CIVIL.6

11 Apr 1994 - 06 Jul 1994

Topics

  1. filozofija (4)
  2. religija (93)
  3. istorija (21)
  4. nauka (119)
  5. umetnost (13)
  6. knjizevnost (140)
  7. film (675)
  8. muzika (2079)
  9. o.jeziku (189)
  10. oko.sveta (370)
  11. enciklopedija (163)
  12. skola (94)
  13. licni.stav (830)
  14. savet (165)

Messages - knjizevnost

knjizevnost.105 bjevdjic,
TO JE GOLOTINJA To je golotinja! Kad se umivaš i preda mnom u ljubavnoj igri tražiš ogledalo. Namešteno je visoko i moraš se popeti na devicu. O, to je golotinja! Milan Kleč
knjizevnost.106 bjevdjic,
čDREBICA U bordel su te primili bez najmanjeg problema. Dovoljno je bilo da su čuli kako si sred belog dana zbunila čak konja kad si se za njim drala: Uzmi me, konju, rodiću ti ždrebicu. Milan Kleč
knjizevnost.107 bjevdjic,
CRNOOKA Crnooka moja! Ne budi žalosna! Na dvoboj pozvaću - drznika, koji te je uvredio rekavši da međ nogama crno gledam. - Crnooka moja. Daj, ne budi žalosna! Milan Kleč
knjizevnost.108 bjevdjic,
ELIZABETA Ti si glavna. Bila si devica - bila si razvratnica. Potom si se posvetila umetnosti. Valjda si najveću virtuoznost postigla svirajući na fruli. Padaju opklade da su ti opojni zvuci dolazili između butina ali mislim da su to samo priče. Nimalo ti to neće umanjiti vrednost. Kladim se na tebe. - Sada si glavna. Budno pratiš događaje i koriguješ ako je potrebno. - Elizabeta, Elizabeta, zar ne vidiš ja sve vreme pravim početničke greške. Milan Kleč
knjizevnost.109 bjevdjic,
KURVA Od svih žena koje sam sreo ona je odista bila prava kurva. Bio sam dete i igrao sam se. Ta kurva je stalno puzila preko mene. Na sve četiri sam morao da hodam i stežem jezik. Jednom sam ga isukao veoma daleko i stala mi je na vrat. Ako sam hteo još koji dan disati morao sam da pogledam na gore. Još nisam znao za one stvari. Sve zajedno me je takvom težinom pritisnulo da sam ostao bez daha. Sasvim jasno sam osećao kako su se moja dečačka pluća preklopila sa njenim. Još i sada dišem na njih. To je zaista bila prava kurva. Milan Kleč
knjizevnost.110 bjevdjic,
PRILIKE Same device i sami čamci koji se pod njima lome. - Kad se hoću napraviti pametan pitam kako ću znati da su lepotice netaknute i dobijam odgovor. Samo pod devicama ćamci se lome! Milan Kleč
knjizevnost.111 dr.grba,
(Danil Harms - PISMA) JAKOVU SEMJONOVIžU Dragi Jakove Semjonoviču, 1. jedan čovek se tako zajurio i svom snagom udarioglavom u kovačnicu da je kovač ostavio malj koji je držao u rukama, skinuo kožnu pregaču i, zagladivši dlanom kosu, izašAo na ulicu da vidi šta se dogodilo. 2. Tada je kovač ugledao čoveka kako sedi na zemlji. žovek je sedeo na zemlji i držao se za glavu. 3. "Šta se desilo?", upitao je kovač. "Uh!", rekao je čovek. 4. Kovač je prišao čoveku bliže. 5. Ovde prekidamo pripovedanje o kovaču i nepoznatom čoveku i počinjemo novu pripovest o četiri prijatelja harema. 6. Bila jednom četiri ljubitelja harema. Oni su smatrali da je prijatno imati u isti mah po osam žena. Skupljali su se za večeru i raspravljali o životu u haremu. Pili su vino , opijali se, padali pod sto, povraćali. Bilo je odvratno gledati ih. Ujedali su jedan drugog za noge. Nazivali su se pogrdnim izrazima. Puzali su potrbuške. 7. Ovde prekidamo priču o njima i počinjemo novu priču o pivu. 8. Stajalo bure s pivom, a pored bureta sedeo filozof i razmišljao: "Ovo bure je napunjeno pivom; pivo previre i jača. I ja svojim razumom lutam kosmičkim sferama i jačam duhom. Pivo je napitak koji teče prostranstvom, i ja sam, takođe, napitak koji teče kroz vreme. 9. Kada se pivo zatvori u bure, onda ne može nikuda da teče. Zaustaviće se vreme, i ja ću stati. 10. Ali ako se vreme ne zaustavi, i moje proticanje će ostati nepromenjeno. 11. Ne, najbolje je pustiti pivo da slobodno teče, jer je protiv prirodnih zakona da stoji u mestu." I s tim rečima filozof je odvrnuo slavinu i pivo se izlilo na pod. 12. Dovoljno smo pričali o pivu, sada ćemo da pričamo o bubnju. 13. Udarao filozof u bubanj i vikao: "Ja stvaram filozofsku buku! Ta buka bikome nije potrebna, naprotiv, svakoga uznemirava. Ali ako svakoga uznemirava, onda, znači,ona nije od ovoga sveta. Ako nije od ovoga sveta, onda je od onoga sveta. A ako je od onoga sveta, onda ću ja da je stvaram." 14. Filozof je još dugo stvarao buku. Ali mi napuštamo ovu bučnu priu i prelazimo na sledeću, tihu priu o drveću. 15. Filozof je šetao pod krošnjama drveća i ćutao jer ga nadahnuće beše napustilo. 27. marta 1931.
knjizevnost.112 dr.grba,
(Danil Harms - PISMA) TAMARI ALEKSANDROVNOJ Dobra stara Tamara Aleksandrovna, Ne volim da pišem uzalud kada nemam o čemu. Doslovno ništa se nije promenilo otkako ste otputovali. Valentina Jefimovna i dalje odlazi kod Tamare Grigorjevne, Tamara Grigorjevna kod Valentine Jefimovne, Aleksandra Grigorjevna kod Leonida Saveljeviča, a Leonid Saveljevič kod Aleksandra Ivanoviča. Apsolutno ništa ne mogu reći ni o sebi. Malo sam preplanuo, malo se popravio, malo se i prolepšao, ali sa tim se ne slažu svi. Možda bi bilo najbolje da Vam opišem slučaj s Leonidom Saveljevičem. Jednom je Leonid Saveljevič došao kod mene i nije me zatekao kod kuće. žak mu nisu ni otvorili vrata, nego su s one strane pitali: ko je to? On je prvo pitao za mene, a onda je rekao i svoje prezime, koje je odnekud glasilo Saveljev. Posle mi kažu da me je tražila neka gospođa po imenu Sevilja. Jedva sam se dosetio o kome se radilo. Da, a ovih dana odigrao se i ovakav slučaj. Pođemo Leonid Saveljevič i ja u cirkus. Stignemo pred početak predstave i, zamislite samo, nestalo karata. Leonide Saveljeviču, kažem, da probamo da se prošvercujemo. I krenemo. Mene su na ulazu zaustavili, a on, vidim, uspeo da prođe. Razbesnim se i kažem: ni onaj tamo nema kartu! Zašto njega puštate? A oni meni: to je naš Debeli Vanjka i on nastupa sa klovnom. A znate i sami koliko se Leonid Saveljevič ispostio, digao ruke i od Detgiza i hoće da ide u brice. Aleksandar Ivanovič je kupio pantalone, uveren da su oksfordske. Ruku na srce, poprilično su široke, šire nego oksfordske, ali zato tolio kratke da im nogavice jedva dopiru do sokni. Ali Aleksandar Ivanovič nije klonuo duhom; kaže: nosiću ih - proširiće se. Valentina Jefimovna se preselila u drugi stan. Sigurno je da će uskoro i odatle da je najure. Tamara Grigorjevna i Aleksandra Grigorjevna drsko zauzimaju vašu sobu; savetujem Vam da obratite pažnju. Sinajci su, između ostalog, velika đubrad! To je otprilike sve što se dogodilo u toku Vašeg odsustva. Ako se nešto zanimljivo bude dogodilo, opširno ću vam pisati. Svi smo Vas se veoma zaželeli. Ja sam se zaljubio već u tri lepotice koje liče na Vas. Leonid Saveljevič je na madracu ispod svog kreveta napisao kredom: "Tamara A. K. N.". A Olejnikov je svom sinu dao ime Tamara. A Valentina Jefimovna je napisala pismo Barskom i potpisala ga sa "T" - pa biraj: "Tvoja" ili "tamara". Verovali ili ne, čak je i Boba Levin uputio pismo iz Sibirska i raspituje se: "...a kako ti čiviš, koga viđaš?" Očigledno, zanima ga da li viđam Vas. Ovih dana sreo sam Danileviča. On je smesta sinuo i poičeo da trepće, ali kad me je prepoznao, odjednom se sav ušiljio: "Mislio sam", kaže,(│*) "da ste vi Tamarica, ali sad vidim da sam vas zamenio." Baš tako je rekao: Tamarica. Ništa mu nisam odgovorio, samo sam ga otpratio pogledom i procedio kroza zube: "Prava ledenica!" On je to sigurno čuo, brzo mi prišao i nečim - ne znam čim - pljesnuo me po obrazu. žak sam i zaplakao, toliko mi Vas je bilo žao. Nemam više čim da pišem. 17. jula 1931. __________ (│*) Na ovom mestu tetka mi je odnela mastionicu.
knjizevnost.114 dr.grba,
(Danil Harms - PISMA) TAMARI ALEKSANDROVNOJ I LEONIDU SAVELJEVIžU Dragi Tamara Aleksandrovna i Leonide Saveljeviču, Hvala Vam za vaše divno pismo. Pročitao sam ga mnogo puta i naučio ga napamet. Sada neko može u pola noći da me probudi, i ja ću smesta, bez zamuckivanja, da počnem: "Dragi Danile Ivanoviču, mnogo smo Vas se uželeli..." itd. itd. žitao sam to pismo svim svojim carskoselskim poznanicima. Svima im se veoma sviđa. Sinoć me je posetio moj prijatelj Baljnis. Hteo je kod mene da prenoći. Pročitao sam mu Vaše pismo šest puta. Toliko se smeškao da je bilo očigledno koliko mu se pismo dopada, ali nije stigao da kaže šta tačno misli o tome jer je otišao a da nije ni prenoćio. Danas sam, opet, ja posetio njega i pročitao mu Vaše pismo još jednom da bih mi malo osvežio pamćenje. Onda sam ga zapitao šta misli. Ali on je odlomio nogu od stolice ipomoću iste noge najurio me napolje, i još mi rekao da mu se više ne pojavljujem s tom bljuvotinom, inače će mi vezati ruke i napuniti mi usta govnima iz septičke jame. Bile su to, naravno, grube i neodmerene reči sa njegove strane. Najzad sam otišao i shvatio da je, najverovatnije, gadno nazebao i da mu nije dobro. Od Baljnisa sam otišao u Jekaterinin park i vozio se čamcem. Na jezeru je, osim mog, bilo još dva-tri čamca. A u jednom od njih plovila je jedna veoma lepa devojka. I to sasvim sama. Okrenuo sam čamac (uzgred, pri okretanju treba veslati oprezno jer vesla mogu da iskliznu iz rašalja) i požurio za lepojkom. žinilo mi se da ličim na Norvežanina i da moja figura u sivom prsluku i zalepršanoj kravati odiše svežinom i zdravljem i, što kažu, miriše na more. Ali kod Orlovske kolonade kupali su se neki mangupi i jedan od njih je doplivao i hteo da mi se ispreči na put dok sam prolazio. A drugi je viknuo: "žekaj da prođe ova grbava i zniojava spodoba!" i nogom pokazao na mene. Bilo mi je neprijatno jer je sve to slušAla i lepojka. A pošto je plovila ispred mene - a, kao što je poznato, veslač sedi u čamcu okrenut potiljkom pravcu kretanja - lepojka ne samo da je čula nego je i videla kako mangup pokazuje na mene nogom. Probao sam da se napravim lud kao da se to ne odnosi na mene, da se smeškam i gledam na drugu stranu. Ali u blizini nije bilo nijednog čamca. A drugi mangup se opet prodra: "Kud bleneš! Tebi govorim! Ej, ti, slinavko sa šeširom!". Zaveslao sam i z sve snage, ali su vesla ispadala iz rašAlja i čamac je milio. Najzad, posle velikih napora, dostigao sam lepojku. Upoznali smo se. Zvala se Jekaterina Pavlovna. Vratili smo njen čamac i Jekaterina je prešla u moj. Pokazala se kao veoma duhovita sagovornica. Odlučio sam da zablistam pred njom raskošnom duhovitošću svojih prijatelja, izvadio Vaše pismo i počeo da joj čitam: "Dragi Danile Ivanoviču, mnogo smo Vas se uželeli. Ljonja je kupio..." itd. Jekaterina Pavlovna mi je rekla da ću nešto da vidim ako doveslam do obale. I ja sam video kako Jekaterina Pavlovna odlazi, a iz žbunja izlazi neki musavi klinac i kaže: "žile, provozaj me malo!" Večeras je pismo nestalo. Evo kako se to dogodilo: stajao sam na balkonu, čitao vaše pismo i jeo griz. Onda me je tetka pozvala u sobu da joj pomognem da navije sat. Pokrio sam griz pismom i otišao u sobu. Kad sam se vratio, pismo se čitavo natopilo grizom i ja sam ga pojeo. U Carskom Selu vreme je lepo: promenljivo oblačno, sa jugozapadnim vetrom i mogućim pljuskovima. Jutros je u naš park svratio verglaš, odigrao pseći valcer i onda zdipio mrežu za ležanje i pobegao. Pročitao sam veoma interesantnu knjigu o tome kako se jedan mladićzaljubio u jednu mladu osobu, a ta mlada osoba bila je zaljubljena u drugog mladića koji je voleo jednu drugu mladu osobu koja je, opet, bila zaljubljena u drugog mladog čoveka koji nije voleo nju, nego jednu drugu mladu osobu. I odjednom ta mlada osoba upadne u otvoreni šaht i slomi kičmu. I kad se već sasvim oporavila, iznenada se prehladi i umre. Onda se mladić koji je voleo ovu mladu osobu ubije iz pištolja. Mlada osoba koja je bila zaljubljena u tog mladića baci se pod voz. Onaj mladić koji je voleo ovu mladu osobu popne se u očaju na tramvajski stub, uhvati se za provodnik i umre od udara struje. Onda mlada osoba koja je volela ovog mladića proguta gomilu srče i umre iskidanih creva. A mladić, opet, koji je bio zaljubljen u ovu mladu osobu pobegne u Ameriku i tako se propije da proda svoje poslednje odelo i, ostavši bez odela, bude prisiljen da ostane u postelji, dobije od ležanja projede i od projeda umre. Ovih dana baviću se u gradu. Moramo neizostavno da se vidimo. Pozdrav Valentini Jefimovnoj i Jakovu Semjonoviču. 28. juna 1932. Carsko Selo
knjizevnost.115 dr.grba,
(Danil Harms - PISMA) TAMARI ALEKSANDROVNOJ, LEONIDU SAVELJEVIžU, JAKOVU SEMJONOVIžU I VALENTINI JEFIMOVNOJ Dragi Tamara Aleksandrovna, Leonide Saveljeviču, Jakove Semjonoviču i Valentina Jefimovna! Prenesite moje najsrdačnije pozdrave Leonidu Saveljeviču, Valentini Jefimovnoj i Jakovu Semjonoviču. Kako mi živite, Tamara Aleksandrovna, Valentina Jefimovna, Leonide Saveljeviču i Jakove Semjonoviču? Šta radi Valentina Jefimovna? Obavezno pišite, Tamara Aleksandrovna, kako su Jakov Semjonovič i Leonid Saveljevič. Veoma sam Vas se uželeo, Tamara Aleksandrovna, a takođe i Valentine Jefimovne, i Leonida Saveljeviča, i Jakova Semjonoviča. Da li Leonid Saveljevič još uvek boravi u vikendici ili se već vratio? Ako se vratio, pozdravite ga. A takođe i Valentinu Jefimovnu, i Jakova Semjonoviča i Tamaru Aleksandrovnu. Toliko ste mi svi u sećanju da mi se čini da ne mogu ni za trenutak da vas zaboravim. Valentina Jefimovna mi je pred očima kao živa, a i Leonid Saveljevič, kao živ. Jakov Semjonovič mi je kao rođeni brat i sestra, a i Vi ste mi kao sestra, ili, u krajnjoj liniji, kao sestričina. Leonid Saveljevič mi je kao šurak, a Valentina Jefimovna kao neka rođaka. Na svakom koraku sećam se svih vas, čas jednog, čas drugog, i svaki put tako jasno i razgovetno da je to pravi užas. Ali nikoga od vas ne sanjam i prilično sam začuđen što je to tako. Jer kada bih sanjao Leonida Saveljeviča - to bi bila jedna stvar, a ako bih sanjao Jakova Semjonoviča - to bi bila sasvim druga stvar. To se ne može poreći. A da vam ner pričam kako bi drukčije bilo kada bih sanjao Vas nego kad bih sanjao Valentinu Jefimovnu. Zamislite samo šta se desilo pre neki dan! Spremim se ja, zamislite, da izađem, uzmem šešir da ga stavim na glavu, kad - vidim odjednom da šešir kao da nije moj a kao da je i moj, a kao, opet, i nije moj. Daleko bilo! - pomislim - kakav je ovo sad đavo! Ili je šešir moj ili nije moj. I uzmem lepo i nadenem šešir. I kad sam stavio šešir i pogledao se u ogledalo, vidim, bogami, moj šešir. A mislim: a nejkako kao da nije moj. Premda je, doduše, da se razumemo - moj. Na kraju se pokazalo da je šešir stvarno moj. A Vedenski je, opet, kupajući se u reci, upao u ribarsku mrežu i toliko se ražalostio da je smesta, čim se oslobodio, odjurio kući i tamo drkao. Pišite i Vi kako svi tamo živite. Kako je Leonid Saveljevič, da li se vratio iz vikendice ili je još tamo? 1. avgusta 1932. Kursk
knjizevnost.116 dr.grba,
(Danil Harms - PISMA) KLAVDIJI VASILJEVNOJ Draga Klavdija Vasiljevna, Ispalo je da nije tako jednostavno napisati Vam pismo koje sam Vam obećao. U čemu uopšte da se razotkrivam? I gde mi je sad ona krasnorečivost kojom sam se hvalio? Zato jednostavno odustajem od onakvog pisma kakvo sam Vam obećao i jednostavno Vam pišem pismo od srca i drage volje. Neka pismo bude podeljeno na tri dela, od kojih bi prvi bio - nežan, drugi - šaljiv, a treći - ozbiljan. Ako u ovakvu tvorevinu i uđe deo onoga što sam obećao, to, u svakom slučaju, neće biti nekim mojim posebnim nastojanjem. Ispuniću samo jedno obećanje: ubaciću pismo u poštansko sanduče tačno 21. septembra 1933. godine. Deo I (nežni) Mila Klavdija Vasiljevna, ovaj deo mora biti nežan. To i nije tako teško jer je u mom odnosu prema Vama zaista zavladala prosto neverovatna nežnost. Dovoljno je samo da napišem sve ono što mi pada na pamet kada mislim na Vas (a to nije tako teško jer na Vas mislim neprestano), i pismo će samo po sebi ispasti još nežnije. Ni sam ne znam kako se to dogodilo, ali jednog prekrasnog dana Vi odjednom više niste bili Vi, mada ne zato što ste postali deo mene ili ja deo Vas, ili oboje deo nečega što je ranije bilo deo mene samog, ako već i nisam bio tek čestica koja je, sa svoje strane, bila tek deo... Oprostite, ali ova misao je ispala prilično komplikovana, tako da sam sve zapetljao. Sve u svemu, Klavdija Vasiljevna, jedno mi možete verovati: nikada nisam imao takvog prijatelja, niti sam sanjao o tome, smatrajući da onaj deo (opet taj deo!) mene samoga koji sebi traži prijatelja može smatrati preostali deo nečim što je kadro da na najbolji mogući način izrazi ideju prisutnosti i takve otvorenosti, takve iskrenosti, takvog samoodricanja, tj. odricanja (već osećAm da sam zapucao daleko i da opet počinjem da sa zapetljavam), takvog dirljivog sustizanja najskrivenijih misli i osećanja kakvi su u stanju da ganu... Ne, opet sam se spetljao. Najbolje da Vam sve kažem u dve-tri reči: prema Vama, Klavdija Vasiljevna, osećam beskonačnu nežnost! Sada prelazimo na drugi deo. Deo II (šaljivi) Kako je jednostavno posle "nežnog dela", koji traži svu onu prefinjenost duševnih previranja, napisati "šaljivi deo", za koji nije potrebna toliko duševna prefinjenost koliko britka pamet i hitra misao. Uzdržavam se od krasnorečivih fraza, koje mogu da izgovorim u povećim vremenskim razmacima usled svoje zlosrećne mucavosti, smesta usmeravam svu svoju pažnju na Vas i kličem: "O kako ste Vi prelepi, Klavdija Vasiljevna!" Neka mi je Bog u pomoći da doreknem do kraja sledeću misao i da ne zapnem u sredini. Dakle, pošto sam se prekrstio, počinjem: Draga Klavdija Vasiljevna, voleo bih da otputujete u Moskvu jer kad biste ostali ovde (skrati!), ja bih za najkraće vreme zaboravio (još više skrati!), ja bih se zaljubio u Vas i zaboravio sve oko sebe! (Dorekao sam.) Koristeći se punim uspehom i ne želeći da pokvarim utisak koji ostavlja drugi deo, brzo prelazim na treći deo. Deo III (kako je i predviđeno - ozbiljan) Draga Klavdija Vasiljevna, pišite mi što pre kako Vam je krenulo u Moskvi. Mnogo sam Vas se zaželeo. Strašno je kad čovek pomisli kako se na sve brzo privikava, ili, tačnije, kako zaboravlja ono za čim je nekada žudeo. Ali dovoljno je da se čovek jednom toga ovlaš priseti, i sve želje ponovo se razbuktavaju samo ako su ikada, makar za trenutak, bile istinske. Ne verujem u dopisivanje sa ljudima koje poznajem, brže i bolje mogu se dopisivati ljudi koji se međusobno ne poznaju, i zato tražim da mi pišete pisma po nekim "pravilima i formi". ali ako biste mi s vremena na vreme poslali papirić sa Vašim imenom, bio bih Vam veoma zahvalan. Razume se, kad biste mi poslali celo pismo, bio bih, štaviše, veoma dirnut. Još nisam bio kod Litejnih Švarcovih, ali kada budem otišao, preneću im sve što ste me zamolili. A tek život! Kako je život poskupeo! Praziluk na pijaci ne košta više 30, već 35, ili čak svih 40 kopejki! 20. septembar 1933. Petersburg
knjizevnost.117 dr.grba,
(Danil Harms - PISMA) KLAVDIJI VASILJEVNOJ Draga Klavdija Vasiljevna, Šesnaestog oktobraposlao sam Vam pismo, ali, na nesreću, nepreporučeno. Osamnaestog sam primio Vaš telegram i istog dana i ja Vama poslao jedan. U ovom trenutku još ne znam da li ste primili moje četvrto pismo. U našoj prepisci ustanovila se posebna uzročno-posledična veza, tako da moram da znam da li ste primili moje prethodno pismo da bih mogao da Vam napišem sledeće. Bio sam juče na Mocartu u Filharmoniji. Samo ste Vi nedostajali da bih se osećao potpuno srećan. Kao nikad do sada voleo bih da Vas vidim. Ali bez obzira na to, više Vas ne zovem u TJUZ i u moj grad. Vi ste pravi i talentovani čovek, i Vaše je pravo da prezrete spokojan život. Sve ovo podrobno sam Vam izložio u svom četvrtom pismu. Ako mi se za najviše četiri dana ne budete javili, poslaću Vam naredno dugačko pismo i smatraću da četvrto pismo niste primili. P.s. Ovo pismo je vanredno i ima za cilj da potvrdi samo neispravnost naše pošte. 21. oktobar 1933. Petersburg
knjizevnost.118 bjevdjic,
Goran Petrović ŠEST PISAMA ZA PORTRET GOSPOĐICE DRAGINJE SRETOVIĆ I Mili rođače Vitomire, Rešavam se vrlo dugo da ti napišem ovo pismo. Prvo da ti kažem da se stvar oko našeg nasledstva poč. ujaka vrlo dobro radi, a bliža ćeš obaveštenja dobiti od advokata Milivoja Radovića čim se još neke zavrzlame reše. Ja sam dobro, poslovi dobro teku a i zdravlje me dobro služi. Nego sam već duže vreme rešena da uradim, kod nekog veštaka, svoj portret. Pošto znam da se iz školskih dana znaš sa gospodinom Svetozarom Verskim, molim te da o tome sa njim porazgovaraš, te da stvar urediš. Spremna sam gospodinu slikaru, ako sliku lepom učini, za nagradu dati i 20.000 dinara. Iako je stvarna cena (bar, kako ovde čujem) najviše 8.000 dinara. Tako se nadam da ćeš to urediti i tvoj mi odgovor u najkraćem mogućem roku poslati. Tvoja Draginja II Dragi prijatelju, Sigurno ćeš se začuditi što ti pišem drhtavom rukom. Ali počuj. Nedavno sam dobio pismo od svoje rođake gospođice Draginje Sretović iz M. koja je rada kod tebe svoj portret učiniti. Problema ne bi bilo, jer je ona veoma bogata i voljna platiti i do 20.000 dinara, da moja rođaka uz to i nije dosta nezgodna žena, nezadovoljna svojim fizičkim izgledom koji joj je priroda podarila. žak se usuđujem reći da je vrlo ružna. Ona mi međutim piše "i ako sliku lepom učini" što ja znam da zbilja glasi MORA biti lepom učinjena. Stvar je dosta komplikovana jer, jednostavno rečeno, od nje moraš napraviti samu Veneru da bi se sve dobro svršilo. Kažem, da bi se sve dobro svršilo, jer ja zavisim od nje, a u vezi onog nasledstva našeg ujaka o kojem sam ti pričao prilikom moje poslednje posete Beogradu. Novac od tog nasledstva mi je preko potreban, jer jedva izdržavam saletanja onih kojima dugujem. Sa nadom da ćeš se prihvatiti. Zahvalni Vitomir III Dragi Matane, Evo se i kraj Aprila bliži a još u Pariz ne mogu da dođem. Iznenada je iskrsao nekakav čudan posao sa izvesnom gospođicom Draginjom Sretović. Ona mi je preko njenog rođaka Vitomira (sećaš ga se iz Pančeva) naručila portret za celih 20.000 dinara (šta veliš na sumu?). Doputovala je u Beograd, odsela u hotelu, i već je čitav mesec kako me pohodi u atelje da mi pozira. Naravno, slika bi već odavno bila gotova da je gospođica (a ima blizu 40 godina) njome zadovoljna. Međutim, ona se nikako ne može pomiriti sa faktom da ja sliku "ne činim lepom" - što u stvari i ne mogu jer je ona toliko ružna da ti prosto ne smem opisivati. Prava zver od žene. Po vasceli dan me muči - te "povećajte oći, smanjite nos, manje bora, više bledila...". Kad na kraju ućinim po njenoj volji, ona mi hladno veli: "A što kragna na haljini nije kao u prirodi? Jel vas plaćam da izmišljate i fantasirate, umesto da sliku učinite na priliku?". Naposle je negde videla reprodukciju Parmigianinove Madone dugog vrata i hoće da njen pravi volujski vrat izdužim i naslikam takvim. Kada će kraj ovoj čitavoj muci ne mogu ti reći. Posao ne mogu da prekinem jer mi je njen novac neophodan za put k tebi i Ivani u Pariz. Tvoj Svetozar Verski IV Poštovani gospodine Vitomire Sretoviću, Ovim odgovaram na Vaše pismo od 15. V t. god. i izražavam veliko žaljenje za nesreću koja Vas je snašla. Duboko sam uveren da je kazna od petnaest godina previsoka. Na žalost i pravda je po koji put odista slepa. Niste Vi krivi što ste mahinacijama svojih nazovi-prijatelja uleteli u velike dugove, koji su Vas doveli do bankrotstva. Ali izlaza, kako se za sada čini, nema. Znam da bi Vas novac, od nasledstva Vašeg poč. ujaka, izvadio iz zatvora i učinio da otplatite dugovanja, te kaznu preinačio u uslovnu. Ali, još jedan put žalim, nasledstvo je u celini pripalo Vašoj rođaci gospođici Draginji Sretović. A ona Vas, kao što i sami znate, iz nekih razloga ne želi pomoći. Ja sam za svagda bio trezven i otvoren čovek - pa ću to i ovde biti. Tu se gospodine Sretoviću više ništa ne može izmeniti. Odluka suda je po pitanju toga nasledstva neopoziva i bez prava žalbe. Ipak, misleći kako da Vam pomognem u ovim teškim trenucima, slobodan sam Vam predložiti da postoji mogućnost ulaganja žalbe na Vašu presudu. Istina, do njenog ukidanja nije moguće doći, ali je i smanjenje na dvanaest godina robije neka vajda. Eto, pomažem Vam iako znam da će me ovo baciti u nemilost kod Vaše rođake. Ovim Vam se toplo preporučujem, te ako ste saglasni mogu početi rad na Vašem slučaju. Oko novčane strane bi smo se već dogovorili. Moja nagrada, u svakom pogledu, ne bi bila prevelika a ni kamata koju bih Vam ponudio previsoka. Sa poštovanjem advokat Mil. Radović V Gospodinu Matanu Jurkoviću. Sa dužnim saučešćem Vas izveštavamo da je vaš prijatelj Svetozar Verski, slikar ovdašnji, preminuo 12. maja, pod misterioznim okolnostima, verovatno usled trovanja otrovnim isparenjima boja i terpentina. Sahrana preminulog je u skladu sa njegovom poslednjom voljom obavljena 14. ist. mes. Ovim dopisom Vas i obaveštavamo da Vam je preminuli testamentom ostavio u trajnu svojinu: - atelje-stan u ulici J. župića br. 45, - svo pokućstvo i materijal slikarski spom. ateljea-stana, - sve dovršene i nedovršene slike u ulju, akvarelu i u masnoj kredi, - te gotovine od 5.700 dinara. Stoga Vas umoljavamo da je potrebno da dođete u Beograd ili posebnim pismom ovlastite neku advokatsku kancelariju koja bi stvari oko nasledstva rešila na obostrano zadovoljstvo. Advokatska kancelarija K. Uzelca VI Dragi gospodine Banješ, Srećna sam što vam mogu napisati da trgovina sa gvožđem, uljem i lanom odlično teče, te se vaša ulaganja polako ali sigurno isplaćuju. Ja sam na žalost malo popustila sa zdravljem, jer me potreslo hapšenje moga rođaka Vitomira kao i naprasna smrt drugog kućnog prijatelja slikara Verskog. Pijem Energin za jačanje krvi i živaca ali nikako nemam apetita. Stoga vam neće biti teško da učinite nešto za mene, a pogotovo što je u pitanju mala, gotovo beznačajna stvar. Naime, znam da vi kao obrazovan čovek i cenjen gospodin znate nekoliko slikara u Beču i Zagrebu. Molim vas, da me preporučite nekom od te gospode, a u svrhu izrade mog portreta. Ako sliku lepom učine, voljna sam nagraditi i iznosom od 30.000 dinara. Sa nadom da će te mi ovu malenkost učiniti. Draginja Sretović
knjizevnost.119 dr.grba,
(Danil Harms - PISMA) KLAVDIJI VASILJEVNOJ "Predivna moja Klavdija Vasiljevna", govorim Vam, vidite li da se nalazim kraj Vaših nogu?" A Vi meni kažete: "Ne." Kažem: "Smilujte se, Klavdija Vasiljevna", kažem i padam u vatru. "Ja sam Vaš. Samo i jedino Vaš." A Vi se celim telom tresete od smeha i ne verujete mi, nikako mi ne verujete. "Gospode!" pomišljam. "Ništa nije ostalo od vere i poverenja!" A neverica je isto što i bezvetrica. Razviješ sva jedra, a lađa ni makac. Parobrod je druga stvar. Onda mi je pao na pamet sledeći plan: da Vas ne pustim iz svog srca! Istina, ima takvih prepredenjaka koji ulaze na oči a izlaze na uši. Ali ja ću da začepim uši vatom! I šta ćete onda? I stvarno, začepio sam uši vatom i pošao u Gosizdat. U početku mi je vata labavo stajala - kako progutam pljuvačku, ona ispada iz ušiju. Onda sam prstom čvrsto nabio vatu i onda više nije ispadala. Mila moja i najdraža Klavdija Vasiljevna! Oprostite mi za ovaj šaljivi nastup (samo ne cepajte gornji deo pisma jer će se tamo napisane reči prikazati kasnije u drugom svetlu), ali samo želim da Vam kažem da ni u kom slučaju ili, ako tako mogu da kažem, a p s o l u t n o nema ni trunke ironije u mom odnosu prema Vama. Svakim pismom Vi ste mi sve bliži i draži. Vidim čak kako se sa stranica Vaših pisama podižu neke kugle, ili neka para, i ulaze mi u oči. A kroz oči dospevaju u mozak i, bilo zgusnuti, bilo prodorni, razlivaju se nervnim vlaknima ili, kako su govorili stari, živcima, i dospevaju, čim Vas ugledam, u moje srce. A u srcu sedite Vi, u celini, sa rukama i nogama, na kauču, i izgledate kao prava domaćica tog, đavo ga odneo, veoma originalnog doma. I, evo, i ja sam već dolazim u svoje srce kao gost i, pre nego što uđem, bučno lupam. A Vi odande: "Momenat! Momenat!" Ali ja naglo ulazim, a Vi odmah preda me rusku salatu, pa riblju paštetu, pa čaj, pa jastučići, pa časopis sa Pikasom, što kažu - svega u vrh glave. A u Gosizdatu mi se podsmevaju: "E, bratac", dovikuju mi, "ti si, bratac, sasvim pošandrcao!" A ja im kažem "I jesam, pošandrcao sam. I to sve zbog ljubavi. Od ljubavi sam, ljudi, pošandrcao!" 24. oktobar 1933. Petersburg
knjizevnost.120 dr.grba,
(Danil Harms - PISMA) NIKANDRU ANDREJEVIžU Dragi Nikandre Andrejeviču, Primio sam tvoje pismo i odmah shvatio da je od tebe. Najpre sam pomislio da ono istovremeno i nije od tebe, ali samo što sam ga otvorio, odmah sam shvatio da je od tebe, a pre toga sam mislio da ono nije od tebe. Drago mi je što si se već odavno oženio, jer kada se čovek oženi onom kojom hoće da se oženi, znači da je postigao ono što je hteo. Juče sam primio tvoje pismo i odmah pomislio da je to pismo od tebe, ali sam zatim pomislio da po svoj prilici nije od tebe, ali sam otvorio i video - baš od tebe. Vrlo je lepo od tebe što si mi napisao pismo. Najpre mi nisi pisao, a zatim si mi odjednom napisao pismo, mada si mi već i ranije, do onda kad mi jedno vreme nisi pisao, takođe pisao. Odmah, čim sam primio tvoje pismo, zaključio sam da je ono od tebe, a, zatim, veoma mi je drago što si se već oženio. A to, kad čovek poželi da se oženi, onda po svaku cenu i treba da se oženi. Zato je meni veoma drago što si se ti naposletku oženio upravo onom kojom si hteo da se oženiš. I baš si dobro uradio što si mi napisao pismo. Veoma sam se obradovao kad sam ugledao tvoje pismo, čak sam odmah pomislio da je od tebe. Istina, dok sam ga otvarao, prošlo mi je kroz glavu da nije od tebe, ali sam zatim, uprkos tome, zaključio da je od tebe. Hvala što si mi pisao. Zahvaljujem ti na tome i veoma mi je drago zbog tebe. Ti možda ne pogađaš zašto mi je toliko drago zbog tebe, ali ja ću ti odmah reći zašto mi je zbog tebe drago. Drago mi je zato što si se oženio, i to upravo onom kojom si hteo da se oženiš. A to je, znaš, veoma lepo oženiti se upravo onom kojom želiš da se oženiš, zato što tada upravo postižeš ono što si hteo. Eto, upravo zato mi je tako drago za tebe. A takođe mi je drago i zato što si mi napisao pismo. Ja sam još izdaleka zaključio da je pismo od tebe, ali kako sam ga uzeo u ruke, pomislio sam: a zamisli da nije od tebe? I zatim sam mislio: ma ne, naravno da je od njega. Otvarao sam pismo i sve vreme mislio: da li je od tebe ili nije od tebe? da li je od tebe ili nije od tebe? I kad sam ga otvorio, video sam da je od tebe. Veoma sam se obradovao i odlučio da i ja tebi napišem pismo. Ima toliko toga da se kaže, ali bukvalno nema se vremena. Ono što sam stigao, napisao sam ti u ovom pismu, o ostalom ću ti pisati kasnije, jer za to sad uopšte nemam vremena. U krajnjoj liniji, dobro je što si ti meni napisao pismo. Sada znam da si se već odavno oženio. Iz prethodnih pisama sam znao da si se oženio, a danas sam opet video - cela je istina da si se oženio. I meni je veoma drago što si se oženio i napisao mi pismo. Odmah, čim sam ugledao tvoje pismo, istog časa sam zaključio da si se opet oženio. Ali, mislim se, to je lepo što si se ti opet oženio i napisao mi o tome pismo. Sad mi piši o tome ko je tvoja nova žena i kako je sve to ispalo. Prenesi pozdrav svojoj novoj ženi. (? 1933)
knjizevnost.121 vitez.koja,
Kojim redom (po radnji) idu knjige Dobrice Ćosića iza "Vremena Smrti" ?
knjizevnost.122 hose,
Da li neko ima spisak objavljenih knjiga sledećih pisaca? Na srpskom ,naravno :) Erik van Lustbader, Robert Ludlum, Božidar Benedikt, Da li neko zna po kom redosledu knjiga ide Asimova "Zadužbina"? Pozdrav Hose1!
knjizevnost.123 dr.grba, -> #122, hose
>> Da li neko zna po kom redosledu knjiga ide Asimova "Zadužbina"? Reče Asimov u predgovoru "Preludijuma za Zadužbinu": "...Shodno tome, hronološki red kojim knjige treba razvrstati, da bi se dobila prava istorija budućnosti, trebalo bi da ima sledeći izgled: 1. Sabrani roboti (1982) knjiga predstavlja zbirku od 31 kratke priče o robotima, objavljene između 1940. i 1976, i sadrži sve priče koje sam uvrstio u svoju prethodnu zbirku "Ja, Robot" (1950). Nakon objavljivanja Sabranih robota napisao sam još samo jednu priču o robotima - "Robotove snove" - ali ona do sada još nije našla mesto ni u jednoj zasebnoj zbirci. (dr.grba: da li je ovde i "Dvestogodišnjak"?) 2. Pod čeličnim nebom (1954) prvi iz ciklusa romana o robotima 3. Golo sunce (1957) drugi iz ciklusa romana o robotima 4. Roboti Zore (1983) treći iz ciklusa romana o robotima 5. Roboti i Carstvo (1985) četvrti iz ciklusa romana o robotima 6. Svemirske struje (1952) prvi iz ciklusa romana o Carstvu 7. Zvezde, prah nebeski (1950) drugi iz ciklusa romana o Carstvu 8. Kamičak na nebu (1950) treći iz ciklusa romana o Carstvu 9. Preludijum za Zadužbinu (1988) prvi iz ciklusa romana o Zadužbini 10. Zadužbina (1951) drugi iz ciklusa romana o Zadužbin. U stvari, radi se o nizu od četiri priče, prvi put objavljenih između 1942. i 1944, uz uvodni deo koji je bio napisan 1949, za izdanje u obliku knjige. 11. Zadužbina i Carstvo (1952) treći iz ciklusa romana o Zadužbini, sačinjen od dve priče, prvobitno objavljene 1945. 12. Druga Zadužbina (1953) četvrti iz ciklusa romana o Zadužbini, takođe sačinjen od dve priče, prvobitno objavljene 1948. i 1949. 13. Na rubu Zadužbine (1982) peti iz ciklusa romana o Zadužbini 14. Zadužbina i Zemlja šesti iz ciklusa romana o Zadužbini Da li će se pojaviti još neki roman, kao deo serije? Nije nemoguće. Ima prostora za jednu knjigu između Robota i Carstva (5) i Svemirskih struja (6), kao i između Preludijuma za Zadužbinu (9) i Zadužbine (10), kao i , dakako, između drugih knjiga. Pored toga, Zadužbini i Zemlji (14) mogu dodati još neku knjigu - ustvari, koliko god mi se to učini poželjnim..."
knjizevnost.124 spantic, -> #122, hose
> Da li neko ima spisak objavljenih knjiga sledećih pisaca? > Erik van Lustbader, > Robert Ludlum, Imam ja, pošto ih imam sve :) Dodupe ne u fajlu, pa pošto ih ima moraće kucanje da pričeka malo. Ako ti je frka, slobodno se javi pa mogu da pročitam naslove :) Pozdrav, Srđan
knjizevnost.125 cdragan, -> #123, dr.grba
> (dr.grba: da li je ovde i "Dvestogodišnjak"?) 200-godišnjaka sam čitao prilično davno, i onako kao krzo maglu se sećam sadržaja. Pre nekih mesec dana u knjižari naidjoh na knjigu "Pozitronski čovek" by Isak Asimov & Robert Silverberg, u izdanju "Polarisa". Radnja se baš odvija u tom pravcu. Robot sa nekom greškom u pozitronskom mozgu se pokazuje kao izuzetan umetnik i dobija slobodu ... onda radi na tome da u sebe ugradjuje sve više ljudskih delova da bi na svoj 200-ti rodjendan umro kao čovek. Medjutim, čini mi se da je priča o 200-godišnjaku išla drugačijim tokom pa ako se neko seća ili ima knjigu daj da rešimo moju dilemu ;) > 4. Roboti Zore (1983) > 5. Roboti i Carstvo (1985) I ove dve knjige bi rado pročitao pa ako ih neko ima ... :)
knjizevnost.126 jevta, -> #122, hose
> Da li neko ima spisak objavljenih knjiga sledećih pisaca? > Robert Ludlum, ------------------------------------------------------------------------------- --- 1. HOLCROFTOVA POGODBA 2. MATAREŠKI KRUG 3. BOURNEOV IDENTITET 4. BOURNOEVA NADMOĆ 5. AKVITANSKA ZAVJERA 6. IKAROV PODSJETNIK 7. PARSIFALOV MOZAIK 8. CHANCELLOROV RUKOPIS 9. BOURNEOV ULTIMATUM Izdavač Prosvjeta - Zagreb ------------------------------------------------------------------------------- -- 10. KRIK HELIDONA 11. TREVEJN 12. RAJNEMANOVA RAZMENA Izdavač Stilos - Beograd _______________________________________________________________________________ _ 13. PUT ZA GANDOLFO 14. NASLEĐE SKARLATI 15. OSTERMANOV VIKEND Izdavač BIGZ - Beograd ------------------------------------------------------------------------------- ---- 16. ILUZIJA SKORPIO Izdavač - Dereta ------------------------------------------------------------------------------- -- Imam i dve nažalost neprevedene: THE GEMINI CONTENEDERS THE MATLOCK PAPER P.S. Ako sam neki prevedeni naslov propustio, dajte mi pointer na njega. Srđane ?!?
knjizevnost.127 fancy, -> #124, spantic
ŮŢ> Imam ja, pošto ih imam sve :) Dodupe ne u fajlu, Ne, nismo ni sumnjali..;))) .\/. [ NoRMaL ]
knjizevnost.128 dr.grba, -> #125, cdragan
>> izdanju "Polarisa". Radnja se baš odvija u tom pravcu. Robot sa >> nekom greškom u pozitronskom mozgu se pokazuje kao izuzetan >> umetnik i dobija slobodu ... onda radi na tome da u sebe ugradjuje Da, to je fabula "Dvestogodišnjaka". Ja tu priču imam, inače, u jednom "Siriusu" kojeg nikome ne dajem u ruke (: Uopšte nije isključeno da je priča alterovana na nivo romana. Asimov je to često radio.
knjizevnost.129 spantic, -> #125, cdragan
> > 200-godišnjaka sam čitao prilično davno, i onako kao krzo maglu > se sećam sadržaja. Pre nekih mesec dana u knjižari naidjoh na > knjigu "Pozitronski čovek" by Isak Asimov & Robert Silverberg, u > izdanju "Polarisa". Radnja se baš odvija u tom pravcu. Robot sa > čovek. Medjutim, čini mi se da je priča o 200-godišnjaku išla > drugačijim tokom pa ako se neko seća ili ima knjigu daj da rešimo Drugim tokom? Nikako! Asimov je, bajagi "napisao" novu knjigu, t.j. napakovanoj je staroj priči malo razvlačenja :( Jeste da o pokojnicima treba sve najlepše, ali za to se gori u paklu.
knjizevnost.130 spantic, -> #126, jevta
> P.S. Ako sam neki prevedeni naslov propustio, dajte mi pointer na > njega. Srđane ?!? Jedino "Put za Omahu" koji isto nije preveden i koji je parodija, poput onog "Put za Gandolfo". Nije baš vredan mnogo pažnje.
knjizevnost.131 vitez.koja, -> #125, cdragan
#=>> 5. Roboti i Carstvo (1985) #=> #=> I ove dve knjige bi rado pročitao pa ako ih neko ima ... #=> :) Imam ja, i to u originalu (ne pisano asimovljevom rukom, nego na engleskom;).
knjizevnost.132 jonathan,
Draga prijateljice, Nadam se da će ti kada dobiješ ovo pismo ono oduzeti vreme za čitanje bilo je prijatno ne videti te u okolini imam lepe uspomene na stvari koje nismo učinili i još uvek imam sve poklone koje mi nikada nisi dala ponekad sedim u mraku sa upaljenim svetlom i smejem se sebi zbog vremena kada si me terala u plač momentalno želim da si ovde a ja na nekom drugom mestu seti se slike koju mi nikada nisi dala - izgubio sam je vrlo malo mi nedostaješ tako mi malo značiš od kada se nismo sreli dani su svetliji ti si san bez koga mogu uvek sanjam nekakve ljude, tebe ne vidim te kako hodaš niz ulicu unazad i mašeš drugim ljudima nikada neću prestati da ne razmišljam o tebi nadam se da ćeš dobiti ovo pismo koje nemam nameru da pošaljem voli te uvek neko ko te mrzi ili vice versa ili versa vice Dr. Willie Pietri (potpredsednik latinskog medicinskog centra za nesanicu) East Village Eye, New York; April 1985 Preveo Vladislav Bajac
knjizevnost.133 srdjan.j, -> #123, dr.grba
==> 1. Sabrani roboti (1982) ..... ..... Šta je od ovog izašlo na srpskom ? Izdavač, da li ga ima negde ( u knjižari, u biblioteci,... ) Srđan.
knjizevnost.134 dr.grba, -> #133, srdjan.j
>> Šta je od ovog izašlo na srpskom ? Izdavač, da li ga ima negde ( u >> knjižari, u biblioteci,... ) Sve je izašlo kod nas. Vidi ponudu "Polarisa".
knjizevnost.135 spantic, -> #133, srdjan.j
>==> 1. Sabrani roboti (1982) > Šta je od ovog izašlo na srpskom ? Izdavač, da li ga ima negde ( u > knjižari, u biblioteci,... ) Sve, koliko mi je poznato. Imaš kod Zorana čivkovića, a bilo je i kod mene na prodaju.
knjizevnost.136 mikis,
mmi gmmzimmi immi immi mmmiemms immi gmmzimmmmmmimmmmms. mmm mmm immmm ##[i##A']##[ ]##[ ]##[ W###[`M##i]##[i##A']###***]##A*##W ### ### W####i ##b##A' ]##WmW##Wmms.]##[W####[ `M##d##b##A' ]###__.]##b_##A ###mm### i##A##W #####W ]############d#####M##[ W########W ]#####[]######W ######## W##!M##i ##[M##W ]##P~Y##[ 8#######f]##[ W##A]##[M##W ]### ]##[ ### ###~~###i###mW##W ##[ M##b]##[ ]######A]###f ]##[d##A ]##[ M##b]######]####### ### ###W##A**### ~~' `~~~~~~' `~~~~~' `~~~ `~~~~~~' `~~' `~~~~~~~~~~'~~~~~~ ~~~ ~~~~~~' ~~~ ._____. ]######W ######[ ]##[ ]##[ ]##[ Y##[ ###P~~` ]##[ ]##[ ]##Wm###' ###Wmm !##W_d##[ ]##A**f' ###A** VM#####[ ]##[ ###b__. ]##[ !**! ######[ ]##[ žasopis za književnost, umetnost, kulturu i društvena pitanja ELEKTRONSKO IZDANJE BEOGRAD, GODINA 23. BROJ 439(3) 25. MAJ 1994. G. U ovom broju: MILOVAN DANOJLIĆ * ERIK KOŠ * SAŠA TOMAŠEVIĆ KAROL HMEL * žASLAV đORđEVIĆ POEZIJA DREVNOG EGIPTA ANTOEN ARTO * ZORAN NOVAKOVIĆ # PRVI SRPSKI LIST ZA KULTURU DOSTUPAN I U ELEKTRONSKOM IZDANJU BESPLATNO # # NA KOMPJUTERSKIM BBS-OVIMA U SRBIJI! # kr439.zip
knjizevnost.137 mikis,
mmi gmmzimmi immi immi mmmiemms immi gmmzimmmmmmimmmmms. mmm mmm immmm ##[i##A']##[ ]##[ ]##[ W###[`M##i]##[i##A']###***]##A*##W ### ### W####i ##b##A' ]##WmW##Wmms.]##[W####[ `M##d##b##A' ]###__.]##b_##A ###mm### i##A##W #####W ]############d#####M##[ W########W ]#####[]######W ######## W##!M##i ##[M##W ]##P~Y##[ 8#######f]##[ W##A]##[M##W ]### ]##[ ### ###~~###i###mW##W ##[ M##b]##[ ]######A]###f ]##[d##A ]##[ M##b]######]####### ### ###W##A**### ~~' `~~~~~~' `~~~~~' `~~~ `~~~~~~' `~~' `~~~~~~~~~~'~~~~~~ ~~~ ~~~~~~' ~~~ ._____. ]######W ######[ ]##[ ]##[ ]##[ Y##[ ###P~~` ]##[ ]##[ ]##Wm###' ###Wmm !##W_d##[ ]##A**f' ###A** VM#####[ ]##[ ###b__. ]##[ !**! ######[ ]##[ žasopis za književnost, umetnost, kulturu i društvena pitanja ELEKTRONSKO IZDANJE BEOGRAD, GODINA 23. BROJ 440(4) 10. JUN 1994. G. Iz ovog broja: VLADIMIR MAKSIMOV * ALEKSANDAR PETROV * NATAŠA TUžEV HORHE LUIS BORHEZ * JOVICA JANKOVIĆ POEZIJA DREVNOG BLISKOG ISTOKA SF priča: KOLEVKA - Ilija Bakić # PRVI SRPSKI LIST ZA KULTURU DOSTUPAN I U ELEKTRONSKOM IZDANJU BESPLATNO # # NA KOMPJUTERSKIM BBS-OVIMA U SRBIJI! # kr440.zip
knjizevnost.138 mikis,
mmi gmmzimmi immi immi mmmiemms immi gmmzimmmmmmimmmmms. mmm mmm immmm ##[i##A']##[ ]##[ ]##[ W###[`M##i]##[i##A']###***]##A*##W ### ### W####i ##b##A' ]##WmW##Wmms.]##[W####[ `M##d##b##A' ]###__.]##b_##A ###mm### i##A##W #####W ]############d#####M##[ W########W ]#####[]######W ######## W##!M##i ##[M##W ]##P~Y##[ 8#######f]##[ W##A]##[M##W ]### ]##[ ### ###~~###i###mW##W ##[ M##b]##[ ]######A]###f ]##[d##A ]##[ M##b]######]####### ### ###W##A**### ~~' `~~~~~~' `~~~~~' `~~~ `~~~~~~' `~~' `~~~~~~~~~~'~~~~~~ ~~~ ~~~~~~' ~~~ ._____. ]######W ######[ ]##[ ]##[ ]##[ Y##[ ###P~~` ]##[ ]##[ ]##Wm###' ###Wmm !##W_d##[ ]##A**f' ###A** VM#####[ ]##[ ###b__. ]##[ !**! ######[ ]##[ žasopis za književnost, umetnost, kulturu i društvena pitanja ELEKTRONSKO IZDANJE BEOGRAD, GODINA 23. BROJ 441(5) 25. JUN 1994. G. DANOJLIĆ * VOLAREVIĆ * GATALICA * UTJEŠANOVIĆ * ĆOSIĆ ZAGAJEVSKI * ŠUKALO * TRUBECKOJ * VIŠIĆ * đORđEVIĆ # PRVI SRPSKI LIST ZA KULTURU DOSTUPAN I U ELEKTRONSKOM IZDANJU BESPLATNO # # NA KOMPJUTERSKIM BBS-OVIMA U SRBIJI! # kr441.zip
knjizevnost.139 mikis,
PORUKA ZA žITAOCE "KNJIčEVNE REžI" 27. jun 1994. Poštovani abonenti kibersvemira, Posle kraće pauze pojavljujemo se sa čak tri elektronska broja odjednom. Razlozi su banalne, ljudske prirode. Naime, svaki kvantum energije odlazi nam na pripremu štampanog izdanja - i dalje nemamo svoju opremu, tako da nešto mora da trpi. A to je, pored živaca i snage, i ovo elektronsko izdanje. Uglavnom, u petom elektronskom paketu nalazi se sadržaj 441. broja "KNJIčEVNE REžI". Od zapaljivijih materijala izdvajamo: - esej Soner Brinder o žestokom sukobu: nova generacija feministkinja protiv postmoderne ideje; - zapise profesora filozofije iz Banja Luke (Mladen Šukalo) koji je uvučen u rat kome ne pripada; - O "PROSVEĆENOM" SRPSKOM NACIONALIZMU mladog filozofa Dejana đorđevića; - NOKAUT UZ HEJ SLOVENI, prozni zapis Nenada Rackovića o tome kako je dobio nokaut u SKC-u od Emira Kusturice pre nekoliko dana; - INTERZONE, prvu cyberpunk pesmu u "REžI", inače sumnjivo posvećenu jednom od poznatih domaćih kritičara. (u broju 440. imali smo sjajnu SF priču "Kolevka" Ilije Bakića) - Konkurs za stipendiju fonda "Borislav Pekić" i Credibel banke (za roman, 500 dinara mesečno!) Pored gore navedenog, tu je i dobar prozni, poetski i teorijski materijal, kao i u svakom broju. Za dvobroj koji izlazi sredinom jula (verovatno na 32 strane!) upravo prevodimo jedan veliki tekst o VIRTUELNOJ REALNOSTI, te ćete valjda i to čitati. Za jesen spremamo veliki separat (praktično brošuru) o science fiction-u, fantasy-ju i hororu i njihovim vezama sa postmodernom, virtuelnom realnošću, politikom, feminizmom, itd. (Ne morate više da jurite za časopisom SCIENCE FICTION STUDIES ;) ) Ako je i od nas - dosta je. žekamo reakcije (što negativnije to korisnije) i predloge o budućoj formi elektronskog izdanja. Upravo smo u fazi priprema i, ako se neki ljudi i institucije smiluju, od jeseni možemo očekivati prve prave elektronske novine na Balkanu. Do tada smo ovakvi kakvi smo, ali skromnost i oskudica nisu mane, već suđeno. Puno pozdrava, Uređivački kolegijum "KNJIčEVNE REžI" Ivan Vuković, đorđe Milosavljević, Zoran Stefanović, Dobrica Gajić (v.d. gl. i odg. urednika) i Srđan Stanišić
knjizevnost.140 dr.grba, -> #139, mikis
>> Ako je i od nas - dosta je. žekamo reakcije (što negativnije to >> korisnije) i predloge o budućoj formi elektronskog izdanja. Što negativnije to korisnije? Koja lažna skromnost. Kako ljigavo.