FORUM.2

14 Dec 1990 - 12 Jul 1991

Topics

  1. gde.smo (631)
  2. svet (368)
  3. jugoslavija (971)
  4. ljudska.prava (511)
  5. stranke (69)
  6. vlada (29)
  7. novine (206)
  8. bonton (47)
  9. trac (109)
  10. literatura (32)
  11. muzika (201)
  12. pokretne.slike (126)
  13. muskarci (150)
  14. devojke (883)
  15. klub (36)
  16. sport (89)
  17. parlament (192)
  18. razno (325)

Messages - novine

novine.1 balinda,
["BORBA - 22-23. decembar 1990."] "Promenjeno ime bulevaru Josip Broz u Bukureštu Bukurešt. - Među bukureštanskim ulicama koje su povodom godišnjice "narodne demokratske revolucije" dobile imena nalazi se i bulevar koji je nosio ime Josipa Broza Tita. Široka ulica, prepuna zelenila, nosiće ubuduće ime Kamila Esua, poznatog rumunskog slikara (1880-1962). Ova akcija nije dobila veliki publicitet, s obzirom da je to drugi talas izmena imena ulica. Prvi put je bio u proleće i tada su promenjena imena ulica koje su nosile imena bivših komunističkih vođa."
novine.2 balinda,
["BORBA - 22-23. decembar 1990."] "Tragom vesti o uvođenju poreza na štampu Koliko su novine roba? "Dnevna štampa bi bila opterećena porezom na promet oko 3 odsto, a ostale novine od 20 do 40 procenata." ........... "Jedno od objašnjenja koje smo, takođe nezvanično, čuli u vezi sa uvođenjem ovog poreza, glasi: "Ako plaćamo porez na promet hleba, zašto bi onda novine bile oslobođene?" ........... "Tim povodom Jovan Jauković, direktor poslovne zajednice izdavača Jugoslavije izražava zabrinutost - i iznosi podatak da je Jugoslavija i bez tog poreza po čitanosti poslednja zemlja u Evropi, ne računajući Albaniju."
novine.3 dejanr,
žujem da NTV Studio B traži od građana koji hoće da pomognu nabavku novog jačeg otpremnika pomoć u iznosu od 700 dinara; zauzvrat se dobija neka kartica sa kojom se kod nekih privatnika ima popust pri kupovini. Sutra ću da uplatim te pare, naravno ne zbog kartice. Mislim da NTV ima VELIKE zasluge za stav Beograda prema izborima.
novine.4 bojt, -> #3, dejanr
>> Sutra ću da uplatim te pare, naravno ne zbog kartice. Mislim da >> NTV ima VELIKE zasluge za stav Beograda prema izborima. Ja već uplatio danas... ;) 700 din je najmanje što se može učiniti za ljude koji su u ogromnom delu doprineli da Beograd kolko-tolko spase čast. Pogotovu što tim prilogom svako od nas daje neki svoj mali doprinos da u nekim vremenima koja dolaze i neki veći deo Srbije spase svoj obraz. Ako ništa drugo, ovi izbori su nedvosmisleno pokazali koliki je uticaj sredstava informisanja na raspoloženje gradjana a samim tim i na rezultate izbora (ko da to nismo i ranije znali). Beograd, sa NTV Studio B-om i Kragujevac sa "Pogledima" su odlični primeri za to.
novine.5 vcalic, -> #4, bojt
NTV ce se izvuci, ali sta ce biti sa B92?! :(((( WR
novine.6 dejanr,
Jel čitate u "Srpskoj reči" onaj feljton o crnogorskoj Skupštini sa početka XX veka? Da umrete od smeha!
novine.7 bojt,
"Razvoj nacionalizma u višenacionalnoj zajednici kakva je Jugoslavija je onaj najveći otrov koji unutrašnji i spoljni neprijatelj nastoji da unese u našu zemlju... Šta je drugo nego crni nacionalizam pojava 'Memoranduma SANU' u kome se predlaže razbijanje Jugoslavije i nanovo organizovanje Srbije u Jugoslaviji. To znači likvidiranje postojećeg socijalističkog uredjenja zemlje, odnosno razbijanje posle koga nema opstanka nijednom narodu niti narodnosti. Zato kad govorimo o aktivnosti komunista, moramo da znamo da bilo kakvo koketiranje sa nacionalizmom, bilo kakvo povladjivanje nacionalizmu, ne doprinosi, nego, naprotiv, koči, otežava, usporava i onemogućava onaj uspešan razvoj za koji se bori Savez komunsta. Onu Titovu politiku bratstva i jedinstva na kojoj je jedino moguće da opstane Jugoslavija... Nije uopšte reč o sentimentalnom odnosu koji s pravom i osnovano ima svaki naš gradjanin prema ličnosti Josipa Broza Tita, o odnosu prema istorijskoj ličnosti koja je stvorila ovu zemlju, nego je reč o tome da u ovom trenutku ova zemlja može opstati kao socijalistička, kao federativna samo na principima Titove politike". Iz govora Slobodana Miloševića na političkom aktivu Instituta za bezbednost na Banjici 4.6.1987. Govor objavljen u biltenu SSUP-a "Naše aktulenosti".
novine.8 georges,
Ako nam ponovo rodjena demokratija, kako neki kazu, pati od decijih bolesti, nije ni cudo sto se zbog proliva mnogi novinari - - pro...avaju. NOVINARSTVO je kada se kaze da je Politicar odrzao kakav skup pred izvesnim skupom gradjana, ANTINOVINARSTVO kada koji radoznali novi- nar objavi da se pomenuta grupa gradjana sastojala od Politicarevih blizih i daljih rodjaka, licnih krojaca i poslasticara, poltrona... GEORGES =======
novine.9 balinda,
["BORBA" - 5. decembar 1991.] "Komentarišući jugo-medijske prilike, "Vašington post" je ovih dana, ustvrdio da je štampa u Srbiji pristrasnija no igde u postkomunističkoj Istočnoj Evropi, te da je "dajući Miloševiću bombastične naslove i ustupajući mu najbolje vreme za emitovanje", "zaplašila druge etničke grupe i dovela Jugoslaviju na prag raspada". Dopisnik uglednog američkog dnevnika, doduše potkačio je i tisak i TV "rivalskih" zapadnih republika, - Slovenije i Hrvatske koje su, po njemu, u odgovor na te "provokacije" znatno smanjile svoje standarde objektivnosti..."
novine.10 georges,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ █▀▀▀ █ ██ █▀▀▀ █▀▀▀ █▀▀█ █ ██ CE3AM 1991. █▀▀▀▀█ █ █ █ █ █▀▀ █▀▀▀ █ █ █ ──────────────────────────── █▄▄▄▄█ ██ █ █▄▄▄ █▄▄▄ █ ██ █ GEORGES de YOUGOSLAVIE ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ ASCII PODLISTAK ZA VEOMA PAZLJIVE CITAOCE NOVINA I YU GRAFITA N°1 ▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀ ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ "Eksperiment sa 100 milijardi dolara americke stipendije Josipu Brozu da rezira predstavu u Jugoslaviji koja ce zitelje sovjetskog bloka stalno podsecati da su na pogresnom putu, potpuno je uspeo. Predstavu u kojoj smo svi bili statisti zvala se 'Nesvrstani samoupravljaju' i prikazivala se cetrdeset godina. Sada za nju, na zalost, nema intere- sovanja publike jer je postigla svoj cilj, pa su dotacije ukinute. Reziser i scenaristi su, ovencani slavom, otisli u vecnost i istori- ju, a sminkeri, kostimografi, scenografi, saptaci i ostalo tehnicko osoblje kao i statisti - ostali su bez posla. Pozoriste je pod prinu- dnom upravom. Vode se zucne diskusije u vezi buduceg repertoara: da li igrati istu provereno uspesnu predstavu, malo preradjenu, naravno, ili pokusati sa necim iz klasicnog repertoara? Takodje, ko ce za pre- dstavu obezbediti sredstva?" DUGA 440/53 (Dr Djoko Tripkovic)
novine.11 djovicevic,
BELGRADE, Yugoslavia (UPI) -- Croatia's police and people will fight if the Communist-led military attempts to enforce an ultimatum for surrender of illegal arms in the defiant republic, the Croatian president warned Monday. ``If the army intervenes in Croatia, it would have catastrophic consequences,'' President Franjo Tudjman told a news conference in Sarajevo, the capital of central Bosnia-Hercegovina Republic, 185 miles southwest of Belgrade. Elaborating on his statement, the former Communist general said the ``police and the Croatian people'' would resist with force the deployment of troops. Tudjman held the news conference before returning to the Croatian capital of Zagreb, cutting short talks with Bosnian leaders ``because of the situation on disarmament,'' the national news agency, Tanjug, said. The Croatian news agency HINA alleged what it said were provocative acts by the army, reporting that several trucks carrying soldiers rushed ``at different times and in different directions'' across Zagreb and that military helicopters hovered periodically over the republic's Interior Ministry headquarters. In Djakovo, soldiers deployed for several minutes in the main square before returning to their truck and driving off, said HINA, adding that similar incidents occurred in several other Croatian towns. The disarmament order was issued Jan. 9 by the communist-dominated eight-man Yugoslav presidency, the collective head of state, which gave unnamed ``illegal paramilitary units'' and individuals possessing military-style weapons 10 days to turn them over to the army. The groups were also directed to disband. The deadline was extended until midnight (6 p.m. EST Monday) at Croatia's request. The presidency, in charges endorsed by the army, charged that illegal paramilitary units were being formed along ethnic lines and armed with smuggled weapons by political parties, threatening to intensify political and economic tensions that have been pushing the country toward civil war. Government officials in Croatia and neighboring Slovenia, both of which ousted Communists from power in free elections last April, feared the army could use the order to justify crackdowns to end their moves toward secession. Their apprehensions have been fueled by warnings from military leaders that they would use force to preserve the multi-ethnic Yugoslav federation of 23 million based on socialism and the presidency's apparent deliberate vagueness over the precise targets of their order. Slovenia and Croatia both imported weapons for their police and military reserve contingents in defiance of the army after being turned away by the nation's only small arms factory, which is controlled by the largest republic, Serbia, whose ruling Communists have close ties to the Serbian-dominated military and share its political goals. In addition, Slovenia has rebuffed the army's orders to overturn legislation that gave its ruling United Democratic Coalition of nationalist parties peacetime command of the republic's military reserve force as part of its drive for independence, which was endorsed by a Dec. 23 plebiscite. Tudjman said Yugoslav President Borisav Jovic of Serbia, the current chairman of the presidency, and Vice President Stipe Mesic, a Croatian nationalist who assumes the rotating post in May, held talks Monday in which they failed to agree on what precisely constituted ``paramilitary formations.'' ``The army considers that our militia should be disarmed. However, we agree that only illegally armed individuals should be disarmed, and not Croatian militia, which have acquired weapons under legal regulations and in harmony with the constitution,'' Tudjman said. Officials in Zagreb, 250 miles west of Belgrade, said they believed the order applied mainly to groups formed by mutinious police and civilian vigilantes of the predominantly Roman Catholic republic's Christian Orthodox Serbian minority. Strongly supported by Serbia's Communist regime, leaders of Croatia's 600,000 Serbs in October declared autonomy, claiming Tudjman's Croatian Democratic Union is a reincarnation of the pro-Nazi Ustashi, Croatian nationalists who brutally slaughtered hundreds of thousands of Serbs during World War II. Reports from the self-styled Serbian Autonomous Region of Krajina centered on the town of Knin said most illegally weapons had been turned in to police. Serbia and tiny Montenegro are the only two republics in which Marxists retained power last year in the first multi-party polls since the communist takeover of Yugoslavia in 1945. Slovenia and Croatia, fearing domination by majority Serbs, want Yugoslavia converted into a confederation of independent states. Serbia opposes confederation unless the nation's internal borders are overhauled so that all 8.5 million Serbs live in a single state. About 2 million Serbs now reside in other republics, most of them in Croatia and Bosnia-Herzegovina. Redrawing Yugoslavia's internal borders could also provoke a civil war.
novine.12 djovicevic,
Poziv gradjanima na mir i dostojanstvo VIJECE REPUBLIKE HRVATSKE ZA NARODNU OBRANU: Svi gradjani Hrvatske pozivaju se da ocuvaju mir i slijede samo upute republickih organa vlasti, te ne nasjedaju provokacijama ZAGREB - Na svojoj petoj sjednici, odrzanoj 21. sijecnja 1991. pod predsjedanjem predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana, Vijece za narodnu obranu i zastitu ustavnog poretka analiziralo je politicku, sigurnosnu i psiholosku situaciju nastalu u Republici Hrvatskoj povodom isteka roka kojeg je Predsjednistvo SFRJ odredilo za razoruzavanje tzv. nelegalnih paravojnih formacija u Jugoslaviji. Vijece ocjenjuje da je stanovnistvo Hrvatske s nepovjerenjem, protivljenjem a cesto i krajnje ogorceno prihvatilo naredbu Predsjednistva SFRJ dozivljavajuci je kao pokusaj stvaranja vojnog pritiska na sve snage koje se zalazu za demokratsko i mirno rjesenje ustavne i drzavne krize Jugoslavije. Unatoc takvoj situaciji, organi vlasti Republike Hrvatske i stanovnistvo krajnje strpljivo i tolerantno pristali su na suradnju s organima unutarnjih poslova na izvrsenju naredbe. Istodobno, naredba je djelovala na jacanje spremnosti i odlucnosti svih demokratskih i slobodoljubivih snaga u Hrvatskoj, Sloveniji i Jugoslaviji da odlucno brane vlastitu slobodu i demokraciju. S tim u vezi, Vijece za narodnu obranu i predsjednik Republike Hrvatske osobno pozivaju sve gradjane Hrvatske da i dalje ocuvaju mir i dostojanstvo te da ne nasjedaju na bilo kakve provokacije, dolazile one s bilo koje strane - hegemonisticko-unitaristickih, konzervativno-komunistickih, militaristickih ili od strane ekstremnih stranackih elemenata koji djeluju u Hrvatskoj. Organi javnog reda i mira, Vlada i vrhovnistvo Republike Hrvatske spremni su i dalje djelovati u pravcu trazenja demokratskih puteva za rjesavanje svih sukoba u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Istodobno, izrazavaju spremnost da se suprotstave svakoj agresiji koja bi ugrozila slobodu, integritet i suverenost Hrvatske, miran zivot njenih gradjana. S obzirom na cinjenicu da je dio hrvatskog gradjanstva uzemireno novonastalom situacijom - glasinama, pokretima vojnih jedinica ali i nerazumnim djelovenjem izvjesnih hrvatskih stranackih politicara - pozivamo sve gradjane Hrvatske da ocuvaju mir i da slijede samo upute republickih organa vlasti. Ti ce organi vlasti, ovisno o razvoju situacije, javnost upoznati s istinitim informacijama, te dati upute o potrebi i nacinu obrane slobode i demokracije hrvatskih gradjana i Republike Hrvatske. (Hina) ("Vjesnik", 22.sijecnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Autobus i kamioni na savskim mostovima NOC U ZAGREBU PO ISTEKU ROKA NAREDBE PREDSJEDNISTVA SFRJ: Na Trgu Bana Jelacica oko 23,30 sati okupilo se nekoliko stotina gradjana koji su uz upaljene svijece, apelirali na mirno rjesenje krize ZAGREB - U noci s ponedjeljka na utorak, u atmosferi ispunjenoj napetoscu i neizvjesnoscu, deseci autobusa ZET-a i kamioni gradjevinskih poduzeca bili su parkirani uz kolnike i to je bio prakticno jedini vidljivi znak da Zagreb prozivljava posebne trenutke. Svrha postavljanja teskih vozila na savskim mostovima mogla se samo naslucivati s obzirom na respored vojnih kasarni u pojedinim dijelovima grada. Tako je na mostu Mladosti u oba prometna pravca, u desnim voznim trakama bilo parkirano vise od desetak ZET-ovih autobusa i sest teskih kamiona-kipera, natoverenih sljunkom. Vozila su opremljena radio- vezom. Posve istu situaciju zatekli smo i na Jadranskom mostu gdje su takodjer, u oba pravca, bila postavljena upaljena vozila ZET-a. Prema svjedocanstvu vozaca, sporadicno su primijecena i vozila JNA, dok su gradu zamijeceena policijska vozila i patrole u obilasku. Na Trgu Bana Jelacica oko 23,30 sati okupilo se nekoliko stotina gradjana koji su uz upaljene svijece, apelirali na mirno rjesenje krize i otkjanjanje prijetnji. Pjevajuci stare nrvatske pjesme ('Rajska djevo kraljice Hrvata', 'Marjane Marjane',...) koje su na trenutke prekidane tek povremenim uzvicima "Zivjela Hrvatska! Hocemo mir! Franjo, Franjo! Ne daj nas Stipe!...", te masuci hrvatskim zastavama demonstrirali podrsku republickoj vlasti. Nesto prije ponoci okupljenima sa obratila aktivistica Hrvatskog pokreta za zivot i obitelj, organizatora potpisivanja poticije "Majke vojnika". Pozivajuci majke vojnika u Zagrebu, Hrvatskoj i Jugoslaviji na mirne demonstracije, isticuci nacelo zastite svakog ljudskog zivota, te pozivajuci na mir i ljubav medju ljudima, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost: apelirala je na starjesine JNA da "nasa neduzna djeca ne sudjeluju u okrsajima u Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj republici". U atmosferi neizvjesnosti oko daljnjeg toka dogadjaja: grad je proveo napetu noc, nezapamceno pustih, gotovo sablasnih ulica s tek pokojim prolaznikom i patrolama redovnog i rezervnog sastava MUP-a. Samo je jedno sigurno - u Zagrebu sukob nitko ne prizeljkuje. MILAN JELOVAC VECESLAV KOCIJAN ("Vjesnik", 22.sijecnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Psihoza straha ISTICE ROK NAREDBE PREDSJEDNISTVA SFRJ: Provocirajuce mjere i aktivnosti ZAGREB - Psiholosko-propagandni rat, koji se protiv Hrvatske vodi zadnjih dana, nakon Naredbe o vracanju oruzja nelegalnih oruzanih sastava, pojacan je u ponedjeljak nizom provocirajucih mjera i aktivnosti, zapazenih u jedinicama JNA na teritoriju cijele Republike Hrvatske. U nadleznim krugovima ocjenjuje se da je ta siroka aktivnost sracunata ne samo na zastrasivanje pucanstva, nego i oficirskog kadra u armijskim jedinicama, pa cak i na izazivanje nekog incidenta, koji bi mogao stvoriti klimu opce nesigurnosti i straha, cime bi se onda opravdala vojna intervencija. Napetost je porasla nakon sto je Predsjednistvo SFRJ objavilo da je na molbu vlade Republike Hrvatske rok za vracanje oruzja produzen za 48 sati, iako na razini vlade Republike Hrvatske nije uopce postavljena takva molba. Tako sroceno priopcenje Sluzbe za informiranje Predsjednistva SFRJ imalo je, izmedju ostaloga, za cilj ustvrditi kako u Hrvatskoj nisu u stanju organizirati prikupljanje oruzja od nelegalnih oruzanih sastava, sto bi, drugim rijecima, znacilo da bi ga trebao prikupiti netko drugi, a taj bi drugi mogla biti samo JNA. Iako su u sluzbenim izjavama predstavnici JNA izjavljivali da ce postivati organe nove vlasti i da nece otezavati ionako tesku politicku klimu, mnoge djelatnosti armijskih vlasti na svim razinama upucuje na upravo suprotno. U Vinkovcima su, na primjer, vojni strazari s puskama na gotovs stajali pred stanovima clanova starjesinskog sastava. U Djakovu je kamion pun vojnika dojurio do sredista grada, vojnici su se rastrcali na sve strane, a zatim su se opet skupili i otisli kako su dosli. U kasarni "Marsal Tito" u Zagrebu i drugoj, u Dugom Selu, tenkovski motori radili su 30 do 40 minuta, neki su tenkovi isli i prema izlazu, da bi se zatim vratili u kasarski krug. Nekoliko kamiona punih vojnika u razlicito vrijeme i u raznim pravcima jurilo je Zagrebom, straseci gradjanstvo. Komandant garnizona u Virovitici, govoreci oficirima, rekao je da su oni ugrozeni te da zbog toga stalno - u uniformi i u civilu - moraju nositi oruzje. Vojni helikopteri nekoliko su puta nadlijetali i zadrzavali se nad objektima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. General-pukovnik Ivo Tominc priopcio je prije nekoliko dana, govoreci u Jastrebarskom, da je na sastanku generalskog vrha u Beogradu zakljuceno, prvo, da se razoruzaju nezakonite formacije, drugo, da ce se vojska boriti za federaciju, trece da ce se boriti za jedinstvenu JNA, i cetvrto, da ce Armija inzistirati na stvaranju nove Komunisticke partije - Pokreta za Jugoslaviju. Sve ove aktivnosti pratile su ovih dana opetovane glasine kako se u Nisu pripremaju jake padobranske i druge vojne snage, koje bi se trebale prebaciti u Hrvatsku i Sloveniju. Ratobornu politiku koju zadnjih nekoliko dana vodi militantni, konzervativni i unitaristicki dio generalskog vojnog vrha u JNA ne podrzavaju brojne starjesine, bez obzira na nacionalnost, jer su svjesne opasnosti koje takva politika predstavlja za mir u cijeloj zemlji i za povijesni dogovor jugoslavenskih naroda, tek otvoren prvim sastankom u Beogradu i najavljen bilateralnim susretima demokratski izabranih predstavnika republika - drzava. Organi vlasti Republike Hrvatske, pak, polazeci od legitimiteta sto su ga dobili na proslogodisnjim demokratskim izborima, nemaju nikakva razloga da pod prijetnjama sto ih na takav nacin cine ratoborni velikosrpski generali, odstupe od stajalista usvojenih na sjednici Vijeca za obranu i zastitu ustavnog poretka Republike Hrvatske. U njima se, izmedju ostaloga, kaze, da ce se "Republika Hrvatska svim raspolozivim spedstvima suprotstaviti svakom pokusaju uplitanja Armije u poslove iz ustavno-pravne nadleznosti Ministarstva unutarnjih poslova", te da ce "Republika Hrvatska u obrani svoga gospodarskog i politickog suvereniteta upotrijebiti sva raspoloziva sredstva i pokrenuti cjelokupni hrvatski narod u zemlji i svijetu, kao i svu demokratsku javnost". HINA ("Vjesnik", 22.sijecnja 1991)
novine.13 djovicevic,
"Vreme" - Naoruzavanje i razoruzavanje Igre sa oruzjem Da li je naredjenje Predsednistva SFRJ pokusaj uvodjenja reda u ovdasnji nered ili jos jedna cigla u gradjevini drzavnog udara? Pise: Milos Vasic Mirko Jovicic zvani Musa, iz Civljana, srpskog sela u okolini Knina, vratio je 16. januara 1991. automatsku pusku M-70 i dva sarzera municije u Stanicu milicije Knin. Da li je to bio kraj perioda napetosti ili pocetak brizljivo izrezirane politicke krize sa neslucenim posledicama? Puska o kojoj je rec spada u broj od 90 komada vojnickog oruzja "posudjenog" (dr Milan Babic) ili "otetog" (MUP Hrvatske) iz stanica milicije u Kninu i okolini ove jeseni. Musa je bio prvi; uskoro je vracena pozamasna vecina oruzja, ali uglavnom na oprezniji nacin: milicija je dobila telefonsko obavestenje gde da ode po njega. Musina izjava da oruzje vraca jer "veruje u Predsednistvo SFRJ i u JNA", ali veruje i "da ce to uciniti i drugi koji oko moje kuce zveckaju oruzjem", odmah je ponovljena i na mnogo visim instancama: "Mi smo nase vratili", glasi poruka iz vrhova Srpske demokratske stranke - Knin, "a sada neka to ucine i drugi." Tako je razresen deo dileme koja je jugoslovensku javnost mucila od 9. januara, kada je predsednistvo izdalo svoju ostro formulisanu naredbu o vracanju oruzja i rasformiranju "ilegalnih oruzanih sastava": naime, jedini "ilegalni oruzani sastavi" cije je postojanje poznato, dokazano i priznato, bili su sastavi Srba iz Kninske krajine i ostalih ostrvaca srpskog arhipelaga u Hrvatskoj. Ako se oni "rasformirnju" i vrate oruzje, ko preostaje? Tesko da su ti "drugi" Albanci na Kosovu i neidentifikovani stanovnici Vojvodine: iako su vojne i civilne vlasti u dve srpske pokrajine osetile potrebu da izdaju saopstenja i uputstva o vracanju oruzja. Galama koja je dignuta oko toga vise lici na pokusaj stvaranja privida simetrije i "jednakog tretmana". Iz svega sto se zna, ti "drugi" su neki drugi, mada je svako vracanje ilegalnog oruzja - razume se - dobrodoslo u ovoj divljoj zemlji, pogotovo ako je o Kosovu rec. Bitni su, medjutim, Srbi u Hrvatskoj: ako oni vrate oruzje, da li je time naredba Predsednistva izvrsena? Odgovor je nedvosmisleno NE. Dopunsko saopstenje SSNO od 14. januara insistira na "nepobitnim dokazima" o "potpuno nezakonitom nacinu formiranja i naoruzavanja paravojnih oruzanih sastava i njihovom pripremanju za izvodjenje diverzantsko-teroristickih i drugih nasilnih akcija". Ako se ne postupi po naredjenju Predsednistva, kaze saopstenje, "te porazavajuce cinjenice" bice objavljene. Posto se vrlo dobro zna sve sto ima da se zna o srpskoj "ONO i DSZ" u Hrvatskoj, pretnja saopstavanjem "porazavajucih cinjenica" javlja se kao neumesna. Osim toga, formulacije u naredjenju Predsednistva jedva da ostavljaju mesta sumnji: tamo se kaze da "na vise delova drzavne teritorije", uz "neposredno ucesce nekih organizacija u stranim drzavama i sa znanjem njihovih organa vlasti" neko "tajno uvozi naoruzanje ... i deli gradjanima po nacionalnoj i politickoj pripadnosti". TUMACENJA I PREPOZNAVANJA: Pazljivo citanje novina ukazace, bez ikakve dileme, na koga se "porazavajuce cinjenice" odnose: na Hrvatsku i Sloveniju. Od intervjua saveznog sekretara za narodnu odbranu generala Veljka Kadijevica 3. decembra pocinje sistematska medijska kampanja i politicki pritisak na temu potajnog uvoza oruzja u Sloveniju i Hrvatsku i potajnog naoruzavanja gradjanstva po nacionalnom i politickom kljucu. Poznavaocu prilika u nasim javnim glasilima nije mogla da promakne upadljiva ucestalost pisanja pojedinih - inace uglavnom inertnih - novinara koje prati reputacija da su u neuobicajeno dobrim odnosima sa izvesnim upravama u SSNO. S druge strane, poznavaocima vojnih i policijskih stvari i ekspertima za oruzje nije mogla da promakne neodgovornost i pristrasnost (ako ne i zla namera) u navodjenju i tumacenju podataka koji ne samo sto su nedokazani vec su povremeno apsurdni, ako ne i bezocni. Eskalacija je a politickom planu n krenula od optuzbi da je Hrvatska uvezla "10 slepera 'Cazmatransa' iz Madjarske, preko Austrije, punih automatskih pusaka 'kalasojikov', ukupno 36 000 komada, uz znanje madjarskih vlasti". To je oruzje, navodno, podeljeno "pouzdanom clanstvu i simpatizerima HDZ" u Slavoniji (na granici s Vojvodinom, navode se i imena sela), Splitu, Sinju itd. Dr Franjo Tudjman, predsednik Republike Hrvatske, 20. decembra je demantovao izjavu predsednistva po kojoj nije bilo predloga za vojni udar u toj republici: "SSNO je 10. decembra podneo dva dokumenta Predsednistvu ... U jednom se naveliko argumentira kako su stvorene oruzane paravojne formacije izvan pravnog poretka. U toj informaciji navodi se da je u zemlju uslo 10 slepera naoruzanja, da se naoruzanje dijeli clanovima HDZ i da se trebnju preduzeti mjere za razoruzanje takvih ilegalnih formacija". Dr Tudjman je tada upozorio na "psiholoski rat" koji se vodi protiv Hrvatske. "Vecernje novosti" pokusale su 11. januara da na terenu provere istinitost optuzbi o deljenju oruzja po Slavoniji i nisu nasle nikakvu potvrdu. Zanimljivo je da je to bio i poslednji takav pokusaj; posle 11. januara niko se vise nije trudio da na terenu utvrdi bilo sta - jednoglasnost je prevladala. Izrazi te jednoglasnosti su masovni; jedan od tipicnih je proglasavanje skromnih demonstracija Hrvatske demokratske stranke (braca Veselica) na Jelacicevom trgu prosle nedelje (13. januar) za "masovne demonstracije HDZ" (Radio-Beograd, I program, vesti u 19 casova). U pojavu o kojoj je rec spada i uporna upotreba termina "hrvatska nacionalna garda" i "redarstvo" za ono sto Hrvati zovu policija. Ukratko, bez ijednog materijalnog dokaza stvarana je atmosfera napetosti i sistematski je dizana temperatura oko navodnog ilegalnog naoruzavanja clanstva HDZ i impliciranog predstojeceg pokolja Srba u Hrvatskoj. Posledoji broj "Narodne armije" (17. januar) donosi potpuno nedvosmislene optuzbe: citava prica oko "ilegalnih oruzanih sastava" locirana je izricito u Sloveniji i Hrvatskoj, pri cemu je Slovenija bez potrebe ugurana u isti kontekst, mada je niko ne optuzuje za naoruzavanje stanovnistva po "nacionalnoj i politickoj pripadnosti". "Narodna armija" kaze da Hrvatska sada ima "cetiri puta vise" policajaca nego u "boljsevicko" doba (a tada ih je bilo 16 000), sto bi bilo 64 000 ljudi, "pa opet njeni celnici uveliko naoruzavaju vlastite partijske garde i odrede". Bez obzira na vec objavljene demantije, opet se tvrdoglavo operise sa "10 slepera oruzja", "desetinama hiljada 'kalasnjikova'", "grupama i egzekutorima koji imaju uputstva da ne stede ni porodice staresina" JNA. "Spegelji i Janse" - treba li nesto vise? - dovedeni su u vezu sa "vlastima Madjarske, Italije i Austrije" koje "slucajno lli namerno" (zanimljiva razlika - prim. autora) "podrzavaju ilegalni uvoz oruzja u nasu zemlju". Podrzavanje - uzgred - ne moze biti slucajno: moze biti samo namerno. Na kraju jednog od nekoliko uvodnika "Narodne armije" izrazava se uverenje da "nijedan gradjanin Hrvatske kome je stalo do demokratije i mirnog sna" (a zna se ko cuva "miran san") "nece pruziti otpor Armiji ..." Poruka je jasna ... MATERIJALNE CINJENICE: Od citave ove fertutme, medjutim, veoma malo tvrdnji moze se dokazati ili dokumentovati materijalnim cinjenicama. Da budemo sasvim jasni: ako su optuzbe istinite, onda Hrvatskoj i Sloveniji - po svakoj normalnoj logici i pravdi Bozjoj - sledi vojni udar; druge im nema, jer se genocid i nasilno otcepljenje na nacin impliciran u optuzbama ne mogu tolerisati ni u jednoj normalnoj drzavi ... Ako su optuzbe istinite, ponavljamo. Sta govore cinjenice? Za tvrdnju o "ilegalnom nvozu 38.000 automatskih pusaka iz Madjarske" nema niti jedne jedine cinjenice, niti jedne jedine puske, niti jednog jedinog svedoka za dokaz. (Tu ne racunamo triput ponovljenu mutnu fotografiju sa jednog granicnog prelaza u Sloveniji, kada je jedna madjarska puska pokazana za slikanje, jer je to jedna puska, zaplenjena od jednog gradjanina.) Madjarsko Ministarstvo odbrane, Ministarstvo spoljne trgovine i preduzece "Tehnika" - jedino ovlasceno za izvoz oruzja - hladno su tu vest demantovali kao "fantasticnu". Iz izvora koji znaju o cemu govore, "Vreme" je dobilo tumacenje da je za diplomatski polozaj Madjarske ovog trenutka (i ubuduce) nezamislivo i kontraproduktivno svako mesanje u jugoslovenske unutrasnje stvari, a pogotovo u obliku oruzane pomoci bilo kome. Trideset i osam hiljada pusaka i pratece opreme nije kolicina koja bi mogla da prodje neprimeceno bilo gde i bilo kako. Ako preko tvrdnji o uvozu "americkog oruzja" (puske M-16 itd.) predjemo kao preko apsurdnih (jer Drzavni sekretarijat SAD, bez cijeg odobrenja nema izvoza nijednog metka, ni u snu ne bi pristao na isporuke oruzja Hrvatskoj i Sloveniji, s obzirom na nedvosmisleno izrazene stavove o integritetu SFRJ kao vrhunskoj vrednosti), ostaje veoma malo spornog. Hrvatsko Ministarstvo unutrasnjih poslova ne opovrgava da je uvezlo "izvesne kolicine oruzja" za potrebe policije. Rec je o neodredjenoj kolicini automatskih pusaka SAR-80 iz Singapura i 5000 pistolja tipa CZ-75/85 iz Ceskoslovacke Republike. Janez Jansa, slovenacki ministar odbrane, rekao je da je Slovenija, takodje, uvezla izvesne kolicine oruzja iz inostranstva. Uzgred, jedino strano naoruzanje koje je vidjeno i fotografisano jesu automatske puske SAR-80 iz Singapura, u rukama hrvatske policije i slovenacke Teritorijalne odbrane; sve ostalo su price i glasine - za sada, dok SSNO javno ne iznese "porazavajuce cinjenice". PARADOKSI: Tako dolazimo u paradoksalnu situaciju - jedino sto se ovog trenutka (18. januar) moze dokazati od tvrdnji iz naredbe Predsednistva SFRJ i prateceg saopstenja SSNO jeste da postoje legalne oruzane formacije (hrvatska policija i slovenacka TO), koje su naoruzane ilegalno uvezenim oruzjem (iz Singapura). Pri tom je pitanje da li je uvoz oruzja za hrvatsku policiju ilegalan: svih devet policijskih agencija u Jugoslaviji sasvim uredno uvoze za svoje potrebe strano oruzje preko ovlascenih spoljnotrgovinskih firmi. To je slucaj sa automatrma nemacke firme "Heckler und Koch", americkim revolverima "Colt" i "Smith&Wesson" itd. Dok se u delu stampe dize buka oko uvoza pisiolja CZ-75 za MUP Hrvatske, RSUP Srbije takodje uvozi pistolje "Walther" P-88 za svoje posebne jedinice, ali bez komentara. Strogo tehnicki gledano, jedino Teritorijalna odbrana Slovenije ima problem sa zakonom zbog pusaka SAR-80, jer nabavka nije isla uz odobrenje Uprave za naoruzanje i vojnu opremu SSNO, a preko Savezne direkcije za promet robe namenske prorzvodnje, koja je jedino nadlezna za spoljnu trgovinu vojnickim oruzjem. Uostalom, ako je nekome tako mnogo stalo do utvrdjivanja svih okolnosti oko uvoza oruzja, i za to ima nacina: singapurska fabrika CIS (Chartered Industries of Singapore), koja proizvodi puske tipa SAR-80, vlasnistvo je singapurske vlade. Nista lakse nego utvrditi ko je fabricl izdao dokument koji se zove "potvrda o konacnoj upotrebi" (Final Use Certificate), a bez koga nema izvoza oruzja na legalan nacin. Uz malo napora, moze se doci i do podataka o tome na koji je nacin i cijim novcem to oruzje placeno; novac, naime, ostavlja trag u bankama, kao sto je poznato. Ova se sugestija cini opravdanom utoliko pre sto izvesne sluzbe u beogradskoj Ulici kneza Milosa imaju osnovanu sumnju da je izvesna kolicina novca, skupljena na ime clanarine za HDZ po Latinskoj Americi i Australiji, otisla "drugim putem". Postoji tu jos jedan paradoks: na pitanje "Vremena" zasto oruzje kalibra 5,56 mm NATO (puske SAR-80) nije kupljeno u Kragujevcu, od Fabrike namenske proizvodnje "Crvena zastava" (FNP), kad je vec boije i jevtinije, a hoce se (opravdano ili ne) taj kalibar; dobili smo odgovor da Slovenija i Hrvatska i nisu trazile da kupe oruzje u Kragojevcu. Ali, Martin Spegelj i Janez Jansa kazu da im je kupovanje oruzja u FNP u Kragujevcu uskraceno. Iz Kragujevca se cude i kazu da su Slovenija i Hrvatska u februaru 1990. jednostrano raskinule ugovore o isporuci oruzja za Teritorijalnu odbranu, pa je FNP stetila i sada sedi na zalihama, a ionako ima kapacitete da proizvede i vise nego sto bi Hrvatima i Slovencima uopste trebalo. Prevedeno na obican jezik - koga se obe strane klone - to znaci da je Uprava za naoruzanje i vojnu opremu SSNO, preko koje idu svi poslovi sa FNP u Kragujevcu, prekinula vezu te fabrike sa Hrvatskom i Slovenijom pre skoro godinu dana. Kada smo zatrazili objasnjenje od Sluzbe za informisanje SSNO, obecali su da ce nam odgovoriti sutra (sreda, 16. januar); toga dana smo saznali da ce nam odgovor javiti Tanjug, iako smo pitali mi, a ne Tanjug. Konacno je Tanjug dobio odgovor na nepostavljeno pitanje - ko je nadlezan da uvozi oruzje ... Moguca logika iza ovakvih postupaka je jasna: onemogucavanje nabavke oruzja u zemlji navesce Hrvatsku i Sloveniju da ga kupnju napolju. Pri tom ostavljamo po strani opravdanost hrvatskih i slovenackih potreba i zelja za jos oruzja; iz svake razumne analize politicke situacije sledi da je paradoksalno to sto visestranacke parlamentarne "drzave" odmah ojacavaju policiju i teritorijalnu odbranu, bez obzira na pravdanje o "ugrozenosti" i "sigurnosnoj situaciji". Bitno je to da su policijske agencije svoje oruzje nabavile na zakonit nacin. Ko su, dakle, "ilegalni naoruzani sastavi"? Hrvatska i slovenacka poiicija pravno-tehnicki gledano - nisu, osim ako primenimo staru marksisticko-lenjinisticku floskulu o "formalnoj demokratiji" i "pravu" kao burzoaskim kulisama. Te dve policijske agencije nisu radile nista sto ne rade i sve druge. Tu, mozda, ima malo mesta za rezervu u pogledu hrvatske rezervne policije. Naime, kako se vidi iz faksimila objavljenog u "Vjesniku", hrvatski rezervni policajac ima prava nesto veca od rezervnih milicionara u ostalim nasim zemljama, a nesto manja od obicnog "ovlascenog radnika unutrasnjih poslova", ali to je nadleznost republickog zakonodavstva, pravno gledano. Ostaje samo Teritorijalna odbrana Slovenije, kao "legalna formacija" naoruzana "ilegalno uvezenim oruzjem". Oko tog uvoza oruzja opozicija u slovenackom parlamentu vec je digla galamu: prvo je Viktorija Vika Potocnikova, delegat u Skupstini SFRJ i otresita osoba, postavila pitanje premijeru Peterleu o okolnostima kupovine stranog oruzja, o ceni i o tome zasto parlament nije konsultovan. Odgovoreno je da Slovenija nije mogla da kupi od FNP, pa je kupila od onih "koji su nudili najprihvatljivije cene i nisu postavljali nikakve politicke uslove" (J. Jansa). Tako je Vika Potocnikova veci problem stvorila sebi nego vladi Slovenije: njeno pitanje postavljeno je dan pred naredbu Predsednistva SFRJ, pa su svi graknuli kako "Vika zna unapred", pa je - prema tome - "izdajnik slovenackog naroda". Janez Jansa je iskoristio priliku da povodom naredbe Predsednistva SFRJ da izjavu nedelje: "Naredba se ne odnosi na Sloveniju, jer je nasa Teritorijalna odbrana deo jedinstvenih oruzanih snaga SFRJ". To nije uticalo na neraspolozenje Slovenaca, kojima je sa zakasnjenjem postalo jasno da ce izdrzavati svoju vojskn, pa makar im i deca gladovala, ako je verovati DEMOS-u i Jansi. MRACNA PRICA: Atmosfera je stvorena; strasti su razjarene; ucene su izrecene; dokazi, tzv. "porazavnjuce cinjenice", ocekuju se. Kada budete citali ovaj broj "Vremena", rok ultimatuma predsednistva bice star dva dana, a "porazavajuce cinjenice" saopstene, ako Bog da. Veoma je tesko zamisliti ko ce i kako da razmrsi ovu mracnu pricu. Hoce li to biti ono sto "Narodna armija" naziva "ozivotvorenjem stava generala armije Veljka Kadijevica" u intervjuu Miroslavu Lazanskom, 3. decembra? Dakle, ukidanje koncepta "ONO i DSZ" kao "promasaja", pa - prema tome - i Teritorijalne odbrane, koja ce tako retroaktivno postati "ilegalna oruzana formacija"? Ako je verovati vojno-policijsko-obavestajnim izvorima, prica je sledeca: neprijateljska emigracija je, bez znanja dr Tudjmana i veceg dela hrvatske izvrsne vlasti (pre svega MUP Hrvatske), kupila, prokrijumcarila i podelila medju ekstremnim krilom HDZ odredjene kolicine oruzja (znatno manje od 36 000 komada). S druge strane, tvrdi se da je iz skladista Teritorijalne odbrane deljeno oruzje, pa tako imamo i "ilegalne formacije" naoruzane "legalnim oruzjem". Istice se i navodna liberalizacija izdavanja oruznih listova i dozvola za uvoz pojedincima u Sloveniji i Hrvatskoj, ali se to ne moze proveriti. Zna se da singapurska fabrika CIS ima filijalu u Londonu i pretpostavlja se da su puske SAR-80 kupljene tim putem. Ono sto u celoj logici pravljenja velikog skandala ostaje da visi jeste strateska politicka svrha citave price. U nasem novijem politickom zivotu ima nekoliko tragova koji bi mogli da vode mogucem odgovoru. To je - pre svega - teorija "neposredno predstojeceg gradjanskog rata", koju neka glasila promovisu vec tri godine. Slobodan Miloscvic formulise u Pancevu (poredjenje sa 1914. godinom). Najnoviji primer su saopstenja SDS i stav Momira Bulatovica na 90. sednici Predsednistva: "Mi smo u Jngoslaviji na granici gradjanskog rata". Istovremeno se pojam "gradjanski rat" tumaci iskljucivo kao medjunacionalni i verski rat, mada je sasvim drugo, pragmaticnije tumacenje, zahvalnije: naime, da li ima naivnih da poveruju da ce komunisti i njihova armija dugo tolerisati postojanje nekomunistickih rezima u istoj federalnoj drzavi? Sve ove na izgled nepovezane okolnosti - panika oko toga hoce li Hrvati sad odmah poklati "ostatak zaklanog naroda": uzbune dr Milana Babica bez razloga i povoda; pretnje oruzjem dr Radovana Karadzica; vika oko naoruzavanja nevidljvim puskama; sirenje panike medju vojnim licima da ce im pobiti porodice; teorije Lazanskog oko "vatikanske strategije" naoruzavanja Hrvata, a sve radi "borbe protiv pravoslavlja na Balkanu" - sve to neodoljivo mirise na smisljeni scenario drzavnog udara, plan koji ima samo jednu i tipicno Balkansku manu: prakticno je neizvodljiv, jer je samoubilacki i kao takav lunatican. Pri tom, taj plan moze biti i rezervna varijanta, moneta za potkusurivanje u sadasnjim federalnim cenkanjima, puka pretnja bez materijalne osnove, dakle blef, ali dobro ilustrovan. Posledice ovakvog blefiranja i igara oruzjem nisu, medjutim, bezazlene: u Kninu i okolini lazne uzbune dr Milana Babica sasvim su istanjile ionako napete zivce stanovnistva, pa je bilo mrtvih i ranjenih, sto je posledica moralne neodgovornosti i politicke arogancije neoprostivih razmera. Knin pri tom i dalje ostaje detonator eksplozivne smese: vraceno oruzje cini tek mali deo ukupnog naoruzanja, a na raspolaganju je za svako dalje otimanje. Dr Jovan Raskovic tu je bio sasvim jasan: rekavsi da je zasluga Slobodana Milosevica to sto hrvatska policija vise ne moze da mrdne a da nema za vratom JNA, rekao je sve. To prorocanstvo ostvarilo se na operetski nacin skandalom povodom pracenja ministra Boljkovca: tri vojna lica iz XII uprave SSNO (Vojna bezbednost) uhapsena su u blizini ministra policije i predata vojsci, ali je to izazvalo buru u casi vode. Kao i obicno, "Feral Tribjun" ("Feral Tribune"), hnmoristicki dodatak "Slobodne Dalmacije", bio je u pravu sa najavom tekata: "Otet Josip Boljkovac: otmicari prijete izrucenjem". Umesto sto se bave sitnim spijunima, hrvatsklm policajcima bi bilo pametnije da obrate paznju na sada dostupno Uputstvo o metodama i sredstvima rada organa bezbednosti u JNA (objavili: Janez Jansa i Igor Bavcar) iz 1986. godine. Tamo lepo pise da organi imnju ovlascenje da sire dezinformacije preko saradnickih veza. Citava ova prica - osim sto je puna velikih reci za postizanje malih ciljeva (po obicaju) - ima jos jednu pouku, najbolje izrazenu u citatu iz jedne knjige Erika Emblera, veilkog britanskog pisca: "Direktori obavestajnih sluzbi sa tajnim budzetima na raspolaganju i mogucnoscu, katkad i obavezom, da efikasnost stave ispred stroge zakonitosti, teze da postanu sive eminencije ... Sve dok oni i njihovi potcinjeni izbegavaju da cine greske suvise velike da bi se mogle sakriti, imuni su od javne krilike ... Tako sticu mnogo vise vlasti nego sto njihova odgovornost pokriva." Ako se materijalnim dokazima i pouzdanim svedocima u postenom sudjenju dokazu "porazavajuce cinjenice", sve do jedne, neka krivci odgovaraju po zakonu. Dotle vazi prezumpcija nevinosti; za svakoga, pa i za SSNO: dok se krivica ne dokaze, ne mahati "porazavajucim cinjenicama" koje se - toboz - ne odnose ni na koga. To sto su zakonski propisi o kleveti u ovoj zemlji neprimenljivi, pa se gotovo vise niko na njih i ne poziva, nije opravdaanje za sistematsko sirenje tendencioznih vesti, a sve preko nekih javnih glasila. Igre sa oruzjem i oko njega uvek su bile veoma opasne, narocito za nevine posmatrace, kojih je ovoga - trenutka dvadeset i dva miliona. ("Vreme", 21.januar 1991)
novine.14 bojt, -> #13, djovicevic
Hvala na prilozima i velikom trudu.
novine.15 balinda,
["BORBA - 9. februar 1991."] "MITING čENA PRE PALATOM FEDERACIJE" "Parole i transparenti" Uz povike "Mesiću napolje", "Ante lopove", "Uhvatite Špegelja", "Hoćemo Jovića", "Jugoslavija, Jugoslavija", brojne jugoslovenske zastave i jednu sliku Slobodana Miloševića tik uz improvizovanu govornicu, "drugarice" (takav je bio oficijelni početak obraćanja) su nosile sledeće transparente: "Izdajnici, sudiće vam narod", Mir da - kalašnjikov ne", "Glasajmo za mir i Jugoslaviju", "Smrt fašizmu" (ispisan crvenim šahovskim kockicama), "Odmah ispadajte napolje, razbijači Jugoslavije", "RAzmijači Jugoslavije: Mesić, Marković, Tuđman, Kučan, Peterle, Janša, Pučnik", "čivela Armija"..."
novine.16 balinda,
["BORBA - 9. februar 1991."] "MITING čENA PRE PALATOM FEDERACIJE" "Nakon brojnih komentara iz publike da iza ovog mitinga i celog Pokreta žena za očuvanje Jugoslavije stoji Socijalistička partija (članica najužeg rukovodstva SPS Anežana Aleksić delila je, na primer, otkucane zahteve žena), čelnica Inicijativnog odbora Bratislava Buba Morina rekla je za "Borbu" dok je miting još trajao, a kolone žena odlazile: - Kunem se da iza mene niko ne stoji. Jednostavno, one noći kad sam gledala film SSNO, shvatila sam da je Hrvatska u sprezi sa albanskim separatistima, i sinula mi je ideja da okrenem telefone nekih ljudi koji su organizovali prethodne mitinge. Protest je, inače, završen kozaračkim kolom uz stih "ko to kaže, ko to laže"), a vredno spomena je i to da su čelnice Inicijativnog odbora, koje tvrde da se ne bave politikom, dovezle automobilom koji je nosio službene oznake PR 01-25."
novine.17 erin, -> #16, balinda
Izgleda da su gledanjem filma SSNO mnogi nesto shvatili (pa i Hrvati i Slovenci...) D. Godec
novine.18 balinda, -> #17, erin
>> Izgleda da su gledanjem filma SSNO mnogi nesto shvatili >> (pa i Hrvati i Slovenci...) To što su shvatili Hrvati i Slovenci nije daleko od istine, ali ima li u Hrvatskoj (ili makar u Sloveniji?) i drugačijeg mišljenja poput, i za mene, iznenađujućeg obrta u vodećoj opozicionoj stranci u Srbiji? Iznenađenje je tim veće što takva *senzacija* dolazi iz samog centra desne nacionalne opozicije tj. iz SPO-a. Može li opozicija u Hrvatskoj (ima li je?) pomoći da se čuje i neki drugi tonovi osim ovih koji nam se već smučiše? No, da ne davim, evo integralnog članka iz današnje "Borbe". "VUK DRAŠKOVIć OŠTRO KRITIKOVAO GENERALSKI VRH JNA" "Svi Brozovi ljudi" "Ne može biti srpska ona vojska koja hoće tenkovima da vrati u Hrvatsku, Sloveniju i Makedoniju pordak koji su ti narodi odbacili - rekao je prvak SPO" "Beograd - I pored sasvim relevantne opasnosti da bude proglašen za izdajnika, Vuk Drašković je juče, analizirajući aktuelnu političku situaciju u Jugoslaviji na savetovanju SPO-a, postao drugi srpski opozicionar (prvi su to bili ljudi iz SRSJ-a) koji je za trenutna zbivanja optužio i drugi stranu - generalski vrh Jugoslovenske narodne armije, SK Pokret za Jugoslaviju i Slobodana Miloševića i SPS (uz napomenu da su za njega sve tri snage iste - "ljudi iz Brozovog šinjela"). Po Draškoviću, dokumentarni film o Špeglju nije samo optužba protiv njega već i protiv generala JNA, koji su "čekali da konvoji oružja preplave Hrvatsku", koji kamione sa kalašnjikovima iz Mađarske nisu zaustavili i koji nisu "odluku o razoružanju doneli kada je trebalo - u aprilu ili avgustu prošle godine." Drašković tvrdi da je reč o "velikoj zaveri" (u koju je uvučen narod) koja ima za cilj "reboljševizaciju Jugoslavije". Po njegovim rečima, nitu su generali u Beogradu "naši" niti su oni u Zagrebu "ustaški", već su i jedni i drugi "Bozovi generali" koji su "za vlast totalitarnog tipa" koja bi bila sastvaljena od "ljudi posebnog kova - komunista i ustaša". Izjednačujući dalje "zagrebačke i beogradske generale", "HDZ i SPS", "Miloševića i Tuđmana", Drašković je zaključio da oni "hoće da se za svoje mrtve ideje tuku do poslednjeg živog Srbina i Hrvata! Uz to, rekao je i da "ne može biti srpska vojska koja hoće tenkovima da vrati u Hrvatsku, SLoveniju i Makedoniju poredak koji su ti narodi odbacili. NEka u taj rat Brozovi generali vode svoju decu i svoje glave. Mi decu Srbije ne damo". Na kraju predsednik SPO zatražio je depolitizaciju armije, uklanjanje zvezde petokrake sa zastava, oznaka i kapa, razoružavanje svih nelegalnih formacija, ali od strane depolitizovane armije, i pregovore u kojima bi učestvovali opozicionari, prvaci nauke i kulture i koji bi (pregovori) bili direktno prenošeni preko televizije."
novine.19 djovicevic,
Dovidjenja u Sarajevu PROSIRENA SJEDNICA PREDSJEDNISTVA SFRJ: NApadi Jovica i Milosevica na Markovica i ekonomsku politiku savezne vlade - Govoreci o mogucem raspletu jugoslavenske krize, predstavnici republika ponovili javnosti vec poznata stajalista, a jedini dogovor postignut je o tome da se slijedece zasjedanje odrzi 22. veljace BEOGRAD - Predsjednistvo SFRJ u petak (valjda srijedu C.I.) je, u prisutnosti i uz suradnju predsjednika svih republika i pokrajina, razmatralo informaciju SIV-a o njegovim razgovorima s vladama svih republika o njihovoj mogucoj suglasnosti oko osiguranja minimuma funkcioniranja federacije. NAPADI NA MARKOVICA: Tom dijelu sjednice, koji je trajao cijelo prijepodne, poseban su ton dali ostri napadi predsjednika Borisava Jovica i predsjednika Republike Srbije Slobodana Milosevica na predsjednika SIV-a Antu Markovica i ekonomsku politiku savezne vlade. Po njihovu tvrdjenju, ta ekonomska politika gura Srbiju prema potpunom privrednom kolapsu. Ante Markovic je pokusavao odgovoriti i objasniti sadrzaj i zakonitosti na kojima se temelji predlozena ekonomska politika SIV-a. U raspravi o tome posebno su bliska stajalista imali Ante Markovic i clan Prredsjednistva iz Slovenije Janez Drnovsek, naglasavajuci da savezna vlada u politickoj situaciji kakva je vec duze vrijeme u Jugoslaviji ne moze striktno provoditi svoj ekonomski program. Sudionici sastanka usvojili su prilicno neobavezujuci zakljucak ciji bi se sadrzaj mogao svesti na vec koristenu formulaciju da su informaciju SIV-a primili na znanje. MEMORANDUM SLOVENIJE: Predstavnici Slovenije predstavili su Memorandum te republike, a u vezi s njim naglasili kako je Slovenija spremna sudjelovati u financiranju federacije, ali samo primjenom instituta kotizacije. Svako odstupanje od toga principa morala bi, naglasili su prethodno, odobriti Skupstina Slovenije. Pod drugom tockom dnevnog reda - govoreci o mogucem raspletu jugoslavenske krize - predstavnici pojedinih republika predstavili su javnosti vec poznata stajalista. Pritom su se Slovenija i Hrvatska ponovo zalozile za vec poznati konfederalni model, naglasavajuci da bi ih svako drukcije rjesenje usmjerilo na put osamostaljivanja. Predsjednik Hrvatske Franjo Tudjman je i na ovoj sjednici ponovio da ce u slucaju odluke Slovenije za osamostaljenje - to isto uciniti i Hrvatska. Predstavnici Srbije i Crne Gore takodjer su ponovili vec poznati model ciste, tzv. "moderne federacije", za koju se oni zalazu, dok su se predstavnici Bosne i Hercegovine i Makedonije zauzeli za trazenje kompromisnih rjesenja. POZNATA PITANJA: Kako javlja Hina, pritom su ostala bez odgovora poznata pitanja o tome da li su nosioci suvereniteta narodi ili republike, te da li su unutrasnje granice drzavnog karaktera ili su administrativno odredjene. Jedini konkretan dogovor sjednice, koja je trajala gotovo do 19 sati, postignut je oko datuma iduceg prosirenog zasjedanja jugoslavenskog politickog vrha. On ce se odrzati 22. veljace u Sarajevu, s ciljem da se istraze mogucnosti za priblizavanje dosad posve razlicitih stajalista. Za to su se osobito zalagali predstavnici BiH i Makedonije. SAOPCEENJE: U saopcenju sa sjednice, koje prenosi Tanjug, kaze se da je Predsjednistvo podrzalo napore da se sto prije omoguci normalno odvijanje platnog prometa, ostvarivanje monetarne politike, funkcioniranje deviznog trzista i izvrsavanje obaveza prema saveznom budzetu, cime bi se stvorili minimalni uvjeti za funkcioniranje federacije. Ukazalo se na potrebu da se nastavi usuglasavanje preostalih spornih pitanja, te konstatiralo da postizanje dogovora SIV-a s vladama republika ne moze znaciti derogiranje ustava SFRJ i suzavanje ustavnih prava i obaveza federacije, nego se ustav SFRJ i svi savezni zakoni moraju provoditi, kaze se u saopcenju. Na sjednici Predsjednistva SFRJ, u otvorenoj i tolerantnoj raspravi, razmijenjena su misljenja o politickoj buducnosti zemlje. Predstavnici republika iznijeli su svoja vidjenja i moguca resenja, koja i dalje sadrze krupne razlike. Narocito su izrazene izmedju predstavnika republika koji svoju buducnost vide u zajednickoj drzavi jugoslovenskih naroda i predstavnika republika koji se zalazu za izdvajanje u samostalne i suverene drzave i za konfederalni ugovor, stoji u saopcenju. RAZGRANICENJE OBAVEZA: Kako javlja Hina, Drnovsek je predlozio i da odmah pocnu preliminarni postupci za razgranicavanje obveza i prava medju republikama, te izmedju republika i federacije. SIV bi - po njegovu prijedlogu - trebao sto prije napraviti analizu o tome u skladu s proklamiranom politikom "cistih racuna". Drnovsek je ujedno predlozio da se za suradnju na tom poslu angaziraju strucnjaci Vijeca Europe s podrucja prava i medjunarodnih odnosa. Kako je rekao Drnovsek, takav oblik pomoci vec je ponudila Jugoslaviji generalna sekretarica Parlamentarne skupstine Vijeca Europe Ketrin Lumiere. Ponudu je iznijela prilikom nedavna posjeta Jugoslaviji, u toku razgovora s predsjednikom Jovicem, a spremnost za takvu pomoc iznjela je i u toku sijecanjskih razgovora s Janezom Drnovsekom. ("Vjesnik", 14.veljace 1991)
novine.20 djovicevic,
SEDAM GLIGORIJEVICEVIH BRZOJAVA BEOGRAD - Predsjednik Skupstine Jugoslavije Slobodan Gligorijevic neocekivano je svim rukovodiocima saveznog parlamenta dostavio prikaz brzojava i pisama sto ih je u prvom tjednu ovog mjeseca primio od jugoslavenskih gradjana i organizacija s njihovim ocjenama situacije u Republici Hrvatskoj. Iz cijele zemlje stigio mu je sedam takvih pisama i brzojava, od cega su cetiri iz opcinskih rukovodstava SUBNOR-a. Svima je zajednicka podrska JNA i naredbi Predsjednistva SFRJ o razoruzavaniu paravojnih formacija; svi zahtijevaju opoziv clana predsjednistva iz Hrvatske Stipe Mesica, cijele savezne vlade, s tim sto naki posebno spominju Antu Markovica, Budimira Loncara i Petra Gracanina. Svi traze sudjenje hrvatskim ministrima Spegelju i Boljkovcu, a SUBNOR i rukovodstvo Socijalisticke partije Srbije iz Pozarevca traze da iz Skupstine Jugoslavije budu opozvani i delegati iz Hrvatske. "Kakvog ima smisla to sto je predsjednik Skupstine Jugoslavije delegatima dostavio prikaz tih pisama i brzojava? Nije ii to oblik pritiska na Hrvatsku") upitao je u utorak navecer javno u jugoslavenskom parlamentu delegat iz Hrvatske Ante Benetti. (Hina) ...................................................................... KOHLOVO PISMO MARKOVICU BONN - Njemacki savezni ured za novinstvo objavio je u srijedu navecer tekst pisma koje je kancelar Helmut Kohl uputio svojem jugoslavenskom kolegi, Anti Markovicu. "Savezna vlada zajedno sa svojim partnerima u Europskoj zajednici s velikom paznjom i velikom zabrinutoscu prati aktualan razvoj u Jugoslaviji", pise Kohl. "Ne zelim zatajiti da me najnovije zaostravanje dogadjaja - upravo glede mojeg uvijek iznova dokazivanog angaziranja za vasu zemlju i nase odnose - vrlo uznemiruje. Sukobljavania u Jugoslaviji predstavljaju opasnost ne samo za unutarnji mir vase zemlje - naglasava kancelar - nego ona ugrozavaju takodjer stabilnost regije vazne cijelu Europu". Kohl je u daljnjem tekstu naglasio, kako je "za njega razumljivo samo po sebi, da jedinstvo Jugoslavije i razvoj novih oblika suzivota njenih naroda i republika mogu biti osigurani samo kao rezultat miroljubivog politickog dijaloga na osnovi demokracije, drzavopravnosti, te postovanja ljudskih i manjinskih prava svih sudionika". Njemacki kancelar u pismu Anti Markovicu dalje naglasava: "Prijetnia silom, ili cak njena uporaba, bi - naprotiv tome - odvela u siijepu ulicu. To bi ugrozilo ljudske zivote, zapocete demokratske reforme i daljnje priblizavanje Vade zemije Europskoj zajednici." Pismo sadrzi i konkretan apel: "Stoga izricito apeliram na Vas i na sve sudionike, da upotrijebe svoju cijelu snagu za mirno i razumno rjesenje, kako bi bili ostvareni principi 'Pariske povelje za novu Europu', sto je bila potpisana u studenom prosle godine, kao i drugi dokumenti KESS-a. Takva politika moze racunati na aktivnu podrsku Savezne Republike Njemacke". (Hina) ("Vjesnik", 14.veljace 1991) ---------------------------------------------------------------------- Amandman o imunitetu ministara VLADA REPUBLIKE HRVATSKE: Manje privilegije borcima i nezaposlenima - Ostaju takse za Srbiju i uvoz automobila pod povoljnijim uvjetima - Prihvacen novi tarifni sustav, sto znaci skuplju struju ZAGREB - Kada je potkraj prosle godine proglasen novi Ustav Republike Hrvatske, malo tko je slutio da ce se ni dva mjeseca kasnije vec dopunjavati. Zivotne okolnosti su, medjutim, nalozile da Vlada Republike Hrvatske, na sjednici u srijedu navecer, predlozi prvi amandman na novi republicki Ustav. U njemu se kaze da predsjednik, potpredsjednici, ministri i drugi clanovi Vlade Republike Hrvatske imaju imunitet kao i zastupnici u Saboru i da o njihovu imunitetu odlucuje Vlada. Tom dopunom clanka 111. Ustava imunitet koji imaju zastupnici, suci Ustavnog suda, te u skladu sa zakonom i drugi suci, prosiruju se imunitetna prave na predsjednika, potpredsjednike, ministre i ostale clanove vlada. Poznato je, naime, da vojni pravosudni organi poduzimaju mjere radi provodjenja krivicnog postupka protiv ministra obrane, a realno je ocekivati da ce takve ili slicne mjere poduzimati i prema neklm drugim clanovima vlade. Time se, ne samo zadire u Ustavom utvrdjeni suverenitet Republike Hrvatske, nego prijeti opasnostt da Vlada bude onemogucena da redovno obavlja svoje ustavne duznosti. Clanovi republickih vlada imunitetom su zasticeni i u ustavima ostalih republika. O tom prijedlogu ce se, vjerojatno, izjasnjavati zastupnici u Saboru na skorom zasjedanju. KAKVE STOPE ZA MIROVINE: Hoce li se i za koliko povisiti stope doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje u Hrvatskoj? Republicki fond je predlozio zakonske izmjene i povecanje sadasnjih stopa za oko 50 posto. Tako bi poslodavci i radnici umjesto 9, odnosno 9,5 posto od bruto osobnih dohodaka trebali ubuduce placati 13,15 posto. Ministarstvo financija protivi se takvom povisenju jer bi to znacilo novi udar na gospodarstvo, a nema jos nema ni prvvih pokazatelja za pouzdanu procjenu visine stopa doprinosa. Smatraju da bi povisenje moglo biti najvise za 2 postotna poena. Vlada se odlucila za siru raspravu o novim stopama, u koju valja ukljuciti sindikate, komore i sve koji su zainteresirani da bi se naslo optimalno rjesenje. BEZ PRRIVILEGIJA: Vlada je prihvatila prijedlog Republickog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske o pokretanju postupka za izmjene Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Po tom prijedlogu ukinule bi se dosadasnje privilegije za neke kategorije umirovljenika: borci NOR-a od 1943, borci u spanjolskom gradjanskom ratu, umirovljenici unutrasnjih poslova i pravosudja. Besparica je natjerala zakonodavce i da predloze smnjenje rokova u kojima nezaposleni primaju naknadu, a visina naklade uskladjuje s raspolozivim sredstvima. DA USTAVNI SUD PONISTI ODLUKE: Vlada Republike Hrvatske trazi od Ustavnog suda Jugoslavije da sam ukine svoja rjesenja kojima je nalozio da se obustavi provodjenje odluka hrvatske vlade o posebnim republickim taksama (koje se odnose na pravne i fizicke osobe, iz Srbije) i o oslobadjanju i povratu poreza na promet (povoljniji uvoz automobila za gradjane i poduzeca iz Hrvatske), te nekih odredbi Zakona o agenciji za restrukturiranje i razvoj (oko pretvorba vlanistva). Svi su ti akti kako se naglasava, donijeti u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i predstavljaju odgovor na mjere koje je prema Hrvatskoj poduzela Srbija. Znaci, i dalje ce gradjani u Hrvatskoj moci uvoziti automobile pod povoljnijim uvjetima. TARIFA ZA STRUJU: Vlada je prihvatila prijedlog energetske bilance Republike Hrvatske za ovu godinu, novi tarifni sustav i opce uvjete za isporuku elektricne energije. To znaci da je struja skuplja, a stimulira se racionalnu potrosnju. Prihvacen je i prijedlog za donosenje Zakona o "Fundaciji Ivana Mestrovica", na izricit zahtjev Marije Mestrovic, kceri velikog umjetnika. Dopunjon je zakljucak da se dopunska sredstva iz republickog budzeta za 1991. uskrate i opcini Vrginmost koja takodjer ne provodi utvrdjenu politiku. To je deveta opcina jer su vec ranije uskracena opcinama Beukovac, Donji Lapac, Gracac, Knin, Obrovac, Titova Korenica, Dvor i Vojnic. Vlada nije imala primjedbi na prijedlog odluke da se 839 milijuna pomogne 55 opcina u Hrvatskoj koje su prosle godine pretrpjele vece stete od tuce, suse, pozara potresa i poplava. DRAZEN JAMBROVIC ...................................................................... Ogranicenja za zarade ZAGREB - Vise nema nikakvih dvojbi o sudbini zarada u Hrvatskoj, odnosno o mehanizmima kontrole kojima ce se zarade dovesti u vezu s trzistem, odnosno s plateznim sposobnostima drustva. Sluzba drustvenog knjigovodstva dobila je u srijedu na sjednici Vlade Republike Hrvatske ovlasti za neposrednu provedbu Progama gospodarske politike u dijelu koji se odnosi na zarade. USPJESNI: U posebnim zakljuccima vlade odredjeno je da slobodne ruke u raspodjeli - slobone koliko to omogucuju vlastiti akti i kolektivni ugovori - imaju poduzeca koja uspjesno posluju na trzisnim nacelima. Sve pravne osobe sa smetnjama u poslovanju, a takvih je sve vise, vratit ce se sa zaradama u neka prosla razdoblja. Na prosjecno isplacenu placu u razdoblju srpanj-studeni 1990. vratit ce se svi oni koji nisu pokrili gubitak po godisnjem obracunu, a po periodicnom nisu ostvarili dobit u iznosu vecem od tog gubitka. Isti rezim vrijedi i za nelikvidne, za sve pravne osobe koje u mjesecu za koji se obavlja isplata nisu bile solventne 15 dana neprekidno ili 20 dana s prekidima. U zakljuccima Vlade posebno je odredjeno da zarade gubitasa ili nesolventnih ne mogu biti manje od zajamcenog osobnog dohotka za odgovarajuce razdoblje. NEPRIVREDA: Zaposleni u neprivrednim djelatnostima, kojima se zarade isplacuju iz budzeta ili iz fondova, dobit ce zarade do razine osiguranih sredstava. Zarade zaposlenima u ostaloj neprivredi (banke, osiguravajuca i druga rizicna drustva, privredne komore, SDK, lutrija i slicno) odredjivat ce se na osnovi odluka nadleznih organa - njihovih upravnih odbora, savjeta, skupstina i izvrsnih odbara. Upravni odbori i druga slicna tijela u odredjivanju zarada trebaju se ravnati prema razini i dinamici placa u privredi republike, odnosno prema zaradama onih za koje obavljaju poslove. Sluzba drustvenog knjigovodstva u Hrvatskoj obavezna je pratiti kretanje takvih zarada i o tome redovito izvjestavati Vladu. Ukoliko zarade te kategorije zaposlenih znatnije odstupe od placa u privredi, Vlada Republike Hrvatske poduzet ce tzv. neposredne mjere. JAVNA PODUZECA: Javna poduzaca na razini opcine, grada Zagreba i republike isplacivat ce place kako ih odrede njihovi upravni odbori, uz suglasnost osnivaca s predlozenom politikom. Dakako, i ovdje ce orijentir za zarade biti isplate u privredi opcine, grada i republike. Rjesanje je privremeno i vrijedit ce do donosenja kolektivnih ugovora za grupaciju javnih poduzeca. FRANJO KISELJAK ("Vjesnik", 14.veljace 1991)
novine.21 djovicevic,
Vlada u delikatnom polozaju Markovicev kabinet bitno mijenja Zakon o opcenarodnoj obrani, ne bi li se njegovim dopunama uspostavila pravna osnova za depolitizaciju armije Ne treba biti politicki naivan, pa ocekivati kako ce dugo najavljivani, i nesumnjivo od dalekoseznog znacaja, ovotjedni potez savezne vlade naici na nepodijeljene simpatije. Radi se o Zakonu o opcenarodnoj obrani kojeg Markovicev kabinet bitno mijenja, ne bi li se njegovim dopunama uspostavila pravna osnova za depolitizaciju armije, te tako osvjezenog salje na adresu saveznog parlamenta. Gotovo da i ne treba sumnjati da ce u tom slucaju netragom nestati svaka principijelnost, pa i razloznost, cak ako se ima na umu i cinjenica da spomenuta inicijativa odlazi u saveznu Skupstinu u paketu, zajedno s poostravanjem kriterija za uvoz oruzja i municije. I ta cinjenica, naime, ocito svjedoci o svoj delikatnosti polozaja u kojem se danas nalazi savezna vlada, koju jedan dio zemlje priznaje tek kao (eventualnog) stecajnog upravitejja onoga sto se jos benevolentno naziva Jugoslavijom, dok je drugi uporno pokusavaju zaobici jer im kvari igru na poznatu kartu brojcane premoci. U ovo vrijeme mucnog i traljavog dogovaranja odavno vec posvadjanih republickih mocnika o sudbini Jugoslavije, u kojem svi, nacelno barem, iskljucuju mogucnost upotrebe sile, ali pod time, ocito, svi ne podrazumijevaju isto, tocno se zna kome ne odgovara izbacivanje politike iz kasarni i svodjenje armije na ono sto bi vec danas, a pogotovo sutra, jedino trebala biti - tehnicki i kadrovski visoko- usavrsen pogon za obranu od vanjske agresije. Najmanje je opasno sto se medju takvima nalaze i komunisticki "nostalgicari" okupljeni oko Pokreta za Jugoslaviju, kojim dirigiraju i aktivni i umirovljeni generali i kontraadmirali. Najveca opasnost nije (mada je ne treba ni potcjenjivati) ni u famoznoj Poolitickoj upravi SSNO, koja svojim beznadezno anakronim povjerljivim okruznicama samu sebe sasvim uspjesno blamira. Ono sto je potencijalno najopasnije, a sto se nikakvom zakonskom depolitizacijom JNA ne moze odstraniti, to je vec sada uocljivo nastojanje da se armija premetne u sedmog (ili devetog) ravnopravnog sudionika novog povijesnog dogovora o buducnosti zemlje. Koliko su zilavi, na sto su sve spremni i koliku podrsku takvi imaju u drzavnom rukovodstvu, bjelodano je razotkrio stenogram s posljednje sjednice Predsjednistva Jugoslavije, na kojoj se mandatni predsjednik nije libio ni nazvati ucjenom trazenje da drzavni vrh ocijeni takvo pragmantno mijesanje vojske u politiku kao sto je slucaj s "provaljenom" informacijom SSNO nakon sto se JNA, navodno, departizirala. Cinjenica da je u jednom krajnje dvosmisienom saopcenju toj informaciji ipak oduzet znacaj "akta rukovodjenja oruzanim snagama", jedva da moze biti umirujuca. Jer, sve dok pojedinci u drzavnom vrhu otvoreno koketiraju s armijom, prijeteci cak politickim neistomisljenicima rijecima kako zaboravljaju da je tu i vojska "koja nece dozvoliti kaos", dotle i najavljeno zakonsko izbacivanje politike iz kasarni tesko da moze otkloniti sumnju kako ce kasarne stvarno i ostati zatvorene, ma kakva bila politicka sudbina Jugoslavije. IVKICA BACIC ("Vjesnik", 14.veljace 1991)
novine.22 djovicevic,
IGRA TAJANSTVENE LICNOSTI Tko je madame Zelen-Maksa? Mirjana Maksha, alias Zelen-Maksa, koju se najvise spominje u slucaju oko navodnog vatikanskog kredita Hrvatskoj, bila je pocetkom osamdesetih upletena u tesku financijsku aferu. Nagadja se da je mozda sada "podmetnuta" kao kreditni pregovarac, navodno zbog svojih veza sa srbijanskim SUP-om, kako bi se kompromitiralo hrvatsku vlast "Sveta Stolica spremna da kreditom pomogne HDZ i raspad Jugoslavije", nadnaslov je pod kojim je proslonedjeljna "Politika" svojim citaocima razotkrila jos jednu aferu u Hrvatskoj. Prema navodima lista, nedavno je potpisan ugovor kojim ce Hrvatska dobiti kredit u dvije rate u iznosu od po dvije milijarde dolara i to po vrlo neuobicajenoj kamati od samo 0,7 posto. "Politika" je otkrila da bi prva rata trebala biti preuzeta do kraja ovoga mjeseca, a u cijeloj transakciji, u koju su umijesane banke Italije, Malte i Luksemburga te, naravno, Vatikan, vaznu ulogu odigrala je tajanstvena Mirjana Zelen-Maksa, savjetnik Ministarstva financija Francuske (?). U aferi "Kredit za rasturanje Jugoslavije", kako navodi "Politika", s hrvatske su strane umijesani Mate Babic, Josip Manolic, Stipe Mesic... Na optuzbe beogradskog tiska da Sveta Stolica ekonomski potpomaze secesionisticke planove Hrvatske, iz Vatikana je stigao ostar, odlucan demanti. Ujedno se saznalo da za "posrednika" Mirjanu Zelen-Maksa u francuskom Ministarstvu financija, a ni u pariskim financijskim krugovima, nitko nikada nije cuo. Dr. Mate Babic, u doba dok je bio potpredsjednik hrvatske vlade, doista je, prema vlastitim rijecima, imao kontakte s Mirjanom Zelen-Maksa, no kako kaze, "zajam se pokazao neostvariv, sve je propalo, sporazum nikada nije zakljucen i nisu preuzate nikakve obaveze niti za Hrvatsku, niti za Jugoslaviju". Nakon demantija Svete Stolice i hrvatskog vrhovnistva o zajmu uvjetovanom trenutnim otcjepljenjem Hrvatske i uspostavom NDH (kako se navodi u "Politici Ekspres" od 13. veljace), svi su se dali u potragu za tajanstvenom posrednicom, "financijskim strucnjakom" Mirjanom Zelen- Maksa. Afera "kukuruz" Tko je doista Mirjana Zelen-Maksa? Po onome sto se saznaje, rijec se zapravo o Mirjani Makshi, rodjenoj u Titovom Vrbasu, no kako u francuskom jeziku ne postoji slovo "sh" ono je zamijenjeno sa "s". Njeno ime veze se uz veliku aferu iz prve polovice osamdesetih, kada je zbog teske pljacke bila uhapsena i zasjela na optuzenicku klupu. U toj aferi gdja Maksha je na racun titovovrbaske tvornice "Vitamixa", preko tamosnjeg uvoznika "Vrbaskomerca", sa stranim partnerom iz Belgije "Valban International" ugovorila kompenzacijski posao u kojem je za 11.500 tona vojvodjanskog kukuruza trebalo biti uvezeno 3.500 tona soje i 950 tona ribljega brasna. Iz rijecke luke 11. travnja 1983. isplovio je brod nakrcan ugovorenim kukuruzom, no brod koji je cekao u New Orleansu na utovar soje i ribljega brasna za Jugoslaviju nikada nije natovaren. Rjesenjem istraznog suca od 31. listopada 1983. Mirjana Maksha je uhapsena. Nakon godinu i cetiri mjeseca dugog sudjenja i u medjuvremenu prekvalificirane optuznice u "neovlasteno zastupanje u poslovima vanjsko-trgovinskog prometa", osudjena je na dvije godine zatvora. Time ne zavrsavaju afere oko "prevarantice visokog stila" (kako je nazivaju u "Politici Ekspres"). Nedugo nakon toga Mirjana Maksha tuzila je svoga branitelja u vrbaskoj aferi, beogradsku odvjetnicu Spomenu Bilic. Sto se doista dogodilo izmedju braniteljice i branjene ostalo je nejasno. Po jednoj od verzija, Maksha nije zeljela odlezati ostatak kazne, pa kada su "ispucana" sva zakonska sredstva, navodno je beogradska odvjetnica od nje uzela vecu kolicinu dolara kako bi uz "podmazivanje" svojih veza isposlovala izlazak iz zatvora. Tako su na nikada dokazanoj listi za isplatu bili Stane Dolanc, tadasnji ministar unutrasnjih poslova, pojedini vojvodjanski funkcionari, medju kojima Petar Palkovljevic, Bosko Krunic, te tadasnjj okruzni tuzilac Bosko Knezevic. Slucaj je kulminirao otmicom Spomene Bilic od strane vojvodjanskog SUP-a, kako bi je iz Beograda doveli u Novi Sad i tamo uhapsili. Spominjalo se i maltretiranje od strane inspektora "otmicara" kako bi optuzenu prisilili na suradnju. U medjuvremenu, krunski svjedok protiv odvjetnice Bilic u jednom trenutku izjavljuje da je i sama bila oteta od strane vojvodjanske milicije, koja je od nje pokusala iznuditi dolare za potrebe sluzbe. U drugoj se verziji tvrdi da je cijeli slucaj Maksha - Bilic iskonstruiran kako bi se beogradska odvjetnica prisilila na suradnju s pokrajinskim SUP-om. U cijeloj prici zanimljiva je verzija koja stize iz beogradskog tiska po kojoj je sporni novac promijenio vlasnika upravo, kakve li slucajnosti, u jednom od zagrebackih hotela. "Sve upucuje na postojanje cvrste zagrebacke veze jos od ranije... ", zakljucuje "Politika Ekspres", dovodeci je u vezu s danasnjom kreditnom aferom. No, sve na kraju zavrsava oslobadjanjem Spomene Bilic zbog pomanjkanja dokaza, a dvojica inspektora sami zavrsavaju "iza resetaka". Veze s ministarskim tjelohraniteljima Mirjana Maksha, nakon odlezane kazne u Padinskoj Skeli, uspijeva dobiti pasos i odlazi u Francusku. Kao i sve drugo oko nje, tako i nacin na koji je dosla do putnih isprave obavijen je tajnovitoscu. Prema jednima, pomogle su joj dobre veze i suradnja s milicijom, dok je, prema drugima, putovnicu dobila zahvaljujuci podmicivanju koje su izvrsili sefovi medjunarodnog podzemlja (!). Sto se u medjuvremenu dogadjalo izmedju titovovrbaske i vatikanske afere sa, sad vec, Mirjanom Zelen-Maksa? Prema nekim tvrdnjama, u Parizu se nastavlja baviti sumnjivim poslovima financijskih transakcija medjunarodnih razmjera. U Titov Vrbas, njeno rodno mjesto, kako se saznaje, i dalje cesto dolazi. Vidjana je u pratnji "sumnjivih tipova", okicena zlatnim nakitom, odjevena u skupocjena krzna i, naravno, u nezaobilaznim luksuznim automobilima francuskih i belgijskih tablica. Vladimir Srempf, vlasnik osjeckog poduzeca "Lowiger", izjavio je u "Vecernjem listu" da je sam imao iskustva sa "savjetnicom u francuskom Ministarstvu financija". Godine 1988. gdja Maksa ponudila mu je fantasticne ugovore, no, osim velikih prica, nista od toga nije ostvareno. Kako kaze Srempf, otkrio je da je Mirjana Zelen-Maksa tek obican sluzbenik tvrtke "Societe Commerciale Expansion Economique" koja se bavi trgovinom prehrambenim proizvodima. "Svoje veze u francuskom ministarstvu dokazivala je podsjetnicama ministara koje su zapravo pripadale ministarskim tjelohraniteljima i slicnim drugorazrednim osobama", prica Srempf, tvrdeci da za svoje navode ima pismene dokaze i svjedoke. Cak se kalkulira da je gdja Mirjana Zelen-Maksa "podmetnuta" kao glavni "kreditni" pregovarac ne bi li se na taj nacin kompromitirala hrvatska vlast, a takve su tvrdnje zasnovane na njenim vezama s SUP-om Srbije, ali i bivsom (da li?) politickom vrhuskom. U tom kontekstu moze se promatrati i navodni telefonski razgovor Mirjane Zelen-Makse, prenesen u "Politici" od srijede, u kojem na pitanje novinara o "vatikanskoj aferi" odgovara "Ne zelim to da kontentarisem. O svemu pitajte gospodina Mesica i ljude koji su trazili kredit". U tom razgovoru ujedno nagovjestava i vrlo brzo rasvjetljavenje (za cetiri, pet dana) istine o kreditima Svete Stolice Hrvatskoj. Sto je istina, a sto tek leganda u prici oko tajanstvene madame Maksa, koja je, po svemu sudeci, upletena u mnoge financijske, ali i politicke afere? VECESLAV KOCIJAN ("Vjesnik", 14.veljace 1991)
novine.23 bojt,
"Bilo bi, naravno, pogrešno misliti da je sadašnje slovenačko-hrvatsko paktiranje nekakva prirodna stvar, koja je uslovljena civilizacijskim i istorijskim sličnostima oba naroda: da su Slovenci i Hrvati zaista "prirodni" saveznici pakt bi sklopili mnogo ranije. Ipak, u prvoj Jugoslaviji Slovenci i Hrvati su na velikosrpske pritiske reagovali sasvim različito: Hrvati kao separatisti ili autonomaši, dok su Slovenci, pak, brundali, ali su na kraju uvek podržali srpsku politiku. Na izborima 1938. slovenački klerikalci išli su u koaliciju sa Stojadinovićevom unitarističkom listom, tako da su rezultati izbora u Sloveniji i Hrvatskoj bili dijametralno suprotni - u Sloveniji su pobedili unitaristi, a u Hrvatskoj autonomaši "udružene opozicije" koju je vodio Dr Maček. Istini za volju, treba priznati da su se Mačeku tada pridružile i neke srpske stranke, pre svega tadašna SDS, koja je zastupala "austrougarske" Srbe. Ta razlika izmedju hrvatskog i slovenačkog odnosa prema Jugoslaviji jasno se pokazala i u toku rata, kada su Hrvati osnovali nezavisnu državu, dok Slovencima nešto tako nije ni padalo na pamet. Štaviše, u Sloveniji je čak postojalo i nekoliko četničkih odreda, a domobrani su se krajem rata proglasili za slovenačku vojsku kralja Petra, a ne za armiju nezavisne slovenačke države. Ukratko, sve do političkog radjanja Slobodana Miloševića, u Sloveniji je, za razliku od Hrvatske, razbijenje Jugoslavije značilo nešto loše. Tako je bilo i 1971. godine, kad je "hrvatsko proljeće" nosilo snažan nacionalni naboj, dok su u Sloveniji tada gurali samo ekonomski liberlaizam. Slovenci u zato - bar iz hrvatskog ugla gledanja, važili za izdajnike koji su onemogućavali da se Jugoslavija "federališe" odnosno "autonomizira". razloge za takvo ponašanje treba, verovatno, tražiti u nedostatku bilo kakvih državotvornih ambicija kod tadašnjih slovenačkih političara i u računici da je, uz neprestane hrvatsko-srpske sporove, još moguće nekako balansirati, dok bi, medjutim, samo državna veza sa Hrvatskom, odnosno čvrsta srpsko-hrvatska Jugoslavija Slovence bez sumnje asimilovala. Te uloge su danas bar delimično okrenute. Dok Slovenci po svaku cenu beže iz Jugoslavije, Hrvati je i dalje pokušavaju "federalizovati" - ako bi se Hrvatska želela otcepiti, morala bi se, pak, odreći onog dela svoje teritorije na kojem živi srpska manjina, a istovremeno bi izvan nje ostao neprijatno veliki broj Hrvata. Ako bismo želeli da budemo zlobni, mogli bi smo reći da bi tek time nastali odnosi za slovenačko-hrvatsku konfederaciju, pošto bi jedinice bile iste veličine i zato ni jedna od njih ne bi mogla zatirati onu drugu. Ukratko , slovenačko-hrvatska konfederacija bila vi velikosrpski proizvod - moguća samo ako Srbi pre toga primereno "iskasape" Hrvatsku." (Miha Kovač - "Mladina")
novine.24 andrea,
Petek, 1. marca 1991 V Jugoslaviji je sedaj mogoce samo kratkotrajno zatisje, kajti zagotovo se po nekaj dneh navideznega miru zgodi nekaj, kar pozene politicni in na sploh zivljenjski tok v nov krizni zagon. Danes je bila tak dogodek seja Predsedstva SFRJ v razsirjenem sestavu, to se pravi s predsedniki zvezne skupscine, vlade in republik. Na sejo ni prisel predsednik Hrvaske dr. Franjo Tudjman. Predsedniku Jovicu je poslal pismo, da ne more sodelovati pod politicnimi pritiski in kazenskimi groznjami. Predsedstvo je namrec na svoji vcerajsnji seji obravnavalo njegovo pismo ameriskemu predsedniku Bushu, pred tem pa je Jovic vprasal za mnenje zvezno tozilstvo o domnevnem pozivanju tujih drzav za vpletanje v jugoslovanske zadeve. Predsedstvo je z dvema glasovoma proti odlocilo, da Tudjmanovo pismo ni v skladu z ustavo in zakoni. Vsebine danasnjega pogovora je po prihodu v Ljubljano povedal predsednik slovenskega predsedstva Milan Kucan. Na sporedu so bile tri teme: kako sedaj ziveti v prehodnem obdobju, koncept skupnih funkcij v prihodnji skupni drzavi in predlog postopka za izlocitev tistih, ki ne zelijo vec ostati skupaj. Za prvo je rekel, da ni soglasja med republikami in zvezno vlado. Slednja bo sla s predlogi v zvezno skupscino in ce tam ne bo soglasja, "smo blizu izrednega stanja". Drugo je pripravljala posebna skupina, v kateri pa niso sodelovali predstavniki iz Slovenije in Hrvaske, ker ti dve republiki ne zelita ziveti v eni drzavi, temvec v svoji, ki se bo z drugimi povezovala. Tretji predlog pa so odlozili, ker je gradivo prislo prepozno. Sicer pa je njegova vsebina taka, da je ocitno nesprejemljiva, ker skusa vsiliti "ustavno" pot izlocanja. Kucan je dejal, da so stiri republike zainteresirane za eno drzavo, dve pa sta pripravljeni svoje odnose s tako drzavo urejati v najsirsih oblikah. 12. marca naj bi govorili o gospodarskih in varnostnih zadevah skupnega bivanja. Stipe Mesic je menil, da se dve rapubliki zavzemata za federacijo, stiri pa za zvezo samostojnih drzav. Predsedstvo je ze vceraj razpravljalo o slovenski resoluciji o razdruzitvi Jugoslavije in novih ustavnih dolocilih in o podobnih dokumentih na Hrvaskem ter ocenilo, da gre za enostranske akte, ki so v nasprotju z ustavo. Pri ustavnem sodiscu bo sprozilo postopek za oceno njihove ustavnosti. O tem je vceraj govorila tudi zvezna vlada, ki je menila, da omenjeni resoluciji dejansko odpravljata Jugoslavijo kot drzavo in kot mednarodni pravni subjekt. To sta dokumenta odcepitw, v nasprotju z zvezno ustavo in zato brez kakrsnekoli pravne veljave. Republiska ustavna komisija je na danasnji seji sklenila, da bo v republisko skupscino poslala spremembe ustavnih dolocil o ljudski obrambi. Po novem naj bi slovenski vojaski obvezniki ůsluzili vojaski rok v teritorialni obrambi in organih za notranje zadeve, v izrednih primerih pa tudi v solah JLA. Priznali bi ugovor vesti in sluzenje v civilnih ustanovah. To naj bi prislo v postev ze aprila. Svetovna banka bo sodelovanje z Jugoslavijo nadaljevala le ob dokazih, da vse reoublike podpirajo uresnicevanje reforme, je v Washingtonu danes slisal podpredsednik zvezne vlade Zivko Pregl. Italijanski zakon o "obmejnih obmocjih" ima na voljo vec kot 800 milijard lir. Dobil ga bo tisti, ki ga bo znal najbolj ucinkovito uporabljati za gospodarsko, bancno in znanstveno sodelovanje. Slovenija ima pri tem dobre moznosti za navezavo pravih vezi. Slovenska uradna bancno poslovna delegacija je koncala obisk v Juzni Afriki. Pogovore je pripravila Ljubljanska banka, delegacija pa je navezala vrsto konkretnih poslovnih stikov. ţb Iz Grcije se je vrnil slovenski zunanji minister dr. Dimitrij Rupel, ki je menil, da si z Grcijo lahko obetamo dobro sodelovanje. Srbski nacionalni svet in izvrsni odbor Srbskega avtonomnega obmocja Krajina sta v Kninu sprejela resolucijo o razdruzitvi Srbskega avtonomnega obmocja Krajine in republike Hrvaske, ker srbski narod na Hrvaskem nima nobenega razloga za locitev od SFRJ. Do razdruzitve naj bi tam veljali zvezni predpisi, prvijo tamakajsnji Srbi. Nepreklicno je odstopil rektor Univerze v Mariboru dr. Alojz Krizman. Svoje dejanje je utemeljil s "preobremenitvijo z rednim delom in preutrujenostjo", poleg tega pa je dejal, da se ne more sprijazniti s prelozitvijo prenove univerzitetnih progamov za eno leto. Za okoli 28.300`oznovnosolcev bo letos na slovenskih srednjih solah nekaj vec kot 30.900 mest. Danasnji TV Dnevnik je bil brez napisov, imen in vremenskih podatkov na ekranu, ker honorarni sodelavci niso hoteli delati zaradi neizplacanih denarjev, zasluzenih v treh mesecih. To je pravzaprav malenkost v primerjavi z narascajoco brezposelnostjo, stavkami, stecaji, pomanjkanjem denarja za place, pokojnine in podobnim. Sport. Hokejski drzavni prvak je zagrebski Medvescak, ki je danes tretjic (v stirih sklepnih srecanjih) premagal ljubljansko Olimpijo. Vreme je kilavo. ------------------------------------------------------------ YUGOSLAVIA REPUBLICS VOICE OF AMERICA CORRESPONDENT FROM VIENNA - KRIS JANOWSKI 3,1, 1991. 2,30 P.M. 33 more lines... THE MEETING FRIDAY WAS THE LATEST IN A SERIES OF SIMILAR ENCOUNTERS DESIGNED TO FIND AN AGREEMENT ON THE FEDERATION'S FUTURE SHAPE. BUT CROATIA'S PRESIDENT FRANJO TUDJMAN STAYED AWAY FROM THE BELGRADE MEETING, RĘRTEDLY TO PROTEST THE FEDERAL LEADERSHIP'S DENOUNCEMENT OF A LETTER MR. TUDJMAN RECENTLY SENT TO PRESIDENT GEORGE BUSH, ASKING MR. BUSH FOR ASSISTENCE IN CASE OF A CRACKDOWN BY THE FEDERAL ARMY. MR. TUDJMAN'S LETTER AND HIS ABSENCE FROM THE MEETING FRIDAY REFLECTED THE CURRENT TENSE POLITICAL ATMOSPHERE IN YUGOSLAVIA. AT THE HEART OF THE TENSION IS THE CONFLICT BETWEEN SERBIA AND CROATIA, THE TWO LARGEST REPUBLICS. CROATIA AS WELL AS THE SMALL PROSPEROUS REPUBLIC OF SLOVENIA, HAVE FREELY ELECTED NON COMMUNIST GOVERNMENTS. BOTH REPUBLICS HAVE TREATENED TO SECEDE FROM THE FEDERATION UNLESS YUGOSLAVIA IS TRANSFORMED INTO A LOOSE UNION OF INDEPENDENT STATES. THIS HAS PUT THEM AT ODDS WITH COMMUNIST-GOVERNED SERBIA, YUGOSLAVIA'S LARGEST REPUBLIC, WHICH WANTS TO PRESERVE THE CURRENT CENTRALIZED SYSTEM. SERBIA APPEARS TO HAVE THE CACKING OF THE SMALL REPUBLIC OF MONTENEGRO, WHILE THE REMAINING REPUBLICS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA AND MACEDONIA ARE TAKING A MIDDLE OF THE ROAD POSITION, OPTING FOR A COMPROMISE. THE FEUD BETWEEN SERBIA AND CROATIA INTENSIFIED THIS WEEK WHEN LEADER'S OF CROATIA'S 600 THOUSAND STRONG ETHNIC SERBIAN MINORITY IN THE REGION OF KNIN IN SOUTHERN CROATIA DECLARED INDEPENDENCE FROM CROATIA, ANGERING THE REPUBLIC'S GOVERNMENT. SERBIA'S LEADER SLOBODAN MILOSEVIC WAS LATER QUOTED AS SAYING THAT THOSE REPUBLICS THAT WANT TO SECEDE FROM YUGOSLAVIA CAN DO SO BUT, IN HIS WORDS, 'WITHOUT THE SERBS'. THERE ARE SIZABLE SERBIAN MINORITIES IN VIRTUALLY ALL REPUBLICS, EXCEPT SLOVENIA. IN BOSNIA ALONE THERE ARE ONE POINT THREE MILLIONS SERBS. IN A TELEVISION INTERVIEW THURSDAY, CROATIAN PRESIDENT FRANJO TUDJMAN DESCRIBED CHANCES OF REACHING AN AGREEMENT BETWEEN THE REPUBLICS AS 'VERY POOR'. __________________________________________________________________ Sobota, 2. marca 1991 V Jugoslaviji je izbruhnilo novo bojno zarisce, in sicer v slavonski obcini Pakrac, okoli 150 kilometrov vzhodno od Zagreba. Vceraj so policisti srbskega rodu na tamkajsnji policijski │postaji razorozili 16 policistov hrvaske narodnosti. Po sporocilu sluzbe za informiranje pri Predsedstvu SFRJ pa je danes zjutraj ob sestih priblizno 150 do 200 pripadnikov hrvaskega notranjega ministrstva vdrlo v poslopje obcinske skupscine in v policijsko postajo v Pakracu. Pred to akcijo se je vecji del aktivne in nekaj rezervne sestave z orozjem umaknil iz postaje in odsel iz Pakraca. V jutranjih urah se je zbralo 300 do 400 ljudi, ki pa so jih razgnali s silo in solzilcem. Pri tem je bilo uporabljeno tudi orozje. Posamezne strele je bilo slisati tudi na okoliskih hribih. Na njih se je zbrala vecja skupina prebivalcev Pakraca in pripadnikov milice. Kot je receno v sporocilu sluzbe za obvescanje, se je povecevalo stevilo pripadnikov hrvaskega notranjega ministrstva. Predsednik zveznega predsedstva dr. Borisav Jovic je na predlog zveznega sekretariata za ljudsko obrambo odobril premik posebnih enot JLA, da bi tako preprecil mednacionalne spopade, ki groze na obmocju tega slavonskega mesta. Zvezni sekretariat za notranje zadeve pa je v Pakrac poslal skupino svojih inspektorjev. Kot je sporocil hrvaski radio, sta popoldne odpotovala v Pakrac podpredsednik zveznega predsedstva Stipe Mesic in predsednik zbora obcin hrvaskega sabora Slavko Degoricias. Predsednik izvrsnega sveta skupscine obcine Pakrac je popoldne novinarjem izjavil, da je med pogovorom s predstavniki zveznega sekretariata za notranje zadeve in JLA zahteval umik pripadnikov hrvaskega sekretariata za notranje zadeve z obmocja obcine Pakrac. Dejal je, da so ti tako rekoc okupirali poslopje obcine, tako da vanjo ne morejo zakonito izvoljeni funkcionarji. Na dogodke so se mnozicno odzvale razne stranke in organizacije iz Srbije in Krajine. Nekatere opozarjajo zvezno predsedstvo, naj stori svojo dolznost in zavaruje srbski zivelj, sicer bodo pozvale srbski narod, da bo sam ukrepal. Kot porocajo, so pripadniki hrvaskega ministrstva priprli 30 izgrednikov. Pri vzdrzevanju reda so pomagali tudi vojaki. Sicer pa naj )-bilo po zadnjih vesteh v Pakracu mirno, menda pa se v okolici tu in tam slisi kaksen strel. Predsedstvo Jugoslavije se je sestalo na izredni seji. Reagirala je tudi zvezna vlada in zahtevala vzpostavitev normalnega stanja. Do vsega tega prihaja zaradi zahtev in dejanj srbskih ljudi na Hrvaskem, da bi imeli svojo avtonomijo, ki so jo v Krajini tudi ze razglasili. ------------------------------------------------------------ CROATIAN INTERIOR MINISTRY UNITS OCCUPY POLICE STATION IN PAKRAC ( I WILL CITE DIFFERENT REPORTS FOLLOWING CRONOLOGICAL ORDER) FBIS - BASED ON TANJUG - MARCH 2. 1991 EARLY THIS MORNING UNITS OF THE CROATIAN MINISTRY FOR INTERNAL AFFAIRS ENTERED PAKRAC, BLOCKED THE TOWN, AND OCCUPIED ITS POLICE STATION AND MUNICIPAL BUILDING. DURING THE CURSE OF THIS ACTION BY THE POLICE BURSTS OF FIRE AND SPORADIC SHOTS WERE HEARD. THERE HAVE BEEN NO REPORTS AS TO HOW AND WHY THIS ACTION BY THE CROATIAN INTERIOR MINISTRY UNITS TOOK PLACE AND WHETHER ANYONE WAS WOUNDED IN THE PROCESS. AT THE MOMENT THERE IS NO OFFICIAL INFORMATION. THE CROATIAN INTERIOR MINISTRY IS EXPECTED TO RELEASE AN OFFICIAL STATEMENT. ...... AP 'CROATIAN POLICE SEAL OFF TOWN AND RETAKE POLICE STATION FROM SERBS CROATIAN POLICE ON SATURDAY SEALED OFF CENTRAL CROATIAN TOWN PAKRAC OCCUPYING THE POLICE STATION AND TOWN HALL, THE STATE NEWS AGENCY TANJUG REPORTED.... ( I WILL CITE THE STATEMENT ITSELF, BUT BEFORE THAT I AM TAKING SOME OF THE MOST IMPORTANT FACTS THIS REPORT HAS) SIX ROUNDS OF TALKS AMONG REGIONAL LEADERS SINCE JAN. 10 HAVE FAILED TO PRODUCE AN AGREEMENT ON HOW TO RESHAPE THE COUNTRY. SERBIA'S HARDLINE PRESIDENT SLOBODAN MILOSEVIC HAS THREATENED TO EXPAND THE STATE'S BORDERS TO 'PROTECT' ETHNIC SERBS LEAVING IN OTHER REPUBLICS. THERE ARE ABOUT 550,000 ETHNIC SERBS IN CROATIA'S POPULATION OF 5 MILLION. ETHNIC SERBS IN CROQTľAgS KóCJIťA REGION NEAR THE ADRIATIC COAST HAVE BEEN IN VIRTUAL REBELLION AGAINST CROATIAN AUTHORITIES SINCE LAST SUMMER.THEY HAVE DECLARED AUTONOMY AND THEIR POLICE FORCE INDEPENDENT. ON THURSDAY THEY ANNOUNCED Đ╣ţTHE ENCLAVE WOULD SECEDE FROM CROATIA IN RESPONSE TO THE REPUBLIC'S PARLIAMENTARY DECISION TO INITIATE ITS DISSOCIATION FROM YUGOSLAVIA. .......... CROATIAN STATEMENT ON OCCUPATION OF PAKRAC POLICE STATION THE CROATIAN MINISTRY FOR INTERNAL AFFAIRS HAS JUST RELEASED THE FOLLOWING STATEMENT ON THE EVENTS IN PAKRAC: FOLLOWING THE DECISION OF THE MUNICIPAL ASSEMBLY OF PAKRAC, PASSED ON 22 FEBRUARY, TO PLACE PAKRAC'S POLICE STATION UNDER THE AUTHORITY OF THE SO-CALLED SECRETARIAT FOR INTERNAL AFFAIRS OF KRAJINA, SOME OF THE EMPLOYEES IN THE POLICE STATION CONTRIBUTED THROUGH THEIR CONDUCT TO THE DETERIORATION OF THE SECURITY SITUATION IN THIS AREA. THE RESERVE POLICE PERSONNEL OF SERBIAN NATIONALITY WERE THUS ILLEGALLY MOBILIZED IN THE COURSE OF WHICH 16 CROATIAN POLICEMEN WHO HAPPENED TO FIND THEMSELVES IN THE POLICE STATION WERE DISARMED. DUE TO THE FAILURE OF THE COMPETENT INDIVIDUALS IN THE POLICE STATION TO HEED THE WARNINGS AND ORDERS FROM THE POLICE STATION IN BJELOVAR AND THE CROATIAN MINISTRY OF INTERNAL AFFAIRS, WHILE ALL THE FACTS BEAR WITNESS TO THEIR DISREGARD FOR LAW AND THE SERVICE'S RULES OF OPERATION, THUS POSING A THREAT TO PUBLIC PEACE AND ORDER ON A LARGER SCALE, THE CROATIAN INTERIOR MINISTRY TOOK OPERATIONAL MEASURES BETWEEN 1 AND 2 MARCH 1991 TO RESTORE PEACE AND DISCIPLINE IN THE PAKRAC POLICE STATION. IN THE COURSE OF TAKING MEASURES TO PREVENT INDIVIDUALS AND GROUPS IN THE WIDER AREA OF THIS PART OF THE REPUBLIC FROM COMMITTING FURTHER ILLEGAL ACTIONS, THE COMPETENT ORGANS ARE ESTABLISHING THE CRIMINAL AND OTHER RESPONSIBILITY OF THE PARTICIPANTS IN THESE ILLEGAL ACTIONS. THE INTERIOR MINISTRY CALLS ON THE CITIZENS TO HELP NORMALIZE, BY THEIR CONDUCT, THE STATE OF PUBLIC PEACE AND ORDER IN THESE AREAS. ALL THOSE MEMBERS OF THE RESERVE POLICE UNITS WHO WERE MOBILIZED ILLEGALLY AND ARE IN POSSESSION OF ARMS ARE ALSO BEING CALLED ON TO RETURN THEM AT THE POLICE STATION. IF THEY FAIL TO DO SO THEY WILL BE TREATED AS A PARAMILITARY FORMATION AS LEGISLATION AND SFRY PRESIDENCY'S ORDER TO REGULATE THIS ISSUE. AT THE END OF THE MINISTRY'S STATEMENT IT SAYS THAT 'THE PUBLIC WILL BE INFORMDE IN A TIMELY MANNER ABOUT ALL FURTHER DETAILS SURROUNDING THESE EVENTS'. ------------------------------------------------------------ REUTER URGENT ARMY DEPLOYED IN CROATIA, SIX REPORTED KILLED IN ETHNIC CLASH YUGOSLAVIA DEPLOYED TROOPS IN THE REPUBLIC OF CROATIA ON SATURDAY AFTER BLOODY CLASHES BETWEEN CROATIAN POLICE AND REBELLIOUS MINORITY SERBS. 'IN ORDER TO PREVENT ESCALATION OF INTER-ETHNIC CLASHES, YUGOSLAV PRESIDENT BORISAV JOVIC ACCEPTED A PROPOSAL BY THE DEFENCE MINISTRY AND APPROVED THE DEPLOYMENT OF SUITABLE UNITS OF TH┼ KUGOSLAV PEOPLES aZrž iEEUŇUňE2I=5ó!üAIM%9 eüM%╣5IT SAID IT WAS NOT KNOWN WHETHER THERE WERE ANY CASUALTIES IN THE CLASHES IN THE CROATIAN TOWN OF PAKRAC. BELGRADE RADIO REPORTED THAT SIX PEOPLE INCLUDING THREE YOUTHS, HAD BEEN KILLED. THE REPORT COULD NOT BE IMMEDIATELY CONFIRMED...... ------------------------------------------------------------ ministry of internal affairs (mup) STATEMENT BY MILAN BREZAK - RECORDED (SOURCE VOICE OF AMERICA + REUTER) THE MUP FORCES HAVE ESTABLISHED PUBLIC PEACE AND ORDER IN PAKRAC AND IN THIS RESPECT THE SITUATION IS NOW SATISFACTORY. I WISH TO REFUTE RUMORS ABOUT VICTIMS, BECAUSE THERE WERE NOT EVEN ANY INJURIES DURING MUP INTERVENTION. I ALSO WISH TO STRESS THAT, IN THE PROCESS OF ESTABLISHING PUBLIC PEACE AND ORDER, MUP MEMBERS WERE ASSISTED BY THE PRESENCE OF YUGOSLAV PEOPLE'S ARMY (YPA) CONTRIBUTED TO THE CALMING OF THE OVERALL SITUATION. I EXPRESSLY STATE THAT THERE WAS NO CONFRONTATION BETWEEN YPA AND MUP MEMBERS, AS SOME PUBLIC INFORMATION MEDIA ARE CLAIMING, ESPECIALLY ONES FROM BELGRADE. I WOULD LIKE TO TAKE THIS OPPORTUNITY TO CALL ON ALL HONEST AND WELL INTENTIONED PEOPLE NOT TO BE DUPED BY LIES AND RUMORS ABOUT SO-CALLED ATTACKS BY SPECIAL UNITS SPREAD BY EXTREMITS AND DELINQUENTS WHO WISH TO PORTRAY OUR WORKERS AS SINISTER GHOSTS, CALCULATED AT CREATING THE PSYCHOSIS OF FEAR AND PANIC AMONG THE CITIZENS IN ORDER TO CAUSE CHAOS. THIS IS ALSO THE CASE WITH THESE LATEST EVENTS IN PAKRAC, AND HAS BEEN USED FOR DISTRIBUTING THE CITIZENS IN SO-CALLED SERBIAN MUNICIPALITIES IN CROATIA. I WOULD LIKE TO STRESS ONCE AGAIN THAT MUP WILL GUARANTEE PEACE AND SECURITY TO ALL HONEST CITIZENS, AND OUR MEMBERS WILL INTERVENE IN ORDER TO PROTECT CITIZZENS, CONSTITU- TIONAL ORDER, OR PROPERTY IF THREATENED. FINALLY ALLOW ME TO TELL THE PUBLIC THAT MUP MEMBERS ARRESTED ABOUT 30 PEOPLE SUSPECTED OF TAKING PART IN ILLEGAL ACTIVITIES IN PAKRAC. (Skinuto s DECneta - RokPress (e_mail novine slovenaca u USA))
novine.25 bojt, -> #24, andrea
>> THIS HAS PUT THEM AT ODDS WITH COMMUNIST-GOVERNED SERBIA, >> YUGOSLAVIA'S LARGEST REPUBLIC, WHICH WANTS TO PRESERVE THE >> CURRENT CENTRALIZED SYSTEM. ^^^^^^^^^^^^^^^^^^^ Nisam znao da ovi iz Glasa Amerike ovoliko nemaju pojma... Ovaj sistem je svašta al trenutno siguno nije "CENTRALIZED"!
novine.26 dvidovic,
Citam Novosti od Nedelje 3. marta, a u novinama pune strane opisa strahovitog pritiska redarstvenika na neduzni narod u Pakracu. Pa onda poginuo svestenik, ubijena zena u crkvi ubijeno 11 ljudi. I sve u tom stilu, a onda na jednoj strani, inace punoj gluposti slicnih ovima gore napisanim, │mala, neupadljiva vest; "Hleb u Crnoj Gori od sutra skuplji 14%. ". Nema komentara.
novine.27 bojt, -> #26, dvidovic
>> Citam Novosti od Nedelje 3. marta, a u novinama pune strane >> opisa strahovitog pritiska redarstvenika na neduzni narod u >> Pakracu. Pa onda poginuo svestenik, ubijena zena u crkvi >> ubijeno 11 ljudi... Da, Novosti su se baš istakle u ovom slučaju. I sami naslovi su bili vrlo inspirativni ("Masakr nedužnog stanovništva" itd...), kao i izveštavanje o prisustvu 8 hiljada milijardi redarstvenika, gomilama mrtvih itd. Inače, danas je "Politika" na naslovnoj strani objavila da nije bilo ljudskih žrtava u Pakracu!
novine.28 rklinar,
GRAĐANINU MILOŠEVIĆU Ovih su se dana u Srbiji pojavile vrlo zanimljive političke inicijative i to u formi otvorenih pisama "građaninu Miloševiću". Socijaldemokratski savez Srbije, naime, u podužim porukama srpskom predsjedniku zahtijeva da se temeljito preispita dosadašanja spska politika, kako prema Kosovu tako i prema Hrvatskoj, Sloveniji pa čak i Jugoslavenskoj narodnoj armiji. "Građanine Miloševiću" - piše u jednom od tih otvorenih pisama - "na znamenitom predizbornom skupu u Nišu optužili ste svu opoziciju u Srbiji, a najdirektnije SPO, da su fašisti koji spremaju - čim prigrabe demagoškim obećanjima vlast - rat srpskom narodu. Kao odgovor na to obećali ste politiku koja oličava težnje za mirom i sporazumijevanjem. Poslednji događaji dokazuju upravo suprotno.Svojim vezivanjem za konzervativni vrh JNA i tvrdokornim stavom u pregovorimakoji se vode stavili ste na kocku i mir i budućnost građana čiji ste izabranik postali obećavajući im upravo suprotno od onog što radite sada... Politika koju vodite ne donosi ništa dobro.Ona gura Srbe u rat protiv svih. Jasno je da Zapadna Evropa i SAD rajije podržavaju politiku Slovenije i Hrvatske nego politiku Srbije, i to isključivo zbog nedemokratskog i staljinističkog manira vaše politike. U demokratskim društvima podanici ne šalju državnim organima naručene pozdravne telegrame sa izrežiranih mitinga tražeći ovo ili ono. Takva 'podrška' potrebna je samo onom režimu koji je prožet osećajem nelegitimnosti, a takav je upravo Vaš. žinjenica je da je Srbija na izuzetno lošem glasu u svetu. To se očituje u faktu da Vas niti jedan strani državnik ne želi primiti i razgovarati. Jeste li se zapitali zašto? Ili da okrenemo pitanje: zašto državnici moćnih zemalja Zapadne Evrope i SAD primaju u posete predsednika Hratske i Slovenije?" Drugo otvoreno pismo iz pera srpskih socijaldemokrata uglavnom je posvećeno Kosovu, odnosno svim onim etiketama kojima je srpska politika posljednjeg desetljeća krstila kosovske Albance. Separatista je onaj koji se odvaja od neke državno-pravne celine. Ideja o republici Kosovo ije nikakvo otcepljenje od Jugoslavije, nego eventualno Srbije. Proističe da su rukovodioci Srbije još prije deset godina svoju republiku smatrali suverenom državom... Da iredentizam nije nikakav pogrdni naziv, nego deo srpske, kažu, slavne istorije, setio se neko iz Francuske 7 (biće da je Dobrica Ćosić). Naime, Srbi su svojim iredentizmom i nacionalizmom srušili dva carstva, Otomansko i Austrijsko, da bi ostvarili ideju nacionalnog ujedinjenja. Na kraju danas najčešće upotrebljavan termin 'terorizam' ne odgovara stvarnosti i gola je propagandna izmišljotina. Jer teroristička dela - atentata na političare, vojnike, oficire ili pripadnike upravnog aparata, podmetanja bombi itd. od strane Albanaca na Kosovu jednostavno nema..." - kažu srpski socijaldemokrati, zahtijevajući, ukratko, Miloševićevu ostavku na funkciju predsjednika države. Nažalost, sudbina je ovih pisama unaprijed poznata. Objavljena su, eto, u hrvatskim novinama, dok srpska javnost za njih vjerojatno neće saznati. "Danas", 05.03.1991.
novine.29 rklinar,
... Svakako najvažnija odluka u Hrvatskoj je da se štampa marka s likom Franje Tuđmana. Jović bi bio sretan da dobije pismo od Franje a na pismu Franjina marka. A Franjo bi bio sretan da dobije pismo a na njemu Sloboddanova marka. A Slobodan bi bio sretan da dobije pismo a na njemu Rugovina marka. A Vuk Radovan Karađić dobije pismo s Alijinom markom na kojoj još piše 'Suverena ti Bosna'. Objašnjenje da štampanje marke nije stvaranje kulta ličnosti jer da najprije na marku moraš pljunut pa zalijepit moš uvažit. A moš stvar rastumačiti da štampanjem takvih marki neko oće da raja masovno oblizuje žive političare. Odozada. Kolumna Tanje Torbarine, "Danas", 05.03.1991.
novine.30 bojt, -> #28, rklinar
>> Nažalost, sudbina je ovih pisama unaprijed poznata. Objavljena >> su, eto, u hrvatskim novinama, dok srpska javnost za njih >> vjerojatno neće saznati. Bilo bre u "Borbi"...
novine.31 dejanr, -> #26, dvidovic
>> Pa onda poginuo svestenik, ubijena zena u crkvi ubijeno 11 ljudi. >> I sve u tom stilu, a onda na jednoj strani, inace punoj gluposti >> slicnih ovima gore napisanim, mala, neupadljiva vest; "Hleb u >> Crnoj Gori od sutra skuplji 14%. Citat iz Orvelove 1984: "Glas sa telekrana zastade za trenutak. Trubni znak, lep i jasan, proplovi ustajalim vazduhom. Hrapav glas nastavi: - Pažnja, pažnja! Ovoga trenutka smo dobili fleš vest sa malabarskog fronta. Naše snage u Južnoj Indiji postigle su veličanstvenu pobedu. Ovlašćen sam da objavim da će ova pobeda, o kojoj sledi izveštaj, verovatno privesti rat kraju. Evo izveštaja... Loše vesti, pomisli Vinston. I naravno, posle brutalnog opisa pobede nad evroazijskom vojskom, sa stravično visokim brojem ubijenih i zarobljenih, naiđe obaveštenje da će od sledeće nedelje sledovanje čokolade biti smanjeno sa 30 grama na 20..." Od sledećeg dana su u 1984. proklamovali da je sledovanje čokolade zapravo POVEĆANO sa 30 grama na 20 - da li ćemo i to uskoro primeniti?
novine.32 dvidovic, -> #31, dejanr
Ne znam hocemoli biti u stanju da primecujemo takve stvari ako se ovo ispiranje mozga bude nastavilo. Ovakav medijski rat, izmedju Srbije i Hrvatske nije zabelezen u istoriji, a mi na Sezamu , mesto da se zezamo vadimo oci jedni drugima, a sve bez razloga. ▀Cini mi se da bi nam svima bilo lakse kad bi pljuvke preko sredstava javnog informisanja prestalo.
novine.33 kale,
Miloševićeva milicija opet mlati narod. Upotrebljavan je suzavac, vodeni topovi (po hladnom i vetrovitom vremenu), oružje sa gumenim mecima i konjica. Zvanično je saopšteno da je jedan demonstrant ubijen, koliko sam shvatio vatrenim oružjem. Na kraju dana dolazi i vojska sa tenkovima. Vuk Drašković je uhapšen. Neki narodni poslanici opozicije, prvenstveno SPO započeli štrajk glađu. U centru Beograda tenkovi. Narodni poslanici Demokratske stranke neće učestvovati u radu Skupštine Srbije dok se ne formira parlamentarna komisija za ispitivanje krivice zbog jučerašnje grube i provokativne intervencije milicije. Studio B više ne informiše o toku demonstracija za slobodno informisanje, samo prenosi zvanične izveštaje. TVB laže kako samo ona ume. Još jedan poraz slobode. Jadna Srbija. Kale PS Na demonstracijama sam sreo jednu holandsku novinarku. Nisam mogao da joj kažem ništa kvalitetno novo, sve je i sama znala.
novine.34 dusan, -> #33, kale
>>PS Na demonstracijama sam sreo jednu holandsku novinarku. Nisam mogao da >>joj kažem ništa kvalitetno novo, sve je i sama znala. Svašta Kale, pa ja sam mislio da ti imaš i drugih kvaliteta... Ili možda stvar nije za ovu konferenciju? :))))))
novine.35 dtadic,
"TO SU CETNICI" Kod crkve svetog Marka oko 16 casova nailazimo na trojicu milicionera. "To su nabedjeni cetnici i ustase", kazu za demonstrante. "Pasce krv ovde, razbicemo ih". Malo kasnije spustamo se do vece grupe milicionera na uglu Takovske i Kosovske. Jedan je povredjen, uvode ga u kola hitne pomoci. Pricaju da je "glava u torbi" i pokazuju gomilu cigli i kamenja po Takovskoj. Zatim jedan pendrekom udara coveka koji tu prolazi ulicu. "Daj ga ovamo", vicu ostali . Slicno prolazi i momak sa vucjakom koji ide ka Tasmajdanskom parku. Valjda je nesto rekao. Prisustvujemo nesto kasnije i jednom hapsenju. Coveka uvode u transporter. Prepoznajemo - momak koji peva, uglavnom one "cetnicke" po Knez Mihajlovoj. "BORBA" - vanredno izdanje
novine.36 dtadic,
"PALICOM NA ULICNOG PEVACA" Jedan od teze povredjenih identifikovanih demonstranata je Aleksandar Filipovic - Alfi, nadaleko poznati pevac iz Knez-Mihajlove ulice (nekad je pevao meksicke, a danas srpske pesme). On se svojom borbenoscu protiv vlasti istakao jos na Trgu republike. Oko 15 sati Filipovic je prisao kordonu milicije u Takovskoj 10, neposredno posle prvog naleta na "TV-Bastilju", nosio je u rukama neku slikovnicu bacio ju je milicionerima uz reci "Slobini placenici, pucali ste u decu!". Potom su ga milicioneri pojurili. Alfi je uspeo da im pobegne. Medjutim, petnaest minuta kasnije dva milicionera su prosto dovukla poluonesvescenog Filipovica. Kada su ga pustili na beton desetak milicionera se prosto stustilo na Alfija sutirajuci ga nogama i udarajuci palicama. Posle toga ubacen je u bunker oklopnog vozila. "BORBA" - vanredno izdanje
novine.37 miha, -> #36, dtadic
To ! Dajte još izvoda, za nas, jadnike, koji nismo mogli da dođemo do tog izdanja ( kod mene, u trafiku nije ni došlo :(
novine.38 bulaja, -> #37, miha
> To ! Dajte jos izvoda, za nas, jadnike, koji nismo mogli da dodemo do tog >izdanja ( kod mene, u trafiku nije ni doslo :( U danasnjoj Borbi (ponedeljak, ja sam je kupio sinoc) je kao dodatak ubaceno kompletno jucerasnje vanredno izdanje.
novine.39 dejanr,
Moram da kažem da sam teško razočaran Studiom B. Ja sam imao utisak da se radi o NEZAVISNOJ televiziji sa koje je konačno skinuta cenzura međutim šta se dešava? Predstavnici vladajuće partije i opozicije su se sporazumeli o spornim pitanjima ali svi studenstki zahtevi evidentno NISU ostvareni. Studio B nas već tri sata zamlaćuje da kao slepci sedimo uz ekran i buljimo u "Terazije gledane sa Beograđanke - uživo" i slušamo onu muziku koja ubija živce i prikazuje kompletnu govoranciju poslanika a onda SEžE onaj deo kada studenti protestvuju što njihov zahtev nije usvojen. Tobože se ne stiže da se montira materijal hronološkim redom ali stalno baš taj deo nekako zafali. A u međuvremenu enormno dug i uvek jednak intermeco. Najzad sam na TV Politika (!??? ironija sudbine ;) saznao da g. Bogdanović NIJE podneo ostavku i da svi uhapšeni NISU oslobođeni. Ja ovde mogu da imam razumevanja za činjenicu da Studio B ima malo ljudi i malo tehnike pa da ne može da prikazuje uživo sa Terazija (mada mi se čini da se to ipak nekako moglo ostvariti, nema ni kilometar od Beograđanke do Terazija), ali ne shvatam zašto jedan komentator ne dođe i ne kaže taj 1 BIT zbog koga sedim ovde i slušam njihovu krembilnu špicu. Dakle, da kaže "STUDENSTKI ZAHTEVI JOŠ NISU ISPUNJENI I STUDENTI OSTAJU NA TERAZIJAMA" ili "STUDENTI SU SE SLOčILI DA JE U OVOM TRENUTKU POSTIGNUTO KOLIKO JE MOGLO I RAZILAZE SE". Kakav zaključak, dakle, mogu da izvedem kao neko ko nije član nikakve stranke i ko je upalio televizor da bi dobio NEPRISTRASNU INFORMACIJU? Jedino tu da je Studio B zapravo glasilo opozicije i da sada, kada se opozicija sporazumela sa SPS-om, hoće da smiri situaciju i da vrati decu kućama. Nemam ja ništa protiv da stranke (pa i Ujedinjena opozicija, ako je to racionalnije) imaju svoju TV ali onda to treba tako da se kaže. Ali nam je potrebna prava NEZAVISNA televizija koja će davati INFORMACIJE i to profesionalno a ne stranački, i koja će raditi za pare a ne za nekakve političke poene. Mislio sam da je Studio B takav ali izgleda da sam pogrešio. A i da ne pričam kada sam video neku ozbiljnu televiziju koja po pola sata drži istu špicu sa istom muzikom i povremeno javlja iz koje su im kafane doneli sendviče.
novine.40 alexa,
Tačno je da NTV noćas nije bogzna kako bogata informacijama. Osim stranačke pristrasnosti, možda postoji i drugo objašnjenje: oni su još uvek poluamaterska skupina, i prosto nemaju dovoljno ljudi. Ona ekipa koja tamo radi je verovatno popadala s nogu za dva dana neprekidnog emitovanja. Što se tiče vraćanja dece kućama - to uopšte nije loša ideja.
novine.41 dveselinovic, -> #40, alexa
Vala baš, Alexa, krajnje je vreme da studenti vrate kućama, a đaci u klupe, a poneki zaposleni iz mase i na radno mesto. Ako su sada shvatili, makar i na ovako nepoželjan način, obzirom na niz svinjarija sa obe strane, da Srbija treba da bude iznad svega, onda smo ipak neki posao i uradili. Neskromno kažem - ugledajte se na BoyTa i mene. Od kada se znamo, mi smo politički protivnici, mada, istini za volju, najviše po pitanju KAKO stvari treba raditi, a ne šta. Obavezno se posvađamo svaki put, ali nam to ne smeta da i dalje budemo drugari. Sličan stav imam i prema drugima sa kojima se ne slažem (Bulaja, Chetka, Pvoja, Vcalic, itd); mi jesmo (politički) protivnici, ali nismo, ne treba da budemo i ne smemo biti i neprijatelji. Najzad, valjda ono ljudsko u nama treba da bude iznad političkog duha. To je, čini mi se, najteža lekcija koju treba naučiti u procesu demokratizacije; druga bi po meni bila da ima stvari ili ideja koje su jednostavno iznad pojedinačnog i partijskog, pa shodno tome treba umeti ponekada napraviti i kompromise. Treća i za Srbe najteža lekcija jeste tolerancija, što nam svakako nije nacionalna crta, uprkos prilično širokoj duši. 32XDVV
novine.42 .bale.,
VEžERNJE NOVOSTI, četvrtak 14. mart 1991. ---------------------------------------------------------------------- ŠUND MENJA UREDNIKE "Neko traži smenu direktora i glavnih urednika TV Beograd, a ja, kao predsednik sindikata estradnih radnika, tražiću smenu muzičkih urednika i Televizije i Radio Beograda!" Predsednik Samostalnog sindikata estradnih radnika Srbije, poznati pevač Dragiša Golubović Golub, nije ovo podvukao kao glavni zadatak za sređivanje stanja na našoj estradi, ali je naznačio da je i to put za odbranu ukusa koji seobrušava vrtoglavo - u ambis. - Nije umetnost snimiti spot i dobiti termin u TV reklamama - kaže Golubović. - Treba imati novac, podmazatii glava ne boli. Tako se snimaju i ploče, tako se stiže do mnogo čega na najbrži mogući način. E, zato Golub neće da snimi novu ploču. Neće nikom da plati! Depolitizovani sindikat Može li nešto ili neko uneti red u estradni Eldorado koji se odavno baškari na našim prostorima? Godinama niko ništa nije pokušavao, a od nedavno (bar pred zakonom) neko će pokušati da odbrani čast estradnih umetnika od poplave šunda i još više para koje nekontrolisano odlaze udžepove onih koji reč umetnost nisu sreli ni u bukvaru. - Od 17. oktobra 1990. godine postoji naš sindikat. Odmah smo ga nazvali samostalni ili depolitizovani sindikat. Nikako ne želimo da postanemo 21. ministarstvo vladajuće stranke niti bilo koje druge stranke - objašnjava predsednik Dragiša Golubović. Teškoće su se odmah oborile na sindikat estradnih radnika Srbije. Nije se ni očekivalo da će sve krenuti glatko pošto praktično dosad ništa nije bilo jasno definisano u ovoj branši. - Otkako postojimo prvi put smo svrstani u odbor sindikata za nauku, obrazovanje i kulturu. Posle toliko vremena provedenih u društvu zanatlija, jer to smo pred zakonom bili, tako su nas shvatali i oporezivali, konačno smo progledali. Zato moramo da sredimo u početku bar osnovne stvari. Pre svih da u svim udruženjima pokrenemo estradne umetnike i izvođače da se sindikalno organizuju, naravno u okviru ove naše jedinstvene organizacije - veli Golubović. Program aktivnosti novog sindikata je baš obiman. U 15 prioritetnih tačaka praktično je sve obuhvaćeno. Međutim, sve to odjednom stvoriti - biće vrlo teško. Pogotovo što mnogima (ako ne najvećem delu) odgovara haotično stanje koje vlada i u čijim se mutnim vrtlozima najlakše love pravi kapitalci. Kolektivni ugovori Pojava estradnih družina sa Istoka prošle jeseni i ove zime prosto je izbezumila naše umetnike. Istina, oni poznatiji asovi i zvezde nisu brinuli za posao. Ali, svi ostali, onaj "srednji" i "niži" stalež, ostao je - bez angažmana čak i za novogodišnje praznike! - To je jedanod zadataka koje će sindikat rešiti - tvrdi sekretar Slavko Bešić. - Zna se kako se dobijaju dozvole za rad u našoj zemlji. Nas o tome sadaniko ništa ne pita, ali ćemo ubuduće nastojati da naši ljudi budu u komisiji koja će odlučivati ko zaslužuje da nastupa u Srbiji. Ni naši izvođači neće više moći sami da sklapaju poslove i rade bez kontrole po kafanama i privatnim restoranima. - Idemo na to da se sklope kolektivni ugovori sa organizacijama koje angažuju umetnike i izvođače. Tu su radio, televizija, diskografska produkcija, turističko-ugostiteljska preduzeća, privatni ugostitelji, privatne agencije, estradno - muzička preduzeća. Posebno ćemo obratiti pažnju na utvrđivanje cene rada, drugih naknada. Više ne bismo smeli da brinemo zbog socijalnog osiguranja, penzije, zdravstvene zaštite - spominje samo neke novitete u pravoj poplavi novih milozvučnih tonova predsednik sindikata, Dragiša Golubović. Reklamni video-spotovi koji nas u poslednje vreme bombarduju neukusom, posebna su priča. O njima odavno svi na estradi imaju svoje, pravo mišljenje, ali će se prvi puttaj posao naći pod kontrolom. - Kolektivni ugovori će, nadamo se, i tu brigu skinuti s vrata. Zaista je sramota šta sve gledamo na malim ekranima - slažu se u sindikatu estradnih radnika. S.D. PETROVIĆ
novine.43 bulaja,
Malo sam izvan toka sta je to sve bilo objavljeno u Borbi (ko za inat je nisam kupio juce), pa bi bilo lepo kada bi neko poslao izvode na Sezam. Koliko sam shvatio, tekst je pisala Vecna Cosic, pa ako je u pogodnom obliku za upload na Sezam, what U waiting 4.
novine.44 ncosic,
Nedeljna Borba, Mart 16, 1991 Vesna Cosic Jagode i krv u racunarskoj mrezi Prenos demonstracija u cetvrtom mediju Beogradski hakeri prenosili su vruce dogadjaje od jednog do drugog coska, bilo da su ti izvestaji ukucavani kao deskripcija sa prozora, bilo kao naknadno prenosenje cinjenica sa terena Da je bacanje u staro gvozdje legendarnih sezdesetih bi- lo vise nego blesavo od strane dezurnih fenomenologa i kreat- ora ovdasnjih trendova, sada je jasno i onima koji (ni onda ni sada) nisu imali usi za cuveni poklic "Let all hang out", sto ce reci "neka sve visi napolju", a kojim se od vlasti za- htevala otvorenost i iskrenost u postupanju. Jer, cak i kada su nervozni lozaci odvrnuli pec za topljenje informacija do daske, dramaticno pogasivsi NTVB i B92, "Radio Mileva" nije bila sve sto je preostalo: cetvrti medij, njegovo novotehnol- osko velicanstvo BBS (Bulletin Board System), radio je punom parom, savrseno neometen. Pokazavsi, usput, da upaniceni duh- ovni lenjivci i antikreativci osposobljeni pre svega za nado- budno pretresanje svih nasih staretinarnica i ljubljenje sebe samih, pojma nemaju da najdrazi komunikacijski medij svih ha- kera sveta, kompjuterski BBS-ovi, uopste postoje i pod njiho- vim uvrnutim (vlastodrzackim) kisobranom- cediljkom. SEZAM, sistem za modemske komunikacije BIGZ-ovog casopi- sa "Racunari", najpopularniji (i prvi registrovani) domaci BBS, poput Galadrijelinog Ogledala iz vilinske Tolkinove sa- ge, pokazao je stvari onakvima kakve jesu, usetavsi pravo u istoriju i kao prva javna kompjuterska mreza na kojoj su se on-line prenosile "jagode i krv". Jednostavno, u racunarsku mrezu beogradskih hakera uleteli su vruci dogadjaji bukvalno od jednog do drugog beogradskog coska, bilo da su ukucavani kao deskripcije s prozora, bilo kao izvestaji s terena. Ono sto ih je zauvek izdvojilo, za racunardzije se naprosto podr- azumeva. Elem, nova komunikativnost racunarskih mreza, ciji sadrzaj kreiraju sami korisnici savrseno je transparentna; u svim drugim sredstvima informisanja cenzura uvek ide ispred publikovanja, dok je kod SEZAM-a i njegove brace stvar obrnu- ta. Da bi se poruka obrisala, ona prvo mora da bude obeloda- njena. Uzgred, klasicni medijski konzument, kako ga je defin- isala sociologija kulture, iz ugla umrezenih hakera, istopio se poput dinosaurusa, prepusten kamenom dobu trece kulture radija, televizije i novina. Lavina nove komunikativosti, la- nsirana 1974 godine pokretanjem Dow Jones News Retrival Serv- ice-a, porodila je aktivnog kreativca, primerenog informatic- koj eri, u kojoj mesta za pasivna kunjala i netolerantne uce- snike visekorisnickih dijaloga naprosto nema. Sloboda govora i informisanost, atributi su elektronskih zajednica sveta, cijim mrezama ravnopravno plove i nobelovci i domacice, poput BIX-ove (BBS casopisa "BYTE") legendarne mis Mici, sto vasce- li dan provodi brbljajuci preko racunara, prikacena na mrezu cije srce, super kompjuter Pyramid, pliva u tecnom helijumu. Mali veliki SEZAM, BBS komunkacijsko cedo "Racunara", rodjen novembra 1989 godine sasvim skromno (prikljucen na re- dakcijski telefon od cetiri sata po podne do osam ujutro), za nevidjeno kratko vreme oformio je novo informaticko nebo, ko- jim plove hiljade korisnika familijarnih sa formulom: kompju- ter plus modem plus telefon jednako cetvrti komunikacijski medij. Pokazavsi, usput i direktnim prenosom (sa komentarima) martovske drame sa beogradskih ulica u racunarsku mrezu, da hakeri nikako nisu momci ciji je "kognitivni preobrazaj" nei- zbezan (kao, misli su im mehanizirane) kako to misle brizni dezurni psiho gnjavatori poput [eri Tarkl ("Drugo ja", 1984), niti "kompulzivni programeri" kako ih je krstio nekad legend- arni Vajzenbaum, opisujuci ih, kada mu se kreativna kompjute- rska lopta nacisto izduvala i kao ludake "zadubljeni u listi- nge svojih programa kao studenti Kabale u svete tekstove". Konstatacije mudrih teoreticara, omiljene i medju ovdasnjim lenjivcima, da je interakcija covek- racunar jedan "narcisti- cki" akt, u kojem onaj prvi sebe dozivljava kao procesor inf- ormacija, vrhunac je gluposti. S razlogom. [to je vise "narc- istickih akata" ovog tipa, vece su i sanse za novim prodorima i rezultatima u okruzenju. A da hakeri nikako nisu ravnodusni prema realnosti, dokaz je i preko trista hiljada slova, odno- sno sedam i po hiljada redova, odnosno preko dvesta strana, ili sto bi kompjutermeni rekli 300 kilobajta, ukucanih u mar- tovskoj erupciji jagoda i krvi u prestonici Jugoslavije.
novine.45 ncosic,
Nedeljna Borba, Mart 16, 1991 MOMCI U JEDNOM KOMADU Zasto nisu bili zabranjeni crtani filmovi ----------------------------------------- Izvodi iz domaceg BBS SEZAM - u tekstu koji sledi koriscena su samo dva procenta od nasumice izabranog materijala koji je, u ukupnoj kolicini od oko tri stotine strana "izbacio" jedan beogradski racunar -------------------------------------------------------------- Gospodine Predsednice, povedite nas u bolju buducnost !!! * * * Kad govorimo o ljudskim pravima, danas ih na Trgu Republike nije bilo. U okolnim ulicama milicija je tukla i osnovce. Koliko sam video, bolnice bi trebale da budu pune. Mislim da ce uskoro biti jos gore. * * * Cekaj malo, nemojte ljudi sad => vidi ono, vidi ovo, tuku decu, polivaju stare ljude itd. Svi su bili blagovremeno obavesteni da ne izlaze i ko im je kriv. * * * Upravo sam se vratio sa trga, bilo je kao u Rumuniji - Rat. * * * Izvini, ali to nije ni priblizno isto! Tamo su ljudi (koliko sam obavesten) izvodili svoju decu, a ja sam se zamalo potukao sa roditeljima da me puste. * * * Opozicija je na jedini moguci nacin, organizovanjem protestnog mitinga u centru grada (a ne na Uscu), pokusala da u ime istine i slobode informisanja i ljudskih prava uopste, obori marionetsko rukovodstvo Televizije. Padom Televizije bio bi nanesen tezak, a verovatno i odlucujuci udarac jednoj od poslednjih komunistickih vlasti na planeti. * * * Sta bi sa Milosevicem? Da nije u misjoj rupi?? * * * Ja sam stigao ziv i uglavnom zdrav. Malo mi je muka, malo me peku oci, boli me glava, ali nisu uspeli da me zakace. * * * Dvoje ljudi mrtvo, a tebi je do sale. Ne bi bilo lose da umuknes. * * * NISAM video nikoga da namerno razbija izloge i trafike! * * * Dakle vratio sam se ziv i polu-zdrav, jos nisam u stanju da detaljno pisem sta se sve desavalo, ali pokusacu. Dosli smo na Trg oko 11:45 bas na vreme da vidimo kako je murija uletela u gomilu cistrenama i suzavcem. Potisnuli su nas do dela Trga prema Knez Mihajlovoj, ali je onda krenuo kontra-napad i murija se povukla prema Francuskoj. Vrlo je vazno da naglasim da ovom prilikom APSOLUTNO NISTA NIJE BILO POLOMLJENO OD STRANE DEMONSTRANATA... (Sledi iscrpan opis dogadjaja)... Uh, ovo me zamorilo, a nisam bas u stanju, pa ce biti kasnije izvestaj, ili nek nastavi neko drugi, ko je bio. * * * Evo malo i da se pohvalim junackim ranama od danas. Evo izvoda iz lekarskog izvestaja: "Zapeo na zemlju III prstom leve sake dizuci teret i povredio distalnu falangu". Ovaj teret je bila zardinjera za cvece koju sam krenuo da prevrnem kao barikade (kod Londona) pa sam se malo zajebo, zardinjera je bila dvodelna, a gornji deo je bio lak, ni nekoliko kila, pa kad sam ja svom snagom krenuo da gurnem, nekontrolisano mi je otisla ruka i zeznuo sam prst. Ta distalna falanga je nokat koji mi visi na parcetu koze (zvuci strasno, a izgleda jos gore), jos se drzi a rekli su da ce otpasti za koju nedelju sam od sebe. Dakle, ostao sam bez jednog nokta, pa sam prilicno hendikepiran za kucanje na tastaturi, ali se dobro drzim, poceo sam da uvezbavam novi stil kucanja. * * * Konacno sam uspeo da se probijem do Sezama i vidim da je i ovde zivo skoro kao i na drugim mestima. Jako su nam potrebne informacije, ali nam nisu potrebne kvalifikacije, pogotovu neke od onih koje sam procitao. Sasvim razumem osecanja mnogih ovde, ali bih ipak zamolio da se vratimo razloznoj diskusiji, narocito prenosenju informacija koje nekako uspemo da prikupimo. * * * Moj komsija, ni kriv ni duzan pretucen na sred ulice. Covek vracao iz samoposluge, a specijalci MUP-a Srbije su ga uhvatili, i izudarali, smatrajuci, valjda zbog brade, da je on jedan od demonstranata. * * * Zabranjen je i Radio B92 !!!!!! * * * Vojska sa tenkovima krstari gradom. Prilikom pokretanja trupa doslo je do incidenta na banjici, jedan mladic je skocio pod tenk, ali je vozac uspeo da ga skrene u prvo drvo (tenk). B92 zabranjen, Studio B cenzurisan. * * * Momci, valjda se vidimo na klubu u sredu, ako dodjete u jednom komadu. * * * Zamisli da izvedes dete u setnju Knez Mihajlovom ulicom i da ti masa suzavcem izbezumljenih ljudi povredi dete (ako nemas dete, onda komsijino), Zamisli da si glasao za stranku pendrekasa, ako je to vazno. Ko je kriv za povrede, preko 100000 okupljenih ljudi ili sacica na vlasti koja odbija razgovor sa ovolikom masom ljudi, okupira citav grad i u toliku masu ljudi zvekne suzavac? * * * Reda je bilo tamo gde nije bilo milicije. * * * Asfalt pun ostataka prolivene krvi. U holu Beogradanke, gde je ulaz u Studio B, nalaze se dva voda policije. * * * Ima malo vise tenkova ispred skupstine Srbije, a Takovska je blokirana na prilazu zgradi televizije. Tu, pored tenkova na raskrsnicama, stoje jedna borna kola milicije sa vodenim topom, a pored njih stoji jedan kordon milicionera. Pored tenkova seta vojska. Vojni specijalci su se povukli. * * * Mitevic uzvraca udarac, bice zabranjeni crtani filmovi i film subotom u 01. * * * Zvona na crkvama zvone... * * * Jutros je zabranjeno vanredno izdanje "Borbe". * * * Sutra je sahrana onog decka sto su ga milicajci ubili. * * * Bulevar Crvene armije od Auto komande do Slavije je prekriven tragovima tenkovskih gusenica. Kao gradevinski inzenjer mogu da procenim da su troskovi opravke kolovoza veci od troskova za razbijeno staklo. * * * Da li neko zna mesto i vreme sahrane ubijenog mladica? * * * Tenkovi su upravo prosli pored moje zgrade (po slobodnoj proceni bilo ih je oko 15-tak, plus nekoliko transportera). Tenkovi su dolazili iz pravca Dedinja (prosli su pored VMA i moje zgrade)... Da li neko zna mesto i vreme sahrane ubijenog mladica? * * * To bih i ja voleo da znam. Nesrecnoj zrtvi, kao i drugim zrtvama, vise nema pomoci, ali smo im duzni dostojanstvenu sahranu, bar se ja osecam duznim. Pali su u borbi za slobodu, ne samo za svoju slobodu, nego i moju. * * * U 20.30 specijalna emisija na Radiju B92. Slusajte obavezno !!! * * * Milicija blokirala studente na Savskom mostu, kod Brankove, sprecavajuci im prilaz centru. Odmah potom, oko 12.05, velik broj kola hitne pomoci, prolazi sa upaljenim rotirajucim svetlima, iz Kneza Milosa ka trgu MiE. Broj milicionera kod poste opada na nulu, da bi sada, 10 min kasnije, porastao na dve vece grupe, ukupno oko 30. Studenata kod poste i TV jos nema. * * * OGROMNA KOLONA STIZE IZ PRAVCA ETF. IDU ISPRED SKUPSTINE!!! * * * 12:19. Kolona ljudi iz Bulevara R. je prosla ka Skupstini. * * * Studenti i taksisti se okupljaju u gradu. Ima vec par hiljada studenata na Terazijama. Taksisti se okupljaju na Slaviji. B92 obavestava o svemu. * * * EVO IH!!!! OGROMNE KOLICINE TAKSISTI U OGROOOOOMNOM BROJU!!!!! * * * Ovog momenta ulicom Kneza Milosa prolaze jake policijske snage, verovatno u nameri da sprece studentske demonstracije ! * * * Zahvaljujuci Zoranu Djindjicu, masa se kretala sredinom ulice, ne razbijajuci nista ("ko razbije izlog provokator je!" (Djindjic)). On je takodje predlozio da u slucaju napada milicije svi sednu na beton i bez otpora puste da oni sami igraju svoj pir. Ovom prilikom hteo bih da se zahvalim beogradskim taksistima koji su u tom trenutku, kao i pre toga, voznjom u krug i neprestanim zvukom sirena cuvali nase zivote i budili Beograd. * * * Pa ko te tera da "ulazes zivot"? Zasto to radis? Koliko znam, niko ti ovde nije dao mandat da demonstriras u nase ili njegovo ime. Moraju li svi ucestvovati da bi o necemu imali misljenje? Ako jeste tako, zasto smo svi nesto mislili o ratu u Zalivu, kada niko od nas nije tamo bio? * * * I zasto bismo se mi, koji se recimo ne slazemo sa takvim nacinom ispoljavanja nezadovoljstva, uzdrzavali zbog vas koji mislite da tako treba? Zasto se vi koji ucestvujete ne biste uzdrzali dok vas ne prode, za ljubav nas koji mislimo da tako ne treba, ili bar ne u ovom momentu? I zasto si tako siguran, ne racunajuci mladalacko ludilo i zanos revolucije, da si bas ti i tvoji istomisljenici ti koji ce usreciti sve nas i nasu decu, ako uspete? * * * Upravo sam se vratio sa Terazija. Objavljeno je da su se radnici Rakovice solidarisali sa studentima. Takode je poruke podrske uputila 'Keramika' iz Mladenovca i jos dosta radnih organizacija. Na ovoj strani, gdje sam ja bio nije bilo milicije (kod pasaza ispred robne kuce 'Beograd'); kod trznog centra nalaze se dvoja borna kola i nesto malo milicionera. Zato je ispred Skupstine prava suma od plavih uniformi, svi su naoruzani automatskim puskama M-70A, i podigli su zicanu barikadu na citavom potezu ispred parka. Dok sam vozikao naokolo po gradu, primetio sam jos dvoja borna kola koja su prolazila kroz ulicu Cara Dusana. * * * Ono sto se danas desavalo na Terazijama i sto se jos uvek desava je predivno. Toliko pozitivne energije nikada nisam imao prilike da vidim. Za sada necu detaljno opisivati sta se sve desavalo, a ako vas interesuje dodite na Terazije. Najdivnija scena je bila kada su Dejan Cukic i Toni Montano, u narodu poznatiji kao Grbavi Bora, pevali, a hiljade okupljenih pratili cuvenu Lenonovu pesmu "Give Peace A Chance". Da stvar bude jos lepsa, sve je to snimao CNN. Tu su bili i francuski "Channel 5", nemacka televizija, svajcarska televizija, kao i BBC. Sad se vracam tamo, i nameravam da ostanem ako treba i do jutra. U svakom slucaju, izvesticu vas. * * * Video skup na Uscu. UZAS !!!! I na kraju, valjda u znak secanja i za slavu ljudi koji su izgubili zivote, odigraju kolo. * * * Glave gore, oni pucaju po svim savovima. Konzistestentnost njihove vlasti nestaje vrtoglavom brzinom. Mnoge sluzbe, za njih vitalne, stupaju u pobunu i staju na stranu studenata i naroda. Za njih je Beograd izgubljen grad a i citava Srbija pocinje da gori. MOGU JOS DUGO!!!! * * * MOLIM SVE KOJE MOGU (I IZ BEOGRADA I UNUTRASNJOSTI) DA U STO VECEM BROJU DODJU NA TERAZIJE I PRIDRUZE SE MIRNOM SKUPU. * * * Ok, idem i ja do Terazija, samo mi recite gde ste obicno. * * * Da li se ide sutra u skolu ili ne? * * * DVV je potpuno u pravu, s tim sto previda jednu cinjenicu koja moze da obori celu njegovu teoriju. Naime, bez obzira na pobedu na izborima, interesi Socijalisticke, u stvari Komunisticke partije nikako ne mogu da budu interesi srpskog naroda. Na kraju, cak i gledajuci rezultate izbora, ispada da iza opozicije stoji broj ljudi, bar jednak broju onih koji podrzavaju komuniste. Ono sto je neverovatno, to je da su najzagrizeniji zagovornici komunizma, penzioneri od preko 70 godina. Isti oni, koji prave guzvu u GSB-u i koji su vecito od neceg bolesni. Juce, medutim, svi su bili izuzetno zdravi i snazni. Ja sam cak doziveo, da me rodena baba juri da me udari. I to ista baba, koja malte ne svaki dan tvrdi kako je na samrti !?
novine.46 dusan,
>>Dok sam vozikao naokolo po gradu, primetio sam jos dvoja borna kola >>koja su prolazila kroz ulicu Cara Dusana Pa dobro, što mi niko nije rekao da me pominju u Borbi?
novine.47 vkrstonosic, -> #45, ncosic
>> Gospodine Predsednice, povedite nas u bolju buducnost !!! Joooooj, pa ovo sam ja napisao, ali to je bilo upućeno jednom korisniku Sezama, koji je naš kandidat za predsednika. I'm going to hang myself... O=:)
novine.48 sjankovic, -> #47, vkrstonosic
:)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))) Znam. :))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
novine.49 .bale.,
"Vreme", 18. mart 1991. -------------------------------------------------------------------------- LJUDI I VREME ############# RADMILO BOGDANOVIĆ, ministar policije u ostavci -------------------------------------------- Negde u predvečerje one tragične subote, 9. marta, republički ministar unutrašnjih poslova napustio je načas komandno mesto operacije "Zaštita imena i dela Dušana Mitevića po cenu ljudskih života", da bi u jednom beogradskom bioskopu, privremenoj bolnici, obišao povređene milicionare. Kamera TV Beograd uhvatila ga je kako povređenom milicionaru, koji ga začuđeno gleda, izjavljuje: "Ja sam, na žalost, vaš ministar". Na žalost, bio je ministar unutrašnjih poslova cele Srbije, čovek koji je postigao nemoguće: da desetine hiljada ljudi u jednom danu po beogradskim trgovima i ulicama plače zbog Dušana Mitevića. SLOBODAN UNKOVIĆ, predsednik Skupštine Srbije i rektor Beogradskog univerziteta istovremeno -------------------------------------------- Iako bolestan, prvi je shvatio o čemu je reč, možda zato što je prvi otišao (u nedelju uveče) među studente i prvi bio izviždan. Predsedavajući u Palamentu, ponašao se kao profesor koji je svestan da pred sobom ima razred pun loših đaka; kako je kome davao reč, činio je to kao da zna da prozvani pojma nemaju o gradivu. U većini slučajeva, tako je i bilo. Nije skrivao očajanje zbog ponavljača koji nisu razumeli ništa od tolikih poruka prehodnih partijskih plenuma, pa su pokušavali da ih repriziraju dok se napolju događaju prave stvari. Što je vreme više odmicalo, dr Unković je sve više ličio na predsednika prave višestranačke skupštine: kao da se ponašao prema staroj mudrosti - da je bolje s pola puta vratiti se, nego pogrešnim putem do kraja ići. DRAGUTIN ZELENOVIĆ, još premijer Srbije -------------------------------------------- U utorak uveče, u direktnom TV-prenosu, premijer koga je, inače, njegov mandatar Slobodan Milošević predložio poštom - dakle, dopisni premijer, dvaput je u pet minuta slagao parlament i javnost Srbije. Prvo je izjavio da su obaveštajne službe Jugoslavije "izdale" Srbiju i da "od naših prijatelja spolja moramo da dobijamo podatke" o specijalnom ratu protiv Srbije; zatim je rekao kako "dok mi danima od upada branimo Knin i Glinu", opozicija ovde u Beogradu pravi probleme. Niti je istina da obaveštajne službe ne šalju svoje redovne izveštaje i procene Srbiji, niti je istina da je ovih dana bilo ko pokušao da napadne bilo koga od Srba iz Hrvatske. Svoj dan Dragutin Zelenović je okončao recitujući studentima Šantića na Terazijama. Naravno, nije recitovao pesmu "Ostajte ovde", bojeći se da ne bude doslovno shvaćen. DUŠAN MATKOVIĆ, ministar industrije -------------------------------------------- žovek koji je promašio resor: umesto da postane ministar rata, postao je ministar industrije. To se videlo na mitingu SPS na Ušću, kada je na brzinu procenio odnos snaga i prisutne odrasle građane i građanke pozvao na partijski džihad protiv sinova i kćeri na Terazijama, koji su u tom trenutku sedeli i pevali "Dajte šansu miru" ("Give Peace a Chance"). Na svu sreću, do planiranog susreta dve generacije nije došlo. Većina onih sa Ušća radije je ostala da preostalu energiju sa još jednog mitinga istutnji hvatajući se u kolo. Tako je, umesto da se nađe u prvim borbenim redovima juriša na "sile mraka" na Terazijama, Dušan Matković morao natrag u prve skupštinske klupe, među loše đake. VUK DRAŠKOVIĆ, predsednik SPO -------------------------------------------- Doskora proglašavan za političkog mrtvaca, za samo nekoliko dana je kontroverzni junak: inicijator bure koja je prerasla u lavinu opštenarodnog protesta i koja će srušiti ne samo prvu petoricu sa TV Beograd, nego i nepredvidivu seriju drugih; pregovarač uhapšen u Skupštini; pušten na traženje naroda. Boravak u zatvoru doneo mu je veliku političku dobit i povratak u javni život na velika vrata. Ali, dok je on sedeo u pritvoru kod Radmila Bogdanovića, drugi su pokazali da se politika mnogo bolje vodi gandijevskim metodima nego dinarsko-junačkom epskom egzaltacijom tipa "samo jednom se mre" i "juriš, junaci". Njegovo preterano i anahronično insistiranje na svetosavlju i "pokrštavanju Srba" udaljava ga od onog evropski nastrojenog dela srpske političke javnosti, koji je takođe sa ostalima, dane i noći proveo na Terazijama i, inače, ništa nema protiv svetog Save. G. čIVORAD IGIĆ, narodni poslanik -------------------------------------------- Posle Milana Paroškog zaradio drugu opomenu u Skupštini, a sa svog arogantnog ponašanja. G. Igić ne može da shvati odakle u Parlamentu uopšte opozicija i šta ona ima protiv njegovog zemljaka g. Mitevića. Poznat i omiljen po najuspešnijem imitiranju g. Miloševića u govorima, što je inače popularna disciplina među kadrovima SPS. G. DOBRICA ĆOSIĆ, srpski pisac -------------------------------------------- "Duhovni otac srpstva", uvek na službenom putu kad se nešto dešava. Prozivan u subotu, pre sukoba s policijom, ali ga nije bilo. Oglasio se pismom Radio Beogradu u kome se kaže: "Nisam u Beogradu, daleko sam od zbivanja koja doživljavam kao veliku nesreću. Ja nemam potrebe da studente i svoje čitaoce uveravam u svoju odanost demokratiji i srpskom narodu". Kolege iz Francuske 7, međutim, nisu imale razumevanja za odsustvo i rezervisan stav duhovnog oca srpstva: zamereno mu je - indirektno - da je ranije obema rukama gurao Srbe u komunizam, a sada neće da im pruži nijednu ruku da bi im pomogao dok se iz komunizma izvlače. DR DRAGOLJUM MIĆUNOVIĆ, predsednik Demokratske stranke -------------------------------------------- Političar koji je u Parlamentu potrošio ogromnu energiju ne bi li poslanike SPS ubedio kako treba da počnu da veruju svojim očima. Tom prilikom mnogima od njih morao je čak da rastumači smisao govora Slobodana Miloševića, koji je prvi put zaista primetio da opozicija postoji, da je u stanju da izvede na ulicu narod (i ona, a ne samo SPS) i da sa njom treba razgovarati. Poslanici SPS nisu mogli da veruju svojim očima. Dr Mićunović je - od svih srpskih političara - najviše profitirao od direktnih TV-prenosa zasedanja Skupštine, jer su gledaoci shvatili da je on jedan od najrazumnijih ljudi tamo, a ne "izdajnik Srbije", "ludak" i sve ono za šta su opoziciju optuživali. Zavidljivi deo opozicije prozvao ga je "Pinki", jer je prvi uživo video Slobu, tokom nekoliko pregovaračkih susreta u ponedeljak i utorak. NJEGOVA SVETOST, G. PAVLE, patrijarh srpski -------------------------------------------- Za razliku od nekih, koji su više puta bili moljeni da se pojave na Terazijama, pa su odbili, ovaj stari gospodin pojavio se tamo dvaput: prvi put da kaže i spase dušu svoju (pokušavajući da prisutne umiri i pošalje kućama); drugi put da bi se prisutnima izvinio za prvi put. Dostojanstveno je otrpeo zvižduke i negodovanje, skrušeno, ali dosledno propovedajući bratsku ljubav. AKADEMIK DR MIHAJLO MARKOVIĆ, potpredsednik Glavnog odbora SPS -------------------------------------------- žovek koje je godinama uspevao da očuva moralni integritet progonjenog "praksisovca" da bi onda, pridruživši se SPS-u, pronašao perpetuum mobile "nestranačkog pluralizma", proslavio se kao autor top-liste srpskih neprijatelja. Kad su svi pomislili da je to vrhunac, prof. Marković je pokazao da ima još. Na Ušću je pokušao da ubedi Srbe kako ne shvataju da im je posle kralja Petra I i posle toliko godina istorija najzad podarila velikog, mudrog i čestitog vožda kakav je Slobodan Milošević. Bivša žrtva kulta ličnosti tako je napravila pun krug: od žrtve do apologete.
novine.50 dpozaric,
vcalicu, pa ti i tvoja ratoborna baba ste dospijeli u Borbu sa svojim obiteljskim tučnjavama ! :))) dp
novine.51 bojt, -> #49, .bale.
E, ovo u "Vremenu" je stvarno super ;))))
novine.52 bulaja, -> #51, bojt
> E, ovo u "Vremenu" je stvarno super ;)))) Aha, a ima jos dosta zanimljivih stvari, npr. prvo aludiranje na psihicko stanje her milosevica koje sam video u ovdasnjim novinama: "Vreme je da 'neprijatelji svih boja' zapocnu dijalog, a da se slobodan milosevic odmori od drzavnickih napora u nekoj od bolnica ili lecilista sagradjenih od 'srpskog zajma'."
novine.53 .bale.,
"Vreme", 18. mart 1991. -------------------------------------------------------------------------- ĆORAVA KUTIJA ############# MALJ PO GLAVI PRETPLATNIKA -------------------------- Prva etapa putujućeg TV cirkusa na MITEL-u počela je u subotu, 9. marta, tačno u 13,35 časova; baš u trenutku kad su na Trgu republike lobanje demonstranata dobrovoljno ispitivale otpornost materijala bumenih palica i kakvoću beogradske ledene vode, u emisiji "Da pitamo zajedno" - koja je, je li, redovno išla, jer se ništa, je li, nemoralno nije događalo - pojavio se jedan od tipskih gostiju koji je zblanutoj voditeljki i gadljivoj publici predstavio vrlo aktuelan izum: bravicu za oružje, koju oni, tj. firma od gosta, proizvode jedini u Evropi, čiji su nam demokratski ciljevi i metodi prilegli k srcu, naročito kad se prilegnuće obavlja pendrekom. Sudbina je htela da se posle ovog oružara za brave - ili obratno - javno demonstrirajući pred kamerama, izazivajući organe i dižući sve četiri uvis, sa inteligentno-značajnim pogledom na licu, širokim folklornim masama prikaže vladajući narodnjački element poznat pod ilegalnim pseudonimom Vera Matović i zapoje simboličnu, ratničku pesmu čiji je naslov - "Ej, suzo, progovori" - kao oružani eho leteo od Doma omladine do Narodnog fronta. Gledajući od čega živi, a trudeći se da zadovolji angažovane i hrabre televizijske šefove koji su emisiju posmatrali iz betonskog bunkera, 134 metra ispod zemlje. Vera je malo provrtela suknjicom i narodnoj miliciji dala novi elan da smiri "agresivne učesnike demonstracija", kako u prvoj emisiji (vanrednih) vesti izusti Ivan Brzev. 'Ladan k'o špricer u "Takovskom grmu", Brzev ni naočarima nije trepnuo dok je čitao sve ratne zločine koje su "izdajnici" i "neprijatelji" Srbije počinili; gledaocima je obećao nove izveštaje, čim se mlađahna reporterka Jasmina Milivojević dogovori s urednikom koji nije mogao izdati preciznija uputstva: svaki udarac o glavu narodne policije, Jasmini će obezbediti po jednu nagradnu "zvezdicu", a bogami, ako bude imala sreće - otkriće se čitavom galaksijom o kojoj sanja parlamentarni izveštač iz ratnog Beograda, Drago "SSRN" Tankosić. Njemu je, recimo, sve bilo jasno, još sedam dana uoči demonstracija; čim je video da Dušan žukić, marljivo i pedantno, konstruiše budućnost, lično je pogledao u kristalnu kuglu i otkrio da je ovo "napad na Srbiju" i "tekovine našeg društva". Istu sentencu u celini je ponovio u nekoliko navrata, tačno onoliko puta koliko je kroz filtar propuštan istovetni prilog Jasmine M., odlučne da nam pokaže da je na autoputu "vršena redovna, uobičajena kontrola". Što je, stvarno, gola istina, jer kad se Srbijom putuje autobusom, zna se: obavezno je svlačenje do nudizma i natrag; prirodno je da naša narodna milicija, klečeći, seče sedišta i pronalazi peroreze koji iznenada postaju smrtonosno hladno oružje, sve u službi Tuđmana, Mesića, Rugove i Ante Markovića - čije su životne želje da razočaraju D. Tanaskovića i J. Milivojevića, prve zvanično registrovane žrtve proletnih demonstracija. Kako je u okolišu Beograda zaustavljeno sve što je imalo više od jednog sedišta i kretalo se na benzinski pogon, Jasmina je, mudro mamino, zaključila da je "izostajao najavljeni dolazak vandala iz Srbije". Leden poput Arktika, Brzev nije ni mrdnuo mišićem: žutu majicu je predao nosiocu druge etape, veličanstvenom, svemoćnom i nadasve časnom Dušanu žukiću! Iz dobro obaveštenih izvora saznaje se da je Dule bio jedini dobrovoljac za uredničku poziciju 9. marta, u drugom "Dnevniku": čak je i Spomenki Jović pozlilo, jer, poznato je da socijalistička heroina crvenu boju voli najviše na zastavi SPS, a nešto manje na asfaltu, naročito ispred njene bivše kuće koja se, gle, zove Studio B. Koncipirajući "Dnevnik" po sistemu malj-terapije. žule je, psihoanalizom koja ga je uvek krasila, došao do određenih saznanja: prvo, gledateljima pokazati Beograd posle bombardovanja "huligana" i "zaverenika"; zatim, hitro, bez reči, krenuti do horor-kadra u kome supruga preminulog milicionara, na ivici sloma, gubi svest. Kad je publika širom MITEL-ove republike, dovoljno konsternirana da odmah obuče rezervnu uniformu i krene ka Ušću, već bila ufiksana prizorima iz bejrutskog Beograda, žukić je, napravivši značajnu pauzu, izgovorio tri čarobna slova S-P-O i odmah, u evropskoj razmeni, ponudio tek petsto od devet hiljada priloga sa spontano organizovanih skupova, misa, pričešća, mitinga i sastanaka gerijaterskih primeraka koji su povezivali na uhićenje, giljotinu i zabranu. Ne dozvolivši spikerkama takvu poslasticu, Dušan je - samostalno - pročitao ushićeno saopćenje Pokreta Rabije Šubić za Bubu Morinu, koje je, proročanski, slučajno, naravno, anticipiralo buduće hepeninge: tako je molba da se uhapsi g. Drašković netom ispunjena, čim je dotični stupio u zgradu Skupštine Srbije; želja da se zabrane sve opozicione partije tek se oblikuje u vanrednom stanju, dok prizivanje Armije nije bio tek trenutni hir, što su osetili oni pregaženi automobili oko Slavije, dovoljno tupavi da se prazni suprotstave tenkovima iz ergele Miroslava Lazanskog. Metalnih čudovišta prošlog ponedeljka nije bilo na Ušću, jer se tamo - pokazao je MITEL devet, a TV "Politika" šesnaest puta, u celosti - klicalo "miru, slobodi, demokratiji, Armiji i jedinstvu Srbije". Bez ikakve sumnje, zvezda programa bio je akademik Mihailo Marković, koji je još prethodne večeri, negde, u praznoj košarkaškoj hali - stojeći na centru u dresu SPS, bez lopte ali s mikrofonom - logično objasnio da je u pitanju "međunarodna zavera" onih zemalja koje nikako da se pomire da "Srbija, nikad, nikad, nikad dok je živ, kucnite u drvo - neće postati satelit jedne veeelike sile kojoj on neće da pomene ime, ali joj je predsednik onaj zlikovac Buš." Besprekorno obučen - irački sako iz ratnih rezervi, rumunski šal s Eleninim vezom, cipele pozajmljene od Dušana Matkovića - Marković je na Ušću reprizirao kasetu od prošle noći, ali zaljubljene žene, igrajući veselo srbijansko kolo, to nijesu zamjetile; razloga za veselje stvarno je bilo, jer, srećom, u Beogradu, nije bilo mrtvih i ranjenih. Objašnjavajući plesačicama da je na čelu SPS jedan izuzetno "mudar, častan i dostojanstven čovek", Mihailo je skromno priznao da osamdesete nisu prepreka za ljubav, čak ni onda kad se biologija udružila sa Zimermanom i Tuđmanom. Vrlo ženstveno, u muškobanjastom stilu (odmah je priznao Mihailo Švabić) izgledao je vojvođanski dr Armani - dr Radoman Božović. Klonirajući pokrete Velikog Vođe, isturajući bradu za aperkat Tadiji Kačaru, premijer je odmah prešao na stvar i glasno, zanosnim akcentom iz Lijeve Rijeke, otpevao baladu o užasnom položaju agrara, zbog čega Ante mora da visi. Now! Miroljubivim pozivom na obračun sa studentima na Terazijama, gledalištu se obratio Dušan "made in Italy" Matković i javno obznanio da će lično, flekicama i đonom, pendžetirati svakog reformistu dovoljno ludog da pomene kurs 1:9. Već iste večeri, na redovnoj/vanrednoj sednici Narodne Skupštine, iz medicinski neobjašnjivih razloga, Matković je spavao u prvom redu, budeći se samo kad je Valter Brani Sarajevo zabadao parabelum u leđa. Za gledaoce-mučenike koji su dvanaest sati gledali sedmu etapu političkog cirkusa u biciklističkoj Srbiji, heroj večeri bio je bolesnik Slobodan Unković. Pod proverenom temperaturom od 38 stepeni, g. Unković je - veslajući između Scile socijalista i Haribde opozicije - brod nasukao tačno oko pet ujutru, nakon što je imao maler privatne kletve da se za diskusiju javi jedan od anonimnih, ali pesnični nastrojenih poslanika. Tragedija se, precizno, desila u 3,05. Usred rasprave o zahtevima militantnih studenata (koji, uopće, nisu studenti, već Mesićevi redarstvenici), na govornicu je izašao poeta i počeo narodnjački: od Kulina bana, do Batrića Jovanovića! Dok je Unković čupao kosu i jeo šaku, poslanik je - u transcendentalnoj ekstazi duha - najavio da će "ispričati jednu priču". Gledaoci u vidu poslanika samo što nisu pali sa stolice. Još kad je poeta krenuo story o "dedi i unuku i močvari", ludilo je dostiglo vrhunac. "Kraj će biti vrlo tužan", iskreno se ispovedio pjesnik-poslanik, na šta je Unković osam sekundi gledao u tavanicu, zakolutao očima i zatim se desnom rukom udario po čelu, iz profesorskog mazohizma. Prvo finale, naravno, uobličio je Unković, rečima: "Gospodo poslanici, dajte, molim vas, da čujemo tužan kraj". Nasmejao se čak i Vojislav Koštunica, što je matematički dokaz da Skupština konkuriše "Cirkusu Montija Pajtona" bar po dva elementa: logici i mudrosti. Odatle do večnosti falio je samo jedan korak koji je skokom do Grocke prebrodio Mihalj Kertes: po njegovoj zakletvi, u subotu, 9. marta, na Trgu republike, bilo je najmanje 600 separatističkih Šiptara (ima li drukčijih?), i "svih evropskih kriminalaca iz sveta, i šire". U košmarnom jutru se nije pojavio dr Ljubomir Tadić, ali jeste dr Aleksandar "Dirty" Prlja, koji se "prijatno iznenadio što je dobio reč". Kad su gospodina bivšeg ministra inozemnih poslova izneli na nosilima napravljenim od mape prijatelja Srbije, umešao se uvek genocidno oprezan Batrić Jovanović tvrdnjom da "mi iz SPS treba da ispoljimo više takta". Teturajući se, ali sanjareći da je prihvatio zahteve studenata, sasvim pospan, g. Unković objavio je da je "sinoć, u četiri ujutru" zakazana sednica Parlamenta. Dok je primao lovorov venac, čak je i Matković primetio da je Slobodan spavao snom Komanča; hitno mu je skinuo ruske cipele i navukao mokasine, koje, zna još Gari Kuper, pronalaze neprijatelja bezbolno i neprimećeno. Jedino što Indijanaca u sali nije bilo: nedemokratski i jednoumno, napuštali su srpski Sabor da iz pozadine rovare i Prlji dižu pritisak. Što, gospodo poslanici, Dušan žukić neće dozvoliti, makar se zvao Drago Tankosić! PETAR LUKOVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.54 balinda, -> #39, dejanr
>> Nemam ja ništa protiv da stranke (pa i Ujedinjena opozicija, ako je >> to racionalnije) imaju svoju TV ali onda to treba tako da se kaže. >> Ali nam je potrebna prava NEZAVISNA televizija koja će davati >> INFORMACIJE i to profesionalno a ne stranački, i koja će raditi za >> pare a ne za nekakve političke poene. Mislio sam da je Studio B >> takav ali izgleda da sam pogrešio. Mislim da su tvoja očekivanja bila savim neumerena. Reč je zapravo o objektivnosti koju zahteva javno mnjenje. Pošto naše (ne)postojuće javno mnjenje nije na stupnju da želi objektivnost već samo potvrdu svojih navijačkih strasti, a pošto i TV mora za nekoga da radi, sasvim je jasno da *relativna* umerenost u neobjektivnosti je i više nego što se može očekivati. Za razliku od TV Beograda, NTV B makar nije bljutava.
novine.55 dveselinovic,
Upravo sam, pukim slučajem, video jednu emisiju na TV Politici, prvu za godinu dana jer toliko je prošlo od kada sam okrenuo taj kanal. Ko za inat ili sreću, emisija je najavljena kao otvoren ekran povodom nekih izjava koje je pre dva-tri dana dao na istom kanalu novinar Rajko Đurđević, u kojima je osudio Mihajla Kovača i Aleksandra Tijanića. Đurđević je naveo niz, po meni katastrofalnih stvari o Mihajlu Kovaču (bio direktor "Komunista", pa posle "Duge" kojoj je tiraž oborio sa oko 150.000 na 37.000, iz koje je oterao razne viđenije autore kao što su Danko Popović, Brana Crnčević i niz drugih (nisam stigao da popamtim koga sve navede), zatim reče da je kao direktor "Duge" branio autonomaše, itd. Ne znam koliko je to tačno, ali ako je ideo onoga što je rako tako, Mihajlo KOvač bi trebao da spakuje kofer pod hitno. 32XDVV
novine.56 bojt, -> #55, dveselinovic
>> Upravo sam, pukim slučajem, video jednu emisiju na TV >> Politici... ... >> Ne znam koliko je to tačno, ali ako je i deo onoga što je rekao >> tako, Mihajlo Kovač bi trebao da spakuje kofer pod hitno. žudo bogati... I baš TV "Politika", kažeš? Onda mora ne da je deo nego i 100% tačno... Sa druge strane, ako je i deo onoga što sam ja svojim očima gledao onih dana tačno, tj ako nisam imao halucinacije, neki bi trebalo da ne rizikuju gubeći vreme time što će pakovati kofere...
novine.57 dtadic, -> #55, dveselinovic
Brana Crncevic je jos uvek stalni saradnik "Duge".
novine.58 dveselinovic, -> #57, dtadic
Ne "još uvek", nego "opet", a to, dozvolićeš, nije svejedno i nikako nije isto. 32XDVV
novine.59 vcalic,
Svima je poznato da Politika laže. Ja čak ne verujem ni programima bioskopa i pozorišta koje Politika objavljuje, a o radnom vremenu muzeja da i ne govorim. Pre par dana se, međutim, dogodilo nešto što ni najveći ljubitelji crnog humora ne bi mogli da predvide. Naime, na stranama na kojima se objavljuju umrlice, pojavila se slika mladića koji je tragično nastradao u saobraćajnoj nesreći, a ispod slike tekst umrlice koji su između ostalih potpisali i "duboko ožalošćeni unuci i praunuci". Naravno, sutradan je izašlo izvinjenje uredništva zbog greške u slaganju, ali svejedno, zaključak, ma kako morbidno zvučao, glasi: Ne veruj Politici ni kada čitulje objavljuje. WR
novine.60 dtadic, -> #58, dveselinovic
A kada je to (koje godine) B. Crncevic izbacen iz "Duge". Sta mislis, zasto se te "vesti" o Kovacu pojavljuju sada, a ne kada je bio izabran u Skupstinu Srbije (sto bi bilo mnogo normalnije)?
novine.61 jtitov, -> #59, vcalic
> Svima je poznato da Politika laže. Ja čak ne verujem ni programima >bioskopa i pozorišta koje Politika objavljuje, a o radnom vremenu muzeja da >i ne govorim. Da, ali ti je i dalje REVNOSNO čitaš i to izgleda od prve do poslednje strane, uključujući i umrlice! Da li samo proveravaš šta su novo slagali ili očekuješ da vidiš i sliku SM (među umrlicama)?
novine.62 dveselinovic, -> #60, dtadic
Nemam ja šta tu da mislim, misle drugi za mene. Dakle, onaj novinar je javno pozvao i Kovača i Tijanića pred kamere, uživo, da kažu šta imaju - ni jedan od njih se nije odazvao. Zašto? Ako program ide uživo, niko ne može da montira, a ako mi je savest čista, onda mi to odgovara, kontra-argumentom na argument. Inače, nije istina da se o Kovaču takve stvari tek sada pričaju, čujem ja o tome dosta dugo, kao i ono da je penzionisam vojnim licima na Novom Beogradu delio letak u kome je sebe proglašavao za poslednjeg stvarnog Titoistu. Neko mi je tada čak i ponudio da vidim taj letak, a ja budala nisam pristao, sada bi mi dobro došlo da mogu da kažem da sam ga lično video. Inače, nevezano od poruke 7.60, moram da primetim da se ovda pojavila jedna interesantna nova bolest, kao podvrsta histerije, koja a priori odbija sve što u Politici piše; verovatno je naredni korak da negiraju postojanje politike. Ni na pamet mi ne pada da branim Politiku, najzad, svi znamo ko je do pre neki dan bio direktor tamo, niti zagovaram da sve što piše u Politici jeste baš tako i nikako drugačije. Međutim, veoma me čude razne samodeklarisane demokrate ovde koje to kažu za Politiku, a izgleda da to važi SAMO za Politiku, jer do sada nije ni spomenut neko drugi. Proizilazi da svi ostali pišu istinu i samo istinu, od "Borbe", preko "Vremena" i "Srpske reči" do "Nedjelje". Kako to? Zar su svi ostali tako objektivni, ili to vama tako odgovara? Zar ostali ne teraju vodu na svoj mlin? Znate li uopšte ko finansira koji list, pa prema tome i sa kojim ciljem? Jednako je zapanjujuće da se sadašnjoj vlasti, za koju ipak mislim da postoji koncenzus da je treba menjati, a velika razmimoilaženja kada i kako, negira *APSOLUTNO SVE*, što je po meni sumrak uma. Ako ni zbog čega drugog, onda bar zato što treba sebi da date odgovor na jedno jednostavno pitanje: mislite li da je žesma bila moguća pre dve ili tri godine? Nije li ipak ova sadašnja klika daleko manje mračna od prethodnih, jer iako (naravno) nevoljno, ipak JESTE dozvolila registraciju drugih partija? I molim vas, samo nemojte sa logikom da sav narod stoji iza opozicije pa su morali, jer ako imate i trunke objektivnosti, znate i sami da nije tako. Ono što me BoyT citira u vezi silaska komunista sa vlasti samo na silu jer su silom i došli na vlast, jesam to rekao i dan-danas mislim da je tako; izgleda da spadam u manjinu koja priznaje i prihvata razne oblike sile, u manjinu koja jeste spremna i na upotrebu sile, ali jedne drugačije vrste sile. Vrste koja ne traži krv, koja jeste sporija, ali koja je jednako neumitna u svom dolasku i verujte mi, daleko manje diskutabilna od demonstracija. Jer, demonstracije je moguće proglasiti atakom na javni red i mir, pa poslati vojksu na ulice, a u ekonomiji, stvari su tiše ali sasvim konačne i veoma, veoma opipljive, makar i po praznini. 32XDVV
novine.63 vcalic, -> #61, jtitov
>>Da, ali ti je i dalje REVNOSNO čitaš i to izgleda od prve do >>poslednje strane, uključujući i umrlice! Da li samo proveravaš šta >>su novo slagali ili očekuješ da vidiš i sliku SM (među umrlicama)? Ako ti čitaš Politiku svaki dan, zašto misliš da i drugi to rade. Jedina veza koju ja imam sa listom Politika, i sa svim izdanjima te kuće je, da volim da s vremena na vreme kupim par primeraka Politike, i onda ih na javnom mestu, pred mnogo sveta zapalim. Malo koji papir tako lepo cvrči kao onaj na kome se štampa Politika. WR
novine.64 vcalic, -> #62, dveselinovic
>> Ni na pamet mi ne pada da branim Politiku, najzad, svi znamo ko je >>do pre neki dan bio direktor tamo, niti zagovaram da sve što piše u >>Politici jeste baš tako i nikako drugačije. A čujem da su kandidati za novog direktora sve vajne demokrate tipa dr Vladimira Štambuka (još jedan od jurišnika drugarice Mirjane Marković), zatim čivorad Igić (onaj što sebi ne može da objasni otkud to da postoji opozicija i isti onaj koji u srpskoj skupštini 1986. godine nije hteo da govori na srpskom već je svoj govor držao na šiptarskom) i još par osvedočenih ljubitelja istine. >>Proizilazi da svi ostali pišu istinu i samo istinu, od "Borbe", preko >>"Vremena" i "Srpske reči" do "Nedjelje". Kako to? Zar su svi ostali tako >>objektivni, ili to vama tako odgovara? Iskreno da ti kažem, najviše bih voleo da postoje dnevne novine koje uopšte neće pisati o crvenim banditima. Naime, ni Borbu više ne mogu da čitam jer čim pročitam izveštaj o novim akcijama srpske vlasti, odmah počinjem da gubim živce. >>Znate li uopšte ko finansira koji list,pa prema tome i sa kojim ciljem? Za Borbu znam da je finansira anti-srpska koalicija predvođena najvećim srpskim krvnikom otkad je sveta i veka, Antom Markovićem. Takođe, znam i da je generalni sponzor "Velauto International" koji vodi jedan od najuspešnijih srpskih biznismena, gospodin Đorđe Zečević inače Narodni poslanik i član Demokratske stranke, naravno osvedočeni neprijatelj srpskih interesa. žujem da ima još neprijatelja među finansijerima Borbe ali sad ne znam tačno o kome se radi. >>Jer, demonstracije je moguće proglasiti atakom na javni red i mir, pa >>poslati vojksu na ulice, a u ekonomiji, stvari su tiše ali sasvim konačne i >>veoma, veoma opipljive, makar i po praznini. A ja treba da osedim, oćelavim, etc. rušeći sistem iznutra i čekajući da se crvena banda vrati gde joj je i mesto. Nekako mi izleda da je čekanje tog momenta jedanko čekanju Godoa. WR
novine.65 dtadic, -> #62, dveselinovic
>> Nemam ja sta tu da mislim, misle drugi za mene. Dakle, onaj >> novinar je javno pozvao i Kovaca i Tijanica pred kamere, uzivo, da OK. Meni je samo sumnjivo da se to pominje sada, kada se M. Kovac pominje kao direktor TVB (mada nema teorije da bude izabran). Ja, nazalost, ne znam nikoga ko radi u "Dugi" pa ne mogi ni da negiram, ni da potvrdim te cinjenice. >> Ni na pamet mi ne pada da branim Politiku, najzad, svi znamo ko je >> do pre neki dan bio direktor tamo, niti zagovaram da sve sto pise u Koliko ja znam Zivorad Minovic je jos uvek direktor "Politike". >> neko drugi. Proizilazi da svi ostali pisu istinu i samo istinu, od >> "Borbe", preko "Vremena" i "Srpske reci" do "Nedjelje". Kako to? Zar Ja nikada nisam tvrdio da sve ostale novine pisu samo istinu, samo tvrdim da "Politika" donosi ubedljivo najvise lazi, a to mi jako smeta. S obzirom na njenu tradiciju mislim da je sramota da se spusta na nivo (loseg) partijskog lista. SPS bi trebao, konacno, da osnuje svoje novine i smanji pritisak na "Politiku". Takodje, tesko je porediti dnevne i dvonedeljne listove jer nemaju ni priblizno isti uticaj na formiranje javnog mnenja, kao ni tiraz. >> ili tri godine? Nije li ipak ova sadasnja klika daleko manje mracna >> od prethodnih, jer iako (naravno) nevoljno, ipak JESTE dozvolila Da li je danasnja klika manje mracna od neke prethodne nije bitno. Bitno je da vodi *katastrofalnu* politiku, a to ljudima smeta i ne moze ih utesiti cinjenica da je srpski rezim demokraticniji od onog u Severnoj Koreji, ili od onog od pre 10 godina. Poredjenje sa gorim ne vodi napretku vec stagnaciji ili nazadovanju. Problem je u tome da Srbija ima ljude koji bi bolje radili posao koji sada radi Milosevic i njegova ekipa. Ta ekipa je "cvrstorukaska" i branice vlast po svaku cenu (tipican manir losih politicara, kakav je Milosevic). Cekanjem da ih ekonomija "obori" Srbija izuzetno mnogo gubi.
novine.66 dveselinovic, -> #65, dtadic
Dakle, upravo sam čuo da je Dr. A. Prlja postao direktor Politike, ali ne i Gl. i Od. Urednik. Razvođenje te dve funkcije je u principu dobar znak, a kako će zaista biti, živi bili pa videli. 32XDVV
novine.67 dveselinovic, -> #65, dtadic
A što se Mihajla Kovača tiče, ja sam takve priče čuo ima tome par godina. More, baš ću malo da se raspitam u "Dugi", sada sam se zaista zainteresovao. 32XDVV
novine.70 dtadic, -> #67, dveselinovic
Od coveka koji je honorarno radio u "Dugi" u to vreme (1984. godina) sam uspeo da saznam da Kovac *nije* "oterao" Crncevica. Ostale informacije nije mogao da potvrdi, a ni da demantuje.
novine.71 bojt, -> #62, dveselinovic
>> Nemam ja šta tu da mislim, misle drugi za mene. Sumanjao sam ja da je baš u tome izvor problema... >> Ako ni zbog čega drugog, onda bar zato što treba sebi da date >> odgovor na jedno jednostavno pitanje: mislite li da je žesma >> bila moguća pre dve ili tri godine? Nije li ipak ova sadašnja >> klika daleko manje mračna od prethodnih, jer iako (naravno) >> nevoljno, ipak JESTE dozvolila registraciju drugih partija? I >> molim vas, samo nemojte sa logikom da sav narod stoji iza >> opozicije pa su morali, jer ako imate i trunke objektivnosti, >> znate i sami da nije tako. Prosto ne mogu da se načudim da intelektualac tvog kalibra može toliko sam sebi da skoči u usta već u sledećoj rečenici!?! Ti postavljaš jednostavno pitanje da li bi nešto bilo moguće bez njih, a već u sledećoj rečenici sam priznaješ, doduše indirektno, da su oni na mnoge stvari bili primorani! Nešto nisam stekao utisak da su oni voljni da neke principe prihvate za stalno, ako su svojevremeno na njih bili primorani. Poslednji dogadjaji mi itekako daju za to pravo. Oni su radili ono što čak ni Broz nije radio pre 13 godina. A oko našeg već legendarnog pitanja da li su vreme i način pravi, rizikujući da se ponovim po ne znam koji put, ja ti opet kažem: navedi bar jednog srpskog intelektualca od ugleda (a da nije Akademik Mihailo Marković) koji stoji iza tog tvog stava, sastaćemo se sa njim i popričati. Ako ti niko ne pada na pamet, zar ti nije čudno da su tolike umne srpske glave zavedene i zagluplejne a jedino ti vidiš svetlo?
novine.72 dveselinovic, -> #71, bojt
Zašto skačem sebi u usta? Molim te, da li sam ja IKADA i BILO GDE sporio APSOLUTNU nužnost zamene komunista nečim boljim, da ne ulazimo u to šta i ko je bolji? Zašto i ti i drugi stalno i uporno pokušavate da mi imputirate nekakvu ljubav prema vladajućoj kliki? Dajte da to jednom za svagda rasčistimo. Ja nisam bio bilo kada u životu član niti KP niti bilo kakve druge partije, a KP nisam nikada podržavao u bilo kom smislu jednostavno zato što još od ranije mladosti nemam nikakvog razumevanja niti za njihove metode, niti za ciljeve. Prvi put sam se pobunio sa 6 godina (da, 1959), kada su nas kao decu iz vrtića vodili da sačekujemo Plavi voz, a ja mrtav ladan pitao zašto idemo da izgubimo dva sata da bi pored nas projurio voz sa nekim čikom koji neće videti nas isto kao što ni mi nećemo videti njega? Ko ne veruje, evo mu živih mojih roditelja, pa neka vam ispričaju drame koje su tada nastale u glavama dežurnih revolucionarnih vaspitačica. Pošto u dužem periodu nisam bio i YU, kada sam se definitivno vratio, 1970. godine, tada sa već nekih 17 godina, počeo sam da imam probleme sa vladajućom ideologijom, a bogami i ona samnom. Kvit baš nismo, ja sam izvlačio deblji kraj, ali valjda zbog onih 50% Bosanske krvi nikako nisam odustajao, a brate, bio mi je i ćeif, onda kao i sada, da bacam u komu lokalne partioze (reč je italijanskog porekla, vuče korene od reči "mafioso"). Itd, itd, koga interesuju detalji, mogu da mu kažem. Podsećam vas da sam pre izbora rekao da bi mene lično najviše zadovoljio SM kao predsednik, ali da opozicija drži bar 50% skupštine; u ovoj rundi to nije bilo, ali duboko verujem da će u narednim izborima biti tako, ako opozicija ne uzme još veći broj glasova. Kao privatnik sa stažom od 15 godina, i to u oblasti intelektualnih usluga, dobro znam jer sam lično iskusio kakav je stav vlasti prema svima koji nezavisno misle; šta je većina vas radila pre 15 godina? Da niste možda išli na ondašnje "informativne razgovore"? Ne podcenjujem bilo koga, ali bar pokušajte da zamislite situaciju da je i pre vas bilo nečega. Razmislite malo trezvenije: ako svi koje poznajete kažu da su glasali za opoziciju, a izbore onako dobi SPS, mislim da je daleko manje verovatno da su oni do te mere i na tako širokom frontu uspeli da izlažiraju uslove koliko je mnogo verovatnije da su mnogi ipak glasali za SPS, a posle pričali nešto drugo, jer eto, nije više bilo u trendu glasati za SPS. Narod je inertan, ne voli mnogo promene, a posebno ne nagle i radikalne promene; da je to opozicija shvatila, odnosno da se prema tom iskonskom načelu ravnala, tvrdim da bi mnogo bolje prošla, jer postoji jedna dosta jaka želja za promenama, pre svega ekonomskim. Zato i samo zato sam pitao ono u vezi proglasa žesmaša, a ne zato da bih provocirao, što je BoyTu totalno promaklo. Nije ni trebao elaborat, samo jedna rečenica bi bila sasvim dovoljna da zaokruži celinu. 32XDVV
novine.73 vcalic, -> #66, dveselinovic
>> Dakle, upravo sam čuo da je Dr. A. Prlja postao direktor Politike, >>ali ne i Gl. i Od. Urednik. Po onome što kaže Borba, Prlja je v.d. Glavnog urednika, dok je direktor, po svemu sudeći, još uvek čika Minović. WR
novine.74 .bale.,
"Vreme", 25.03.1991. ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Ćorava kutija KO TE STEčE ISPOD TV MREčE ──────────────────────────────────── Akademik otkrio srpskog Ruzvelta ──────────────────────────────────── Marketinška odluka Glavnog štaba Vrhovne komande SPS─a, da se akademik Mihailo Marković slobodno prodaje kao partijska maskota, pokazala se mudrom prošle medelje kad je profesor ─ s lakoćom prepoznat kao genetski gemišt Vučka i Zagija ─ na transporteru uleteo u studio Nezavisne TV "Politike" i s urođenim vojničkim šarmom, na licu mesta, osvojio simpatije svih demokratskih rezervista Evrope. Povremeno izvirujući iz tenkovske cevi, slučajno uperene u uniformisanog voditelja Dragana Radevića (koji se, poslednjih tjedana, kad je Srbija u opasnosti, oblači u butiku Miroslava Lazanskog), profesor je prvo đule ispalio izjavom da je u njegovoj rođenoj republici "veća sloboda informisanja nego u inostranstvu"; dokaz je našao u neospornoj činjenici da se, recimo, on, akademik i aktuelni potpredsednik Glavnog odbora SPS─a, na malom ekranu VICEL─a, pojavljuje kad mu se prohte, a u izuzetnim slučajevima i kad mu se ne prohte ako je to u interesu građana. Podsetio je zaboravne gledaoce i neprijateljske elemente da se nedavno ─ u obliku zabrinutog građanina ─ regularno prijavio TV Beograd da joj pokloni ličnu izjavu, koju je ista TV mreža tekuće večeri emitirala u integralnoj disco─verziji od šesnaest minuta, s mega─mix produkcijom Petra Škundrića za bubnjevima; s razlogom je ukazao na proceduralnu demokratičnost ovog postupka, da svako ko se zove Mihailo Marković, a nosi titulu profesora i akademika, ima građansku slobodu da u drugom "Dnevniku" potvrdi da su demonstracije "rušilačke i vandalske"; da je za događaje 9. marta "kriv taj koji je smislio da dođe na Trg i probije kordon"; da "ovakvog (opozicionog) mitingovanja nigde nema u svetu" (jer ga je o tome obavestio Batrić Jovanović koji je jednom boravio u Istočnoj Nemačkoj i nigde nije video huligansko divljanje), uz oružanu konstataciju da su "srpski intelektualci ─ neodgovorni". Na svaki od pobrojanih fakata, nesrećni novinar Radević tako je žestoko klimao glavom, da ga je Marković, konačno, uzeo na krilo i jezikom osnovne škole objasnio da je "Broz bio veliki neprijatelj Srbije", što je žrtvu toliko obradovalo da je istegla vrat i sa visine od pedeset metara ponizno zamolila preljubaznog akademika da kaže koju o "svetskoj zaveri protiv Slobodana Miloševića" i "veličanstvene srpske demokratije". Isturajući bradu po nomenklaturi čivorada Igića, uz omiljeno predsednikovo "da se odmah razumemo", Mihailo je laicima objasnio da je Srbija celom svetu "demokratski uzor" i da nakon 8. sednice nema teorije da "veliki scenaristi" ostvare svoj naum koji je prvenstveno uperen protiv Dušana žukića o kojem CIA, naravno, ima veliki dosije. Šansu za prodor u slobodarsku Europu, Marković je video u pobjedi Bebi Dol na izboru Pesme Evrovizije kad je srpsko nacionalno biće samo sebi dalo sve glasove, čime je dodatno pokazalo da je Republika u opasnosti, ali je izrazio žaljenje što na natjecanju nije učestvovao drug Ratomir Vico čiji najnoviji hit "Moj te steže ispod TV mreže" napreduje na top listi SPS─a, o čemu pedantne podatke vodi rock'n'roll kompanija liberalnog usmerenja "Božur" iz Kosovo Fielda. Već sutradan, pred Vicovim kamerama, Marković je potvrdio da se Milošević ponaša kao Ruzvelt, jer se "američki predsednik na sličan način obraćao Amerikancima, preko radija". Posmatračima je pritom Mihailo izgledao zdravo i normalno, ne pokazujući nikakve znake panike za razliku od srpskog Ruzvelta čiji je osnovni problem u razgovoru sa studentima i profesorima─odlikašima bio da ni po cenu plastičnog, vojničkog cveta u kosi, nikako ne odgovori direktno na neka prosta pitanja: tko je naredio policiji da puca u žive mete; tko je naredio policiji da pendrecima i štitovima brani zamak Dušana Mitevića? Revoltiran pitanjima koja mu ne postavlja Dušan Matković, reinkarnirani Ruzvelt dubinski je objasnio da je interes srpskog naroda da živi u jednoj državi ─ legitiman, samom činjenicom da tako misli i dr Radovan Karadžić, uvijek toplo primljen od studenata i tekstilnih radnika; ovi potonji ponudili su, i na raspolaganje republičkom Ruzveltu predali svoje živote, izjavljujući usred "Dnevnika" Spomenke Jović da su "spremni da urade sve što od njih zatraži Predsednik". Srpski Ruzvelt zamolio ih je da ne štrajkuju, da se, mirno i dostojanstveno, vrate u proizvodnju, gde će, jednom, kad dođe vreme i kad se Srbija oslobodi svih 158 neprijatelja iz isto toliko država ─ primiti obećani minimalac, pod uslovom da se to odluči u Parlamentu koji je za njega celog života predstavljao zakon. Apelujući da se vratimo "institucijama sistema" i "legalnom rešavanju problema", Roosevelt From Požarevac na stolu je zaboravio kesu jogurta, koju je, naknadno, kući, s osmehom, poneo Milovan Šogorov. Kao i ostali jednojajčani TV gledaoci, isti je primetio da u Narodnoj skupštini Srbije, pred Ratomirovim TV kamerama, jedan do drugog, u bliskom intimnom kontaktu sede večito Bata čivojinović i Batrić Jovanović. Pokušaj Dušana Matkovića da se pridruživanjem napravi erotski menage a trois nije uspeo, baš kao ni lucidno objašnjenje dr Dragutina Zelenovića da nije mislio što je mislio, jer je mislio nešto sasvim drukčije što nije za štampu, ako je uopće mislio. Što mu ─ potvrdio je dr Aleksandar "Dirty" Prlja, svakodnevni saradnik "Beogradskog programa" ─ valja priznati, jer je džinovski Zelenović stihovima Šantića i Njegoša, izgovorenim usred Terazija, sprečio klanje srpskih nacionalnih bića ujedinjenih u želji da Bebi Dol konačNo trijumfuje i tako obori teoriju o nadmoćnosti hrvatske muzikalnosti, makar i kroz "Brazil", grad u kojem Valter Brani Sarajevo još nije gostovao, jer nacionalna─obućarska veza između njega i Batrića Jovanovića tek ulazi u plamen strasti. Viseći o pomenutoj erotskoj niti, u specijalnoj emisiji TV "Politike" o "zavereničkom, neprijateljskom, amoralnom i neprofesionalnom delovanju nezavisnog sindikata" u rođenoj Kući, progovorili su, u nastupu iskrenosti, svi junaci iz stripa čivorada Minovića; Ljiljana Bulatović (urednica "Sveta") upozorila je neradnike na "količinu ljubavi s kojom redakcija radi svoj posao" i objasnila da je u pozadini Terazijske česme "scenario koji želi da sruši sve što je stabilno u Srbiji", računajući i njenu belu kragnu, konstruisanu po uzoru na helikoptersku elisu; umoran od neprincipijelnih napada, s razdrljenom košuljom koju je prekrivala pustinjska kravata, pred kamerom dr čivorada Đorđevića glas je pustio Slobodan Jovanović (glavni urednik "Politike ekspres") koji je pučanstvu poručio da je novinarstvo "suptilna intelektualna sfera" vidljiva iz dnevnih naslova od devet kilometara koje pokušava da sruši "scenario iz inostranstva u dosluhu sa unutrašnjim neprijateljima". "Oni hoće agresivno ─ poručio je Jovanović ─ da svi mi budemo kao 'Borba'. Da i 'Ekspres', 'Politika', 'Bazar', 'Sportski žurnal' i 'TV Revija' budu ─ 'Borba'. Tu smo situaciju imali pre deset godina kad smo svi bili 'Borba'." Šarmantni Mile Kordić (pomoćnik direktora za novinsko─izdavačku delatnost "Politike") potvrdio je da je na delu "veliki scenario protiv srpskog naroda", dok je izvesni novinar iz NIN─a (čini se Đurđević, ili tako nešto) proturio originalnu tezu da je sve "scenario Šiptara, Hrvata i Muslimana" kojim se on hoće eliminirati i razdružiti od Aleksandra Tijanića, "plaćenika hrvatskog tiska". Da ima i različitih mišljenja i da "Politika" nije jednoumna, na delu je pokazao Rodoljub Gerić (urednik ekonomske rubrike "Politike") koji je izneo originalnu teoriju o "važećem scenariju koji Srbiju želi da uništi putem Ante Markovića", dok je ─ uvijek nezavistan, iz televizijske dijaspore, progovorio dr čivorad Đorđević (glavni i odgovorni urednik TV "Politika"), čije su ruke ─ kao kod Marsela Marsoa ─ kreirale luk da je riječ o "ujdurmi da se Srbija baci na kolena" i zatim, verovatno, seksualno, oplodi po ugledu na porniće iz SAO Krajine. Budući da se emisija prikazivala uoči zasedanja one Skupštine na kojoj Batrić i Velimir sede na jednoj stolici, razumljivo je nestrpljenje javnosti da se o tome čuje autohtoni glas Slavka Budihne koji je ─ javljaju poverljivi izvori ─ prošle nedelje kupio još jednu košulju s jednobojnom kragnom, za razliku od tela istog parčeta garderobe, što iskusni znalci tumače da g. Budihna sprema autentični, lično napisani materijal od Dušana žukića u obliku grandioznog komentara, čime bi zadovoljio Ruzvelta i Trumana, a tko zna, možda i Mihaila Markovića. Koji se, nezamislivo, nije na Televiziji VICEL, pojavio 19. marta, što je direktno nedopustivo, imajući u vidu da Srbiji o glavi rade neprijatelji širom Mandžurije, odakle su ljubazni domaćini, definitivno i neopozivo, uputili poziv Dušanu Matkoviću da ih poseti i lično potkuje, kao što je obećao studentima koji su u domaćim "Nike" patikama tražili nešto poput Spomenke Jović u viziji Miloša Markovića. Samo zato, a u cilju dalje demokratizacije, kolegijum TV Beograd više ne zaseda u sastavu: Mitević, Vitas, Šestakov, Budihna, žukić, Krivec, već, nakon radikalnih promena u VICEL─u, u novom sastavu: žukić, Krivec, Budihna, Vitas, Mitević i Šestakov. Vrlo je jasno da današnji "Dnevnik" Spomenke Jović ne podseća na prošlost, sem modne činjenice da je heroina opet obukla plavi komplet i kod kuće zaboravila šampon; male ljudske slabosti ─ kako bi to rekao Slobodan Jovanović ─ samo su dodatni razlog da "pojačamo budnost" i omogućimo Ruzveltu da dejstvuje porukom: "Ili će vas biti milicija, ili vas neće biti". Relaksirajući se na dlakavim prsima Dragana Radevića, akademik Mihailo Marković rezignirano je primetio da "1968. nije kao 1991." i da su se "humanistički ciljevi i demokratski duh" pretvorili u "desničarsku, konzervativnu orijentaciju" što nijedan Ruzvelt iz Srbije koji se, kao pijan plota, drži Parlamenta ─ nikako ne može da prihvati, čak ni kad pred studentima nosi plastični cvijet u kosi! Petar LUKOVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.75 .bale.,
"Vreme", 25.03.1991. Srbija ------ PLODOVI GNEVA ----------------------------------------- Pozivanje na ugroženost srpstva i imperativ srpske sloge ljudima na vlasti sinonim je za nekadašnje "akciono jedinstvo Partije" ----------------------------------------- ┌─── rbija je, dakle, uspela da pokaže da ipak ne zaslužuje vlast │ koju sada ima. Beogradski studenti i dobar deo opozicije └──┐ ubedljivo su opovrgli već raširene teorije o "genetskom │ komunizmu" Srba, o "ludom narodu" i o tome da je pravi i jedini ───┘ glas Srbije onaj kojim je govorio Dušan Mitević, odnosno Slobodan Milošević. žovek koji je vladao iz bunkera, koji je ceo svet doživljavao kao džinovsku tajnu organizaciju njegovih podmuklih neprijatelja, dokazivao je, uz pomoć bezobzirne propagande, da je to problem Srbije i srpskog naroda. Zatim je bio prinuđen da legalizuje opoziciju, ali se pokazalo da ni on ni ceo sistem ne mogu da podnesu osporavanja. Protivnici su dobili tretman neprijatelja, čak izdajnika, nisu se više nalazili van Srbije nego unutra, a posle izbora se pokazalo da se to odnosi na dobru polovinu Srbije. Opozicija je bila prinuđena da se radikalizuje i pribegne vanparlamentarnim sredstvima, a na svojoj strani imala je mlađi i aktivniji deo naroda. Tako je došlo do sloma. │ │ ilošević je tada pokušao da ličnu dramu podigne na nivo opšte ├┐ ┌┤ tragedije. Buka tenkova trebalo je da zagluši skandiranje mase │└┬┘│ koja ga je jednom smatrala oslobodiocem, da bi ga sada │ │ uporedila s iračkim tiraninom. Pošto je Armija u Beogradu već │ │ ispala smešna, nije mu pošlo za rukom da je pokrene na celoj teritoriji zemlje. Objavio je da je "Jugoslavija ostala bez svog Predsedništva". Opet se pozvao na ugroženost srpstva i imperativ srpske uloge, što je za njega sinonim za nekadašnje "akciono jedinstvo Partije". Gestom carske milosti, pristao je da razgovara s odabranom delegacijom studenata, valjda ne očekujući da će se usuditi da mu u oči kažu ono što su mu rekli. Na pitanja o policijskom nasilju, o suzavcu, o torturi uhapšenih, odgovarao je uglavnom podsećanjem na krupne nacionalne interese, na potrebu ujedinjavanja svih Srba, na patnje i nesreće Srba u Kninu i na Kosovu. Ispalo je da u višem nacionalnom interesu Srbi u Beogradu moraju trpeti i batine, kao što su trpeli i laži, mržnju i uvrede zdravog razuma iz Miloševićevog "medijskog pula". Predsednik se studentima zaklinjao u svoju pravičnost, iskrenost i poštenje. Rekao je da neće čekati nikakvu ustavnu proceduru, ako mu iko dokaže da bilo kada nije rekao istinu. To je bilo u utorak. Već je četvrtak. Predsednik je pogazio svoju reč, pošto je u Predsedništvu Jugoslavije seo za pregovarački sto. A samo šest dana ranije podržao je ostavku Borisava Jovića, objavio da Srbija neće priznati nijednu odluku Predsedništva i da on lično u njegovom radu neće učestvovati. Dobro je što je učestvovao iako se zarekao da neće, a obećanje dato studentima valjda je zaboravio. Takva rasejanost je pojava među političarima, ali u Srbiji je očigledno posredi agonija vlasti koja vuče panične poteze u svim pravcima. Ugroženost srpstva svela se na ugroženost režima koji je diskreditovan, ali još raspolaže svim instrumentima državne prinude i još se može upustiti u opasne avanture. ┌─┐ ko se uskoro na Kosovu ili drugde oglase kakvi nacionalni ┌┘ └┐ ekstremisti, albanski, hrvatski i ma koji, biće to pokušaj │ │ spasavanja upravo Slobodana Miloševića koji im je svojom ├───┤ politikom uvek mogao obezbediti najširu međunarodnu podršku i │ │ simpatije. Biće to pokušaj da se održi slaba Srbija, jer ona nikad nije bila slabija i usamljenija nego na vrhuncu Miloševićeve moći. Agonija ne može dugo da traje. Ako se ne pretvori u katastrofu, a za to valjda ipak nema dovoljno snage, Srbija će se naći u prilici da se, skupa s komunizmom, otrese i prazne nacionalne egzaltacije, možda pre nego iko u Jugoslaviji. Jer dok su svuda u Jugoslaviji, pa i u Istočnoj Evropi, komunizam smenile manje ili više nacionalističke snage, u Srbiji je ostao na vlasti nacionalistički komunizam. Opozicija iz toga mora da izvuče pouku, ma koliko se činilo da u njoj sada dominira konzervativni nacionalizam. Suviše je dugo Milošević blokirao opoziciju nacionalnim parolama, da bi neko ponovo hteo da sluša tu istu muziku. Srbe van Srbije niko nikuda ne može odvesti i spustiti gvozdenu zavesu na Drini ili bilo gde, kao što ih ne može sebi privući jedna zaostala i nedemokratska Srbija. Ona je najveća onda kada je slobodna. A u Europi, kojoj svi pripadamo, države već dosta dugo čine njihovi građani a ne prvenstveno teritorije. │ ┌┘ oliko god bio u Srbiji strah od hrvatskog separatizma, pokazaće │ ┌┘ se da ni Hrvati, kao uostalom niko drugi, nemaju nikakvih ├─┤ "večitih opsesija" nezavisnom državom. Hrvatsku tek čeka ono │ └┐ što se upravo u Srbiji događa, naime oslobođenje od svake vrste │ └┐ terora viših interesa i nacionalnih ciljeva, koji stoje na putu uspostavljanja modernog, demokratskog poretka, zasnovanog na ljudskim pravima, otvorenom i slobodnom tržištu i privatnoj svojini. To što poslednja sednica jugoslovenskog Predsedništva nagoveštava pozitivan preokret i postizanje sporazuma o Jugoslovenskoj zajednici, prvi je neposredan rezultat promene nastale u Srbiji poslednjih dana. Postaje jasno da je sve do sada upravo srpska vlast blokirala svaki racionalan dijalog, sledeći jedan stari i starački nacionalni program prema kome je Jugoslavija najveća srpska zabluda. Reč je, naravno, o Memorandumu SANU koji bi Jugoslaviji i mnogim njenim žiteljima možda i došao glave, da se nije pokazalo da je njegova prva žrtva Srbija i njena sloboda. Baš taj program i sve posledice njegovo sprovođenja odbacila je i valjda definitivno sahranila beogradska martovska pobuna. STOJAN CEROVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.76 jtitov, -> #63, vcalic
>>Da, ali ti je i dalje REVNOSNO čitaš i to izgleda od prve do >>poslednje strane, uključujući i umrlice! Da li samo proveravaš šta >>su novo slagali ili očekuješ da vidiš i sliku SM (među umrlicama)? > Ako ti čitaš Politiku svaki dan, zašto misliš da i drugi to rade. A kako si ti zaključio? Iz mog odgovora nisi mogao. A ja sam iz tvoje pisanije zaključio, baš to: REDOVNI žITALAC OD KORICA DO KORICA! >i onda ih na javnom mestu, pred mnogo sveta zapalim. Pa da. Zato nam je grad i prljav. Pljuju, kenjaju, pišaju, bacaju đubre, sada već i spaljuju novine. Pa dokle tako? Sigurno i svoje đubre bacaš tako što zavrljačiš kesu - pa gde padne.
novine.77 alexa,
Hej, hej, hajde baš da probamo da saznamo nešto o Kovaču. Meni se on (ono malo što sam video) baš dopao, ali to nije razlog da se prosto otpisuje sve ono što govore protivnici. Ko može nešto konkretnije da kaže o njemu, neka nas svakako obavesti!
novine.78 bojt,
Iz današnje "Politike Ekspres": "SPS odustao od mitinga na Terazijama 27. marta" "Božur privremeno odlaže miting SFRJ 27. marta" (inače hteli su da demonstriraju ispred Skupštine srbije zahtevajući da Bodanović *ne* podnese ostavku) "Saopštenje SPS-a za Kosovo: Bogdan Kecman bruka partiju" "SPO i Demokratska Stranka ne odustaju od mitinga na Trgu 27. marta." xe xe xe
novine.79 balinda,
U jednoj poruci, pre par meseci, sam rekao da se televizija mora "osvojiti" pa makar "potoci krvi tekli ulicama". (Neki su se zalagali za pravljenje potpuno nove televizije u tehničkom i kadrovskom smislu.) Budući da je to nemoguć zadatak sa stanovišta vremena i sredstava, mislim da je i opozicija shvatila da se tehnički nivo i gledanost TV Beograd ne može dostići i da nije ometanja od strane vlasti. Dakle, nema druge do nastavka borbe za "objektivno informisanje". Ovo što je urađeno 9. marta jeste samo početak borbe i najava koliko je to važno za onu drugu, *normalnu*, Srbiju. Da biste imali predstavu o kojim tehničkim kapacitetima se radi, evo vam spisak TV Beograda: 8 studija 5 reportažnih kola (sa 18 kamera) 1 sinhrona sala 12 filmskih montaža 81 studijski magnetoskop 28 studijskih kamera 37 ENG kamera (portabl kamere) 78 filmskih kamera No, sve ovo i nije tako nedostižno kao sasvim solidna emisiona tehnika TVB-a: Prvi TV program se emituje preko 10 VHF i 1 UHF predajnika, i sa 141 repetitorom. Drugi program se emituje sa 11 UHF predajnikom i 141 repetitorom. Treći program se emituje sa preko 7 predajnika i 22 repetitora. Pored toga TV Beograd raspolaže sa 14 TV dopisništva sa studijom i odgovarajućom elektronskom opremom. Kadrovski gledano RTB ima 4141 radnika (Uključujući i 53 radnika čiji je radni odnos u mirovanju!). Od toga: Radio ima 897 zaposlena, Televizija 1546, PGP 270, Marketing centar 338, Tehnika RTB 395, Ekonomski, pravni i opšti poslovi 628 radnika.
novine.80 balinda,
U vezi sa prethodnom porukom, zaboravio sam da kažem par reči o jednoj ideji koja je napomenuta. Neko je predložio da Prvi program bude ovakakav kakav jeste a da Drugi preuzme opozicija. Ja nisam za to, zato što bi tako dobili samo dve neobjektivne televizije. (Dodatni argument je sasvim ne uporediva snaga Prvog u odnosu na Drugi program.) Zato sam pre za to da I i II program budu ravnopravano dostupani svima. Naravno da sanjam dan kad bi TV bila iznad i jednih i drugih. Do te *sreće*, TV mora da bude "svačija".
novine.81 .bale.,
SRPSKA REž, broj 16, 1. april ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Demokratija u Padinjaku VEžERAS ĆU TE SKALPIRATI! ───────────────────────────────── ────────────────────────────────────────────────── Zvonko Osmajić, vrhunski jugoslovenski džudista i bodi─gard Vuka Draškovića, doživeo je krajnje nesportske batine u Padinskoj Skeli nakon demonstracija na Trgu Republike. Tukli su ga policajci, metodama za koje Slobodan Milošević i Radmilo Bogdanović nisu ni slutili da postoje. ────────────────────────────────────────────────── Vala Faruk, danas si prebio dosta Srba! Tako se jedan inspektor u SUP─u Palilula obratio drugom inspektoru, već istorijskog devetog marta uveče. Faruk se, kažu očevici, iako umoran, jer nije lako tući ljude nekoliko sati, pa makar oni bili i vezani, srećno smejao, a njegovom smehu su se pridružili i drugi policajci. Svoj zadatak uspešno su izvršili. Znali su da uhapšene demonstrante ne smeju da biju, jer tako je naredio njihov nalogodavac. Ali, znali su isto tako da je glavni krivac martovskog krvoprolića ostao nedorečen ─ nije rekao da narod niko ne sme da prebija i ubija. Zato su i "plavci" dali sebi oduška. Tukli su na desetine ljudi na smenu, a najviše su nastradala dva sveštenika. Uz batine njima je i brada čupana. Morali su i satima da stoje na vrhovima prstiju, da drže ruke iznad glave, a kako nisu mogli da izdrže, po njima su iznova pljuštali udarci ─ što pendrecima, što šakama, što nogama. Ovu priču, za koju bi neko mogao reći da bez konkurencije može da uđe u Riplijevu rubriku "Verovali ili ne", ispričao nam je Zvonko Osmajić. Video je u zatvoru, u Padinskoj Skeli, u pravom komunističkom kazamatu čije je "blagodeti" nekoliko dana uživalo više od sto učesnika demonstracija, pa i onih koji su se devetog marta slučajno zatekli na ulici. Posledice batina Zvonko još oseća, glava ga neprekidno boli, a kako su mu povređene genitalije, danima već mokri krv. Lekari samo sležu ramenima. Kažu: ─ Proći će, a Zvonko Osmajić dodaje da zna da će proći, ali da će sećanje na martovske strahote zauvek ostati, ne samo u njegovoj glavi. U srpskoj istoriji zauvek će sve biti zapisano crnim slovima. Zvonko Osmajić je, da krenemo priču iz početka, džudista, vrhunski sportista. Pobeđivao je na brojnim turnirima širom Jugoslavije i u inostranstvu. Fizička spremnost mu je pomogla da izdrži sve ono što ga je snašlo ovih dana, a snašlo ga je mnogo toga. "Da mi je neko pričao šta rade u policiji i kakvi su nam zatvori, ne bih mu verovao. Možda ni meni neće neko da veruje, ali ništa nisam izmislio. Uostalom, svedoka trodnevne torture ima mnogo, a neke priče su još stravičnije nego moja", kaže nam Zvonko. Bićete streljani ──────────────── Kao jedan od zaštitnika Vuka Draškovića, Osmajić se našao u Narodnoj skupštini Srbije u vreme kada je predsednik Srpskog pokreta obnove uhapšen. Ista sudbina snašla je devetog marta i njega, samo petnaestak minuta nakon gospodina Draškovića, a zajedno sa njim je priveden i Rajo Božović, takođe vrhunski sportista i dobrovoljni zaštitnik Vuka Draškovića. ─ Kada su inspektori u civilu naredili gospodinu Vuku Draškoviću da krene za njima, hteli smo sa našim predsednikom da krenemo i Božović i ja. Nisu nam dali, ali su nam se drugi inspektori obratili posle desetak minuta i rekli da pođemo sa njima, jer nas čeka Drašković. Međutim, umesto van zgrade Skupštine, prvo su nas odveli u jednu sobu na prvom spratu u kojoj je bilo puno specijalaca. Nisu nas odmah tukli, ali su nam stavili lisice i okružili nas. Potom su pozvali milicijska kola, pa smo pretpostavili da će i nas voditi na ispitivanja i u zatvor. I dok su se policajci suzdržavali u parlamentu da nas ne udaraju, a videlo se da su to jedva činili jer su svoj bes iskaljivali po nameštaju u sobi, čim smo promolili glave napolje počeli su da nas udaraju palicama i šakama. Božovića su stavili u jedan automobil, a mene u drugi, a do SUP─a u Ulici 29. novembra pratila su nas čak i borna kola! Kao da smo onako vezani i okruženi specijalcima bilo šta mogli učiniti ─ priča nam Zvonko Osmajić. U zgradi Gradskog SUP─a Božović i Osmajić su razdvojeni. Saslušanja su vršena odvojeno. ─ Odveli su me u jednu prostoriju i vezali ruke za stolice da ne mogu da se branim. "Hoćeš krv", dreknuo je istog časa na mene jedan inspektor. Kasnije sam doznao da se preziva Moždan i da je načelnik službe za krvne i seksualne delikte. Tukao me je do iznemoglosti i stalno mi ponavljao da sam tog dana ubijao nedužne ljude. "Večeras ću te skalpirati", vikao mi je, "svi koji ste uhapšeni bićete noćas streljani". Ove reči propratio je udarcima šakama i pravom bezbol palicom, a to što sam od udaraca u stomak počeo da povraćam nije ga uopšte uzbudilo. Kada se zamorio, zvao je drugog inspektora, koji je nastavljao da me tuče. Udarali su me naizmenično svakih deset─petnaest minuta. U neko doba su se setili da me odvedu u samicu, a kada sam izlazio iz ove sobe za saslušanje, sreo sam i Raju Božovića. Video sam da su i njega krvnički istukli. Pravo u Padinjak ──────────────── U samici je, onako pretučen, Osmajić noć proveo na dasci, bez ćebeta, ali od bolova nije mogao oka da sklopi. Tražio je vode jer nije stigao da jede i pije ceo dan. Stražari su mu rekli da vode može dobiti samo ako pristane da dobije još jednu dobru porciju batina. Nakon besane noći ujutro su ga slikali i oko podneva uputili u zatvor. ─ Nisam znao gde me vode. Pomišljao sam, nakon svega što sam doživeo, na najgore. Na pančevačkom mostu smo se zaustavili i pomislio sam da će me gurnuti u Dunav. A kada smo nas nekoliko doveženi u Padinsku Skelu, milicioneri koji su nas vozili opet su nas besomučno tukli. Meni su posebno rekli: "Ti si sportista, jak si, baš da vidimo koliko ćeš da izdržiš!". Oterali su nas na kupanje i nakon toga opet tukli. U kupatilu, ako se tako uopšte može zvati, nije bilo tople vode, sapuna i peškira. Onako mokre i gole izbacili su nas ponovo napolje i ponovo tukli. Više se ni ne sećam koliko sam udaraca dobio. Sve mi se od bolova mutilo u glavi. Evo, glavobolje još traju i užasno se osećam. Mogu misliti kako je drugima koji nisu sportisti kao ja, govori nam Zvonko Osmajić. Bilo je ipak inspektora koji nisu hteli da biju uhapšene. Njihova imena Zvonko ne želi da kaže, da ne bi nastradali, ali im se zahvaljuje iz sveg srca. No, zato su oni krvožedni ostali u odveć ružnoj uspomeni. ─ Neki inspektori i čuvari u zatvoru su bili tolerantni. Hrabrili su nas i čudili se u isto vreme kako možemo da izdržimo tolike batine. žak su nam i krišom govorili šta se dešava u gradu. A kada smo čuli da su se na Terazijama okupili studenti i da i oni traže da se oslobode svi uhapšeni na čelu sa gospodinom Vukom Draškovićem, bilo nam je mnogo lakše. Znali smo da su pravi ljudi sa nama i da ova tortura u komunističkom kazamatu ne može večno da traje. Moral su nam dizali i drugi zatvorenici. Odmah su se organizovali da nam nađu cigarete, a kako su pojedinci imali pravo da gledaju televizijski program, takođe su nas krišom obaveštavali šta se dešava. Teško je uverljivo opisati kako izgleda zatvor u Padinskoj Skeli. Kažu da u takvim uslovima nije bio ni general Draža Mihajlović. Stradali i Mađari ───────────────── ─ To gde smo bili smešteni i ne može se nazvati ćelijama. To su zapuštene rupe, bez imalo higijenskih uslova, bez grejanja, bez ičega što bi čoveka nagonilo da se oseća kao čovek. Ni životinje to ne bi izdržale. Davali su nam prave splačine da jedemo. O mesu, normalno, tih nekoliko dana nije bilo ni reči, samo nam se delila neka vodica bez začina, bez mirisa i ukusa. Mnogi su povraćali od takve hrane. Jedina "pogodnost" koju smo uživali bilo je ćebe što su nam dali. žuo je Osmajić tamo svakojake priče, uspeo je da razgovara sa skoro svim zatvorenicima. Među njima je bio stariji čovek koji je iza rešetaka dospeo ni kriv ni dužan. ─ Na pijacu Zeleni venac devetog marta krenuo je jedan šezdesetogodišnjak. Usput je sreo nekoliko milicionera. Mirno je prošao pored njih, ali oni su počeli da viču na njega da ih ne gleda. Jadan čovek je ubrzao korak, ali oni su ga sustigli, pretukli i strpali u maricu. Po kratkom postupku je, kao i svi mi, bio osuđen na trideset dana zatvora i doveden u Padinsku Skelu. Nisu čak dozvolili ni da se javi familiji gde se nalazi. Pored njega nastradala su i dva Mađara. Inspektori su im vikali da su pravi četnici, a na sva njihova objašnjenja da nisu pripadnici nijedne stranke i da ih se politika ne tiče, da su se devetog marta slučajno našli na ulici, i da čak srpski ne govore dobro, odgovarali su batinama i povicima da oni znaju da su "vukovci". Pretili su da će nas sve pobiti, da su već "sredili" Vuka Draškovića, da su mu iščupali bradu... Potom su čupali bradu dvojici sveštenika koji su takođe bili uhapšeni. Goreg zla u životu nisam video, niti sam mogao pomisliti da postoji. Ali, kada su komunisti u pitanju, uverio sam se ─ sve je moguće. Kako se nakon svega ovoga Zvonko Osmajić može uspešno baviti sportom? Pretučen, sa možda trajnim posledicama po zdravlje, sigurno neće biti u stanju da uspešno nastavi započetu karijeru. Možda ovaj narod "niko ne sme da bije", ali sme da ga pretuče. Aleksandar žOTRIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.82 .bale.,
SRPSKA REž, broj 16, 1. april ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Da li je Srbija Miloševićev taoc? KAD BI ZNAO K'O ŠTO NE ZNA ────────────────────────── ──────────────────────────────────────────── Svaka politička procena Slobodana Miloševića narodu je donela štetu, a njemu lično korist. U demokratskim krugovima to je potreban i dovoljan razlog za optuženičku klupu... ──────────────────────────────────────────── Bilo bi možda isuviše pretenciozno reći da aktuelni predsednik srpske republike g. Slobodan Milošević NIJE PREVIŠE PAMETAN žOVEK. Umesto toga umesnije je poslužiti se eufimističkom tvrdnjom da POSLEDICE NJEGOVOG DELOVANJA NA POLITIžKOJ SCENI NE GOVORE U PRILOG NJEGOVOJ SPOSOBNOSTI ZDRAVOG RASUĐIVANJA. Zašto? Kad je 1984. godine (iste one godine u kojoj je g. Milošević postao predsednik GK OSK Beograd i zakucao na velika vrata srpske vlasti) u Indiji ubijena popularna premijerka Indira Gandi, vladajuća stranka potrudila se da iz širokog spektra unutrašnjih i spoljnjih neprijatelja, "krivih" za poprilično anarhičnu unutrašnje ─ političku situaciju, kao "organizatora" izabere jednog ali vrednog ─ CIA─u. Dogodilo se, međutim da CIA, koja na takve optužbe po pravilu ne reaguje (jer se podrazumeva da svako radi svoj posao), ovaj put reaguje: I SAMA POMISAO NA TAKVO ŠTO GLUPA JE, JER CIA NE PREDUZIMA AKCIJE žIJE POSLEDICE NE MOčE DA KONTROLIŠE, A U KONKRETNIM INDIJSKIM UNUTRAŠNJE ─ POLITIžKIM OKOLNOSTIMA TAKVA KONTROLA BILA BI APSOLUTN0 NEMOGUĆA. KAKO JE SVAKA KONTROLA NEMOGUĆA, NEMOGUĆE JE SA VELIKOM IZVESNOŠĆU PREDVIDETI POLITIžKI DOBITAK, ODNOSNO GUBITAK, A ONDA JE SVAKA AKCIJA SAMO TROŠENJE PARA I "UGLEDA" INSTITUCIJE. I, u toj pouci leži, zapravo, početak i kraj Miloševićeve pameti. Greškom je počeo ──────────────── Otežavajuća okolnost za g. Miloševića, pri analiziranju posledica njegovih postupaka, svakako je činjenica da vlada i trudi se da vlada NEPRAVNOM državom, u kojoj je SLOBODNA, LIžNA PROCENA IZNAD SVAKOG ZAKONA, PA žESTO, I USTAVA i u kojoj stubove države ne predstavljaju PRINCIPI I ZAKONI, NEGO VIRTUELNI POJEDINCI I FUNKCIONERI. Država koja, dakle, zavisi od takvog poretka stvari nužno mora da računa ne samo sa stepenom ELEMENTARNE INTELIGENCIJE svojih "stubova", nego i sa njihovom MENTALNOM PODOBNOŠĆU u najbanalnijem smislu te reči. To, opet, znači da u skladu sa "kvalitetom" POLITIžKIH PROCENA državnih funkcionera, a pre svega g. Miloševića, država, odnosno osam─devet miliona njenih podanika, mogu da se nadaju uvek i samo GARANTOVANOM GUBITKU ILI PROPASTI. Samo naivan ili slep čovek može iz dosadašnje vladavine g. Miloševića "izvući" neki opštedruštveni dobitak i samo takav može reći da nakon svega g. Milošević nije još učvrstio svoju neograničenu vlast. Početak, sredinu i "kraj" svoje vladavine oplemenio je "suđenjima". SEtimo se suđenja "šestorici", suđenja Azemu Vlasiju i "suđenja" Vuku Draškoviću, dr Jovanu Marjanoviću i stotinama drugih demonstranata. Sasvim raznorodni po karakteru, društvenom kontekstu i smislu ovi Miloševićevi incidenti gotovo da su ISMEJALI Srbiju pred svetskom (i ne samo demokratskom) javnošću. Svi oni trebalo je da prema POLITIžKOJ PROCENI "mobilišu progresivne i patriotske" snage u borbi protiv unutrašnjih i spoljnjih neprijatelja, a "neočekivano" su se izrodili u mobilizaciju svih progresivnih snaga sveta protiv Miloševićeve Srbije. Osma sednica trebalo je da zaoštri oštricu prema Kosovu, a prvi i poslednji epilog je zaoštravanje oštrice prema Srbiji, i na Kosovu i van njega. "Osmaši" su se zakrvili sa "antiosmašima", a SRbi sa Kosova se iseljavaju li iseljavaju, najčešći kosovski "privredni" termini su SABOTAčA I PRIVREMENE MERE, separatisti caruju kao nikad do tada. Iako je Miloševićeva POLITIžKA PROCENA predviđala da svaki Srbin treba da pod jastukom drži stenogramske beleške sa Osme sednice i "sprema se na Kosovo", a svaki Albanac sa Kosova da se pokloni zaključcima i stuši ogradu oko svoje kuće. Videvši da se to ne događa, Milošević POLITIžKI PROCENJUJE da bi bilo najpametnije naseliti na Kosovo stotinjak hiljada Srba i tako im sagraditi kuće i naći posao, ali umesto toga on lično se naseljava na Dedinju. Kuda bežati? ──────────── Verovatno najveće nade g. Milošević je ulagao u POLITIžKE PROCENE rezultata Zajma za privredni preporod Srbije ZABORAVLJAJUĆI da je srpski narod tek pod njegovom vlašću upoznao pravo siromaštvo i da ipak vidi kuda "društvene" pare odlaze. Kada je video da je odziv takav da parama od zajma ne bi uspeo da podmiri ni nekog jačeg privatnika, pogotovo ne da ga preporodi, POLITIžKI PROCENJUJE da Srbe treba NATERATI da svoje pare troše isključivo na srpsku robu. Međutim, bojkot slovenačke, hrvatske pa i "savezne" robe Srbiju ne samo da nije oporavio, nego je sterao u još dublji ekonomski klanac. Ni skupi mitinzi svakovrsne podrške ni antibirokratska revolucija narod nisu ubedili da se bez slovenačke dečje hrane može, ali da se bez Ei─televizora ne može. Kako stvari trenutno stoje, avioni JAT─a moći će uskoro da sleću pored surčinskog još samo na batajnički aerodrom, a Zastavina vozila prodavaće se na buvljacima. Drugi su se snašli, ali Milošević nije. G. Milošević je POLITIžKI PROCENIO i da je ovu i ovakvu Jugoslaviju potrebno prestruktuirati, "tako da bude moderna federacija". Kako i dolikuje političaru njegovog ranga, učinio je to na način koji ne nudi mesto za sumnju ─ iz priloženog se sve vidi. Poslednja odbrana Jugoslavije bila je u sklopu manevra "PREDSEDNIŠTVO SFRJ ─ JOVIĆEVA OSTAVKA", a epilog je, zar treba posebno naglašavati, GROHOTAN SMEH U GOTOVO SVIM ZEMLJAMA SVETA, KOJE IMAJU OVDE SVOJE NOVINARE. Miloševićevo krunsko delo karijere ─ "demokratski" višestranački izbori ─ morali su, po POLITIžKOJ PROCENI, da predstavljaju konačan udarac svim nevernim Tomama i ideološki "nejedinstvenim" Srbima, a ako ih već ne udari da ih zaboli, da im pokaže gde leži SNAGA I BUDUĆNOST Republike začete 1987. godine. Međutim, u situaciji u kojoj bi svaki pametan državnik boga molio da mu se neko ponudi da s njim podeli ODGOVORNOST za svakojaki pravni, ekonomski i moralni kolaps u koji je država dovedena, Milošević "pobeđuje" na izborima, a zatim, nemajući kud, one iste oduševljene glasače PRISILJAVA da od hleba koji nemaju odvajaju da popune prazne državne kase, ispražnjene u korist te pobede. Jasno je da demonstracije od 9. marta i sve ono što se iz njih iznedrilo stoga ne mogu biti ništa drugo do jedna od brojnih Miloševićevih POLITIžKIH PROCENA, u koje se i poginuli savršeno uklapaju. Gledajući odiseje hiljada albanskih izbeglica, nameće se tužno pitanje: ako je jedan od rezultata Miloševićevih POLITIžKIH PROCENA i činjenica da Srbi više zaista nemaju prijatelja, baš kao što je slučaj i sa Albanijom, da li je daleko dan kada će Srbi pokušati da nekuda pobegnu, ali da neće imati kud. Uostalom, ako je "šef nacije" ibermenš, mogu li njegovi podanici biti nešto drugo do ljudi niže vrste? Ana BORKOVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.83 jtitov, -> #82, .bale.
.bale. Odlično!! izveštavanje. Samo nemoj da koristiš poravnavanje desne margine - teško se čita.
novine.84 .bale., -> #83, jtitov
Hvala, hvala na mnogobrojnim telegramima podrške i lepim željama... ;) Mogu samo da kažem: Ko ima deset prstiju, ne mora da ima i mozak da bi doprineo napretku i prosperitetu SEZAM-a... ;) Uostalom, kucanje me odmara, a i buka mojoj duši godi... ;) Što se tiče poravnanja desne ivice, ako hoćete, glasajte za ili protiv u odgovorima na ovu poruku. Meni se lično više sviđa kad je poravnata, ali ako ne i većini, prihvatiću vaše zahteve. ;) Takođe molim one koji naiđu na neki interesantni tekst za koji misle da bi bilo fino da bude i na SEZAM-u, da mi jave mail-om... Enjoy SEZAM! Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.85 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ BORBA JUGOSLAVIJA 04.04.91. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ EKONOMSKE PARALELE Posle JUTEL-ovog TV duela Milošević - Pregl o politici savezne vlade ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ KUCANJE NA TOPžIDERSKA VRATA ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Svesna koliko bi njeno brže rušenje moglo izazvati socijalnih i drugih stresova, savezna vlada povlači poteze "korak po korak" █ Zbog toga je na jednoj strani prozvana što to uopšte radi, a na drugoj da to ne čini dovoljno brzo ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Duel argumenata koji je posle splitskog samita izbio posredstvom javnih glasila između SLOBODANA MILOŠEVIĆA i čIVKA PREGLA, nakon rafalne optužbe prvog da je savezna vlada uništila jugoslovensku privredu te je stoga treba oboriti, imaće verovatno svoj pravi epilog u Skupštini Jugoslavije polovinom ovog meseca, kada će savezni premijer imati priliku da ne samo odgovori na ove i slične napade, nego i da argumentima uzvrati udarac. Sasvim je neizvesno kako bi se i na čiju štetu mogao okončati predstojeći očigledno neminovan duel, ali je jedno sigurno ─ od njegovog ishoda bi mogla zavisiti dalja sudbina jugoslovenske, pre svega ekonomske i privredne reforme. Jaz koji se već duže vreme može uočiti između dva koncepta u rešavanju sveukupne jugoslovenske krize, kao da je svoje najjasnije obrise dobio upravo u pomenutom medijskom duelu dvojice funkcionera, pa stoga vredi još jednom na njih podsetiti. Regionalne zamke ──────────────── U nekim delovima zemlje, a tu je Srbija najglasnija, od vlade se traži da da prednost društvenoj svojini, mada se ovaj zahtev ne iznosi direktno, već sasvim uvijeno poput izričitog i ultimativnog zahteva da se "ne dozvoli kolaps privrede", koja je u većini, naravno, društvena. Drugim rečima, upravo onakva zbog kakve je i došlo do privredne i ekonomske krize i do potrebe da se ona privatizuje, kako bi postala efikasna i racionalna. Kako se odbraniti od ovakvog napada? Pogotovo, ako je za društvenu proizvodnju u Jugoslaviji vezano 5,5 miliona zaposlenih i još bar dva─tri puta više ljudskih sudbina? Kako braniti, uostalom, reformu oko koje se Jugoslavija već (više puta) izjasnila, kada na taj dogovor njeni delovi ubrzo zaboravljaju i to kada god im odgovara. Svaka odbrana gubi smisao (ne samo u onim stalnim podmetanjima i zameni teza) i pred činjenicom da su izneverena sva očekivanja oko ulaska stranog kapitala u jugoslovenski privredni krvotok, što je trebalo da se dogodi "čim se uklone zakonske barijere". Ali i svaki napad gubi snagu pred bednim "društvenim" platama i štrajkovima, i pred činjenicom da je Jugoslavija na periferiji Evrope. Dok pametne glave ove zemlje tvrde da društvena proizvodnja još nije upropašćena do "svoje operativnosti", savezna vlada, svesna koliko bi njeno brže rušenje moglo izazvati socijalnih i drugih stresova, povlači poteze "mic po mic", zbog kojih je na jednoj strani prozivana zato što to uopšte radi, a na drugoj da to ne čini dovoljno brzo. Otuda i Pregl mora da kalkuliše o tome kako je "pad proizvodnje neizbežna cena zaustavljanja inflacije", što je sasvim tačno, ali ne pominje, mada se podrazumeva, da bi vrlo loše bilo podsticati (propalu) proizvodnju, a pogotovo ne bi valjalo da se to čini kao što kaže "štampanjem para koje nemaju pokriće". Ovi argumenti, međutim, gube svaki smisao pred pretnjom socijalnim nemirima i praznim penzionim fondovima iz kojih su i nastali "specijalni odredi" raznih fela i političkih opredeljenja i zbog kojih je poslednjih meseci prestala da dotiče i strana akumulacija. Mimo ove opšte priče, sve se svodi na detalje koji su stvar tekuće ekonomske politike. ALi se u njoj krije i zamka ─ politički otpor federalnih jedinica, sa svojim različitim privrednim strukturama i iz toga, različitim interesima. Kap ulja u moru cena ──────────────────── Kada Milošević govori o upropašćivanju domaće proizvodnje uvozom "bofl robe" sa njegovim stavom će se složiti gotovo ceo privredni i birokratski establišment, i "njihovi" radnici u propalim preduzećima. Jer, ugodnije je i manje rizično živeti i raditi bez pritiska svetske konkurencije. Ne treba se napadima čuditi, ali je u najmanju ruku neozbiljno tvrditi da uvozna roba u tako minimalnim količinama ugrožava jugoslovensku privredu. Da li će iko objasniti javnosti kako šest odsto, godišnje na primer uvoznog jestivog ulja, može ugroziti ijednu, pa i jugoslovensku uljarsku industriju. Ili, zar su sedam procenata uvoznog šećera dovoljni da upropaste jugoslovenske šećerane? Nije li, ipak, nešto drugo u pitanju? Stabilnost Markovićeve vlade počivala je na čvrstom dinaru i možda baš otuda toliko zahteva da se on obori. Krajem prošle godine devalvaciju su tražile i one republike kojima se pad dinara uopšte ne bi isplatio, s obzirom da im je saldo uvoza daleko iznad salda izvoza. Zar i to ne govori dovoljno o agrumentima kojima se od vlade tražilo pomeranje kursa domaće valute, uvažavajući, naravno, sve one zahteve koji su poticali iz izvozne privrede. Novorođeni konvertibilni dinar nije imao šansi u političkim i oružanim prepucavanjima, ali i drskom ignorisanju pravnog sistema zemlje. Desio se tako proboj monetarnog i platnog sistema, postali smo zemlja haosa zbog čega su nam stranci sasvim okrenuli leđa. Dakle, da li se može održati niska inflacija ako su lični dohoci probili dogovorene okvire već posle par meseci od promovisanja ekonomske i privredne reforme i ako nam jeftinija konkurentska roba samo bode oči? Da li se privredna kasa i njeno zdravlje mogu braniti ogromnim republičko─pokrajinskim nametima, koje ne bi izdržala ni najjača privreda na svetu? Očigledno ne, ali se prvom naivno veruje da je moguće sačuvati socijalni mir, a drugom istovremeno sačuvati državne kase, pa i "besplatno" stvoriti od jedne države, šest novih. Na startu reforme jugoslovenski građani su imali poverenje u jugoslovensku vladu, da bi kraj prošle godine dočekali sasvim razočarani onim što im se dogodilo: niko od njih nije mogao da u domaćim bankama podigne vlastiti novac. Pregl kaže da su devize građana potrošila rukovodstva u republikama i pokrajinama isplaćujući (nezarađene) plate i drugo, ali će se ta istina pod rafalnom paljbom "svrstane" štampe teško probiti. Posebno kada joj se pridodaju politička ostrašćenost vladajućih. Uostalom, valja se prisetiti kako su proboji u platnom sistemu zemlje od strane pojedinih republika tumačeni u "matičNim sredinama", a kako u "konkurentskim". Tako se događalo da samo SIV principijelno brani jugoslovenski platni okvir, zapravo njenu ekonomiju. Pa kada je već tako, zašto je ne oboriti? I zauzeti Topčidersku štampariju kako bi nam ponovo bilo lepo kao ranije? Sve dok nam jednog dana opet ne dođe "neki Marković" koji će se kao što Miloševiću odgovara Pregl, "prihvatiti vrlo sličnog programa". Milan ŠUTALO Milica DAPžEVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.86 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ BORBA PISMA 04.04.91. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Krš i lom u mozgovima OSTAVŠTINA ZA BUDUĆNOST ─────────────────────── Srpska parlamentarna opozicija podseća na učenike koji po svojim intelektualnim sposobnostima zaslužuju da pohađaju školu u višim razredima i drugačijim klupama. Međutim, sistem školstva još uvek ne dozvoljava tako nagla pomeranja. Najveći otpor demokratskim promenama ne nalazi se u toliko puta reformisanim a ipak zarđalim institucijama neoboljševičke vlasti. Tragične posledice reperkutuju se u glavama većeg dela stanovništva ne samo u Srbiji, već i u drugim (još) jugoslovenskim republikama. žini se da su krepki "momci i devojke" sa Ušća najblaže rečeno, lako premostiva prepreka. Nije tragično ni to što nam voljeni glavni grad vrvi od šapki, ordena i zvezdica, jer će i njima katastrofalno vođenje ekonomije uskratiti naknadu za izborne rezultate. Najveću kataklizmu u ovoj ostavštini za budućnost, predstavlja stanje intelekta u najširim masama. Sve bismo brže i bezbolnije amortizovali, sve političke greške i ekonomsko propadanje lakše bi se ispravilo da nije krša i loma koje je ostavila totalitarna ideologija u mozgu našeg čoveka. Upravo izmenjena ljudska psiha, duhovni život, politički analfabetizam i zapretane individualne sposobnosti, najveća su prepreka promenama koje će kad─tad neminovno uslediti. Pitanje je samo, ko će od ljudi koji su to već shvatili, doživeti kao uspon racionalnog delanja građana Srbije. Ništa bolja situacija nije ni u Hrvatskoj. Dičeći se "demokracijom", skriva se identičan totalitarni režim koji ima samo nacionalnu opoziciju u Saboru. O zaključanim mozgovima mogu se pisati traktati, jer će se kroz dve─tri generacije osećati sva gorčina jednog kafkijanskog stanja u Srbiji. Politički i ekonomski odnosi produkovali su ideološki obojen obrazovni sistem, nedovoljnu i neadekvatnu informisanost uz pomoć koje se sprečavao razvoj građanskog demokratskog društva. Posle se pitaju zašto nekom smeta ovakva televizija Beograd! Reč je o ideologiji koja se ne sme potceniti, jer je u stanju da napravi još sedam socijalističkih ofanziva u svakom obliku i smislu te reči! Setih se podatka iz istorije kako je karta za tramvaj u Minhenu 1939. godine koštala nekih 5 ─ 6 miliona maraka. A kako im se ono zvaše tadašnja partija? NACIONAL ─ SOCIJALISTIžKA?!! Milan SMILJANIĆ,prof, Ruma Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.87 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ BORBA PISMA 04.04.91. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Anketnom odboru Skupštine Srbije PREDANO ZAOBILAčENJE ISTINE ─────────────────────────── Anketni odbor Skupštine Srbije formiran je u cilju utvrđivanja istine o demonstracijama 9. marta. Objavljeni izveštaj Anketnog odbora pokazuje, ne samo da Odbor taj cilj nije ispunio, već je sasvim očigledno da se predano trudio da se istina od naroda sakrije. To se vidi iz sledećeg: 1. Ključni momenti 9. marta, koji su odlučujuće opredelili karakter demonstracija i uticali na njihov tok, dogodili su se kada je policija sa svim oružjem i tehnikom krenula u napad na masu naroda od 50.000 ljudi, koja se tog momenta, i ne samo tog momenta, nego i čitav sat pre toga, mirno nalazila na Trgu slušajući govore sa balkona Narodnog pozorišta. Naime, dok je ta ogromna masa naroda stajala mirno, protivu nje su krenuli oklopni transporteri, vodeni topovi i bačen suzavac preko Trga, a milicioneri krenuli u borbenom poretku sa palicama i to sve bez ikakvog prethodnog upozorenja. Anketni odbor, umesto da ovaj protivpravni napad na masu naroda unese kao ključni momenat, na isti se osvrće tek u tački 7 i 8 svoga izveštaja tako što odbijanje ovoga napada od strane naroda uzima kao krivicu demonstranata i kao dokaz njihove agresivnosti. Tome su, kako se kaže u izveštaju, doprineli i pozivi Vuka Draškovića na juriš. Pri tome se ne govori da je i Vuk Drašković i drugi organizatori, pre tog napada milicije, pozivao sve učesnike demonstracija da se lepo ophode prema organima milicije i da ne sme dlaka sa glave da im fali. I sam ministar policije, Radmilo Bogdanović, u materijalima kaže sledeće: "Dozvoljena je upotreba fizičke snage i gumene palice prema licima koja fizički nasrnu na radnike milicije". A Anketni odbor je jasno video da je milicija krenula u napad ne samo palicama, već i svim drugim fizičkim sredstvima protivu mase naroda koji je mirno stajao na Trgu. Prema tome i sam ministar policije priznaje da je napad bio protivpravan. 2. I pored toga što je nesumnjivo utvrđeno da je milicija upotrebila vatreno oružje (jedan poginuo, 4 ─ 5 lica ranjeno od vatrenog oružja), Anketni odbor uopšte ovo čak i ne pominje u svojim zaključcima. A u materijalima ministar policije i njegov pomoćnik kažu da nikakvo naređenje nije izdato za upotrebu vatrenog oružja, ali da je nekih 24 milicionera verovatno upotrebilo oružje na svoju inicijativu, misleći da su im životi ugroženi, kao i da su pucali u vazduh (uvis). Koliko su bili ugroženi vidi se iz filmskog materijala, gde oni u špaliru kreću ka "Londonu", pucajući pred sobom, a pred njima bar 50 metara nema nijednog demonstranta. I koliko su pucali "u vazduh", kako kažu ministar policije i njegovi pomoćnici, vidi se po tome što su pucajući "u vazduh" pogodili 5 ─ 6 lica. I posle svega ovoga Anketni odbor ima obraza da se sa ovakvim izveštajem pojavi u javnosti i da to čak proglasi svojim doprinosom "utvrđivanju istine". Ako je i od Anketnog odbora Skupštine Srbije, mnogo je. Radoljub JEVTIĆ, beograd Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.88 .bale.,
╔═══════════════════════════════════════════════════════════╗ ║ ║ ║ ORDEN ZA MALO MORGEN ║ ║ ║ ║ Na svom zasedanju održanom 21.3.1991. godine ║ ║ KANCELARIJA ORDENA I MEDALJA "Srpske reči" donela je ║ ║ ║ ║ U K A Z ║ ║ ║ ║ kojim se predsednik Predsedništva ║ ║ ║ ║ DR BORISAV JOVIĆ ║ ║ ║ ║ odlikuje ║ ║ ║ ║ ORDENOM TELEFONSKE SEKRETARICE SA ║ ║ DALJINSKIM UPRAVLJANJEM ║ ║ ║ ║ Orden se dodeljuje za značajne zasluge u formulisanju ║ ║ Slobinih želja i potreba, za principijelno pristajanje da ║ ║ bude isključivo u većini, za požrtvovano nuđenje ostavke ║ ║ koju niko živ nije hteo da uzme i za hrabro ║ ║ suprotstavljanje neprijateljima svih boja, mirisa i okusa ║ ║ u Predsedništvu SFRJ. ║ ║ ║ ╚═══════════════════════════════════════════════════════════╝ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.89 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ BORBIN BAROMETAR: REJTING YU POLITIžARA ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ MARKOVIĆ I DALJE NA PRVOM MESTU ─────────────────────────────── Savezni premijer najpopularniji, ali mu je u odnosu na isto ovakvo istraživanje koje smo objavili pre tri meseca u novogodišnjem broju nešto opala popularnost * Primat nacionalnih lidera u "svojim" sredinama * Jović sa drugog pao na deseto mesto * Milošević šesnaesti u Jugoslaviji, treći u Srbiji * Blagi optimizam kod ispitanika u pogledu rešenja jugoslovenske krize ─────────────────────────────── Kada je krajem prošle godine rađen yu─rejting političara (Borba, 31. decembar), najbolje ocenjeni političar bio je Ante Marković. Sledilo ga je još pet saveznih funkcionera (Jović, Tupurkovski, Kadijević, Pregl, Drnovšek). Tek za njima dolazili su republički predstavnici: Bulatović, Milošević, Kučan... I ovoga puta na prvom mestu nalazi se Ante Marković, ali sada uz pad prosečne ocene (sa 6,7 na 6,11). Najniža ocena premijera krajem prošle godine bila je u Srbiji 5,1 da bi danas pala na 3,93. Sledila je Crna Gora sa 5,7 (danas 4,52). U ostalim republikama ovaj trend se nastavlja, a jedino je u Hrvatskoj ocena premijeru skočila, i to za čitav poen (sa 6,2 na 7,18). Dakle, Marković je sa slabijom ukupnom ocenom, uz izvesne međurepubličke preraspodele, ostao na prvom mestu. Indikativno je, međutim, da su ga u njegovim decembarskim uporištima, Makedoniji i BiH─u, u kojima je bio prvi na listi, pretekli (istina, sa minimalnom razlikom) Izetbegović i Tupurkovski. Tako su se i ove republike izravnale sa ostalima u kojima primat "nacionalnih lidera" odavno ne dolazi u pitanje. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ MARKOVIĆ prosečna ocena po republikama Decembar '90 Mart '91 MAKEDONIJA 8,5 8,3 BiH 8,2 7,2 HRVATSKA 6,2 7,2 SLOVENIJA 6,0 5,5 CRNA GORA 5,7 4,5 SRBIJA 5,1 3,9 ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Ocene po republikama SRBIJA HRVATSKA SLOVENIJA ──────────────── ──────────────── ────────────── Unković 8,23 Drnovšek 8,59 Drnovšek 9,20 Jović 7,98 Mesić 8,28 Kučan 8,74 Milošević 7,41 Kučan 8,24 Tuđman 6,61 Mićunović 7,26 Tuđman 8,11 Mesić 6,27 BiH MAKEDONIJA CRNA GORA ──────────────── ──────────────── ────────────── Izetbegović 7,27 Tupurkovski 8,34 Bulatović 8,56 Drnovšek 7,27 Marković 8,33 Milošević 8,28 Marković 7,18 Gligorov 8,16 Jović 8,17 Bogićević 6,20 Andov 7,35 Kadijević 7,98 ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Cena martovskih događaja ──────────────────────── Savezni funkcioneri i ovoga puta su u vrhu liste: Drnovšek, Tupurkovski i Kadijević, a među njih se na treću poziciju probio možda najmanje osporavani republički lider ─ Milan Kučan, dok je Jović sa drugog pao na deseto mesto (sa ocenom 5,9 na 4,62). Izetbegović, Mesić i Tuđman u blagom su, ali bez naročitog značaja, usponu prema ocenama naših ispitanika. Milošević je među poslednjima na listi (šesnaesti, srednja ocena 3,2) dok u decembru i nije toliko loše stajao (osmi ─ 5,02). žak i ako se uzme u obzir da je anketa rađena u vreme dok su martovski događaji bili neposredno aktuelni (o čemu će biti reči kasnije), treba sa rezervom uzeti pouzdanost eventualnog zaključka o tolikom padu popularnosti Miloševića, s obzirom na indicije o nespremnosti većeg broja srpskih ispitanika iz Bosne i Hercegovine da učestvuju u političkom delu ankete (odgovori "ne znam", "ne mogu da ocenim"...). Prosečna ocena Miloševića u BiH je neznatnih (i neverovatnih) 2,19. Martovskim događajima, međutim, mogao bi biti protumačen pad ocene Miloševića u Srbiji sa 8,0 na 7,41. Pre tri meseca on je u Srbiji delio prvo mesto sa Jovićem, no sada je "tek" treći. Jović je ostao na prošlogodišnjem nivou (7,98 prema 8,00 što je ove godine dovoljno "tek" za drugo mesto). Najbolje ocenjeni srpski političar u Srbiji je ubedljivo, možda je to iznenađenje, Slobodan Unković, sa 8,23. Ovom SPS─trijumviratu priključuje se Dragoljub Mićunović sa, za opoziciju odličnom ocenom, 7,26. Vuk Drašković održava imidž frontmena svih političkih previranja iz kojih ne izlazi sa političkim profitom srazmernim ulogom u njima. Sa decembarske solidne i, izgledalo je, obećavajuće srednje ocene (5,5) spao je na jedva 4. Njegova ocena u Beogradu je 4,2 a u ostatku Srbije ─ 3,9, a istu disproporciju nalazimo i kod Dragoljuba Mićunovića, kome je prosečna ocena za Beograd 7,51 a za Srbiju 7,12. S druge strane, kod političara vladajuće stranke odnos je obrnut. Veće ocene dobijaju u unutrašnjosti nego u Beogradu. Milošević je, na primer, u Srbiji gotovo na istom nivou kao i u decembru (7,93 prema 8), ali u Beogradu je slabiji za jedan i po poen (6,43). Kadijević i Bulatović, od nesrpskih političara u Srbiji, i dalje zadržavaju visoke pozicije. Bez primedbe, date malopre o BiH, plasman na njenoj listi bi bio najveće iznenađenje, dok se u Sloveniji i Hrvatskoj ponavlja decembarski raspored na rejtin listi. Prva četiri mesta po republikama mogu se, inače, videti u tabelama koje su date izdvojeno. S obzirom na moguću varljivost prosečne ocene, koja ima osobinu da niveliše ekstreme, a da bismo proverili kakav je stav ispitanika prema političarima, bilo je neophodno da se od njih zahteva izričito opredeljivanje za jednog čiji rad najviše cene. Na taj način pokušala se izbeći opasnost da se neutralnost pokaže kao presudna vrlina, budući da veliki broj srednjih ocena može u konačnom izgledu liste izbaciti na visoko mesto onog političara koga inače u situaciji ili─ili (ili on ili nijedan drugi) niko ne bi izabrao. Na ovaj način postavljeno pitanje pokazalo je da Miloševićeva pozicija ukupno gledano nije bitno poljuljana i da jedna trećina ispitanika iz Srbije u ovakvoj konstelaciji izabira njega kao političara čiji rad najviše ceni. Kasnije će se videti, na osnovu upoređivanja sa drugim republikama da je trećinska podrška mnjenja otprilike ona mera koju "lokalni" lideri čvrsto drže ili joj se približavaju. (ima još, ali nije bitno...) Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.90 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ POGLEDI PISMA 05.04.91. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ "VELIKI STUDENTSKI VOĐA" ──────────────────────── žetvorodnevne studentske demonstracije su po opštoj oceni okarakterisane kao nadstranački studentski bunt, koji je doneo ovoj Srbiji između ostalog i nadstranački informativni sistem. Rezultat je u samoj svojoj osnovi doveden u sumnju jer se postavlja pitanje: da li su studentske demonstracije, naročito njihov početak, u noći između 10. i 11. marta, bile zaista nadstranačke, kako se to na kraju javno objavilo, u već sada "pluralističkom informativnom prostoru" Srbije? Istina je, kako to obično biva, negde između. UžESTVUJUĆI I SAM U OVOM STUDENTSKOM BUNTU, MORAM ODMAH PRIMETITI DA SAM STRANAžKI OPREDELJEN. Takođe, prisustvujući događajima na platou u Studentskom gradu, činilo mi se da su moje kolege, ako ne već opredeljeni za određenu političku stranku, a onda sigurno veoma snažno opredeljeni PROTIV jedne, kako će kasnije jedan od učesnika reći, hokejaške stranke ─ jer teško se i može zamisliti neki njen pripadnik bez štapa. U celom ovom podzemlju mraka i haosa, zanimljiva je figura jednog, kako će se kasnije ispostaviti, VELIKOG STUDENTSKOG VOĐE, koji je postao i simbol nadstranačkog probijanja kroz oblake suzavca na Brankovom mostu. Pošto sam imao čast da sa ovim VELIKIM VOĐOM udišem te noći isti vazduh, koji nas je sve na mostu čudno terao da lijemo suze i kašljucamo, moram zarad istine reći da ON, poznatiji kao ALEKSANDAR NIKAžEVIĆ, te noći nije bio sa studentima, koje je navodno predvodio. Terazijska česma, mesto na kojem se posle višečasovnog prolivanja suza napokon moglo uskliknuti demokratiji i slobodi, i uživati u njoj, za gore pomenutog gospodina je bila i ostala samo jedna od turističkih atrakcija grada. Na Brankovom mostu, posle iznenadnog kompromisa sa "ljubaznim" komandirom specijalnih jedinica, koje su nas rafalno terale na suze u ogromnim količinama, VELIKOM VOĐI je prvi put povređena sujeta, jer njegove reči da je bolje vratiti se u Studentski grad jednostavno niko nije čuo. Hiljade studenata je već krenulo ka Rektoratu Univerziteta. Naravno, krupnim koracima se dalo uteći sa začelja, i ubrzo je ON opet bio na čelu kolone. Ubrzo zatim za VELIKOG VOĐU je usledio još jedan šok. Studenti nisu hteli u Rektorat, već su potrčali ka Terazijama da svojim kolegama, studentima iz drugih domova zajedno stanu na tas istine i slobode. Tada je ON čvrsto odlučio da sačuva autonomiju Univerziteta, ostajući ispred Kapetan─Mišinog zdanja i na repu svih kasnijih događaja. Velika studentska skupština, kako je glumac BRANISLAV LEžIĆ nazvao okupljene studente, od tada zaista nije znala niti jedan korak presednika Saveza studenata. Dok je Velika studentska skupština te prve noći izabrala delegaciju studenata, koja je zajedno sa prof. DRAGOLJUBOM MIĆUNOVIĆEM bila kod predsednika Narodne skupštine, SLOBODANA UNKOVIĆA, VELIKI VOĐA je te iste noći, ali i one sledeće, sudbonosne, pregovarao, pa čak i govorio u Skupštini u ime studenata, a da te iste studente koji su mu prošle godine na izborima poklonili 2% poverenja nije ni video. žovek koji na tasu slobode i demokratije nije postojao niti sekundu, govorio je u ime već prevagnule istine u Narodnoj Skupštini Srbije. Sreća je da je Velika studentska skupština sve vreme radila znatno bolje nego ona koju smo imali prilike da vidimo na televiziji, tako da je VELIKI VOĐA Aleksandar Nikačević, predsednik studentskog saveza, posle svog uspešnog debija u Narodnoj Skupštini doživeo totalni fijasko, pred onom skupštinom koju je navodno reprezentovao, dakle pred Velikom studentskom skupštinom koja je sav "njegov trud" nagradila salvom zvižduka. Sada VELIKI VOĐA, uporno braneći tezu da je studentski bunt bio nadstranački, sebi ali i javnosti ne želi da prizna da je on u najmanju ruku nestranački, jer se odnos prema onoj stranci koja omladinu i nema jasno mogao čuti. To je čuo ceo Beograd, na žalost ne i cela Srbija. Možda je moja tvrdnja da SPS zapravo i nema omladinu netačna. Kad bolje razmislim, čini mi se da je ipak ima. Tu omladinu je prošle godine na studentskim izborima podržalo svega 2% studenata. Student ZORAN M. NIKOLIĆ, učesnik studentskih demonstracija Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.91 dejanr,
Drugu rundu pregovora o politickoj buducnosti zemlje, sestorica sefova jugoslavenskih republika poceli su u cetvrtak u Predsjednistvu SR Srbije u 11 sati, napravili pauzu za rucak - domacin je bio Slobodan Milosevic - i u 19,15 sati (bilo je najavljeno za 18,30) pojavili se pred novinarima da bi jedan sat odgovarali na pitanja. U medjuvremenu, za vrijeme pauze, Franjo Tudjman je samomicijativno, izvan protokola, prosetao Beogradom, od zgrade Predsjednistva SR Srbije, duz Ulice Marsala Tita, preko Terazija, pa Knez Mihajlovom ulicom. Bez osiguranja, ali pracen znatizeljnim pogledima Beogradjana, dr. Tudjman je tom prilikom od ulicnog prodavaca novina dobio dva primjerka "Srpske reci", glasila Srpskog pokreta obnove i kako cujemo izjavio da gotovo nije prepoznao Knez Mihajlovu ulicu u novom ruhu. ("Vjesnik", 5.travnja 1991)
novine.92 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ BORBA DRUŠTVO 6─7.04.91. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ JAGODE I KRV, A IZ BEOGRADA ─────────────────────────── Red je da se i mi malo pohvalimo: tekst iz "Nedeljne Borbe" (15 ─ 16. marta), a pod naslovom "Jagode i krv u računarskoj mreži", mogao bi se, koliko sutra, naći u nekoj budućoj "kompjuterskoj enciklopediji". Šalu na stranu, prilog naše saradnice Vesne Ćosić o radu jugoslovenskih hakera za vreme beogradskih demonstracija od 9. marta izazvao je veliku pažnju u kompjuterskim mrežama visoko razvijenih informatičkih zemalja. Prema vestima naših ljudi iz Amerike, taj prilog je ušao u mrežu američkih hakera, a kao neka vrsta oglednog primera kako se učesnici kompjuterskog saobraćaja mogu ponašati u delikatnim političkim situacijama. Zapravo, taj beogradski prilog sada se koristi kao neka vrsta edukativnog sredstva o mogućnostima kompjuterskih mreža koje se, kako pokazuje i ovaj beogradski primer, mogu valjano upotrebljavati u probojima informativno ─ medijskih blokada. Za nas u "Nedeljnoj Borbi" te vesti sa one strane Antlantika izazvale su ne malo iznenađenje. Jer, u času kad smo rešavali da objavimo ovaj prilog, nije nam padalo na pamet da će on biti tako značajan u takvim relacijama. Utoliko je danas naše zadovoljstvo tim veće. (J.F.) BRAVO, VESNA !!! čIVEO SEZAM !!! Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.93 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ POGLEDI, 5. APRIL 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Svet o nama ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Da li je Srbija podeljena? RANJENI DINOSAURUS ────────────────── ─────────────────────────────────── Da li su demonstracije od 9. do 14. marta uticale na Miloševića, koji više nije nedodirljiv, da se odrekne monopola u informisanju? Da li je otkrio da opozicija nije samo Draškovićev nacionalistički gnev? Ne veruju mu više ni radnici, ni inteligencija ─────────────────────────────────── U roku od samo dve nedelje dogodile su se žestoke demonstracije koje su počele 9. marta, zatraženo je uvođenje vanrednog stanja koje je trebalo da povrati stabilnost poljuljanom srpskom režimu, a kada zahtev nije prihvaćen, Jović je podneo ostavku koju je kasnije povukao. U čitavoj ovoj igri naviše gubi upravo Slobodan Milošević, crveni vođa Srbije. Milošević je obeležen. Ni u Srbiji više nije nedodirljiv: odrekao se monopola nad sredstvima informisanja, otkrio je da opozicija nije samo Draškovićev nacionalistički gnev, već i Mićunovićev moderan, demokratski put borbe za svoje ciljeve. Ćutanje radnika, optužbe intelektualaca, sloboda sa kojom su juče u centru grada prikupljani potpisi protiv ministara vlade, znaci su da je vlast poljuljana █ CORRIRE DELLA SERA Jednom rečju, Milošević je dinosaurus. I kao što biva sa dinosaurusima, stvarnost ih polako potiskuje. Ona ga, korak po korak, dok mu se svaki od njegovih manevara vraća kao bumerang, sateruje u ćošak. Međutim, svako ko očekuje miran, srećan završetak sadašnje krize u Jugoslaviji, trebalo bi da bude oprezniji. Zastrašeni, uspaničeni, ranjeni dinosaurus može da bude izuzetno opasna zver. Šta će sad da uradi Slobodan Milošević? On nema viziju, nema dugoročnu strategiju, a još manje ima sposobnost da je napravi. On je zavisio od senzacionalne taktike, a ona ga je izneverila. Iščezla je atmosfera straha koji je namerno izazivao. Gotovo sve ostale republike pretvorio je u neprijatelje, Jugoslavija za koju je rekao da će ojačati, na rubu je raspada, a sada je podelio i samu Srbiju. Međutim, 49─godišnji Milošević nije logičan čovek, a ponajmanje sluša ljude koji ne misle kao on. Neki tvrde da je mentalno nestabilan, ukazujući na istoriju njegove porodice: njegov otac, koji je bio pravoslavni sveštenik, napustio je porodicu, nestao i izvršio samoubistvo. Njegova majka, koja je bila učiteljica i fanatični komunista, takođe se ubila. Priča se da se ubio i njegov ujak (stric). Miloševićeva supruga Mirjana, njegova velika ljubav iz detinjstva, inače profesor sociologije, izuzetno je uticajan političar u novoj tvrdokornoj komunističkoj partiji koja deluje u armiji █ THE INDEPENDANT Oslabljen zbog ustupaka na koje je bio primoran zbog demonstracija studenata koji su od 9. do 13. marta okupirali centar Beograda, Milošević nije čekao da prođe ni 48 sati, i krenuo je u protivnapad. Pošto je primorao svog čoveka od poverenja, Borisava Jovića, da podnese ostavku na položaj predsednika države, Milošević se pojavio pred televizijskim kamerama i objavio da Jugoslavija proživljava agoniju i da se bliži građanski rat █ EL MUNDO Međutim, od militantnog Miloševića distancirao se i njegov dosadašnji verni saveznik ─ jugoslovenska armija. Pošto je zahtev Miloševića da proglasi vanredno stanje u državnom Predsedništvu doživeo neuspeh ─ doduše sa tesnom većinom, pošto je Predsedništvo sa samo jednim glasom više glasalo protiv zavođenja vanrednog stanja. Generalštab se povukao. On se čitavu nedelju obavio zloslutnim ćutanjem █ DER SPIEGEL Evropski parlament je prošle nedelje zapretio da će Jugoslaviji uskratiti zajam Evropske zajednice u vrednosti od milijardu dolara, ako vlada ne nađe miran put za razrešenje političke krize. Izvršna komisija Evropske zajednice takođe je odlučila da obustavi pregovore sa Jugoslavijom o statusu pridruženog člana, koji bi podstakao tešnje ekonomske veze između ove zemlje i dvanaestočlane zajednice. Zajam Evropske zajednice namenjen je izgradnji i osavremenjivanju propale mreže puteva u Jugoslaviji, koje intenzivno koriste kamioni na relaciji između Grčke i ostalog dela EZ █ THE CRISTIAN SCIENCE MONITOR Zajam EZ, koji bi olakšao dodelu dodatnih zajmova u ukupnom iznosu od 2,3 miliona dolara od drugih zapadnih finansijskih institucija, bio bi upotrebljen na restruktuiranje jugoslovenskog bankarskog sistema. Blokiranje tih zajmova znači da će drugi paket reformi, koje treba da preduzme premijer Ante Marković, najverovatnije biti odgođen. Te nesuglasice će najverovatnije produžiti i pad industrijske proizvodnje, koja je u prva dva meseca ove godine smanjena za 20 odsto. Pitanje oko koga se republike spore jeste koliki procenat republičkog i saveznog budžeta treba izdvojiti za odbranu. Ukupan godišnji budžet Jugoslavije (za prvi kvartal ove godine dogovoren je ad hoc budžet) iznosio je prošle godine 502 milijarde dinara (35 milijardi dolara) ili 40 odsto bruto nacionalnog proizvoda. Od toga su oko 132 milijarde dinara dodeljene saveznoj vladi, koja polovinu troši na odbranu, 8% na državnu administraciju, a ostalo na druge javne troškove. Šest republika dobijaju po 370 milijardi dinara od ukupnog budžeta █ FINANCIAL TIMES Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.94 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ POGLEDI, 5. APRIL 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Vladari ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Politički ideali Slobodana Miloševića OLAKO KORIŠĆENJE SILE ───────────────────── ─────────────────────────────────── Dugo se verovalo da se opasne reči, koje se Miloševiću neprestano vrzmaju po glavi, neće preobraziti u sam čin prisile i nasilja. Ali, 9. marta, pokazalo se da i za njega važi narodna izreka "Što na um, to na drum" ─────────────────────────────────── Piše: Dr Kosta žAVOŠKI SVI ONI KOJI TEčE DA UNIŠTE SLOBODU U NOVOJ DEMOKRATSKOJ NACIJI TREBA DA ZNAJU DA JE RAT NAJSIGURNIJE I NAJBRčE SREDSTVO DA U TOME USPEJU. <1> GDE JE SILA NEMA DEMOKRATIJE <2> Kao što smo već ranije pokazali, totalitarni jezik SLOBODANA MILOŠEVIĆA sadrži čitav niz zazornih i pretećih reči, kao što su mobilizacija, homogenizacija, konfrontacija, diferencijacija i dr. Milošević je još 1984. upozorio združenu opoziciju da je u zabludi ako misli "da će radnička klasa i Savez komunista biti prinuđeni da polože oružje" <3> i da se "pogodba oko toga da li građansko društvo... ili socijalističko... nigde... do sada nije završila bez krvi." <4> A potom je septembra 1985. poučio mlade komuniste da se revolucija "čuva oružjem i stražom." <5> žak je nedavno upotrebio i sintagmu OBJAVA RATA, doduše u smislu "objav(e) rata birokratskoj svesti, zloupotrebama, korupciji i svim oblicima neodgovornosti." <6> Dugo se verovalo da se ove Miloševićeve opasne reči ─ mobilizacija, oružje, prolivanje krvi i objava rata ─ koje mu se neprestano vrzmaju po glavi, neće preobratiti u sam čin prisile i nasilja. Izgleda, međutim, da i za njega važi ona izreka" "Što na umu, to na drumu." Taj odsudni trenutak nastupio je 9. marta 1991, kada je Milošević pred očima celoga sveta pokazao da je kadar, čak i po cenu prolivanja krvi na ulicama, ne samo da upotrebi golu policijsku silu protiv nedužnih građana, već i da ih i dalje zastrašuje izvođenjem tenkova na ulicu. Time je istovremeno otkrio kojim je sve sredstvima spreman da se služi u borbi protiv političkih suparnika. Zakon i sila ──────────── Svojevremeno je MAKIJAVELI napravio oštru razliku između "DVA NAžINA BORBE: ZAKONIMA I SILOM. PRVI JE SVOJSTVEN žOVEKU, DRUGI čIVOTINJAMA; ALI, POŠTO PRVI NIJE DOVOLJAN, MORA SE PRIBEĆI DRUGOME. STOGA VLADAR TREBA DA UME DA SE PONAŠA KAO čIVOTINJA I KAO žOVEK" <7> Drugim rečima, vladari, a posebno oni koji osnivaju novu državu, treba da se služe i ljudskim i zverskim načinima borbe: ne samo zakonima, već i silom. Praktičnu primenu ovih bitno različitih načina borbe Makijaveli upečatljivo pokazuje na primeru republikanskog Rima, doduše idealizovanog, i politički zakrvljene Firence. U Rimu su se sukobi između plebsa i plemstva rešavali RASPRAVAMA, u Firenci BORBAMA; "U RIMU SU SE KONžALI ZAKONOM (podvukao K.ž.), u Firenci PROGONSTVOM I SMRĆU (podvukao K.ž.) mnogih građana." <8> Uoči 9. marta 1991. sa sličnim izborom bio je suočen i Slobodan Milošević. Već zakazani opozicioni zbor na Trgu Republike u Beogradu mogao je odložiti da je pristao na razgovore sa poslanicima Srpskog pokreta obnove. Odbio je takvu mogućnost, pravdajući se zauzetošću drugim poslovima, da bi samo nekoliko dana kasnije, kada mu je položaj bio ugrožen pohodom i zborovanjem studenata na Terazijama, primio čak dve različite delegacije studenata i satima razgovarao sa DRAGOLJUBOM MIĆUNOVIĆEM, vođom savitljivijeg krila opozicije. Pomenuti zbor na Trgu Republike i potonja tragična zbivanja mogao je izbeći i da je blagovremeno otpustio DUŠANA MITEVIĆA, generalnog direktora Radio─Televizije Beograd i najomraženijem čoveka u Srbiji. Nije, međutim, hteo da popusti da bi samo nekoliko dana kasnije, u strahu za vlastiti položaj, žrtvovao ne samo Mitevića, već i četvoricu direktora i urednika Televizije. Reč je očigledno o čvrstoj rešenosti Slobodana Miloševića uoči pomenutog zbora na Trgu Republike da sukob sa opozicijom ne rešava RASPRAVOM i uzajamnim popuštanjem, već ućutkivanjem i SILOM za koju se unapred mora znati da može dovesti, baš kao i u Firenci Makijavelijevog doba, do tragičnih posledica. Zato je još od ranog jutra pre početka opozicionog izbora uveo jednu vrstu vanrednog stanja: policijske patrole presretale su na prilaznim putevima Beogradu putničke automobile i vršile pretres; iznajmljeni autobusi sa učesnicima zbora u Beogradu vraćeni su na svoja polazišta; u samom Beogradu je policijskim zaprečavanjem glavnih saobraćajnica i legitimisanjem prolaznika otežavan dolazak građana iz predgrađa u centar grada, dok su svi prilazi samom Trgu Republike bili zatvoreni. A kada je ogorčena masa ipak probila policijski kordon, policija je, držeći se Miloševićevog krutog naloga da zbor i demonstracije valja PO SVAKI CENU sprečiti i rasterati, čak pet puta upotrebila suzavac, palice, konje, vodene topove i ispaljivanje gumenih metaka za trenutno onesposobljavanje. A u ratu ─ to Milošević dobro zna ─ ćute zakoni (SILENT LEGES INTER ARMA), nema demokratije <9> i skoro su sva sredstva dozvoljena. Nije stoga nimalo neočekivano što je u ulici Miloša Velikog, verovatno u jarosti, policija otvorila vatru sa daljine od preko 50 metara i pri tom ubila jednog, a ranila više demonstranata. Na kraju su se, kao na pravom ratištu, na zahtev Slobodana Miloševića, a po nalogu Predsedništva Jugoslavije, na beogradskim ulicama pojavili tenkovi. Pre skoro 150 godina ALEKSIS TOKVIL je dalekovido upozorio da je rat najsigurnije i najbrže sredstvo da se uništi sloboda u jednom demokratskom narodu. Milošević je intuitivno došao na istu pomisao. On ne samo da prihvata totalitarni jezik i ideologiju, već je po svojoj naravi nesklon raspravi i dijalogu, a kamoli uvažavanju političkih suparnika kao RAVNOPRAVNIH sagovornika. Otuda njemu više odgovara vanredno stanje, o ratu i da ne govorimo. U takvom stanju nema nikakve rasprave već se pouzdano zna ko naređuje, a ko naređenja izvršava. žak se može izvršiti MOBILIZACIJA ─ reč toliko draga Miloševiću, da je najčešće koristi u svojim govorima. Ako, pak, i nije mogućna prava mobilizacija vojske, jer je Srbija još nema, onda se bar može izvršiti mobilizacija policije, što je Milošević izveo još uoči zbora od 9. marta 1991. Draži vanrednog stanja ────────────────────── Najveća draž vanrednog stanja za onog koji ga po vlastitom nahođenju uvodi jeste činjenica da u njemu, baš kao i u ratu, nema slobode. Dok u redovnom stanju uvek ima nekih proceduralnih smetnji i zapreka za proganjanje i hapšenje političkih suparnika, u vanrednom stanju sa mobilisanom policijom sve je mnogo jednostavnije. Primera radi, 9. marta još oko 9 časova ─ tri sata pre početka zbora ─ policija je hapsila pojedine građane, pa i studente teologije čije su brade izazivale njeno podozrenje. U paliluskoj stanici milicije je možda prvi put posle Golog otoka primenjen "topli zec" tako što su svi privedeni naterani da prolaze kroz dvostruki kordon policajaca, koji su pendrecima besomučno udarali. Zatim su svi uhapšeni primorani da stoje na prstima, okrenuti prema zidu i sa rukama na njemu, pa je svako ko bi od umora posrnuo dobijao batine. Potom su, kao kakve vucibatine, a pod izgovorom da bi mogli pobeći, odmah upućivani na izdržavanje kazne u Padinskoj skeli, iako rešenje o kažnjavanju nije bilo pravosnažno. A kada su tenkovi već bili na ulicama, policija je upadala u kafane i tukla zatečene goste i slučajne prolaznike, uključujući i jednu devetogodišnju devojčicu i njene roditelje i rođake. Konačno, vanredno stanje pruža izvanrednu mogućnost za ućutkivanje nezavisne i "neposlušne" štampe, radija i televizije. Kada im se ta prilika ukazala, Milošević i njegovi doglavnici nisu oklevali da je iskoriste. Odmah su USMENIM ─ a kako bi bilo drugačije u vanrednom stanju ─ policijskim nalogom zavranili dalje emitovanje neugodnog radio i televizijskog programa Studija B i Radija B 92. To je učinjeno s objašnjenjem da posle usmene sledi i pismena zabrana koja, koliko je to nama poznato, do sada nije napisana. Ovakvo neredovno stanje uz to pruža neograničene mogućnosti za suzbijanje opozicije. Tako je predsednik Srpskog pokreta obnove, VUK DRAŠKOVIĆ, uhapšen u samoj Narodnoj skupštini kao PREGOVARAž u ime opozicije, što ni u ratu nije dozvoljeno, dok se istovremeno pripremala zabrana cele ove stranke. Da je ovakvo stanje potrajalo, opozicija bi svakako bila pacifikovana. Sve ove pogodnosti vanrednog stanja, mobilizacije i izvođenja vojske na ulice imao je na umu Slobodan Milošević kada se odlučio za nasilne, a po Makijavelijevom sudu i ZVERSKE, načine borbe. Jedino što u njima nije istrajao. Obično se kaže da je razboritost prava spoznaja mogućeg (prudentia est recta cognitio agibilium) i da je za čoveka najvažnije da upozna samoga sebe i da tačno odmeri snagu svoga uma i položaja. Ovoga puta Milošević te mudrosti nije imao. Pogrešno je procenio svoje snage i mogućnosti, pa mu je utoliko potonje uzmicanje i popuštanje palo teže. Dopustio je čak da ga studenti u kakvom─takvom dijalogu, koji je do tada uporno izbegavao, naprosto razbiju i učine nemoćnim i smešnim. Doduše, biće onih koji će i posle svega reći da je ovde reč o Miloševićevoj grešci, koja se više ne mora ponoviti. Valja se ipak prisetiti da Slobodan Milošević nije običan čovek, već vlastodržac za koga važe drugačija merila. "Kad se vidi" ─ veli Makijaveli ─ "da neki moćnik učini neku grešku, može se pretpostaviti da ih učini hiljadu." <10> Izgleda da nam sudbina ponekad upućuje kobne ljude na našu vlastitu nesreću, a ponekad i propast, kako u ljudskim stvarima ne bi bilo ničeg večnog i spokojnog. Milošević se konačno pokazao takvim čovekom, pa stoga valja da ode sa položaja sa kojeg ugrožava našu slobodu i sreću. █████████████████████████████████████████████████████████████████████ NAPOMENE <1> Tokvil, nav. delo, str. 592 <2> Slobodan Milošević, Politika od 20. marta 1991. <3> Godine raspleta, str. 24 <4> Ibidem <5> Ibid., str. 58 <6> Politika od 13. februara 1991. <7> N. Makijaveli, Vladalac, Beograd, "Rad", 1964, str. 56 <8> Niccolo Machiavelli, Izabrano djelo, drugi svezak, str. 114 <9> Izreka Slobodana Miloševića koja je uzeta za motto ─ Politika od 20. marta 1991. <10> Niccolo Machiavelli Pieru Solderiniju u Dubrovnik, Izabrano djelo, svezak drugi, str. 18 Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.95 dejanr,
Računarske mreže se pojavljuju kao svojevrsan novi medij javnog informisanja. Prvi pokušaji su zabeleženi i kod nas, naravno ne samo na Sezamu. Preko paketne mreže se već distribuiraju tekstovi iz naših novina, primarno namenjeni našim ljudima u inostranstvu ali itekako interesantni i za nas u Jugoslaviji uzevši u obzir stepen informativne blokade koja evidentno postoji. Znam za (barem) dva ovakva pionirska pokušaja - žedomir Igaly (UBBG::EIGALY) distribuira vesti uglavnom iz zagrebačke štampe, Srđan Pantić (UBBG::EPANTIC) iz beogradske. Kao svojevrsan primer, evo vesti od zadnjih par dana iz oba izvora. Ako vam se čine interesantnima (i ako bi se našao dobrovoljac koji bi to radio), pretpostavljam da bismo mogli da postignemo neki dogovor o redovnom prenošenju ovih vesti na Sezam
novine.96 dejanr,
From: UBBG::EIGALY 8-APR-1991 13:25:32.73 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 7.travnja 1991 Uoci sudjenja Martinu Spegelju i sestorici pred Vojnim sudom u Zagrebu Na konferenciji za novinare, na kojoj su bili nazocni i odvjetnici uhicenih, konstatirana politicka osnova montiranog procesa ZELJKO LUBUROVIC Zagreb U subotu je u prostorijama Gradskog odbora HDZ Zagreb odrzana konferencija za novinare u povodu pocetka sudjenja Martinu Spegelju, Antunu Habijancu, Djuri Decaku, Franji Kovacu, Vladi Sabaricu, Ivanu Belaniju i Vinku Belobrku, optuzenima da su "ucestvovali u pripremanju oruzane pobune na teritoriju Republike Hrvatske upravljene na ugrozavanje Ustavom SFRJ utvrdjenog drzavnog uredjenja i bezbjednosti Jugoslavije", zakazanog za ponedjeljak, 8. travnja. Na konferenciji su, uz organizatora, u ime kojeg je bio nazocan Emanuel Justament, predsjednik GO HDZ Zagreb, bili nazocni i odvjetnici okrivljenih Silvije Degen, Milan Vukovic, Miroslav Crnja i Vjekoslav Grsic, branitelj Martina Spegelja, odredjen po sluzbenoj duznosti od strane vojnih pravosudnih organa. MONTIRAN POLITICKI PROCES: Otvarajuci konferenciju za novinare Emanuel Justament je naglasio da HDZ trazi bezuvjetno pustanje uhicenih na slobodu. HDZ nece dopustiti uhicenje ministra obrane Republike Hrvatske, Martina Spegelja, rekao je Justament, istovremeno izrazivsi cudjenje sto je odvjetnik Vjekoslav Grsic uopce prihvatio obranu Spegelja po sluzbenoj duznosti. Tako je, kaze Justament, Grsic u biti priznao sudjenje, koje je, po njegovom misljenju, klasicni primjer montiranog politickog procesa. Silvije Degen, odvjetnik iz Zagreba, naglasio je da sama cinjenica sto je Vojno tuzilastvo objavilo optuznicu u Narodnoj armiji, prije no sto su je dobili odvjetnici, rjecito govori da se radi o politickom procesu. Podsjetio je na slicne primjere iz komunisticke proslosti, a za koje je, kako je rekao, bio uvjeren da se vise nece ponoviti. Iznenadjuje ga i sama cinjenica da su novinari, akreditirani pri SSNO za pracenje procesa, pozvani dan prije pocetka sudjenja na radni dogovor u Dom JNA u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu. Javnost je u ovom procesu ogranicena, kaze Degen, a to je tipicno kada je o politickim procesima rijec. Buduci da ce sudjenje snimati Zastava film i Sluzba za informiranje SSNO, cijeli slucaj podsjeca na ne tako davne procese, kada su novinari izvjestavali ne iz sudnica, vec prateci zbivanja s ekrana montiranih u jednoj od prostorija suda. Vjerojatno ce tako biti i na ovom sudjenju, kaze Degen. KRUNSKI SVJEDOK JAGAR: Upravo zbog tih detalja, koji, po misljenju svih odvjetnika, potvrdjuju da je rijec o politickom sudjenju, Milan Vukovic, odvjetnik iz Zagreba, rekao je da prvi put u svom tridesetogodisnjem radnom vijeku pristaje na razgovor s novinarima prije samog sudjenja: "Uvidom u spis, shvatio sam da se cijeli slucaj montirao na iskazo izvjesnog Jagara, a mog sticenika, Antuna Habijanca, ispitivali su radnici Vojne sluzbe drzavne sigurnosti citava 72 sata. Ulozivsi zalbu zbog povrede krivicnog postupka, 25. veljace, nisam se ni nadao da cu optuznicu dobiti u ruke vec 26. veljace". "Jasno je", kaze Vukovic, "da je proces usmjeren na rusenje demokratske vlasti u Hrvatskoj. Upravo zato optuznica se gradi na nedopustivom snimanju organa KOS. Kamo smjera ovo sudjenje vidi se i iskaza jednog svjedoka iz Sibenika, mislim da se zove Pilizota, koji kaze da su 'postavili cisterne, kako bi pokazali da je hrvatski narod protiv vojnog udara'. Po tome se vidi da organiziranje obrane dobiva epitet oruzane pobune. VOJNI SUD NEMA PRAVNO VAZENJE: Na konferenciji za novinare bio je nazocan i Stjepan Erceg, clan sredisnjeg odbora HDZ i donedavno zagrebacki odvjetnik. On se posebno osvrnuo na politicku dimenziju procesa, koja pokazuje da se dio vojnog vrha stavio u sluzbu scenarija. "Smijesno je", kaze Erceg, "da Vojni sud ne priznaje imunitet ministru obrane Republike Hrvatske", objasnjavajuci svoj stav da je optuznica podignuta prije no sto je Spegelju, kao clanu vlade, ustanovljen imunitet. "Osnovno je", kaze Erceg, "da se status uhicenika i optuzenih ima tretirati prema Ustavu Republike Hrvatske i njezinim zakonima, uredbama i odlukama. Nepriznavanjem tih dokumenata, Vojni sud pokazuje da ne zeli prihvatiti cinjenicu da je donosenjem Ustava Republike Hrvatske taj sud u Hrvatskoj izgubio pravno vazenje". Prema rijecima Ercega, taj sud u Hrvatskoj vise ne moze suditi ni vojnim, a kamoli gradjanskim osobama. Fakticko nepriznavanje suvereniteta Hrvatske od strane JNA proizlazi, prema misljenju Ercega. iz cinjenice da se Armija istrgla od naredbodavca, buduci da vise ne postoji Savez komunista Jugoslavije, dok istovremeno trazi novoga u SK Pokretu za Jugoslaviju. Erceg nadalje tvrdi da je Vojni sud u izvedbi scenarija posegao za institutom branitelja po sluzbenoj duznosti, cime se od odvjetnika, clana Odvjetnicke komore, trazi da pljune na Ustav Republike Hrvatske i da se ukljuci u igru. ODVJETNICI NA ISTOJ ZADACI: Na taj se iskaz nadovezao Vjekoslav Grsic, odvjetnik Martina Spegelja po sluzbenoj duznosti, rekavsi da je ovo pravna drzava i da su svi na istoj zadaci - obrani covjeka. Grsic smatra da etika odvjetnickog posla nalaze svakom odvjetniku da se prihvati slucaja, ukoliko nije prezauzet, kao sto je uostalom duznost svakog lijecnika da lijeci pacijenta. Na upit je li imao kontakata sa svojim klijentom, Grsic je kazao da nije jer mu, iako je trazio, to nije bilo omoguceno. Kako sam kaze, u prigovorima koje je podnio Vojnom tuzilastvu istakao je institut imuniteta clana vlade, cinjenicu da ne postoji djelo koje se stavlja na teret njegovom sticeniku, kao i zahtjev za obustavu postupka. "Smatram", kaze Crsic, "da je u ovom slucaju odlucujuci faktor javnost koja, kada podigne glas, moze omoguciti da se dokaze nevinost optuzenih, kao sto je to bilo u povijesno poznatom slucaju Dreyfus. No, bez obzira na sve, svaka se obrana mora obavljati korektno". Podijeljenost u stavovima oko toga je li Grsic trebao prihvatiti obranu Spegelja, bila je vise nego ocita. Dok su neki odvjetnici, kao npr. Degen, smatruli da je Grsic to morao uciniti, jer mu to nalaze odvjetnicka etika, drugi su, kao npr. Vukovic, drzali da nikakvih posljedica po Grsica ne bi bilo, pa ni disciplinskug postupka, da je odbio obranu. Konferencija za novinare zavrsila je upozorenjem Stjepana Ercega javnosti. Naglasio je da gradjani budu oprezni pri eventualnim demonstracijama pred zgradom Vojnog suda, buduci da ima pouzdane informacije da su na prozorima zgrade Vojnog suda vidjeni dobro naoruzani pripadnici elitnih jedinica JNA. Na Ercegovo upozorenje nadovezao se Emanuel Justament, pozivajuci gradjane da u ponedjeljak 8. travnja u 9 sati, kada pocinje sudjenje, izraze svoi protest pustanjem u pogon svih zvucnih signala. ("Nedjeljni Vjesnik", 7.travnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Saopcenje Komande Pete vojne oblasti ZAGREB - "Hina, Hrvatska televizija i druga sredstva javnog informiranja u Republici Hrvatskoj jos jednom su grubo zloupotrijebila javnu rijec. Postupak jednog, ocigledno unaprijed za tu svrhu pridobivenog i pripremljenog mladjeg oficira smisljeno je iskoristen za dalje poticanje antiarmijskog raspolozenja i izazivanje nepovjerenja u JNA. Sadrzaj objavijenih izjava ne samo da ne odgovara istini, vec predstavlja najgrublje insinuacije i podvale koje pripadnici armije s gnusanjem odbacuju. Komanda Pete vojne oblasti naglasava da je Armija i u konkretnoj situacija angazirana po odluci Predsjednistva SFRJ i da ima iskljucivi zadatak da sprijeci medjunacionalne oruzane sukobe i osigura mir i sigurnost", stoji u saopcenju Sluzbe za informiranje javnosti Komande Pete vojne oblasti (Tanjug) ...................................................................... Neizvjesna sudbina Ivana Medvedovica ZAGREB - C*asnik JNA Ivan Medvedovic iz garnizona Delnice koji je u petak dao svjedocanstvo o ponasanju svojih pretpostavljenih i o situaciji u jedinicama JNA angaziranima u zbivanjima na Plitvicama, otputovao je u subotu u Rijeku i, nakon sto se oko 12 sati javio svojoj rodbini, izgubio mu se svaki trag. Prema svjedocenju njegova rodjaka, Medvedovic se prvo javio telefonom iz neke vojne ustanove pri cemu je kazao da je s njim sve u redu, a zatim se nakon sat vremena ponovo javio i rekao da nije nista u redu. Nakon toga o sudbini casnika Ivana Medvedovica nista se ne zna. (Hina) ("Nedjeljni Vjesnik", 7.travnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Mesic: Gradjanskog rata nece biti U sadasssssnjem modelu jugoslavenske zajednice svi se osjecamo zakinutima, da ne upotrijebim neku tezu rijec. Medjutim, mislim da smo kao drustvo,dovoljno zreli i odgovorni da sprijecimo nasilje i kaos Vojo Lukic Pitamo Stipu Mesica, potpredsjednika Predsjednistva SFRJ, vjeruje li i dalje u mirno razrjesenje ukupne jugoslavenske krize, koja zabrinjava ne samo sve nas, vec cjelokupnu svjetsku javnost. - Ja sam uvijek umjereni optimista, pa sam to i sada, iako sam itekako svjestan ukupne krize kroz koju ova zemlja prolazi. Demokratski procesi, zapoceli nakon prvih visestranackih slobodnih izbora, iznijeli su na povrsinu i niz ozbiljnih problema, koji su represijom zataskavani posljednjih 45 godina. Da nije bilo visestranackih izbora, sve te nagomilane proturjecnosti, sve to nezadovoljstvo, rezultiralo bi sigurno jos drasticnijom situacijom nego sto je danas imamo. Stoga mislim da su izbori trebali biti mnogo ranije, ali to je vec druga tema. * Ljudi su zabrinuti, da ne kazem uplaseni, gradjanskog rata? - Gradjanskog rata nece biti. Mislim da smo kao drustvo dovoljno zreli i odgovorni da sprijecimo nasilje i kaos. Vidite, kao i svi politicari, i ja dobijam veliki broj pisama, ljudi se javljaju telefonom, traze prijem. Upravo u petak mi se javila grupa Srba iz Rijeke i predlozila da oni odu u Knin i pomognu u uspostavljanju dijaloga, s ciljem da kninske probleme rjesavamo mirnim putem. Naravno da sam rijeckim Srbima dao podrsku za takvu inicijativu. Dosta sam razgovarao s ljudima raznih nacionalnosti i svi oni zele da na ovim nasim prostorima bude mir, da zive u sto demokratskijem i bogatom drustvu, na razini Evrope, o kojoj toliko govorimo. Smatram, stoga, da se nasi ljudi nece dati gurnuti u medjunacionalne sukobe, jer bi to bila katastrofa za sve. Unatoc svim problemima s kojima se susrecemo, vjerujem u razum i razboritost svih koji odlucuju u politici na ovim nasim prostorima. * Sadasnjim prilikama u Jugoslaviji, ocito, nitko nije zadovoljan? - Nije. Svi se osjecamo zakinutima, da ne upotrijebim neku tezu rijec. Sadasnji model jugoslavenske zajednice ocito je, vise ne moze odgovoriti na narasle probleme danasnjice. Mislim da je jasno da do optimalnih rjesenja, prihvatljivih za sve sudionike u pregovorima, mozemo doci samo mirnim putem, strpljivim pregovorima, uz puno uvazavanje svih argumenata. Budite uvjereni da ce i Hrvatska optimalno rijesiti sve svoje neuralgicne tocke od Knina do istocne Slavonije. Mislim da je jasno da se problem, na primjer, Knina moze i mora rijesiti samo u Zagrebu u najvisim organima vlasti Hrvatske. Kao sto se problem Kosova mora rjesavati u Beogradu u republickim tijelima Srbije. U rjesavanju kosovskih problema, moram reci, vise bi se trebala angazirati i federacija. Jer, kao sto znamo, po Ustavu iz 1974. Kosovo je konstitutivni element federacije. * Kako se snalazite na radu u Beogradu u ovim zategnutim hrvatsko- srpskim odnosima? - Gradjani Beograda su me zaista dobro primili. Obicni gradjani mi se javljaju na ulici, pozdravljaju me. Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tudjmama su u cetvrtak za vrijeme setnje Beogradjani vrlo srdacno pozdravljali, trazili autograme, zeljeli s njim porazgovarati. Cesto mi se u vrijeme voznje s dr. Franjom Tudjmanom ulicama Beograda dogadjalo da nam gradjani prijateljski masu. Ja to dozivljavam kao priznanje dr. Franji Tudjmanu i vrhovnistvu Hrvatske za demokratske procese koje smo pokrenuli s ciljem da svima osiguramo svekoliki boljitak. * Kako ocjenjujete drugu rundu YU-summita u cetvrtak u Beogradu? - Inicijativa dr. Franje Tudjmana da se pregovori o rjesavanju ukupne krize na ovim nasim prostorima prenesu na predsjednike republika vec daje pozitivne rezultate. Nakon summita u Splitu i Beogradu mozemo reci da je ipak napravljen korak dalje u rjesavanju politicke buducnosti zemlje. To, svakako, djeluje ohrabrujuce kada govorimo o mirnom rjesavanju ove najvece kriza od drugog svjetskog rata na jugoslavenskim prostorima. Jednom rijecju, s vise optimizma nakon splitskog i beogradskog sastanka gledam na uspjesno rjesenje ukupne krize. * Kod vas je u petak bila tv-ekipa iz Njemacke. Sto su vas pitali njemacki kolege? - Isto ovo sto me i vi sada pitate. Da se malo nasalim, pa da kazem, da mi se cini kao da ste se dogovarali za ova pitanja. ("Nedjeljni Vjesnik", 7.travnja 1991)
novine.97 dejanr,
From: UBBG::EIGALY 8-APR-1991 16:30:04.38 To: YU CC: EIGALY Subj: "Danas" - Bilance TRISTO DANA IGARA U deset mjeseci vladavine nova hrvatska vlast potrosila je mnogo vise vremena na igre nego li na kruh, ostvarujuci malo od predizbornih obecanja Pise: Jelena Lovric U tristo namirenih dana, kako netko rece, "mlada hrvatska demokracija starih komunista" morala se suociti s cinjenicom da joj je lakse bilo osvojiti vlast nego li je, kako vole reci, obnasati. Pogotovo jer je stara vlast bila toliko trosna da se gotovo sama od sebe urusila. Ali uvjerenost onih koji su dosli da je u tome kljucnu ulogu odigrala njihova snaga ili njihovo mesijanstvo imala je za posljedicu njihovu pretencioznost da ce tako lako i u drugome biti podjednako uspjesni. Krenuli su silovito i samouvjereno, nikoga ne pitajuci i nikoga ne slusajuci. Medjutim, kad se za dva mjeseca budu svodili jednogodisnji racuni tesko da ce se ponoviti nesto od one euforicnosti koja je potkraj proslog svibnja pratila ustolicenje nove vlasti. Ma koliko predsjeednik Tudjman cesto govorio o velikim uspjesima koji su u medjuvremenu postignuti - pred neki dan opetovao je to i pred hrvatskom mladezi, koja se s raznih strana svijeta sabrala u Zagrebu da bi vise govorila o hrvatskoj pusci na njihovom mladom ramenu nego o kompjuterima u njihovim rukama - nepristrana analiza morat ce konstatirati da je nova vlast opasno podbacila u svim svojim izbornim obecanjima. Ostaje da se vidi zasto je to tako. Naravno, situacija koju su izborni pobjednici zatekli nije bila nimalo stimulativna, u svakom smislu zapustena republika nikome ne bi davala prevelike sanse, pa bi se moglo reci da su oni koji su na izborima izgubili zapravo mozda i bolje prosli. Ali ne moze se ipak sve prebacivati na ledja proslosti. Netko je svojedobno, svodeci racune Miloseviceve vlasti, duhovito konstatirao da je ono sto se tamo dogodilo logicna konzekvenca njegove politike: sto veci Srbi - to manja Srbija. Latinka Perovic, intelektualka koja je iz politike morala otici zbog svoga liberalizma, ovih ce dana, pisuci o dva suprotstavljena nacionalna programa u srpskom narodu, reci da se politici "Velike Srbije" suprotstavlja program rjesenja srpskog pitanja u savezu balkanskih i jugoslavenskih naroda. Ona podsjeca da bi "Velika Srbija", nastala "osvajanjem, morala po nuzdi postati vojno-policijska drzava, koja bi svu svoju snagu morala uloziti samo da se sacuva od spoljnih neprijatelja". Latinka Perovic zakljucuje kako u "politici nisu vazne namere, vec rezultati, a oni su danas, sa stanovista nacionalnog interesa srpskog naroda, tako rdjavi da je u njegovoj politickoj istoriji tesko naci vreme slicno sadasnjem. Srbija je u sukobu sa svima, sa kojima, jos uvek, deli zajednicku drzavnu teritoriju, koju zbog srpske dijaspore nije u stanju da razgranici. U njoj se vec dugo uspostavlja jedinstvo na bazi suprotstavljanja svima ostalima. U tim uslovima demokratija postaje simulacija." Mit i suvremenost Da li se nesto slicno sada dogadja i Hrvatima? Nemamo namjeru da stvaramo umjetnu ravnotezu, ali ni da zatvaramo oci pred cinjenicama. Na visestranackim je izborima bez sumnje pobjedu odnio nacionalni program koji je sjajno prepoznao, navodno, "tisucljetnu teznju hrvatskog naroda za svojom drzavom". Izborno eksploatirajuci taj mit, nesumnjivo potenciran svim onim sto se u hrvatskom narodu u posljednja dva desetljeca i posebno u posljednje dvije godine dogadjalo, taj je nacionalni program zaboravio u kojem vremenu danas zivi, zaboravio je da mit prilagodi danasnjim civilizacijskim kretanjima. Inzistirajuci na obecanju da ce "hrvatski narod imati svoju drzavu" i na nekoj totalnoj, nigdje postojecoj suverenosti, on je nacionalni problem sveo na drzavotvornu, etatisticku ravan, zanemarujuci da se on u Evropi danas manifestira i rjesava prije svega kao demokratsko pitanje. Potencirajuci suverenost kao mjeru svega i istodobno je reducirajuci samo na pitanja drzave, odnosno njene simbole, u Hrvatskoj se doslo dotle da se danas moza postaviti pitanje nije li njena suverenost sada manja nego li je prije bila. Hrvatska je danas prepolovljena, njena vlast ne kontrolira cijeli teritorij, na dobrom dijelu njenog prostora upravljaju danas ne paralelni nego odmetnicki organi vlasti. Taj kancer, koji se neprestano siri, mogao bi imati pogubne posljedice i po njeno opstojanje kao drzave. Nema nikakve sumnje da je to sto se dogadja u Kninskoj krajini i drugdje - naruceno i pomagano sa strane i da srbijanska politika svoje unutrasnje probleme vec tri godine stalno preseljava u dijasporu. Cak je i martovska krvava beogradska subota, koja je ozbiljno zaljuljala poziciju Slobodana Milosevica, gotovo adaktirana nakon krvave uskrsnje plitvicke nedjelje. (Drugo je sad pitanje zasto je Franjo Tudjman u tom trenutku na taj nacin odlucio "spasavati" Milosevica: je li rijec o drasticno krivoj politickoj procjeni ili o nekim drugim aranzmanima?) Ali ne moze se ne vidjeti da je nacin na koji je nova vlast krenula, a posebno kako su istrcavali neki njeni glasnogovornici, razmahujuci svojim nacionalnim egzaltiranostima, proizveo dosta straha medju onima koji nisu bili s njima, ali nisu morali biti ni protiv njih. Mozda je to cijena cinjenice da je u hrvatskom vrhovnistvu, cini se, previse za bivseg rezima sikaniranih i hendikepiranih, pa zato valjda i frustriranih ljudi koji su svoju izbornu pobjedu smatrali prilikom da se naplate makar u emocionalnom smislu. Tako je cijela prosla godina potrosena uglavnom na volovska pecenja i mahanje zastavama, na isticanje grbova i nosanje lenti, sto se sve proglasavalo vracanjem nacionalnog dostojanstva, a zapravo je podilazilo populistickim raspolozenjima pa i neukusu. Slavljenje izborne pobjede cesto je potenciralo podjelu na pobjednike i pobijedjene, na dobitnike i gubitnike. Dakako da se narodu poslije izbora nesto moralo pruziti, a kako je bilo sve manje kruha priredjivale su se igre. Ali u svemu je tome bilo previse grabezljive zelje vlasti za dokazima svoje moci i premalo obzira prema svima koji su se time mogli osjetiti pogodjeni. Vjerojatno to prije svega govori o tome da su oni koji su dosli vlast prije svega dozivljavali kao privilegij i to povlasticu nicim, pa cak ni odgovornoscu, ogranicene vlasti. Raspolazuci glasackom masinerijom u Saboru ponasali su se kao da im nista ne stoji i ne moze stajati na putu. Treba se samo sjetiti da su najodgovorniji ljudi vrhovnistva na masovnim zborovima uzvikivali kako crvenoj azdaji treba zgaziti glavu ili su, kao nedavno, gotovo klicali kako "nema vise Pakraca" i to netom je tamo izbjegnuta opasnost prolijevanja krvi. Opijenost drzavom Takvo ponasanje, koje cesto nije imalo demokratskog obzira, a ponekad ni osnovne uljudjenosti izazivalo je posebno podozrenje medju Srbima. Mika Tripalo ce reci kako se malo politcara u Hrvatskoj trudilo da taj strah u Srba shvati, a gotovo nitko da ga suzbije. Istina, Srbima su odmah nudjene odredjene saborske fotelje, ali - brinuci mozda o svome dignitetu ili nemajuci sluha za prakticno politicko djelovanje - vjast je ipak vise cekala da joj se s molbama dodje na noge. Istodobno se mnogo govorilo o srpskoj privilegiranosti sto je, recimo, kninskim radnicima objektivno dosta tesko shvatiti. Dokazivalo se to velikim postotkom Srba medju policajcima iako je dosta upitno koliko su se Mulcovi "plavci" mogli smatrati privilegiranim. Apostrofirajuci cinjenicu da su za bivseg rezima zatvore dominantno cuvali Srbi, a da su Hrvati bili s one strane resetki, vlast je taj nesumnjivo postojeci problem interpretirala tako kao da zeli vrsiti novu podjelu uloga, ostavljajuci sasvim po strani samo zariste tog problema da je bivsi sistem zapravo zloupotrebljavao i jedne i druge. U toj gotovo opijenosti dokazima drzavnosti i moci odluceno je i o formiranju republicke vojske, koja ce u prvo vrijeme djelovati pod firmom policije. Neuspjelo policijsko saniranje proslogodisnje prve kninske erupcije samo je ubrzalo realizaciju te odluke. Stroga konspirativnost akcije kalasnjikov glasine o stranackom naoruzavanju, koje su bile tim opasnije jer su se, kad im je zaprijecen put u medije, sirile para-javnim kanalima, nisu za rezultat imale samo osjecaj sigurnosti u vlasti i u odredjenom dijelu Hrvata nego i osjecaj nesigurnosti kod svih drugih. Ne sada, ali jednoga ce se dana vjerojatno moci tocnije ocijeniti koliko je to naoruzavanje Hrvatskoj pomoglo, koliko ju je cuvalo, a koliko je opet izazvalo dodatnog pritiska. Nesporno je da je Armija razoruzavanjem teritorijalne obrane u Sloveniji i Hrvatskoj pokazala svoje nepovjerenje prema novim vlastima. Tesko je prihvacala na izborima izrazenu volju naroda i nije bila daleko od toga da silom svoga oruzja pokusa u tom smislu djelovati prosvjetiteljski. Hrvatska je vlast sa svoje strane na to reagirala uvrijedjenoscu, na nepritajeno nepovjerenje odgovarajuci slabo skrivanim neprijateljstvom, neracionalno se unaprijed odricuci i onog dijela Armije koji joj pripada ne samo slijedom toga sto ga uzdrzava nego i slijedom ucesca vlastitog naroda u njenom sastavu. Doduse, vlast u Hrvatskoj nije se mnogo trudila ni oko drugih saveznistava (osim sto je inzistirala na medjunaroduoj komponenti) pa je cesto znala da zbog neslaganja u sitnici zrtvvuje mnoge potencijalno korisne suradnje. Da li je to dolazilo otuda jer je kao prvi uvjet za saveznistvo trazila gotovo apsolutnu suglasnost, cesto pokazujuci i neuljudnu netrpeljivost cak i prema onima cija je prirodna pozicija da su joj u oporbi. Takvo bi ponasanje moglo voditi izolaciji Hrvatske i izolaciji vlasti u Hrvatskoj. Taj ekskluzivisticki stav neshvacenog (svi su, kao, protiv Hrvatske, od Armije do saveznog premijera, ni druge nas republike ne razumiju, a predsjednik Tudjman nikako ne odustaje ni od svoje teze da su u specijalni rat protiv Hrvatske ukljucene i opozicione, kako on to voli reci, strancice, kao i moguci radnicki strajkovi) utire put primjeni teorije zavjere, opkoljenosti i ugrozenosti sto je uzdanica svake autoritarne vlasti. Zamke Predsjednik Tudjman je autor teza da su nacionalsticki pokreti u istocnim zemljama imali oslobodilacki i demokratski karakter (prigovorio je Zapadu sto to zanemaruje), iako jos nigdje u zemljama bivseg socijalizma nije dokazano da se oslobodjenje od crvene utopije, za sto su nacionalni pokreti zaista zasluzni, nije strmoglavilo u nimalo demokratski nacionalizam. Ne samo u politici, nego ni u podrucju ekonomije, kulture, duhovnosti ne moze se jos govoriti o bitno drugacijem kvlitetu odnosa nego u bivsem sistemu. Umjesto drustvenog vlasnistva privreda sve vise postaje drzavna, sto samo omogucava vlasti da putem. njenog personalnog kontroliranja na najgori moguci nacin gospodari ekonomijom. U uvjetima ratnog stanja, kad je oruzje prva nacionalna potreba to nije neobicno, ali je situacija vrlo daleko od trzisnog ekonomskog liberalizma. A zna se kakva je cijena ratne privrede i kakve su njene posljedice. Umjesto jednopartijskog sistema dobili smo jednostranacki sistem i nacionalnu homogenizaciju u kojoj ne samo da nema mogucuosti za postojanje ozbiljne opozicije nego se i svako svojeglavo misljenje prokazuje kao izdaja visih drzavnih ciljeva. Ma sto rekli njeni celnici, demokracija jos ne stanuje u Hrvatskoj. (Ako cemo se mjeriti prema Zapadnom svijetu. Ako su nam mjera oni drugi onda smo mozda na konju.) Nije to ni moguce dok zivi pod prijetnjom okupacije, bez obzira koliko je ona stvarna, a koliko je sinteticki stvarana. Kao sto se prije politicki-podobno govorilo kako smo "svi vojnici Partije", tako nas danas sve pretvaraju u vojnike Hrvatske. Stvaraju se narodne straze, odbori zastite, odredi Hrvatske mladezi... Pitanje je, medjutim, nije li takvim inzistiranjem na reduciranom obliku hrvatstva, koje demokraciju odlaze za neka buduca vremena, zapravo ugrozena sama Hrvatska. Moglo bi se cak reci da nam i zivot odlazu za neku buducnost. Tako je radio i socijalizam stalno tvrdeci da je bolji zivot namijenjen buducim generacijama. Nece li se iz sutrasnje perspektive sa sve vecim brojem problema, koje vlast nema vremena ni mogucnosti da rjesava dok traju borbe, sa sve vecim brojem nezaposlenih i sve nizim standardom, s ratnom psihozom za vratom, nece li se uciniti kao sto se to vec dogadja u istocnoj Njemackoj - da je taj bolji zivot ovdje vec bio. Sto takodjer ne bi odgovaralo istini. Buducnosti ostaje da odgovori dogadja li se to slucajno da uvijek kad u Hrvatskoj narastaju kriticnost, zahtjevnost i oporba, vlast povuce neki potez od koga zadrhte nacionalne strune i ponovo se zbije jato. Da li se ona "ravnoteza straha", u cijem su provodjenju Tudjmanovi suradnici svojedobno priznali da su sudjelovali, primjenjuje samo prema vanhrvatskom faktoru ili se taj strah, koji je u Hrvatskoj sve relevantnija politicka cinjenica, upotrebljava i u rjesavanju unutrasnjih problema. U svakom slucaju vlast u Hrvatskoj nalazi se izmedju cekica i nakovanja: izmedju svojih izbornih obecanja i mogucnosti da ih ostvari (nitko vise cak i ne govori o onim silnim hrvatskim parama koje su samo cekale mig da poteku hrvatskom Arkadijom). Izmedju obecane, mozda i ozbiljno namjerene demokracije za sve njene gradjane i onog najpogubnijeg vida kosovizacije Hrvatske, u kojoj ona dobrovoljno sudjeluje, stvarajuci duboke medjunacionalne jazove. Izmedju javnog raspolozenja koje se sve vise okrece protiv Jugoslavije (u proizvodjenju cega je i vlast sama sudjelovala) i svoga prilicno umeksanog stava prema jugoslavenskoj zajednici sto ga je modificirala najvise prema eksplicitnoj zelji medjunarodnih sila. Hrvatska je zapravou zamci u cijem je razapinjanju i sama sudjelovala: zeli li biti demokratska u ovakvoj Jugoslavji ne moze ostati (doduse, ako ode to ne znaci da ce se automatski demokratizirati), iz Jugoslavije, ocito, ne moze otici zeli li ostati u svojim avnojevskim granicama. ("Danas", 9.travnja 1991)
novine.98 dejanr,
From: UBBG::EIGALY 9-APR-1991 17:00:39.49 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 9.travnja 1991, 3.dio Spegeljev glas falsifikat ZAGREB - Na temelju strucne analize autenticnosti glasa ministra obrane Republike Hrvatske Martina Spegelja, utvrdjeno je da je u poznatoj televizijskoj emisiji, prikazanoj potkraj sijecnja na TV- Beograd, na razne nacine njegov glas laboratorijski obradjivan, pa to upucuje na zakljucak da se radi o namjernoj krivotvorini. Ispitivanje je obavila skupina strucnjaka s redovnim profesorom Brankom Somekom na celu, u Zavodu za elektroakustiku Elektrotehnickog fakulteta u Zagrebu znanstvenom metodom koja sluzi i za kriminalisticku obradu glasa. Uocene su bitne razlike u glasnoci, visini i boji glasa, kao i sitne razlike. Temeljnim ispitivanjem svih kadrova objavljenih na televiziji, uoceno je vise znacajki spornog tonskog materijala. Tehnickim putem prigusene su niske i visoke frekvencije, suzen je frekvencijski spektar glasa, neprirodno je ujednacena i smanjena dinamika, u jednom dijelu materijala primjetno je veliko maskiranje govora smetnjama, cime je uvelike smanjena razumljivost i prepoznatljivost govora, a znatna je razlika u valnim oblicima glasova iz originalnog govora Martina Spegelja i onog reproduciranog na televiziji. Sve te cinjenice upucuju da je glas ministra obrane Republike Hrvatske u emisiji bio namjerno obradjivan sa svrhom da ga se diskreditira, odnosno da je emisija TV-Beograd u produkciji "Zastava filma" bila falsifikat. (Hina) ...................................................................... Prekid strajka u JAT-u BEOGRAD - Strajk dijeia radnika tehnicke djelatnosti JAT-a u ponedjeljak poslijepodne je prekinut. Na zboru radnika i strajkackog odbora rijeseno je da se prekine i s tzv. "tihim strajkom". Generalni direktor JAT-a Miodrag Vasiljevic s rukovodstvom avio-kompanije posjetio je u ponedjeljak najvise predstavnike Republike Srbije. Postoje uvjeravanja, kako saznaje Tanjug, da je JAT od posebnog interesa za republiku i da ce se naci rjesenja u okviru zakona, na osnovi kojih ce se rijesiti njegov nepovoljan ekonomski polozaj. (Tanjug) ...................................................................... Jugoslavenski diplomat u Juznoj Africi CAPETOWN - Pomocnik Saveznog sekretara za vanjske poslove Branko Lukovac, koji je u nedjelju doputovao u Capetown, zapoceo je razgovore s juznoafrickim funkcionarima. Branko Lukovac, prvi visoki jugosiavenski funkcionar koji je posjetio Juznoafricku Republiku posto su prekinuti diplomatski odnosi prije 28 godina, susrest ce se s ministrom vanjskih poslova Roelofom Pikom Bothom i drugim politicarima i biznismenima. ...................................................................... "Privatizacija" Slovenijalesa LJUBLJANA - Prodajni salon medjunarodnog poduzeca "Slovenijales" d.o.o. u Novom Beogradu, po kratkom je postupku "privatiziran". Prije nekoiiko dana, dio je zaposlenih na Zboru radnih ljudi u Novom Beogradu odlucio osnovati mjesovito poduzece. Pojedini radnici izjavili su da su pod prijetnjom otkaza morali potpisati takav zakljucak, a vec istoga dana novo je poduzece i registrirano kod Okruznog privrednog suda u Beogradu, pod imenom SLOLES. Kao osnivaci upisani su zaposleni u sad vec bivsem "Slovenijalesovom" pogonu, njih 45, a kao njihov osnivacki kapital upisano je samo 8000 dinara. Kao kapital drustva upisana su "Slovenijalesova" sredstva procijenjena na 44 milijuna dinara sto je, prema tvrdnjama centrale u Ljubljani, manje od stvarne vrijednosti zgrade i zatecenih zaliha. Ovom "privatizacijom" ostecena su, uz "Slovenijales", i dva austrijska partnera, suosnivaca medjunarodnog poduzeca "Slovenijales" d.o.o. (S. Pucko) ...................................................................... Nacrt Deklaracije o srpskom nacionalnom jedinstvu BEOGRAD - Srpski narod se zalaze za Jugoslaviju u kojoj ce izrazavati svoju samosvojnost, bez obzira u kom njezinom dijelu zivi, postujuci pritom jednakost u pravima drugih naroda. To se naglasava u nacrtu Deklaracije o srpskom nacionalnom jedinstvu, koji je u ponedjeljak usvojio lnicijativni odbor za osnivanje srpskog nacionalnog savjeta, s ciljem da se izgradi polaziste za politicku, ekonomsku i kulturnu povezanost srpskog naroda. Stvaranjem zajednicke drzave jugoslavenskih naroda srpski narod nije rijesio svoje nacionalno, socijalno i politicko pitanje. Razdijeljen republickim granicama, optuzivan za hegemoniju, politicki, ekonomski i kulturno razjedinjen nacionalistickim ideologijama, srpski narod je prisiljen novom nacionalnom politikom traziti izlaz iz povijesne krize u kojoj se nalazi, naglasava se u nacrtu deklaracije. Jedinstven srpski narod, navodi se dalje, zalagat ce se za Jugoslaviju kao demokratsku zajednicu, ali uz nuznu promjenu sadasnjeg drzavnog i politickog uredjenja. Srpskom narodu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i drugdje moraju se u preuredjenoj drzavi osigurati ne samo individualna, vec i kolektivna prava, naglasava se u tekstu. (Tanjug) ...................................................................... Ostavke na beogradskoj televiziji BEOGRAD - Novinari RTV Beograd Milorad Petrovic, Nino Brajovic i Nebojsa Jankovic povukli su se iz privremenog uredjivackog kolegija Beogradske televizije, u znak neslaganja s politikom odugovlacenja da se na celo RTV Beograd dovedu novi ljudi. U pismu upucenom narodnom poslaniku Antoniju Isakovicu, v.d. generalnom direktoru RTV Beograd Ratomiru Vicu, unutrasnjoj rubrici TV Beograd i Odboru za kulturu i informiranje Narodne skupstine Republike Srbije naglasili su da se odugovlacenjem procedure u Skupstini Srbije, pod pritiskom novih zbivanja, utjece na ublazavanje prvobitnih ocjena o programskoj politici Televizije Beograd prije 9. ozujka. ("Vjesnik", 9.travnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Razgovori Tudjman-Kucan pred treci summit predsjednika Potpuna suglasnost Slovenije i Hrvatske Ustrajava se na konceptu koji republike, ocito, ne prihvacaju, rekao je Kucan i naglasio da je razgovor potvrdio kako Hrvatsku i Sloveniju nitko ne moze posvadjati, Hrvatska nece ostati ni u kakvom ostatku sadasnje federacije, naglasio je Tudjman STANE PUCKO Ljubljana Izmedju Slovenije i Hrvatske glede uredjivanja odnosa u Jugoslaviji ne postoje nikakve razlike, naprotiv, potpuna suglasnost. To je rezime izjava koje su nakon sastanka u zamku Strmol podno Karavanki, iznad Ljubljane, u ponedjejjak navecer dali predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman i njegov domacin, predsjednik Predsjednistva Republike Slovenije Milan Kucan. U hrvatskoj delegaciji blli su jos predsjednik Sabora dr. Zarko Domljan, predsjednik vlade Josip Manolic i potpredsjednik Predsjednistva Stipe Mesic, dok su uz Kucana bili predsjednik Skupstine dr. Franc Bucar, predsjednik vlade Lojze Peterle i ministar vanjskih poslova dr. Dimitrij Rupel. Cilj redovnog radnog susreta su pripreme za susret republickih predsjednlka u cetvrtak na Brdu kod Kranja, a razmotrena je i aktualna politicka situacija. U polusatnom razgovoru s novinarima, nakon dvosatnog razgovora, oba predsjednika su bila veoma zadovoljna. Tudjman je naglasio suglasnost da se ubrza trazenje izlaza iz drzavno- politicke krize jer se politicka situacija iz dana u dan sve vise usloznjava, a drzavno-politicka kriza utjece i na pogorsanje gospodarskoga stanja. Usaglasena su gledista obiju republika da treba polaziti s pozicija suverenosti republika u trazenju rjesenja, da se rjesenja vide ili u dogovoru o stvaranju saveza suverenih drzava, ili, ako to ne bi bilo moguce, u demokratskom dogovoru o mirnom razlazu. ISTI CILJ: Strateski cilj obiju republike je isti, ostvarivanje suverenosti i samostalnosti, uredjenje njihovog polozaja suverenih drzava u kojem mogu samostalno odlucivati o svom polozaju i povezivanjima. Taj cilj se ne moze razumjeti kao stvaranje autarkicne, zatvorene nacionalne drzave, nego kao polaziste za ulazenje u nove integracije i za pristup obiju republika prema provjeravanju mogucnosti za stvaranje nove zajednice jugoslavenskih republika kao zajednice suverenih drzava, naravno onih koje za to imaju interesa i mogucnosti. Na sastanku u cetvrtak na Brdu ce se pripremiti polazista na kojima bi se trebala temeljiti takva zajednica. ...................................................................... Tudjman i Kucan o sastanku u Strmolu Ni u kakvom "ostatku Jugoslavije" STANE PUCKO Ljubljana Iako prividno sastanci iz tjedna u tjedan ne daju rezultate, ipak je vidljivo da su se na njima iskristalizirale jasne odluke, koje treba uzeti na svoja pleca i da, konacno, treba postaviti pitanje odgovornosti za nerjesavanje gospodarske i socijalne situacije jer se ustrajava i dalje na konceptu koji republike ocito ne prihvacaju, rekao je Kucan poslije sastanka u Strmolu. Naglasio je da razgovor delegacija potvrdio da Hrvatsku i Sloveniju nitko ne moze posvadjati. POZNATI KONCEPT: Na pitanje da li su delegacije razgovarale o predstojecem sastanku Markovica s predsjednicima republickih vlada i o predsjedniku Markovicu, Kucan je odgovorio da se za taj razgovor ponovo nudi poznati koncept jedanaest zakona, plus tri tocke koji je upravo u tom obliku vec nekoliko puta ostao bez potrenne potpore, pa se treba zapitati moze li ostati kao noseci za rjesenje gospodarske krize. Upitan o mogucnostima izdvajanja iz Jugoslavije i odnosima izmedju Hrvatske i Slovenije, Tudjman je odgovorio da Hrvatska nece ostati ni u kakvom ostatku sadasnje federacije i da na to moraju svi racunati. Kucan je rekao da su obje drzave upucene jedna na drugu radi zajednickog rjesavanja niza ekonomskih, politickih i inih pitanja, kao sto ih sada rjesavaju u borbi za svoj suverenitet. Da li ce to rjesavati putem posebnih sporazuma ili putem neke tjesnije suradnje, prerano je govoriti jer su sve projekcije za takozvanu zajednicu suverenih drzava bile usmjerene na vise subjekata, ne samo na dva. O mogucnostima zajednicke obrane suvereniteta Kucan je rekao da su razgovori vise usmjereni na eliminaciju nego upotrebu oruzja, dok je Tudjman naglasio da je Hrvatska spremna prije svega poiitickim sredstvima braniti svoja suverena i demokratska prava. Rekao je, takodjer, da je stav Hrvatske da se rjesenje drzavno-politicke krize pronadje najkasnije do kraja lipnja. STO PRIJE: Na pitanje da komentira intenciju Slovenije da skrati plebiscitom utvrdjeni rok (23. lipnja) za osamostaljenje i da li to odgovara Hrvatskoj, Tudjman je odgovorio: "Mi smo za to da sto vise uskladjujemo svoje korake na putu rjesavanja krize, posebno na postizavanju samostalnosti i suvereniteta. Kad bi bilo moguce skratiti taj rok, i mi bismo bili za to, jer kriza ni u politickom, a posebno u gospodarskom smislu, ne dopusta odlaganja. Prije svega iz gospodarskih razloga, moramo traziti sto skorije rjesenje." ("Vjesnik", 9.travnja 1991)
novine.99 dejanr,
From: UBBG::EIGALY 9-APR-1991 23:23:48.31 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 9.travnja 1991, 5.dio Prosvjedi sirom Hrvatske Svijece, peticije i - kamenje Demonstracije u Splitu prerasle u izgrede; iako puni ogorcenja, gradjani prosvjedovali sirom Hrvatske REDAKCIJSKI IZVJESTAJ I u Splitu se vise tisuca gradjana, na poziv HSLS-a, HDZ-a i HDS-a, okupilo na rivi protestirajuci protiv hapsenja i pocetka sudjenja Viroviticanima i ministru obrane Hrvatske Martinu Spegelju. Okupljeni su dosli pred Vojni sud, gdje je dio njih svoj bijes iskalio i kamenjem pa su stradala gotovo sva stakla na prozorima i ulazna vrata. Razbijena je ploca s oznakom Vojnog suda a na jarbol ispred zgrade izvjesena je hrvatska zastava. Kad je zaprijetilo da dodje do vecih nereda, policija se postavila izmedju demonstranata i zgrade suda. Najodlucnije su razuvjeravali predsjednik IV SO Split Zvonimir Puljic, predsjednik HDZ-a Splta Andjelko Gabric i drugi stranacki prvaci. KRENULI NA BLATINE: Nakod toga veca skupina uglavnom mladih ljudi uputila se prema Domu armije na Saveznickoj obali te prema zgradi Komande Vojno-pomorske oblasti. No, ni jake policijske snage ni vatrogasci nisu one najzesce mogli sprijeciti da kamenjem porazbijaju stakla na Domu armije i ostete procelje. Vrativsi se zatim prema sredistu okomili su se na izloge JAT-ove agencije na rivi i do nje na ekspozituru "Jugobanke" cija su stakla takodjer porazbijali. Najgore je, medjutim, prosao kiosk "Borbe" na samoj rivi koji je zapaljen i od njega ostao tek goli kostur. Iduci rivom prema Ulici Prvoboraca kamenje je poletjelo i na izlog turisticke agencije "Unis" a znatno je ostecen i drugi "Borbin" kiosk u Ribarevoj ulici. Nazalost, razbijeno je i staklo na ulaznim vratima "Borbinog" dopisnistva u starom dijelu grada. Izgleda da se masa tih mladih razjarenih ljudi zeljela svakako docepati Blatina - dijela grada gdje mahom zive obitelji oficira ili umirovljenih vojnih osoba. Jake snage policije su ih medjutim u tome sprijecile. Te rusilacke aktivnosti djela mladih ljudi osudili su mnogi Splicani, jer, kako smo od nekih culi, time se ne iskazuje pripadnost i privrzenost ni hrvatskoj naciji, ni njenom interesu, ni demokraciji, a niti se tako prosvjeduje protiv antihrvatskih radnji i raspolozenja. Dapace, samo se odmaze hrvatskoj drzavi i njenom vrhovnistvu. SVIJECE I PORUKE: Oko 2000 Dubrovcana okupilo se na trgu ispred Crkve sv. Vlaha. Protestni zbor trajao je svega petnaestak minuta. Tom prilikom procitana je poruka kojom se trazi "puna depolitizacija armije i formiranje koalicione vlade narodnog spasa u Hrvatskoj". Od zahtjeva za "vladom narodnog spasa" poslije se priopcenjem ogradilo predsjednistvo opcinskog odbora HDZ. Svijece kao prosvjed protiv sudjenja gorjele su sirom Dalmacije. U Zadru od devet ujutro, kada je pocelo potpisivanje peticije, kao i u Biogradu. Sudjenje je izazvalo ogorcenje i u Slavoniji. U Zupanji, nakon prikupljanja velikog broja potpisa, navecer je na Trgu kralja Tomislava priblizno dvije tisuce gradjana negodovanje izrazilo mirnim protestom. "Ne priznajemo rjesenja Vojnog suda u Zagrebu", stoji u izjavi ogranka, Matice Hrvatske u Sisku, a predstavku je potpisalo vise od 2600 Siscana. Peticije i predstavke su upucene i iz Otocca, Sinja, Vrbovca. Prosvjeda je bilo i u Bosni i Hercegovini. VOJNI SUDOVI MORAJU PASTI: Oglasile su se i gotovo sve politicke stranke. Socijaldemokratska stranka Hrvatske ocjenjuje da su "demonstracije gradjana Zagreba pred Vojnim sudom opravdan iskaz revolta protiv zadnje Bastilje velikojugoslavenskog i velikosrpskog rezima i taj Vojni sud, kao i svi vojni sudovi, moraju pasti da bi se politicka pitanja rjesavala na politicki nacin". U priopcenju SDSH, uz ostalo, naglasava se: "Ne prihvacamo da JNA bude ikakav posrednik u rjesavanju konflikta u Jugoslaviji. Zahtijevamo da Hrvatski sabor konacno otvori proces odcjepljenja Hrvatske od Jugoslavije". Hrvatska stranka prava trazi "od hrvatskog vrhovnistva da odmah pozove Hrvate, koji sluze vojni rok u srpskoj vojsci, da se vrate u Hrvatsku i napuste tzv. JNA, jer ta armija nije hrvatska niti jugoslavenska, vec okupatorska", predsjednistvo Hrvatske narodne stranke u otvorenom pismu hrvatskom Saboru zahtijeva da ono od Predsjednistva SFRJ zatrazi da temeljem ovlastenja iz clanka 2. Zakona o vojnom tuzilastvu naredi vojnom tuzitelju u Zagrebu da povuce optuzbu protiv Viroviticana i Spegelja. Reagirala je i Hrvatska muslimanska demokratska stranka, te ogranci hrvatskih stranaka u inozemstvu. ("Vjesnik", 9.travnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Saopcenje Sluzbe za informiranje SSNO "Napad na vojni objekt" Vlada Republike Hrvatske upozorena da ce, ukoliko ne osigura uvjete za normalan rad Vojnog suda u Zagrebu, to uciniti komanda Pete vojne oblasti svim raspolozivim snagama i sredstvima TANJUG Beograd Tanjug je u ponedjeljak zamoljen da prenese informaciju za koju je Sluzba za informiranje Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu ovlastena da je saopci javnosti. Saopcenje te sluzbe glasi: "U ponedjeljak, u povodom pocetka sudjenja Martinu Spegelju i drugim osobama optuzenim za pripremanje i organiziranje oruzane pobune u Republici Hrvatskoj, izvrsen je dosad nezabiljezan napad na vojni objekt JNA u kojem je smjesten Vojni sud u Zagrebu. OBJEKT DEMOLIRAN: Iako su preuzeli obavezu da osiguraju nesmetan rad suda za vrijeme sudjenja, organi Ministarstva unutrasnjih poslova Republike Hrvatske nisu sprijecili okupljanje demonstranata ispred Vojnog suda i njihovo rusilacko ponasanje. Za vrijeme napada noposredno je bila ugrozena sigurnost pripadnika JNA, svih sudionika u postupku, velikog broja domacih i inozemnih novinara i ostalih osoba koje su bile u ohjektu. Vojni objekt je demoliran i onesposobljen za upotrebu. Procelje je znatno osteceno: razbijeno je 167 prozorskih stakala, u prostorijama suda izbrojano 515 nasilno ubacenih predmeta (kamenica, metalnih sipki itd.). Samo u sudnici nadjeno je 47 takvih predmeta, a kancelarija predsjednika suda je neupotrebljiva. U toku visesatnog demonstriranja i divljanja neprekidno su, izmedju ostalog, uzvikivane teske uvrede na racun JNA. Organi Ministarstva unutrasnjih poslova ne samo da to nisu sprijecili, vec su neki od nji i sami sudjelovali u provokacijama. ODGOVORNOST INICIJATORA: Od Vlade Republike Hrvatske je zahtijevano da se osiguraju svi uvjeti za normalan rad Vojnog suda u Zagrebu i za provodjenje sudskog procesa, koji je nasilno prekinut, a da se inicijatori i organizatori napada na vojni objekt JNA pozovu na odgovornost u skladu sa zakonom. Vlada Republike Hrvatske upozorena je, da ce, ukollko ne sprijeci napade na vojne objekte i ne osigura uvjete za normalan rad Vojnog suda u Zagrebu, to uciniti komanda Pete vojne oblasti svim raspolozivim snagama i sredstvima. Naglaseno je da ce sve posljedice koje iz toga mogu proisteci snositi Vlada Republike Hrvatske. Savezni sekretarijat za narodnu odbranu izvijestio je Predsjednistvo SFRJ o tom brutalnom napadu na vojni objekt i nezapamcenom sprecavanju sudskog postupka, koji je pokrenut na osnovi zakona i u skladu za zakljuckom samog Predsjednistva SFRJ da se umjesto potpunog provodjenja naredbe od 9. sijecnja, do kraja raspravi krivicna odgovornost optuzenih." ("Vjesnik", 9.travnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Strane agencije o demonstracijama u Zagrebu "Zaostravanje odnosa" OCjena da ce proces Spegelju dalje zaostriti odnose izmedju vojske, koja je za ocuvanje centralne vlasti, i Hrvatske koja trazi vecu nezavisnost TANJUG Beograd Vodece zapadne agencije u ponedjeljak javljaju o najnovijim zbivanjima u Zagrebu. Reuters navodi da je nekoliko tisuca demonstranata prisililo Vojni sud u Zagrebu da odgodi sudjenje hrvatskom ministru obrane Martinu Spegelju i jos sedmorici optuzenih za pripremanje oruzane pobune. Uz "opis" s mjesta zbivanja, Reuters podsjeca da je Spegelj odbacio optuzbe da je kovao zavjeru protiv armije i da su hrvatske vlasti stavile svog ministra obrane pod posebnu zastitu. PROTIV ODCJEPLJENJA: Britanska agencija takodjer navodi da se armija protivi pokusajima Hrvatske da se odcijepi iz sadasnje federacije, jer bi to bio pocetak potpunog raspada zemlje, naglasivsi da je antagonizam izmedju Srba i Hrvatd narocito pojacan zbag neslaganja oko buduceg uredjenja Jugoslavije. UPI pise da je u demonstracijama u ponedjeljak u Zagrebu sudjelovalo oku deset tisuca ljudi, koji su bucnim uzvicima, ali i kamenjem, primorali Vojni sud da odgodi proces prije nego sto je prakticki i poceo. Americka agencija naglasava da se sudjenje Spegelju i sedmorici drugih u Hrvatskoj smatra politickim procesom, koji je organizirala JNA, gdje dominiraju "komunisticki generali iz protivnicke Srbije", a s ciljem da se destabilizira legalno izabrana vlada hrvatskog predsjednika Tudjmana. UPI podsjeca da je Spegelj jedan od nekoliko hrvatskih funkcionara koji su se pojavili u tajno snimljenom armijskom filmu o kovanju zavjere i planiranju ubojstva pripadnika JNA. UPI, medjutim, navodi da je autenticnost tog filma sporna. Asociated Press u izvjestaju o demonstracijama u Zagrebu ocjenjuje da ce proces Spegelju najvjerojatnije dalje zaostriti odnose izmedju vojske, koja je za ocuvanje centralne vlasti, i Hrvatske, koja trazi vecu nezavisnost. POZADINA SLUCJA: AP naglasava da su hrvatske vlasti odbile izruciti Spegelja Vojnom sudu i da su ga, kao clana republicke vlade, zastitile imunitetom tako da se Spegelj, i pored naloga za hapsenje, pojavljuje u javnom zivotu, mada pod pojacanom zastitom. U izvjestaju iz Zagreba, francuska agencija AFP navodi pozadinu cijelog slucaja, od tajno snimljenog filma u kojem je jedan od "sudionika" i Martin Spegelj, odnosno optuzbi da je sudjelovao u ilegalnoj kupovini 20.000 "kalasnjikova", preko naloga za njegovo hapsenje, do podizanja optuznice i neuspjelog pocetka sudjenja. AFP primjecuje da je slucaj Spegelj izazvao veliku uznemirenost u Hrvatskoj i da je u njegovoj pozadini, ustvari, strah od vojne intervencije.
novine.100 dejanr,
From: UBBG::EIGALY 10-APR-1991 18:10:17.54 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 10.travnja 1991, 4.dio Intervju s Martinom Spegeljom na Drugom programu HTV Ovakvi procesi kompromitiraju JNA Vojni vrh je tijekom godina prikupio golemu vlast nad oruzanom silom, mnoge su ovlasti saveznog sekretara izvan ustava i zakona, a i vojna sluzba sigurnosti rasirila je svoju mrezu na sva mogua podrucja, a Hrvatsku je totalno prekrila svojim suradnicima. JNA mora doci pod jaku drzavnu, politicku kontrolu HINA Zagreb Na Drugom programu Hrvatske televizije objavljen je u utorak navecer, u sklopu emisije Vijesti intervju s ministrom obrane Republike Hrvatske Martinom Spegeljom. Prenosimo taj razgovor gotovo u cijelosti. Na pitanje kako komentira dogadjaje u ponedjeljak pred Vojnim sudom u Zagrebu, g. Martin Spegelj je odgovorio da je bilo ocigledno da ce do jacih demonstracija doci u casu otpocinjanja procesa, jer su demonstracije i manifestacije od hapsenja Viroviticana trajale neprekidno u kontinuitetu, dostojanstveno, mirno i s velikom obazrivoscu. "Ja sam se nadao da ce demonstracije na samom pocetku procesa biti znatno vece i one su prakticki od 9 sati pa do poslijepodneva narasle na sedam do osam tisuca ljudi. No, nisam se nadao da ce biti tako ostre, zestoke i da ce se na kraju izroditi i u neke sitnije incidente koji nam nisu trebali", istice Spegelj, i kaze da toga nije trebalo biti, jer je on sam osobno zelio da proces pocne i da bi se tako najbolje vidjela sva farsa toga procesa ukoliko bi se on odigrao, makar i pred ovakvom javnoscu kakvu je sud odredio. NEKA SE VIDI: "Ja se nadam da bi mnogo toga izaslo na svjetlo dana i da bismo dobili pravu sliku jednog montiranog politickog procesa, tako da i ovaj mladji svijet, mladji narastaj, vidi sto se i kako se to dogadjalo prije cetrdesetak godina, kada je takvih procesa vodjeno na stotine", nastavio je Spegelj i dodao da se u takvim procesima uvijek manipulira istinama, poluistinama, falsifikatima, ali uvijek s istim, dubljim politickim ciljem kao sto je ovaj." On nije misljenja da se JNA kao cjelina kompromitirala takvim nacinom i takvim sudjenjima, nego da se tu kompromitira dio ostarjelog, prestarjelog, betoniranog, ekstremno postavljenog manjeg dijela armijskog vrha i Sluzbe bezbednosti, koja nije naucila nista u ovim promjenama i zapravo drzi se svega, jako zastarjelog, sto onda, naravno kompromitira i institucije JNA. GOLEME OVLASTI: Na pitanje, tko je zapravo danas vrhovni komandant JNA, kad vise Tita nema, Spegelj je odgovorio da je to jako dobro pitanje, i nastavio: "Josip Broz Tito, kao apsolutni vrhovni komandant oruzanih snaga, predsjednik republike i predsjednik partije u svom djelokrugu je obuhvatio ogromnu vlast. I u poodmaklim godinama nije mogao u svim tim oblastima kvalitetno raditi, a najmanje je to bilo moguce raditi prema oruzanim snagama koje su bile dosta komplicirane, i dosta velike, kao sto su i opasnosti cesto bile vrlo velike. Mogu otvoreno reci da je resor saveznog sekretara za obranu postupno, jos od Gosnjaka, preko generala Ljubicica, Mamule, preuzimao ulogu i dijelove zaduzenja, odnosno prava vrhovnog komandiranja, sto nije islo formalnim, nego praktickim, stvarnim prenosenjem. Tako su sami sekretari skoro neprimjetno prikupili ogromnu vlast nad jakom oruzanom silom; naravno nije se ona morala zloupotrijebiti, koju savezni sekretari nisu trebali upotrijebiti, ali je cinjenica da su mnoge ovlasti van zakona i van Ustava SFRJ sada u nadleznosti saveznog sekretara. Vrhovni komandant sada, po Ustavu SFRJ, je Predsjednistvo SFRJ. Ono je sastavljeno onako kako je sastavljeno i to je jako opasno. Preglasavanjem na Predsjednistvu kao vrhovnoj komandi moze izazvati izuzetno teske dane za sve u Jugoslaviji, jer se moze narediti upotreba oruzanih snaga, moze se ostvariti razlicita druga prava koja vrhovno komandiranje ima, sto bi onda moglo prouzrociti oruzane sukobe s nesagledivim posljedicama." Zbog toga je, smatra on, nuzno da Predsjednistvo postupi po Ustavu i to tako, da samo republike koje su suverene, a provele su visestranacke izbore i koje su konstitutivni element federacije, dakle ne i pokrajine, rukovode do jugoslavenskog dogovora o savezu ili konfederaciji ili necem drugom na miran nacin, sto bi bila najveca garancija da se ne zloupotrijebi bilo sto u JNA, odnosno da se njeni dijelovi ne zloupotrijebe za razrjesavanje politickih pitanja i JNA pojavi kao arbitar. KOS BEZ POLITICKE KONTROLE: Upitan o specijalnom ratu KOS-a protiv Hrvatske i cinjenici da se je JNA u Hrvatskoj organizirala upravo tako da u slucaju bilo kakvih politickih promjena u republici, bude i njezin najjaci strazar i prijetnja demokratskim promjenama, ministar obrane Republike Hrvatske Martin Spegelj je odgovorio: "Vidite, za vrijeme odrzavanja brionskog plenuma i nesto iza njega, bilo je govora, doduse ne toliko u javnosti ali u krugovima veoma uvazenih institucija, da je upravo Sluzba bezbednosti JNA onemogucila zloupotrebu Udbe i da su pojedinci i institucije Sluzbe bezbednosti JNA razotkrili neke tajne poslove koji nisu odgovarali, u tom vremenu, nasem drzavnom i drustvenom i politickom ustrojstvu. Meni se cini da je takva konstatacija prouzrocila dodatne negativne stvari u bezbjednosti JNA i stvarno kao sto ste kazali - ona je ostala nedirnuta. Formalno se vertikalno veze za Savjet za zastitu ustavnog poretka SFRJ, ali se uvijek boji da ta veza nije djelotvorna tj. da se ta veza zapravo zavrsava u samom SSNO, odnosno kod saveznog sekretara i njegovih pomocnika i da ona nema kontrole, prave drustvene, drzavne i politicke kontrole nad sobom. Na pitanje da li je njezina djelatnost narocito usmjerena na Hrvatsku mora se prema svemu vidljivome reci, bez velikog rizika, da je Hrvatska totalno pokrivena suradnicima Sluzbe bezbednosti JNA. Bezrazlozno, jer ako na jednoj strani imamo otvorenu oruzanu pobunu protiv Ustava SFRJ, koju vidi cijeli svijet, pa ju naravno vidi i Sluzba bezbednosti JNA, ali ne djeluje prema njoj ni na kakav nacin, a na drugoj strani u mirnoj Virovitici, gdje se nista ne dogadja, gdje je sve u najboljem, rekao bib skoro u idealnom redu, sto se tice medjunacionalnih odnosa, rada i sigurnnsti, najedanput pronalazi oruzanu pobunu pri cemu je znakovito da joj nije bio cilj cuvati zemlju, sigurnost zemlje, sto znaci da ta citava stvar ima dublje politicke ciljeve naspram Republici Hrvatskoj. Da li je i u drugim republikama slicna situacija iji nije - ja to ne bih mogao tvrditi - no u pravilu rada Sluzbe bezbednosti JNA stoji da je ona nadlezna iskljucivo za sigurnosni nadzor u JNA i eventualnog djelovanja protiv nje, odnosno armijske sigurnosti. Ona je rasirila svoje suradnike na sva moguca podrucja, privredna, politicka, drustvena, kulturna, svaka, sva druga i ocigledno prigrabljena prava koja nema ni po kakvom osnovu u Ustavu SFRJ, a najmanje po novim ustavima republika koje su izvele stranacke izbore. Na kraju krajeva, to se i pokazuje da trazeci tako nesto dovodi do umjetnih procesa, do kompromitacije, i JNA ce sigurno uskoro morati dozivjeti jednu jaku transformaciju i izuzetno jaku politicku i drzavnu kontrolu, cak i za vrijeme dok se dogovaramo o tome kakvo ustrojstvo saveza drzava cemo dogovoriti". LJUDI IZ JNA MEDJU TERORISTIMA: Upitan je li Hrvatskoj potrebno jos bolje organizirati opcenarodnu obranu kako bi bila u stanju obraniti se od ekstremista SDS-a i terorista, Spegelj je odgovorio da tu treba uciniti dvije stvari: "Prva je, po mom misljenju najvaznija, da se srpski narod u Hrvatskoj organizira u jednu demokratsku organizaciju ili vise njih koje ce teziti za suzivotom sa Hrvatima, s njihovim demokratskim strankama i da se na taj nacin, makar kako teski pregovori, makar kako teska suceljavanja interesa bila, dodje do jednog pravednog i mirnog rjesenja. Na taj nacin ce teroristi biti jednostavno izbaceni iz igre i nestat ce. Mi imamo vec znakove pojava takvih nastojanja i ja mislim da se ce sve vise oni siriti i da ce na taj nacin teroristi gubiti tlo, gubiti svoj prostor i potrebu postojanja. S druge strane, zasad mi imamo zaista, teroriste, ekstremiste, dovedene i sa strane, i iz drugih republika, koji teroriziraju i srpski i hrvatski zivalj. Na nesrecu, moram sada reci da se pojedinci iz Armije nalaze ponekad i ponegdje u sastavu tih civila naoruzanih oruzjem, ali ne reagiraju. To su paravojne organizacije, a Predsjednistvo je naredilo da se te paravojne organizacije razoruzavaju. Mi cemo uskoro dokumentirati i slikama, fotografijama i pokazati kako dolazi do cestih kontakata pa i grupnih, osoba iz JNA s njima, pa me to zbunjuje, to da se dozvoljava pojedincima JNA da kontaktiraju s ljudima koji su prakticno van zakona i SFRJ i Republike Hrvatske. Da li cemo se mi trebati jace i bolje organizirati? Vidite, ja sam zapravo za to i optuzen. Ministarstvo obrane i ministar obrane nije radio drugo nego organizirao obranu Republike Hrvatske. Protiv koga? Onoga tko bi rusio Ustavom uspostavljeni poredak u Republici Hrvatskoj." SAMO OBRANA: Upitan da li to znaci da bi, po toj logici, danas mogli zavrsiti pred sudom svi oni koji su se u Hrvatskoj javili u nenaoruzane dobrovoljacke odrede, ministar obrane Republike Hrvatske Martin Spegelj je odgovorio potvrdno i objasnio: "Naravno, ni na koga necemo napadati, nikoga necemo ugrozavati, najmanje JNA, niti bilo kojeg covjeka dobre volje, ali cemo braniti i to svim sredstvima braniti postignuto na visestranackim izborima. Znaci, moramo raditi na jacanju obrambene sposobnosti Republike Hrvatske. ("Vjesnik", 10.travnja 1991)
novine.101 dejanr,
From: UBBG::EPANTIC "Srdjan Pantic ETF Beograd YU" 12-APR-1991 14:26:49 To: SVIMA CC: POLITIKA, nedelja 7. april 1991. POSLANICA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE O VASKRSU 1991. "OPROSTITI MORAMO, ZABORAVITI NE SMEMO" Danas se ova znacajna poruka cesto pominje kod nas, a bice potrebno da se pominje kroz citavu nasu buducu istoriju, stoji u porucu SPC Srpska pravoslavna crkva svojoj duhovnoj deci o Vaskrsu 1991. godine upucuje poslanicu sa radosnim uskrsnjim pozdravom HRISTOS VOSKRESE! U ime SPC poslanicu potpisuju molitvenici pred vaskrslim Gospodom: arhiepiskop pecki, mitropolit beogradsko-karlovacki i patrijarh srpski PAVLE, mitropoliti dabrobosanski VLADISLAV, zagrebacko-ljubljanski JOVAN, i crnogorsko-primorski AMFILOHIJE, i episkopi zicki STEFAN, sumadijski SAVA, srednjozapoadnoamericki FIRMILIJAN, sabacko-valjevski LAVRENTIJE, budimski DANILO, dalmatinski NIKOLAJ, niski IRINEJ, timocki MILUTIN, istocnoamericki HRISTIFOR, zvornicko-tuzlanski VASILIJE, sremski VASILIJE, banjalucki JEFREM, vranjski SAVA, slavonski LUKIJAN, kanadski GEORGIJE, gornjokarlovacki NIKANOR, australijsko- novozelandski LONGIN, zapadnoamericki HRIZOSTOM, backi IRINEJ, britansko- skandinavski DOSITEJ i toplicki MITROFAN. "U svijetu cete imati zalosti, ali ne bojete se, ja sam pobjedio svijet" Jn 16,33 Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve na svom proslogodisnjem zasedanju doneo je odluku da ova cela 1991. godina bude posvecena secanju i dozivljavanju stradanja srpskog naroda i njegove crkve u toku poslednjih 50 godina. Ovim smo zaduzeni izuzetno vaznim zadatkom, draga deco SPC. Prvenstveno smo zaduzeni da umnozimo nasu molitvenu zajednicu i sa svima nasim novomucenicima i novosvetiteljima nevino postradalim u poslednjem ratnom i posleratnom vremenu ovog naseg veka. Duzni smo da pronadjemo i otkrijemo neotkrivena stratista i grobove bez krsta i grobnog znaka; da odbetoniramo bezdane i jame u koje su nasi mucenici zivi bacani. Neophodno je takodje da sahranimo mosti i opjamo neopojane, da pronadjemo i objavimo imena nepoznata i prikrivena. da bi se konacno utvrdilo koliko nas je postradalih i koliko nas nema, duzni smo svojim novomucenicima podignemo hramove, kapele, kosturnice, da otvorimo kripte i da ih sahranimo u hramovima njihovih zavicaja, da im dignemo spomenike. Prilikom osvecenja spomen-hrama u Jasenovcu nas svatjejsi Patrijarh German je rekao: "Oprostiti moramo, zaboraviti ne smemo." Danas se ova znacajna poruka cesto spominje kod nas. Bice potrebno da se pominje kroz citavu nasu buducu istoriju. Moramo oprostiti jer smo hriscani. Spasitelj kaze: "Ako li oprostite ljudima sagresenja njihova, oprostice i vama Otac vas nebeski." Zaista nije lako u sebi ugusiti glas ljudske krvi kada su u pitanju nevidjeni zlocini i mucenistva, koja su na pravdi Boga pretrpeli nasi dedovi, ocevi, majke, braca i sestre, i decica. Ali nebeska poruka kaze: "Ne cinite osvetu za sebe, ljubljeni, nego podajte mesto gnjevu, jer je napisano: moja je osveta, ja cu vratiti, govori Gospod". Nije ovo receno zbog toga sto je Bog za svakoga zlocinca stvorio posebni pakao vec zbog toga sto svaki necovek, ne pokaje li se ili ne izmeni, nosi sobom u vecnost pakao svojih zlodela, na kojima ce goriti njegova savest, a nece nikada sagoreti. Razmisljajuci o ovom pitanju blazene uspomene veliki Vladika zicki Nikolaj je rekao: "Ako bi se Srbi svetili ravnom merom za sve zlocine koji su im u ovom veku ucinjeni, sta bi morali da rade? Morali bi zive ljude da sahranjuju, da zive peku na ognju, da zivima skidaju kozu, da decu seku na komade pred ocima roditelja. To Srbi nikada nikome nisu cinili, ni zverovima, a kamoli ljudima." Sa druge strane, procitali smo nedavno reci jednog naseg umnika: "Zlocin je zaboraviti zlocin, i novo je zlodelo." Zaborav je velili greh i saucesnistvo sa neljudima, koji su vrsili genocid nad nasim neduznim narodom. Rec "genocid" je slozenica od jedne grcke reci koja znaci narod; i druge latinske reci koja znaci ubijanje, i istrebljenje jednog citavog naroda, samo zbog toga sto postoji na ovom svetu. Pominje se spanska inkvizicija, kao jedan od najstrasnijih genocida krajem srednjeg veka. Pominje se takodje i ime jednog od najsurovijih inkvizitora, koji je za osamnaest godina spalio na lomaci 114 000 nevinih ljudi i zena. Koliko je nasa pogibija bila brojnija i strasnija za poslednjih 50 godina? Samo u Jasenovcu za cetiri godine, umoreno je ako ne vise, sigurno ne manje od 700 000 ljudi. Ako pitamo na koji nacin, jedan nas vrsni znalac i mislilac odgovara: "Jasenovac je najvece srpsko groziliste, nistaviliste, istrebivaliste, gubiliste, gde su ljudi satirani krvozderjem, koji sigurno ni knez demona ne pamti. To je novo raspece Hristovo. To je greh grehova." Nesto jos gore je ovde sto se retko pominje. To je cinjenica da je ovaj neuporedivi zlocin do danas ostao neokajan i nepokajan, sto dokazuju dogadjaji koji se i danas desavaju na istom mesti i od istih pocinilaca. To su znaci novih neizlecivih zatrovanosti koje vode novim zlocinima, novom bogoubistvu i bratoubistvu. Prvenstveno da ucinimo sve sto bude moguce da ozivimo duhovnu i molitvenu zajednicu sa svetim zrtvama nevino pstradalim, svugde i na svakom mestu u nasem rodu, za poslednjih 50 godina. Da se borimo protiv svega sto se cinilo i ucinilo na gasenju secanja i umanjenju broja nasih zrtava, zatiranjem grobova, stratilista i mucilista i unistavanjem dokumenata, koji svedoce o ovom velikom stradanju bez presedana u istoriji ljudskog roda. da preduzimamo sve moguce mere ba osvezavanju uspomena na nase novoumucenike molitvenim skupovima, zaupokojenim sluzbama, poklonistvom i posvecivanjem mesta osvecenim njihovom nevinom krvlju, kao i posvecivanjem svetilista i spomenika koji su njima posveceni. sve ovo ce pokazivati svedocanstva o nasim velikomucenicima i potvrdjivati da su zivi ne samo pred Bogom, vec i pred istorijom nase Crkve i naseg naroda. I dokle bude sveta i veka, oni ce vaskrsavati nova nadahnuca i nove snage u srcima novih pokoljenja, koja ce zauvek osecati pomoc ove nase mnogobrojne nebeske armije. Molimo svu decu SPC, u otadzbini i novim zaviucajima, da pedesetogodnjicu ovih nasih stradanja dozivljavaju obnovom svoje vere i morala, pokajanja i preporodjenja, prastanja i pomirenja, kako medju zivima tako i medju mrtvima. Zasto vam ove godine, o Vaskrsu, najvecem i najradosnijem hriscanskom prazniku, govorimo o najzalosnijem i najvecem stradanju srpskog roda? Zato sto se najstrasniji i najveci zlocin desio na Veliki Petak, na Golgoti, bogoubistvom najveceg Dobrotvora, Iskupitelja i Spasitelja celog ljudskog roda, Gospoda Isusa Hrista. I zbog toga sto je nas Veliki Petak, ciju pedesetogodisnjicu dozivljavamo ove gopdine, do danas ostao najblize Golgotskom stradalniku i njegovom stradanju na Golgoti. "Ko hoce za mnom da ide... neka uzme svoj krst i za mnom ide", kaze Spasitelj Drugim recima, iduci samo za Hristom mogu ljudi da prezive i nadzive sva stradanja pod krstom svoga zivota na ovom svetu. Mogu iza najcrnjih oblaka svoje zemaljske sudbine da sagledaju vedrine vecnosti, i poslednji cin svoje sudbine u neprolaznim bozanskim blazenstvima. Mogu da posle Velikog Petka dozive vidjenje Hristovog i svog vaskrsenja. Zbog toga je Sv. apostol zapisao Gospodnju rec: "Kao sto su stradanja Hristova obilna u nama, tako je kroz Hrista obilna i utjeha nasa." "Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet", veli Spasitelj. Vaskrsenje Hristovo je najznacajnija pobeda, koja se desila u ljudskoj istoriji: pobeda nad Satanom, zlom i zlocinom; pobeda nad sobom i grehom; pobeda nad smrcu. Pobeda nad smrcu je najdublji izvor vere u krajnju pobedu Bozje pravde i istine, svake nade, radosti i optimizma. Ovde je i koren snaga da se covek hvata ukostac sa zlodelom svake vrste, jer je uvek siguran u krajnju pobedu dobra, verujuci da je jaci pravednik i u grobu, nego necovek na svetlu beloga dana. Stoga rec Gospodnja kaze : " Bogu hvala koji nam daje pobedu kroz Gospoda nasega Isusa Hrista." "Bog koji je vaskrsao Gospoda i nas ce vaskrsnuti svojom silom." Hristos je smrcu pobedio smrt. s one strane stvarnosti i dalje smrtna frula zove svakog coveka. Medjutim, posle Hristovog Vaskrsenja smrt je postala samo prelazna stanicaiz privremene zemaljske stvarnosti u vecni zivot. Dozivljavajuci primer njsavrsenijeg zivota u Vaskrslom Hristu, dozivljavamo i danas veru sa su i svi nasi pokojnici pred Bogom zivi. Sa takvom verom i nadom i dans slavimo Svetlo Vaskrsenje Hristovo sa svima vama ma gde bili i ma gde ziveli draga nasa braco i sestre, deco Srpske pravoslavne crkve. Vestitajuci vam ovaj najveci hriscanski praznik Vaskrsenja Hristovog, zelimo da budemo danas svi zajedno u molitvama, u bratskoj slozi, ljubavi i dobroj volji, obasjani Vaskrslom svetloscu i da vas najtoplije pozdravimo nasim narodnim i srpskim pozdravom: HRISTOS VASKRSE!
novine.102 dejanr,
From: UBBG::EPANTIC "Srdjan Pantic ETF Beograd YU" 12-APR-1991 17:20:32 To: SVIMA CC: Subj: BECT broj 7, deo 2, od 12.4.1991. BECT broj 7, deo 2, od 12. aprila 1991. Ove clanka iz drugog broja NINa posle "oslobodjenja" (pristalice opozicije) ili "okupacije" ( vlast ). ******************************************************************************* * NIN, 5. april 1991. FRANJO TUDJMAN MIT O CARU CROATANIJE ( Aleksandar Tijanic ) Ono sto je zajednicko politickim strategijama aktuelnih "oceva nacija" - iscrpljivanje u ignorisanju cinjenica - u slucaju generala Tudjmana otislo je korak napred. Naime, ponovljeni napad na Plitvice, uz ranije slucajeve Knina, Pakraca i Petrinje, ukazuju kako hrvatski lider smatra da je status Srba u Hrvatskoj pre svega vojno-policijsko, dakle, bezbednosno, a ne politicko pitanje Iz takvog ubedjenja potice njegova uverenost da se pomocu policije (specijalne, obicne i oklopne) Srbi mogu prevaspitati i postati "dobri gradjani suverene Hrvatske". Za sada, ovakva "terapija" ne funkcionise, pa se namece jedno (mada unakrsno) pitanje: zasto se na njoj insistira? Odgovor je u samoj genetskoj strukturi Generala koji se ne miri sa tim da njegova izuzetno uspesna akcija rusenja komunisticke Hrvatske i pravljenja "nove" drzave ne uspeva na slucaju Srba. Ako cemo otvoreno, deo "krivice" za nerazumevanje "lekcija" snose i Srbi koji su takvi kakvi jesu, ali je pre njih Tudjman postao takav kakav jeste. Razdaljina izmedju njega i njegovih najblizih saradnika (ovo zvuci farsicno, jer on, zapravo i nema najblizih saradnika) veca je od medjusobne distance Slobodana Milosevica i clanova njegovog "kabineta", te ljudi koji su izbliza posmatrali Generala u akciji tvrde kako je prek, ostar i samovoljan sa svima osim sa Djordanom, koji nije impresioniran "kompleksom-Broz". Buduci da je vec tri stotine dana na vlasti izmenio je nekoliko garnitura savetnika, udaljavajuci samostalne i preduzimljive i jacajuci pozicije partijskih drugova. Veoma je tast, kazu njegovi bliznji, svaki neuspeh prima kao bolest i ne uspeva da sakrije svoju netrpeljivost prema odredjenim ljudima, sto savetnicima otezava organizaciju masovnih konferencija za stampu. Kad se razmatra logika njegove odluke da redarsvenici napadnu ili oslobode (zavisi sta ste po nacionalnosti) Plitvice, onda se pored nadoknadjivanja splitskog medijskog poraza i bar zagonetnog ucinka dogovora u Karadjordjevu, pre svega radi o poluzi za obnavljanje narusene homogenizacije Hrvata, okupljenih oko akcije za ocuvanje "neokrnjenog suvereniteta". Rec je o "svetom ratu" koji ne dozvoljava ijednom Hrvatu da ostane izvan, a da pri tom ne zaradi pridev "izdajice" i sve sto uz to sledi. Logika, naravno, vredi i za drugu "zaracenu stranu", ali je zanimljivo videti sta je, osim javnog izgovora odbrane Plitvica, dovelo specijalce na Jezero. Iz krugova koji imaju "produzene usi" (takozvani-teleskopski model) moze se cuti, da je na jutarnjem brifingu sa svojim stabom, nakon prosle neuspesne akcije na Plitvicama (okupacija hotela pa povlacenje)Tudjman bio strahovito uvredjen "bekstvom hrvatskih redarstvenika" Pogotovu objasnjenjem jednog od savetnika koji je, za razliku od ostalih, utvrdio kako je ta akcija - "veliki uspeh jer je pokazala da redarstvenici mogu iznenada napasti i iznenada se povuci". Tudjman je, kazu, rekao: "Gospodine, tako deluje podmornica, a ne hrvatski redarstvenici". Jednom racunicom Tudjman je zakljucio kako napad na Plitvice bez obzira na eventualne zrtve, nece izavati eksplozivni odgovor Milosevica. Analiticari tvrde kako se radi o njihovoj obostranoj eksploataciji "ravnoteze straha", koriscenju stereotipa "velikosrba" i "ustaskih koljaca", ne bi li unutar nacija pobistavali efekat sve cescih zahteva opozicije za demokratizaciju srpske i hrvatske drzave. Buduci da mocni cine ono sto mogu, a slabi trpe ono sto moraju, i jednom i drugom odgovara atmosfera "tek sto nije zapocelo", garnirana ponekim incidentom. Posto rat centralizuje ovlascenja u lideru, on ne vodi, kako upozoravaju posmatraci, ka despotiji odjednom, vec polako putem navika. Na toj osnovi je organizovan i otpor opozicionog foruma u Zagrebu koji se suprotstavlja kripto-politicko-predsednicko-savetnickom sistemu koji ne resava nijedan od stvarnih problema Hrvatske, ali je sav novac ulozio u oruzje kao neizbezan alat za dovrsavanje osamostaljivanja Hrvatske. Tako se General koristi komplementarnim sistemom svog kolege: nacija koja je svakodnevno izlozena zaglusujucoj teoriji o neprijateljskoj zaveri i scenariju spolja (ovo vam je poznato) "postaje neslobodna i pretvara se u obezglavljenog subjekta kojim moze vladati ko hoce upravo na osnovu teorija o zaveri i scenarijima". Mada je Tudjman vec postao onaj argument pomocu kojeg Hrvati veruju i u ono sto ne moze biti najtacnije, teorija o zaveri ciji konci idu do Beograda skriva sustinu problema: ako iko namerava da se upusti u odnos Hrvata i Srba u Hrvatskoj, i to politickim sredstvima, onda mora krenuti od priznanje kako je taj problem lociran usred Hrvatske! Cak i Desimir Tosic, strari srpski demokrata, naglasava - kao sto Hrvati imaju pravo da se samoopredele prema Jugoslaviji, tako i Srbi imaju pravo da se samoopredele prema Hrvatskoj! Ali Tudjman je, birajuci "ravnotezu straha", po svoj prilici veczakasnio- tesko je ocekivatiuspesan dogovor sa Milosevicem koga bi postovali osamostaljeni ljudi Krajine; jos je teze ocekivati da ce se Hrvati pomiriti sa smanjenjem teritoriji "avnojevske" Hrvatske, a nema izgleda za pregovore izmedju Knina i Zagreba. Istovremeno, tesko je poverovati da je moguc miran izlazak Hrvatske iz Jugoslavije sa neresenim pitanjem Srba u njoj. Kako sam Tripalo govori, hadezeovci su smatrali da se sva pitanja mogu resavati preglasavanjem, glasackom masinom u Saboru i opstinskim skupstinama. Nekadasnji lider komunista naglasava da su neke izjave celnika HDZa i brzopleto donosenje amandmanskih promena starog ustava stvorile strah medju Srbima. Kaze Tripalo" "Malo sew politicara u hrvatskoj trudilo da taj strah shvati, a gotovo niko da ga suzbije". Hipnotiziran idejom kojoj je postao apostolom, General tesko moze zaustaviti politiku cija je neobzirnost stvorila otpor, a grubost mrznju, i koja nezadrzivo ide ka simbiotickoj koliziji sa istovetnom politikom naizgled suprotnog predznaka. Drugim recima, ako Tudjman i Milosevic zaista veruju u besmrtnost svi smo u smrtnoj opasnosti!