CIVIL.11

03 Sep 1998 - 23 Dec 1999

Topics

  1. filozofija (186)
  2. nauka (150)
  3. istorija (71)
  4. religija (7)
  5. književnost (460)
  6. o.jeziku (35)
  7. umetnost (44)
  8. film (296)
  9. galerija (324)
  10. oko.sveta (10)
  11. hedonizam (123)
  12. licni.stav (216)
  13. cyberworld (8)
  14. civ.savet (64)

Messages - književnost

književnost.207 willow,
Lolino srce je bilo nežno, slabašno i sklono oduševljenju. A telo vrlo ljupko, vrlo prijatno i morao sam da je prihvatim u celini takvu kakva je. Bila je Lola, sve u svemu, dobra devojka, samo između nas je stajao rat, to zeznuto ogromno besnilo koje je gonilo polovinu ljudi, zaljubljenih ili ne, da teraju drugu polovinu na klanicu. I to nam je smetalo u međusobnim odnosima, naravno, to manijačenje. Za mene, koji sam odugovlačio svoj oporavak koliko god sam mogao i kome nije ama baš nimalo bilo stalo da stane u red za groblje u vatrenim bitkama, smešna strana našeg pokolja bila je kristalno jasna na svakom koraku kroz grad. Ogromna lukava podmuklost izbijala je na sve strane. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.208 willow,
Njeno je telo za mene bilo radost kojoj nije bilo kraja. Nikad mi nije bilo dosta ispitivanja tog američkog tela. Bio sam, iskreno rečeno, prava svinja. To sam i ostao. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.209 willow,
Tako sam posredstvom Loline guzice primio poruku jednog novog sveta. Ali Lola nije bila samo telo, da se razumemo, krasila ju je i ljupka glavica, malo surova zbog sivoplavih očiju koje su bile malko iskošenih uglova kao u divljih mačaka. Dosta mi je bilo da je pogledam u lice, pa da mi voda udari na usta kao od reskog vina, oštrog kao čelik. Kratko rečeno, oči oštre, bez imalo one ljubazne, komercijalne živosti, istočnjačko-fragonarske kao oči ovamo u nas. Često smo se nalazili u susednoj kafani. Sve brojniji ranjenici šepali su ulicama, često dronjavi. Za njih su organizovali sakupljanje priloga, "Dani za ove, dani za one", a naročito za organizatore "Dana". Lagati, ljubiti, umreti. Bilo je odnedavna zabranjeno preduzimati bilo šta drugo. Lagalo se besno, preko granice izmišljanja, prevazilazeći i smešno i apsurdno, u novinama, na plakatama, peške i na konju i kolima. Svi su se na to dali. Ubrzo nije više bilo istine u gradu. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.210 willow,
Dali su mi da pijem i ja sam dobro povukao, a onda su došli žandari po mene, ovi već malo grublji. I na Strelištu nacija bilo je žandara. Video sam ih. Lola me je poljubila, pomogla im da mi namaknu lisice i da me odvedu. Onda sam se razboleo, groznica, ludilo, objasnili su u bolnici, od straha. Moguće. Najbolje je što se može učiniti kad je čovek na ovom svetu, zar ne, to je da iz njega izađe? Bio lud ili ne, plašljiv ili ne. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.211 willow,
- Je li istina da ste zaista poludeli, Ferdinande? - upita me ona jednog četvrtka. - Poludeo sam! - priznadoh. - Onda će vas ovde lečiti? - Strah se ne leči, Lola. - Znači, toliko vas je strah? - I više od toga, Lola, toliko me je strah da čak i da umrem svojom prirodnom smrću, kasnije, nikako ne dam da me spale! Hteo bih da me spuste u zemlju, da istrulim na groblju, mirno, spreman možda da oživim... Ko to zna? A ako me spale, Lola, razumete li, sa mnom je gotovo, konačno gotovo... Kostur, uprkos svemu, još liči na čoveka... Ipak može lakše da oživi od pepela... Pepeo znači kraj... Šta kažete na to?... I onda, razume se, rat... - O, pa vi ste zaista poslednja kukavica, Ferdinande. Odvratni ste, kao pacov... - Da, poslednja kukavica, Lola, odbijam rat i sve što uz to ide... Ne kažem da žalim zbog rata... Ja se s njim ne mirim... Ja zbog rata ne lijem suze... Ja ga načisto odbacujem sa svim ljudima u njemu, ništa neću da imam s njima i s njim. Čak i da je njih devet stotina devedeset pet miliona tamo, a ja ovamo sam, ipak nisu oni u pravu, Lola, a ja jesam, jer ja jedini znam šta hoću: neću više da umirem. - Ali, Ferdinande, nije moguće odbiti odlazak u rat! Samo ludaci i kukavice odbijaju da ratuju kad im je domovina u opasnosti. - Onda živeli ludaci i kukavice! Ili tačnije, neka prežive ludaci i kukavice. Pamtite li, Lola, bar jedno ime vojnika iz Stogodišnjeg rata?... Jeste li ikad potražili samo jedno od njihovih imena?... Niste, zar ne?... Nikad se niste potrudili da saznate! Za vas su oni isto toliko bezimeni, nevažni i neznani koliko i poslednji atom ovog pritiskivača za hartiju tu, pred nama, koliko i vaše govno od jutros... Eto vidite, Lola da su poginuli bez razloga! Bez ikakvog razloga, budale jedne! To ja vama kažem. I dokazao sam. Jedino je život važan! Za deset hiljada godina, možemo da se kladimo, ovaj rat, koji nama izgleda toliko značajan, biće potpuno zaboravljen... Možda će se još jedva tuce naučnika prepirati tu i tamo oko datuma glavnih pokolja po kojima se proslavio... To je sve što ljudi umeju da pamte jedni o drugima u razmaku od nekoliko vekova, nekoliko godina, nekoliko časova... Ja u budućnost ne verujem, Lola... Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.212 willow,
Dugo sam mislio da je mala Mizin glupa, ali to je bilo samo mišljenje izazvano taštinom odbijenog udvarača. Znate, pre rata svi smo bili još veće neznalice i još uobraženiji no danas. Skoro ništa nismo znali o svetu uopšte, jednom reči bili smo nesvesni... Balavcima kao što sam bio ja još je bilo vrlo lako prodati rog za sveću. Mislio sam da će mi to što sam zaljubljen u tako slatku Mizin dati ne znam kakvu snagu, a pre svega hrabrost koja mi je nedostajala, i sve to samo zato što je ona bila lepa i tako lepo muzički obdarena! Ljubav je kao alkohol, što je čovek slabiji i pijaniji, to misli da je jači i pametniji, i uveren je u svoje pravo. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.213 willow,
Najveći deo mladosti čovek izgubi u nespretnim postupcima. Bilo je očigledno da će me moja prijateljica napustiti, konačno i uskoro. Još nisam naučio da postoje dva čovečanstva: čovečanstvo bogatih i čovečanstvo siromašnih. Trebalo mi je, kao i tolikim drugima, dvadeset godina i rat da bih naučio gde mi je mesto i da pitam za cenu stvari pre no što ih se dotaknem, a pogotovu pre no što se za njih vežem. Za siromaha u ovom svetu postoje samo dva osnovna načina da crkne, bilo od krajnje ravnodušnosti svojih bližnjih u miru, bilo od ubilačke strasti tih istih u ratu. Ako, pak, počnu da misle o vama, odmah ti bližnji pomisle na mučenje i ni na šta drugo. Zanimate ih jedino kad ste u krvi, smradovi! Prenšar je, što se toga tiče, bio u pravu. Pred neminovnošću klanice ne razmišlja se mnogo o budućnosti, čovek bi samo da u ljubavi provede to malo dana koliko mu je ostalo, jer je to jedini način da nekako zaboravi to telo, koje će mu sutra odrati odozgo do dole. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.214 willow,
Svi automobili For-Gonoa, a bilo ih je desetak, prolazili su u to vreme gore-dole ispred terase. Kao da ti automobili nikad nisu išli daleko. Trg Federb je po napetoj atmosferi, pretrpanom dekoru, preobilju zelenila i larme, podsećao na sresko mesto na jugu Francuske, i to u stanju bezumlja. Deset automobila izašli bi sa trga Feberb samo da bi se pet minuta kasnije vratili, napravivši još jednom isti krug s tovarom izbledelih evropskih anemija, uvijenih u sivkasto platno, krhkih i nežnih bića kao kupice sladoleda. Tako bi ti koloni nedeljama i godinama prolazili jedni ispred drugih, do trenutka kad bi prestali jedni druge da gledaju, toliko su se već umorili mrzeći se. Nekoliko je oficira šetalo svoje porodice, pazeći na pozdravljanje vojnika i civila, supruga sva iskipela i upakovana u specijalne higijenske uloške, deca, neprijatna vrsta debelih evropskih glista, rasplinjavala su se za svoj groš u neprekidnim prolivima. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.215 willow,
Ja o njima mogu da govorim jer sam ih dobro upoznao. Poručnik Grapa je te srećnike opremao na svoj način i redovno ih hranio pirinčem. Jedna puška na dvanaest ljudi - to mu je bila mera - i mala zastava za sve. Cipele nikome. Ali kako je sve na ovom svetu relativno i stvar poređenja, domoroci, odabrani za miliciju, smatrali su da Grapa vrlo lepo vodi stvar. Čak je i Grapa svakog dana morao da vraća oduševljene dobrovoljce, sinove džungle zgađene majkom. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.216 willow,
Tu gde sam ja bio, na toj visini, čovek je mogao da izvikuje šta hoće. Pokušao sam. Gadili su mi se svi, čitava ta gomila. Nisam imao petlju da im to kažem preko dana kad sam s njima bio licem u lice, ali ovde se nisam izlagao nikakvoj opasnosti i doviknuo sam im: "U pomoć! U pomoć!" samo koliko da vidim da li im to nešto znači. Gurali su život i noć, i dan ispred sebe ti ljudi. Život sve skriva od ljudi. Od sopstvene buke ništa ne čuju. Baš ih briga. I što je grad veći i viši, to je njih manje briga. Kažem ja vama. Pokušao sam. Ne vredi. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.217 willow,
Metod i pojedinosti brzog bogaćenja uvek daju utisak neke čarolije. Uspesi Mizin i gospođe Erot naučili su me da je guzica mali ali zlatan rudnik siromaha. Ovi su me nagli ženski preobražaji očaravali i dao bih svoj poslednji dolar, na primer, portirki Loline kuće samo da čujem njeno ogovaranje. Ali u toj kući nije bilo domarke. Celom gradu su nedostajale domarke. Grad bez domarki nema istorije, nema ukusa, bezukusan je kao čorba bez soli i bibera, bezoblična papazjanija. O, onaj ukusni talog ogreben sa dna. Otpaci, sluzavi gustiš koji curi iz spavaćih soba, iz kuhinje, iz potkrovlja, i u slapovima se sliva preko domarkine lože pravo u život, kakav je to sočan pakao! Neke od naših domarki izdišu na dužnosti, gledamo ih izvanredne, zaprepašćene, slušamo ih kako kašlju, odgovaraju lakonski, jer je te mučenice otupela Istina koja ih je sagorela. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.218 willow,
Protiv užasa nemaštine treba, priznajmo to, sve pokušati, to je dužnost, treba se opijati bilo čime, vinom, jeftinim stvarima, masturbacijom, bioskopom. Ne sme čove da je probirač, "izuzetak", kako to kažu ovde u Americi. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.219 willow,
Koliko sam dana proveo čekajući ono što se s vremena na vreme dešavalo na kraju domaćih svađa. Na trećem spratu kuće preko puta, ispred mog prozora, dešavalo se to. Ništa nisam mogao da vidim, ali sam lepo čuo. Sve ima kraj. Nije to uvek smrt, često je to nešto drugo i znatno gore, pogotovo s decom. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.220 willow,
Za nekoliko meseci svaka se soba promeni, čak i kad se ništa ne pomeri. Ma koliko stare i propale bile, stvari ipak nađu snage, ne znam gde, da ostare. Sve se promenilo oko nas. Predmeti nisu promenili mesto, razume se, ali same stvari su se promenile u suštini. Drukčije su pri ponovnom susretu, i reklo bi se da s više snage deluju na nas, tužnije i još dublje, mekše nego nekad, da bi se stopile s nama u onom umiranju koje se lagano zbiva u nama, neosetno, iz dana u dan, od kojeg se svakog dana kukavički malo manje branimo no juče. Od susreta do susreta, vidimo kako se život raznežava, bora u nama, a s njim i stvari i ljudi, koji su bili obični, ili dragoceni, ponekad i opasni. Strah od bliskog kraja obeležio je sve to svojim borama, dok smo mi kasali gradom za svojim zadovoljstvom ili za hlebom. Uskoro će svud oko naše prošlosti ostati samo bezazleni, jadni i bespomoćni ljudi i stvari, sve same zanemele greške. Luj-Ferdinand Selin, odlomak iz knjige "PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI"
književnost.221 morkin, -> #198, willow
> Nebitna stavka poruke. Zovi me kako hoćeš. Zovi me i CONFIG.SYS ako > smatraš da imena igraju određenu ulogu u svetu malih savremenih > ljudi i stvari. Nisam primetio da si se dva puta potpisao na isti način. Pratim tvoje potpise pa me razočaralo što ovu nisi potpisao.
književnost.222 kum.djole, -> #204, mcar
>> Majstor "A MOG'O JE LEPO DA BUDE MAJSTOR... KAD TOL'KO VOLI!" ;) nhf
književnost.223 willow,
evo, narode, sada ide par pesama _najvećeg_ pesnika XX. stoleća - ČARLSA BUKOVSKOG. Mnogo toga od njegove poezije dostupno je putem Interneta i tu njegove pesme možete naći na njihovom izvornom, engleskom, jeziku. S toga nisam želeo ovde da ubacujem ništa od toga, već samo stvari koje su prevedene na naš jezik. Pzdrv, Dalekovidi Zrikavac
književnost.224 willow,
Charles Bukowski, iz knjige poezije "U ČEMU JE PROBLEM, GOSPODO?" ( prevoditelj - gospodin FLAVIO RIGONAT ) tajna mog trajanja još uvek dobijam pisma, uglavnom od izgubljenih ljudi u malim sobama koji rade u fabrikama ili su bez posla i žive s kurvama ili bez žena, bez nade samo piće i ludilo. mnoga su pisma na špartanom papiru ispisana tupom olovkom ili mastilom sitnim rukopisom koji naginje ulevo a papir je često pocepan obično preko pola. i oni govore kako vole moje stvari, pišem ono što sam doživeo i oni to prepoznaju. zaista, dao sam im novu šansu, neku svest o tome gde se nalaze. istina je, bio sam tamo, gore mi je bilo nego mnogima od njih. ali pitam se znaju li oni gde njihova pisma stižu? eto, ubačena su u sanduče iza visoke žive ograde s dugim prilaznim putem koji vodi do garaže sa dva automobila, tu je bašta s ružama i voćkama, životinje, prekrasna žena, kuća upola plaćena za samo godinu dana, nova kola, kamin i debeli zeleni tepih s momkom koji sad piše moje stvari, držim ga u kavezu 2x2 s pisaćom mašinom, pojim ga viskijem i hranim sirovim kurvama, pošteno ga mlatim kaišem tri-četiri puta nedeljno. sad mi je 59 godina i kritičari kažu da pišem bolje nego ikad.
književnost.225 willow,
Charles Bukowski, iz knjige poezije "U ČEMU JE PROBLEM, GOSPODO?" ( prevoditelj - gospodin FLAVIO RIGONAT ) životi iz kontejnera vetar je jak noćas ledeni vetar i ja mislim na sve one beskućnike. nadam se da neki od njih imaju bocu crnog. tek kad si beskućnik primećuješ da je sve nečije vlasništvo i da postoje brave na svemu. tako je u demokratiji: uzimaš šta možeš trudiš se da to zadržiš i dodaš ako je moguće. tako je i u diktaturi osim što oni ili porobe ili unište svoje podanike. mi samo zaboravljamo naše. u oba slučaja je jak ledeni vetar.
književnost.226 willow,
Charles Bukowski, iz knjige poezije "U ČEMU JE PROBLEM, GOSPODO?" ( prevoditelj - gospodin Flavio Rigonat ) ja i moj drugar još uvek nas vidim zajedno kako davno davno sedimo kraj reke pijani od vina zazajući se poezijom znajući da je sasvim besmisleno tek da se nešto radi dok čekaš. Imperatori uplašenih glinenih lica posmatraju nas kako pijemo. Li Po gužva svoje pesme pali ih i pušta niz reku. "zašto to radiš?" pitam ga. Li mi dodaje bocu: "one će nestati bez obzira na sve..." pijem za njegovo saznanje vraćam mu bocu. čvrsto sedim na mojim pesmama koje sam nabio duboko u guzicu. pomažem mu da zapali još neke od svojih. baš lepo plivaju niz reku osvetljavajući noć kako to prave reči i treba da čine.
književnost.227 willow,
Charles Bukowski, iz knjige poezije "U ČEMU JE PROBLEM, GOSPODO?" ( prevoditelj - gospodin Flavio Rigonat ) o, da ima gorih stvari od usamljenosti ali često prođu decenije dok se to shvati i najčešće kada shvatiš već je prekasno a nema ničeg goreg od tog prekasno.
književnost.228 willow,
Charles Bukowski, iz knjige poezije "U ČEMU JE PROBLEM, GOSPODO?" ( prevoditelj - gospodin Flavio Rigonat ) noć kada sam hteo da umrem u noći kada sam hteo da umrem znojio sam se u krevetu i mogao da čujem zrikavce a mačke su se tukle napolju i osećao sam kako mi duša propada kroz madrac i pre nego što je pala na pod skočio sam bio sam suviše slab na nogama ali sam ipak hodao naokolo i upalio sva svetla onda se dovukao do kreveta i opet mi je duša propadala kroz madrac i skočio sam baš pre nego što je pala na pod hodao sam naokolo i upalio sva svetla a onda je propadala a ja se dizao paleći sva svetla. imao sam ćerku od 7 godina i ubeđen sam bio da me ne želi mrtvog inače ne bi bilo važno ali čitave noći niko nije telefonirao niko nije došao s pivom moja devojka nije zvala čuo sam samo zrikavce i bilo je vruće i samo sam radio isto dizao se i legao dok prvo sunce nije ušlo kroz prozor kroz žbunje i onda sam legao na krevet a duša je najzad ostala u meni i zaspao sam. sada ljudi dolaze lupaju na vrata i prozore telefon zvoni telefon samo zvoni i zvoni dobijam veličanstvena pisma pisma mržnje i pisma ljubavi sve je opet isto.
književnost.229 willow,
Charles Bukowski, iz knjige poezije "U ČEMU JE PROBLEM, GOSPODO?" ( prevoditelj - gospodin Flavio Rigonat ) 462-0614 sada me često zovu telefonom. svi su ti pozivi slični. "jeste li vi Čarls Bukovski, pisac?" "da", kažem ja. a oni govore kako razumeju ono što pišem, i neki su od njih pisci ili bi voleli da pišu a rade dosadne i odvratne poslove i ne mogu da gledaju svoju sobu stan zidove te noći - žele da pričaju s nekim, i ne mogu da veruju da ne mogu da im pomognem da ne znam reči ne mogu da veruju da se sada često previjam u sobi hvatam se za utrobu i govorim "Isuse Isuse Isuse, zar opet!" ne mogu da veruju da su nevoljeni ljudi ulice samoća zidovi isto tako i moji. i kad spustim slušalicu misle da čuvam svoju tajnu. ne pišem iz nekog saznanja. kad telefon zazvoni i ja bih voleo da čujem reči od kojih bi mi bilo lakše. zato je moj broj u imeniku.
književnost.230 willow,
Charles Bukowski, iz knjige poezije "U ČEMU JE PROBLEM, GOSPODO?" ( prevoditelj - gospodin Flavio Rigonat ) život eto, samo sam spavao probudio se s muvom na laktu dao joj ime Beni onda je ubio zatim ustao i pogledao u poštansko sanduče našao neku opomenu od vlasti ali niko nije stajao u žbunju s bajonetom pa sam je pocepao vratio se u krevet i gledao u plafon i mislio: baš volim ovo, samo ću da ležim još desetak minuta i ležao sam desetak minuta i pomislio: to je besmisleno, toliko toga treba da uradim, ali ležaću još pola sata i opružio sam se opružio i posmatrao sunce kroz sitno lišće napolju, i nisu me morile nikakve divne misli, nikakve besmrtne misli, to je bilo najbolje od svega i postalo je malo vruće pa sam odbacio ćebe i zaspao - ali prokleti san: ponovo sam bio u vozu na istom petočasovnom putovanju do hipodroma i natrag, sedeći kraj prozora, mimo istog tužnog okeana, a onda neko seda pored mene i govori o konjima naftalinske reči koje me rastržu kao smrt, a onda sam ponovo tamo: konji trče kao na nekom ekranu a džokeji sasvim beli u licu i nije bilo važno ko je na kraju pobedio i svako je to znao, a povratak u tom snu bio je isti kao vožnja u stvarnosti: crne tone noći naokolo iste planine postiđene što su tamo, nanovo more, nanovo, voz piči kao kurac kruz ušicu igle i ja moram da ustanem i odem u klozet a mrzim da ustajem i idem u klozet jr neko je bacio rolnu papira, neki gubitnik ponovo je bacio papir i zapušio šolju, a kad sam se vratio niko nije imao druga posla sem da zija u moje lice i tako sam bio umoran što oni znaju kad vide moje lice da ih mrzim i onda mrze mene i žele da me ubiju ali to ne čine. probudio sam se pa kad nikog nisam video nad krevetom da mi prebaci spavao sam dalje. kad sam se ovog puta probudio bilo je skoro veče. ljudi su se vraćali s posla. ustao sam i seo na stolicu i posmatrao kako se vraćaju. nisu baš dobro izgledali. čak ni devojke nisu tako dobro izgledale kao kad su otišle. muškarci su se vraćali: zlikovci, ubice, lopovi, robijaši, čitava gomila, a lica im groznija od najgroznijih vampirskih maski. otkrio sam plavog pauka u ćošku i ubio ga metlom. gledao sam još malo ljude a onda se umorio i prestao da gledam, ispržio sam jaja i seo i pojeo ih s nešto hleba i čaja. lepo mi je bilo. onda sam se okupao i vratio se u krevet.
književnost.231 willow,
Charles Bukowski, iz knjige poezije "U ČEMU JE PROBLEM, GOSPODO?" ( prevoditelj - gospodin Flavio Rigonat ) za starog drugara bio je samo mačor zrikav, prljavo-bele boje i bledoplavih očiju neću da vas zamaram pričom o njemu tek da kažem da je imao mnogo malera i bio dobar stari druškan i umro je kao što ljudi umiru kao što slonovi umiru kao što pacovi umiru kao što cvetovi umiru kao što voda isparava i vetar prestaje da duva pluća su mu otkazala prošlog ponedeljka. sad je pod ružama u bašti i čuo sam počasni marš kako svira za njega u meni što znam da ne mnogi ali neki od vas možda žele da znaju. to je sve.
književnost.232 willow,
Charles Bukowski, iz knjige poezije "PESME POSLEDNJE ZEMALJSKE NOĆI" ( prevoditelj - gospođa Ljiljana Petrović ) REČ bio je Oden, ne sećam se tačno u kom sam ga sobičku prvi put pročitao pa je onda bio Spender i ni tu se tačno ne sećam sobička a onda je došao Ezra e te sobe se sećam, imala je poderani komarnik kroz koji su uletale mušice i bila je u Los Anđelesu i ta ženska mi je rekla, "Isuse Hriste, ponovo čitaš ta Pevanja!" ona je doduše volela E.E.Kamingza, mislila je da je stvarno dobar i bila je u pravu. ipak, sećam se kada sam čitao Turgenjeva, upravo sam se oporavljao od cirke i živeo sâm i smatrao sam da je on stvarno jedan suptilan i zanimljiv kurvin sin. Hemingveja sam čitao svuda, ponekad nekoliko puta uzastopce činio je da se osećam hrabrim i opasnim sve dok se jednog dana nisam jednostavno ohladio i još gore od toga, Erni je postao iritant. moj Džefersovski period je bio negde u Los Anđelesu, u nekakvoj sobi, sa nekakvim poslom, ista ona ženska je ponovo živela sa mnom i rekla, "Isuse, kako možeš da čitaš to sranje?" jednom kad nije bila tu pronašao sam gomilu časopisa ispod kreveta. izvukao sam ih i otkrio da su svi bili puni ubistava i da su svi govorili o ženama koje su bile mučene, i bijene, masakrirane i tako dalje sve propraćeno jezivim fotografijama u crno-beloj tehnici. te stvari nisu bile za mene. moj prvi susret sa Henrijem Milerom odigrao se posredstvom brošure dok sam se vozio busom kroz Arizonu. bio je sjajan dok se držo stvarnosti ali čim bi zagazio u eteričnost čim bi počeo da filozofira postajao je isto toliko suvoparan i dosadan kao i promičući pejzaž. ostavio sam ga u muškom klozetu na usputnoj stanici gde smo svratili na hamburgere. do ruku mi je stiglo Selinovo Putovanje i pročitao sam ga u jednom dahu ležeći u krevetu i grickajući krekere. nisam prestajao da čitam, grickao sam krekere i čitao, čitao, naglas se smejući, razmišljajući, konačno sam naišao na čoveka koji piše bolje od mene. završio sam knjigu a onda se napio vode. krekeri su se naduli u meni i spopala me je najgora prokleta stomako- bolja u životu. u to vreme sam živeo sa svojom prvom ženom. radila je za šerifovu kancelariju u Los Anđelesu. i kda se vratila kući zatekla me je kako se previjam i stenjem. "Oh, šta se desilo?" "upravo sam pročitao najboljeg pisca na svetu!" "Ali, rekao si da si ti taj." "ja sam na drugom mestu, dušo..." F.D.-ove Zapise iz podzemlja sam pročitao u jednoj maloj biblioteci u El Pasu nakon što sam prespavao noć na klupi u parku za vreme peščane oluje. kada sam završio tu knjigu znao sam da me kao pisca očekuje još dug dug put. ne znam gde sam pročitao T.S.Eliota. ostavio je maleni urez koji se veoma brzo zapeglao. bila je gomila soba, gomila knjiga, D.H.Lorens, Gorki, O.Haksli, Šervud Anderson, Sinkler Luis, Džejms Turber, Dos Pasos, itd. Kafka. Šopenhauer, Niče, Rable. Hamsun. u ranoj mladosti sam radio kao otpremnik, noću posećivao barove, vraćao se u pansion, odlazio u krevet i čitao knjige. uvek sam imao 3 ili 4 u krevet ( koja muškarčina! ) a onda bih zaspao. sve dok mi gazdarica nije konačno rekla, "Znate, vi čitate te knjige u krevetu i negde na svakih sat vremena po jedna od njih padne na pod. Niko živi ne može da spava od vas!" ( stanovao sam na trećem spratu. ) kakvi su to samo dani i noći bili. sad ne mogu da čitam ništa živo, čak ni novine. i, naravno, ne mogu da gledam tv osim ako je neki boks u pitanju. ipak čujem nešto vesti na radiju u kolima dok vozim autoputem i čekam da čujem izveštaje o saobraćaju. ali znaš, moj pređašnji život bibliofila, to me je sasvim moguće sprečilo da ne ubijem nekoga, uključujući samog sebe. sprečilo me je da postanem industrijalac. omogućilo mi da izdržim neke žene sa kojima većina muškaraca nikada ne bi mogla da živi. dalo mi prostora, vreme da zastanem. pomoglo mi da napišem ovo sada ( u ovoj sobi, nalik svim drugim sobama ) za nekog mladića možda kome je danas potrebno da se smeje nemogućnostima koje su uvek tu čak i kad mi više nismo.
književnost.233 willow,
Charles Bukowski, iz knjige poezije "PESME POSLEDNJE ZEMALJSKE NOĆI" ( prevoditelj - gospođa Ljiljana Petrović ) TUMARAJUĆI KAVEZOM mlako naslućivanje u časovima dirinčenja, ulovljeni u senci oca. pločnici ispred kafea su pusti preko dana. moj mačak me posmatra i nije baš siguran šta sam a ja mu uzvraćam pogled i drago mi je što osećam isto u vezi sa njim... prelistavam 2 broja slavnog časopisa od pre 40 godina, stvari koje sam tada smatrao lošim, još uvek mi se čine takvim i nijedan od pisaca nije potrajao. ponekad ponegde deluje neka čudna pravda. ponekad ne... osnovna škola je bila prvi osvit dugotrajnog pakla koji me je očekivao: upoznavanje drugih bića isto toliko užasnih kao moji roditelji. stvar koju sam ranije smatrao nemogućom... kada sam osvojio medalju za rukovanje oružjem na Vežbovnoj Obuci Rezervnih Oficira uopšte me nije zanimalo da pobedim. nije me naročito zanimalo bilo šta, čak mi se ni devojke nisu činile kao divljač koju vredi goniti: ulagao si previše a dobijao pre- malo. noću pre nego što bih zaspao često sam razmišljao o tome čime ću da se bavim, šta ću da budem: pljačkaš banki, pijanica, prosjak, idiot, običan radnik. zadržao sam se na idiotu i običnom radniku, izgledalo je mnogo prijatnije nego bilo koja od alternativa... najbolja stvar u vezi s totalnom ispošćenošću i gladi je da kad konačno staviš nešto u usta to je tako divna i slasna i čarobna stvar. ljudi koji celog života jedu 3 obroka na dan nikada nisu osetili _pravi ukus_ hrane... ljudi su čudni: neprestano su razjareni trivijalnostima, ali kada je u pitanju neka važnija tema kao recimo totalno traćenje njihovih života, tu jedva da nešto primećuju... o piscima: otkrio sam da je većina njih izašla iz istog koša. postojale su škole, sistemi, teorije, grupice su se okupljale i borile jedne protiv drugih. postojala je književna politika. postojalo je učestvovanje u igri i ogorčenost. ja sam oduvek mislio da je pisanje usamljeničko zanimanje. još uvek tako mislim... životinje nikada ne brinu o Raju ili Paklu. kao ni ja. možda se zato dobro slažemo... kada se nađem u društvu usamljenih ljudi ubrzo mi postaje jasno zašto ih drugi ljudi ostavljaju na miru. i to što bi za mene predstavljalo blagoslov za njih je užas... siroti siroti Selin napisao je samo jednu knjigu. zaboravite na sve ostale. ali kakva je to knjiga bila: VOYAGE AU BOUT DE LA NUIT. iscrpla je sve iz njega. napravila od njega lopticu-skočicu smetenog čudaka što klepeće krilima kroz maglu eventualnosti... Sjedinjene Države su veoma čudno mesto: dostigle su svoj vrhunac 1970 i otada se sa svakom godinom vraćaju po 3 godine unazad, tako da je sada 1989-te u stvari 1930-ta po načinu na koji se stvari obavljaju. ne morate da idete u bioskop da biste videli horor predstavu. blizu pošte iz koje odašiljem svoje rukopise postoji jedna ludnica. nikada se ne parkiram ispred pošte, parkiram se ispred ludnice i spustim se niz ulicu. prolazim pored ludnice. nekima od onih manje ludih je dozvoljeno da izađu na trem. sede tamo kao golubovi. osećam neku vrstu bratstva s njima. ali ne sedim s njima. spustim se niz ulicu i ubacim rukopise u prorez za prvu klasu. trebalo bi da znam šta radim. krenem nazad, gledam u njih i ne gledam u njih. uđem u auto i odvezem se odatle. dozvoljeno mi je da vozim auto. vozim ga sve do kuće. skrenem na kućni prilaz, razmišljajući, šta ja to radim? izađem iz auta i prilazi mi jedna od mojih 5 mačaka, uistinu fin macan. ispružim ruku i dodirnem ga. onda se osećam dobro. baš sam ono što bi trebalo da budem.
književnost.234 willow,
Charles Bukowski, iz knjige poezije "PESME POSLEDNJE ZEMALJSKE NOĆI" ( prevoditelj - gospođa Ljiljana Petrović ) NA DNU na dnu sata vreba tinjajuća kandža crveni voz pismo kući duboko frigani bluz. na dnu sata vreba pesma koju ste zajedno pevali miš na tavanu prozor voza na kiši zadah viskija iz dedinih usta hladnokrvnost zatvorskog upravitelja. na dnu sata vreba slavni koji su potpuno poblentaveli crkve sa oljuštenom belom farbom ljubavnici koji su odabrali hijene školarice što se kikoću pred atrofijom samoubilački okeani noći. na dnu sata vreba dugmičaste oči na licu od kartona mrtve bibliotečke knjige nagurane uspravno. na dnu sata vreba hobotnica Glorija koja je otkačila dok se brijala ispod pazuha ratovi bandi potpuni nedostatak toalet papira u ve-ceu na železničkoj stanici probušena guma na pola puta do Vegasa. na dnu sata vreba san o šankerici kao savršenoj devojci prvo i jedino poentiranje otac dok čuči u kupatilu sa otvorenim vratima odvažna i brza smrt čoporativno silovanje u Kući Zabave. na dnu sata vreba osa u paukovoj mreži vodoinstalateri koji se sele na Malibu smrt majke kao zvono koje se nikad nije oglasilo odsustvo mudrih staraca. na dnu sata vreba Mocart rupe od ekspres-restorana u kojima cena lošeg obroka premašuje jednočasovnu nadnicu razjarene žene i zavedeni muškarci i izbledela deca domaća mačka ljubav sa likom sabljarke. na dnu sata vreba 17.000 ljudi što urlaju pri poentiranju milioni koji se smeju očiglednim vicevima tv komedijaša dugo i stravično iščekivanje u prostorima socijalnog Kleopatra gojazna i izluđena Betoven u grobu. na dnu sata vreba anatemisanje Fausta i seksualnog odnosa tužnooki džukci leta zagubljeni na ulicama poslednja sahrana još jedan Selinov promašaj karanfil na reveru prijaznog ubice. na dnu sata vreba mlekom zamrljane fantazije naša mrska invazija planeta Česterton dok ispija otrov za pacove bik koji je trebalo da ubije Hemingveja Pariz kao bubuljica na nebu. na dnu sata vreba umobolni pisac u sobi od plute lažnost maturske večeri podmornica sa purpurnim otiscima. na dnu sata vreba drvo koje plače u noći mesto koje niko nije otkrio mladost u kojoj si mislio da nešto možeš da promeniš sredovečnost u kojoj misliš da nešto možeš da preživiš starost u kojoj misliš da od nečeg možeš da se sakriješ: na dnu sata vreba 2:30 po ponoći i pretposlednji stih i onda poslednji.
književnost.235 willow,
Charles Bukowski, iz knjige poezije "PESME POSLEDNJE ZEMALJSKE NOĆI" ( prevoditelj - gospođa Ljiljana Petrović ) PLAVA PTICA ima jedna plava ptica u mom srcu koja želi da izađe ali sam ja isuviše opasan za nju, kažem joj, ostani unutra, neću da te bilo ko vidi. ima jedna plava ptica u mom srcu koja želi da izađe ali ja je nalivam viskijem i udišem dim od cigareta tako da kurve i barmeni i bakalini nikad ne saznaju da je unutra. ima jedna plava ptica u mom srcu koja želi da izađe ali sam ja isuviše opasan za nju, kažem joj, miruj, je l' hoćeš nešto da zabrljaš? hoćeš da zajebeš stvar? hoćeš da mi urnišeš prodaju knjiga u Evropi? ima jedna plava ptica u mom srcu koja želi da izađe ali sam ja pametan čovek, pustim je napolje samo ponekad noću kad svi živi spavaju. kažem joj, znam da si tu, i zato ne budi tužna. onda je vratim nazad, ali ona pomalo pevuši unutra, nisam je baš pustio da umre i onda tako spavamo zajedno sa našim tajnim paktom i sve je to dovoljno lepo da bi čovek mogao da zaplače, ali ja ne plačem, a vi?
književnost.236 askripka, -> #223, willow
Jesi li ikada razmisljao da ove silne rextove koje saljes lepo spakujes u jedan fajl, pa to lepo nakachish i tako prekinesh da smarash ljude koji moraju trpe scrollovanja 126 ekrana? nhf, S.
književnost.237 willow, -> #236, askripka
>> Jesi li ikada razmisljao da ove silne rextove koje saljes lepo spakujes u >> jedan fajl, pa to lepo nakachish i tako prekinesh da smarash ljude koji >> moraju trpe scrollovanja 126 ekrana? O, dabome da jesam, u sijaset navrata, no onda izvEdoh zakljUčak do je ovakAv, smarAčki načIn obAvljanja stvari, složIćemo se, - probojitIji. UostAlom, knjIževnost je, osObito ova tUne, domAća, pa zar ne, stvar zagUljena poput ljubAvnički čin: xexe, za jednog je to snošaj, za onog drugog ubitačno trpno staNJe. Doduše, ne uvek, i ne kod svakog, međutIm u većini slučajEva - o, da. :) >> nhf, S. Nije ni bilo pojedinosti, Sale, oko kojih bi se formirala nekakva tvrda osećanja. Naš položaj se ovim ne menja i sve je i dalje, bato, meko i okej. :) Pzdrv, Pera Kvržica P.S. jebaji ga, svi bi mi voleli da smo vrhunski termiti slikarskog platna i pisaćeg papira poput BiljAne ViLimon, ali, k...., sine: ne ide to tako lako. Makar ne u Srbiji. Takav je srpski čovek: ne možeš ga zajebati, to je sve.
književnost.238 kum.djole,
%) Ispunjavate sve uslove da vas neko objavi.. ;)
književnost.239 willow,
Pošto ovo kucam u redu za ulje ispred pekabete, biću, naravno, što je moguće koncizniji... U datoteci se nalazi divna pripovetka američkog pisca ŠERVUDA ANDERSONA, ( ovaj je pisac, inače, imao neuobičajeno čudan životni put: jednog zemaljskog jutra, prvo je svukao pidžamu; zatim digao ruke od svog položaja u kadru privredne komore, od otvorenog stambenog pitanja, od poteškoća oko konfigurisanja vražjeg Windowsa1898 ( čitaj - svakodnevnog tumaranja po vukojebinama Registry-ja u potrazi za nelegalnim vrednostima ), od biblijski raskošnih trpeza naših blagdanskih obedovaonica ( na kojoj se stranici, ono beše, u Bibliji pronalazi reč "sarma"? ), i onda, - napustivši ženu, pa čak i dvoje tužnooke dece ( ovo je istina ) - natakario kačket na vugla, i, u društvu pljoskice Ruma umesto kofera, već iste večeri prebacio sva svoja ovozemaljska stremljenja, težišta i određenja ka kucanju knjiga a noć je bila duga i topla i prijatna i letnja ), "THE EGG". Obratimo pažnju i na sledeću zanimljivost: majstori građenja rečenice - Hemingvej, Fokner i Sarojan - Šervuda Andersona podvlačili su kao jednog od svojih najznačajnijih uticaja. "THE EGG" se tu nalazi u svom izvornom obličju, dakle, u pitanju je sors na engleskom jeziku. Evo jednog mesta odatle, a, čini mi se, prilično gotivnog: "In the evening bright happy groups would come singing down Turner's Pike. They would troop shouting with joy and laughter into our place. There would be song and festivity. I do not mean to give the impression that father spoke so elaborately of the matter. He was, as I have said, an uncommunicative man. "They want some place to go. I tell you they want some place to go," he said over and over. That was as far as he got. My own imagination has filled in the blanks." Pzdrv, Stojadin Jugić the_egg.txt
književnost.240 popovics,
"Smrt je samo poslednja šala u seriji loših šala" - Buk. Poštovane dame i gospodo, red je i ovo da pomenemo: na današnji je dan pre ravno 5 godina preminuo najveći pesn
književnost.241 willow,
"Smrt je samo poslednja šala u seriji loših šala" - Buk. Poštovane dame i gospodo, red je i ovo da pomenemo: na današnji je dan pre ravno 5 godina preminuo najveći pesnik XX. stoleća - Čarls H. Bukovski. I sad, umesto nekakvog opsežnog podsećanja na piščev životni put i delo, bolje će biti da ja ovde ubacim još dve njegove pesme, koje je gospodin Kinaski ukucao neposredno pred smrt. To je sve.
književnost.242 willow,
Kao što rekoh, evo još 2 pesme Čarlsa H. Bukovskog koje, na žalost, juče mi nije pošlo za rukom da pošaljem. DANI OŠTRI KAO BRITVA, A NOĆI PUNE PACOVA - Čarls Bukovski kao veoma mlad čovek trošio sam jednaku količinu vremena na barove i biblioteke; kako sam uspevao da zadovoljim ostale svakidašnje potrebe ostaje misterija; jednostavno se nisam previše lomio oko toga - ako sam imao knjigu ili piće, onda mi ostale stvari nisu bile naročito važne - budale stvaraju sopstveni raj. u barovima sam sebe smatrao za razbijača, lomio sam stvari, tukao se sa drugim muškarcima, itd. u bibliotekama je bila druga priča: bio sam tih, išao od odaje do odaje, nisam toliko čitao cele knjige koliko njihove delove: medicinu, geologiju, književnost i filozofiju. psihologija, matematika, istorija, ostale stvari su me gasile. što se tiče muzike više me je zanimala sama muzika i životi kompozitora od tehničkih aspekata... međutim, tek sam sa filozofima osetio pravo bratstvo: Šopenhauer i Niče, čak i stari za-čitanje-težak Kant; Santajanu, koji je bio veoma popularan u to vreme, sam smatrao za tunjavca i davežinu; Hegela si stvarno morao da skontaš, naročito sa mamurlukom; mnogo je onih koje sam pročitao i zaboravio, možda sa pravom, ali sećam se jednog tipa koji je napisao _celu_ knjigu u kojoj je dokazao da _mesec nije tamo_ i to je tako dobro uradio da bi ti na kraju i sam pomislio, čovek je apsolutno u pravu, mesec i _nije_ tamo. i kako će dođavola neki momak da izvoli da odrađuje svoj osmočasovni radni dan kad čak ni mesec nije tamo? šta bi još moglo da pofali? a književnost mi se u stvari i nije svidela toliko koliko književni kritičari; bili su pravi šiljokurani, ti tipovi; koristili su fin jezik, lep na svoj način, da ostale kritičare, ostale pisce, proglase šupcima. dizali su me iz mrtvih. ali filozofi su bili ti koji su zadovoljili potrebu koja je vrebala negde unutar moje smućene lobanje: gacajući kroz svoje razularenosti i svoje zagušene rečnike još uvek su često umeli da zapanje da iskoče sa plamtećom kockarskom izjavom koja se činila kao apsolutna istina ili prokleto blizu apsolutne istine, a upravo je ta izvesnost bila ono za čim sa tragao u svakodnevnom životu koji je više podsećao na komad kartona. kakvi su samo sjajni tipovi bili ti stari lisci, pomogli su mi da preko glave preturim dane oštre kao britva i noći pune pacova; i žene što se pogađaju kao licitatori iz pakla. moja braća, filozofi, govorili su mi kao niko na ulici ili ma kom drugom mestu; popunjavali su neizmernu prazninu. tako dobri momci, ah, tako dobri momci. da, biblioteke su pomogle; u mom drugom hramu, barovima, bila je druga priča, više pojednostavljena, jezik i način bili su drugačiji... biblioteke danju, barovi noću. noći su ličile jedna na drugu, neki tip bi sedeo u blizini, možda ne obavezno loš, ali meni jednostavno ne sija kako treba, neko stravično mrtvilo se nazire - pada mi na pamet moj otac, nastavnici, lica na novčićima i novčanicama, snovi o ubicama sa mutnim očima; u svakom slučaju, taj tip i ja nekako počinjemo da razmenjujemo poglede, bes polako hvata zamah: mi smo neprijatelji, mačka i pas, sveštenik i ateista, vatra i voda; napetost raste, ređa se kamen na kamen, čeka se kada će da pukne: sklapamo i rasklapamo ruke, konačno pijemo sa svrhom: okreće lice prema meni: "nešto ti se ne sviđa, ortak?" "da. ti." "hoćeš da uradiš nešto po tom pitanju?" "naravno." završavamo piće, ustajemo, krećemo ka zadnjem izlazu, na ulici smo: okrećemo se, licem u lice. kažem mu, "samo je prostor između nas. kako bi voleo da ga začepiš?" on jurne prema meni i to je nekako već deo nekog drugog dela nekog drugog dela. VI ZNATE I JA ZNAM I TI ZNAŠ - Čarls Bukovski da dok se žuta roletna para dok mačka skače divljeg pogleda dok se stari barmen naslanja o drvo dok kolibri spi vi znate i ja znam i ti znaš dok tenkovi vežbaju na lažnim bojištima dok se tvoje gume kotrljaju drumom dok kepec opijen jeftinim burbonom plače sam u noći dok se bikovi brižno uzgajaju za matadore dok te trava posmatra i drveće te posmatra dok more skriva stvorenja ogromna i istinita vi znate i ja znam i ti znaš tugu i slavu dve papuče ispod kreveta balet tvog srca dok igra sa tvojom krvlju devojke ljubavi koje će jednog dana mrzeti ogledala prekovremeno u paklu ručak sa bolesnom salatom vi znate i ja znam i ti znaš kraj kakvim ga sada znamo čini se kao takav jebeni trik posle jebene agonije ali vi znate i ja znam i ti znaš sreću koja se ponekad pojavi niotkud uzišavši kao mesec sa likom sokola preko obzorja nemogućnosti vi znate i ja znam i ti znaš razroku suludost totalnog zanosa znamo da konačno nismo prevareni vi znate i ja znam i ti znaš dok posmatramo svoje šake svoja stopala svoje živote svoj put usnulog kolibrija pobijene vojnike oružanih snaga sunce koje te proždire dok mu okrećeš lice vi znate i ja znam i ti znaš da ćemo pobediti smrt.
književnost.243 mcar,
Umetnik ili otkrivanje novog medijuma U jednom od zapuštenih klozeta psihijatrijske ustanove otvorenog tipa, pored klozetske šolje, čučao je čovek. Naprezao se. Iznenada govno ispade iz njegovog analnog otvora pravo na pod od žutih keramičkih pločica. Gotovo ushićen, čovek se okrete, spusti ruke u polutvrdu masu i sopstvenim izmetom stade crtati šare po zidovima. Radio je to strpljivo i pažljivo, a na njegovom licu beše osmeh. To je bilo njegovo umetničko delo, jedinstveni izraz njegovih unutrašnjih stremljenja. U tom smislu nije se razlikovao od ostalih umetnika, jedino je medijum njegovog izraza bio drugačiji. A usput se na ovaj načini svetio osoblju ustanove, prepametnim psihijatrima i strogim medicinskim sestrama, porodici, društvu. Svima onima koji su tako surovo pokušavali da uguše njegovu kreativnost. Onda ustade, pusti vodu, ispra ruke u klozetskoj šolji i otrese ih na pod. Izašao je mirno, kao čovek koji je rekao svoje. MC 03/99
književnost.244 vasic, -> #243, mcar
> Umetnik ili otkrivanje novog medijuma Mislim da si, pre svega, pogresno opisao svet dusevnog bolesnika. Da je on zaista pravio umetnicko delo, nacin odabira medijuma nikako ne bi trebalo smatrati nacinom da se osveti drustvu, porodici, medicinskom osoblju, i sl. Mislim da si ovim proznim fragmentom vise pokusao da po- stavis pitanje o ogranicenjima u umetnosti, o samom medijumu izrazavanja. Osecati ushicenje dok radis, smatrajuci da savrseno oslikavas svoje unutarnje stanje, neki "trenutni bilans" svog duha, ne mora obavezno zna- citi da rezultira umetnickim delom. Psihopatologija obuhvata sirok spe- ktar bolesti, neke uticu i na zescu degradaciju stupnja inteligencije. Izmenjena stvarnost je drugacija prica - ziveti u tripu LSD-a, Meskalina, Shita, i raznih drugih halucinogena - jeste patologija u psihijatriji, ali se na tim nivoima moze stupiti do mnogo zanimljivijih vidova izrazavanja. To je ujedno i tvrdnja po kojoj strogi racionalisti uveliko pljuju, ali ljubitelji simbolizma u umetnosti jos nekako mogu to istrpeti. Mogao bih sa velikom sigurnoscu tvrditi da pripadnik mase ne moze biti merodavan po pitanju ocenjivanja umetnickog dela. Iskustvo pokazuje da se takvi "zalepe" za dela krcata strogim realizmom, poput npr. Rembrandta, ciju je tehniku crtanja savladao Picasso u svojoj cetrnaestoj godini, i poceo da prikazuje ono sto je vrhunsko umetnicko izrazavanje: svoju sopstvenu stva- rnost. Dobro bi bilo procitati knjigu "Ja sam genije", S.Dalija. On napominje da nisu koristene nikakve droge za stvaranje dela, osim sto je mozda imao po- vecano lucenje feromona. Treba nabaviti dobre reprodukcije ovog slikara i onda posmatrati detalje. Npr. posmatranjem "Halucinogenog toreadora", uocava se obris dva toreadora, ranjenog bika, na genijalan nacin. Ekspresionisticki pokret nastao u Nemackoj "Neue Sachlichkeit", tj. "Nova stvarnost" je imao tacan nacin koliko-toliko avangardnog ispoljavanja. Tipicni primeri bi bili Max Ernst i Oskar Kokoschka. U Svajcarskom su sa radom, u cilju da se pobune, poceli Dadaisti. Da ne tupim puno o njima, koga zanima, kod nas se moze naci knjiga Anri Bear/Misel Karasu - Dada, a u Nemackom kulturnom centru, Goethe institutu, postoje knjige sa lepim slicicama na tematiku Neue Sachlichkeit, Secesiju i Dadaizam...
književnost.245 mcar, -> #244, vasic
U ovoj prici situacija je inverzna. Tu se radi o jednom stvarnom dogadjaju: pacijent je jednom nedeljno, uvek kad dodje na pregled cinio opisanu stvar. Ja sam sada proizvoljno pokusao da izdvojim jedno moguce objasnjenje, ali naravno da je ono verovatno pogresno. MC
književnost.246 vasic, -> #245, mcar
Ja zapravo nisam potirao tvoj vid kao nemogucan, vec sam pisao o tome kako i da li bi to moglo biti umetnicko delo. Navedeni dusevni bolesnik ne verujem da ima u planu osvetu, on u tom svom svetu cini sasvim smislenu stvar. Sada, da li je on zaista osecao nadahnuce ili brljao fekalijama po zidu, ne znam. Bilo bi zanimljivo napisati neki prozni fragment u kome bi zdrav covek pokusao da prati misaoni tok coveka koji radi tako stogod. S druge strane, zanimljiv je i pojam dusevnog bolesnika. Mi mozemo samo na osnovu cinjenice kako je stanje svesti kod vecine ljudi, smatrati to normalnim, odn. ne-patoloskim stanjem (iako svaki covek mora imati neko iscasenje, bilo neuroza, kompleks, konflikt u nesvesnom i sl.), ali da li je to zaista ono pravo i najobjektivnije normalno stanje ljudske svesti? Ljudi koji sire svoje nesvesno, otvaraju postepeno svoj um, ali ce oni svakako biti vrlo neobicni svojoj okolini, najcesce s epitetom 'morbidan'.
književnost.247 vasic,
Sabrana dela najveceg srpskog pesnika, Branka Miljkovica u *.html formatu. Goth branko.arj
književnost.248 smilja,
ooooo
književnost.249 shoom, -> #247, vasic
> > Sabrana dela najveceg srpskog pesnika, Branka Miljkovica u *.html > formatu. > A Mika Antić ? Ma, dobro, svejedno - svaka čast.
književnost.250 vasic, -> #249, shoom
Antic jeste odlican, ali sam dao Branku prednost. Stvar ukusa - nisu za potceniti Dis, Popa i Nastasijevic...
književnost.252 willow,
Neka mi Fransoa Rable ne zameri, ali juče, dok sam kao šampite gutao avanturističku knjigu "Zaguljene dogodovštine Kassandre Ludila", i spremao se da zatim pređem na drugu jednu, još bolju stvar, "Umobolni Mario vodi Ljovisnu iz Pakla na sajam traktora", nagazio sam, prilikom čitanja, na jedno veoma zanimljivo mesto: glavna junakinja, mila naša Kassandra, vodeći sasvim običan dijalog sa mršavim, ispijenim i crnim nadničarem izlokane face, alkosom Benitom, oko svojih planova za budućnost i tako to, reče tom čovi, Benitu, sledeće: - Benito, konju stari, znaš li, bre, ti, koja su moja 4 bazična pogleda na svet? - Benito joj odgovori: - Gospoja, da liznem Vragu papak ako znam koja su vaša 4 bazična pogleda na svet. - Benito onda izvadi iz platnene torbice svoju pljoskicu, i kao kad oblaporno duvaš u trubu, zahvati iz nje ruma, pa potom složi neku zadovoljnu, "o,da" facu, recimo, kao kad zadaviš Boga, potopiš Svemir, razbucaš Svet i sad osmatraš plodove svog učinka. Kassandra onda, ko i svaka dama naoružana eufemizmima, pusti jednog glasnog prozirnog čiku van, zagleda se pomno, kao da je sve to samo njeno, u zelene bregove nastanjene bićima što pasu vutra, i reče: - Evo, lolo, zipa sad koja su moja 4 bazična pogleda na svet: 1: Sve što ima bulju, efemerno je; sve što je nema, još je efemernije; 2: Ako je rad stvorio čoveka, rad će ga i uništiti; 3: Sve što možeš da popiješ danas, ne ostavljaj za sutra, preksutra, itd.; 4: Neistovetnost između ljudi i ostalih stvorenja ogleda se, narode, u dve tačke: prvo - naš razum; drugo - naša primena oralnog seksa. Benito se, jadničak, na sve ovo što ču, zabezeknu kao pacov, i slegnuvši ramenima, reče: - Gospoja, pravoslavnih mi bogova i hiljadu mi vaših stidnih dlačica, otkud vam to? oprostite, koji ste vi to k.... čitali u nekoliko proteklih dana? - Kassandra mu odgovori: - Pa, čitala sam stvari u kojima čovek može da nabasa i na poneku istinu: Selina, Kinaskog, Gorkog, Kafku, Hamsuna... - Dakle, u tom grmu leži zec! - prekide je Benito: - Vi ste, gospoja, napravili pogrešan odabir u pogledu literarnog stvaralaštva, to je sve. Trebalo bi češće da čitate ovdašnje, domaće autore, kao, primerice, Biljanu Vili... - No Kassandra ga ne sasluša, već mu se naglo primače, Benitu. On, magarac, ustuknu i zauze defanzivnu pozu, kao kad stojiš u živom zidu pred kakvim tobdžijom, rmpalijom, šta ti ga ja znam, a ne pred straobalno glatkim Kassandrinim oblinama, uglavnom, palo je preventivno skrivanje aduta šakom i sve, ali, slaba vajda: Kassandra mu spretno šmugnu iza leđa, uštinu ga za trtičnu masu, Benito ciknu i poskoči kao kengur, Kasandra sočno zahvati sa iste gomile još jedanput, pa, naposletku, reče: - Benito, ne kenjaj, bre, kulovčino jedna, po stvarima koje ne možeš razumeti. Da bi se bilo Lav Tolstoj potrebno je imati nešto više od bradurine do kolena. Vidi: tvoji su guzovi, periša, poput dva vruća uštipka i zadržimo se, dakle, na njima. Važi? - Oh, gospoja, - reče Benito, pocrvenevši i pokleknuvši kao ranjena antilopa - jako ste, bre, postali zločesti. Opet Vaši pogrešni uticaji iz literature? - Nije, baki, keve mi, nego sam se pošteno napalila, gorim, gorim, gorim ludo, kao vrišteća buktinja sam, sva na iglama - odgovori mu Kassandra, drpi ga jednom rukom za uvo, a drugom za prašnjave gaćarone i odvuče čoveka u žbunje, dok je naš Benito uporno pokušavao da se odupre događaju, kočeći nogama, stružući tabanima o tlo, kao vi, recimo, kad se sjurite bajsom niz brdašce, i hoćete da se zaustavite, međutim, o-la-la, crkle vam, vidim, kočnice... ( tu se nameću 2, doduše, suprotstavljene solucije, pa znači, biraš samo jednu: ili kočiš onim čime raspolažeš, ili skreneš DUM! u najbliže drvo. No, "bez božije volje neće ti ni vlas sa glave faliti" - Maksim Gorki. ) Međutim, i pored svih poteškoća, bilo im je lepo, Kassi & Benitu, tu, među ribizlama, nesreća i beda mogu se slabiti na razne načine, i posle su dremali, dok su crvene zvezdice svuda unaokolo gore šljaštile kao šljokice, riblja krljušt, biseri nanizani u sazvežđa, na vedrom i čistom nebu, jedne prave zemaljske noći, negde tu, oko stranice 134, preciznije, između 2 naša svetska rata, između 2 naša duga čekanja na život i bacanje kašike, tzv. smrt. Toliko. Pzdrv, naš najveći živi neodštampani jajinački poeta i prozaist uopšte
književnost.253 mcar,
Vojnička Zagledan u nebo, čItav se život odmotava ispred mene, sve bivše ljubavi i radosti, tako brzo teku i ističu. Odbacujući prošlost, prvi put ne razmišljam o ceni naših sopstvenih gluposti. Zbog toga sam ovde. Raširenih ruku, rasporenog trbuha, presrećan zbog mrava što se već hrane mojim crevima. Konačno spokojan, čekajući ptice, da se spuste gavrani, da se najedu mene. Bez puške, bez šlema, bez razloga zbog kojih smo do maločas vrištali, neprepoznatljiv i kamufliran, jednom zauvek. Daleko od svake komande, slobodan od patriotizma, zagrljen sa travom, jedno sa zemljom. Nisu mi dopustili da je zavolim. MC 3/99
književnost.254 askripka,
Evo malo srpske poezije... ...primerene trenutku... ...svojevremeno objavljivane u "Vreme"-nu... "U rovu sam sasvim sam, iznad mene aeroplan, uzmem pushku, skinem gajku, da mu jebem milu majku!"
književnost.255 bastion, -> #254, askripka
> Evo malo srpske poezije... > ...primerene trenutku... > ...svojevremeno objavljivane u "Vreme"-nu... Evo malo Americke poezije primerene trenutku, a objavljene na CNN's message board-u........ Serbia Blues I i Serbia Blues II serbbluz.txt
književnost.256 willow,
patriotska pesma u 3:00 am mnoge se pozicije sada menjaju i veoma se teško mogu realizovati rečima jer su se i reči baš kao i mi zar ne umorile što će reći navukle pidžamu, opružile i utonule zevajući u svoj ( zasluženi? ) san. šta reći? eto, dok mi knjavamo a naši umetnici priređuju masovna okupljanja kod konja ( gde urlaju u mikrofone, psuju, i ponašaju se banalnije nego ikad ) svi pacovi sveta plešu tango našim snovima i s crne strane neba stiže huk iz unedogleda kao glazba ali ne kao Mocartova već kao glazba agonije ludila smrti pakla noći itd. a ipak iako noćas mnogi od nas leže nepomično kao lenji psi, močvare i voštane figure mi i dalje tražimo mesto i način da iskočimo van ali ne nasumice već kroz otvor ka toplom, mekom tlu zelenom i sa puno dobrih predviđanja. sve što zahtevamo je pad među butine. 3:00 am: to je _važno_ mesto oko koga se okupljamo svi mi lepi i sočni kao poljupci vrišteće buktinje divljih, užarenih očiju grimizni i punih pluća dok kotrljamo se zanosno unapred u pravcu poente obilja ludi kao noćni provod kod mene na gajbi opet svi srećni zgužvani krvavi i pijani; dobri stari mi neotkriveni zatrpani rudnici zlata, pudinga i knedli noseći svoj krst cvet tame, biser, i čelično uže noći svuda unaokolo i naravno - _ne piskarajući_ patriotske pesme o tome ali 3:00 am je i sada svako može lako da ih napiše pa eto vidite tako i ja jer: kuda svi tu i mali perica tojest dušan i to bi bilo sve od mene da ste mi živi i zdravi lakunoć. Pzdrv, W.W.3.
književnost.257 willow,
Jel da? Tanji sam za njen 24. rođendan bio poklonio doduše jednu skromnu meko ukoričenu knjigu ( izdavači prečesto nedovoljno obraćaju pažnju na kvalitet svojih tiskanih izdanja ) ali koja neke od nas ipak dovodi u bliži dodir sa literaturom. mislim. u pitanju je bila "THE LAST NIGHT OF THE EARTH POEMS" poslednja poetska kolekcija Henka Kinaskog i zanimljivo dok sam izlazio iz knjižnice prodavačica me je posmatrala veoma zapanjeno i pažljivo preciznije, buljila je u mene ko tele u šarena vrata, slažući čudne face: ona je, pretpostavljam kao i mnogi drugi starog Henka smatrala erotskim ludakom pacolikim seksualnim manijakom prljavkom osobenjakom, mrtvim puvalom jebivetrom, pičkoljupcem, teškim alkosom i tako dalje što istini za volju ne tvrdim da i nije bio ali daleko od toga da je bio samo to: po meni, uzmite jednog Henka Kinaskog i vi već imate najvećeg _mrtvog_ pesnika XX. stoleća tu kraj sebe. Henk je u redu, kao poezija duhovne muzike. a zašto podvlačim reč "mrtvog": iz dva razloga: prvo zato što čovek zaista više nije među nama a drugo usled melanholije pošto nakon smrti naša ovozemaljska društvena uloga smisao naše igre naš doprinos položaju kugle sveta stvorenja i stvari očito poprima nove, šire razmere. uzmite slučaj J.B.Tita. uzmite slučaj naglog gubitka vama veoma drage osobe. uzmite pokazatelje svršetka leta a onda se setite zime. uzmite primer uginuća vaćeg kanarinca starosti i preminuća vašeg odbeglog psa zatim klonulost gojazne mačke. pogledajte život i smrt Vinsenta Van Goga poleglost vlati trave tragičnost načina na koji odlaze mnogi naši besmrtnici i velikani eto, recimo, tu je slučaj Ernesta Hemingveja Kafke, A.Kamija Branka Miljkovića i da ne nabrajam dalje uzmite zalazak Sunca. ali šta ćeš... posvete koju sam joj tom prilikom nažvrljao se ne bih viće baš najpreciznije mogao da setim ali, ako se ne varam, mislim da je bila _neviđeno_ nežna: nešto u stilu - Draga Tanja, igrajmo se nečega: evo, recimo ti me prvo pospi pupoljcima, tj. dodirni vršcima svojih grudi a ja ću onda tebe promovisati među zvezde, tj. smestiti te udobno na oblak i gurkati te svuda unaokolo po nebu ( ko je bio u prilici da ždrakne knjigu "Veliki Getsbi" F.S.Ficdžeralda uočiće da sam ideju za ovo maznuo odatle ). ja sam, iskreno da vam kažem očekivao da će joj trebati najmanje sedmica dana da knjigu iščita i natenane sredi utiske oko svega pa da me, možda, tek tada klaj-klaj i obrne što već zvuči sasvim dovoljno utešno i ne toliko gubitnički. međutim, kurac: ona me zvrcnula već sutradan: isti ste! Henk, ti si moj idol! ti si moj praznični božić baki ti si san snova jedne buduće srpske majke! ove! bilo je ono što mi je doviknula kroz telefonsku slušalicu. šta joj je sad odjednom, pomislih: oh, zašto toliko viče? u čemu li je stvar? jao, da nije prolupala? dočekah je defanzivno sledećim rečima: Tanja grešiš, anđele ti mora da si me u svojim nastojanjima pobrkala sa nekim. sve što si nabrojala ti se učinilo ja to nisam. da te podsetim: ovde tvoj čovek tvoj plagijator tvoja kartonska maketa ali reci: ti me i dalje, kao i do sada voliš nesmanjenom žestinom jel da? no ova priča ima jedan prilično eh sentimentalan kraj jer vidite tu se i završila naša konverzacija pošto je jedna od zainteresovanih strana Tanja ubrzo zatim spustila slušalicu prekinula vezu otkazala poslušnost kao paklena mašina i desila se eksplozija među nama uz mnogo mrtvih zelenih čovečuljaka tuge no da sad ne ulazimo u detalje i to bi narode eto bilo to. Pzdrv, W.W.3.
književnost.258 willow,
Pismo moje jedne obožavateljice znaš šta? ima da ti pišem onako zbrdazdolisano sve živo što mi padne na pamet i prvo i osnovno - hoću tvoje dete: odma! da e, čoveče božiji, odavno nisam čitala nešto tako zabavno ako izuzmemo Talmud. pa dobro majku mu gde samo pokupi sve one smešne fore u jednom životu bre, imaš samo 29 godina alo! baš si ti neki pisac-lola i baš volim kako zabavnim učiniš j..... tupe situacije, recimo onog tipa, Brace. doduše on ima svog Trileta, e to ti je lik, i onaj kulov, Bo. a znaš šta _ja_ radim takvim folirantima, kad naletim na takve folirante? joj, čerečim majmuna kad ga nagazim, napravim pičvajz od njega hladetinu i čarlamu, sine, o, da pa nek me posle ima u vidu ako sme. ne okej su oni, do izvesnog mesta, ali što ja volim da potkačim takve, eto, morala sam šta ću. i šta kažeš, Linda? tvoja nesuđena ljubav? tvoja nežna nažuljanost? tvoja jedina vernost do smrti a i mnogo više preko toga? mmm... mada sam ja i dalje ljubomorna na Tinu ko je Tina? _prava_ rospija: riba koju čekaju _onakva_ dva tipa i ne pojavljuje se, zaslužuje _poštenu_ lekciju iz ponašanja. gde joj je, bre, elementarno vaspitanje? ta Tina - ne znam - no, složićemo se da mnoge naše dobre muskulature naš krem lepotice, pičke, manekenke i seks-bombe posle završe šteta, na jedan jednostavan ali nimalo lep način: u nekoj vukojebini naše zemlje čupajući, razjareno, svoje kose mrzeći sve živo, nevino i slično i prodajući bulju po kioscima kao dnevnu štampu nije li tako? slušaj, ovo je strašno! mislim, mora da imaš mnogo tih malih ugruvanih džukaca tamo dole u dolini vrba na periferiji prestonice kod tebe. ne znam kako ti uspeva, možda je ono što ti je Buk rekao možda ti stvarno imaš štofa za ovo sranje ne znam. možda bi trebalo da to odneseš nekom izdavaču da vidi, ne znam jesi li to radio, ako jesi, mislim da treba da nastaviš, oću reći, nikad ne znaš na kakvog majmuna među tim izdavačima može čovek da naleti. znaš šta mi se zaista sviđa kod tebe: imaš taj nagon ka poenti na kraju, ali zapravo poenta je da poente uopšte nema slušaj me samo kako lupam, to ti je kao kod Karvera, čitala sam tu njegovu Katedralu pre jedno par vekova, sludela me totalno totalno totalno, znam da je Altman snimio Kratke rezove po tim pričama, nije film toliko dobar koliko ta knjiga no, vratimo se na poentu bez iste stojim na stanovištu kako imaš smisla za taj veleobrt, a bez njega, tako nekako šta je sad ovo? šta sam ovo sad nažvrljaja? čekaj malkice još jednom da pročitam... zatim, najviše mi se sviđa ona stvar "pronađen, bez...", moram nešto odma da nabavim od tog tvog Bukovskog da vidim kakav ti je to lik i onaj Selin, baš je neki pomeren tip, onako pozitivno pomeren, što bi se reklo: "ludilo te u perspektivi može učiniti najvećim". Hemingveja nisam do sada bila u prilici da čitam mada sam načula da ima najbolju rečenicu dok mi je Miler odvratan, samo bi te mrčio i filozofirao tu nad tobom no Hamsun je već sasvim jedna posebna priča i njega, kao i ti, zaista cenim iako je, ako me sećanje na film o njemu ne vara bio naklonjen našem neprijatelju tokom II. svetskog rata ali tada je matori Knut, zar ne, ionako bio potpuno izlapeo čovek umoran čovek usamljen čovek čovek sa jednom nogom već odavno u grobu. e, a kako ti je bilo sa starim alkosom, Kinaskim daj nešto i o tome, baš me zanimaju ti vaši duboki muški razgovori značajni i tako razumni zatim fino sročeni i potpuno razoružavajući za nas jadne žene koje čim nam neko kaže da je pesnik padamo, onako iz prve: a ako ti, miki, ovo meso dobiješ, ja onda mora da sam poludela! a što pa da i ne dobiješ, jel da? ozbiljno, ovo je jako zabavno, i ostavlja te pomalo patosiranim, čini mi se. ma, znaš šta: ti sve to lepo uobliči u nekakav dramski komad, pa hartiju šibneš pod mišku, pa šešir natakariš na vugla pa - u pozorište! imaš moju podršku, ali, da se razumemo za sada isključivo moralnu, ne i fiziološku i pogledaj: piščeva osnovna sredstva za rad su - krst, vatra i pepeo a mislim, kad ste vi, eto, mogli nas, nedužne žene, da proglašavate vešticama i spaljujete nas ko stare novine toliko godina unazad što, koji moj, jedan pisac ne bi ponekad spalio pokoju svoju priču ili pesmu, nije to ništa strašno zar ne? javljam ti se uskoro, a ti pod hitno menjaj ime i adresu ili ne znam šta ces već da uradiš čujemo se pozdrav G. Pzdrv, W.W.3.
književnost.259 goth,
Procitah pre neki dan "Na gralovom tragu" Svetislava Basare, i mislim da bi bilo zanimljivo popricati o nekim stvarima, u vezi s tim. Ko je citao njegovu "Famu o biciklistima" zna sigurno na sta mislim. Zanima me kakvo je misljenje ljudi o ovom nasem savremenom piscu i kako smatraju da je upotrbio pojmove tajnih drustava. Naime, ocigledno je da "biciklistima" nije smatrao Slobodne zidare, vec Rosenkreuz-ere. Ko je citao neku od ove dve knjige?
književnost.260 uuud, -> #259, goth
>> Procitah pre neki dan "Na gralovom tragu" Svetislava Basare, U ocajanju, a nemajuci drugog stiva, sedoh pre neki dan ispocetka citam "Looney tunes", istoimenog autora ... ne znam kako mi ovo pre nije zapalo za oci ... Svejedno, prica ide o uvodjenju cirilice ... a onda ... "Jer onaj narod cije umne glave poveruju da jedan jezik ima samo 30 glasova koje je moguce obeleziti sa 30 slova, pre ili kasnije ce nasesti na pricu da ce ako se samo malo potrudimo, svi imati sve sto je potrebno i biti ravnopravni ..." A, inace, nisam citao "Fama o biciklistima" ...
književnost.261 goth, -> #260, uuud
Citaj nastavak "looney tunes", po imenu "Sveta mast", nastavak tzv. manicno-paranoicne istorije srpske knjizevnosti. De bello civili sam citao u engleskom prevodu Civil war within. Strasno kako engleski jezik ima odvratne sintagme i ne poseduje predlosko-padezne konstrukcije koje su osnova kvalitetnog knjizevnog izrazavanja. Sve u svemu, knjiga nije nista posebno...
književnost.262 uuud, -> #261, goth
>> Citaj nastavak "looney tunes", po imenu "Sveta mast", nastavak tzv. Ono, tesko da cu to naci, sve njegove knjige izlaze u STRAVICNO malim tirazima od po 1000 primeraka, tako da su ovde prilicno retke ... ali hvala svejedno. >> De bello civili sam citao u engleskom prevodu Civil war within. Strasno kako Da budem iskren, malo mi je nejasno, da li ti pricas o nekoj Basarinoj knjizi (nisam ni cuo za nju), ili o tome kako je nezgodan engleski jezik ...
književnost.263 goth, -> #262, uuud
Basaru mozes naci gde god hoces. Npr. Plato, Stubovi kultur, Dereta (u Knez Mihajlovoj)... Civil War Within je prevod njegove "De Bello Civili", a napomenuo sam da je engleski prevod vise nego jadan.
književnost.264 mramor,
CVET Na livadi je bio cvet skriven i gustih trava splet, u mraku i u vlazi. Pastirka mlada podje tud, lakonoga i sretjna: svud niz dol, niz dol, glas orio se njen. Ah, misli on, shto nisam ja najlepshi cvet shto ikad cva, bar na chas, -da me spazi, da uzbere me, pa da svoj okoncham vek na grud`ma njoj! Bar tren, bar tren da s njom provesti smem! Al` ona, vaj! kad stizhe tu i ne pogleda prema tlu, pa cvet siroti zgazi. On klonu, mre i sretjom sja: pa ginem li, bar ginem ja od nje, od nje, kraj njenih nogu mrem. iz "Gedichte" ("Pesme") od Johann Wolfgang Goethe(*1749 u Frankfurtu na Majni,+1832 u Veimaru) -------------------------------------------------------------------------- sorry for none code
književnost.265 goth, -> #264, mramor
> iz "Gedichte" ("Pesme") > od Johann Wolfgang Goethe(*1749 u Frankfurtu na Majni,+1832 u > Veimaru) Dobar izbor. Otkucaj neku iz "Sturm und Drang" perioda, ja ih nemam na srpskom. Govoris li nemacki?
književnost.266 mramor, -> #265, goth
<> Dobar izbor. Otkucaj neku iz "Sturm und Drang" perioda, ja ih nemam <> na srpskom. Hvala,moj favorit ;).Reci koja te interesuje iz prioda "Polet i zhestina", pa ako je ima u Odabranim delima... Inache,negde sam chuo da mu je IQ bio 220 (znam da je genije,ali toliko ;) <> Govoris li nemacki? Ne,na zhalost.
književnost.267 goth, -> #266, mramor
Pa, meni ne trebaju na srpskom, ali mislim da bi bilo fino kada bi otkucao "Prometeja" ili "Ganimeda". Volis li Silera?
književnost.268 mramor, -> #267, goth
PROMETEJ Pokrij svoje nebo, Zevse, oblaka tmushom i kushaj, kao ludo dete shto obezglavljuje chkalj, svoju snagu na hrashtju i bregovima! Ali mi zemlju moju morash ostaviti i kolibu, koju mi ne podizhe ti, i ognjishte moje, na chijem ognju mi zavidish! Bednijeg nicheg ne zanam pod suncem od vas, bogovi! Kukavno prehranjujete zhrtvenim porezima i molitvenim dimom svoje velichanstvo; a skapali bi ste da nisu prosjaci i deca punonadezhne lude. Detetom kad bejah i ne znadjah ni kud ni kamo, obratjao sam zalutali pogled suncu, kao da nad njim ima uho da chuje moj vapaj i srce, kao moje, da se sazhali nevoljnome. Ko mi pomozhe protiv obesti titana? Ko me od smrti spase, ko od suzhanjstva? Zar nisi sve to uchinilo samo ti, do svetosti zazhareno srce? A plamtijashe li mlado i dobro, obmanuto, zahvalnost za spasenje onome shto spava gore? Ja da te shtujem? Zashto? Jesi li ublazhio ikad bole potishtenome? Jesi li utro ikad suze skrushenome? Zar me nije skovalo chovekom svemotjno vreme i vechni udes, gospodari i moji i tvoji? Il` mislish valjda da mi valja mrzeti zhivot i bezhati u pustinje shto nisu sazreli svi cvetni snovi? Evo me gde sedim, stvaram ljude po svojoj slici, rod meni ravan, da trpi, da plache, da uzhiva i da se raduje, i da se ne osvrce na tebe, kao ni ja!
književnost.269 goth, -> #268, mramor
Odlicno. I prevod mi se dopada, jel' to preveo Branimir Zivojinovic?
književnost.270 goth, -> #269, goth
Mramore, imam jos jednu molbu - trebalo je to prvo da trazim: za ispit iz Nemacke knjizevnosti mi je potrebna Geteova "Dobrodoslica i rastanak"... Nju nemam ni na nemackom. Danke schoen. :)
književnost.271 mramor, -> #267, goth
GANIMED Kako si u jutarnjem blesku odasvud uzhagrlio u mene, proletje, dragane! Stostrukom ljubavnom slashtju uz srce mi se pripija toplote tvoje vechne sveto osetjanje, beskrajna lepoto. O, kad bih te uzeti mogao u naruchja! Ah, na grud`ma tvojim pochivam, cheznem, a cvetje, trava tvoja, uz srce mi se priljubljuju. Ti hladish ljutu zhedj mojih grudi, ljupki jutarnji vetre! Slavuj me s ljubavlju doziva iz maglene dolje. O, idem, idem! Kuda? Ah,kuda? Uvis, uvis stremi put. Svijaju se oblaci nanizhe, oblaci povijaju se put chezhnjive ljubavi. K meni!K meni! U krilu vashem uvis! Grletji grljen! Uvis na grudi tvoje, svevoletji oche! --------------------------------------------------------------------- Da ne bude zabune, ova pesma, kao i pesma u poruci 278. je od: Johann Wolfgang Goethe --------------------------------------------------------------------- I da iskoristim priliku da ti odgovorim na pitanje o F. Schiller-u: od njegovih pesama sam chitao samo "Pesma o zvonu" ili tako nesto (davno je to bilo, slobodno me ispravi), kao i dramu iz "subjektivnog perioda" "Razbojnici".Kol`ko znam njemu su se divili romantichari zbog plemenitosti i zanosa, dok su mu realisti zamerali na retorichnosti; ipak smatra se da njemu u smislu sinteze romantichnog i klasichog duguju mnogi(npr. Dostojevski). U svakom sluchaju nezavrshen domatji zadatak :(
književnost.272 mramor,
PESMA DUHOVA NAD VODAMA Ljudska je dusha slichna vodi: silazi s neba, nebu se penj, pa opet dole zemlji mora u vechnoj smeni. Pljusne l` s visoke okomne hridi chisti mlaz, stroshi se ljupko oblaka valom do na glatku hrid; prihvatjen lako, velom zaleprsha i zazhubori put dubina. Strchi l` greben u susret slapu, zapenusha gnevno s kamena na kamen u ponor. U koritu ravnom mili kroz livada do, a u jezeru glatkom napajaju lice sve zvezde. Talas je vetar najljupkiji dragan; vetar s dna komesha penushave vale. O, ljudska dusho, slichna li si vodi! O, sudbo ljudska, slichna li si vetru! Johann Wolfgang Goethe
književnost.273 mramor, -> #270, goth
knjiga "Johan Volfgang Gete-Odabrana dela 1" Jubilarno izdanje povodom sto pedesetogodishnjice smrti J.V.Getea "RAD" Beograd,1982. Preveli: Drinka Gojkovitj Dragoslav Ilitj Velimir i Branimir Zhivojinovitj DOBRODOSHLICA I RASTANAK Na konja! srce burno reche; poleteh skoro isti tren. Ljuljushkashe vetj zemlju veche, gorom se plela notjna sen; ramena hrasta-ispolina vetj zaogrnu maglen skut, iz zhbunja gledashe me tmina stotinom ochiju uz put. Mesec se mutni tuzhno njiho zasevshi na oblachka hum, mahashe vetar krilom tiho, stravichan slushah njegov shum; notj chudovishta bezbroj stvori, al` bodra radost savlada strah: o, kakvom vatrom krv mi gori! U srcu kakav oganj plah! Spazih te, i tvoj pogled mio ozari svaki damar moj; svim srcem svojim tvoj sam bio, svakim sam dahom bio tvoj. Proletjni rumen tjuv je lako obavijao tebe svu, pa nezhnost za me - Bozhe! Kako, chime zasluzhih sretju tu? Al` avaj! mlado sunce sinu, rastanak srce stezhe tad: u poljupcu ti pih milinu, u oku tvom chitah jad! Ja podjoh; vlazhan, bolom skoljen, pratio me je pogled tvoj: pa ipak, sretje biti voljen, sretje voleti, Bozhe moj!
književnost.274 goth, -> #271, mramor
Svaka chast. U pravu si. "Razbojnici" su iz Sturm und Dranga, a odatle su ti jos i drame "Spletka i ljubav", koju preporucujem. Iz klasicnog perioda poznati su "Valenstajn", "Don Karlos" i "Marija Stjuart".
književnost.275 willow,
Posmatraj to ovako Nisam čovek aristokratskog porekla. na ulici me ne uznemiravaju vrištanjima i bacanjem zgužvanih kesica od čipsa u mom pravcu Minimaks me nijedanput nije pozvao u svoj teve šou ne nosim prezime neke od naših eminentnih ličnosti iz prošlosti ne moram da lepim lažne brkove i bradu da bih se zaštitio od spopadanja masa niti da tumaram pod suncem i zvezdama zaklonjen senkama telohranitelja. nikada nisam išao u lov na prepelice. politički gledano sam ili mrtav ili nedovoljno zreo čovek. retko ćeš me naći na spisku selektora naše nogometne reprezentacije. ne osvajam baš često zlatne medalje u streljaštvu. živim u neprovetrenom, skučenom prostoru, prostoru punom neprijatnih isparenja. jastučnicu menjam jednom u sto godina - tek kad, čudnom igrom slučaja naiđe neka ženska - jastučnica mi dok ti ovo čitaš, bazdi na ljudski izmet, pacove i memlu smrti. gajim pivsko škembe. krv mi nije nimalo plava erudicija mi je skromna dok su mi izražajne mogućnosti na uobičajenom, profanom, elementarnom nivou. a ipak ja ih i dalje čukam: Pesme. možda bi mi trebalo na neki specifičan način - izmenom ustava ili postavljanjem kakvog lakše naoružanog stražara - _zabraniti_ da to i ubuduće radim: jer unoseći ih iznova i iznova u svoj računar njihov broj _narasta_, njihov broj postaje _sve izraženiji_ - ponestaje mi polako prostora na hard-disku i juče sam bio primoran da sa njega pobrišem gotovo sve igrice - pa preti realna opasnost da jednom u budućnosti sve te pesme iskoče van i preplave svet kao virusi, kao pacovi, kao bubašvabe. i? a šta ćemo, jebiga, onda? stani malo: _ne želim_ da dovedem u pitanje budućnost našeg opstanka _ne želim_ da na duši nosim bilo kakav trag odgovornosti vezan za ijedan od vidova propasti čovečanstva - pa da završim ribajući klozete u paklu dok me demon-čuvar motri sa strane i prca u zdrav mozak izdavajući mi sva ta svoja đavolski zaguljena naređenja. ponekad se, eto, osvrnem na to pitanje i zabrinut nad našim sudbinama ( a pre svega, naravno, nad sopstvenom ) _istog trenutka_ preplašen, prestajem da kucam. sačuvam unete podatke, izaberem mišem opciju za kraj rada zatim isključim računar, stavim zaštitnik protiv skupljanja prašine preko tastature i izađem da se promuvam uokolo ili nađem sebi neku od drugačijih zanimacija. međutim, baš onda kad sam ja kao _maksimalno_ spreman da _zauvek_ odustanem od kucanja javi mi je jedna, još strašnija misao: dođavola, a šta će moji čitaoci reći na sve to? moji bi čitaoci možda mogli pomisliti: "ispalio si nas, sine, žešće si nas ispalio... " oh, ne! i onda zato trčim nazad kući i brže-bolje smišljam neku novu pesmu - još uvek zadihan, penjem se gore u svoj sobičak, skidam zaštitnik sa tastature uključim računar, drmnem jedno piće ( da se kao zagrejem malo i opustim ), nađem neki džez na radiju i pustim prste ( kucam samo tamo gde me prsti nose ) da se sami razmile svuda preko nje i nijedna tipka ne sme da mi promakne. ne štedim svoje tipke - i svaku od njih čvrknem bar po jednom. ovo definitivno _nije_ moja poslednja pesma, ima tu još jedna novija od ove a šta se u njoj Skriva i kroz kakvu sad to mračnu šumu će vas vaš kucač pesama provesti da bi stigli do Svetlosti izvolite pa pročitajte njegovu narednu pesmu i Doznaćete. Pzdrv, W.W.3.
književnost.276 indi,
gde postoji dobar izbor sf knjiga (u vidu *.doc formata npr.) konkretno, treba mi "Autostoperski vodic kroz galaksiju" od Daglas Adamsa , NA ENGLESKOM!! ako neko ovo slucajno ima, nek mi baci na mail molicu! hvala :)
književnost.277 indi, -> #266, mramor
-> Inache,negde sam chuo da mu je IQ bio 220 (znam da je genije,ali toliko ;) jeli, a ako mu je iq toliki, jel to znaci da moze lepo da pise pesme? ozbiljno pitam... PS: taj cvet u travi...ta pesma...bas ne deluje ko da covek mora da bude VELIKI genije da bi tako nesto napisao.
književnost.278 indi, -> #268, mramor
-> PROMETEJ -> a skapali bi ste da nisu -> prosjaci i deca -> punonadezhne lude. -> Ko mi pomozhe -> protiv obesti titana? -> Ko me od smrti spase, -> ko od suzhanjstva? u brate ova je dobra... jel i ovo Gete? imas li jos ovoga?
književnost.279 indi, -> #275, willow
strava aj mi baci tvoje pesme na mail ako ti nije tesko pretpostavljam da ih nemas par MB ? ova je strava, mnogo mi se svidja -> mozda mogli pomisliti: "ispalio si nas, sine, zesce si nas -> ispalio... " da stvarno bi nas zesce ispalio :) -> Pzdrv, W.W.3. tipujes na treci svetski?...lose lose ti si moj covek!! (nemoj pogersno da shvatis :)
književnost.280 roach, -> #277, indi
Ja sam čuo da je najviši IQ od 229 nekoj amerikanki, napisala je knjigu "Zaboravio-la sam sta sam naucio-la u skoli" ;)
književnost.281 indi, -> #280, roach
-> Ja sam cuo da je najvisi IQ od 229 nekoj amerikanki, napisala je knjigu -> "Zaboravio-la sam sta sam naucio-la u skoli" ;) pa sta i ja sam zaboravio pola stvari koje sam naucio u skoli a jos idem u skolu:)) i bas mi se ne pisae knjiga o tome...:))) a u americi sve postoji! sve sto je nesto specialno..americko je npr. koliko li je samo veci broj ljudi u amer. koji su videli ufo nego u drugim zeljama nesto mi odvratno kako su sve oni svugde u svacemu umesani! i ko zna dal ta amerikanka samo lupa ili je stvarno pametna
književnost.282 ivkeb, -> #281, indi
>>nesto mi odvratno kako su sve oni svugde u svacemu umesani! >>i ko zna dal ta amerikanka samo lupa ili je stvarno pametna LUPASH GLUPOSTI
književnost.283 rkramer, -> #282, ivkeb
C:\> LUPASH GLUPOSTI To je pleonazam... ;) A, da lupa - lupa... ali na to smo vec nekako i navikli, zar ne? ;)
književnost.284 indi, -> #283, rkramer
-> C:\> LUPASH GLUPOSTI -> To je pleonazam... ;) a sta mu to dodje pleonazam?|)
književnost.285 willow,
ovu sam priču slao, ali davno, davno, davno. sada je opet ubacujem u igru, ali, doduše, kao veoma, veoma izmenjenu i osveženu i skresanu i drugačiju. možda bi je vredelo iznova iščitati, jer zvuči kao sasvim nova. ne znam, prosudite sami :) Sudar Konačno, stigao je i naš dogovor. U osam, kod česme na Terazijama. Insistirala je da to bude kod česme na Terazijama. Pojma nemam zašto je toliko insistirala, a nisam želeo dublje da rinem nos u to pitanje. Pretpostavljam da je imala svoje razloge. Mada sam i ja imao svoje, a oni su bili protiv česme. Ali, moja ljudska popustljivost i dobrota i ovaj put prelomiše pogaču sporazuma nekom drugom u korist: u redu, u redu, neka stvar bude obavljena kod jebene česme. Pošto sam zatvorio telefon, otpočeh i sa pripremama. Otišao do kupatila, obavio defekaciju, zatim se istuširao vrelom vodom, obrijao se, obukao čistu košulju i sve. Hteo sam da joj se predstavim kao reprezentativan igrač, u svakom smislu reči. Izvesni preduslovi su tu: izražavam se, recimo, do jaja, sve u poetskim figurama: čitam Čestertona i J.Dos Passosa i Dilena Tomasa i Kafku. Čitam, sine, prave stvari. Da li vam je poznat podatak da je F.G.Lorka bio homoseksualac? Međutim, u ljubavnim igrarijama ne posedujem naročitu sposobnost; providan sam i naivan. Tragičan. Tako sam i izgledao dok sam sada preventivno trpao neke kurtone u džep. Nisam ga umočio već duže od dve godine, mog lolu, pa sam izgubio svaki osećaj za meru. Zazvonio je telefon. Zovu te da ti saopšte neku vest. Obično ružnu. Ili si im potreban za nešto. Postavljaju svoje zahteve: spasi me! Pošto nisam vatrogasna služba, rešio sam da ne podižem slušalicu. Zašto bih se javio? Vratio se svojim kurtonima. Samo sam nastavio da ih trpam. Čovek bi pomislio - u, ovaj tip se sprema za neku žestoku i dugotrajnu akciju. Aha. Stigoh, ali petnaestak minuta pre ugovorenog. To mi je dalo vremena za još jednu cigaretu, proveru svežine daha, vađenje gaća iz bulje. Prevrtao sam se sa leve na desnu nogu, izbezumljeno šetkao oko česme, žvakao filter LM-a. Bio sam kao na iglicama, čudno se ponašao, spopala me vrtoglavica. Nije bilo ništa da se popije, a poznato vam je sledeće: trezan čovek umire u mukama. Kupao sam se u znoju. Provalili su me svi: anđeli i demoni i prokleti; pacovi, golubovi, kao i lepa prodavačica štampe. Ne sumnjam da je i taj tip što je upravo zinuo u pravcu svog sendviča slutio nešto; moj poraz, pretpostavljam. To me dotuklo. Stoga se prebacih na teren snošljivijih misli. Ah, Nevena. Sviđala mi se, sine, do jaja mi se sviđala. Spolja posmatrano, bila je oličenje savršenstva, posedovala gotovo svu magiju. Terali su je da ide na plivanje i balet, a te dve stvari itekako umeju da doprinesu procvatu jedne ženske muskulature. Imala je, što se oblika tiče, svaku stvar na svom mestu, i to raspoređeno, baš onako, po mom ukusu. Ni previše ni premalo. Sve na njoj čvrsto i glatko i toplo. Pokretno minsko polje. Odsjaj sunca na haubi crvenog BMW-a. Oaza u ledenoj pustinji pakla. Prste da poližeš kad je vidiš. Tu smo bili donekle slični, jer i ja sam imao sve atribute. Doduše, s tom različitošću što su moji bili nekako više nabacani bez reda; aljkava štrčeća gomila u predelu stomaka. Pivo je ostavilo pečat na mom organizmu. U pitanju su godine i godine njegovog prekomernog unošenja. Ali - samo se, jebiga, jednom, zar ne, živi?... Upoznali smo se na Adi, cepila me loptom u vugla. A imala je zamah, sine, žestok do bola, ko drvoseča. Razbila me jednim hicem. Nisam stigao ni da beknem "e". A zatim se skljokao, pružio po površini i nastavio da plutam, bez glasa, ko kesica od smokija. Od jačine primljenog udarca, posle sam dugo brojao zvezdice i kolutao očima, sve ovako, kao ludak. - Jao, izvini, molim te! - Ništa, ništa, i drugi put - počeo ja kao da smirujem situaciju, još uvek ošamućen. Onako bespomoćan i dotučen, ležeći opružen u mulju i mlakom bućkurišu kao mrtva riba, bio sam joj valjda smešan, simpatičan; tako nešto. Mada, mislim i da su moje seksi kupaće pružile svoj doprinos razvoju situacije. Jer imam veoma seksi kupaće gaće. Motivi iz crtaća: lavovi kao mutavi jure gole ženske koje vrište li vrište, a u oblačićima iznad glava stoje im poruke u stilu: "LJUBAV JE TAMNA STRANA SMRTI!"; ili "LJUBAV JE LOV NA UMORNU KORNJAČU PO MRAČNIM DŽUNGLAMA AGONIJE!", itd. Pišijada. U svakom slučaju, doplivala je do mene. Prsnim stilom, tipično za ženski krem. Uspravila se, kad je već bila tik uz mene. Njena pojava umalo mi ne izbi oči. Došlo mi da svršim od sreće. Došlo mi da joj izronim rečnu zvezdu. Da joj naberem pun buket jebenih korala. Da joj upecam ribu. Da golim rukama lovim kedere. Sve takve stvari. - Je l' ti sad bolje malo? - upita ona. - A, ne. Sad mi je bolje mnogo! - uspravih se ja. A i on. Moj lola. Sav spreman da buši žvakaće balone. Voda je bila mutna i do iznad stomaka, pa me dobro skrivala, što mi je dalo podstreka za daljnja zavođenja. Bili smo tu, spojeni munjom sudbine; mokri dabar i morska sirena; oči u oči, jedno naspram drugog. Šarani pratioci su se na pristojnom odstojanju međusobno davili, povlačeći na prevaru kite jedni drugima. Hteli su da dohvate loptu. Ja sam isto hteo. Da dohvatim nju. Ah, kakvo sočno meso, pomislih. Ah, bože, jebem ti familiju, kakvu si mi ovu vrišteću buktinju poslao! Zinuo sam u nju i podmuklo ćutao, kao pacov, škilječi svojim sitnim očicama. Bejah spreman da se na nju obrušim kao na pekaru punu vrelih đevreka. Ali nisam. Nastade ćutanje. Neprijatna pauza, do jaja. - Ej, šefe - reče mi - obriši penu sa usta i gukni, zaboga, nešto. - A? Pljusnula mi punu šaku vode u facu. To me prenulo iz maštanja. - Blago tom tvom kupaćem - krenuh da izbacujem svoje spontane misli. - Kako to misliš? - Mislim, tvoj kupaći ima povlašćen položaj: ne ukazuje se svakom od nas takva prilika, zar ne? Da se okupamo ležeći u hladu rajskih vrtova. Nasmejala se. To mi ulilo stimulans. - Ovde si sa društvom? - upitah. - Pa, da. Sa bratom i njegovim prijateljima. A ti? - Ja ovde obično dođem sam i sa flašom belog vina. I ovom prilikom scenario se ništa značajnije nije izmenio. To je bila istina. Voleo sam, tu i tamo, da obilazim mesta gde se kupaju dobri pičići. Sedneš i kibiš ih. Isto kao odlazak u bioskop, samo mnogo bolje: stvar, prvo, ide uživo, a drugo, ne moraš da čučiš u tami, čekajući svršetak predstave, ako ti se događanja smuče ili učine nezanimljivim. I tako ti ja navučem svoje kupaće gaće, plus šteknem koje pivo ili flašu vina, pa krenem do Ade, uglavim se negde i raširim svoja opažajna jedra. Jebeš tragedije i psihološke trilere. Ovde se dodeljuju zlatni oskari. Neveni, tako se zvala, uručio sam njih oko sto, mada nemušto, al' mislim da je ona sve već bila ukapirala. Žene su često mudrije od svih sedih staraca sveta. Iako mnoge od njih čak i ne gaje srebrnu bradu. A možda žene i nisu toliko mudre za muškarce koliko su, ustvari, muškarci dovoljno glupi za njih. Tako to biva: kad bude došlo vreme obračuna, jedna će strana umirati sve dok druga bude insistirala na svom trijumfu. - Znaš, idem sutra na voćni sok, pa, ako hoćeš i ti sa mnom? - upitah je. - Važi - reče ona. Dopao sam joj se, osetih to. Čudno. Čistog i okupanog, doteranog, jednom rečju, pripremljenog, možda me nikad ne bi ni primetila. Dok ovako promrzlog, beznačajnog, u tim nekim gaćama, jeste. Lepo. Opet sam dobio, da je igram, poznatu drevnu mušku rolu. To ti je ono kad te ljuljuškaju i prevaspitavaju dok cirkaš mleko iz cucle. Izigravaš mezimče: mašeš repom, zapišavaš bandere i kenjaš u saksije sa fikusima. Samo je pitanje vremena kad će čovek pokleći: sve zavisi od toga koliko si slab. A ja - jesam, i to - žešće. Poznato vam je iz literature: mnoge prave muškarce uništila je žena. Upitao sam je za telefon, pa dobio željeni odgovor. Tu smo se nekako i rastali. Do kraja dana smo se pomalo i ždrakali, svako sa svog mesta. Uglavnom sam ja buljio u nju. Uglavnom bez prestanka. Stigla je na mesto sastanka, kasneći prilično. Nije mi to toliko bitno, i ne podižem graju ako žensko ne stigne u ugovoreno vreme. Ili ako stigne u neugovoreno. Dođem gde treba i molim bogove, samo neka se pojavi, pa makar i sa jednim satom zakašnjenja. Ne zahtevam da mi u tančine objasniš svoje razloge. Zato naše sastanke obično zakazujem na mestima gde čovek može nešto i da popije dok te čeka. Tokom godina, izgradio sam visok nivo trpeljivosti i tolerancije. Bitno je ono što dođe posle. Čovek se uči stvarima sve do svoje smrti. Nevena ovaj put nije bila u kupaćem, vezala je kosu u punđu. Nisam je takvu poznavao. Pozdravismo se. - Zdravo - rekoh. - Zdravo, i izvini što kasnim malo. - Izvinjavam. Gde ćemo? - Mogli bi da se promuvamo naokolo - reče. - Veče je prijatno i toplo i kao dušu dalo za šetnju. - Važi. Nemam ništa protiv dobre stare šetnje. Krenuli smo, ćaskajući usput. Nabacila je priču o savremenim domaćim piscima. Nisam bio upoznat sa temom. Kakav maler. - Ne pratim savremenu domaću književnost - rekoh. - Zašto? - Zato - rekoh - što mi se čini da bi mnogi naši pisci bili korisniji društvu ako bi se, umesto pisanja, prihvatili, recimo, prodaje kupusa na zemunskoj pijaci. Začudila se, ali me pogledala sa blagonaklonošću. - Eto, - reče - već nas je dvoje koji ih ne gotive, ove domaće. - Nije to ništa, - rekoh - prošetaj se beogradskim ulicama i naići ćeš na još najmanje sto hiljada njih koji će se u potpunosti složiti sa nama. I još nešto: zamisli brojku koja bi nastala ako bi svojim istraživanjem obuhvatila i ostale naše značajnije gradove. - Dobro, a šta misliš o Hemingveju? Ljudi ga ovde slabo čitaju. - Rekoh joj da ljudi, kao po običaju, greše. Rekoh joj da mi je Erni posebno drag, naročito njegov način građenja rečenice, jer volim rečenice koje neprestano idu u cik-cak i ošamućuju te i teraju te da pred njima položiš oružje, a tu su i kratke priče, a tu su i romani. Pomenuh još i Sarojana, pa predložih da skrenemo razgovor sa književnosti na nešto drugo. Postavio joj par provokativnih pitanja oko kulinarskih sposobnosti. Jer ima li išta lepše nego kad se čovek vrati kući umoran od svega, a na kuhinjskom stolu ga sačeka tanjir do vrha pun solidne, tople, pileće juhe, pripremljene sa ljubavlju i pažnjom. I zato, smatram da je žensko bez umeća kuvanja isto ko nož bez sečiva. Ili ko mač bez korica. Ili ko zub sa plombom. Tako nešto. Reče mi da se njene kuharske mogućnosti nalaze na svojim začecima, i da to, uostalom, nije bitno mesto u odnosu dvoje mladih, i, ako mi je već toliko stalo do kvalitetne hrane, što onda, dođavola, nisam izveo van njenu mamu, pošto njena mama odlično kuva. Izgledala je pomalo ljutilo kad mi sve to sasu u brk. - Oprosti, - rekoh - prestaću, obećavam, da ti u budućnosti postavljam prozaična pitanja. Prošli smo pored fontane kod Beograđanke. Tanki mlazevi vode šikali su na sve strane. Ljudi su zastajali da bi je pili. - Primećuješ li nešto čudno, vezano za ovu fontanu? - upitah je. - Ne. - Mene ova fontana, kad je posmatraš sa distance, neodoljivo podseća na prizor grupe ljudi koji leže u nekoj velikoj okrugloj kadi i sada zajedničkim snagama šoraju u vis; a ljudi ne bi trebalo da piju takve stvari. A tebe? - Ne. - U redu. Pređosmo na narednu temu. Dok smo tako bazali, mnogi od prolaznika zevali su u nju, ignorišući moje prisustvo, što mi, začudo, nije smetalo. Jer, uzmi, pogledaj im u oči, i videćeš ono oko čega nauka vekovima ne uspeva da izbaci opipljiv dokaz na površinu, a crkva se, opet, ni ne trudi, no nema potrebe uplitati Boga u sve, jer duša je samo bol nagomilan u telu. I ti odmah osetiš to isto, i već ih zamišljaš kako odlaze svojim kućama, naravno, ludi, izgubljeni i ušikani, i već ih vidiš sklupčane nad svojim pićima, čuče tu kao mumije, okruženi zidovima strave, pauk se smeška, mreža podrhtava, muva slaže facu umornog ubice, mislim, svi ti ljudi, budimo iskreni sami pred sobom, nose svoje noći, hladne kao čelik, pod grlom, i treba ih razumeti, reći poneku reč utehe, znam da ovo bezveze zvuči ali čoveku bude mnogo lakše ako, osim dželata, pred smrt vidi u masi dva do tri lica dobrih ljudi, ali, jebiga, to nije moj posao, niti tvoj, a ljude koji su to pokušali da izvedu - Selina i Kinaskog - proglasili su ludacima posebne vrste. Zato, sada, kada znam da će čovečanstvo, sutra ili kroz tri stoleća, nebitno, ali ipak, kad-tad, nestati od posledica jedne od hiljadu bolesti koje je navuklo na sebe, prestajem da razmišljam o spasenju, čovečanskom, i mom i njihovom i vašem. Samo pokušavam da razumem njihovu tragediju, i svoju, dok delimo je zajedno, sve više nas, bednika izgubljenih u sunčevoj galaksiji, koji pičku viđamo uglavnom po specijalizovanim časopisima, i ne samo pičku, već i mnoge druge, neophodnije stvari, kao, recimo, sabrana dela Knuta Hamsuna u prevodu na naš jezik, neotrcan frižider, polovan automobil, jednostavno uređen stan na periferiji, prokletu porodicu, dvoje dece čiji je pol nebitan, baštu u kojoj od cveća dominiraju ruže, dimljeni kačkavalj, šunku u crevu, uredno potkresane i dobro vođene nokte na nogama, morsko prase, cirkus, neizlizane gume na bajsu, ispravne brave na toaletima, dovoljne količine novca, čist donji veš, razna druga potrošna dobra, i to je možda razlog što sve ono što nam, igrom slučaja, zapadne, grabimo i rukama i nogama i zubima i svačim. I sada znam da su mi zavideli, svi oni. Gomila načičkana pred SKC-om. Poluumetnici, zgureni nad svojim dozama đusa. Ulični psi i moreplovci i beskućnici i sve što nosi muške gaće. Hteli su je, Nevenu, za sebe. Što se mene tiče, nisam bio siguran da baš i mene hoće: moje očajno dlakave noge bi, pretpostavljam, predstavljale nepremostivu prepreku pri razradi i produbljivanju nekog našeg eventualnog odnosa. Rešio sam da se isprsim, da budem, što se kaže, galantan, pa je odveo "Kod Drvenog Kostura" na večeru. Mandža je tu oduvek bila odlična i nisi morao da se rveš sa ostalim gostima da bi ugrabio slobodan sto, a cene su im bile popularne i bilo je još pluseva, u koje ne bih zalazio, na račun tog mesta. Konobari su bili korektni i prijazni i čisti, i uvek bih im ostavio oko 20 procenata napojnice, što je variralo u zavisnosti od trenutnih mogućnosti mog budžeta. Za sebe sam naručio grašak i bečku šniclu, plus pomfrit. Volim da hasam jednostavne ali ukusne stvari. Nevena je htela to isto. Naručismo i bocu belog vina, najjeftinijeg. Dok smo čekali, pokrenusmo nekoliko pitanja o otvorenim mogućnostima da se svet konačno iščupa iz svega i krene putem zdravog razuma. No, odgovor nije uspeo da stigne na vreme za naš sto. Jer klopa je stigla pre. Jeli smo dobro, pažljivo i ćutke. Onda smo se bacili na vino. A ja, ponekad, kad ga popijem, vino, i kad sam u dobrom mudu, onda umem prilično da se razgalamim. I tako, krenuo ja da nabrajam sve žive zdravice koje bi mi pale na pamet. Nazdravio sam prvo njenim nogama, čija je dužina ko odavde do Srebrnog jezera. Pa, zatim, senzualnosti njenog domalog prsta. Pa, zatim, mekoći načina na koji izgovara slovo "r". Pa, zatim, ljudskoj pobedi nad zverima. Pa, zatim, samoći J.D.Selindžera. Pa tornadu u njenom uzvišenom pogledu. Pa spermiću, jajnoj ćeliji i svim ostalim okolnostima pod kojima čovek nastane. Pa priči o tri debela prasića i vuku. Pa Rableu i njegovom Gargantui koji, kada se rodio, umesto da počne da urla stvari tipa "Kme! kme!" ko i svaka beba, on povika "daj, bre, da se pije, pije, pije!". Terao sam tako sa tim zdravicama i brkao lončiće, sve ih izmešao. Ona me pratila i klimala glavom, pomalo zabrinuta. Razumem je. Nije joj bilo svejedno. Imala je pijanog čoveka sa druge strane stola. Počeo sam da joj priređujem neprijatnosti. A ko će posle, jebiga, da joj dozove taksi? Bio sam jebada živa, ali otkriću vam razloge mog sumanutog ponašanja: imao sam damu za svojim stolom, damu sa kojom nisam znao šta ću. Jer, oči su joj bile tako velike da su joj oduzimale više od polovine lica. Sranje. Izađosmo iz kafane, pa pođosmo niz ulicu. Do njene gajbe smo dohodali bez mnogo buke. Lupetao sam nešto ( ne sećam se tačno šta ) uz put, bio sam potegao malo više iz boce nego što je red. Ona se samo smeškala, kontrolišući svaki svoj pokret. Krenuo sam i da pevam. Imao sam svoj ulični repertoar, koji bih, kad se nakrešem, urlao iz petnih žila kroz tamu. "Sam'taaajm!..." i "Ljuuubav je laaavlja kandža u srcu male antilopeee!...". Neko se proderao i naredio mi da smesta začepim, da mi ne bi jebo sve po spisku. Pošto sam u duši pacifist, ja spremno ućutah. Pogledah Nevenu. A i ona mene. Jedno određeno vreme smo se samo presecali značajnim pogledima. Ali, njeni su bili značajniji od mojih, koji su, uz to, bili mutni i nejasni, kao naši životi i kao naše sudbine. Postalo mi hladno. Kao da je sa planina stigao neki crni ledeni vetar. Krv mi se ukočila u žilama. Poželeo sam, o, da, neka me kidnapuju bića sa drugih planeta, samo da se što pre izgubim odatle. - Je l' ti dobro? - upita me. - To te pitam pošto se zaista čudno ponašaš. - To mi je od onog jebenog graška - rekoh. - Znači, ti si sada pod graškom, a? Iznenadila me tom svojom dosetkom. Zapamtio sam je, dobro mi je zazvučala. Rešio sam da je uskoro iskoristim u nekoj priči. Nisam bio dovoljno koncentrisan, tako da mi je promakao njen kiselkast osmeh. Njoj je, izgleda, sve bilo jasno. A valjda i meni, mada, nekako kroz maglu. Resto puta smo ćutali. Uskoro smo bili i pred njenim vratima. - Pa, zdravo sada - rekoh. - Zdravo. Ona je stajala priljubljena uz vrata, a ja se stisnuo uz nju ko samolepljiva sličica. Pružila mi ruku. I ja njoj. Bilo je to mesto našeg najvišeg uspona: ostvarili smo najbliži kontakt. Držao sam je, dok smo se nešto kao dogovarali o sledećem našem sastanku. Topio sam se od sreće ko piškota umočena u čašu vrelog mleka. Mozgao sam, šta dalje da radim. Reših se da joj uvalim poljubac u usta. O, da, samo da joj ga zveknem, bez okolišenja. Legao bi nam taj poljubac. Kao poštanski žig na pismu koje tek treba omirisati. I jesam: odjednom, eto mene kako se, u stilu svih najvećih svetskih majstora ljubavi, uputih glavom ka Neveninoj faci. Izvela je vešt manevar u stranu, tako da razmenih poljubac sa njenim poštanskim sandučetom. Aj-jaj. - Nemoj, molim te - reče ona, a ne sanduče. Izvuče ruku iz moje. Brzo je reagovala, našla ključ. Otključala, otvorila, ušla, zatvorila, zaključala. Sve to, najbrže što može, bez i jedne reči, vrlo vešto. Svoje vreme Nevena nije prodavala budzašto. Jedno vreme smo se gledali, to njeno kulovsko poštansko sanduče i ja. Onda sam se okrenuo i, sav izjeban, naravno, krenuo nazad kući. A pogledaj ih, smradove, svi su mi se smejali uz put. Zvezde i vrane i tramvaji i pijanci, svi. Nekako su saznali za moj poraz i sada su stajali tu i rugali mi se. Stigoh kući. Legao sam i prekrio se jorganom preko glave i rešio da tako ostanem zauvek, da u tom položaju sačekam smrt. Bio sam potpuno dekoncentrisan, sve mi je izmicalo. Ubrzo sam i zaspao. Nije uopšte važno šta sam te noći sanjao. Svaki san bi te noći izgubio bilokakvo svoje značenje. Pzdrv, W.W.3.
književnost.286 milosh.zorica, -> #281, indi
>-> Ja sam cuo da je najvisi IQ od 229 nekoj amerikanki, napisala je knjigu >-> "Zaboravio-la sam sta sam naucio-la u skoli" ;) > pa sta > i ja sam zaboravio pola stvari koje sam naucio u skoli > a jos idem u skolu:)) > i bas mi se ne pisae knjiga o tome...:))) > a u americi sve postoji! > sve sto je nesto specialno..americko je > npr. koliko li je samo veci broj ljudi u amer. koji su videli ufo > nego > u drugim zeljama > nesto mi odvratno kako su sve oni svugde u svacemu umesani! > i ko zna dal ta amerikanka samo lupa ili je stvarno pametna BaÜ zato je i napisala knjigu, da bi se neki ljudi podsetili nekih va×nih stvari koje su zaboravili u Ükoli, obra­ene su sve teme od matematike, istorije, slikarstva, npr. bilo je oko 10 slika koje su uradili pravi poznati umetnici i 10 la×nih i kao pogodite gde su greÜke (ve×ba koncentracije) knjiga nije loÜe ura­ena i nema nikakve veze njen IQ sa knjigom. InaŔe najinteligentniji narod su Jevreji (na prvom mestu) a potom srbi, dos ameri uopste ne citaju puno pozdrav prakticas
književnost.287 mango, -> #286, milosh.zorica
Ocigledno je, dragi moj praktica, da kao i o mnogim drugim stvarima, imas posgesnu pretstavu o tome sta je IQ. Na taj nacin, dopustas da te pogresne petstave neminovno vode ka pogresnim zakljuccima. IQ nema veze sa citanjem. A, kad smo vec kod citanja, tebi bi jedno "povece brdasce" knjiga dobro doslo. P.S. Bas me interesuje, gde si nasao podatak da su Srbi posle Jevreja najinteligentniji narod? I da su Ameri neinteligentni?
književnost.288 indi, -> #286, milosh.zorica
-> gde su greÜke (ve×ba koncentracije) knjiga nije loÜe ura­ena -> i nema nikakve veze njen IQ sa knjigom. InaŔe najinteligentniji pa tako kazi, ja mislio da je pisala knjigu samo da svima kaze kako jeona najpametnija |) -> narod su Jevreji (na prvom mestu) a potom srbi, dos ameri uopste ne otkud ti sad to?
književnost.289 indi, -> #287, mango
-> petstave neminovno vode ka pogresnim zakljuccima. IQ nema veze sa citanjem E da to mi je promaklo.. stvarno odkud mu to pade napamet?|)
književnost.292 roach, -> #287, mango
Ocigledno je, dragi moj praktica, da kao i o mnogim drugim stvarima, imas posgesnu pretstavu o tome sta je IQ. Na taj nacin, dopustas da te pogresne petstave neminovno vode ka pogresnim zakljuccima. IQ nema veze sa citanjem. A, kad smo vec kod citanja, tebi bi jedno "povece brdasce" knjiga dobro doslo. P.S. Bas me interesuje, gde si nasao podatak da su Srbi posle Jevreja najinteligentniji narod? I da su Ameri neinteligentni? :) Prethodnu poruku koju sam poslao morao sam na brzaka da sačuvam pošto mi je otišao "time".Ovako, hteo sam da napišem da Ameri ustvari nisu glupi i da ako neko napiše neku knjigu ne mora da znači i da mu automatski znaš IQ. Čitanje nema (preterane) veze sa IQ-om, tj. ima slučajeva da je pojedinac nepismen (5%) baš zato se takvim osobama daje tzv. BETA TEST koji je veoma sličan knjigama za predškolsku decu ali su znatno komplikovaniji od pomenitih, elem, pošto je čitanje ustvari isto što i komunikacija samo u zabeleženom obliku, očito je da se osobe sa većim IQ-om bolje snalaze sa istim. IQ je dakle sposobnost nekoe osobe dok je ona maksimalno skoncentrisana, zna se da se bolji rezultati postžu kada se pušta muzika osobi koja radi IQ test. IQ test se ustvari označava "promilima" pa se oni prevode na IQ vrednost, npr. 999 promila odgovara 145 IQ-u. Amerikanci za razliku od nekih naroda, recimo Rusa, mnogo manje čitaju, uče, imaju slabije moralne, kulturne i porodične vrednosti, jednom rečju pare su im Bog, mada to ne znači da su manje sposobni, pa ipak, kinezima se IQ povećava, a Amerikancima opada generacijama, iako su ta povećanje skoro nikakva u poređenju sa naslednom inteligencijom, npr. od majmuna ne možeš stvoriti čoveka ni obratno. Jedino opadanje inteligencije zabeleženo je kod duševnih bolesti, kod kojih opet to smanjenje nije preterano, već se više ispoljava kao nezadovoljstvo (depresija) a u najgorem slučaju ludilo, ima i slučajeva kod preterane opuštenosti, prevelikom pridavanju važnosti telesnim poterebama, itd. Napisao si da mi treba "brdašce knjiga" tu nisi upravu, dosta sam iščitan, ali moja pismenost baš i nije za divljenje, a to je zbog moje rasejanosti i lošeg obrazovanja (odgovaram ti pošto si me uzeo pod lupu). Znači možemo se složiti da Amerikanci nisu glupi, ali da sebe smatraju biserom svoje vrste, a i zna se da to nevalja (primer: Hitler, Rimljani...). Što se tiče ovog "podatka" (pre bi mogla da se nazove informacijom) tj. anlize ili ankete, istraživanja... svejedno, čitaj malo više ;), ma šalim se :), pročitao sam u novinama (ne sećam se u kojim) u kojima je pisalo da su Jevreji, pa zatim Srbi, najsposobniji narodi on planet earth (neki Američki tim naučnika je vršio ispitivanja)... eto toliko, pretrpah ovu temu informacijama... pozdrav praktica
književnost.293 indi, -> #285, willow
odlicno, bas mi se svidja.. ima i mnogo komicnih elemenata |) -> svojim stolom, damu sa kojom nisam znao sta cu. Jer, oci su joj bile tako -> velike da su joj oduzimale vise od polovine lica. Sranje. znas, Antejci (jedna rasa vanzemaljaca) imaju tako velike oci |) -> sam, o, da, neka me kidnapuju bica sa drugih planeta, samo da se sto pre -> izgubim odatle. ti si to tad pozeleo, a ja to cekam poslednjih 10-ak godina |)) -> Stigoh kuci. Legao sam i prekrio se jorganom preko glave i resio da -> tako ostanem zauvek, da u tom polozaju sacekam smrt. Bio sam potpuno da vrlo mudra akcija |) sve u svemu (zacin c) jako mi se svidja, samo napred |)
književnost.294 indi,
e praktica brate da li ti koristis sdw il neki slicni .rac? ako koristis, onda stavi neki znak da znam stacitiras a sta pises ako ne koristis, pocni jer ti se mnogo vise isplati to nego da pises on line
književnost.295 willow,
- Spreman sam - reče Strange - za sve osim za lizanje. Ona se već okrenula na leđa, a zatim uvježbano povukla postrance i zavukla se poda nj raširenih nogu, kao karta pod svežanj pokera. Kasnije, te večeri, vidio ju je kako je otišla s Landersom. Strange se pitao hoće li joj Landers lizati picu. Možda i hoće, Landers je školovan mladić. Pa neka, svatko po svom ukusu. James Jones, mesto iz knjige "ZVIŽDUK"
književnost.296 dr.iivan, -> #287, mango
> imas posgesnu pretstavu o tome sta je IQ. Na taj nacin, dopustas da te > pogresne petstave neminovno vode ka pogresnim zakljuccima. IQ nema veze Pogrešne predstave vode ka ispravnim zaključcima. Jel' si ti ono beše išao u MG?
književnost.297 mango, -> #296, dr.iivan
Rec predstava. Ajde da je proanaliziram: d zvucno, s bezzvucno. Jednacenje suglasnika po zvucnosti => preTstava. Ti si bese isao u gimnaziju? Sto se tice drugog dela poruke, pogresne pretstave vedo ispravnim zakljuccima samo prividno, makroskopski su to (sasvim jasno) POGRESNI zakljucci. P.S. Dokle ce vise ljudi da pametuju na ovaj nacin ?!! Ako nemas nesto pametno da kazes, NEMOJ.
književnost.298 dzim, -> #295, willow
> James Jones, mesto iz knjige "ZVIZDUK" shta ti chitash....:)
književnost.299 willow,
Stari Profesor je praznih očiju zurio u plafon. "Svaki čovek u svom srcu zna", rekao je, "da nema ničega što bi bilo vredno truda." Gilbert Kit Česterton, mesto iz knjige "ČOVEK KOJI JE BIO ČETVRTAK"
književnost.300 willow, -> #298, dzim
>> > James Jones, mesto iz knjige "ZVIZDUK" >> shta ti chitash....:) :) da: pominju se sledecji termini: lizanje, pica, itd., pa se mesto iz knjige choveku, normalno, uchini kao prilichno... hmmm... frivolno? :) mada, preporuchio bih svakom da zhdrakne ovu knjigu. odlichna stvar, ne toliko ludachki dobra kao "Kvaka 22", Josepha Hellera, medjutim, ima svoje kvalitete. Zvizhduk. poslednja Jonesova knjiga ( smrt ga je, chak shta vishe, sprechila da je dovrshi ). par puta sam krenuo da ronim suze, narochito kad je tvrdoglavi Prell uporno, u vishe navrata, odbijao da mu doktor amputira obe noge. bio se dobri stari Prell spremio i za smrt, prevremenu, putem samoubistva, u sluchaju ako se doca usudi da mu oduzme noge. i tako, reche Prell doci: "Doco, ubijao sam druge i na konto toga dobio medalju za hrabrost, koju, kao chovek, mozhda i ne zasluzhujem. Ali, znam jedno: ove dve noge zasluzhujem." inache, u knjizi se pokrecje izvesna tematika, dodushe, ne toliko inspirisana seksualnim motivima ( u pitanju je Jonesov spisateljski postupak ), koliko tragedijom nekolicine bednika ( i samog Jonesa, koji je neposredno sudelovao u borbama ) izgubljenih u paklu drugog svetskog rata; koji su ubijali sa jednim ciljem: da spasu sopstvenu guzicu, to je sve. i, daleko od toga da je ovo "erotska" literatura :). nije Jones Biljana Vilimon, pa da pishe takve stvari. i, za razliku od nje - B.V. - nash J.Jones imao je puno toga novog da mi saopshti. i valjda mi jeste saopshtio. mozhda. jer, poznato ti je: jedan je L.F.Selin. :)
književnost.301 dr.iivan, -> #297, mango
> Rec predstava. Ajde da je proanaliziram: > d zvucno, s bezzvucno. Jednacenje suglasnika po zvucnosti => preTstava. > Ti si bese isao u gimnaziju? ;) Naravno ;) Ali, ne u matematičku ;) Prelistaj koju gramatiku, da bi ti predstave bile jasnije ;) > Sto se tice drugog dela poruke, pogresne pretstave vedo ispravnim > zakljuccima samo prividno, makroskopski su to (sasvim jasno) POGRESNI > zakljucci. Makroskopski? ;) > P.S. Dokle ce vise ljudi da pametuju na ovaj nacin ?!! Ako nemas nesto > pametno da kazes, NEMOJ. Ako nemaš znanje da se praviš pametan, NEMOJ ;)
književnost.302 mango, -> #301, dr.iivan
Uh, al' vas ima nadobudnih. Ajde neka neko od ovih sa filoloskog da tumacenje jednacenja suglasnika po zvucnosti, cisto da momce ukapira neke stvari. BTW, nedavno je u forumu vodjena diskusija o pravilnom pisanju pogane reci (nek me 'apse, nema) "predsednik". Ako si zbog izuzetka koji ova rec preTstavlja od pravila jednacenja suglasnika po zvucnosti izvukao pogresan zakljucak, onda sigurno shvatas da nisi u pravu ni u drugom delu diskusije :>> zvucno bezzvucno d => t z => s Da ti "slikovito objasnim i rec "makroskopski" koja ti izgleda nije jasna: recimo, krenes kolima za Novi Sad i naravno;) poneses mapu. Prilikom jednog skretanja (dok jos nisi gledao u mapu) pogresis. KAsnije pratis uputstva ucrtana na mapi, ali, umesto u Novi Sad stignes (recimo) u Pristinu. Kad dodjes tamo, setis se onog ne (te)=> te <=> te, i tada shvatis da si napravio kobnu gresku :>>> P.S. Sorry sto pisem bez citata i on-line, ali danas mi je ispit, i to...iz matematike :) JAvicu ti na mail kad mi upisu 10 u index.
književnost.303 balsa, -> #302, mango
:: Uh, al' vas ima nadobudnih. Zaboga, ako nisi naučio u gimnaziji, nauči sad. Jednačenje suglasnika po zvučnosti, fakat, postoji. I registruje se u pisanju u svim slučajevima OSIM: 1) ... u kombinaciji (D ili Đ) + (S ili Š); 2) ... ako bi se jednačenjem dobio par udvojenih suglasnika koji se ne mogu dalje uprostiti bez gubljenja razumljivosti (otud "PODTIP" a ne "POTTIP" ili "POTIP", "PODTAČKA" a ne "POTTAČKA" ili "POTAČKA"); 3) ... kod nekih stranih reči ("DRAGSTOR", "GANGSTER", etc.); Znači: "poTPomoći", "oTKloniti", "oTHraniti", ali "preDSednik", "oDŠtampati", "voĐStvo". Opširnije i detaljnije u "Pravopisu", t. 75-76. A kad si već tu, produži i do tačke 80, gde ćeš naučiti i da se piše "BEZVUČAN" a ne "BEZZVUČAN".
književnost.304 dr.iivan, -> #302, mango
> Uh, al' vas ima nadobudnih. Ajde neka neko od ovih sa filoloskog da > tumacenje jednacenja suglasnika po zvucnosti, cisto da momce ukapira neke Hajde, stvarno ;) Čisto da ukapiram ;) > stvari. BTW, nedavno je u forumu vodjena diskusija o pravilnom pisanju > pogane reci (nek me 'apse, nema) "predsednik". Ako si zbog izuzetka koji > ova rec preTstavlja od pravila jednacenja suglasnika po zvucnosti izvukao ;)) > pogresan zakljucak, onda sigurno shvatas da nisi u pravu ni u drugom delu > diskusije :>> zvucno bezzvucno > d => t > z => s Ej, nisi u pravu, prekini dok je vreme ;) Što nisi prelistao gramatiku? Lepo sam ti rekao ;) > Da ti "slikovito objasnim i rec "makroskopski" koja ti izgleda nije > jasna: recimo, krenes kolima za Novi Sad i naravno;) poneses mapu. > Prilikom jednog skretanja (dok jos nisi gledao u mapu) pogresis. KAsnije > pratis uputstva ucrtana na mapi, ali, umesto u Novi Sad stignes (recimo) > u Pristinu. Kad dodjes tamo, setis se onog ne (te)=> te <=> te, i tada > shvatis da si napravio kobnu gresku :>>> Aha... makroskopski, kažeš? 'Ajd, OK... ;) > P.S. Sorry sto pisem bez citata i on-line, ali danas mi je ispit, i > to...iz matematike :) JAvicu ti na mail kad mi upisu 10 u index. Važi. A kad će gramatika? Ne matematička, već ona jezička, srpska? Ili to više nema? Ono u srednjoj bilo poslednje? Eh, šteta što si bežao... ;) Al' čovek u životu uvek nešto novo nauči ;)
književnost.305 mango, -> #304, dr.iivan
OK, izgleda da sam pogresio, izvinjavam se.
književnost.306 indi, -> #299, willow
-> Gilbert Kit Cesterton, mesto iz knjige "COVEK KOJI JE BIO CETVRTAK" koji je to zanrrrrr izgleda zanimljiva knjiga..|)
književnost.307 indi, -> #300, willow
-> toliko ludachki dobra kao "Kvaka 22", Josepha Hellera, medjutim, ima svoje jel moze kratak opis ove knjige? ili broj starije poruke gde tako neto moze da se nadje?|)
književnost.308 dr.iivan, -> #305, mango
> OK, izgleda da sam pogresio, izvinjavam se. Prihvaćeno :)
književnost.309 willow,
Kad bih se sreo sa bakom, ja bih se sve svesnije ushićivao njenom dušom, ali sam već osećao da ta divna duša, zasenjena bajkama, nije bila u stanju da vidi, da nije mogla shvatiti pojave gorke stvarnosti i da su joj bili tuđi moja uznemirenost i moja uzbuđenja. - Valja trpeti, Aljoša. To je bilo sve što mi je mogla reći umesto odgovora na moje priče o rugobama života, o ljudskim mukama, o tuzi - o svemu što me je uzrujavalo. Bio sam loše pripremljen za trpljenje, a ako sam kadgod i pokazao tu vrlinu životinje, drveta i kamena - pokazivao sam je samo u svrhu samoispitivanja, ne bih li saznao koliko imam snage i na kojem sam stupnju postojanosti na zemlji. Ponekad mladići, iz mladalačke gluposti, iz zavisti prema snazi odraslih, pokušavaju da podignu i podižu terete koji u mnogome premašuju snagu njihovih mišića i kostiju - pokušavaju, hvališu se time, da se kao odrasli delije krste utegom od dva puda. I ja sam činio sve to u pravom i prenesenom smislu reči, fizički i duhovno, i nisam se smrtno prekinuo ili osakatio za ceo život zahvaljujući samo nekoj slučajnosti. Jer ništa ne može tako strašno unakaziti čoveka kao što ga može unakaziti trpljenje, pokoravanje, sili vanjskih okolnosti. I ako, na kraju krajeva, ipak legnem u grob unakažen, ja ću - ne bez ponosa - reći na poslednjem času da su se dobri ljudi četrdeset godina ozbiljno brinuli da mi unakaze dušu, ali da u svome upornom radu nisu baš mnogo uspeli. Aleksej Maksimovič Pješkov ( Maksim Gorki ), mesto iz knjige "MEĐU LJUDIMA"