ, krvavih građanskih
ratova u Bosni i Hrvatskoj praćenih masovnim egzodusom čitavih
naroda, višegodišnjih međunarodnih ekonomskih sankcija, velike
pljačke naroda putem namerno izazvane hiperinflacije od strane
države i finansijskih mahinacija od strane paradržavnih banaka,
propasti Zajma za privredni preporod Srbije, izluđivanja građana
kroz monetarne udare i nerazumnu ekonomsku politiku - zemlja je
bombardovana od strane NATO pakta. Protiv Jugoslavije se udružilo 19
najrazvijenih zemalja sveta i neprekidno je bombardovalo punih 77
dana. "Završni račun" sumira samo one štete koje su zemlji nanete od
ovog spoljnog neprijatelja. Po obimu i intenzitetu, a imajući u vidu
da su pričinjene u periodu od svega 11 nedelja, te štete daleko
prevazilaze sve one koje su prethodno nastale kao posledica užasnih
unutrašnjih događanja.
Nesumnjivo je da je agresijom na suverenu zemlju NATO pogazio mnoge
odredbe međunarodnog prava. Međutim, tragično je što je žrtva u ovom
slučaju bio ceo jedan narod i njegova budućnost. Porazna je
činjenica da su NATO zemlje, čije su najveće tekovine demokratija i
civilne institucije, odlučile da lekciju i političku poruku jednoj
maloj evropskoj zemlji pošalju bombama i agresijom, umesto podrške
ekonomskim reformama i demokratskim procesima. Takvo ponašanje
Zapada i očiglednu zloupotrebu temeljnih principa savremene
civilizacije, Grupa 17 nikada nije mogla da prihvati, niti da
podrži.
Kada se bude razmatralo pitanje naknade štete koja je nastala zbog
NATO bombardovanja, kao i u svakom drugom slučaju naknade štete,
biće potrebno utvrditi njenu visinu i odgovornost počinioca. Za nas
pitanje odgovornosti nije sporno - ona je višeslojna, ali to nije
tema ove studije. Naša namera je bila samo da objektivno procenimo
visinu štete zbog bombardovanja i sagledamo sve prateće ekonomske
posledice za Jugoslaviju. Pored toga, izvšili smo i procenu
sredstava neophodnih za ekonomsku rekonstrukciju zemlje. Osim
sredstava za kompenzaciju ratne štete, ovaj iznos uključuje i
sredstva za modernizaciju jugoslovenske privrede i njeno
osposobljavanje za ravnopravno uključivanje u međunarodnu zajednicu.
UMESTO REZIMEA:
Nužnost uključivanja Srbije u međunarodni program ekonomske
rekonstrukcije Jugoistočne Evrope
Jedanaest nedelja neprekidnog bombardovanja Jugoslavije od strane
NATO pakta (24.03.99.-09.06.99) prouzrokovalo je tragične i
dalekosežne posledice. Više hiljada ljudi izgubilo je život.
Izvršena su ogromna razaranja privrednih i drugih civilnih objekata.
Značajan deo industrije je potpuno uništen ili teško oštećen.
Razoren je dobar deo saobraćajne, elektro-energetske,
telekomunikacione i druge infrastrukture, koja ima značajne eksterne
efekte na privredni život i razvoj svake zemlje. Osim toga,
bombardovani su i mnogi stambeni objekti, seoska domaćinstva,
kulturno-istorijski spomenici, upravne zgrade, hoteli, vozovi,
autobusi...
U ovoj studiji se daje procena štete i sredstava potrebnih za
ekonomsku rekonstrukciju zemlje. To podrazumeva tri vrste novčanih
sredstava: (a) sredstva za naknadu štete koja je nastala kao
posledica NATO bombardovanja; (b) sredstva humanitarne pomoći za
neposredno ugrožena lica; (c) sredstva za modernizaciju privrede
radi njenog osposobljavanja za ravnopravno uključivanje u
međunarodnu razmenu. Namena prve vrste sredstava je da vrati
porušene i oštećene objekte i privredu u pređašnje stanje, druga
vrsta sredstava bi bila iskorišćena u čisto humanitarne svrhe, dok
bi ostala sredstva pomogla Jugoslaviji da modernizuje infrastrukturu
i izvrši radikalnu ekonomsku reformu, što bi joj omogućilo stabilan
i dugoročno održiv privredni rast u budućnosti.
Ekonomske posledice NATO bombardovanja
Prema prvim procenama, ukupna ekonomska šteta za SR Jugoslaviju
nakon NATO bombardovanja iznosi oko 29.6 milijardi dolara. Iako smo
ovim obračunom obuhvatili štete na celoj teritoriji SR Jugoslavije,
zbog nepotpunih ili nepouzdanih podataka nismo bili u mogućnosti da
u račun uključimo sledeća tri elementa: (1) deo gubitka ljudskog
kapitala koji se odnosi na albansko stanovništvo na Kosovu; (2)
štete na stambenom fondu na Kosovu (3) uništeno prirodno bogatstvo i
ekološke štete.
Gubitak nacionalnog bogatstva (bez oštećenja prirodnih resursa),
koji obuhvata uništenu infrastukturu i gubitak kapitala u privrednim
i neprivrednim delatnostima, iznosi oko 4.1 milijardi dolara.
Gubitak ljudskog kapitala čini dodatne 2.3 milijarde dolara u
obračunu ukupne štete. Ostatak od 23.2 milijarde dolara predstavlja
oportunitetni trošak za privredu kao celinu, u vidu sadašnje
vrednosti izgubljenog društvenog proizvoda, pod pretpostavkom da će
se negativni efekti rata osećati u narednih 10 godina. Naglašavamo
da vreme predstavlja ključan faktor za procenu indirektnih
ekonomskih gubitaka zbog rata. Što pre otpočnu ulaganja kojim će se
sanirati pričinjene štete, iznos indirektnih troškova za privredu će
biti manji. Gore navedeni iznos gubitaka procenjen je na bazi
pretpostavke da će obnova zemlje početi odmah (već u 1999. godini).
U suprotnom, oportunitetni troškovi će biti daleko veći.
Tabela 1.
Ukupna ekonomska šteta zbog NATO bombardovanja
Oblast Ukupna šteta
(u milionima USD)
A. INFRASTRUKTURA 805.4
A.1. Saobraćajna infrastruktura 355.0
A.2. Elektro-energetska infrastruktura 270.0
A.3. Drugi infrastrukturni objekti 180.4
B. PRIVREDNI OBJEKTI 2,884.2
B.1. Industrijska postrojenja 2,762.2
B.2. Poljoprivreda 39.0
B.3. Turizam i ugostiteljstvo 45.0
B.4. Ostale privredne delatnosti 38.0
C. NEPRIVREDNI CIVILNI OBJEKTI 373.3
C.1. Kulturno-istorijski spomenici
(troškovi restauracije) 100.0*
C.2. Objekti u javnom sektoru 72.3
C.3. Objekti u privatnom vlasništvu
(stambeni objekti)** 201.0
D. UNIŠTENO PRIRODNO BOGATSTVO -
E. GUBITAK NACIONALNOG BOGATSTVA
(A + B + C + D) 4,062.9
F. GUBITAK LJUDSKOG KAPITALA*** 2,300.0
G. IZGUBLJENI DRUŠTVENI PROIZVOD KOJI
NIJE REZULTAT DESTRUKCIJE KAPITALA 23,245.6
(E + F + G)
UKUPNA EKONOMSKA ŠTETA 29,608.5
* Troškove koji su nastali uništavanjem prirodnog bogatstva i
zagađivanjem životne sredine, kao i nenadoknadive štete na
kulturno-istorijskom blagu koje je deo nacionalne i svetske baštine,
nismo kvantifikovali zbog principijelnog stanovišta da su oštećenja
ovih vrednosti takvog karaktera da premašuju sve mogućnosti i
postupke smislenog ekonomskog vrednovanja.
** Nisu uključene štete na stambenom fondu na Kosovu.
*** U obračun nisu uključeni podaci o poginulim, ranjenim i trajno
iseljenim Albancima.
Zbog rata i njegovih posledica, industrijska proizvodnja u SR
Jugoslaviji u 1999. godini će opasti za 44.4% u odnosu na prethodnu
godinu, a doći će i do značajnog pada aktivnosti u svim drugim
privrednim delatnostima, uključujući i poljoprivredu. Prema našim
procenama, ukupan društveni proizvod (GDP) će opasti za 40.7%.
Istovremeno, doći će do smanjenja izvoza za oko 55%, a uvoza za 58%.
Između 200,000 i 250,000 ljudi ostaće bez posla zbog direktnih i
indirektnih posledica rušenja velikih industrijskih postrojenja u
Srbiji. Zbog toga će stopa nezaposlenosti biti povećana sa 25.1%
(1998) na oko 32.6% (1999). Ovakav rast otvorene nezaposlenosti neće
biti iskazan jedino ukoliko vlada Srbije odluči da ove ljude, koji
objektivno neće imati posla, i dalje formalno evidentira kao
zaposlene.
Tabela 2.
Uticaj rata na kretanje najvažnijih makroekonomskih pokazatelja u SR
Jugoslaviji
Pokazatelj 1989 1998 1999(a) 1999/1998
Drušveni proizvod(b)
(milioni USD) 30,831 17,442 10,348 -40.7%
Društveni proizvod
po stanovniku (USD) 2,941 1,643 975 -40.7%(c)
Industrijska proizvodnja
(indeksi; 1989=100) 100.0 37.3 20.7 -44.4%
Izvoz (milioni USD) 4,461 2,858 1,291 -54.8%
Uvoz (milioni USD) 5,383 4,849 2,037 -58.0%
Spoljnotrgovinski deficit
(milioni USD) -922 -1,991 -746
Stopa nezaposlenosti (%) 17.9% 25.1% 32.6%
(a)/ Procena Grupe 17.
(b)/ GDP.
(c)/ Pretpostavljen je isti broj stanovnika u 1998. i 1999. godini.
Nakon ovog rata, celom području Jugoistočne Evrope neophodna je
ekonomska pomoć od strane razvijenih zemalja. To je jedini način da
se ovaj region učini dugoročno stabilnim i da se izbegne mogućnost
novih konflikata u budućnosti. U sve brojnijim i sve konkretnijim
predlozima za institucionalnu transformaciju i ekonomsku
rekonstrukciju jugoistočne Evrope, jasno se razaznaje podela na one
koje obuhvataju i SR Jugoslaviju u celosti, i na one koji je
eksplicitno i čak naglašeno izostavljaju. U ovim drugim, razmatra se
samo pomoć regionu Kosova i, eventualno, Crnoj Gori. Sama činjenica
da se u vizijama obnove ne javlja celokupno područje Srbije, pa čak
ni Crne Gore, morala bi da izazove ozbiljnu zabrinutost. Jednako je
zabrinjavajuća i činjenica da takve skice programa potiču sa vrlo
merodavnih i uticajnih mesta u međunarodnoj zajednici.
Očito je da režim koji se upustio u rat sa gotovo čitavim svetom
teško može da očekuje finansijsku podršku od tog istog sveta. Pa čak
i kada bi novac ušao u zemlju, bio bi najverovatnije veoma brzo
proćerdan, imajući u vidu neadekvatnu institucionalnu armaturu i
brojna negativna iskustva iz bliske prošlosti. S obzirom na to da
postojeća srpska i savezna vlada ne uživaju kredibilitet ni na
domaćem ni na svetskom planu, perspektive budućeg života u
Jugoslaviji čine se veoma mračnim. Grupa 17 je i u ranijim
dokumentima ukazivala na to da bez odgovarajućih sistemskih i
personalnih promena ne može doći do preko potrebne stvarne
demokratizacije društva, niti do radikalnih ekonomskih reformi, a
samim tim ni do boljitka za jugoslovensko društvo u celini.
S druge strane, potpuna izolacija Srbije predstavljala bi čin
odmazde prema čitavom jednom narodu. Ovakav oblik kolektivne
odgovornosti neprihvatljiv je za civilizaciju na pragu trećeg
milenijuma. Zbog toga očekujemo da Zapad radikalno promeni svoj
dosadašnji pristup prema Jugoslaviji, koji je bio prepun krupnih
grešaka i isključivo baziran na kažnjavanju, bez ponude bilo kakvih
stimulativnih mehanizama za njenu integraciju u međunarodnu
zajednicu. Istovremeno, nadamo se da će i građani Srbije shvatiti da
se zemlja, kao i mnogo puta u poslednjih desetak godina, ponovo
nalazi pred izborom - UZMI ili OSTAVI (u svakom pogledu: političkom,
socijalnom, ekonomskom, geografskom...). Oni koji su predstavljali
narod uvek su do sada "ostavljali" - pompezno odbijali različite
ponude, javno se zaklanjajući inatom, prkosom i rodoljubivošću, a
faktički vodeći računa samo o ličnim interesima. Što su bili
grlatiji u isticanju svoje "borbe za nezavisnost i teritorijalnu
celovitost zemlje", to je zemlja bivala sve nesamostalnija i sve
manja. Krajnje je vreme da Srbija i njeni građani nešto "uzmu", ako
ni zbog čega drugog, a ono zbog toga što više nemaju puno toga da
"daju".
Politički razlozi za uključivanje Srbije u program rekonstrukcije
U slučaju da ne obuhvati i celokupno područje SR Jugoslavije,
program ekonomske rekonstrukcije i revitalizacije Jugoistočne Evrope
ne bi mogao da ostvari neke svoje najvažnije potencijalne efekte.
Strateški međunarodni interes morao bi biti da se ovaj trusni i
brojnim šokovima izloženi region definitivno stabilizuje i osposobi
za efikasan i trajno održiv privredni rast. To bi onda povoljno
uticalo i na odgovarajuće promene i konsolidaciju na političkom
planu. Udari kojima je ovo područje bilo neprestano izloženo, a od
kojih je daleko najveći broj bio generisan iznutra, svojim
mnogostrukim i dalekosežnim posledicama daleko su prevazilazili
geografske granice Jugoistočne Evrope. Talasi izbeglica, humanitarne
nesreće, reperkusije udara iz ove oblasti na političke procese u
zemljama Centralne i Zapadne Evrope, a osobito rizici prerastanja
lokalnih potresa u katastrofe širih razmera - sve su to razlozi zbog
kojih događaji u ovoj naglašeno destabilizovanoj oblasti imaju
trajne i snažne eksterne efekte. To su i razlozi zbog kojih su
problemi sa kojima se suočava ovaj region istovremeno i problemi
čitave Evrope, pa i međunarodne zajednice u celini.
Privredna i politička stabilizacija Jugoistočne Evrope mora da
obuhvati sve zemlje ovog područja. Izostavljanje bilo koje zemlje, a
pogotovo izostavljanje nerazvijene i ratom osakaćene Srbije, koja uz
to zauzima centralni deo regiona, učvrstilo bi na trajnoj osnovi
jednu krupnu geopolitičku neravnotežu. Ostaviti Srbiju izolovanu od
sveta ne bi dovelo do poželjnih političkih promena i do njene
demokratizacije, već bi samo učvrsilo poziciju autoritarnog režima
koji crpi dodatnu snagu iz rastućeg siromaštva jugoslovenskih
građana. To bi bila greška koja bi pre ili kasnije mogla postati
uzrok nekoj novoj ratnoj nesreći. Ko zna da li bi Nemačka danas bila
tako ekonomski jaka i politički stabilna, da nakon II svetskog rata
nije bila obuhvaćena programom obnove putem Maršalovog plana. Ko zna
da li bi uopšte došlo do raspada bivše SFR Jugoslavije i užasnih
međuetničkih ratova na njenim prostorima da je 1989. godine njen
poslednji premijer, Ante Marković, dobio od Zapada obećane kredite u
vrednosti od svega 4 milijarde dolara. Ova, za razvijene zemlje
skromna, količina novca možda je mogla izmeniti istoriju ovog
regiona. Slaba ekonomija i socijalna nesigurnost ljudi predstavljaju
najplodnije tlo za razmah iracionalnog načina razmišljanja i bujanje
za međunacionalnih tenzija. Tako uzavrele strasti često se mogu
"ohladiti" samo ratovima.
Zbog tragičnih iskustava iz prošlosti (raspad bivše SFRJ, krvavi
ratovi na ovom području), međunarodna zajednica bi morala drastično
da promeni svoj pristup rešavanju otvorenih problema u regionu. Po
svemu sudeći, politika izolacije i sankcija prema SR Jugoslaviji,
koja je s manjim prekidima sprovođena od 1992. godine do danas, bila
je kontraproduktivna. U ovom periodu, međunarodna zajednica je
raznim povodima uvodila sankcije SR Jugoslaviji, uvek sa namerom
"kažnjavanja režima u Srbiji", ali je to u praksi uvek predstavljalo
kolektivnu odmazdu prema čitavom narodu. Pored toga, na svim
izborima koji su održani u uslovima međunarodne izolacije i
sankcija, vladajuća partija u Srbiji je ubedljivo pobeđivala.
Sankcije su od strane režima uvek korišćene kao alibi za sve
unutrašnje neuspehe i poraze. Prirodna netrpeljivost građana prema
tako očitom obliku međunarodne ucene, vešto je manipulisana za
zloupotrebu patriotizma i raspirivanje nacionalnih strasti.
Sučeljeni sa svakojakim iracionalnim problemima i "globalnom
svetskom zaverom", građani nisu imali mnogo vremena za razmišljanje
o niskim platama i drugim "prizemnim" ekonomskim nedaćama. Jedina
izborna pobeda demokratske opozicije u Srbiji ostvarena je na
lokalnim izborima u relativno mirnoj 1996. godini (nakon završetka
građanskih ratova u Hrvatskoj i Bosni), kada međunarodne sankcije
nisu bile na snazi.
Rešenje se očito nalazi na sasvim drugoj strani. Sve zemlje
Jugoistočne Evrope, uključujući i celokupno područje SR Jugoslavije,
trebalo bi ekonomski osposobiti i u dogledno vreme priključiti
Evropskoj uniji (najkasnije do 2010. godine). Proces podsticanja
radikalnih ekonomskih reformi i demokratskog preobražaja SR
Jugoslavije treba otpočeti odmah. Prema inicijativi Centra za
Evropske političke studije iz Brisela, koji ima veliki uticaj na
kreiranje politike Evropske unije, već od 1. januara 2000. godine
trebalo bi otvoriti pregovore sa 5 zemalja jugoistočne Evrope
(Hrvatska, Makedonija, BiH, Albanija, SR Jugoslavija) za status
"novog pridruženog člana Evropske unije", ukoliko te zemlje
prethodno ispune odgovarajuće političke preduslove (široka
demokratizacija, poštovanje ljudskih prava i prava manjina, itd).
Ekonomski razlozi za uključivanje Srbije u program rekonstrukcije
1) Interes SR Jugoslavije
Sasvim je sigurno da bez obimne inostrane podrške SR Jugoslavija
neće biti u stanju da se ekonomski oporavi i pođe priželjkivanom
putanjom privrednog razvoja. Sa uništenom infrastrukturom i
razorenom industrijom, te godišnjim društvenim proizvodom koji će
krajem 1999. godine iznositi svega oko 975 dolara po stanovniku (pad
od 40.7% u odnosu na 1998. godinu), Jugoslavija neće moći da održi
postojeći, inače nizak, nivo zdravstvene i socijalne zaštite, niti
postojeći nivo školovanja.
Nakon ovogodišnjeg strmoglavog pada industrijske proizvodnje, koji
će po našim procenama iznositi blizu 45%, Jugoslaviji će bez priliva
sredstava iz inostranstva trebati 15 godina da se vrati na nivo
proizvodnje iz prošle godine (1998). Pri ovom obračunu pošli smo od
pretpostavke da bi se industrijska proizvodnja u tom slučaju
povećavala po prosečnoj godišnjoj stopi od 4%, što predstavlja stopu
rasta proizvodnje ostvarenu u poslednjem petogodišnjem periodu
(1994-1998). Ako uzmemo u obzir i činjenicu da je pre ovog rata
Jugoslaviji trebalo dodatnih 25 godina za povratak na nivo
industrijske proizvodnje iz 1989. godine, onda proizlazi da će na
kraju ovog veka zaostatak u industrijskom razvoju u odnosu na 1989.
godinu iznositi 40 godina.
Ovako mračan scenario budućih događaja može se izbeći i bitno
izmeniti jedino uz kombinaciju radikalnih unutrašnjih društvenih
reformi i masivne finansijske podrške iz inostranstva, koja bi na
taj način mogla biti efikasno upotrebljena. Zbog toga bi sve
političke snage u Jugoslaviji koje iskreno žele izbavljenje čitavih
generacija od dugoročne bede i neimaštine, morale uvažiti prethodno
iznete činjenice i učiniti sve da se SR Jugoslavija uključi u
međunarodni program ekonomske rekonstrukcije regiona.
2) Interesi Zapada
I razvijene zemlje Zapada imaju sopstveni interes za uključivanje
Srbije u međunarodni program ekonomske rekonstrukcije Jugoistočne
Evrope. Jer, ako to ne učine, one će i same pretrpeti znatne
ekonomske štete. To posebno važi za evropske zemlje, za koje najveću
potencijalnu opasnost, ukoliko se usvoji politički scenario
izolacije Srbije, predstavlja: (A) nekontrolisani priliv ekonomskih
imigranata iz Srbije; (B) štete zbog nekorišćenja infrastrukture u
Srbiji; (C) gubitak izvoznog tržišta u Jugoistočnoj Evropi.
A) Zbog uništavanja privrednih objekata i infrastrukture u
Srbiji, kao i zbog indirektnog uticaja rata na drastičan pad
ukupne tražnje, oko 250,000 radnika ostaće do kraja 1999. godine
bez posla, dok će prikrivena nezaposlenost (višak zaposlenih)
porasti za oko 500,000. Imajući u vidu i katastrofalnu
humanitarnu situaciju u velikim gradovima Srbije, zbog rušenja
elektro-energetskih postrojenja i uništavanja rezervi goriva i
sistema za daljinsko grejanje stanovništva, moglo bi se dogoditi
da ogroman talas ekonomskih emigranata zapljusne Evropu, posebno
krajem ove godine (jesen-zima). U tom slučaju, nikakvi vizni
režimi, kontrole i zabrane neće moći da spreče stotine hiljada
ljudi da potraže spas od neimaštine nepovratnim odlaskom iz
Jugoslavije. To je nešto što se ni razvijenim zemljama, koje se
i same suočavaju sa ozbiljnim problemom nezaposlenosti i
pritiskom imigranata iz siromašnih zemalja, nikako ne bi
isplatilo.
B) Zbog rušenja mostova na Dunavu, mnoge podunavske zemlje već
su pretrpele značajne štete. Rast troškova transporta zbog
korišćenja alternativnih puteva iznosi i do 300%. Osim toga,
obnova i modernizacija pan evropskog putnog koridora 4a kroz
Srbiju višestruko je jeftinija od izgradnje potpuno novog
zaobilaznog koridora kroz Rumuniju i Bugarsku. Isto važi i za
železničke pruge, magistalni naftovod i gasovod.
C) Zemlje regiona Jugoistočne Evrope predstavljaju važno izvozno
tržište za razvijene zemlje Zapada, a Srbija predstavlja važno
tržište za region. Isključivanje Jugoslavije iz međunarodnog
programa rekonstrukcije nanelo bi značajne gubitke čitavom
regionu Jugoistočne Evrope, što bi posredno dovelo i do
smanjivanja izvoznih prihoda razvijenih zapadnih zemalja.
Rukovodeći se pre svega sopstvenim interesima, pretpostavljamo da će
Zapad pre ili kasnije shvatiti da je bolje da Jugoslaviji ipak uputi
odgovarajuću finansijsku podršku, nego da na sopstvenoj koži oseti
neke od troškova koje je sam proizveo (ovo se posebno odnosi na
evropske zemlje). Zbog toga bi Srbija, bez obzira na političke
faktore i uslovljavanja, realno mogla da očekuje međunarodnu
humanitarnu pomoć, izvesna sredstva za obnovu infrastrukture
(elektro-energetska prenosna mreža, obnova gradskih toplana,
izgradnja mostova na Dunavu) i sredstva namenjena socijalnim
programima. Međutim, ovo bi samo sprečilo potencijalnu humanitarnu
katastrofu, ali ne bi dovelo do pokretanja procesa privrednog
razvoja koji bi SR Jugoslaviju definitivno izvukao iz duboke
dugogodišnje ekonomske krize. Da bi se SR Jugoslavija potpuno
uključila u planirane programe ekonomske obnove regiona koji bi joj
omogućili ostvarivanje dugoročno održivog privrednog rasta, ona
prethodno mora da ispuni odgovarajuće institucionalne pretpostavke,
koje bi onda doprinele i efikasnoj upotrebi sredstava iz
inostranstva.
D o d a t a k
Urgentno potrebna sredstva iz inostranstva
Bez obimnih sredstava iz inostranstva, SR Jugoslavija neće biti u
stanju da se ekonomski oporavi i pođe priželjkivanom putanjom
privrednog razvoja. Sa uništenom infrastrukturom i razorenom
industrijom, te godišnjim društvenim proizvodom koji će krajem 1999.
godine iznositi svega oko 975 USD po stanovniku, mogućnosti za
radikalnu obnovu uz ?oslonac na sopstvene snage? potpuno su
isključene.
Prioritet u eventualnoj raspodeli finansijskih sredstava iz
inostranstva svakako zauzima humanitarna pomoć. Samo za zbrinjavanje
interno raseljenih lica koja su se sredinom juna nalazila na
teritoriji SRJ do kraja 1999. godine biće potrebno oko 196 miliona
dolara. Imajući u vidu očekivani povratak izbeglica iz susednih
zemalja (Albanija, Makedonija, Bugarska) na Kosovo, potrebna
sredstva za humanitarnu pomoć biće znatno veća.
Prioritet u rekonstrukciji uništene infrastrukture trebalo bi da ima
obnavljanje elektroenergetske prenosne mreže i osposobljavanje za
rad toplana u velikim gradovima Srbije, kako bi se tokom zime
izbegala potencijalna humanitarna katastrofa. Sredstva za ove namene
iznose oko 275 miliona dolara.
Ne manji prioritet trebalo bi da ima i obnova uništenih i oštećenih
privatnih kuća i stanova, imajući u vidu da je stanovanje osnovna
životna potreba. Za ove namene potrebno je obezbediti oko 200
miliona dolara. Pošto bi namena ovih sredstava bila zadovoljavanje
bazičnih ljudskih potreba, sredstva koja bi se eventualno odobrila u
te svrhe mogla bi se sa punim pravom tretirati kao humanitarna
pomoć. Dakle, ovakva "humanitarna pomoć" (energetska mreža + obnova
privatnih kuća) iznosila bi oko 475 miliona dolara.
Istovremeno, potrebno je hitno osposobiti Dunav za međunarodnu
plovidbu, jer bi se na taj način rešili i problemi hiljada građana u
Vojvodini (posebno u Novom Sadu) koji su sada primorani da reku
prelaze skelama, ali i problemi podunavskih zemalja koje trpe velike
troškove zbog obustavljanja plovidbe. Osim toga, bilo bi nužno
osposobiti i mostove i nadvožnjake na evropskim koridorima kroz
Srbiju, kako bi se ubrzao i pojeftinio međunarodni transport robe
ovim područjem. Troškovi obnove ključnih mostova i nadvožnjaka
iznose oko 300 miliona dolara.
Da bi se izbegla masovna emigracija radnika koji su u Srbiji ostali
bez posla zbog bombardovanja, potrebno je obezbediti i odgovarajuća
sredstva za programe zapošljavanja i socijalne namene. Upućivanjem
pomoći za ove namene, zemlje Evropske unije bi i same izbegle
troškove koje bi mogao da prouzrokuje nekontrolisani priliv
imigranata iz Srbije. Sredstva za ove namene iznose oko 200 miliona
dolara.
Tabela 4.
Pregled najurgentnijih potreba u SRJ koje bi trebalo finansirati iz
inostranih izvora
R.b. Osnov Iznos u milionima USD
1. Humanitarna pomoć izbeglicama 195.8
2. Obnova elektroenergetske mreže i toplana 275.3
3. Obnova porušenih privatnih kuća i stanova* 201.0
4. Rekonstrukcija ključnih mostova i nadvožnjaka 300.0
5. Sredstva za programe zapošljavanja i soc. zaštitu 200.0
UKUPNO: 1,172.1
* Napomena: navedeni iznos ne uključuje sredstva potrebna za obnovu
stambenog fonda na Kosovu.
Treba naglasiti da bi ovih 1.17 milijardi dolara rešilo samo
urgentne i osnovne humanitarne potrebe u SR Jugoslaviji u 1999.
godini, direktno proizašle nakon bombardovanja NATO-a. Ova sredstva
nisu dovoljna čak ni za obnovu zemlje, a kamoli za pokretanje trajno
održivog privrednog rasta.
jugoslavija.32dr.iivan,
Nastanak Grupe 17 i ciljevi delovanja
Ideja da se oformi Grupa 17 rodila se tokom tromesečnih zimskih
demonstracija 96/97 koje su održane u svim većim gradovima u Srbiji,
a čiji je povod bilo drastično prekrajanje rezultata lokalnih izbora
od strane vladajuće partije. Masovnost i istrajnost građana u
protestu (od kojih najveći deo nije bio pripadnik nijedne političke
stranke) i nezadovoljstvo postojećim režimom, doveli su do
oslobadjanja ogromne energije i do jasnog ispoljavanja spremnosti za
radikalnim političkim i ekonomskim promenama u jugoslovenskom
društvu. Kradja glasova na lokalnim izborima u Srbiji bila je samo
kap koja je prelila čašu napunjenu višegodisnjom razornom politikom
vladajuće garniture u Srbiji i intenzivne ekonomske destrukcije koja
ju je pratila. U takvoj situaciji, postojala je potreba da se
definiše čvrst koncept izlaska iz duboke ekonomske krize i da se
gradjanima predoči jasna vizija ekonomske budućnosti zemlje. A takav
koncept, neumitno je zahtevao - radikalne ekonomske reforme.
Grupa 17 je formirana na inicijativu Mladjana Dinkića, Veselina
Vukotića i Ljubomira Madžara. Odluka da se otpočne sa okupljanjem
nezavisnih jugoslovenskih ekonomskih eksperata u zemlji i
inostranstvu i radom na Programu radikalnih ekonomskih reformi u
Jugoslaviji doneta je 06. januara 1997. godine, prilikom
tradicionalnih Božićnih rasprava o ekonomiji održanih na Ekonomskom
fakultetu u Podgorici. Tada su neformalno postavljeni i osnovni
ciljevi grupe:
(A) Sačiniti jasan koncept ekonomskih reformi i dati viziju
ekonomske budućnosti zemlje;
(B) Ofanzivna promocija reformskih ideja;
(C) Pomoći u realizaciji ponudjenog koncepta reformi, ukoliko
dodje do njegovog iskrenog prihvatanja od strane relevantnih i
reformski orijentisanih političkih snaga.
Nakon skupa u Podgorici, pristupilo se intenzivnom radu na pisanju
Programa, koji je rezultirao Pismom javnosti o merama za izlazak iz
ekonomske krize. Ovaj dokument je objavljen 24.01.1997. godine u
većini dnevnih listova u zemlji. S obzirom da je ovu, prvobitnu,
verziju Programa potpisalo 17 ekonomista zaposlenih u
naučno-istraživačkim i finansijskim institucijama u Beogradu,
Podgorici i Vašingtonu, grupa je u javnosti promovisana i prihvaćena
pod imenom - Grupa 17.
Tokom februara i marta 1997. godine usledila je promocija Programa u
štampanim i elektronskim medijima i na javnim tribinama. Program je
naišao na veoma dobar prijem kod širokih slojeva stanovništva, a
posebno kod studenata. Nakon toga, Grupa 17 je odlučila da proširi
prvobitnu verziju Programa i ponudi mnogo razradjeniji i vremenski
operacionalizovaniji program ekonomskih reformi. U razradi Programa
angažovan je autorski tim sastavljen od 35 eminentnih ekonomista iz
Beograda, Podgorice, Vašingtona, Novog Sada i Kotora. Rad na
proširenoj verziji Programa okončan je krajem avgusta 1997, a
njegova javna promocija otpočela je 09. septembra. Radi
popularizacije Programa, u medjuvremenu je objavljena i njegova
skraćena verzija pod nazivom "Srbija u zaokretu", ilustrovana
ekskluzivnim fotografijama i novinskim isečcima iz perioda 1992-1994
i radovima poznatog jugoslovenskog karikaturiste Predraga Koraksića
Corax-a. Početkom oktobra (9-10), u organizaciji Grupe 17 održana je
i Medjunarodna ekonomska konferencija "Program radikalnih ekonomskih
reformi u Jugoslaviji", uz učešće 22 vrhunskih ekonomskih eksperata
iz inostranstva, a na kojoj se diskutovalo o najvažnijim segmentima
i temama iz Programa.
Grupu 17 je od samog početka okupilo duboko nezadovoljstvo aktuelnom
ekonomskom praksom i nemirenje sa njenim rezultatima i posledicama.
Jasno je uočeno da je vladajuća personalna oligarhija potpuno
izgubila interes za proizvodnju i postala parazitska: vodi se računa
samo o tome gde leže novac i rente, kako može da se ukrade, prevari,
prisvoji, raspodeli. Zbog toga je uklanjanje kompromitovane
vladajuće oligarhije u Srbiji u svim dokumentima Grupe 17 označeno
kao bitan preduslov za otpočinjanje radikalnih ekonomskih reformi.
Medjutim, velika je nevolja u tome što je personalna oligarhija radi
sopstvenog održanja jedan manji deo finansijskog kolača spremno
ustupala i opoziciji (po potrebi - selektivno i vremenski
ograničeno), i što je deo opozicije bio spreman da zauzvrat prihvati
postojeći koncept države i način njenog funkcionisanja. A on je
nespojiv sa korenitim reformama, sa menjanjem pravila igre, sa
postepenom i otvorenom političkom i ekonomskom konkurencijom.
Pojedine vodeće opozicione partije formalno su pisale ekonomske
programe, ali oni nikada nisu bili osnova njihovog delovanja.
Zaklanjajući se opozicionim parolama, one su daleko od očiju
javnosti tragale za najbezbolnijim načinom približavanja vladajućoj
oligarhiji, ne bi li i same jednog dana postale njen sastavni deo i
uživale u delu njenih privilegija. Upravo zbog toga, Program Grupe
17 prihvaćen je i javno podržan samo od strane onih političkih
stranaka koje su iskrene u nameri da sprovedu radikalne političke i
ekonomske reforme.
(www.g17.org.yu)
(Detaljan program G17 je takođe dostupan na sajtu organizacije.)
jugoslavija.33dr.iivan,
Uključivanje Grupe 17 u mrežu "Jugoistočna Evropa"
(projekat posleratnog uređenja Jugoistočne Evrope)
Obaveštavamo javnost da je u organizaciji Centra za Evropske
političke studije (CEPS) iz Brisela, koji ima velikog uticaja na
kreiranje politike Evropske unije, početkom juna ove godine održan
sastanak u Budimpešti na kome je dogovoreno da 22 nezavisna
istraživačka centra oforme mrežu pod nazivom "Jugoistočna Evropa",
sa ciljem da doprinesu punoj integraciji ovog regiona u Evropsku
uniju. Odlučeno je da mreža ovih organizacija radi na sastavljanju
nacionalnih strategija za programe rekonstrukcije i ubrzane reforme
čitavog regiona. Sastankom je predsedavao Michael Emerson (CEPS),
koji je imenovan za direktora projekta.
Grupa 17 je jedina institucija iz Srbije koja je uključena u ovu
mrežu (koordinator: Mladjan Dinkić). Crnu Goru predstavlja Institut
za strateške studije iz Podgorice (koordinator: Petar Ivanović).
Na sastanku u Budimpešti, kao i u radnim dokumentima CEPS-a,
usvojena je sledeća globalna strategija za uključivanje Srbije u
međunarodnu zajednicu:
I
Srbija je deo Evrope; Ne postoji "izlazna strategija" za Balkan, već
samo strategija integracije; Od 01.01.2000. godine počinju pregovori
za status novog pridruženog člana Evropske unije za grupu od 5
zemalja (Albanija, BiH, Hrvatska, Makedonija i SR Jugoslavija). Da
bi bilo koja od ovih zemalja bila uključena u pregovore, potrebno je
da ispuni uobičajene kriterijume u vezi sa razvojem demokratije,
poštovanjem ljudskih prava i prava manjina. Odmah posle sticanja
statusa novog pridruženog člana, Evropska unija će finansijski
podžati sprovođenje radikalnih ekonomskih reformi u ovim zemljama i
njihovo osposobljavanje za ostvarivanje durogočno održivog
privrednog rasta. Predviđa se posebna podrška za uspostavljanje
konvertibilnosti nacionalnih valuta zasnovana na principu monetarnog
odbora, kao i podrška liberalizaciji spoljne trgovine, što bi
omogućilo relativno brzo uključivanje ovih zemalja u evropsku zonu
slobodne trgovine.
II
Za Srbiju postoje samo dve opcije:
Srbija ostaje u izolaciji i rastućem siromaštvu i u nastupajućim
decenijama. Prema procenama Grupe 17, uz politiku "oslanjanja na
sopstvene snage", a bez finansijske podrške iz inostranstva,
Srbiji će biti potrebno barem 40 godina da se vrati na ekonomski
nivo na kome je bila pre 10 godina (1989).
Srbija koristi kraj rata kao katarzu i priliku za drastične
promene dosadašnjeg ponašanja, što podrazumeva brzo sprovođenje
radikalnih političkih i ekonomskih reformi i uključivanje u
međunarodni program obnove Jugoistočne Evrope, koji će koristiti
sva pozitivna iskustva Maršalovog plana za obnovu Evrope nakon
II svetskog rata.
više informacija o Centru za Evropske političke studije (CEPS) na -
www.ceps.be
(www.g17.org.yu)
jugoslavija.34dr.iivan,
Peticiju za smenu predsednika SRJ možete potpisati i na sajtu DS:
http://www.ds.org.yu/kontakt/peticija.html
...ili to obaviti mail-om:
Poruku sa Vašim podacima možete poslati na adresu:
peticija@ds.org.yu
U poruci napišite sledeće podatke:
- ime i prezime
- matični broj
- broj lične karte i mesto izdavanja
- adresa i mesto stanovanja
jugoslavija.35pperica,
Podaci se popunjavaju radi lakseg pronalazenja nepodobnih u slucaju
frke.
:(
jugoslavija.36dbambi,
=> Podaci se popunjavaju radi lakseg pronalazenja nepodobnih u slucaju
=> frke.
=> :(
Pa to se valjda zove građanska hrabrost ?
Ako je tvoj stav da Ćubica treba da ode (što brže i što dalje) valjda
se ne bojiš da iza tog stava staneš imenom, prezimenom i matičnim
brojem ?
Naravno, jasno je meni kakva je Srbija zemlja trenutno i da sa tim
podacima sutra mogu sandokanove trojke :) da ti zakucaju na vrata, ali
to je rizik koji, po mom mišljenju, vredi preuzeti (posebno ako imaš
koji komad kratke cevi u kući :)
Naravno, sve ovo važi ako se lično slažeš sa zahtevima te peticije.
Bambi
jugoslavija.37sandokan,
E pa nismo mi ko cetnici...
Nemamo mi trojke, mi imamo pojedince ili specijalce, sto mu dodje
na isto ;)
Drugo, nece niko dolaziti vama na vrata, jer u SPS-u smatraju da
ste za opoziciju samo ovce koje treba upotrebiti da bi dosli na
vlast. A posle vas ne bi ni pogledali na ulici..
Jedino ako neko bas bude pravio sranja ;) onda mu ne gine...
jugoslavija.38giftmaster,
>>Nemamo mi trojke, mi imamo pojedince ili specijalce, sto mu dodje
>>na isto ;)
Pa, vidish, mi smo svi pojedinci, a shto se specijalaca tiche,
znash lii koliko je momaka sluzilo u 63 padobranskoj, 72 desantnoj
itd...
znachi jedan na jedan...... ( a vama dva ) ;>
jugoslavija.39alien,
[] Pa to se valjda zove građanska hrabrost ?
[] Ako je tvoj stav da Ćubica treba da ode (što brže i što dalje) valjda
[] se ne bojiš da iza tog stava staneš imenom, prezimenom i matičnim brojem ?
Principijelno si u pravu, ali treba se podsetiti da je DS sličnu
peticiju (tada je Milošević bio predsednik Srbije) organizovala i
početkom '92. godine, pa se nešto ne sećam šta je s tim bilo... ;)
Koja je svrha popisivanja "opozicionih" potpisa?
Na Miloševića bi eventualno pritisak mogao da izvrši značajan
broj (razočaranih) SPS-ovaca, a tom peticijom se to ne postiže. U
najboljem slučaju, možda će skupiti par stotina hiljada potpisa (i
ličnih podataka ;)) onih birača čiji takav stav nije iznenađenje. A šta
sa ostalima? Da li to znači da ostali ne žele njegovu ostavku? Bezveze.
Jasno je da su svi glasači i simpatizeri njemu suprotstavljenih stranaka
za njegov odlazak sa vlasti. Nema tu šta da se potpisuje - ako neka
stranka tako nešto zatraži, računa se brojčana "težina" njenih birača.
I!? Šta s tim? On ostavku podneti neće.
Srećom, nema tu nekog posebnog razloga za strah od toga da će
SPS sad da uzme te podatke, pa da maltretira potpisnike. Niti imaju sada
oni vremena i resursa da se time bave, niti ih to zanima, jer za puno
ljudi mogu i drugačije da saznaju i možda već znaju. To je nebitno.
Glavna caka u toj peticiji je da DS sakupi podatke o ljudima
kojima bi posle slala propagandni materijal, pozivala ih na saradnju,
zivkala telefonom i dosađivala im na razne druge načine, a usput će da
sakupe i nešto političko-marketinških poena tim povodom. Školski fazon.
jugoslavija.40sandokan,
E ovoga puta si u pravu.
jugoslavija.41alien,
[] E ovoga puta si u pravu.
Brinem se za sebe kada mi to kažeš ;).
jugoslavija.42mango,
Brini se za sebe ;)))
jugoslavija.43dr.iivan,
21. Jul 1999 23:08 (GMT+01:00)
Bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilo Perišić u
ekskluzivnom intervjuu najnovijem NIN - u
Progovorio sam da bih sprečio novu katastrofu
Kada je bivši načelnik Generalštaba VJ Momčilo Perišić krajem
februara zatražio da mu se, u skladu sa školskom spremom, činom i
dužnostima koje je obavljao, reguliše status u Vojsci Jugoslavije,
dobio je sledeći ukaz: "Prestaje profesionalna vojna služba Perišić
Srećka Momčilu, general - pukovniku, rođenom 22. maja 1944. godine,
na službi u Saveznoj vladi. Razlog prestanka: neopravdano izostao sa
službe pet dana neprekidno"! (kurziv naš). Pouka o pravnom leku:
"Ovaj ukaz je konačan, te protiv njega nije dopuštena žalba..." U
potpisu: "Slobodan Milošević".
Sada general-pukovnik Perišić traži da mu se odobri odlazak u
privremenu penziju. Dvaput je pisao gde treba, odgovor nikako da
stigne. Nema nikakvih prinadležnosti. Ništa!
U ekskluzivnom razgovoru za NIN Momčilo Perišić, koji je i
diplomirani psiholog, objašnjava zašto je morao da ode sa visoke
funkcije, zašto nije prihvatio sinekuru u vladi, i komentariše
najznačajnija pitanja našega trenutka, našega naroda i naše države.
Dosad ste ćutali, sada ste odlučili da progovorite. Zašto ste
ćutali i zašto sada govorite?
- Ćutao sam jer je aktuelni državni vrh mojom smenom sa dužnosti
načelnika Generalštaba onemogućio da Vojska Jugoslavije efikasnije
utiče na tok događaja, pa bi sve što bih pokušao u novoj ulozi
pojedinca bilo pogrešno protumačeno kao lični akt nezadovoljstva, a
efekti bi bili mali. Sada smo pred novom opasnošću po narod i državu,
smatram da sa svim demokratsko-rodoljubivim snagama, koje uviđaju
surovu realnost, mogu doprineti da se spreči nova katastrofa i zato
sam progovorio.
Dugo ste znali da ćete biti smenjeni, koji su bili znaci?
- Po meri gubljenja rejtinga kod građana, aktuelna vlast je znala
da mora da "disciplinuje" sve institucije pa i Vojsku. Želela je da
Vojska Jugoslavije bude slepi izvršilac, ponekad i nepromišljenih i
pogubnih odluka.
Pošto je vojska državna institucija sa strogo utvrđenom namenom i
zadacima, sprečavao sam njenu zloupotrebu, a posebno na štetu građana
i naroda, kao i ugleda pripadnika Vojske Jugoslavije, što je
rezultiralo mojim smenjivanjem.
Jeste li pomišljali na ostavku?
- Više puta sam pomišljao da nešto promenim u svom angažovanju,
ali ne da podnesem ostavku - jer taj akt nije uobičajen u vojsci.
Znao sam da aktuelni državni vrh po svaku cenu hoće da ostane na
vlasti, bez obzira na pogubne rezultate politike po narod i državu,
da može izazvati katastrofu zloupotrebom Vojske Jugoslavije i zato
sam toliko dugo bio na njenom čelu.
Odbili ste sinekuru, izmišljenu funkciju u saveznoj vladi; Vaš
komentar.
- Neprimereno je nezakonski, a posebno bez konsultacija, da se
donose odluke o postavljanju rukovodilaca na nove dužnosti bez
njihovog znanja i pristanka, a posebno generala, i to van Vojske
Jugoslavije.
Savetovati predsednika vlade o pitanjima odbrane uz postojećeg
ministra odbrane bespredmetno je, a posebno kad on realno ne vidi
stepen opasnosti od iracionalne spoljne i unutrašnje politike koja
nas je dovela u poziciju totalne izolacije i beznađa.
Dok ste bili na visokoj funkciji, da li je od vas traženo i nešto
što se kosi sa vašom vojničkom i ljudskom čašću?
- Pošto SRJ nije u formalnom i suštinskom smislu funkcionalna, i
pošto je jedina funkcija vojske delovala na celoj teritoriji SRJ,
često je zahtevano da ona nadoknadi funkcije drugih saveznih
institucija; normalno je da to nisam dozvolio i maksimalno sam štitio
vojsku i njene pripadnike od zloupotrebe u bilo kom smislu.
Može li se u vojsci, zbog subordinacije, misliti svojom glavom?
- U vojsci je potrebnije nego igde misliti svojom glavom. Pametna
odluka profesionalnog vojnika, pogotovu generala, znači život ne samo
vojnika nego i naroda; manje pametna odluka vodi u ljudske gubitke i
ogromnu materijalnu štetu, a glupa odluka dovodi u pitanje opstanak
vojske, naroda i države.
Znanjem, umom i ponašanjem prava vojska odvraćajuće deluje na
neprijatelja, a svojoj politici daje najsnažnije argumente da
konflikte rešava diplomatskim putem.
Ako sve to nije dovoljno, pa vojska u ratu mora da se upotrebi,
onda moraju da postoje jasni politički i nacionalni ciljevi, realnost
u postavljanju ciljeva koji će se doseći intelektom, uz što manje
gubitaka u vojsci i narodu. Ako su ciljevi nejasni, nerealni, a vojni
vrh ne misli svojom glavom, rezultati su pogubni po vojsku, narod i
državu. Ko ne izgrađuje svoju vojsku da misli sopstvenom glavom,
slušaće i služiti tuđu vojsku koja misli okupatorskom glavom.
Koliko je vaš zapaženi govor u Gornjem Milanovcu uticao na
smenjivanje?
- Javno istupanje u Gornjem Milanovcu imalo je za cilj da se
javnosti predoči surova realnost u kojoj se nalazi naša zemlja, sa
preciznim predviđanjem razvoja događaja, kao i da se pripremimo za
sprečavanje posledica eventualnih pogubnih odluka, to jest da se
javnost angažuje na sprečavanju da se takve odluke donesu. To
upozorenje je nonšalantno shvaćeno kao i mnoga druga, posledice su
poznate. Smena me zaštitila od saučesništva i odgovornosti za
promašaje, ali su vojska i narod gurnuti u surov rat protiv NATO-a, u
kome smo pretrpeli nesagledive ljudske i materijalne posledice, a
dalji opstanak države i naroda su dovedeni u pitanje.
Pregledali ste kasetu sa tog skupa, ali sa sadržinom tog izlaganja
narod nije upoznat, a mislim da bi to bilo dobro, jer bi se
eklatantno videli vinovnici golgote sopstvenog naroda, pa ne bi mogli
da tvrde da ih stručni organi nisu upozorili na to u kakav rizik se
upuštaju.
Vojsku ste i formalno učinili vanstranačkom - je li vam i to
zamereno?
- U višestranačkoj državi vojska mora da bude
nestranačko-vanstranačko-nadstranačka. U Ustavu je to pitanje dobro
regulisano, ali u praksi sve stranke žele da na vojsku imaju bitan
uticaj. Ako stranke vode pravu državnu-rodoljubivu politiku u
interesu naroda kome pripadaju, vojska je vojska svih stranaka
podjednako. Ali, kako je u našoj praksi interes stranke važniji od
interesa naroda i države, onda vojska trpi ogromne pritiske. Dok sam
bio u Vojsci Jugoslavije, vojska je bila potpuno vanstranačka, a sad
je vojni vrh pretvoren u partijsku ćeliju SPS-a i JUL-a, no po dubini
nije tako i nadam se da i neće tako biti. JUL je na raznorazne načine
pokušavao da utiče na sve institucije, pa i na vojsku. Na žalost,
uzurpacijom, ucenom i strahom prodro je u sve institucije, pa i VJ,
ali tek posle moje smene.
Da li je sve moralo da se dogodi baš kako se dogodilo? U Milanovcu
ste rekli: "Nemamo, gospodo, saveznike u svetu, a Srbija nikad nije
išla u rat bez saveznika". Deo naroda i deo rukovodstva verovao je u
Ruse; u šta je verovao sam, državni vrh?
- Uticaj na razvoj u SRJ imaju ugrubo tri međusobno odvojena, a
ipak uslovljena činioca: -međunarodna zajednica - spoljni faktor;
građani SRJ - presudan unutrašnji faktor; vođe naroda - građana
(državni vrh). Na promenu uticaja spoljneg činioca ne možemo bitnije
da delujemo, pa je on konstantan. Karakter građana - naroda ne možemo
da menjamo, pa je i on konstantan.
Državni vrh - vođe možemo i moramo menjati - taj činilac je
varijabilan i od njega presudno zavisi odnos sveta prema nama, kao i
stvaranje uslova za oslobađanje ogromne energije i stvaralačkog duha
i sposobnosti našeg naroda.
Da bi narod mogao da dođe do pravih rešenja u izboru vođa, mora da
ih poznaje, i to je moguće ako su slobodni mediji i javna reč.
Sadašnjim vođama to je dobro poznato, pa pošto znaju da ne mogu
menjati objektivnu stvarnost u smislu poboljšanja uslova života
sopstvenih građana, oni obmanama i lažju menjaju i oblikuju
percepcije ljudi o toj stvarnosti - normalno, u svoju korist.
Tako su više puta gurnuli narod u žrtvovanje, a oni ostali
nedodirljivi i iz svakog žrtvovanja naroda lično izvlačili
materijalnu korist i postajali arogantniji.
Gde je granica cinizma aktuelne vlasti kada povedu rat da bi
zaštitili Srbe i teritorije, a završe "pobedom" koja je Srbe oterala
u smrt i izgnanstvo, a teritorije su izgubljene.
Da, ovako se moralo dogoditi aktuelnim vođama, a i dalje će se
tako događati dok su oni na vlasti.
Da su uvažavani predlozi stručnjaka i istinskih rodoljuba, ovo se
ne bi nikada dogodilo, i mi bismo živeli kao svi normalni narodi
Evrope. Sadašnji državni vrh veruje da je bogom dan i da treba da
vlada dok mu se sviđa, bez obzira na revolt i stradanje naroda.
Znači, NATO agresija je ipak mogla da bude izbegnuta?
- Agresija NATO je mogla da bude izbegnuta da je aktuelni državni
vrh shvatio ili da je želeo da shvati opšta svetska kretanja,
okruženje i unutrašnje stanje u SRJ. Pošto nije živeo u realnosti, a
nije hteo da uvažava kompetentna mišljenja i predloge, svet je od
potencijalnog saveznika pretvoren u neprijatelja, a sopstveni narod
doveden u bezizlaznu situaciju.
Kakva ste vi rešenja nudili državnom vrhu i šta vam je vrh
odgovorio, ako je odgovorio?
- Na vreme smo upozoravali da se problem Kosova i Metohije mora
rešavati otvoreno-svestrano mirnim putem. Dokazivali smo upadljivo da
je stanje nepodnošljivo i da na Kosovu ne funkcioniše vlast Srbije i
SRJ, sem delimično, u nekim oblastima, i da jedino Vojska Jugoslavije
potpuno obavlja svoju funkciju. Čak smo ljude u koje je aktuelni vrh
imao izuzetno poverenje slali na Kosovo i omogućili im da se u to
uvere; oni su to sagledali, o tome izvestili državni vrh, ali na to
nije na vreme reagovano. Početkom 1998. godine predloženo je i
zahtevano da se uvede vanredno stanje za prostor Kosova i Metohije,
kako bi se sprečili negativni događaji, ali to nije prihvaćeno.
Kasnije je upotrebljena Vojska Jugoslavije i MUP radi eliminisanja
terorizma, ali na način koji je samo dao argumente međunarodnoj
zajednici da počne da preti i, nažalost, da ih ostvari.
Pretpostavljam da imate neku sliku, neki utisak o neposrednom
okruženju predsednika SRJ?
- Predsednik SRJ je okružen (u grubom) dvema kategorijama ljudi: -
izuzetno sposobnim, snalažljivim, za njega i njih korisnim ljudima,
ali bez dovoljno ličnog integriteta; izuzetno odanim izvršiocima koji
po svoje mišljenje idu kod predsednika.
Pored navedenih, postoje i neki drugi koji nemaju funkciju, ni
položaj, ali sve znaju, umeju i, na žalost, mogu.
Svojevremeno ste predlagali približavanje tzv. Partnerstvu za mir,
a niste isključivali ni saradnju sa NATO-om. Verujete li i danas da
je taj stav bio razumniji od zvaničnog? Da li bi nam to pomoglo u
ovoj našoj zloj sudbini?
- Analiza opštih kretanja u svetu i kod nas, a posebno u
okruženju, nameće potrebu da shvatimo da ne smemo i ne možemo ići u
izolaciju bar iz tri osnovna razloga: - kao država nemamo resurse za
izolovan život; - naš narod je evropski-svetski i niko ga ne može
izolovati; - na raskrsnici smo svetskih puteva i civilizacija, pa i
da hoćemo izolaciju, svet nam ne bi dozvolio.
Kada je to tako, a jeste, potrebno je promeniti politiku prema
svetu, naći dostojno mesto za naš narod i njegovu ogromnu vrednost,
koju je svet davno priznao. Da li je to Partnerstvo za mir? Svakako,
pre agresije jeste, ali sada, posle bombi, razaranja i ljudskih
žrtava - to će reći narod. Razume se, to nije vojnička nego politička
odluka, ali ne sadašnje nego neke druge, nove vlasti.
O tome i mnogo čemu drugom trebalo je zauzeti stav pre agresije. U
oktobru smo bili obezbedili da NATO bude saradnik na Kosovu i
Metohiji bez bombardovanja, razaranja i okupacije, proterivanja Srba,
a sada je situacija poznata: zemlja bombardovana, Srbi u većini
isterani s Kosova i Metohije, Kosovo i Metohija okupirani, a državni
vrh sa vrhom vojske slavi "pobedu"! Koju, sa kim, nad kim? A gde je
narod - pati kao i uvek.
Šta ste radili (i šta osećali) za dva i po meseca bombardovanja
zemlje? Da li vam se iko obratio za pomoć, savet, stručno mišljenje?
- Tugovao sam zajednom sa mojim narodom, niko mi se nije obratio
za pomoć i mišljenje. Generalštabu i Ministarstvu odbrane stavio sam
se ne raspolaganje, iako sa ukazom predsednika SRJ 12. marta,
dvanaest dana pre agresije, isključen iz Vojske Jugoslavije.
Posle ovako nesrećnog ishoda - koji ste, mora se priznati,
predvideli - može li se nešto novo i bolje graditi, i kako?
- Sva predviđanja bila su zasnovana na činjenicama i nauci, i plod
su sublimirane kolektivne pameti Generalštaba Vojske Jugoslavije.
Nažalost, ona su se u praksi potvrdila i obistinila. No, to
narcisoidni ljudi koji odlučuju o sudbini naroda nisu hteli da
prihvate kao realnost, nego su verovali u imaginarni spas. Tačno je,
za sada su spasili sebe, a Srbe na Kosovu i dalje prepuštaju sudbini.
Neophodno je brzo delovati na stvaranju platforme oko koje će se
okupiti sve demokratske snage u Srbiji i Crnoj Gori - Jugoslaviji -
sa ciljem povratka u svet, jer bez integracije nema nam opstanka: i
Amerika, i Rusija, i Nemačka, i Belorusija moraju biti naši
saveznici, ali ne možemo sebi dozvoliti da nepromišljenom politikom
stvaramo neprijatelje od najmoćnijih zemalja sveta.
Nužne su, dakle, temeljne promene, pre svega promena vlasti?
- Ovaj aktuelni državni vrh mora se smeniti političkim sredstvima,
a narod povesti ne na platformi mržnje i nasilja, već građanskih i
demokratskih programa.
Kako sada nervoznu vlast smeniti bez krvi? Ona se neće dati...
- Opasnost od građanskog rata postoji, ali se ona mora izbeći, jer
bi građanski rat doveo u pitanje opstanak i države i naroda. Njega
mogu izazvati neodgovorne grupe i "pozicije" i opozcije. Upravo zato
i prestajem da ćutim, i svako ko može tu opasnost da spreči ne sme da
ćuti. Zar ni tako inteligentan, kreativan i human narod, kakav smo
mi, nije u stanju da shvati ko nam je prijatelj, ko treba da nas vodi
i kuda. Zar nemamo dovoljno svojih gorkih iskustava u podelama, pa da
jednom za svagda tražimo za predstavnike ljudi koji nas spajaju, a ne
one koji nas razdvajaju, koji se žrtvuju za narod i državu, a ne one
koji nas žrtvuju za svoj večiti opstanak na vlasti.
Slutite li nasilje?
- Nasilja ne sme biti. Ko posegne za nasiljem nad narodom ili
zloupotrebi narod radi nasilja, biće prva žrtva tog nasilja. Verujem
da svi umni ljudi i institucije ne smeju biti po strani i prepustiti
sudbinu svoje porodice i budućnost svoje dece avanturistima i
neuračunljivim ljudima, već ljudima od struke, znanja, plemenitosti i
vizije budućnosti u Evropi i svetu.
U slučaju kakvog nesrećnog loma, kako će se, po vašem osećanju,
držati vojska?
- Verujem u čast, dostojanstvo, profesionalizam i ljubav prema
svom narodu i građanima najvećeg broja profesionalnih vojnika,
oficira i podoficira, i znam da oni, kao ni naši izuzetni vojnici,
neće hteti ni moći da budu slepi izvršioci bilo kakvih naređenja
protiv svog naroda i građana SRJ. Dobro oni znaju da procene šta je u
interesu, a šta protiv interesa njihovog naroda i države.
Ima li surevnjivosti između vojske i policije?
- I vojsku i policiju čine pripadnici naroda i građana. Između
njih nema razlike samo u funkciji i zadacima koje obavljaju, ali ne i
u odnosu prema narodu. Podele u tom smislu vrše samo bolesni umovi i
neodgovorni pojedinci. Uostalom, zar nisu pokazali i dokazali da su
zajedno, žrtvujući se jedan za drugog, branili naš narod. Na žalost,
oni nisu krivi što ih je politika dovela u takvu situaciju.
Objektivno, nije li Kosmet praktično izgubljen?
- Rešavanje statusa Kosova i Metohije zavisiće od
demokratsko-rodoljubivih promena u Srbiji i SRJ. Analizom događaja od
1990. do danas sa glavnim akterima vlasti jasno je šta može biti. Ako
se promene izvrše ima mogućnosti da se reši status Kosova i Metohije
u okviru Srbije i SRJ i da se vrate Srbi i Crnogorci isterani sa
Kosova i Metohije.
Čini li se i vama da je to što je učinjeno oko Kosmeta diskretna
kapitulacija?
- U nekim elementima i gore od toga.
Koji je vaš sažeti komentar trenutnih odnosa Srbija - Crna Gora?
- Odnosi su neprihvatljivi, neozbiljni, i u najmanju ruku, vode ka
još većem udaljavanju. Čudo je da najodgovorniji ljudi Crnogorci u
Vladi SRJ teraju svoju republiku iz SRJ. Pa gde će to oni?
Nekoliko pitanja lične prirode i nekoliko iz vojničke karijere.
Zašto ste se, i kada, opredelili za vojnu struku?
- Odmalena sam voleo vojsku, narod i državu. Opredelio sam se u
srednjoj školi, i po njenom završetku sa velikom radošću konkurisao i
primljen u Vojnu akademiju.
Kako ste podnosili vojnički život, je li vam bio težak?
- Radio sam samopregorno, sa ljubavlju, predano i odgovorno, uvek
racionalno i smišljeno, uz uvažavanje ljudskog dostojanstva, znanja,
struke i brinuo za svakog pojedinca - vojnika kao za brata, kasnije
sina. Kada bih birao, ponovo bih bio oficir i radio kako sam radio,
na to ne mogu, ali može moj mlađi sin koji je sada uspešan student,
na kraju druge godine Akademije.
U dobrim ste i zrelim stvaralačkim godinama. Šta ćete i kuda ćete
dalje?
- Mislio sam da se po završetku radnog veka u Vojsci Jugoslavije,
posvetim drugom zanimanju - psihologiji, i da pišem knjige lepe
književnosti, a nikako memoare. Međutim, zbog okrutne sudbine u kojoj
su se našli narod i država, pre svega promašajima nedoraslog državnog
vrha, razmišljam o potrebi angažovanja na javnoj sceni, da bi se svim
demokratskim rodoljubivim snagama pomoglo da prevaziđemo najtežu
situaciju u istoriji srpskog naroda, da sprečimo dalju eroziju SRJ,
vratimo je u Evropu i svet, obnovimo od posledica rata i izgradimo
zajedničku demokratsku zemlju u kojoj će se svi njeni građani bolje
osećati i sigurnije živeti.
jugoslavija.44zeljkoj,
Vrlo zanimljiv tekst, preporucujem svima da procitaju.
Zbog stvaranja Jugoslavije
KARADJORDJEVICI TRAZE OPROSTAJ
- KNEZ Aleksandar Karadjordjevic, sin nekadasnjeg jugoslovenskog
regenta Pavla, zatrazio je oprostaj od srpskog naroda za dinastiju
Karadjordjevica zbog stvaranja kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a
potom i Jugoslavije.
U intervjuu za banjalucke "Nezavisne novine", on je ocenio da su ideja
i ime Jugoslavije predstavljali "veliku pogibelj za srpski narod".
"Zamolio sam svoju bracu i sestre da oproste kralju Aleksandru i nama
Karadjordjevicima, jer znam da mnogi krivicu za Jugoslaviju svaljuju na
kralja Aleksandra i na ceo kraljevski dom", istakao je Karadjordjevic.
(Beta)
NJEGOVO KRALJEVSKO VISOCANSTVO Knez Aleksandar KARADJORDJEVIC :
ODGOVORI ZA NEZAVISNE NOVINE, Banjaluka 26071999
Razgovor vodio : Slobodan Eric
1. Vase Kraljevsko Visocanstvo, u svom obracanju naciji, zamolili ste
srpski narod za razumevanje i oprostaj dinastiji Karadjordjevic zbog
stvaranja Jugoslavije. Ko je jos pored kralja Aleksandra bio zasluzan
za stvaranje Kraljevine Jugoslavije i koji su Vas motivi opredelili da
se ovim povodom obratite srpskom narodu ?
ODGOVOR : Pre svega zelim da Vam se zahvalim, Vama i Vasim novinama iz
najmladje srpske drzave, iz meni tako drage Republike Srpske.
Visegodisnji herojski otpor i muke koje prezivljavate veliki su ponos i
nadahnuce svim Srbima ma gde da zive . Dusa me je bolela kada je bila
uspostavljena " granica na Drini " i tesko mi je pao razdor koji je
doveo u pitanje opstanak toliko zeljene drzave. Buduci najmladja,
Republika Srpska bi morala biti najveca srpska briga .
Hriscanski je i ljudski da ono sto bih zeleo da drugi ucine , najpre
sam ucinim.
Vidite, strasno smo postradali i propatili. Ali ja sve dogadjaje pomno
pratim i vidim, postoji volja, zelja u narodu da se iz ovoga teskog
stanja izbavimo. Da se, koristeci iskustvo, spase obraz i podobije
Bozje. Znaci, ziva je dusa nasa.
Zamolio sam svoju bracu i sestre da oproste Kralju Aleksandru i nama,
Karadjordjevicima, jer znam da mnogi krivicu za Jugoslaviju svaljuju na
Kralja Aleksandra I i sire, na ceo Kraljevski dom.
Zelim da me dobro razumete : danas je jasno, a trebalo bi svim Srbima i
Srpkinjama da se objasni, Jugoslavija, ta ideja, to ime, jeste jedna
velika pogibelj za Srbe. Mnogo je manji problem kako da se ova
gubitnicka ekipa politicara ukloni sa vlasti, nego sto je onaj kako da
se Srbi odreknu uzasa jugoslovenstine. A to je zaceto na austrijskom
imperijalnom dvoru sredinom proskog veka i bilo je sracunato da posluzi
sirenju austrijskog uticaja na Balkan i dalje. Ilirski pokret, narocito
uloga Kopitara, zatim Danicic i njegova uloga u opredelenju Hrvata za
srpski jezik, da ne nabrajam sve ono sto svi slovesni Srbi znaju,
politika Kneza Mihajla Obrenovica, Kralja Milana Obrenovica, pojava
radikalskog pokreta i narocito socijalizma u Srbiji i kod drugih
komsija, veliki je spisak, uticalo je da se i najpametniji Srbi s
pocetka ovog veka, recimo i jedan Jovan Skerlic, opredele za
jugoslovenstvo . I veliki srpski pesnik Jovan Ducic je prvo bio
jugosloven, da bi tek pred kraj zivota napisao svoju vanrednu knjigu "
Verujem u Boga i u Srpstvo - sporna pitanja Kraljevine Jugoslavije ".
Nas najveci pesnicki genije, vladika Petar II Petrovic Njegos i on je
najpre bio ponesen tom idejom, ali je, prema svedocanstvu Matije Bana,
imao jednu prorocku viziju u pogledu krajnjeg ishoda i sudbine drzave
juznih Slovena. Da ce od svega ispasti sramota za glavare i narodna
nesreca.
Razume se, onima koji su izucavali prilike u Evropi pred Prvi svetski
rat, razumljiva je uloga velikih sila u stvaranju Jugoslavije, u prvom
redu Francuske, koja je po svaku cenu zelela da onemoguci obnovu
Austro-Ugarske koja joj je dva veka bila veliki takmac u Evropi. Zatim,
Cehoslovacka i Jugoslavija su trebale da onemoguce Bizmarkove zamisli,
a odmah posle Velikoga rata Jugoslavija je bila vazan faktor
sprecavanja sirenja sovjetskog uticaja. Posle se nasla na udaru
Kominterne. Treba jos spomenuti da je Jugoslavija bila tvorevina i
jedne odredjene milenaristicke koncepcije uredjenja i vladanja,
bezbozne i osnazene idejama jakobinskoga prevrata u Francuskoj.
Sta me je nagnalo da se izjasnim o Jugoslaviji ? To sto sa Jugoslavijom
stojimo na ivici zjapeceg ponora. Mi smo sada pred bezdanom u kome
caruje bezvolja i NISTA. Svesno je koriscena laz i prevara i svesno su
vas vodili prema smrti i razrusenju a sve vreme, vise od pola veka,
zamajavali, da ne primetite kuda hodate. Ali, kao sto rekoh, hvala
Bogu, nihilizam nije prevagnuo. Ja znam da nas narod ima volju da
izadje iz ovoga cor-sokaka. A prva stvar koju moramo uciniti, ako ne
zelimo da nastavimo putem samounistenja je da odbacimo Jugoslaviju i
opet uzmemo nase staro, slavno i lepo ime - Srbija. Ni sa demokratskim
promenama u Srbiji, koje su neophodne, Srbi nece imati napretka ako
budu ostali " Jugosloveni ". Ni kada bi im sada nekim cudom rekli :
izvolte u Evropu, takvi-kakvi ste. Pa osecali bi se kao da nose odelo
od pokojnika. Tu stvar ne treba mnogo objasnjavati. Da je bila Srbija
na mesto Jugoslavije, siguran sam da bi se Srbija drugacije ponela i
prema Republici Srpskoj. Setite se samo kako je " Jugoslavija "
odgovorila na vapaje iz Republike Srpske kada je trazeno da skupstina u
Beogradu proglasi ujedinjenje. I onda kada u njoj vise nije bilo drugih
juznih Slovena osim Srba, Jugoslavija je nastavila da unistava Srbe i
sve sto je Srbin za poslednja dva veka s mukom i krvlju stekao. Zbog
toga sam dao izjavu o Jugoslaviji i sta-vise, sada vam kazem da nam
valja odmah obznaniti da je Jugoslavija nepozeljna u Srbiji i u srpskim
zemljama. Dakle, trazio sam oprostaj jer zelim da svi zajedno sada
pokazemo da smo zreo narod i da smo sposobni da jedni drugima
oprastamo. Zelim da celom svetu bude jasno da imamo duhovnu snagu i da
prepoznavsi i priznavsi greske jedni drugima oprostimo. Da postanemo
novi ljudi. Srbi, koje na videlo priziva nas patrijarh, Njegova Svetost
Gospodin Pavle.
2. PITANJE : Kako gledate na otpor koji je srpski narod pokazao tokom
agresije NATO-a i kako komentarisete odluku zvanicnih vlasti u Beogradu
da povuku vojsku i miliciju sa Kosova i Metohije - svete srpske zemlje
?
ODGOVOR : Na sanskritu (" Sarbi ") , nase staro narodno ime ima
znacenje -NEPOKORIVI. Svoju ljubav prema " slobodi zlatnoj " Srbi su
opet iskazali. Ono sto me je narocito zanimalo je bila pojava smeha.
Spontana, nepredvidiva. Grafiti, parole, vicevi, znaci onaj vid koji
nikakva vlast ne moze propisati. Za mene je to dokaz zdravlja. Napali
su nas jer su smatrali da su Srbi dovoljno razmeksani poluvekovnim
pranjem mozga, poluvekovnim cupanjem iz korena , pripremnim radnjama
koje su imali da obave " nasi ", ovi sto za sebe kazu " mi ". Svet, pa
i oni koji nam rade o glavi, bili su iznenadjeni srpskim humorom. Kao
da smo se odjedanput nasli u Homerovoj Ilijadi. Smehom protiv mraka,
protiv grube sile, protiv NATO-mocuge. Smehom protiv ovestalosti,
birokratske ratne masine. To je nesto velicanstveno : duh protiv
mehanike. Srbi su salom, vicevima s bradom i masnom carlamom kazali
svetu sta je zivot, i kako je vazna i nepobediva veselost.
Zasto je to tako ? Jer je veselost u onih koji znaju da ce vecno
ziveti. Jer je nasa vera optimisticka, radosna nada u vaskrsenje. To je
nesto iskonsko i duboko.To pobedjuje plitkocu jednoumnika. Od te
duhovne promaje koja je dolazila iz Srbije, bili su se uplasili svi
svetski mrtvo-ozbiljni " usrecitelji ", stratezi nametanja supersonicne
" demokratije ". Svi gnjavatori i zlobne ropske duse bile su
prenerazene izlivom zdravlja, krepkosti, koja nije nista drugo nego
slava zivota, radost zivota. Narod koji zna da se sali, na svoj i tudj
racun, koji je toliko vispren, ne moze niko poraziti jer je on na
strani zivota, ziv-zivcat. Davno je utvrdjeno da je smeh lekovit,
melem, da suzbija urodjene neodoljive nagone da se cini zlo.
Nezgodno je sto se istovremeno moramo boriti protiv spoljnih silnika i
onih domacih. U vecini zemalja koje su ucestvovale u bombardovanju
Srbije, u toj operaciji promocije NATO-a, vladaju socijalisti. To je
fakat. Nisu oni, svi ste videli, mnogo vicni u tim neljudskim
poslovima, lose bi im se pisalo da im vladajuci, beogradski rezim, nije
pomogao. Nikada Srbi nisu vodili ovako glupe ratove kao u ovoj
protekloj deceniji. Od pocetka ista taktika : jedan korak napred - dva
koraka nazad. Onaj ko tako postupa i to ne u igri, vec u ozbiljnim
poslovima u kojima se odlucuje o sudbini naroda, ili je glup ili cinik.
Ako nije glup, onda je sve radjeno sa predumisljajem, u saradnji sa
napasnicima. Za mene je ovo kljucno pitanje prema kome ce se u
buducnosti vagati o steti koju je Srbiji naneo rezim nihilista.
Posebno me vredja njihov odnos prema srpskoj vojsci. Kao mladic, nosio
sam srpsku uniformu i sajkacu, imam fotografije, posle sam se borio
protiv nacista kao pilot dobrovoljac RAF-a, ja dobro znam sta je vojska
i vojnik. Narocito sta je srpski vojnik. Kakav je to ponos i cast.
Srpska vojska je jedna od prvih nasih svetinja. Imam utisak da su nasi
domaci nihilisti to odavno bili shvatili i da su sve cinili kako bi se
narugali i kako bi ponizili nase svetle vojnicke tradicije. Od pocetka
sukoba u bivsoj Jugoslaviji rezim je sve cinio kako bi se narugao
vojsci. Tu ne moze biti slucajnosti. Na hiljade primera postoji.
Komanduju napred, pa kad ljudi izginu i zauzmu poziciju, kad ispune
zadatak, onda kazu - povlaci se ! To je jedan lakrdijaski um smislio.
To nije nikad bilo, ali sada jeste. To je ponasanje jednog anahronog,
doktrinarnog sustava, nekoga koji je smislio da se svemu naruga, da sve
preobrazi u nistavilo : i hrabrost i vitestvo i vestinu komandovanja -
sve ! Kao potomka jednog genijalnog srpskog vojskovodje, Karadjordja,
mene je to narocito uvredilo. I sada na Kosovu i Metohiji ista prica !
Branicemo, necemo dati - kad ono, iz cista mira, povlaci se. Kazu,
otkrili smo da su hteli da nas sravne ! Pa od kad je to da zavojevac
nema nameru da sravni, ako zeli da pobedi ? Kad je to bilo da
neprijatelj samo puskara, onako, sali se, ne zeli da osvoji Srbiju, vec
da se proseta i jede sladoled kao turista. U Prvom svetskom ratu, da
ne spominjem prethodne, sta se desavalo svako zna : albanska golgota,
stradanje, okupacija, ali vera, jasan cilj i ostvarenje toga cilja. I
znalo se ko brani Srbiju. Koji vojnik, koji oficiri, to se znalo. Od
kada to Srbiju brane tzv. para-vojne formacije ? Pa se posle na srpsku
vojsku svali krivica za nepocinstva i sta sve ne. Sve je nesrecni rezim
pocinio sto je mogao da se nanese sramota srpskoj vojsci. Citao sam
mnoge napise u americkoj stampi, njihovi strucnjaci za ratovanje ne
mogu da se nacude zasto je covek koji sam odlucuje o sudbini svih Srba
potpisao kapitulaciju. I ni jedan Srbin ne moze da shvati, zasto je
dopustio da se Kosovo i Metohija isprazne, zasto nije postavio straze
oko manastira i mesta u kojima zive Srbi, zasto je povukao vojsku i
ostavio Srbe na cedilu i same bez zastite od ubilackog gneva njihovih
do juce komsija. Zasto je poceo kad nije znao sta ce i kako ce ? Zasto
nije makar malo poslusao dugogodisnje vapaje vladike Artemija ! ? To
niko ne moze da shvati ako se nije udubio u prirodu toga rezima koji
vec vise od pola veka vrsi nasilje nad nasim rodom. A to sto je Kosovo
i Metohija sveta srpska zemlja bio je razlog vise da nas zbog toga
narocito ujedu za srce. Sve sto su radili moze da se iskaze jednom
recju: ruganje. E, pa dosta je bilo ! Volovi jaram trpe, a ne ljudi,
rekao je Aleksa Santic.
3. PITANJE : U jednom obracanju Vi ste izjavili da Srbiji danas prete
dve ideologije : komunizam i mondijalizam. Na srpskoj politickoj sceni
veliki broj stranaka gravitira ka prvoj ili drugoj pomenutoj opciji.
Vidite li treci put koji bi pomogao Srbiji da izadje iz , mozda,
najteze situacije u svom istorijskom postojanju ?
ODGOVOR : Komunizam i mondijalizam su jedno isto. Ako se dobro
porazmisli, ispostavlja se da su komunisti bili pretece danasnjih
mondijalista. Ovo sto se sad pocinilo na Kosovu i Metohiji, zar se
nikome ne cini kao da je to delo Kominterne koja je samo promenila ime
da se Vlasi ne dosete ? Na zapadu je sada u modi socijalizam. Svakome
je jasno da je danas, posle propasti SSSR-a i dogadjaja u ovoj
poslednjoj deceniji propalo verovanje u " proletarijat " kao izabrani
narod i u nauku, to nihilisticko bozanstvo. Propao im je " marksizam "
! Oni koji se nisu snasli u novim uslovima i dan danji oplakuju
nedostignuto " carstvo socijalne pravde ", komunisticku internacionalu
i druge " ideale ". Levicari sad cekaju u redu da ih prime u zatvorene
krugove mondijalista. Da je rec o istoj prirodi, o jednoj, a ne o dve
ideologije, svedoci i to sto levica sada stalno traga za novim "
izabranim narodom " kojim bi da zameni " proletarijat ". Zato se zanose
podrzavajuci separatiste, nacionalne manjine ; homoseksualce, dodjose
bez licnih isprava, prave kult " izbeglica ", propagiraju coveka bez
korena...Oni bi da nastave sa svojim manihejstvom, sa svojom
besmislenom dualistickom " religijom " ali pod drugim vidovima. Mi smo
skupo platili dazbine na tome putu evropskog coveka ka samounistenju.
Zato nam valja promeniti drzavno uredjenje. Obnoviti Kraljevinu.
Uskoro cu o tome vise kazati. Ja ne smatram da sad treba izmisljati
treci put. Postoji samo jedan. I ne treba misliti da cemo stici do
cilja samo ako istrebimo nase politicke protivnike. Naprotiv, ja mislim
da je na ljudima da se udruzuju, osnivaju stranke, koliko im volja.
Razvijen stranacki sistem doprinosi unapredjenju drustva, mnogostrukost
je korisna i moramo je postovati. U jednom otvorenom drustvu koje
uvazava prava slobodnog govora i udruzivanja ostvaruje se slobodna
utakmica izmedju raznih ideja u pogledu delanja drzave i opste koristi.
Dakle, sasvim je prirodno da tu budu zastupljena sva misljenja od levih
do desnih. Samo potreban je moderator, posrednik, ono sto se naziva
garant nacionalnog jedistva. Nikako ne treba misliti ni verovati da ce
jedna stranka, ili koalicija izvesnih stranaka biti u mogucnosti da
izbegne podele i ostvari neophodno jedinstvo. Od ovih poslednjih
dogadjanja, od prestanka bombardovanja do danas, narocito me je
obradovao stav Valjevaca, koji su rekli da ne veruju ni poziciji ni
opoziciji. Vidite, oni ne kazu da treba osnovati neku novu stranku.
Ali osecaju potrebu za korenitom promenom. To je ohrabrujuce, jer
srpskom narodu predstoji tezak posao obnove drzave, poverenja u pravdu.
A to je podvig koji nece ostvariti ako se nastavi sa stranackom
ostrascenoscu. U svakom slucaju treba biti trezven i zaboraviti na
utopiju samoupravljanja koja je posluzila da se narod zavara toboznjim
ucescem u vladanju. To je jedna velika besmislica koja je isla na ruku
zaslepljenima vlascu, za koje je vlast sama sebi svrha. Mora se opet
osnaziti nas otacki kodeks : sluziti narodu, a nikako vladatii nad
njim. Ili kako je rekao Karadjordje pred narodom i glavarima u Orascu :
Kojekude, ja hocu s vama, ali samo necu pred vama. Od svega je
najvaznije ne iskljuciti bilo koji izraz narodne volje. U buducoj
Srbiji Srpska Pravoslavna Crkva mora imati polozaj koji joj narod
priznaje. I ne samo narod, danas se svi strani analiticari slazu da je
SPC glavni akter, sa najvise kredibiliteta, i da ce odigrati glavnu
ulogu u resavanju najteze krize od kako postojimo. Samo, nikako ne
treba SPC shvatiti kao politicku stranku a patrijarha srpskoga
G.Gospodina Pavla kao sefa stranke ! Po tom pitanju mnogi lideri
nastavljaju da grese. Ispoljavaju nepoznavanje bescen duhovne
gradjevine koju nam je zavestao Sveti Sava.
4. PITANJE : Vi ste zivot proveli u emigraciji. Vas otac Knez Pavle
Karadjordjevic bio je, nakon Simovicevog udara interniran zbog ucesca u
potpisivanju tzv Pakta. Sta je motivisalo Vaseg oca da odobri sklapanje
ovog medjunarodnog pakta i kakva bi sudbina Srba bila da su nekim
slucajem ispostovali ovaj sporazum ?
ODGOVOR : Prvo, ne verujem da bi doziveli ovaj holokost.
Ali moram vam i objasniti neke cinjenice. Moj dragi otac, Knez Pavle,
je odlicno poznavao evropske politicke prilike svoga vremena. On je bio
prosao kroz Prvi svetski rat, bio je spoznao sta je ta pobeda kostala
srpski narod u zivotima i kakav je poremecaj jedan rat. On je voleo
svoj narod i postovao ga. Osim toga, on je bio covek od reci. Bio se
zakleo da Kralju Petru II preda drzavu koju je ostavio Kralj
Aleksandar. To se dobro mora razumeti sta znaci rec jednoga Kneza. I
moramo se uvek pitati sta je prece : zivot nase brace i sestara,
opstanak drzave ili nasumice napred pa sta bude. Ja visoko cenim licnu
hrabrost, moj deda Knez Arsen je ucestvovao u devet ratova i u dvanaest
dvoboja, ali onaj koji upravlja sudbinom Srba mora se stalno pitati sta
je prevashodno. Do odgovora na vase pitanje moze se doci i pobrajanjem
toga sta ne bismo imali. Ne verujem da bi komunisti uspeli da isposluju
svoj prevrat i ne verujem da bi posle Drugog svetskog rata bilo
promenjeno drzavno uredjenje. Ne bi doslo do " sporazuma " Broz-Subasic
1. Decembra 1944. Ne bi se dogodilo da 29. Januara 1945. Kralj Petar
II abdicira i prenese kraljevsku vlast na namesnike Srdjana
Budisavljevica, Antu Mandica i Dusana Serneca. Ne bi imali velike
gubitke u ljudstvu, ne bi se i posle rata nastavilo sa likvidacijama
Srba, ne bi bilo Golog Otoka, apsolutizma jednoga coveka i jedne
oligarhije, i da pobrojim samo najvaznije, ne bi se sada, na kraju
veka, opet moralo u stradanje, pogibiju...I neizvesnost.
Ali ja ne volim da razmisljam " sta bi bilo-da je bilo " ili sto kaze
jedna prica o gibanici : kad bi imali masla kao sto nemamo brasna, ala
bi umesili dobru gibanicu. Najmladje dete kaze : ja bi uzeo najveci
komad. A otac mu prilepi samar i vikne : Ko je ovde gazda, ti ili ja !
?
Inace, prica o ulozi Kneza Pavla je u mnogome rezultat propagande
komunista i njihove zelje da se uprlja ime Kraljevskog doma. Toboze,
Knez Pavle isao kod Hitlera i odobrio Cvetkovicu da potpise Pakt.
Znaci, predstaviti Kneza Pavla kao nekog ko suruje sa strancima i to
jos sa Hitlerom. A moze li neko danas da mi kaze kada su to komunisti
bili rodoljubi i da li je Staljinov rezim bio nas srpski ili sovjetski
? Ko je bio naredbodavac i gde je sedeo ? Cije je trupe doveo Broz da "
oslobadjaju " Beograd i Srbiju ? Ciji su avioni na zahtev istoga
samodrsca na kraju rata bombardovali srpske gradove i civilne ciljeve ?
Ko su bili ti koji su od dana kada im je uspelo da uzurpiraju vlast,
poceli progon svega srpskog i svega rodoljubivog ? Od 27. Marta do 6.
Aprila, koliko znam nije proslo vise od deset dana. Od celog ispala
veresija. Ali najgore, bez obzira na " zasluge " ovog ili onog, jeste
pogrom izvrsen nad Srbima u Hrvatskoj i BiH. Uspostavila se podeljenost
medju Srbima koja i danas traje. Da i ne govorim o zrtvama u okupaciji,
o zrtvama u verskom i gradjanskom ratu. I to sve u isto vreme, za
cetiri godine ! Sto je mnogo-mnogo je. I sad sve to nije nista, ali
kaze se, Knez Pavle i Trojni pakt, to je bilo strasno !
Moj otac, Knez Pavle je bio realista u politici. Jedino, nikada nije
mogao da shvati postupak Engleza. Danas je i to jasno. Uticaj
Staljinovih spijuna u Engleskoj je rasvetljen i danas se zna tacno ime
i prezime coveka koji je za njihov racun, radeci u Kairu, prepravljao
izvestaje Draze Mihajlovica i sve navodio na Brozovu vodenicu.
Velike sile su uvek radile sta im se prohte. Male drzave, zvog ocuvanja
svojih uvek ugrozenih prava, moraju da budu mnogo opreznije, mnogo
vidovitije. Moraju imati veoma aktivnu diplomatiju. I moraju znati da
ucine kompromis. Onima koji ne znaju gde zivimo i kakva treba da je
srpska politika preporucujem da procitaju Zitije Svetog Save od monaha
Teodosije.
jugoslavija.45miskop,
>> Zbog stvaranja Jugoslavije
>> KARADJORDJEVICI TRAZE OPROSTAJ
(preuzeto sa www.demokratska.org.yu)
London -
Zbog velikog interesovanja koje je u javnosti izazvalo pismo Kneza Aleksandra,
sina Kneza Pavla, a u kome se on izvinjava zbog nastanka Jugoslavije, kance-
larija Njegovog Kraljevskog Visočanstva Prestolonaslednika Aleksandra je
izdala saopštenje koje Centar za komunikacije Demokratske stranke prenosi u
celini:
"Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Knez Aleksandar, sin Nj.K.V. Kneza Pavla,
Regenta Jugoslavije (1934 - 1941), koji živi u Parizu, uputio je 1. jula
ove godine jedno pismo Srbima i Srpkinjama u kome se osvrće na stvaranje
Jugoslavije 1918. godine i na neke aktuelne teme.
U pismu Knez Aleksandar kaže, između ostalog, da je "Jugoslavija najvažniji
uzrok našeg stradanja", da je ona "jedno veliko srpsko groblje" i zatim moli
Srbe da oproste Kralju Aleksandru i zbog toga što je stvorio Kraljevinu Srba,
Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslaviju. Moli takođe oproštaj i za ostale
Karađorđeviće. Pismo Kneza Aleksandra objavljeno je u raznim verzijama i pod
različitim naslovima u nizu srpskih novina i elektronskih medija. Jedne novine
tvrde da je pismo napisano "u ime kraljevskog doma", a druge pripisuju pismo
Nj.K.V. Prestolonasledniku Aleksandru. Novine ga objavljuju pod senzaciona-
lističkim naslovima kao "Braćo, oprostite kralju greh zvani Jugoslavija" ili
"Srbi, oprostite kralju ujedinitelju".
U vezi sa tim ova Kancelarija je ovlašćena da izjavi da Njegovo Kraljevsko
Visočanstvo Prestolonaslednik Aleksandar nema nikakve veze ni sa sadržajem
tog pisma niti sa njegovim objavljivanjem. Ne ulazeći u procenu sadržaja
pisma Kneza Aleksandra, ova Kancelarija želi da ukaze da njegove tvrdnje
predstavljaju njegovo lično mišljenje a ne stav i mišljenje Kraljevskog
Doma Karađorđevića. Zapaža takođe da Knez Aleksandar nije bio ovlašćen od
ostalih članova kraljevske porodice Karađorđević da se bilo kome izvinjava
ili traži oproštaj u njihovo ime. Kralj Aleksandar I je bio veliki kralj,
državnik i vojskovođa i ostao je u najlepšoj uspomeni srpskom narodu.
Da ga zločinačka ruka nije ubila 1934. godine u Marseju, sudbina Jugoslavije
bi bila svakako drukčija. Treba ostaviti istoriji da izrekne sud o njegovom
životnom delu. Ova Kancelarija je uverena da će taj sud biti pozitivan.
U Londonu, 29. jula 1999. godine".
jugoslavija.46miskop,
Uz poruku je mapa dela Evrope (Austrija, Mađarska, Slovačka,
Jugoslavija) gde će biti totalno pomračenje Sunca.
mapapomr.gifjugoslavija.47gdown,
Iz "praznicnog" Blica :
Svim vernicima srecan Dan Republike.