FORUM.2

14 Dec 1990 - 12 Jul 1991

Topics

  1. gde.smo (631)
  2. svet (368)
  3. jugoslavija (971)
  4. ljudska.prava (511)
  5. stranke (69)
  6. vlada (29)
  7. novine (206)
  8. bonton (47)
  9. trac (109)
  10. literatura (32)
  11. muzika (201)
  12. pokretne.slike (126)
  13. muskarci (150)
  14. devojke (883)
  15. klub (36)
  16. sport (89)
  17. parlament (192)
  18. razno (325)

Messages - novine

novine.103 bojt, -> #97, dejanr
>> Cak je i martovska krvava beogradska subota, koja je ozbiljno >> zaljuljala poziciju Slobodana Milosevica, gotovo adaktirana >> nakon krvave uskrsnje plitvicke nedjelje. (Drugo je sad pitanje >> zasto je Franjo Tudjman u tom trenutku na taj nacin odlucio >> "spasavati" Milosevica: je li rijec o drasticno krivoj >> politickoj procjeni ili o nekim drugim aranzmanima?) Lep primer da se eventualno radi o nekim drugim aranžmanima je i izjava Franje Tudjmana na konferenciji za štampu posle poslednjeg samita Predsednika da su 9.marta SPO i Demokratska Stranka "tražile od hrvatske demokracije da spašava ugroženu srpsku demokraciju"!!! Bez obzira koliko je ta izjava bila nevešto i pomalo smešno izgovorena, ona svoj cilj može lako da postigne (uz pripomoć glasila iz Srbije), tj može prilično da saseče srpsku opoziciju u ovom trenutku. Sinoć TVB nije objavila demanti SPO-a i Demokratske Stranke...
novine.104 dejanr, -> #103, bojt
>> Sinoć TVB nije objavila demanti SPO-a i Demokratske Stranke... Ali ga objavi večeras :) Mogu da kažem da se ovoga puta (po meni, naravno :) Vuk mnogo bolje snašao, demokrati demantovaše "racionalno" a Vuk reče baš što treba.
novine.105 mvuletic,
("Večernje Novosti", Nedelja 14.04.'91., Lični stav, Branka Mihajlović, novinar) DRUGI SU KRIVI Odgovornost za sva pogrešno postavljena pitanja, za sve pogrešne adrese na koje su razaslata, za sve falš odgovore koji su nuđeni, snosi i ova naša novinarska profesija. Posmatrala sam svoje kolege kako strasno učestvuju u medijskom ratu upirući prst u druge "Oni su krivi" - razmišljajući: kao li će se osećati kad padne krv. Dogodilo se a oni to i dalje čine: "Oni su krivi". Oni su, naravno, uvek preko puta naše sopstvene valsti. Ne pristajući na "Oni su krivi" - odgovore, zagledaću se u sopstvenu profesiju. Može li novinarstvo učestvovati u spasavanju Jugoslavije? Satanizacija svega što je različito od onoga što hoće naše partije na vlasti, naši vođi, naše nacije, rezultirala je sablasnim odgovorima. Ne sumnjajući ni malo u svoje reči, jedan polugladan radnik je, kada se novinarski sažme višečasovni potresan razgovor, za svoje nedaće okrivio: srpsku opoziciju, Antu Markovića, Hrvatsku i Sloveniju. Te odogovre mu je ponudilo srpsko novinarstvo. Tu svest smo mi oblikovali. Medijski prostor bio je otvoren samo za vlast koja će ubediti ovaj narod da su "Oni krivi". Treba li ukinuti opoziciju, svrgnuti Antu Markovića, razdružiti se od Hrvatske i Slovenije, da bismo se, zatim, upitali, a ko nam je sada kriv? Nedavna ispovest slikara i akademika Miće Popovića o sopstvenoj zabludi ("pogrešno sam mislio da se može najpre osvojiti nacionalna, pa zatim građanske slobode") znak je da se i srpska inteligencija trezni. Mi saznajemo davno saznato - nema slobode za kolektiv, ako je nema za svakog pojedinca. Dugo smo plaćali zabludu o kolektivu klasi, a sada ponavljamo sa nacijom. Beogradsko Terazije čulo se u celoj Jugoslaviji. Taj glas nade promovisao je različitost u naizgled homogenizovanoj Srbiji. Usledila je zatim pobuna sarajevskih novinara, da bi se baš tih dana organizovano oglasili hrvatski intelektualci. Svako je bio okrenut sopstvenoj vlasti i novouspostavljenom jednoumlju. Svako je tražio prostor za sebe i svoju poruku - ima nas i ovde koji mislimo drugačije uprkos svemu. Ta nada, makoliko mala bila, naspram straha koji nas obuzima od namrgođenih lica naših lidera na kraju svakog ju-samita, ipak je nada i za Jugoslaviju. Novinarstvo će učiniti mnogo za spasavnje sopstvene časti i ujedno i Jugoslavije ako otvori prostor za ove zasad slabašne glasove, koji možda mogu da uvere radnike s početka priče da ima pameti u ovoj zemlji koja nudi drugačije odgovore. Ma neće biti da je sudbina 24 miliona Jugoslovena u rukama šest lidera (zapravo dva ili tri najviše). Neveselo je, ali glad ipak i konačno razvejati naše zablude. Kad gladni stignu na Terazije, na trgove promenjenih naziva, na sva naša ušća - to se, na žalost, neće više zvati plišana evolucija. Svesni takve mogućnosti na nama je da takvo srpsko, hrvatsko, slovenačko, makedonsko, muslimansko nacionalno pitanje prevedemo na pitanje: kako sprečiti glad SVIH SRBA SVETA, SVIH HRVATA U SVOJIM ISTORIJSKIM I ETNIžKIM GRANICAMA... SVIH... Dajmo reč jugoslovenskoj pameti, makar morali "svaki svoga ubiti subašu". Ako nas uvere da ćemo glad brže sprečiti zajedno i da nam više nikada pretiti neće - eto odogovra na pitanje KAKO SPASITI JUGOSLAVIJU. Zahtevi jugoslovenskog novinarskog parlamenta oslobođenje štampe i prekid medijskog rata - nagoveštavaju da to pitanje stiže na dnevni red. Ako ništa drugo, ono zato što novinari nisu don kihoti već racionalni ljudi koji nikada nisu tražili nemoguće. Ovo otrežnjenje - da smo ipak igrali na pogrešnu kartu - biće još teže od onog pre nekoliko godina. Tako razumem dve priče sa novinarskog skupa u blještavom Interkontinentalu. Jedan beogradski list se počeo reklamirati "žITAJTE DOK NAS NE OSLOBODE". Vrlo vešto sročena propagandna poruka. žitajte nas, još malo ćemo vam nuditi hranu na čiji ukus smo vas navikli. U suprotnom, može vam se dogoditi ono što se dogodilo jednom našem čitaocu. Tražio je, tražio je objektivne novine i kada ih je našao, videvši koliko je istina ružna, teška i neprijatna NE žITA VIŠE NIŠTA. Odgovor je sasvim drugačiji od onog u koji je verovao. ONI SU KRIVI, ali ONI su i ovi NAŠI.
novine.106 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ VREME, 15. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Ć O R A V A K U T I J A ╔═════════════════════════════╗ ║ V O J V O D A I D č I N ║ ╚═════════════════════════════╝ Upotreba Šešelja u "Politikine" svrhe Ključno pitanje srpske demografske politike, "Zašto je Batrić Jovanović zaobiđen pri podeli uloga u seriji "Twin Peaks" ", samo iz proceduralnih razloga nije postalo predmetom rasprave na Anketnom odboru; umesto toga, pred kamerama VICEL-a, uspaljenom pučanstvu ponuđena je rezervna varijanta o takozvanom 9. martu 1991, koji se - slažu se istoričari - nije ni dogodio, jer je TV "Politika" sebi uzela ekskluzivno pravo da Uskrs proslavlja punih sedam dana, taman koliko je dovoljno da se voditelji čITEL-a ofarbaju u belanca, kako bi, u sadejstvu sa suživotom žumanceta dr Vojislava Šešelja, na dostojanstveno četnički način, obeležili Hristovo uskrsnuće iz podatnih šaka, recimo, Škeljzena Malićija. Makar hronološki, sve je izgledalo pravoslavno savršeno; uoči Uskrsa - koji je, bez pardona, preuzeo ideje flower-power pokreta San Franciska i očinske ljubavi prema svemu što obuhvata samostalnu srpsku vaseljenu - na televiziji dr čivorada Đorđevića (vidi pod: TV "Politika"), u subotu uveče, baš kad je Isus vadio poslednje eksere iz teško ranjene noge na Plitvicama, pojavio se dr Šešelj, a u direktnom talk-show programu sa džinovskim novinarom NIN-a, Rajkom Đurđevićem (126 cm), prihaja s porukama bratstva & jedinstva svim članovima Srpskog četničkog pokreta. Samo iz parapsiholoških razloga, emisija je imala naslov "Istina do svanuća", ali je svanuće stiglo u deset do jedan, kad je posle 243 minuta elokventnih i praktičnih saveta za svaku domaćicu s kokardom i g. Đurđeviću postalo jasno da sve ima svoj kraj, čak i poslovična figura veneris s predsednikom Srpske radikalne stranke. Pomenuti vođa odreda "Dušan Silni" u svom izlaganju je bio klasično tradicionalan - odmah je ustvrdio da je najveći neprijatelj Srbije takozvani uvezeni Savez reformskih snaga, koji pod libelom g. Ante Markovića raspolućene Srbe motornom testerom vodi u demokratiju; zatim je, krajnje zanimljivo, otkrio da se "oslobođenje NIN-a" dogodilo pod kontrolnim okom druga Anta Markovića, jer je izvesni Aleksandar Tijanić plaćen kreditom MMF-a; najzad, hladnokrvni dr Šešelj je objasnio da će, ako treba, a izgleda da treba, sa "stotinjak četnika" okupirati redakciju NIN-a, na ulazu u soliter "Politike" postaviti Rajka Đurđevića u vatrogasnom odelu, i, uopšte, isposlovati da se vrati stara, ugasla vatra Milorada Vučelića, koji je lično nabavio oružje onog časa kad je čuo da ima persona kojima dr Milan Babić nije simpatičan, ili erotski privlačan. Saopćavajući priopćenje da je "srpski narod u Krajini beskrajno srećan što na čelu ima mudrog i lucidnog lidera" kakav je zubar s nestalom "dvojkom", dr Voja iznenadio je i sezonskog novinara R. Đurđevića (koji, iz verskih razloga, ništa ne piše dok iznajmljuje kombajne i traktore u Kaluđerici), ali nije uspeo da uzdrma novinarku Veru Radojičić, čiji je stas - nakon boravka u Korenici - uzeo oblike aliena iz filma "Osmi putnik". Kako je i čivoradu Đorđeviću jasno da Vera nije Sigourney Weaver (sem ako nema veze s filmom "Gorillas In The Mist"), g. Šešelj je ipak nekako uspeo da jedno od svojih jaja ukrsti s jajetom g. Radojičić, na zaprepašćenje diva iz NIN-a, čijih su se 126 centimetara naježili od pomisli na intelektualnu rapsodiju Svih Erotizovanih Srba Sveta, imajući u vidu da Saša Tijanić ipak nije prisutan sa svojim kilopondima, koji se, nakon svega, pokazuju kao materijalni odraz objektivne stvarnosti, ili obrnuto, svejedno. Budući da je g. Marković - u već čuvenom izlaganju dr Šešelja - pomenut kao "izdajnik", "neprijatelj srpskog naroda", "zločinac", "plaćenik" i "manipulator", a izvesni Vuk Drašković kao "eksponent Ante Markovića", "produžena ruka SIV-a", "raskolnik srpskog naroda u matici i dijaspori" - činilo se da će se program TV "Politike" pretvoriti u novi "Colpo Grosso" sex show, ali se to, srećom, nije desilo, jer Vera Radojičić nikako nije bila spremna da svuče sportske patike koje je obukla još 1987, kad je dr čivorad Minović objavio da je "srpski narod oslobođen". Isti taj narod, zbunjen prostom činjenicom da se dr čivorad Minović nikad u kvizu nije svukao do gola i pokazao kakve adute krije, zbunio se onog trenutka kad je - nakon iskustva sa dr Vojislavom Šešeljom - dočekao TV prenos iz Skupštine Srbije (utorak, 00.23); u gluvo doba noći javio se g. Radonjić (poslanik iz Trstenika i okoline) i javno objavio da je tenkovski žiroskop njegova lična specijalnost, baš kao i kretanje onih jedinica koje su kamenovane u Splitu, a da on, tog trenutka, o tome nije bio obavešten; neobavešteni su ostali i gledatelji HTV, čiji je maler da im je Tomislav Marčinko šef parade, što podrazumeva da fotosi hrvatskih specijalaca s puškama u rukama nikako ne stižu u etar, osim kad specijalcima komanduje Ksenija Urličić, bez krpice na sebi, što je - kažu uzbuđeni Srbi iz Vrlike - dovoljno da se odmah zatraži samostalnost Krajine, uz uslov da se žene iz inozemstva ne puštaju na srpsku teritoriju, gde bi provodile pakleni plan Batrića Jovanovića o oplođenju srpskih pokrajina na račun njegove ofarbane kose. O tome je, ne sumnjajte, bilo reči u Skupštini Srbije onog minuta kad je neko - iz nehata - pomenuo mogućnost da se poslanik Batrić farba; ova antisrpska diverzija nije ostala neprimećena, jer je u odlučnom ustaničkom času ustao drug Dušan Matković i, kao što je učinio na Ušću, pozvao narod i narodnosti na finalni obračun s italijanskim cipelama, koje, njemu lično, stvaraju neviđene političke probleme, od minuta kad je shvatio svojom glavom da ima i takvih individua u Srbiji koje, neprijateljski, smatraju da on nije rođen za ministra industrije, i da, ukratko, misle da je pomenuti kalupovan po uzorku Radmila Bogdanovića, koji, sve do pet ujutru nije ukapirao da je lično - četiri sata ranije - ponudio ostavku, jer je za govornicom izlazio s pendrekom i epruvetom bojnog otrova zvanog suzavac; o pomenutom gasu isti je održao slobodarsku odu, tvrdeći da je suzavac - kao ekološki stimulans - jedino sredstvo za sprečavanje demonstracija milicionara koji su se, zamislite, 9. marta odvažili da demonstriraju pred 100,000 posmatrača; kad su se odlučili na samopovređivanje, u pomoć im je pritekao Anketni odbor (vidi pod poslaničke jedinice: Aleksić, Ćetković), koji je potvrdio da se tog dana ništa nenormalno nije dešavalo, jer je TV "Politika" baš u planu imala da snimi dr Šešelja, čiji je stav prema protestima bio jasan: svaka podignuta ruka - ruka je g. Anta Markovića; svaki polomljeni tenk ide na dušu izdajnika koji se, daleko bilo, okupljaju u gomilama i konspirativnom tehnikom omogućuju poslaniku Radonjiću (Trstenik i okolina) da potvrdi da je "400 hektara srpske zemlje u Trsteniku 9. marta čuvalo samo pet (5) milicionara". "Šta je s vama, Beograđani, treba li svakom građaninu po jedan specijalac?", zavapio je trstenički poslanik u pola jedan noću, očigledno unervožen pojavom Zorana Đinđića i Milana Mikovića (SPO), koji, iz glupih razloga, nisu pristajali da priznaju da su, u stvari, njih dvojica tukli 23,000 Bogdanovićevih megdandžija, što u miljeu filma "Beograd - otvoren grad" ima poseban, sholastički smisao. Sve je to, lepo i naučno, objasnio psihijatar za glavu dr Jovan Striković, koji je u ponoćnom izlaganju od 122 minuta uspeo da uspava pola Srbije, a da ga pri tom ne zaboli nijedno dežurstvo u bolnici "Sveti Sava"; sedokosi majstor verbalistike jasno je i plastično skicirao pravce kretanja filozofske misli u posleratnoj Srbiji, imajući u vidu antropozofiju Rudolfa Štajnera i mehanizam Sigmunda Frojda. Jedina nevolja je u činjenici da poslanik Radonjić ("Prva petoletka" / Trstenik) nikako nije bio spreman da raspravlja o Edipovom kompleksu bez podrške Armije, ili, u najboljem slučaju, bez žiroskopa, koji redovno koristi umesto šlica. Zapanjeni Batrić Jovanović, iskreno tužan što su u seriji "Twin Peaks" ubili Loru, a ne, recimo, Antu Markovića, poslednje skupštinske minute proveo je naslonjen o čvrsto, društveno rame dr Radomana Božovića, koji se, na opšte zaprepašćenje, nije javio za reč; čak ni onda kad je za govornicu stupio Šandor Nađ (DZVM), što bi obično značilo da na mađarski separatizam valja reagovati čvrsto, principijelno i odlučno, baš kao u Subotici, gde ga čekaju na sudu; skromni dr Radoman, povučen u Stanka Radmilovića, lako se zgrčio pored Batrića i, u odsustvu Bate čivojinovića, potražio sigurno sklonište za svoje rumunsko odelo, kupljeno ispod ruke od emigranata "Božura". Kraj rasprave dr Božović dočekao je poleđuške, na Batrićevim stopalima; to je, s pravom, opet izazvalo poslanika Radonjića da se iskreno - kako samo u Trsteniku, s pet milicionara subotom, umeju - uzbudi, i predložio Radomanu da ga u tenku odvede u Novi Sad, kako bi sačuvao autonomnost blistave figure i zulufa, neoštećene posetama mesnim kombinatima. Punu podršku, videlo se na VICEL-u, pružio mu je poslanik Miloš Bojović, čiji prijatan običaj da uzdiše prazan vazduh za govornicom nije ostao neprimećen kod erotski nastrojenih gledateljica, spremnih da u svako doba telegramom poruče da će "doći u Skupštinu" i, verovatno, ih seksualno iskoristiti. O putenosti, dakako, razmišljao je i novi voditelj beogradskog Vic-"Dnevnika", Drago Tankosić, trudeći se da opravda poverenje pokojnog Socijalističkog saveza, koji ga je odgajio i postavio na noge lagane, urednik se iskreno izlomio da nastavi čukićevske tradicije objektivnog izveštavanja, a sve po principu nage Ksenije Urličić; ništa se nije dogodilo što me može izvesti iz kože, izjavio je Drago, nemajući pojma da se njegov bivši direktor Dušan Mitević baškari u dvosedu emisije "Umijeće življenja". Ako je iz razgovora s Mirjanom Bobić-Mojsilović išta bilo jasno, onda je to činjenica što s ex-legendom nije razgovarao Saša Tijanić, jer je isti, u par navrata, verbalno nasrtao na muža Biljane Ristić, koji je očiglednom demokracijom u Srbiji, zaštitio sebe i sve podređene za vreme izborne kampanje. Bar je, danas, sve kristalno jasno: SPS ili popularna "Sepsa", zasluženo je pobedila, jer je tako drug/gospodin Mitević objasnio; po njemu, naime, televizija nije nikakav moćan medij koji bi mogao da ugrozi savršeno razumljivi program Radoša Smiljkovića i Comp; a za to, što su izdajnici poput Ante Markovića, Vuka Draškovića ili Ivana Đurića propustili svoju šansu, on, lično, nije kriv; kriva je samo činjenica da je g. Šešelj 48 sati ranije izrekao identičnu tvrdnju, što je, logično, slučajno, jer "Srbija nije u informativnoj blokadi", niti je on, Duško, imao ikakve veze s policijom 1968. godine. Tko u ovo ne veruje, neka pogleda izveštaj Marčinkove TV o splitskom "mirovnom prosvjedu"; ili, još bolje, neka se lično zaputi stazama slobodarskog informiranja na koje nas poziva gola golcata Ksenija Urličić. Sem u času kad uz nju nije Krste Bijelić, za čije golicave avanture glasuje čitav slobodarski tisak nezavisnog Milana Babića, zvezde filma "Duboko grlo" u "Twin Peaks Krajini"! PETAR LUKOVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.107 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ VREME, 15. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Ostavke ═════════ ╔═════════════════════════════╗ ║ KAKO NAPRAVITI TV-DNEVNIK ? ║ ╚═════════════════════════════╝ ═════════════════════════════════════════════════════════ Urednici odbijaju da učestvuju u proizvodnji "zaborava" ═════════════════════════════════════════════════════════ Uobičajenim, prepoznatljivim rečnikom i uz odgovarajuću karakterističnu, zastrašujuću samouverenost iskusnog egzekutora, Dušan Mitević je pre neki dan objasnio ulogu svoje ličnosti i dela kao generalnog direktora RTV Beograd, izjavom da je država (Srbija) "na našim ostavkama zaustavila rušenje svog ugleda". To je poprilično optimistična ocena, bar što se tiče ugleda pomenute države. Istim povodom, u emisiji "Umijeće življenja" - TV Sarajevo, Dušan Mitević je ponovo obelodanio svoju aroganciju ("Ja prihvatam vaše pitanje") i bar dve skandalozne stvari. Kao rešenje za rebus beogradskih događanja od 9. do 14. marta ponudio je svoju izjavu: "Ja sam žrtva poluistina" i, na pitanje o svom odnosu sa Slobodanom Miloševićem posle ostavke, odgovor: "Ne (samo) da mi je javio nego smo se više puta videli". ODUGOVLAžENJE: Ovo poslednje Ratomir Vico, osoba u kojoj su se političkom transsupstancijalizacijom stekle funkcije generalnog direktora RTV Beograd, direktora TV Beograd i glavnog i odgovornog urednika Informativnog programa TV Beograd - još ne može da kaže. Sudeći po glasinama u Takovskoj/Tenkovskoj br. 10, g. Vica g. Milošević još nije "primio". Naravno, to se može tumačiti na različite načine, ali nijedan od njih ne objašnjava kako je to predsedniku Srbije trebalo manje od jednog dana da iz Predsedništva SFRJ "povuče" g. Zelenovića, da bi ga "postavio" za svog predsednika vlade, da je za "instaliranje" g. Vica bio dovoljan jedan sat konsultacija, a da Skupština Srbije već nekoliko meseci i ne uspeva da stavi na dnevni red pitanje uređivačke politike TV Beograd, niti da, pošto je naprasno pristala i na ostavke D. Mitevića, S. Šestakova i P. Vitasa, imenuje nove ljude. Sumnja da je posredi namerno odugovlačenje - jednako je vredna koliko i pitanje šta je, zapravo, posredi kad se toliko napora, energije i vremena koristi u korist sopstvene štete. Privremeni uređivački tim dnevnika TV Beograd (Nebojša Janković, Milorad Petrović i Nino Brajović) otkazao je dalji rad u pomenutim - privremenim i uređivačkim - okolnostima. Prošle nedelje objasnili su akademiku, poslaniku i predsedniku Odbora za kulturu i informisanje Skupštine Srbije, Antoniju Isakoviću, razloge svog "odstupanja". I mesec dana od početka marta Skupština nije našla za shodno da postavi generalnog direktora RTV Beograd, direktora TV Beograd i glavnog i odgovornog urednika Informativnog programa TV Beograd. To odugovlačenje trojica novinara u privremenom statusu urednika smatraju namernim, i to namernim da potisne u zaborav ocenu uređivačke politike TV Beograd izrečenu neposredno po izbijanju na videlo tragičnih posledica upornosti Skupštine da se ne izjasni o politici sopstvenog čeda Televizije, 9. marta 1991. S druge strane, odugovlačenje vanrednog i/ili privremenog stanja u Informativnom programu novinare stavlja u poziciju da se bave upravo onim o čemu Odbor (i Skupština) odbijaju da se izjasne: politikom informisanja. ISCRPLJIVANJE: Najvažnija u "sistemu", decenijama trenirana da gledaoca efikasno podvrgava informisanju, unutrašnja rubrika TV Beograd, otkazala je poslušnost još tokom predizborne kampanje, odbijajući da stranke, programe i kandidate predstavlja kako su to smislili Mitević, Šestakov i Vitas (ako su to oni smišljali, naravno). Potom su, kad je pobednička partija dobila na izborima, isti ti novinari "skinuti" sa ekrana. Zatim su dovedeni izvršioci čiji se (pretpostavljeni) ugled objašnjava potpunom poslušnošću i profesionalnim karijerama u propalim novinama ili uginulim društveno-političkim organizacijama. Prošle nedelje oni drugi, pobunjeni novinari, podržali su povlačenje svog privremenog uređivačkog tima: sa stanovišta vlasti, dogodila se prava stvar. Novinari neće da budu alibi i tampon-zona između mitevićevske i neke druge uređivačke (i, mnogo važnije, kadrovske) politike. Ni da, bilo to i u "privremenom, na neodređeno vreme" statutu, na sebe prihvate odgovornost koja pripada Skupštini Srbije kao osnivaču RTV Beograd. U tom smislu, v.d. Ratomir Vico uspešno je zakrpio srpsku TV-mrežu, čineći samo ono "što se mora": nisu dopuštene nikakve stvarne promene, daju se sva obećanja, produžavaju rokovi za dva, za tri, za nedelju dana, do naredne "konsultacije" ili sastanka, sednice ili već nečeg trećeg, u svakom slučaju do iscrpljivanja "neprijatelja". Neprijatelji, pri tome, nisu samo neposlušni novinari, privremeni urednici, skupštinski izveštači, "studenti" i "opozicija" uopšte, nego - inače nepostojeći i nevažni - gledaoci. Posle trogodišnje torture svenarodnog jedinstva (podjednako neobjašnjenog kao i prethodno - da li, takođe, svenarodno) - jednoumlje, jedva jednomesečni, privremeni eksperiment potpunijeg informisanja gledalaca TV Beograd pokazao je samo jednu stvar: mnogo je lakše proizvoditi neprijatelje nego prenositi informacije. Sa stanovišta onih koji o informisanju gledalaca "brinu" u v.d. statusu, dakako. Da li će gledaoci i posle marta 1991. pristati na položaj pretplatnika i gutača svakovrsne vatre - uključujući tu i suzavac garniran bojevim mecima - ostaje da se vidi na TV-ekranu, takođe. ALEKSANDAR ĆIRIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.108 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ VREME, 15. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Ljudi i vreme ─────────────── IZJAVA NEDELJE ──────────────── DRAGUTIN ZELENOVIĆ, premijer: ───────────────────────────── "žovek po svojoj prirodi nije pogodan za proces rada, jer nema snagu savremenih mašina, ni sposobnost ni moć kompjutera." Nije čudo što zbog ovakvih izjava dr Zelenovića zovu "prvi srpski Šigeo Šingo" (poznati japanski pronalazač). * * * Dr FUAD MUHIĆ, bivši glavni ideolog bosanskohercegovačkih komunista, bivši lider Muslimanske republikanske stranke, pristupio je Hrvatskoj stranki prava. Ovom prilikom dr Muhić je izneo i svoja gledanja na aktuelni politički trenutak "u kome snage svetosavskog velikosrpskog boljševizma pod izgovorom da spasavaju Jugoslaviju organizovano prodiru na područje Herceg-Bosne, ne bi li ostvarili snove Ilije Garašanina o Dušanovom carstvu na ovim prostorima." Da li je to kraj političkih pretrčavanja ovog kontraverznog intelektualca? Oni koji ga bolje znaju tvrde da se sa Fu Muom nikad ne zna: bio je enfant terrible bosanskohercegovačke i jugoslovenske političke scene. Glasan, i vrlo agilan ideolog najčvršćeg čvrstorukaštva u periodu kada je bio član CK SK BiH, polemisao je sa svim i svakim, ne ostajući nikom dužan. U jednom trenutku, kada mu se učInilo da su mu potonule sve (političke) lađe, pokušao je da okonča život, ali se posle neverovatno brzo oporavio i vratio u političku arenu. Na višestranačkoj političkoj pozornici opredeljuje se, na iznenađenje mnogih, za malu Muslimansku republikansku stranku. Ali ni tu nije kraj Muhićevim menama: na tribini "Protiv treće Jugoslavije", koju je organizovao sarajevski ogranak Hrvatske stranke prava, pristupa Paraginoj HSP. * * * JOVAN RAŠKOVIĆ, Miroslav Lazanski, Goran Babić, Branko Mamula, Mila Štula, Milan Babić, Borislav Mikelić... poslednjih meseci promenili su svoje zagrebačke i druge adrese i postali stanovnici Beograda, piše "Vjesnik". Najveći publicitet dobio je transfer dr Jovana Raškovića koji se iz poznatih razloga, kako kaže, preselio u Beograd. U međuvremenu, odbio je, kažu, titulu predsednika Krajine sa sedištem u Banja Luci, radije se prihvatio položaja direktora Istraživačkog instituta pri bolnici "Sveti Sava" u Beogradu. Branko Mamula, jedan od spiritus movensa SK - Pokreta za Jugoslaviju, uselio se u jednu od "generalskih kuća" u blizini Tašmajdana. Borislav Mikelić, dugogodišnji direktor petrinjskog "Gavrilovića", sada je, takođe, stanovnik Beograda. Kao što je poznato, referendumom u "Gavrilovićevim" trgovinama u Beogradu doneta je odluka da se izdvoje iz sastava petrinjskog "Gavrilovića". Za sada je neizvesno hoće li se u naš glavni grad preseliti i dr Milan Babić, koji je pre martovskih događaja u Beogradu, ali i najnovijih zbivanja u Krajini navodno dobio rešenje za stan i privatnu zubarsku ambulantu. Za sada je samo Lazanski demantovao da se preselio u Beograd. * * * BORIVOJE PETROVIĆ, potpredsednik Skupštine Srbije, inače poslanik grupe građana, zamenjuje za predsedničkim stolom dr Unkovića, predsednika Skupštine, koji je zadržan na lečenju zbog nepreležanog gripa. Neki su iz činjenice da su pojedini poslanici SPS zamerili Unkoviću zbog tolerantnog vođenja sednica zaključili da je reč o "diplomatskoj bolesti", što nije tačno. Dr Borivoje Petrović, za razliku od Unkovića, vodi sednice Skupštine sa daleko više intervencija, koje prelaze okvire propisane poslovnikom. Kada je Radmilo Bogdanović, čiju su ostavku tražili mnogi, napokon ponovio da ostaje pri ostavci i kada je uz to dodao da ga ono što se desilo 9. marta čini vrlo nesrećnim, što je dočekano frenetičnim aplauzom, Petrović je svom kolegi, kako se izrazio, zahvalio na saradnji ističući njegove kvalitete koje je upoznao još dok je bio predsednik kragujevačke opštine, a drug Bogdanović radio u Svetozarevu. Petrović, kao bivši šef policije u Kragujevcu, iako je moguće i neko lično saosećanje sa ministrom koji podnosi ostavku. Sledeći primer koji ilustruje odsečnost Borivoja Petrovića je bio sukob sa poslanikom SPO Miroslavom Milutinovićem: "Nemojte da više polemišemo, ja vas molim, tu ima provokatora i onih koji bi želeli da izazovu da se mi pokupimo da se svađamo. Budite dovoljno pametni. Možete da se smejete koliko god hoćete, druže Milutinoviću, jedna ste vrsta provokatora koji ovde zna šta treba da uredi", rekao je Petrović, praćen aplauzom poslanika SPS. Vođa poslaničke grupe SPO, Slobodan Rakitić je zahtevao objašnjenje zbog izraza "provokator", a Petrović se na kraju sednice izvinio. * * * KOžA POPOVIĆ će, ipak, pre 2000. godine, kako je svojevremeno bio odlučan, objaviti svoje dnevničke zapise: 18,500 stranica koje je ispisivao rukom od 1945. do 1989. godine. Rukopise će za štampu prirediti književni istoričar Gojko Tešić, koji u jednom od svojih neposlatih, a sada objavljenih pisama (u NIN-u) analizira nedavne događaje vezane za Koču Popovića: "Sa stanovišta 'osmaške politike' nije slučajna hajka na Koču Popovića, jednog od retko čestitih, časnih i uvek demokratski opredeljenih intelektualaca. Da su brojni pokušaji pridobijanja Koče Popovića za potrebe nacionalnog preporoda urodili plodom, svega ovoga što se ovome mudrom čoveku danas priređuje ne bi bilo. Jednostavno, ne bi se "Politikina" glasila utrkivala u klevetama, niskostima najprizemnijeg paskvilanstva (ni Krsta Cicvarić, paradigma balkanizma u srpskoj pamfletistici, verujem, ne bi mogao naći opravdanja za tu beslovenost!), niti bi neka već nekoliko puta režirala staljinističke histerične prepade na čoveka čija jetkost i oštrina u oceni miloševićevske stvarnosti uvek zasmeta. Svaka Kočina javna manifestacija dočekivana je na nož: setimo se samo paskvle koja je usledila posle "Beležaka uz ratovanje" (1988). A kako su se tek novinarska pera utrkivala u "čitanju lekcije" povodom izuzetne knjige, istorijski neobično važne, "Razgovori s Kočom" Aleksandra Nenadovića, u kojoj postoji ona ključna "sporna stvar" o demokratskom razrešenju kosovske krize - dijalogom! (U toj kampanji najdalje je otišao NIN!)." * * * VELIMIR ABRAMOVIĆ, profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu: I vlast i opozicija crpe snagu iz patrijarhalnog konzervatizma i primitivizma. Mnogi književnici i akademici pokazali su svoj dvostruki moral. Predstoji novo strukovno organizovanje nezavisne srpske inteligencije koja se neće amaterski baviti politikom. * * * ALEKSANDAR PRLJA, v.d. glavnog urednika "Politike" dobija ozbiljnu konkurenciju. Naime, na konkurs za glavnog i odgovornog urednika ovog lista javili su se novinari "Politike" Dušan Simić i Petar Popović, kao i književni istoričar Gojko Tešić. Prema zaključcima sa redakcijskog sastanka koji je 16. marta održan u Krnjači, tzv. krnjačkim propisima, glavnog urednika "Politike" bira konkursna komisija koju tajnim glasanjem treba da izabere redakcija lista. Redakcija konačno treba da se saglasi sa odlukom komisije. Novinari su na sastanku u Krnjači prihvatili da ova odluka bude usaglašena sa zakonskom procedurom koja inače, predviđa da odluku o izboru glavnog i odgovornog urednika donosi Radnički savet na predlog glavnog urednika! * * * DRAGOLJUB MIĆUNOVIĆ: Bio sam 1989. godine član Jugoslovenskog odbora za zaštitu ljudskih prava i jedan od najglasnijih kritičara slovenačke vlade, koja je, ako se sećate, to je bio jedan od prvih i najvažnijih sukoba između rukovodstva Srbije i Slovenije, zabranila tzv. "miting istine" koji su ljudi sa Kosova želeli da prirede u Ljubljani. Tada sam napao slovenačku vladu za kršenje međunarodnih paktova o građanskim i političkim slobodama koje je naša zemlja potpisala. Napadao sam je i za uvođenje vanrednog stanja, za koje nije ovlašćena, jer su građanska prava u koje spada i pravo kretanja i pravo okupljanja, internacionalna prava i nema prava ni jedna država, uključujući i SFRJ, a pogotovu neka republika, da to suspenduje. Kada uvodi vanredno stanje, dužna je da 48 časova ranije obavesti generalnog sekretara UN da će iz tih i tih razloga, građanima na toj i toj teritoriji biti zabranjeno da se kreću ili da se okupljaju. To što sam tada primetio slovenačkoj vladi i zalagao se da se povede istraga abog toga što je učinila, istu primedbu dužan sam da učinim i Vladi Srbije. Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.109 .bale.,
───────────────────────────────────────────────────────────────────── D U G A PREDLOG ZA RAZMIŠLJANJE ───────────────────────────────────────────────────────────────────── Kako su umirali veliki diktatori ╔═════════════════════════════╗ ║ O B A V E Z N A K A Z N A ║ ╚═════════════════════════════╝ Pesnici su odavno dobronamerno otkrili da nisu diktatori, despoti, tirani i najraznovrsnije vođe krivi što su iz najveće slabosti demonstrirali snagu: Ljudi su obične lude koje trče da svoju slobodu gurnu u ruke vođama. Nije stoga ništa čudno što se istorija iz generacije u generaciju ponavlja, što se na svetskoj sceni uvek iznova pojavljuju nove vođe. žovek je slabo biće, nesposobno da nosi teret slobode na slabašnim plećima. Kako Bog kažnjava diktatore u paklu, mi naravno ne možemo znati. Kako ljudi, međutim, postupaju sa diktatorima u njihovim poslednjim trenucima života, možda je najbolji primer kako je skončao Napoleon: naime, njemu su oduzeli muškost, bez obzira koliko je uopšte bio muško. Uostalom, više je nego jasno - kako kažu mudri poznavaoci ljudskih duša - da su diktatori postali diktatori usled straha od svojih slabosti, usled nemogućnosti da iskažu svoje ja na neki drugi način nego kroz diktatuju - surovom vladavinom nad drugim ljudima. NOĆ STRAVE I UčASA ADOLFA HITLERA Poslednji put u životu Hitler je video sunce 14 dana pre svoje smrti. Bilo je zaklonjeno dimom glavnog grada hiljadugodišnjeg carstva u plamenu - Berlina. Bled kao krpa predavao je diktator drhtavim rukama poslednjim vojnicima "gvozdene krstove". Bila su to deca između 15 i 17 godina. Posle toga iščezao je da više nikada ne ugleda svetlost dana u svoj firer - bunker, odakle su ga izneli tek kao mrtvaca zavijenog u tepih. Poslednjih dana života Hitler se pre smrti venčao sa ljubavnicom Evom Braun. Bilo je to venčanje u noći oko jedan sat 30. aprila 1945. godine. Bilo je to malo svadbeno društvance koje je jelo kiflice i ispijalo sekt. Zabavljali su se, kako bi se to danas reklo, bilo je veselo! "Gde su Rusi?", pitao je Hitler komandira telesne garde. "U Vilhelmovoj ulici (Vilhelm štrase - glavna berlinska ulica), moj Fireru". Bilo je to blizu, preblizu, negde 300 metara od firerovog bunkera. Ipak, Hitler je dozvolio da se svadbena svečanost završi i onda je otišao sa mladom u spavaću sobu. Nekoliko časova kasnije Kamer Diner Linge je otkrio tri mrtva tela: Hitlerovog psa ovčara Blondi, otrovan; Hitlerova ljubavnica od pre nekoliko, nepun sat dva supruga, otrovana; on sam pucao je sebi u desnu slepoočnicu. Kamer Diner je pozvao esesovce koji su zavili diktatora i njegovu suprugu u tepih i izneli ga gore iznad bunkera upravo onako kako je glasila poslednja firerova zapovest. "Firer želi da bude spaljen". Hitler je drhtao kao prut od straga da bi čak i njegov leš mogao dopasti u ruke Rusima. Nije mogao podneti čak ni samu pomisao da bi ga oni koje je tako žarko želeo da vidi kao svoje robove mogli kao eksponat izlagati na putujućim izložbama. Tako se, prema nekim svedočenjima, oko 15 časova 30. aprila 1945. završio u Berlinu život verovatno najvećeg diktatora 20. stoleća, iako do kraja veka ima još desetak godina. Ipak, kratko vreme da bi ga neko mogao nadvisiti. Posle svadbe bez sjaja, u bunkeru duboko ispod grada, ispod tri metra debelog čeličnog betona i 14 metara zemlje, tek venčani par oprostio se od nekolicine poverenika koji su im još bili preostali. Umesto medenog meseca, bilo je dvostruko samoubistvo. Pola sata posle venčanja bili su mrtvi. Kada su je pronašli, Eva Braun je još u ruci imala otrov. On je prosvirao sebi metak kroz glavu. Umesto na obalama Dunava kraj Linca, kao usamljenik i heroj, zauvek je nestao u društvu - prema svim tvrđenjima - promašenom ljubavnom vezom - nestao je u đubrištu i ruševinama Berlina. Veliki Adolf (56) i njegova Eva poliveni su benzinom i spaljeni u bombama razorenom paklu kraj Rajbstaga. Njihov kraj bio je kao i njihov život - mračan i tajanstven. * * * Kada ju je 40-godišnji Hitler sreo u oktobru 1929. prvi put, 17-godišnja Eva je bila foto-model u Šelingovoj ulici u Minhenu. Bila je zgodna, volela je izlaske i ples. O politici nije imala pojma. Nije uopšte znala ko je bio gospodin Hitler, a verovatno nikada nije ni saznala. Uostalom, Hitler je odavno bio već veliki "zavodnik", ali izgleda više ljudi nego žena. čiveo je jedno vreme zajedno sa svojom polunećakom i ljubavnicom Geli u ulici Princa Regenta br. 16 Nije mu to smetalo da Evu vodi u bioskop ili u kafe-Luit Pold i to je trajalo skoro dve godine. Kada se Geli ubila jednim od njegovih pištolja, izvesna Kindl iz Minhena postala je njegova metresa, ali mlada nikada jer Hitlerova mlada se mogla zvati samo Nemačka. U javnosti sedeo je često sa lepoticama sa filma i pozorišta, ali je devojka za ljubav sedela kod kuće kod roditelja i čekala, čekala. Godine 1932. prvi put je - kažu - Eva Braun pokušala da reši svoje ljubavne probleme hicem iz revolvera pravo u srce. Ipak, preživela je. Hitlerovo reagovanje bilo je sasvim u skladu sa vlastitim zapovestima: "Jasno je da se sada moram pobrinuti za nju". Ponekad bi je uključio u program, ali je uglavnom i dalje ostajala kod kuće da čeka kao devojka kojoj je uskraćena ljubav, ali je ostajala verna poput psa. U svojim dnevnicima Eva se često žali na mučenja i samomučenja velikog Firera. Ubrzo, 1935. godine ona će popiti 25 tableta za spavanje, ali ni drugi pokušaj samoubistva neće uspeti. Hitler će joj kupiti kuću u otmenoj četvrti u Minhenu i nastaviće da je tretira kao "privatnu sekretaricu" koja je morala da se, u prisustvu drugih, diktatoru obraća sa Vi. Kada bi mu dolazili svetski državnici, ona bi morala u kućni pritvor. "Genije posebne vrste - isticao je Adolf - ne sme imati obzira prema normalnim stvarima i ljudima". U društvu muškaraca često bi govorio da su "devojke tu samo da bi im muškarci udarili pečat za ceo život". "Uostalom, isticao je on, žena i ne želi ništa drugo". U samom prisustvu Eve Braun, Hitler će jednom Albertu Šperu izjaviti: "Veoma inteligentni muškarci treba da uzimaju primitivne i glupe žene. Vidite, kad bih sada imao nekakvu ženu kraj sebe, ona bi se sigurno mešala u moje poslove! čene su za odmor." Samo sedmicu pre smrti, 22. aprila 1945, Eva Braun je pisala iz berlinskog bunkera svojoj najboljoj prijateljici: "Pozdravi sve prijatelje, umirem kao što sam živela. Ne pada mi teško. Ti to znaš!" Nemački narod - tako je Hitler zabeležio u političkom testamentu - nije bio njega dostojan i stoga mora da propadne. MUSOLINI JE UMIRAO TRI PUTA Benito Musolini (1883 - 1945), italijanski mini-Hitler, želeo je u poslednjem času da se oprosti od svog života na italijanski način. Preobukao se u uniformu nemačkog vermahta i pokušao da sa ljubavnicom pređe u neutralnu Švajcarsku. Partizani su prepoznali oboje na prekrasnom Komorskom jezeru, pohvatali ih i zatvorili u jednu vilu. Musolini i njegova ljubavnica krenuli su u krevet. Poslednji čas je došao. Odveli su ih uza zid. Smrt su dočekali zagrljeni pod salvama mitraljeza. Na Musolinijevom telu bilo je sedam tragova ispaljenih hitaca. Streljački vod ih je oboje bacio na kamion i izrešetane transportovao u Milano. Tamo su obešeni sa glavama nadole na Trgu Pjaca Loreto. Mržnja prema diktatoru i njegovoj konkubini bila je tako velika da su ljudi razmrskali Musolinijevu glavu kundacima, a njegovoj ljubavnici odsekli grudi. STALJINA JE LIKVIDIRAO STRAH Iako neki smatraju da je Staljin ubijen, ipak izgleda da je drugi najveći diktator našeg stoleća umro skrhan od straha. Sve do svojih poslednjih dana najjeziviji ruski diktator (na dušu mu se stavlja preko 30 miliona mrtvih) najčešće je provodio vreme misleći pod krevetom. Josif Visarionovič je imao takav strah od atentata da je verovao da ga jedino ispod kreveta neće pronaći, jer niko ne može ni pomisliti da bi se veliki Staljin mogao kriti pod krevetom. Slične su bile i druge mere obezbeđenja koje je Josif Visarionovič Staljin izmišljao: triput dnevno hemičar je morao da ispituje vazduh u Dači ne bi li namirisao otrovni gas. Pored svakog jela stajao je formular na kojem bi se dežurni oficir za obezbeđenje morao zakleti da je prethodno probao jela koja se nude velikom diktatoru. Nikita Hruščov, jedan od Staljinovih naslednika, opisivao je kasnije Staljinove poslednje trenutke: "Ležao je na tepihu, ruka, noga i jezik su mu bili paralisani od zgrušavanja krvi. Za trenutak otvorio je Staljin oči. Bio je to zastrašujući pogled, upola sulud, upola besan. Zdravom rukom pokaziovao je na sliku iznad njegovog kreveta. Na slici je bilo jagnje koje je kašikom hranila devojčica. Ovakvim gestovima ukazivao je na to da je u tom trenutku bio isto toliko bespomoćan kao jagnje. Nešto kasnije je umro." NAPOLEON U DOMU INVALIDA U PARIZU Neposredno pre smrti, Napoleon je patio od strahovitih bolova usred grčenja želuca. Sedmicama se nije više brijao. Obrazi su mu bili upali, lice poprimilo tamnu boju. Goreo je od groznice. Priviđale su mu se lepe žene, poput sablasni, pojavljivali su mu se pred očima davno umrli generali, video je nekoliko dana pred smrt svoju davno umrlu majku. Milovala ga je kao da je ponovo postao dete. U rastrojstvu ponašao se kao da je ponovo car i izdavao naredbe: "Uhapsite vojvodu Engina". Bila je to već šesta godina njegovog progonstva na ostrvu Jelena, kada je 5. maja 1821. godine počela njegova poslednja bitka - bitka sa smrću. U groznici Napoleon je buncao: "France-teet D'Armee" (Francuska - najbolja armija). Dok je umirao, iskakao je iz kreveta i pokušavao da zadavi oficira na straži. Niko više nije mogao da zna kakvog neprijatelja je verovao da ima pred sobom. Sledećeg dana straža je mrtvog Napoleona prenela u radnu sobu engleskog lekara. On mu je odseckao penis u propagandne svrhe, kako bi Engleska mogla da dokaže da je njen smrtni neprijatelj, veliki francuski car, bio samo običan mali čovek, nikakav muškarac. FRANKO: NISAM ZNAO DA JE UMRETI TAKO TEŠKO U 82. godini sedeo je širom Španije omrznuti diktator Franko u svom kabinetu, bled, podrhtavajući, ali ipak uspravno. U tom trenutku već je bila rešena stvar da se održi njegova poslednja sednica posle 36 godina vladavine nad Španijom. Pod njegovom košuljom sonda je registrovala srčani udar i odmah su ga preneli u susednu sobu, gde su lekari budno motrili na monitore. Kada je otišao i poslednji ministar, Franko bez svesti doživljava slom, ali je njegovo umiranje trajalo četiri sedmice. Jer, niko ne umire kad doživi smrt, već kada ga proglase mrtvim. Kada je 20. novembra 1985. godine umro, iznenada je još jednom došao k sebi i u ropcu promrmljao: "Nisam znao da je tako teško umreti". ZAR ALAH NEĆE HOMEINIJA Ajatolah Homeini umirao je kao osamdesetdevetogodišnji grozni starac čak 13 dana. Alah takve ljude ne uzima na brzinu. On je u smrt na front poslao kao pse na hiljade dece. Naredio je da se 10,000 Iranaca strelja. Njegovo telo razorio je rak. Poslednjih dana doživeo je čak 5 srčanih udara. Umro je u svojoj sobi od 4 kvadrata. Šest miliona ljudi pratilo je njegov kovčeg. Bio je to pravi haos začinjen suzama i histerijom. Nosioci kovčega su u jednom trenutku posrnuli. Poklopac je iskočio i kao kreč bele Homeinijeve noge su ispale. Rulja je povikala: "Zar ga Alah neće?" EVITA PERON: NE PLAžI ZA MNOM, ARGENTINO! "La Santa Muere" - Svetica umire. U Buenos Airesu siromašni su plakali, bogati su se smejali. Najzad, umire bludnica. Bila je to Evita Peron, supruga diktatora Perona. Ona je uvela iza zasutih prozora predsedničke palate, dok su stotine hiljada siromašnih jecali. Evita Peron je krvarila iz ustiju, svi zubi bili su joj već poispadali. Leukemija (rak krvi) ju je razarala, i razorila. Bila je laka kao anđeo - 35 kilograma. Pojavila se niotkuda: prostitutka, barska igračica, zatim supruga predsednika i - kako su govorili - svetica. Ona je osnovala diktaturu "dobra": uzeti bogatima, dati siromašnima. Lekari su joj poklonili smrt morfijumom. "Ne plači za mnom, Argentino!" žAUŠESKU JE STRELJAN PRED KAMERAMA 71-godišnji rumunski diktator Nikolae žaušesku nosio je do poslednjeg časa života šal sa finom persijanerskom kragnom. Na beloj košulji bila je vezena crvena kravata. 25. decembra, tačno u 16 časova, bila je pasja hladnoća. Vojnici su ga odveli uz zid oker boje u kasarni. žaušesku je gledao razrogačenih očiju u vojnike sa puškama i televizijskim kamerama. Njegovo streljanje je snimano savremenim kamerama. Pored žaušeskua bila je njegova supruga Elena. Rečima punim prekora govorila je jednom vojniku: "Bila sam vam kao majka". Poslednji pokušaj da preokrene sudbinu? Ipak, vojnik je odgovorio: "Kakva si ti majka, koja je ubijala naše majke". Kratka zapovest, pucnji i žaušesku je pao nadesno, a njegova supruga nalevo. Bilo je tačno 16 časova i 1 minut. NERONOVA POSLEDNJA SMRTNA PRESUDA Neron znači "hrabar" ili "snažan", "jak"; međutim, rimski car (37. do 68. nove ere) bio je poslednjih sedmica svog života samo još monstruozna karikatura svog imena. Od raznih upala nadulo se njegovo telo. Snažan momak održavao se zahvaljujući iglama. Car je bio beznadežno kratkovid i koristio je kao monokl veliki smaragd. Uprkos blizini smrti, i dalje je održavao svoju ljubav prema pozorištu. Kao poslednju ulogu, on je igrao jednu devicu koju je silovao rob. Vrhunac komada bili su prirodni carevi jauci od bola. Narod ga je bio sit, pobune su izbijale širom carstva. U panici, Neron je naredio da se formira armija kurvi, prostitutki i drolja kako bi se ugasila revolucija. Kada su građani upali u palatu, Neron je zamolio sekretara svog kabineta, Epahroditusa, da mu zabode bodež u grkljan. U ropcu, Neron je hroptao: "Kakav gubitak će predstavlati moja smrt za umetnost". Imao je samo 30 godina. CEZAR: ZAR I TI, SINE BRUTE?! U načelu Cezar nije bio loš diktator. U martu 41. godine pre Hrista jurišali su zlobnici u Senatu na Cezara i proboli njegovo telo. Cezarove ambicije su bile nebeske, njegove pretenzije totalne; "Hoću da postanem Bog!" On je osvojio Galiju, dao je Rimu novi značaj, a onda je želeo da postane Jupiterov brat. "Ne, ne, ne!" Pokušao je da se brani pisaljkom (perom za pisanje). Kada je primetio da to ništa ne koristi, uvio je svoju kožu togom. Kada je video svog najomiljenijeg učenika Brutusa među zaverenicima, rekao je: "Zar i ti, sine Brute?!" Bile su to njegove poslednje reči, koje su ga učinile u svetu čuvenim za sva vremena. * * * HENRIH VIII (1491 - 1547), engleski kralj i ženoubica, bio je pred smrt toliko debeo da nije mogao ni da hoda, ni da sedi. Bolovao je od sifilisa. Na samrtničkoj postelji pozvao je k sebi jednog filozofa. "O čemu želite da razgovarate s njim", upitao ga je sluga. "O tome moram još da razmislim, ali pre toga želim, međutim, malo da odspavam" - promrmljao je tiranin i umro. KARDINAL RIŠELJE (1585 - 1642) pozvao je u samrtničkom času jednu nadrilekaricu: ona je kao lek stavila Kardinalu u usta konjsku balegu. "Sa ukusom izmeta ispustio je sudija nad evropskom sudbinom svoj duh". KIROS II, najkrvaviji persijski kralj, ubijen je 529. godine pre Hrista tako što su mu ubice odsekle glavu i stavile u posudu za vino koja je bila puna krvi. "Za krvopiju" - stenjali su ubice. Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.110 .bale.,
Evo malo druge strane, da ne pomislite da sam strani agent ;) ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ D U G A ███████████████████████████ OTKRIĆA ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Vojislav Šešelj o razlozima neuspeha martovskog puča ╔═══════════════════════════╗ ║ KAKAV DA JE, REčIM JE NAŠ ║ ╚═══════════════════════════╝ "Zar sad, kad nas očekuje rasplet jugoslovenske krize i odbrana Srba u srpskim zemljama, mi da se bijemo između sebe oko nekih novinarčića? I to kad Ante Marković i strane obaveštajne sile kažu? Ja sam sva tri četnika koji su učestvovali u demonstracijama isključio iz pokreta! Kao da nam nije dovoljno onih što nas šalju na klanicu, pa se sklone dok ne prođe opasnost!" ─────────────────────────────────── Razgovara: Zoran SEKULIĆ ─────────────────────────────────── Na jednoj tajnoj sednici Branko Mikulić je izrekao Vojislavu Šešelju kaznu strogog zatvora u trajanju od osam godina samo zato što su mu u fijoci pronašli tekst sa "zabranjenim mislima". Sud je tu Mikulićevu odluku samo potvrdio. Štrajkovao je glađu u zeničkom kazamatu. Prethodno su nas zajedno prisluškivali u Šešeljevom stanu u Sarajevu. Posle je došao u Beograd, objavljivao knjige koje su mu zabranjivali zbog kritičkog pisanja o Titu i komunističkom režimu. Pisao je i otvorena pisma Predsedništvu SFRJ, Hamdiji Pozdercu, Stanetu Dolancu, Branku Mikuliću, Raifu Dizdareviću, Bošku Kruniću... Posle se ispostavilo da su svi navodi tih pisama bili tačni. Odjednom, saznao sam da je postao najmlađi srpski četnički vojvoda. Taj ukaz lično mu je uručio najstariji i jedini živi vojvoda Momčilo Đujić, u dalekoj Americi. Osnovao je i Srpski četnički pokret i postao prvi predsednik njegove Centralne otadžbisnke uprave. U svim javnim nastupima osuđivao je četničke zločine. Neki ga nisu razumeli. Bio je jedini kandidat za predsednika Republike Srbije koji je svoju predizbornu kampanju vodio utamničen u Padinskoj Skeli, u zatvoru. Za takav primer, svet, bar za sada, ne zna. Organizovao je prve javne posleratne antikomunističke demonstracije u Beogradu, 31. januara 1990. godine. Na demonstracijama uvek je u prvim redovima, nikad na balkonu. SRPSKA DESNICA JE UJEDINJENA! - Gospodine Šešelj, "Borba" u naslovu jednoga teksta kaže da Vam je "pocrvenela kokarda". U nekim drugim novinama nazivaju Vas "crvenim vojvodom"! Kako Vi gledate na takve ocene? - To meni nimalo ne smeta, pošto znam da je takve izmišljotine lansirao Vuk Drašković u svojim novinama "Srpska reč"! Razume se, Vuk Drašković nema nikakvih kontraargumenata na moje javne optužbe o njegovom nemoralnom političkom delovanju i on odgovara ovako po starom boljševičkom maniru koga nikako ne uspeva da se otarasi. A što se tiče "Borbe", to je, kao što je poznato, privatno glasilo Ante Markovića, finansirano iz saveznog budžeta! - U istom tekstu, tvrdi se da se, posle neuspeha da ujedinite čitavu srpsku desnicu, okrećete srpskim političarima van Srbije, Radovanu Karadžiću, Milanu Babiću i Jovanu Raškoviću, koji podržavaju Slobodana Miloševića. Na taj način, vele, dolazi do Vašeg približavanja Socijalističkoj partiji Srbije. Najpre, nije tačno da je neuspeo naš pokušaj ujedinjavanja srpske desnice! On je uspeo! "Borba" kaže da nije i iznosi kao glavni argument za tu svoju tvrdnju da nije htela da nam prstupi Svetosavska stranka. A više od pola članova Srpske svetosavske stranke je prišlo nama! Niko ozbiljan nije ostao sa čarkom Gavrilovićem koji je, sam po sebi, najobičniji hohštapler, neozbiljan čovek, kome on treba? Pitate me za približavanje Karadžiću, Babiću, Raškoviću! Nije reč ni o kakvom iznenadnom približavanju. Mi od prvog dana svim sredstvima, svim silama podržavamo političku delatnost Srpske demokratske stranke iz Bosne i Hercegovine i Srpske demokratske stranke iz Hrvatske, iz Knina, i Narodne stranke Crne Gore. Sa ovom poslednjom do sada nismo imali neku veću saradnju, a sa ove dve sarađujemo vrlo uspešno. Šta znači, ako podržavamo njih da se približavamo posebno Miloševiću?! To je čista besmislica! Radovan Karadžić je 1984. godine bio i u zatvoru kao antikomunista i srpski nacionalista. Milan Babić je prvi u svim srpskim zemljama javno, znavično, oficijelno poskidao petokrake sa srpskih zastava, poskidao imena ulica komunističkih heroja, postavio im čista srpska imena i slično! žak i ako treba približiti se Miloševiću, to je mnogo bolja varijanta od približavanja Anti Markoviću! Kakvi su da su, u Srbiji su neki izbori ipak bili. Što se samog Miloševića tiče, razume se, i on podržava Karadžića i Babića! Njih mora da podržava svako ko sutra dođe na vlast u Srbiji, inače će za deset minuta pasti sa vlasti! Naša je primedba što ih Milošević ne podržava dovoljno. Recimo, ja sam lično mnogo razočaran što Narodna skupština Srbije na svojoj tajnoj sednici nije donela odluku da se prihvati priključenje SAO Krajine Srbiji i da se, jednostavno, tamo pošalje srpska policija. Takođe, grdno sam razočaran što sadašnji režim u Srbiji kasni u skidanju nekih komunističkih obeležja, recimo, petokraka sa policijskih kapa. Mi smo u stanju da u svakom trenutku mobilišemo deset hiljada srpskih četnika. Ali, oni neće da se bore pod petokrakom, oni će se boriti samo pod srpskim amblemom, pod srpskim znamenjem. - Vaša ocena demonstracija od 9. marta u Beogradu bitno se razlikuje od ocena koje tom događaju pridaju neki opozicioni prvaci koji kažu da je 9. marta u Srbiji počela demokratija. - Devetog marta napravljena je jedna velika podvala srpskom narodu. Deveti mart u Beogradu organizovao je Ante Marković i strane obaveštajne službe! Razume se, devetom martu je prethodila jedna velika glupost postojećeg režima u Srbiji koji je, osvojivši 47 odsto glasova, zahvaljujući većinskom izbornom sistemu, dobio gotovo četiri petine poslaničkih mesta u Narodnoj skupštini. Taj režim je nastavio da se ponaša osiono kao da maltene uživa podršku četiri petine srpskog naroda. Nije bio dovoljno brz i efikasan u rešavanju ekonomske krize, zadržavao je monopol nad sredstvima javnog informisanja, štampom, radijom i televizijom, i to toliko očigledan monopol da je to izazivalo ogromno nezadovoljstvo u narodu. Najomrznutijeg čoveka do 9. marta u Srbiji, Dušana Mitevića, režim je i dalje držao na mestu direktora RTV Beograd uprkos svim opozicionim zahtevima nekih predstavnika režima. Svi zahtevi koje je opozicija postavljala uoči 9. marta su dobri zahtevi i mi smo ih podržali javno. Za posledice samih demonstracija odgovoran je režim i organizatori, posebno Srpski pokret obnove Vuka Draškovića. Drašković je unapred najavljivao juriš na televiziju. On nije najavljivao mirne demonstracije nego zauzimanje televizije. On je, dakle, unapred najavljivao puč. Jer, onaj koji juriša na televiziju, taj juriša da preuzme vlast! Onaj ko zauzme televiziju, uzeo je vlast! Anigde u svetu državnu televiziju režim neće pustiti bez prolivanja krvi. Znači, Drašković je glavni krivac za krvoproliće. Kriv je i režim, jer je napravio glupost. Šta će policija ovde u centru grada, zašto su ovde sprečavali demonstracije? Svuda u svetu demonstracije se drže u centru grada. Da sam bio ministar policije, pustio bi ih sat vremena da po gradu sve razbijaju, pa bi tek onda intervenisao, kad je bilo upečatljivo ko je to izveo! Razume se, Drašković je sve to planirao. On je svojim mesnim odborima u unutrašnjosti naložio da formiraju udarne grupe i da te grupe dođu u Beograd naoružane vatrenim i hladnim oružjem. Mnogi drugi faktori su se tu umešali. Bilo je i Šiptara, mnogih koji su tamo angažovano pristupili, bilo je hrvatskih ustaša, a bilo je i Rumuna koji su to iskoristili za pljačku! žitali ste verovatno, Vuk Drašković je u pismu sudijama priznao svoju krivicu i odgovornost za posledice demonstracija. To pismo, između ostalog, pokazuje kako se Vuk Drašković držao u zatvoru. A čim su ga pustili napolje, opet se ponaša kao da ništa u zatvoru nije rekao. Traži novi balkon! KAKAV JE REčIM DA JE - NAŠ JE - Da li je tačno da ste sve četnike koji su učestvovali u prvim redovima martovskih demonstracija po hitnom postupku isključili iz Vašeg pokreta? - Tačno je, samo "Borba" opet laže! Samo su tri člana Srpskog četničkog pokreta isključena zbog učešća u demonstracijama. Odluka Srpskog četničkog pokreta, kao i Srpske radikalne stranke je bila da ne učestvuje u demonstracijama. Oni koji su prekršili disciplinu - zna se šta im sleduje. - Izjavili ste da će istina vrlo brzo izaći na videlo. Naime, izneli ste strašnu optužbu da je Vuk Drašković "najveći izdajnik srpskog naroda"!?! - Pa, to se upravo pokazalo 9. marta. Zbog pet uredničkih mesta na televiziji, on je prolio srpsku krv! Zar su to vitalni interesi srpskog naroda danas? Kao da su ovi novi koji su došli na ta mesta bolji?! Kao da je moguće da sad dođu bolji?! Kakav je prostor otvorio Drašković? Prostor najmračnijim silama u srpskom novinarstvu da sada dođu do izražaja! Recimo, jedan Tijanić pokušava potisnuti čiku Minovića, kao da je Tijanić bolji od Minovića! Aleksandar Tijanić je neuporedivo gori od čike Minovića! Sva ustaška štampa u Hrvatskoj puna je pohvala na račun Vuka Draškovića. Neprekidno su mu davali ogroman publicitet. Sad kada se očekuje rasplet jugoslovenske krize, trebalo je napraviti haos u Srbiji da bi se Srbija bacila na kolena i da ne bi mogla da vodi brigu o Srbima u drugim srpskim zemljama. E sad, kakav god da je ovaj režim u Srbiji, a on je loš, mi bi da ga što pre oborimo, razume se parlamentarnim, mirnoljubivim sredstvima pokazujući narodu da smo bolji od njega. Ali, tom režimu se ne može osporiti da je bio čvrst prema svim srpskim neprijateljima. - Ogorčeni ste protivnik Ante Markovića. Američki predsednik Džordž Buš ne misli baš kao Vi? Gospodin Buš, razume se, ima pravo na svoje mišljenje. Ono što je u ovom slučaju sporno jeste činjenica da je gospodin Buš uputio takvu poruku Anti Markoviću koja je nezabeležena u današnjoj diplomatskoj istoriji sveta. Takvi hvalospevi, takve pohvale jednostavno ne spadaju u diplomatski rečnik. Što se mene lično tiče, ja sam zadovoljan što je gospodin Buš to uradio, jer sad kada bude oboren Ante Marković za neki dan, za neku nedelju, neće ostati bez hleba, moći će da nađe posao širom Amerike! GDE BI KRŠTENO žELJADE ZVIčDALO PATRIJARHU?! - Kako objašnjavate činjenicu da se u Reformskim snagama Srbije nalaze sve sami predstavnici propale srpske politike? - Vidim pre neki dan na televiziji Ivana Stambolića i Antu Markovića, rame uz rame, na nekoj sednici. To je bilo otvoreno nuđenje srpskom narodu: oborite ovoga, pa ćemo vam opet dati Stambolića! - Kakvo je Vaše mišljenje o Terazijskom forumu? - Terazijski forum je meni smešan! Kažu da je to srpski parlament! To bi mogao biti parlament u nekom pozorištu, u nekoj grotesci. Razume se, svi zahtevi koje su studenti na demonstracijama izložili su opravdani i mi smo ih podržali. Ali, sve ono što se dešavalo oko česme ne može se podržati. Poznato je već javnosti da to nije bio nikakav sponstani studentski bunt, da je te demonstracije organizovala Demokratska stranka. I dobro je što ih je organizovala, jer je to učinila mnogo pametnije od Vuka Draškovića. Samo, te demonstracije nisu ni neki srpski demokratski domet niti su nešto što treba posebno isticati u srpskoj istoriji. Desilo se na tim demonstracijama mnogo negativnih pojava. Recimo, jedan deo mase skandirao je JUTEL-u, Anti Markoviću, reformistima! Zviždalo se srpskom Patrijarhu! Ti koji su zviždali nit su kršteni, a možda ni Srbi nisu! Zviždali su Radovanu Karadžiću, to je skandalozno! Kao i svi mladi ljudi, oni su podložni manipulaciji. - Da li, po Vašem mišljenju, jedan deo srpske kritičke inteligencije ne vidi šta se sprema srpstvu i srpskom narodu? - Pred studentima su istupali mnogi istaknuti srpski intelektualci. Recimo, Matija Bećković je bio jedan od onih koji su najžešće potpaljivali studente. A nije mu padalo na pamet da vrati onu Sedmojulsku nagradu koju je primio lično iz ruku Slobodana Miloševića! Mihiz je sa balkona vikao "Lomiti, lomiti, lomiti"! Što nije došao tamo kad se ginulo, pa da prvi pogine ako treba da se gine! Svi će oni da budu na balkonima, u svakom režimu. Taj isti Matija Bećković odbio je da ustupi salu Udruženja književnika Srbije za protestni skup povodom mog hapšenja u oktobru prošle godine! - Neki predstavnici te inteligencije u govorima na Terazijskoj česmi isticali su da nas je nova srpska politika, a naročio Slobodan Milošević, zavadili sa Hrvatima i Slovencima i pokvarili naše bratske odnose? - To je besmislica, takođe! Ono što održava Hrvate kao naciju jeste upravo mržnja prema Srbima! Onog trenutka kada bi svi Srbi na celom svetu nestali, ugasili bi se i Hrvati! - Zašto se opozicija nije ogradila od otvorene podrške koju su joj pružili Stipe Mesić, Ibrahim Rugova i neki muslimanski prvaci? - Pa kako da se ogradi, kad u istu tikvu duvaju?! - Vaša stranka uputila je ovih dana jedno neobično saopštenje - protest protiv "osvajanja NIN-a". Zapretili ste vladajućoj stranci da ćete, ukoliko nije u stanju da zaštiti srpske nacionalne institucije, vi pronaći snagu i način da "odbranite Srbiju od tih otvorenih ustašofila"! Kakva je svrha tog protesta? - Mi smo nezadovoljni stanjem u srpskim sredstvima informisanja uopšte. Tu je izrazit monopol vladajuće stranke. Ali, isto tako ono što nam nudi Aleksandar Tijanić, eksponent Ante Markovića, mnogo je gore od postojećeg stanja. I ako on može da upadne u redakciju NIN-a i da preuzme NIN, a bukvalno je to tako uradio, pretio je Rajku Đurđeviću da će ga ubiti, onda ću ja povesti stotinak četnika, pa ćemo iz njegovih ruku oteti NIN, tamo se zabarikadirati i pucati, ako treba! Rajko Đurđević će određivati ko će moći da uđe u redakciju. PROMENE URBANISTIžKOG PLANA ZA DEDINJE - Najavili ste za 4. maj rušenje Kuće cveća!?! - Ta manifestacija u organizaciji Srpske radikalne stranke otpočeće 4. maja demonstracijama ovde na Trgu Republike, a onda ćemo krenuti u rušenje Kuće cveća... - ... Sa kakvim ambicijama? Kako ćete se odnositi prema zemnim ostacima Josipa Broza? - Sa ambicijom da srušimo Kuću cveća! A sa zemnim ostacima odnosićemo se sa pijetetom koji zaslužuje svaki mrtvac, svaki bivši čovek. Bez obzira što je reč o tiraninu i najvećem zlikovcu srpskog naroda, mi ćemo njegovoj užoj rodbini ponuditi da preuzme zemne ostatke. Ako to rodbina ne bude htela, ponudićemo ih sadašnjem režimu u Hrvatskoj. Ako ni oni ne htednu, sahranićemo ga na jednom od gradskih grobalja, verovatno na Lešću, jer čujem da na Novom groblju više nema mesta! - Mislite li uopšte da nam ima spasa od američke ekspanzije svake vrste? Poremećena je ravnoteža velikih sila, Amerikanci se sve više osećaju kao gospodari sveta! Danas, vidimo da im iz posve jasnih razloga odgovara režim Sadama Huseina sa kojim su do juče ratovali?!? - U čitavom svetu niko se u spoljnoj politici ne rukovodi ni moralnim ni demokratskim principima. Svi se u svetu rukovode interesima. Interes je Zapada da podržava Hrvate i Slovence, jer je to diktirano od strane Vatikana. Da mi u Srbiji imamo najdemokratskiji režim na svetu, a da je u Hrvatskoj najcrnji fašizam kao što je to današnji slučaj, Zapad bi opet njih podržavao i bio protiv nas. Zato što su oni katolici, a mi smo pravoslavci! Šta se desilo u Istočnoj Evropi? Amerika je otvoreno podržala sva rušenja komunističkog režima, ali nije spremna i da finansijski pomogne. Evo, Poljacima su nešto dali, žehoslovacima, Mađarima, Rumunima, Bugarima bukvalno ništa! - Da li i nas očekuje takva sudbina? Očekuje! Jer, Zapad obećava veliki novac ako se obori Milošević u Srbiji i uspostavi neka druga vlast! Od tih obećanja neće biti ništa! Jer, ni sam Zapad ne može bezgranično da uliva novac. - Konačno, Srpsko lekarsko društvo upozorilo je ovih dana sve političke partije i nacionalne institucije da srpskom narodu preti vrlo ozbiljna epidemija stresa?! - Ovo produženo krizno stanje zaista je stresno stanje. Vidite, od 9. marta nema nasmejanog lica na ulicama Beograda. To je posledica 9. marta! Desilo se to da nam neke opozicione stranke, a i režimske, proslavljaju 27. mart kao praznik srpskog naroda. Jedan samoubilački čin iz 1941. godine oni sada slave kao praznik! Te 1941. godine grupa srpskih izdajnika i agenata Intelidžens servisa, predvođenih generalima Borivojem Mirkovićem i Dušanom Simovićem, srpski je narod bukvalno poslala na klanicu. Kad je izbio rat, pobegli su iz zemlje! ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.111 zonjic,
Evo malo vijesti iz lijepe nase: Drugi dan zasjedanja Sabora Zakon o pretvorbi - uz stranacko discipliniranje Nakon brojnih dilema, ipak izglasan Zakon o pretvorbi drustvenih poduzeca - Deklaracijom Sabor izrazava osudu Narodne skupstine Republike Srbije zbog mijesanja u stvari Hrvatske FRANJO KISELJAK Najznacajniji zakon, ne i jedini koji jos treba donijeti da bi se zaokruzili nuzni uvjeti za posao desetljeca - pretvorbu drustvenih poduzeca - izglasan je u srijedu navecer u sve tri saborske vijecnice nakon mukotrpnog proboja, vec umornih zastupnika, kroz pravu sumu amandmana, zbog kojih se u popodnevnom dijelu zasjedanja cinilo da ce se njegovo donosenje odgoditi za sjednicu potkraj travnja. 89 AMANDMANA: Na prijedlog Zakona o pretvorbi drustvenlh poduzeca, sastavljen od 48 paragrafa, zastupnlci su podnijeli cak 89 amandmana, sve popraceno brojnim primjedbama i slijeva i zdesna, cak i oni iz redova vladajuce stranke nisu bili sasvim uvjereni u utemeljenost ptimizma i velikih ocekivanja s kojima je Vlada popratila prijedlog zakona u proceduru zavrsnog usvajnja. Jedni su prigovorili da ce predlozena pretvorba drustvenih poduzeca bogate uciniti bogatijima, a siromasne jos siromasnijima. Druga strana dozivjela je prijedlog suvise rizicnom avanturom, predbacujuci predlagacima sto pretvorbu nizu zastitili od moguceg grabeza, posebno od "kupaca" sa strane koji pokradenim novcem iz misije mogu pokupovati poduzeca, izravno ili posredstvom "svojih agenata u Hrvatskoj". VLADINI ARGUMENTI: Na sve primjedbe iz rasprave Vlada je uzvratila sinhroniziranim istupima ovlastenih predstavnika - prof. Jakse Barbica, mr. Zdravka Mrsica i dr. Franje Gregurica. Oni su pokusali uvjeriti zastupnike u djelotvornost zastitnog mehanizma Agencije za prestrukturiranje i Fonda za razvoj, posredstvom kojih se kontrolira cijenu i odobrava prodaju. Otvoreno su suoceni s alternativom koja nastupa u slucaju da se ne izglasa predlozeni republicki zakkon. Ostao i, naime, vrijediti savezni zakon sa svim manjkavostima, od kojih se Hrvatska zeli zastiti. Dr. Franjo Greguric ponudio je zastupnicima stalni oblik kontrole cijele pretvorbe. KLUPSKA SJEDNICA: Ocijenivsi donosenje zakona znacajnim i nuznim vec na ovom zasjedanju, celnici Sabora prekinuli su zajednicku sjednicu. U dvorani su ostali samo zastupnici, clanovi HDZ, na zatvorenoj klupskoj sjednici, s koje su se vratili na nastavak zasjedanja jednodusnijih pogleda na cijeli zakon, cemu je, svakako, pridonijelo i podsjecanje na "stranacku stegu". Na odvojenim sjednicama, glasanjem je odbijen ponovni prijedlog zastupnika SDP da se usvajanje odgodi do sljedeceg zasjedanja. Zatim se glasanjem odlucivalo o amandmanima. Kasno navecer zakon je usvojen u sva tri saborska vijeca. Nakon eventualnog usputnog prociscavanja, i sluzbenog objavljivanja, u Hrvatskoj moze poceti pretvorba u kojoj nove vlasnike treba naci nesto vise od 3000 poduzeca, cija je njigovodstvena vrijednost drustveneg kapitala 234 milijarde dinara (oko 16 milijardi SAD dolara). Ukupan novac kojeg gradjani imaju na stednji doseze tek petinu knjigovodstvene vrijednosti poduzeca na pretvorbi. Put do novih vlasnika nece biti brz ni brz ni jednostavan. FINALIZACIJA RASPRAVE O SRBIJANSKOJ DEKLARACIJI: Drugi dan zasjedanja poceo je finalizacijom dan ranije provedene rasprave o politickim prilikama u Hrvatskoj. Sve receno prethodnog dana, sublimirano je u dva zasebna dokumenta. Zastupnici triju vijeca velikom vecinom izglasali su popravljeni tekst Deklaracije kojom Sabor izrazava osudu Narodne skupstine Republike Srbije, zbog njezina mijesanja u unutarnje stvari Hrvatske. Rezultat cjelodnevne rasprave nije bio samo energican prosvjed u kojem se Sabor odlucio za taktiku "deklaracijom protiv deklaracije". Sve ostalo, bitno za stanje u Hrvatskoj, precizirano je u posebnim zakljuccima koji ce biti objavljeni u "Narodnim novinama". ni su odgovor Sabora na temeljne preokupacije drustva - zastitu suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti, sluzenje vojnog roka u Hrvatskoj, dobrovoljacke odrede, ubrzano razdruzivanje i moguce ponovno udruzivanje Hrvatske u savez suverenih drzava, neustavnost rada saveznog i Predsjednistva osporeni legitimitet Saveznog i Vijeca republika i pokrajina zahtjev prema JNA da se povuce u vojarne, protest protiv montiranog, politickog procesa pred Vojnim sudom u Zagrebu i jos neka pitanja. Saborska vijeca nastavljaju radom u cetvrtak. ("Vjesnik", 18.travnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Evropski parlament nece raspravljati o Jugoslaviji STRASBOURG _ Za razliku od proslog zasjedanja Evropski parlament nece u cetvrtak ponovo raspravljati o situaciji u Jugoslaviji. Tako je odluceno na sastanku sefova parlamentarnih formacija cime je odbacena inicijativa poslanicke grupe zelenih, koji su trazili da se u etvrtak, izvanredno, u rubriku "hitnih" politickih pitanja svrsta i najnoviji razvoj dogadjaja u jugoslavenskoj federaciji. Zeleni nisu dobili za svoj projekt podrsku ostalih poslanickih grupa pogotovo ne vecinskih i presudjujucih. Prevladao je, kako se saznaje, stav da potpuniju raspravu o redovnom postupku treba otvoriti na jednom od slijedecih zasjedanja, mozda vec na svibanjskom, ako pripreme dotle budu okoncane. O tome je postignuta neophodna suglasnost u politickoj komisiji parlamenta proslog mjeseca, ali ona nije uspjela je odrediti i neophodnog izvjestioca koji bi pripremio izvjestaj za evropski poslanicki dom. Na proslom zasjedanju je po ubrzanoj proceduri Jugoslavija bila stavljena na dnevni red, usvojena je tada i posebna rezolucija, ali vise u psihozi izazvanoj ozujskim zbivanjima u Beogradu. Podrobnija i cjelovitija rasprava s odgovarajucom rezolucijom tek treba uslijediti na osnovi analize politicke komisije, jedan od njenih elemenata ce biti i izvjestaj delegacije parlamenta koja je u veljaci posjetila Jugoslaviju. ...................................................................... Makedonija za savez suverenih drzava SKOPLJE - Istrazivacki tim nezavisnog skopskog tjednika "Puls" ispitivao je sredinom travnja misljenje gradjana Makedonije u vezi s eventualnim referendumom o buducnosti Jugoslavije. Od 450 ispitanika, njih 56,1 posto opredijelilo se za savez suverenih drzava, 30,8 posto za saveznu drzavu, 3,5 posto za razdruzivanje, dok se 9,5 posto nije opredijelilo ni za jednu opciju. "Puls" je saznao i da su akedonci, Albanci i Turci u Makedoniji za savez suverenih drzava, dok se oni u mjesovitim brakovima i oni koji se deklariraju kao Jugoslaveni opredjeljuju za saveznu drzavu. Anketirani clanovi VMRO-DPMNE, partije koja u makedonskom parlamentu ima najveci broj poslanika, su za razdruzivanje. Oni iz SKM-Partije za emokratski preobrazaj vise su za saveznu drzavu, dok su clanovi albanske Partije za demokratski prosperitet naglaseno za savez suverenih drzava. (Tanjug)
novine.112 zonjic,
------------------------------------------------------------------- --- Zbor opozicije u Zagrebu "Nemamo namjeru rusiti vlast" Hrvatska sve snage treba uloziti u otcjepljenje, jer u protivnom Hrvatima prijeti novi egzodus, receno je na zboru GORDANA GRGAS, NATASA KRALJEVIC Zagreb "Za suverenu hrvatsku drzavu, mir, rad i demokraciju i lijepu nasu" bio je motiv prosvjednog zbora opozicije na kojem se u srijedu poslije podne okupilo nekoliko tisuca Zagrepcana na Trgu Bana Jelacica. Na pocetku skupa stranke su osudile Hrvatsku studentsku uniju i Hrvatsku televiziju zbog poziva na bojkot zbora opozicije jer, naglaseno je, strankama nije namjera rusenje hrvatske. Marko Veselica, predsjednik Hrvatske demokratske stranke, istakao je da se pregovori o sudbini Jugoslavije ne mogu voditi bez prisustva avnosti. Uz burno odobravanje je istakao da se u ime Hrvatske ne smiju drzati u pokornosti Albanci i drugi narodi - Hrvatska mora okupljati koaliciju porobljenih naroda protiv tenkovske revolucije. Na kraju je dodao da Hrvatska mora poput Izraela funkcionirati i u poluratnom stanju, posebno u gospodarstvu. Kako je naglasio dr. Ivan Cesar, predsjednik Hrvatske krscanske demokratske stranke, sve se nade polazu na dogovore o nekoj novoj Jugoslaviji, a snage treba uloziti u otcjepljenje jer, u protivnom, Hrvatima prijeti novi egzodus. Hrvatski narod mora imati svoju vojsku, istakao je Cesar i dodao kako je ideja o referendumu trebala doci iz Hrvatske jer "nece nam Srbija odredjivati sudbinu Hrvatske". "PUZAJUCA OKUPACIJA": Bosiljko Misetic, predsjednik zagrebackog ogranka Hrvatske narodne stranke, rekao je da u dogovoru o sudbini Jugoslavije trebaju sudjelovati predstavnici iz Vojvodine i s Kosova. Istakao je da je danas na djelu "puzajuca okupacija", te da se rvatska ne brani samo u Zagrebu vec svugdje gdje zive Hrvati. Smatra da su danas marginalizirani mnogi koji u nijansama misle drugacije od vladajuce stranke, da plejade Aralica, Gotovaca, Budisa, Veselica i drugih ostaju u kategoriji politickih protivnika. Ocjenjujuci jednogodisnju vladavinu HDZ-a, Drazen Budjsa, predsjednik Hrvatske socijalno liberalne stranke, je rekao da usprkos brojnim obecanjima koja su ostala neispunjena treba imati na umu da je hrvatska vlast u opoziciji u odnosu na saveznu vlast, vojsku i velikosrpske snage, te da je naslijedila unistenu i iznurenu Hrvatsku. No, napomenuo je Budisa, opozicija bi bila tragicna da sama sebi zacepi usta. Pohvalio je odluke Sabora, koje su ustvari vec nekoliko mjeseci stare inicijative HSLS-a, da novaci iz Hrvatske sloze vojsku u Hrvatskoj te da se JNA povuce u kasarne. Pledirajuci, kao i drugi stranackl prvaci, na jedinstvo Hrvatske, Budisa je naglasio da su eprijatelji Hrvatske uvijek poticali radikalne ideje kako bi mogli dokazati njezinu fasistoidnost. Zbog toga treba biti umjeren i objektivan te cuvati suverenitet Hrvatske liberalnom demokracijom. CILJ - DRZAVA KOJA NECE GRIJESITI: Obecavajuci da ce clanstvo ujedinjenih hrvatskih seljackih stranaka braniti i graditi domovinu, a da im ne pada na pamet da ruse sadasnju vlast, u ime Odbora za ujedinjenje HSS, Stanko Topic je porucio da vlastima u Hrvatskoj zele pomoci jer je haesesovcima prvi cilj drzava koja nece grijesiti. Uz poklike okupljenih Hrvatskoj, govorio je zatim tajnik Hrvatske stranke prava Kresimir Pavelic. Ustvrdio je da Hrvatska danas nije slobodna, suverena i nezavisna, nema svoju vojsku i nije clan OUN, a HSP se upravo za to zalaze. Skandiranje iz mase, "NDH! NDH!", Pavelic je prokomentirao: "10. travoja 1941. godine hrvatski je narod prihvatio hrvatsku drzavu, ali ne fasizam, nacizam ili komunizam. Mi hocemo lobodnu, demokratsku i nezavisnu, ili samostalnu, drzavu Hrvatsku". Tom Berisha, predsjednik Demokratskog saveza Albanaca Hrvatske, apelirajuci da se omoguci mir i prestane sa zveckanjem oruzja, naglasio je da s pregovorima o buducnosti treba oprezno nastaviti s nadom da ce se u srpskom narodu probuditi slobodarska misao i tolerancija. Zeljko Mazar, predsjednik Socijalisticke stranke Hrvatske, naglasio je da je odgovor koji se moze davati na sve moguce provokacije - sto vise demokracije i pravne drzave. Burno je pozdravljen predsjednik Socijaldemokratske stranke Hrvatske Antun Vujic koji je konstatirao da, na zalost, Sabor nije prihvatio prijedlog SDSH da se Hrvatska otcijepi od Jugoslavije, a to je, prema njegovim rijecima, pravni lijek protiv zemlje koja je vec nemoguca sama sebi. Naglasio je da borba za Hrvatsku i demokraciju treba biti istodobna, da je to legitimacija za svijet, a da treba prestati s praksom da se "zakoni donose preko koljena". "Vjesnik", 18.travnja 1991)
novine.113 zonjic,
---------------------------------------------------------------------- Zaustavljen projekt satelitske "Srpske TV" Knin Balvani nece svemirom Buduci da a emitiranje u "ceo svet" jos nedostaje 14 milijuna dolara, a misteriozno (?) je nestalo 75.000 dolara s racuna, od satelitskog pozdrava "Pomoz'bog Srbijo" iz Knina, ocito nece biti nista MIROSLAV IVIC Split Cetrnaest milijuna dolara razlog su sto ce svijet jos neko vrijeme stati prikracen za istinu koju bi kninske vodje slale preko kanala vlastite "Srpske televizije". Upravo toliki iznos deviza razlog su sto od pozdrava "Pomoz'bog Srbijo" koji bi preko satelitskog kanala bio upucen iz kninskog studija "Srpske televizije" i koji bi cuo "ceo svet", za skoro vrijeme po svemu sudeci nece biti nista. Kninsko je vodstvo svojim sugradjanima obecalo televiziju jos u vrijeme predizborne kampanje. U jeku najzesce balvan-revolucije, upravo zbog "Srpske televizije" predsjednik SDS dr. Jovan Raskovic otputovao je u visetjedni posjet Americi i medju tamosnjim iseljenim Srbima skupljao novac za projekt vlastite televizije. Nakon povratka, Raskovic je objavio kako je skupio tristo tisuca dolara, nesto novca izdvojeno je i u Kninu gdje je mjesecima stajao poziv gradjanima da ne placaju pretplatu Hrvatskoj televiziji vec uplacuju za vlastitu "Srpsku televiziju". Sama televizija formalno je i osoovana, a za jenog direktora imenovan je potpredsjednik Skupstine opcine, Lazar Macura. Kako su u Kninu postajali sve znatizeljniji i nestrpljiviji sto je s televizijom i kad ce konacno i putem TV moci svojim sugradjanima uputiti krsnu ili rodjendansku cestitku, dr. Raskovic konacno objasnjava da se ipak ponesto presao u racunu. Naime, za televiziju ipak ne treba samo kamera i studio, posebno ne za onu televiziju kakvu su zamislili vodje SDS-a, a koju bi mogao gledati "ceo svet". - Razgovarao sam s Mitevicem i dogovorio se da cijeli projekt nosi TV Beograd koja bi kninskoj "Srpskoj televiziji" ustupila satelitski kanal sto ga je zakupila ta TV-kuca. Medjutim, ispostavilo se da za emitiranje programa preko satelita nije dovoljan samo satelitski kanal, jer prateca oprema koja bi omogucila takvo emitiranje stoji 14 milijuna dolara, objasnio je dr. Raskovic opravdavajuci "zabunu" cinjenicom da je medju Srbima uvrijezeno pravo na neznanje, pa tako i od "ozoglasenog Mitevica" koji je velikodusno nudio satelitski kanal, ali nije znao sto sve treba da bi i slika dosla do tog kanala. Sto se tice novca, ni tu nije sve cisto jer je s racuna netragom nestalo 75 tisuca dolara. Raskovic kaze da je s tim novcem bilo manipulacija pa je stoga i oduzeto pravo nekim ljudima iz vrha SDS-a da potpisuju racune. Svijet ce, dakle, ocito ostati prikracen za istinu, kninska "Srpska televizija" jos za neko vrijeme nece napraviti pomutnju i darmar medju svjetskim televizijskim kucama svojim probojem na listama gledanosti, Babic i Martic odgodit ce svoju svjetsku promociju i uspon medju nalpopularnije licnosti. A kad je posrijedi novac koji nedostaje, dr. Raskovic je zaboravio spomenuti da su stete koje je kninsko vodstvo tzv. balvan-revolucije pocinilo Hrvatskoj, pa naravno i sebi, blokadom prometnica, rusenjem, miniranjem pruga i cesta ali i turisticke sezone, tolike da bi i od tog iznosa mogli ne samo zakupiti satelitski anal, nego kupiti i cijeli satelit. ("Vjesnik", 18.travnja 1991) ----------------------------------------------------------------------
novine.114 zonjic,
---------------------------------------------------------------------- Nakon Miloseviceva posjeta Grckoj "Nevidljivi" Makedonci Ima mnogo znakova da i Srbija i Grcka prizeljkuju (ako s tim vec nisu pocele) prekrajanje Makedonije DJURIC DRAGAN Skopje Iako nema zasad nikakvih znacajnijih reakcija na Milosevicev posjet Grckoj, koji su makedonski mediji "nanjusili" jos prije mjesec dana, kada nije bilo nikakvih sluzbenih najava, ocita je ipak podozrivost Makedonaca prema prvom izlasku predsjednika Srbije na medjunarodnu scenu. S kolikom se paznjom u makedonskoj politickoj javnosti prilazi tom posjetu govori svakako i podatak da je vlada na posljednjoj sjednici Sobranja dobila zadatak da proanalizira taj politicki dogadjaj i da o tome izvijesti parlament. GRCKA NEGIRA: Oprez Makedonaca sasvim je razumljiv, ima li se na umu a sluzbena i medijska Grcka smatraju makedonsko pitanje nepostojecim, a upravo je ono bilo razlogom svojedobne blokade jugoslavensko-grcke granice, kao i jedinim nesporazumima izmedju jugoslavenske i grcke diplomacije. Jednostavno, za Grcku makedonska drzava i makedonski narod, kao i makedonska nacionalna manjina u Grckoj - ne postoje. S druge strane, evidentno je da se sluzbena srpska politika prema Makedoniji odnosi ignorantski. Doduse, nema nekih vidljivih pritisaka, ni politickih ni medijskih, ali zato pada u oci da se i srpska politika ponasa skoro kao da Makedonija ne postoji. Dovoljno je prisjetiti se na trenutak Milosevica, koji je na konferenciji za novinstvo nakon drugog kruga razgovora predsjednika republika, u Beogradu, "zaboravio" reci kako je u razgovorima sudjelovao i predsjednik Makedonije. SRBIJA IGNORIRA: Skopski vecernji list "Vecer" vec je nekoliko puta zabiljezio da pojedini organi u Srbiji smjestaju, u sluzbenim spisima, akedonske gradove u Republiku Srbiju. Posljednji takav slucaj dokumentiran je na stranicama lista i faksimilom evidencije o kazni, sto ju je izdao SUP iz Cacka. U njoj se mjesto rodjenja i prebivalista kaznjenoga, glavni grad Makedonije, Skopje, smjesta u Srbiju! Slicna rjesenja izdali su i opcinski sudovi u Kovinu, Nisu i Urosevcu, a uz Skopje, u Srbiji su se "nasli" i Bitola, Tetovo, Ohrid, Stip. U grckom, pak, tisku, nije nedostajalo savjeta grckoj vladi da bi trebala podrzati srpski nacionalizam, "kako bi se zauzdalo skopsko rukovodstvo", i njegovo naglaseno izbjegavanje upotrebe pojma Makedonija i makedonski. Oni grcki mediji koji smatraju raspad Jugoslavije vec gotovom stvari, racunaju da ce se Srbija naci, barem, "u predratnim granicama", sto odrzava podrsku stavu o Makedoniji kao "juznoj Srbiji". MILOSEVIC ESKIVIRA: Dakako, sve karte jos nisu do kraja otvorene. Zasad je Milosevic na konferenciji za novinstvo u Ateni, nakon izvanredne suglasnosti s domacinom oko svih pokrenutih pitanja", kako kaze "Nova Makedonija", diplomatski izbjegavao odgovoriti na sva pitanja sto su se odnosila na Makedoniju. Upitan sto misli o "pokretanju makedonskog pitanja od strane Skopja", Milosevic je odgovorio da je on u Grckoj "u ime Srbije, a ne Jugoslavije a odnose izmedju Grcke i Srbije ne opterecuje ni jedno pitanje". Na uporno inzistiranje novinara da odgovori eksplicitnije, primijetio je tek da ce se, u slucaju da se postigne suradnja na glavnim sektorima, "marginalna pitanja lako rijesiti otvaranjem granica". Budnom oku makedonske javnosti zasigurno nece promaci smjestanje makedonskog pitanja, tog dugogodisnjeg kamena spoticanja u grcko-jugoslavenskim odnosima, medju marginalne teme. ("Vjesnik", 18.travnja 1991)
novine.115 vcalic,
Od sutra bi trebalo da i na Vicelu krene Yutel WR
novine.116 zonjic, -> #115, vcalic
> Od sutra bi trebalo da i na Vicelu krene Yutel Iz tvojih usta u Bozije usi Rade
novine.117 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ POŠTA VREMENA Vreme, 22. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ SAVEZ MILOŠEVIĆ - TUĐMAN ──────────────────────── ("Dva bez duše, treći bez glave", "Vreme" br. 23) Na veliku radost druga Miloševića, Tuđman je na konferenciji za štampu po završetku samita šestorice predsednika na Brdu kod Kranja bez ustezanja, ali prilično neodređeno, govorio o navodnim pokušajima predstavnika SPO i DS da s njim stupe u kontakt i to baš istog dana kada su u Beogradu održane sada već, moglo bi se čak reći, istorijske demonstracije, tražeći od njega - "demokrate" - podršku. I ranije je predsednik Hrvatske spominjao tobožnje kontakte sa srpskom opozicijom ali su mnogi verovali da on to čini ne bi li Miloševića privoleo na pregovore (jer ako s njim, Tuđmanom, za istim stolom mogu sedeti Vuk i Mićun, zašto sebi ne bi smeo da dozvoli i predsednik Srbije). Može biti da se tako srpska javnost pokušavala psihološki pripremiti za vest o susretu Tuđman - Milošević, koji se ipak morao održati. Mislilo se, takođe, da Tuđman takvim izjavama nije imao nameru da kompromituje srpsku opoziciju, pa se i činjenica da svaki nagoveštaj susreta neke srpske stranke s Tuđmanom poprima negativne konotacije - tumačila jednoumljem u beogradskim medijima. Danas nam se čini da Tuđman takvim izjavama svesno nastoji da diskredituje SPO i DS budući da je procenio kako će lakše izaći na kraj s "omekšanim" Miloševićem negoli sa srpskom opozicijom koja je posle 9. marta stekla ne mali politički kapital te bi koliko sutra mogla postati "pozicija" s mnogo više demokratskog potencijala od SPS i kao takva bi dovela u pitanje tezu o "demokratskoj Hrvatskoj" i "boljševičkoj Srbiji". Uplašio se gospodin Tuđman da bi se Srbiji mogla "dogoditi" demokratija pošto takav razvoj događaja preti da do kraja raskrinka HDZ-ovsku politiku jednoumlja. Naime, ne sme se zaboraviti da je gospodin Tuđman izbore dobio, između ostalog, i na platformi odlučnog suprotstavljanja ekspanzionističkoj politici "antibirokratske revolucije" čije je oličenje bio Milošević. Pad Miloševića bi neminovno značio - početak kraja autoritarne vladavine Franje Tuđmana. Tuđman, dakle, i te kako ima razloga da se plaši demokratske Srbije, no građani Hrvatske, i to u prvom redu upravo Hrvati, trebalo bi da pozdrave eventualno ponovno rađanje demokratije u Srbiji (osim ako im se više sviđa život u poluopsadnom stanju kakvo im nudi gospodin Tuđman, a Milošević mu zdušno pomaže). Nije li u Karađorđevu, pored ostalog, postignut i dogovor dvojice lidera o uzajamnoj "podršci" u slučaju kad hrvatska opozicija ugrožava Tuđmana odnosno kad srpska opozicija ugrožava Miloševića? Nisu li predsednici Srbije i Hrvatske zajednički razradili tehnologiju vladanja? Bilo kako bilo, bez preterivanja se može konstatovati kako stvaranje demokratske Jugoslavije nije moguće sve dok građani Srbije i Hrvatske pristaju da budu taoci suludih politika dvojice lidera, njihove sujete, i volje za moć. IVICA MAZUR, Novi Sad Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.118 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ TEMA VREMENA Vreme, 22. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Evropa protiv šestorice ═══════════════════════ ═════════════════════ SVI ILI NIKO ═════════════════════ ──────────────────────────────────────── Da li će Ante Marković na talasu evropskog ultimatuma, pojačanog Bušovom podrškom, dobiti još jednu Šansu da započne novi reformski ciklus? Odlučnost iz Karađorđeva o neophodnosti promene programa i sastava vlade, izbledela je pred očiglednim dokazima da Marković podršku ne samo na rečima ─ već i u novcu. Republički vođi nemaju ni jedno ni drugo, ali to, bar za njih, ne mora biti i valjan razlog da krajem ove nedelje njihovi timovi u Skupštini Jugoslavije podrže program, skraćeno nazvan ─ "11 + 3" ──────────────────────────────────────── Ukoliko ovog četvrtka Skupština Jugoslavije podrži dorađeni makroekonomski program vlade, ova će biti spremna da izmeni i neke kvantifikacije te politike od kojih će najočiglednija biti da marka neće vredeti devet dinara. Devalvacija neće biti jednaka procentu koji zaračunava crna berza (marka se trenutno prodaje za 15,16 dinara), već će dinar biti fiksiran po kursu od 13,00 dinara za zapadnonemačku marku. Međutim, ako se Markovićevi predlozi ne prihvate, neće biti uslova da vlada krene u izgrađivanje bilo kakvog kompromisa oko mera tekuće ekonomske politike. Zemlja se nalazi na pragu hiperinflacije i teško je pretpostaviti da bi vlada bila spremna da pristane na bilo koji drugi scenario osim onog koji se načelno nudi u programu koji je u petak popodne izneo Ante Marković. U najkraćem, taj program je sadržan u 14 tačaka, od kojih su poslednje tri "političke prirode". U prvih jedanaest tačaka formuliše se minimum ekonomske politike za takozvani prelazni period u kome bi se stvorili uslovi za funkcionisanje sistema, bez - što vlada posebno naglašava - prejudiciranja budućeg rešenja jugoslovenskog čvora. Reč je o sledećim elementima: konvertibilnost dinara kao jedinstvene jugoslovenske valute: jedinstvena monetarna politika i uloga Narodne banke Jugoslavije kojom se, uz primenu drugih mera, ta konvertibilnost ostvaruje; devizne rezerve na nivou koji obezbeđuje spoljnu likvidnost zemlje i konvertibilnost dinara; nesmetano odvijanje platnog prometa u zemlji i prema inostranstvu, funkcionisanje integralnog tržišta i pravna sigurnost za donošenje poslovnih odluka; poštovanje sadašnje koncepcije formiranja sredstava za finansiranje funkcija federacije u okviru dogovorenih rashoda; preuzimanje obaveze na svim nivoima, za održavanje lične i javne potrošnje u granicama utvrđene politike; osiguranje daljeg svojinskog prestruktuiranja kao bitne pretpostavke reforme; program sanacije bankarskog i finansijskog sistema; donošenje socijalnih programa i obezbeđivanje sredstava za njihovu realizaciju; izvršavanje utvrđenih obaveza federacije u oblasti odbrane, državne bezbednosti i međunarodnih poslova. Tri politička uslova su: dovršiti postupak usvajanja Amandmana na Ustav SFRJ (višestranački izbori); obezbediti funkcionisanje saveznih organa, a pre svega Skupštine, Predsedništva i SIV; stvoriti uslove za nesmetan protok informacija u zemlji. To su, dakle, uslovi pod kojima vlada pristaje da se dalje igra stečajnog upravnika, a prihvatanje tih uslova značilo bi i aktiviranje sporazuma sa MMF-om, nove tranše kredita Svetske banke, aktiviranje već odobrenih pozajmica, čija je realizacija uslovljena dogovorom oko programa, reprogram duga pred "Pariskim klubom" - sve ukupno negde oko pet milijardi dolara... U toj optimističkoj varijanti obim investicija bi pao za oko 30 odsto, u suprotnom, siguran je jedino totalni privredni kolaps sa neizvesnim političkim raspletom krize. Dogodilo bi se da, umesto da svež novac uđe u zemlju, poverioci ispostave fakturu na oko četiri milijarde dolara. Sasvim je izvesno da će republički čelnici suočeni sa katastrofalnom ekonomskom situacijom u sopstvenim parohijama pristati na kompromis i sa crnim đavolom, a kamoli sa Markovićem, računajući da će u naknadnom pogađanju oko konkretnih mera isterati svoj naum. Evropska dvanaestorica, međutim, budno prate šestoricu, a spremnost da u ovom času razgovaraju samo sa Markovićem legitimiše ovog kao "evropskog komesara", što je činjenica koja se mora uvažiti. Neizvesnost postoji samo utoliko što se ama baš niko sa zrnom soli u glavi ne bi hladno kladio u to da glavni protagonisti jugoslovenske krize poseduju racionalnost koja bi bila adekvatna trenutku u kome se nalazimo. A u takvim okolnostima - svaki rasplet je moguć. D. čARKOVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.119 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ TEMA VREMENA Vreme, 22. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ Markovićeva era ═════════════════ ─────────────────────────────────── U trenutku kada je Ante Marković, predsednik Saveznog izvršnog veća, u finiš jugoslovenske krize ubacio svoje najjače (i poslednje) karte, bez obzira na to kako će se završiti njegov "veličanstveni valcer" sa nacionalnim i republičkim liderima, može se reći da će se naša ekonomska istorija deliti na razdoblja "pre Markovića i posle njega" ─────────────────────────────────── Ako se već svi slažu u tome da je srpski lider Slobodan Milošević prvi shvatio da je "Broz mrtav", jugoslovenski lider Ante Marković sa puno prava može tražiti da mu se prizna da je prvi shvatio to da je socijalizam u sutonu. Ovaj stari komunista i partizan mogao bi lako prihvatiti ono što mu se već prebacuje - da je bio grobar jugoslovenskog socijalizma i da je Jugoslaviju otvorio Zapadu. Značaj strateške Markovićeve orijentacije da ide na koncept "otvorene privrede" i da, kako je to rekao još prilikom iznošenja svog programa kao kandidat za naslednika Branka Mikulića, početkom februara 1989. godine, ne uvodi svetsko tržište u Jugoslaviju, već da otvara sistem koji će od nje načiniti deo svetskog tržišta - tek će istorija valorizovati. Reč je, čini se, o orijentaciji od ogromnog značaja, koju samo mogu osporiti, a verovatno ne i zaustaviti srpski, hrvatski ili slovenački populisti, nacionalističke, socijalističke, suverenističke - a u suštini provincijalne ideologije. Već na početku, kada je govorio o "novom socijalizmu", Marković zapravo i nije govorio o njemu već o tržištu i političkoj demokratiji, a čitavu seriju svojih prvih nastupa uvek je započinjao dalekovidim upozorenjem da se "socijalistički lager" ruši. Posle prvih reformskih lekcija (nakon stupanja na dužnost 16. marta 1989. godine) i svojih prvih 100 dana, Marković je u Skupštini Jugoslavije rekao da "transformacija socijalističkih sistema u ekonomski efikasne i političko - demokratske sisteme nije nimalo jednostavan i prost proces - on izaziva mnoge kontroverze, stranputice i lutanja..." Nije ih se plašio. Nije se plašio da prvi Jugoslovenima kaže da je Titova era prošla, da moramo brzo trčati. "Dugoročnost krize u kojoj se nalazimo, nesposobnost da i mi riješimo svoje unutrašnje probleme i suprotnosti razvoja, sve ono što se događalo i što se događa u socijalističkom svijetu, ne samo da su nas u mnogo čemu stavili na marginu svjetskih kretanja, nego istovremeno, mi više nijesmo onaj most između dva svijeta, kao što smo bili ili smo smatrani da jesmo" (14. jun 1989). Ante Marković je od tada, sve do današnjeg dana, činio sve da nas vrati u svet, da nam brzinom ekonomskih i političkih reformi vrati atraktivnost u svetskim relacijama, da otvori Jugoslaviju i za to plati neizbežnu cenu. Danas ga zbog toga u Srbiji nazivaju šefom "satelitske vlade", "američkim špijunom", a u zapadnim republikama ga vide kao čoveka koji se kiti tuđim perjem (Milan Kučan), ili ga osećaju kao zapreku hrvatskoj afirmaciji u svetu. Ima neke istine u tome da Marković nije počeo od nule, da mu je prethodno vlada ostavila u nasleđe Osnove privredne reforme, koje je sačinila Mikulićeva reformska komisija, da je arogantno sve zakone, koje je u modernom duhu sačinio Oskar Kovač, posle malih prepravki proglasio svojim početkom reforme (a naročito zaokret u spoljnoekonomskim tokovima - što mu Kovač nikad neće oprostiti). Ipak, reč je o kritičarima koji ne vide mnogo bitniju stvar, zagledani u paragrafe s kojima su hteli da stvore "realnu ekonomiju" - oni ne vide da je Marković mnogo značajniji po onome što je porušio i oslobodio, nego po onome što je od njih uzimao i sam gradio. Trebalo je imati "kolosalnu drskost" da se jednom suludom deregulacijom i liberalizacijom krene u seču prašume socijalističkog zakonodavstva i dogovorne ekonomije. Samo promenama zakona o ekonomskim odnosima sa inostranstvom "poseklo" se oko 70 odsto podzakonskih akata. Veoma brzo, za sto dana, liberalizovano je 65 odsto (danas 97 odsto) uvoza i 85 odsto cena. Liberalizovano je korišćenje deviza - da devizne rezerve odmah skoče sa 2 na 4 milijarde dolara. Pokazao je Marković, odmah, da nema iluzija o društvenoj svojini i "da ona preduzeća koja nisu u stanju da sebe saniraju i da posluju, treba da izađu na tržište i traže rešenja, a ne da stalno traže izlaz u štampanju novog novca u kovnici Narodne banke Jugoslavije, što beskonačno povećava inflaciju, na račun svih i svakoga". To danas izgleda normalno, ali ne treba zaboraviti da su u to vreme Miloševićevi komunisti još grmeli o "dominaciji društvene svojine" i pokušavali da u njenu zaštitu upregnu sve jugoslovenske "subjektivne snage". OSMA SEDNICA: Prvi veliki unutrašnji spor Ante Marković je imao upravo sa tadašnjim i sadašnjim srpskim rukovodstvom, koje je bilo u punoj političkoj ekspanziji, a vladina reformska politika pretila je da pokvari raspoloženje srpskih narodnih masa kojima je, posle Osme sednice, pored nacionalne afirmacije, "olako obećan" i bolji život. Srpsko rukovodstvo je od Markovića zatražilo dve međusobno suprotne stvari: da i dalje štampa pare za nenaplativi izvoz u Sovjetski Savez i da u isto vreme zaustavi inflaciju, jer je narod gunđao protiv skupoće, a njihova vlast je bila "narodna". Pošto je išla žetva, prvi put su u igru ubačeni seljaci - da ruše Markovića. Te bliske, ali u "istorijskom" smislu danas beskrajno daleke 1989. godine, još je postojao Centralni komitet komunista Jugoslavije, pa je na 25. sednici, 31. jula, Ante Marković prvi put govorio o blokadi reforme. On će tada reći ono što i danas ponavljaju: "Ja sam osobno bio svjestan, i to sam nagovijestio, da će u određenom vremenskom periodu doći do kohezije i do savezništva između dogmatskih, svih konzervativnih i ultralijevih snaga, što se i događa u borbi protiv promjena u koje smo ulazili." Nije možda ni slutio da je to tek početak bitke koja još traje i koja će ga možda stajati položaja. SPOR S JOVIĆEM: A već tada je bio blokiran budžet, bile su blokirane mere za ukidanje kliringa (preko koga je za samo četiri i po meseca emitovano 3,5 puta više novca od ukupne novčane mase u zemlji), tražilo se odlaganje ukidanja jugo-menice kao surogata plaćanja. Već tada je društvena svojina "emitovala" plate bez pokrića, a poljoprivreda je pčela jadikovanje zbog toga što je država napušta. Na toj sednici u javnost je izbio i potonji stalni spor na relaciji Ante Marković - Borisav Jović (koji je još pri izboru Markovića za šefa vlade bio njegov protivkandidat). Tada je Jović rekao da Savezno izvršno veće treba ozbiljno da se zamisli u vezi sa problemima koji nastaju po radničku klasu i po čitavo društvo u vezi sa tempom rasta inflacije. To lupanje Markovića po glavi - da zaustavi inflaciju - trajaće sve dok on ne usvoji antiinflacioni program, pa će preći u kritiku zbog toga što je taj program bolan. žinjenica je doista da će Markovićev polet i porast dinamizma celog društva, a naročito početak talasa uspona privatnika u našoj ekonomiji, pratiti snažno ubrzanje inflacije, koja je u prvim jesenjim mesecima '89. počela uveliko da preskače (i 50 odsto mesečno). Svi su bežali od dinara, a Marković je na tom bekstvu gradio devizne rezerve zemlje - računajući da će one dati materijalnu podlogu za novi ciklus zaduživanja u inostranstvu. Uprkos "otvaranju" Jugoslavije, pregovori sa MMF su stajali u mestu skoro godinu dana pošto je prethodni premijer (Mikulić) bio "kažnjen" od spoljnih kreditora zbog vrludanja u politici, ali i od Skupštine SFRJ - kad je napokon nevoljno od nje zatražio podršku "američkoj politici". Marković tada kreće u Ameriku da tamo u nekoliko dana udari temelje vrlo dobrim pozicijama kod Buša i Bejkera, koji traju do današnjeg dana. Napadi na njega već tada dobijaju histeričnu notu, u čemu "Politika ekspres" dobija batinašku ulogu. Komisija za privrednu reformu Slobodana Miloševića svoju kampanju dovodi do kulminacije - predlogom antiinflacionog programa sa zamrzavanjem cena i kursa dinara, ali selektivnim i fleksibilnim (kasnije će Oskar Kovač reći da je imitiran izraelski Brunov model u kojem, navodno, kurs nije zamrznut, a jeste bio - i korigovan je samo onda kada je trebalo da sljušti narasle plate). ULAZ U RING POLITIKE: Naizgled paradoksalnu situaciju - u kojoj paralelno sa snažnim promenama u ekonomskim shvatanjima i sistemu raste i politička i ekonomska kriza, što je bio najbolji znak da reforma nije puka retorika - pogoršava početak finalne faze međurepubličkog rata. Jedan bokser iz Kosovskog božura i jedna policijska službenica, dospela do mesta predsednice srpskog Socijalističkog saveza, tada ulaze u istoriju. Izvesni Bogdan Kecman organizuje pohod na Ljubljanu, da se Slovencima prikaže snaga "istine o Kosovu", a izvesna Radmila Anđelković na Dan republike čita Miloševićevu objavu ekonomskog rata Sloveniji. Od tog trenutka Marković počinje ne samo bitku za ekonomski spas Jugoslavije, nego i za održanje federacije uopšte. Bitka još traje, a federacije je već propala. Tada Ante Marković kreće sa dve svoje velike inicijative kojih se drži već skoro godinu i po dana, a one su u poziciji "ni sebi ni svome". Pošto brzo utvrđuje da federalna vlada nema snage da interveniše među zavađenim republikama, on kreće sa ustavnim amandmanima koji bi u finalu trebalo da obezbede da njegov kabinet, nakon saveznih izbora, ostane prava vlada sa punim legitimitetom. Ova akcija kasnije će ga terati da učini i niz drugih poteza, sve do osnivanja sopstvene stranke. Ništa još nije postigao, mada je Skupština SFRJ usvojila te ustavne amandmane. Plan jačanja savezne vlade dočekan je na nož u Sloveniji i Hrvatskoj, ali i u Srbiji, u kojoj je u pojedinim amandmanima otkrivena namera da se menja "društveno uređenje". ANTIINFLACIONI GRž: Druga velika inicijativa pokrenuta je čuvenim antiinflacionim programom, koji je Ante Marković promovisao 18. decembra 1989. godine. Pošto se uoči stvaranja ovog programa u Jugoslaviji pojavio Džefri Saks, mladi američki "gasitelj" inflacije u Boliviji (na poziv Janeza Drnovšeka), mnogi smatraju da je on, a ne Marković, autor ovog programa (opet ti prokleti Ameri!). Pa ipak, Marković je, a ne Saks, autor glavnog slogana programa - "konvertibilni dinar". Kao što je već dobro poznato, taj antiinflacioni program bio je oslonjen na konvertibilni dinar (sa pravom građana da slobodno kupuju devize), kurs dinara fiksiran za nemačku marku (sedam prema jedan), čvrstu monetarnu politiku, uravnotežen budžet, slobodno formiranje cena (osim u infrastrukturi), šestomesečno zamrzavanje ličnih dohodaka, sanacija banaka i javne potrošnje (sa emisijom obveznica), posebnu sanaciju nerazvijenih regiona, socijalne programe i denominaciju dinara. Ovaj program dočekan je "na nož" u Srbiji, jer srpska vlast već nije znala kako da obuzda narod koji je zasipala lažnim obećanjima, ne menjajući model vlasti koji se zasniva na konceptu "Srbija jedno preduzeće" (a spremala se i za neke veće nacionalne zadatke). U poslednjih desetak dana te godine dogodilo se ono isto što se dogodilo uoči ruske kolektivizacije krajem tridesetih godina ovoga veka. Poklano je i pojedeno sve živo. Samo u tih desetak dana cene su skočile za 40 odsto, a plate su u Srbiji povećane za 44 odsto (kasnije su se u punoj meri pridružili i svi ostali). Pri svemu tome, štamparija dinara je u prvim mesecima 1990. godine nastavila da radi punom parom. Pa ipak, došlo je do smirivanja inflacije i gotovo neverovatnog porasta deviznih rezervi zemlje. Jugosloveni su odjednom od "radnih ljudi i građana" postali potrošači, popularnost "jedinog čoveka koji se smeje na Balkanu" fantastično je porasla, u zemlji je broj privatnih preduzeća ubrzo dosegao neverovatnu brojku od 60,000 firmi, ljudi su počeli da se okreću oko sebe, da shvataju šta mogu zaraditi. Kasnije će Marković reći da su ovaj plan i ova atmosfera mogli reformu u Jugoslaviji izvesti "uz najnižu socijalnu cenu". Verovatno nije u pravu, naša boljka je mnogo duboka i bez muke i gladi se i ne može izlečiti. Naravno, antiinflacioni grč zaustavio je proizvodnju jer Marković nije uspeo da obezbedi sredstva i čvrsta obećanja (federalne obveznice) za sanaciju ogromnih fiktiva i dubioza, a pogotovo nije uspeo da dobije političku saglasnost i potrebnu finansijsku strogost i disciplinu za likvidaciju glavnih inflacionih žarišta. U isto vreme, paralelno sa slomom inflacije, počela se raspadati i federacija. Slovenija, pa i Hrvatska - koje su po strukturi svojih privreda bolje koristile permanentnu inflaciju - odjednom su u Markoviću otkrile centralističke, vlastodržačke sklonosti, a slovenačka štampa ga je optužila da nudi "miloševićevstvo bez Miloševića". Bila je to i godina prvih pluralističkih izbora, a slovenačko i hrvatsko proleće bilo je u znaku straha od Srbije i Beograda, gde je sedeo Marković. Potreba za napuštanjem socijalizma (naročito onog Miloševićevog) prikazana je kao potreba napuštanja Jugoslavije, pa i Markovićeve. VRHUNAC SAMOPOUZDANJA: Kritično mesto Markovićeve ere je leto 1990. godine. Iscurelo je šest meseci zamrznutih plata i zamrznutog kursa. Plate su "odletele" uvis, a cene porasle za oko 80 odsto, pa je trebalo menjati kurs dinara. Ali, s druge strane, devizne rezerve su narasle do blizu 9 milijardi dolara (8,7 milijardi), pa je Marković mogao da kaže da ih je uvećao za blizu 6 milijardi dolara. Predsednik Marković je, istina, u svom ekspozeu rekao da je "socijalni mir možda prividan i da nema sumnje da nam tek predstoje problemi kad budemo dublje i dalje zašli u promjene koje će zahtevati drukčije odnose između činilaca proizvodnje i neizbežnu racionalizaciju državnih institucija u cjelini našeg društva". Ali, on je tada bio na vrhuncu slave i samopouzdanja - činilo mu se da može odmah dalje u promenu svojinske baze društva - bez čega i nema stvarne transformacije produkcionog odnosa. Nije se usudio da pokuša nešto sasvim radikalno, a ne bi ni mogao. Nije se usudio da Jugoslovenima besplatno podeli ono što je ostalo od jugoslovenskog kapitala. STARA PESMA: Marković tada oseća da mora da krene na društvenu svojinu. Zato predlaže proces "rekapitulacije", na taj način da se omogući radnicima kupovina određenog dela društvene svojine, da radnici postanu deoničari uz popust (najviše do 60 odsto). Te radničke deonice imale bi "interni karakter". Samopouzdani predsednik mislio je da se vešto dosetio kako će jednim udarcem ubiti više muva. Deonice bi se davale umesto dela plata, pa bi to prikrilo potrebu njihovog zaustavljanja da bi se oporavili obrtni fondovi privrede. S druge strane, javio bi se vlasnički motiv kod zaposlenih, a mešovite firme bi bile daleko otpornije na političke pritiske naciokratija. Privatizacija bi pospešila bitku za tržište, pa bi oslabile separatističke tendencije. Plan nije uspeo iz mnogih razloga. Stručnjaci već raspredaju o tome gde je bila greška. Da li u tom što je kurs dinara postao destimulativan, pa su zaustavljene devizne rezerve i uz to oborena proizvodnja? Da li zbog toga što se nisu ostvarila očekivanja o nekakvom brzom prodoru stranog kapitala u našu ekonomiju, posebno u banke? Da li zbog toga što su nacionalne vrhuške u svim našim republikama sprečile privatizaciju da ne bi ostale bez vlasti? Možda je problem bio u tome što privreda, a naročito poljoprivreda, nisu mogle izdržati monetarne restrikcije u tako kratkom roku i bez sanacionih sredstava. Možda i zbog toga što je vlasništvo (koje je bilo na vidiku) bilo zamišljeno kao "interno", pa zbog toga tržište kapitala nikad nije proradilo, mada ga je sam Marković pompezno otvorio? A možda je sve propalo zbog toga što je Marković mislio (i sad to izjavljuje) da u jednoj zemlji mogu egzistirati različiti društveni sistemi (oni koji su navodno napustili socijalizam, oni koji hoće da ga napuste i oni koji bi nekako da ga ne napuste)? Sve su to pitanja na koja se tek traže ozbiljni odgovori. Markovićev plan i ovoga puta je dočekan "na nož", bolje reći na sve nacionalne noževe. Iz Srbije su zapevali staru pesmu o tome kako se radnicima umesto plata nude deonice, a spremali su se i za nove izbore, pa je trebalo opet potkupljivati narod. Iz Hrvatske je ovoga puta došao tihi, ali glavni udar. Zakon o platama je jednostavno suspendovan (trebalo je častiti izbornu pobedu), a privatizacija je jednostavno zaustavljena "kroatizacijom nacionalne svojine". Slovenci su već bili na izlaznim vratima Jugoslavije. Osećajući da se formira međurepublička koalicija koja će ga srušiti "iza zatvorenih vrata", Marković prvo najavljuje političku koaliciju u svom programu, a zatim na Kozari poziva narod u svoju stranku - Savez reformskih snaga Jugoslavije. Računa na savezne izbore i mandat svih Jugoslovena. Milošević, koji je ubrzano pretvorio svoje komuniste u socijaliste i koga očekuje teška bitka sa srpskim nacionalistima - to dočekuje kao specijalan udarac koji će mu oduzeti umerenije Srbe i porušiti njegovu viziju Jugoslavije, kad odu ili kada budu oterani Slovenci i Hrvati. Počinje neviđena politička kampanja protiv savezne vlade i Markovića lično. Politička kriza se dalje pojačava, Milošević mora da ubrza sve poteze, ekonomija nikog više ne zanima. SPUŠTANJE MRAKA: Sve ostalo je u još svežem sećanju. Međurepublički rat dospeva do faze zatvaranja svih prema drugima, kreću takse i porezi na robu i imovinu "neprijateljskih republika", da na kraju 1990. godine bude napokon sahranjeno i poverenje u dinar kao jugoslovensku valutu, pošto Srbija uzima pravo na divlju emisiju novca, kako bi se isfinansirala pobeda socijalista. Poslednja faza je u toku - plenidba "tuđe" imovine. Privreda srlja u katastrofu, a na čelo optužnice stavlja se Markovićev koncept otvorene privrede, pod geslom "nije za nas svetsko tržište i ne možemo mi da se trkamo sa svetom". Mrak balkanske provincije polako se spušta na jugoslovensku krčmu. DIMITRIJE BOAROV Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.121 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ LJUDI I VREME Vreme, 22. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ I Z J A V A N E D E L J E ───────────────────────────── BORIVOJE PETROVIĆ, potpredsednik Skupštine Srbije: "Zahvaljujem narodnom heroju... izvinite, Bata čivojinović je odigrao tolike uloge u ratnim filmovima". Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.122 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ ĆORAVA KUTIJA Vreme, 22. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ žukić nam se vratio ─────────────────────── NEMOJ' DA MI BUžETE ! ═══════════════════════ Da je g. Dušan Matković, srpski ministar kože, obuće i teških metala, izborio sebi istorijsko pravo da živi u ličnoj predizbornoj groznici, moglo se naslutiti u trenutku kad je za govornicom u Domu sindikata shvatio da ga u letu, netremice, love TV-kamere (VICEL 2; utorak; 14,00 - 21,30); u samrtnom ropcu, štrajkačima je - umesto zajemčenog ličnog dohotka - na licu mesta poklonio izvornu verziju Rukohvata, tradicionalnog mitingaškog rituala koji zahteva da gornji udovi budu večito u ritmu olako obećane brzine, obućarski precizan, g. Matković je prvo, kako nalažu lepi običaji, najavio "oživljavanje proizvodnje" iz suve drenovine, i u pravom času se, manirom S. Radmilovića, krhko pridržao za sopstvenu, razglavljenu kravatu; zatim je, strogo po pravilima službe, skinuo, stavio, skinuo i ponovo na isto mesto stavio naočare - tek da naglasi dramatičnost situacije u kojoj "svuda tuda" vršlja SIV, ali će, koliko sutra, čim Batrić Jovanović prestane da se farba, dizgine "makroekonomske politike Srbija uzeti u svoje ruke". Kako mu je telo dehidriralo od ove slatke vizije, ministar espadrila je urođenim instinktom krenuo za čašom kisele vode koju je u gutljaju ispio, razmišljajući da slično učini sa saveznim premijerom; pokazujući na praznu čašu, radnicima je rekao: "Morao sam", i, odmah, po kodeksu Rukohvata, prešao u poslednju fazu ritualnog transa. Pred krvoločnim gledaocima ljupkog VICEL-a, g. Dušan krenuo je iznenada da se češka, steže i mazohistički udara flekice rođenom organu čula i mirisa koji se, samo igrom slučaja u prirodi, našao na frenetičnom putu novog Velikog investicionog ciklusa, u savremenom prepevu dr Dragutina Zelenovića. U poslednjim sekundama govora kojim je g. Matković veselo prihvatio da odbije sve one zahteve koji ne traže suđenje i smenjivanje Ante Markovića, na malom ekranu pojavio se poznati ministarski lik u razdrljenoj košulji, rascvetalog nosa, polomljenih naočara, s plavom šljivom na živom kalupu od ljudskog vrata: tek kao bezazleni dokaz da Ušće sasvim nije mogućno presaditi u Dom sindikata, čak ni ako dezintegrisani Matković pristane da se u njega ulivaju Antonije Isaković i Milan Babić. Već naviknut na nuklearnu fisiju, dr Zelenović - za koga neupućeni tvrde da je, stvarno, srpski premijer - hladnokrvno je, s patosa, mistrijom i špahtlom, pokupio ostatke razlivenog Matkovića, tekućinu stavio u projektor od kojeg se ne odvaja i dostojanstveno zagrlio govornicu; svojim velikim, toplim očima na pola koplja, u instantu je uspavao 350,000 štrajkača, a ostalima, po rezervnoj šemi Rukohvata, podignutim prstom i slajdovima ponudio alternativu: porezi - ili plate. Ili nas, razumljivo, neće biti. Šta se potom u Domu sindikata desilo, ne zna se, jer su čak i kamere Ratomira Vica poklekle pred snenim pogledom g. Dragutina. O sudbini štrajkača i gledalaca takođe nema pouzdanih informacija, jer čitava Srbija još spava, dok predsednik srpskog Izvršnog veća, verovatno, i dalje, na mapi Republike, u obliku nagog ljudskog lika, objašnjava kako krvotok iz glave teče do stopala, od Vojvodine do Kosova, pa i šire, do svakog usamljenog i nesrećnog Srbina na ovoj prokletoj antisrpskoj planeti. Jedini čovek koji taj kosmički izazov može da razume, a bogami i da iskusi ako treba, zove se Antonije. U budućoj priči nije bitno što mu je prezime Isaković, ali, izgleda da tako nisu mislili posetioci u Domu omladine, perverzno radoznali da čuju šta o nekadašnjem MITEL-u i današnjem VICEL-u kažu Milica Lučić-žavić, Zoran Luković, Branka Mihajlović, Rade Radovanović ili Predrag Vitas (NTV Studio B; utorak; 21,15). Kad se učinilo da je, kao uvod u masovnu hipnozu, vreme za čuveni Zelenovićev zahvat prevrnutim očima, scenario je žanrovski - iz teške psihološke drame u ubitačni horor - promenio pomenuti Antonije (kojeg iz milja zovu - Ante), očigledno razočaran što ga okupljeno pučanstvo nije dočekalo ovacijama, pionirskim maramama ili, bar, kompletom njegovih knjiga. Nervozan zbog zbilja neprirodne činjenice da fizički postoje Beograđani koji nisu članovi one partije kojoj poslanik pripada dušom, odelom i telom. Antonije je, posle nekoliko lakih zvižduka svom liku i delu, ustao sa stolice, zgrabio mantil koji je - iz samo njemu poznatih razloga - držao grčevito između autonomnih kolena, uhitio mikrofon i svečano objavio: "Ne možete vi da pretite demonstracijama i izlaskom na ulicu. Mi smo, kao zemlja, u teškoj situaciji." Prepoznavši citat Benija Hila, publika se uhvatila za stomak i počela od smeha da se kotrlja ispred bine; kako je Antonije, još 1945. operisan od smisla za humor, ništa mu nije bilo jasno, što je tečnim književnim jezikom formulisao u dosledne konstrukcije preuzete sa TV-snimka: "Nemojte da bučete! Nemojte da bučete! Uopšte me ne zanimate! Niste nikakav zlatni narod! Da znate, niste nikakav narod!.. Vi ste boljševici! Vi tražite nešto što nije demokratski!.. Lupetaš! Lupetaš! Budalo jedna!". U ovom sofisticiranom literarnom žargonu koji, je li, savršeno priliči akademiku čije su gole srpske ruke mesile nepostojeći Memorandum, TV-gledaoci se baš nisu snašli, jer je kočoperni Antonije - Ante po drugi put zarobio mikrofon i glasno poručio javnosti da je njemu "već dosta te Jugoslavije". Što je, složićemo se, sasvim prirodno, sve dok međ' nogama steže mantil koji mu je za uspomenu na, takođe nepostojeći, 9. mart, lično kupio Dušan žukić. Skroz omiljeni urednik nekadašnjih "Dnevnika", koji su se u investicionim ciklusima smenjivali sve do tog fatalnog 9. marta, prošlog je tjedna čvrsto odlučio da se bavi strogo spoljnom politikom; po tajnom zadatku koji nikad nije odbio, malo je skoknuo do Grčke, da slikom i rečju isprati posetu izvesnog republičkog predsednika čije misli žukić redovno memoriše u kartoteku sećanja, rezerviranu samo za istorijske velikane. Izvesna gunđanja zlobnih i krajnje ljubomornih kolega da je bludno slati Duška u Grčku kad se tamo još ne govori ruski, padaju u vodu pred neoborivim argumentima koji, prosto, dokazuju tezu da je on pravi čovek na pravom mestu, u pravom trenutku u pravom društvu. Pre svega, još kao mali, žukić je kroz ljubavne romane Antonija Isakovića iskreno zavoleo Grčku i bratski grčki narod; kad je čuo da Mili Jevremović peva "Pijem", umalo buzukijem (za koji je mislio da se zove bazuka) nije izvršio samoubistvo u katarzi; sa rukom na knjizi svog omiljenog pisca Antonija, tad se zakleo da ga od Grčke niko i ništa ne može odvojiti, s pogotovo kad je saznao da se usred Atine prodaje nerafinisano maslinovo ulje, za kojim njegova suha kosa vapi nekoliko decenija. Dilemu: ili u Grčku, ili ga neće biti, prelomila je neproverena glasina da Grci imaju nekakve ruševine koje će Dušana večno sjećati na "rušilački pohod" beogradskih demonstranata. Mada je lično bio razočaran polomljenim stubovima, za koje je, iskreno, mislio da su očuvani a ne tako napukli i srušeni, dobro raspoloženje mu je vratio "srdačan, bratski, gostoljubiv, domaćinski, izuzetno ljubazni" prijem koji su za srpsku braću pripremila grčka braća. Mlatarajući sa čekićem po Heladi, žukić je stoički davao doprinos kovanju "večnih prijateljskih odnosa među dva bratska" i, čega se stideti - "pravoslavna naroda". Odlučan da ništa ne propusti, Duško je neumorno radio: gledaocima se javio sa 206 metara dubine iz "plave grobnice"; na krilima VICEL-ovog poverenja u njegovo znanje grčkog, leteo je rukama iznad Svete gore, ponosan što i tu žive Srbi, narod najponosniji i najstariji; povremeno je izranjao iz betona, s mikrofonom u ustima; viđen je kako visi na krilu jednog aviona koji je krenuo na Krf; a ima onih koji se kunu da je sakrio mermernu skulpturu golog Apolona da bi se svojeručno popeo na postolje i na svojim leđima sam samcit nosio ekonomske terete čitave Srbije i Grčke. S pet tona mermera za suvenire i 26,000 kilometara trake, Duško je sleteo u Beograd, živ, očuvan, zdrav i čio za nove posete inozemstvu; sebi i Antoniju je obećao da će usavršiti ruski, kako mu se ne bi desilo da ga u Solunu ne razumeju kad kupuje pancir-košulju. "Nedopustivo, drugovi" znao bi da kaže Batrić Jovanović, koji protekle nedelje nije postavio stotinjak poslaničkih pitanja, i time zabrinuo javnost, čija su očekivanja tako grdno izneverena. žak i u trenucima kad su u Narodnoj skupštini za govornicu izlazili poslanici opozicije, g. Jovanović nije reagirao; za nekadašnjeg komandanta akcije Brčko-Banovići ovakva neaktivnost je neoprostiva u času kad Srbe "sa svih strana mrze" i "spremaju im novi genocid". I bez Olivera Mlakara lako je prepoznati da je naš Antonije opet bio u televizijskoj raciji; ovog puta na TV "Politika" (sreda; 22,00), u emisiji koja se globalno bavila ustašama, a lokalno današnjom Hrvatskom. Opušteniji i mirniji, jer je, konačno, na svom terenu, u svom TV studiju, gde se pitanja i odgovori uče napamet. Ante Isaković zvani Lule bijesnio je od sreće kad su mu pomenuli genocidni narod; iz rukava je izvadio istoriju koju je sam napisao, i u kojoj crno na belo stoji da je Hrvatska srpska, jer nema tog kukavičnog Hrvata koji neće priznati da je Srbin kad pred njega dođe Milan Babić u kožnoj, vestern vetrovci. Zahvaljujući hrabrosti YUTEL-ovih snimatelja (sreda; 21,05), dr Babić je ovekovečen u jednom od svojih mirnijih delirijuma: pozivajući se na iskustvo Antonija Isakovića, poručio je "ustašama" i "fašistima" da je SAO Krajina srpska zemlja, i da je nitko neće sprečiti da učestvuje u kvalifikacijama za Svetsko fudbalsko prvenstvo 1994, čak ni mrski "Hajduk", koji je imao toliko smelosti da u srcu Krajine pobedi "Borac" iz Banja Luke. Voditeljicu hrvatskog "Dnevnika" Mirjanu Rakić zubar iz Knina nije previše interesovao, jer je kao urednica iste večeri (srijeda) imala važniji zadatak da patriotskim principima Dušana žukića zabeleži kako g. Tuđman pije viski s nekim engleskim lordom, kojeg su pogrešno obavestili da se nalazi u žeškoslovačkoj, i da je, de facto, dr Franjo u stvari Vaclav Havel iz putovanja u budućnost. Lord je, ne treba ni pomenuti, izrazio oštar prosvjed protiv napada na "mladu hrvatsku demokraciju", što je u prilogu HTV "Dnevnika" jako uzrujalo nekog govornika na Trgu Bana Slavena Letice, iz stranke HSP (prezime zvuči poznato: Pavelić) koji je pola časa urlikao "NDH", dok ga nisu onesvešćenog izneli ispred gomile stranačkih lidera, pokupljenih da govore o neovisnosti koju "valja braniti svim sredstvima". Hrvatska? Može biti. A i ne mora, jer se u poslednjih 96 sati ništa ne čuje o Mili Štuli. Ako je, zaista, istina da je i ona u utorak bila u beogradskom Domu sindikata, dijagnoza je jasna: doživotna spavaća bolest. Jer, kad g. Zelenović nešto radi - onda to radi temeljito; s hipnozom ili bez nje, čitava Srbija mu je već zahvalna što nije budna. Sem Antonija, naravno. Koji večno bdi na etničkim, istorijskim i ne-administrativnim granicama njegove voljene domovine. PETAR LUKOVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.123 .bale.,
═════════════════════════════════════════════════════════════════════ POŠTA VREMENA Vreme, 22. april 1991. ═════════════════════════════════════════════════════════════════════ TRAGEDIJA NOVOG PORETKA ───────────────────────── ("Dva bez duše, treći bez glave", "Vreme" br 23.) Kriza u Jugoslaviji je ušla u novu, mračniju fazu, u kojoj ključne uloge drže vladajuća i hrvatska nacionalistička stranka, predvođene Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom. Svi nedavni događaji nedvosmisleno pokazuju apsurdnost njihovih političkih programa i opasnost u koju guraju ovu zemlju. Obe partije tvrde da im je cilj nacionalni spas i blagostanje. Ipak, istorija će zapisati da je tokom njihove vladavine građanima Jugoslavije dato oružje i da im je rečeno da se bore jedni protiv drugih i da je, 45 godina posle kraja građanskog rata, krv opet potekla u bratoubilačkom sukobu u kome pobednika ne može biti. Ali, to je upravo ono što je njima potrebno. Srpska televizija će snimati preplašenu srpsku decu, hrvatska poginule policajce, krenuće novi talas straha i mržnje po zemlji i naše nacionalne vođe će ostati u žiži događaja. Dokle god budu postojali neprijatelji, paranoični strahovi i "neraščišćeni" računi, njihova vlast izgledaće opravdana i neophodna. Stvarni problemi su time bačeni u zasenak. Srpska vlast će moći da zaboravi na 9. mart, na to da je čovek koji je došao na vlast rečima: "Niko ne sme da vas bije!" poslao policiju i tenkove na sopstveni narod. Moći će da se nadaju razumevanju od strane radnika u propalim preduzećima i penzionera čije penzije stižu sve kasnije i kasnije. Neće morati da se suoče sa međunarodnom osudom za de facto vojnu okupaciju Kosova i svakodnevno kršenje osnovnih ljudskih prava. Dok slušaju nacionalističke parole i direktne pozive na građanski rat i revanš, Srbi će možda zaboraviti da su se posle velikih žrtvi i napora obreli usred beznadežno propale privrede i pod režimom koji ih je faktički izolovao od celog sveta. Situacija u "demokratskoj" Hrvatskoj u neku ruku podseća na onu iz Srbije od pre 2-3 godine, kada je vlada još uživala u varljivoj harmoniji sa narodom, kupljenoj buđenjem nacionalnog osećanja kao leka za sve probleme. Još se ne vidi prava demokratska opozicija, bez koje sama reč "demokratija" gubi smisao. Iako se hrvatska vlast deklarisala kao prozapadna i prodemokratska, kroz retoriku njenih lidera provuku se na momente reči za koje smo se svi nadali da ih nikada više nećemo čuti, reči koje bude aveti prošlosti i dolivaju ulje na vatru nacionalne mržnje. G. Tuđman nas tako uverava da "Srbi i Jevreji nemaju čega da se plaše dok god su pošteni i poslušni građani", i velikodušno dopušta da postoje "dobri i loši Hrvati". G. Tuđman još treba da objasni kako je Trg žrtava fašizma postao Trg hrvatskih narodnih vladara, kako to da se ljubav hrvatskih žena prema domovini meri, između ostalog, i brojem dece i kako njegova evropska i demokratska orijentacija ide uz formiranje nacionalno čiste, jednopartijske policije od 40,000 ljudi. Njegove ekonomske reforme, bar do sada, nisu otišle mnogo dalje od nezakonitog ukidanja saveznih taksi na uvoz automobila i uvođenja nesrazmerno visokih poreza na imovinu Srba u Hrvatskoj, dok privreda propada i para je sve manje. I srpskom i hrvatskom rukovodstvu je zajedničko to da su spremni da manipulišu institucijama savezne vlasti, koristeći ih uglavnom da napadaju jedni druge i permanentno sabotiraju program ekonomskih reformi saveznog premijera. Program i stil premijera Markovića su u oštrom kontrastu sa politikom nacionalističkih režima, koji guraju dve najveće republike u tragični obračun. Program reformi dobio je podršku Međunarodnog monetarnog fonda, Svetske banke, Evropske zajednice i vlade SAD (MMF je, štaviše, uslovio davanje novih kredita striktnim sprovođenjem ovog programa). žetvorocifrena inflacija je spuštena na dvocifrenu, formirane su rezerve u bankama, bankarski sistem je reformisan i dinar je posto konvertibilan. Probuđena je nada da budućnosti - ipak ima. U celoj zemlji Marković dobija podršku značajnog broja ljudi različitih vera, jezika i nacionalnosti. Pokazuje da je pravi čovek za ova prelomna vremena, graditelj među tolikim rušiteljima. Sa njegovim programom Jugoslavija je imala dobre šanse da među prvima prebrodi problematičan prelaz iz državne u tržišnu ekonomiju. Pa ipak, njegov program je u ovom trenutku praktično napušten. To, na žalost, izgleda nikoga nije ni iznenadilo. Kao prvo, program koji je startovao kao očigledno uspešan, dobio je podršku jugoslovenske "zajednice" samo zato što je ova bila sigurna da isti mora da propadne. Uprkos svemu, zamalo nije uspeo. Program reformi je u punoj meri razotkrio katastrofalne posledice četrdesetpetogodišnje dominacije ideologije nad ekonomijom. To se posebno dobro videlo u Srbiji, gde je od samog početka ekonomska reforma bila nespojiva sa politikom i filozofijom vladajuće stranke. S druge strane, hrvatska vlada izgleda ne može da prihvati da išta jugoslovensko može da uspe. Nova hrvatska vlast se svesno potrudila da oslabi položaj premijera i savezne vlade i onemogući sprovođenje reformi. I konačno, verovali ili ne, Tuđman i Milošević imaju zajednički cilj: Marković mora da ode. U ovom trenutku njegov pad izgleda verovatan, a sa njim će nestati poslednja nada da će Jugoslavija u bližoj budućnosti postati evropska država u pravom smislu te reči. Događaji u protekloj godini su pokazali da su nade probuđene višepartijskim "demokratskim" izborima bile uzaludne. Takođe su pokazali da je nacionalizam pogrešna ideologija za ovo vreme. Pošto je jedini realan program ponuđen za izlazak iz krize - na ivici propasti, čini se da ćemo završiti sa dva uzajamno uslovljena, ekonomski zaostala režima, ni u ratu, ni u miru. Ako Markovićev program definitivno propadne, zavesa će se spustiti nad Jugoslavijom. Ali ne ona gvozdena, iz hladnog rata, niti ona iz podele Balkana na Zapad i Istok, Rim i Vizantiju. Plašimo se da će ličiti na onu što je prekrila Poljsku septembra 1939. VOJKAN JAKŠIĆ i MILAN MIJIĆ, Pasadena, Kalifornija ───────────────────────────────────────────────────────────────────── NAPOMENA REDAKCIJE: Objavljujemo pismo koje su Jakšić i Mijić, mladi stručnjaci potekli s Beogradskog univerziteta, poslali uglednim svetskim listovima i političarima (Džordžu Bušu i čaku Deloru, na primer). Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.124 bojt,
Navodno 100% istinit dogadjaj: Pre desetak godina Dušan žukić je bio izveštač TV Beograd iz Moskve... U neko doba zove redakcija žukića, ovaj diže slušalicu i počinje da se odvija sledeći razgovor: - Je li žukiću, jel ima išta novo tamo? - Nema ništa, sve je mirno, sve po starom... - Pa umro ti je Brežnjev budalo!
novine.125 zonjic,
Evo nekih interesantnih vesti koje sam danas dobio : ST$C:[G1990.ZONJIC16190D]MAIL$000400947D0ACF0C.MAI;1 Ekskluzivno: sto je Babic trazio u Beogradu Mesic: Uzaludno prijetnje i napadi Drzim da je Babic u Beograd ipak dosao po instrukcije, uglavnom kod Milosevica. Medjutim, sve sto se dosad pokusalo rijesiti bez Sabora i institucija sistema Republike Hrvatske nije pokazalo rezultate. ZAto vjerujem da su razumni ljudi, kako u Kninu, tako i drugdje, shvatili da teritorij Krajine ne spada ni u kakav fond teritorija za raspodjelu JADRANKO SINKOVIC U cetvrtak je Milan Babic iz Knina boravio u Beogradu i razgovarao, uz ostale, s predsjednikom Predsjednistva SFRJ Borisavom Jovicem. Razgovoru je prisustvovao i potpredsjednik saveznog Predsjednistva Stipe Mesic, sto je i bio neposredan povod da ga upitamo - sto je Babic, zapravo, trazio u Predsjednistvu Jugoslavije? - Trazio je da hrvatski MUP povuce policiju s Plitvica i da se dvojica policajaca, uhicenih za vrijeme one provokacije u Plitvicama, puste da se brane sa slobode. * Nije bilo nikakvih novih zahtjeva ili prijetnji, ili politickih motiva za nove ekscese? - Rijec je, dakako, o politickim motivima. Babic polazi od toga da se radi o podrucju Srpske krajine i da tu ne moze postojati policija Republike Hrvatske. * S obzirom na Jovicev govor, osobito u kontekstu njegave prve informacije upucene Saveznoj skupstini, kakav je bio Jovicev odgovor na Babiceve zahtjeve? - Ne razlikuje se mnogo taj Jovicev govor od prethodnih. Nazalost, u razgovoru s Babicem, Jovic poistovjecuje pozicije hrvatskog MUP-a i tzv. policije iz Knina. Za to nema nikakva zakonskog utemeljenja. Jer, teritorij je hrvatske drzave nedjeljiv. Ne moze neka ilegalna "vlast" dovesti do tako krupnih promjena, premda je cinjenica da njeno ponasanje na izvjestan nacin MUP i tolerira. * Zasto tolerira? - Iz jednostavnog politickog razloga da ne dodje do vece krize. Naime, racunamo da ce razumni ljudi u Kninu shvatiti da ih takva politika vodi u izolaciju, da vodi privredu Knina u potpuni kolaps i da je sve to na veliku stetu gradjana Knina, i Srba i Hrvata. Jasno je da to podrucje nikad ne moze biti Srbijom. Zajedno cemo u Knin * Kako to da ste i vi prisustvovali tom razgovoru? Kako Babic reagira na vase sudjelovanje u razgovorima? - Svojevremeno sam prigovorio Jovicu, kad je primao predstavnike Knina kao predstavnike tzv. SAO Krajine, da on moze primiti gradjane, moze primiti i predstavnike legalnih organa vlasti, dakle opcina, ali nikakve, SAO Krajine jer ona ne postoji. Takodjer sam rekao da kad nekoga prima iz Hrvatske - red je da i ja budem prisutan. Zbog toga je on, kad se Babic najavio, pozvao i mene na taj razgovor. Na kraju, cak smo se dogovorili da bi Jovic i ja jednoga dana dosli u Knin. * Uklapa li se ovog trenutka Babic u aktualnu atmosferu pregovora i dogovora kojom, ipak, politicki prostor Jugoslavije pocinje odisati? - Tesko. Drzim da je Babic u Beograd ipak dosao po instrukcije, uglavnom kod Milosevica. A kod Jovica je samo navratio da bi legalizirao svoj dolazak. Vjerojatno sam u tu svrhu i ja pozvan na razgovor. * Postoje ocekivanja da ce ovih dana doci do jednog od posljednjih ocajnickih koraka Babiceve i Marticeve klike ne bi li napadom na neko selo ili postaju izazvali incident vecih razmjera i u razracunavanje upleli i JNA. - Jasno je da ce oni sada morati ici na jedan veci eksces da bi se pojacala kriza. Ali kako ni svi dosadasnji scenariji nisu uspjeli, tako nece ni ovaj. Jer, cini mi se da je doslo do stanovitog cijepanja tih militantnih krugova u Kninu i onim opcinama koje podrzavaju Knin. Posebno zbog toga sto im odlaze straze koje su dosle sa strane, uglavnom iz Srbije. Nemaju ih cime vise placati, nemaju novca. Moguc je dakle napad ne neko hrvatsko selo ili postaju. I u petak navecer je stigla prijetnja da bi trebalo ukloniti postaju hrvatskog MUP-a iz Kijeva jer da ce doci do medjunacionalnog sukoba. Ja, pak, uporno tvrdim da ne moze doci do medjunacionalnog sukoba jer je u hrvatskoj policiji oko 40 posto Srba. Prema tome, i na jednoj i na drugoj strani su Srbi, pa to ni ne moze biti medjunacionalni sukob. Igra s Armijom No, zasto se u ovim kriznim podrucjima ide na izazivanje sukoba, ali uvijek na drugom mjestu? Naime, radi se o tome da se Armiju pokusava uvesti u igru. I to na taj nacin da se izazove kriza i da se dovede vojska. Pa onda opet na drugom mjestu, na isti nacin. I tako da se pokrije teritorij tzv. Krajine, kako bi Armija prakticki posluzila velikosrpskim ambicijama za odcjepljenje tzv. Krajine od Hrvatske, a da toga nije ni svjesna. Vjerujem da je vecina u vojnom vrbu toga svjesna, ali ne vjerujem da su svi. Jer, jos uvijek se inzistira, cak i iz armijskih krugova, da se hrvatska policija povuce iz ove ili one postaje. Znaci, objektivno se ide na ruku velikosrpskim interesima. Vjerujem da ce i oni danas naivni, koji jos ne shvacaju o cemu se radi, ubrzo razumjeti da to nije njihov posao. Shvatit ce da teritorij Hrvatske nije djeljiv i da treba postivati unutrasnje granice. I Armija se toga mora drzati. * Vi ste, svojedobno, trazili smjenjivanje generala Adzica? - Jos nisam od toga odustao. Ovisi o Adzicu kakav ce biti nas stav prema Adzicu. * Kako ocjenjujete nove, rekao bih u prilicnoj mjeri smirujuce vjetrove, na domacoj politickoj sceni? - Vecina razumnih ljudi u ovim opcinama Knina, Benkovca, Obrovca, Korenice, Gracaca shvatila je da je rijec o teritoriju Hrvatske i da se svaki i bilo koji proolem mora i moze rijesiti u hrvatskim institucijama. Ne moze se obici Zagreb, ne mogu se obici institucije sistema Republike Hrvatske. Sve sto se pokusalo rijesiti bez Sabora i organa Hrvatske nije pokazalo rezultate. Zato vjerujem da su ljudi shvatili da je rijec o Hrvatskoj i da ce Hrvatska ostati, da teritorij Krajine ne spada ni u kakav fond teritorija za raspodjelu. Referendum nije izdaja * Referendum je jedan od sredisnjih datuma ovog trenutka. Moze li promijeniti smjer i karakter sadasnje politicke neizvjesnosti? - Ne znam boce li promijeniti smjer, ali ce zacijelo pokazati sto gradjani Republike Hrvatske misle o karakteru buducih politickih odnosa na ovom prostoru. * Postoje znci izvjesnog nezadovoljstva u Hrvatskoj koji pitanja za referendum tumace kao "izdaju" Hrvatske i napor da se stvori "treca Jugoslavija". - Politika nije tako jednostavna i zato dozvoljavam da ima mnogo ljudi, pa i u tzv. politickim krugovima, koji sebi uobrazavaju da se bave politikom, a ne znaju nista o njoj. Tako i svi ti koji budu prosvjedovali ne uzimaju u obzir niti medjunarodne limite, niti odnose u ovoj zemlji. I zbog toga me mnoge reakcije ne iznenadjuju. Iznenadjivalo bi me kad bi ozbiljni politicari i, da tako kazem, ljudi od formata, procjenjivali situaciju na fanatican nacin. Fanatika je, medjutim, uvijek bilo, kao i nerazumnih, a ono sto se s ovim pitanjima zeli postici jest - da je Hrvatska suverena i da se bas zato moze dogovarati s kim hoce, s drugim republikama, pa i s drzavama izvan jugoslavenskog prostora. To i jest zadatak oveg referenduma. ("Nedjeljni Vjesnik", 28.travnja 1991) ----------------------------------------------------------------------
novine.126 zonjic,
---------------------------------------------------------------------- TRAGOM JEDNE PRESUDE Tako sudi Vignjevic Sudac Vojnog suda u Zagrebu Mile Vignjevic u procesu 1988. godine oslobodio je krivice porucnika Novaka Gojica koji je vozeci pijan u Osijeku usmrtio jednog mladica Pise: Mirko Sajler Predsjednik Velikog vijeca Vojnog suda u Zagrebu potpukovnik Mile Vignjevic postao je medijska zvijezda. Otkako je pocelo sudjenje uhicenim Viroviticanima zbog navodnog pripremanja oruzane pobune, njegova slika svakodnevno se moze vidjeti na TV-ekranima, a ime procitati u novinama. Do tada malo tko ga je znao. Oni koji su ga i znali ne pamte ga po dobru. On ima cudan arsin u dijeljenju pravde. Ocigledno potpukovnik Vignjevic ne robuje zakonima. Za njega je vaznije sto je unaprijed dogovoreno i sto je interes njegovih pretpostavljenih. Nevidjena sudska farsa koja se svakodnevno odvija u prostorijama Vojnog suda u Zagrebu, jasno pokazuje da ima mnogo istine u onoj narodnoj "kadija te tuzi, kadija ti sudi". Nikakvi zahtjevi branitelja optuzenih za izuzece potpukovnika Mile Vignjevica i cijelog sudskog vijeca, te vojnog tuzioca, nisu urodili plodom. Sve je, zapravo, unaprijed dogovoreno, upravo onako kako je vodjena istraga u tome montiranom procesu. Sto mogu ocekivati optuzeni, jasno se moze vidjeti po slucaju porucnika Novaka Gojica, kojem je Vignjevic sudio krajem 1988. godine. I taj primjer pokazuje da je Vignjevicevo poimanje pravde u najmanju ruku sumnjivo. Slucaj porucnika Gojica No, podjimo redom. Slucaj o kojem pisemo zbio se 16. kolovoza 1986. u Osijeku, oko 21 sat, na raskrizju Istarske i Kapucinske ulice (bivseg Bulevara JNA). Porucnik JNA Novak Gojic, upravljajuci svojom "skodom" osjecke registracije izazvao je prometnu nezgodu u kojoj je poginuo vozac motocikla Vili Bundus (22), a njegov suvozac Igor Belijan (21) zadobio je teske ozljede. Na lice mjesta odmah je izisla prometna milicija. Evo sto je utvrdjeno: porucnik Novak Gojic nije postivao pravo prvenstva i skrecuci u Istarsku ulicu presao sredisnju crtu cime je preprecio put nadolazecem motociklu. Alkotest je pokazao da je Gojic vozio s koncentracijom od 1,73 promila apsolutnog alkohola u krvi. Optuzeni Novak Gojic, porucnik JNA, Srbin, rodjen 1948. godine u Svrackovom Selu, opcina Titova Korenica (navodimo generalije sa sudjenja), nasao se na optuzenickoj klupi Vojnog suda u Zagrebu kojem je predsjedao potpukovnik Mile Vignjevic, a porotnici su bili Dusan Saratovic, kapetan prve klase, Dragutin Bozic, kapetan prve klase i Dzemal Tvrtkovic, kapetan. Presuda je glasila: "Porucnik Novak Gojic oslobadja se optuzbe." Vjestak napio porucnika Nevjerojatno je sto je sve ucinjeno da bi se donijela takva oslobadjajuca presuda. Porucnik Gojic odmah je "prekomandovan" u Vojnu postu 7250 u Zagrebu, gdje mu je i sudjeno. U toku rasprave on je istakao da je tog dana bio na porodicnom slavlju i da je popio cetiri do pet piva. Nije mislio voziti, ali mu je sogorica javila da njegovu sinu nije nesto u redu s okom, pa se uputio do nje da vidi sto je. Na tom putu dogodila se i spomenuta nesreca. Predsjednik Sudskog vijeca Mile Vignjevic zatrazio je vjestacenje koje je obavio psihijatar dr. Milivoje Koludrovic. I evo sto je tokom vjestacenja ucinjeno. U nalazu stoji da je vjestak porucnika Novaka Gojica opteretio alkoholom do koncentracije 250 promila u krvi (u prijevodu, napio ga, op. M.S.) i konstatirao da pri tom stupnju alkoholiziranosti kod njega nisu zapazene vidljive promjene u tjelesnom, neuroloskom ili psihickom statusu, kao ni promjene u vladanju. Upravo na tome potpukovnik Mile Vignjevic gradi obrazlozenje za oslobadjajucu presudu. U njoj, medju ostalim, stoji i ovo: "Optuzeni je, istina, te prilike upravljao vozilom, iako je bio pod uticajem alkohola u stanju obicnog pijanstva sa koncentracijom, kako je navedeno, od 1,73 promila alkohola u krvi, iako je u smislu cl. 152. Zospp, vozacima zabranjeno da upravljaju vozilima kada su pod utjecajem alkohola. Time je bez sumnje postupio protivno propisima koji reguliraju promet na putevima, ali ta njegova alkoholiziranost nije imala uticaja na pazljivo, nuzno oprezno i u skladu s propisima, upravljanje vozilom. Optuzeni je, kako proizilazi iz nalaza psihijatrijske bolnice 'Vrapce', osoba sa dobrom tolerancijom na alkohol. Pri alkoholnoj probi, kod koncentracije od 2,50 promila alkohola u krvi, kod njega, kako istico vjestaci, nisu uocene vidljive promjene u tjelesnom, neuroloskom ili psihickom statusu, niti promjene u vladanju. Neposredno prije saobracajne nezgode u uvjetima vrlo frekventnog prometa i nocne voznje kroz Osijek, on je bez problema prosao pet kilometara..." Dogovorena presuda Potpukovnik Mile Vignjevic dalje kaze da do nesrece ne bi doslo da je pokojni Vili Bundus motor vozio dozvoljenom brzinom od 60 km/h. A on je prema rijecima svjedoka koji su se ondje slucajno zatekli, vozio mnogo brze. Procjene su bile razlicite, od 60 do 120 km/h. Dakle, prema Vojnom sudu u Zagrebu za nesrecu je kriv poginuli. Nevjerojatno, ali istinito: krivnje je oslobodjen covjek koji je vozio u pijanom stanju i koji nije postivao pravilo prvenstva drugog vozila. Ako je pokojni Bundus vozio i brze, to ipak nije razlog da ga pijani vozac ima pravo ubiti. Svakodnevno velik broj pjesaka cini prometni prekrsaj prelazeci prometnice na neobiljezenim mjestima. Pa ipak, nitko nema pravo da ih ubija. Krivica bi uvijek morala biti na onome tko se ukljucuje u promet s velikom koncentracijom alkohola u krvi. A to je upravo ucinio porucnik Novak Gojic. Za suca Vojnog suda u Zagrebu Milu Vignjevica to uopce nije bilo vazno. Bilo bi zanimljivo saznati zbog kojih razloga. Namece se pitanje zasto vojnim osobama, ako su pocinili krivicna djela u civilu, a u ovom "osjeckom slucaju" i s vlastitim automobilom, ne sude civilni sudovi. Od predsjednika Okruznog suda u Osijeku, Petra Kljaica dobili smo objasnjenje: prema clanu 12. Zakona o vojnim sudovima vojnim licima iskljucivo mogu suditi vojni sudovi. Da je kojim slucajem takav predmet dosao u Osjecko tuzilastvo, on bi bio, zbog alkoholiziranosti vozaca, u nadleznosti Okruznog suda. Presuda bi bila sasvim sigurno drugacija nego ona koju je donijelo Vijece Vojnog suda u Zagrebu kojem je rukovodio Mile Vignjevic. Takvih je primjera vrlo mnogo i tako je u praksi. Vojna lica su, dakle, zasticena nekakvim svojim sudom. Civili, pak, mogu potpasti pod vojni sud ako im se pripise djelo pripremanja oruzane pobune, kako je to ucinjeno s Viroviticanima kojima u montiranom procesu sudi taj isti Mile Vignjevic. ("Nedjeljni Vjesnik", 28.travnja 1991) ----------------------------------------------------------------------
novine.127 zonjic,
---------------------------------------------------------------------- ZAPIS IZ VOJNOG SUDA Cosa nostra Sudeci prema neformalnim razgovorima u kantini Vojnog suda u Zagrebu, sve vise se cini da i u vojsci ima onih kojima je "puna kapa ovakvih 'stvari'" Pise: Zeljko Luburovic Cijeli tjedan zgrada Vojnog suda u Zagrebu uspjela se odrzati na top- listi najljepsih zgrada u Gajevoj ulici. Za razliku od kamenovanja koje su ogorceni gradjani izveli 8. travnja, do danas na zgradu nije bacen niti jedan kamencic. Ne zbog toga sto zgradu cuvaju jake policijske ili vojne snage. Dapace, i bez posebne pripreme za kamenovanje ono bi se uspjesno izvelo. Ipak, ono izostaje. Zasto? Bez primisli da bi netko bio odusevljen da se kamenovanje ponovi, bjelodano je da bi ono bilo bespredmetno. To vise sto tijek sudjenja sve vise otkriva sjenu u kojoj su monteri optuznice kao i dileme onih koji bi trebali biti egzekutori montaze. Nemalo je cudjenje nas koji smo imali tu "srecu" da tijekom sudjenja budemo u zgradi, kada u pauzama rasprave slusamo komentare vojnih osoba neposredno ukljucenih u "stvar". Cosa nostra, sinonim koji bi potpuno mogao odgovarati nazivu organizacije koja je montirala "stvar", cini se nije i sifra onih koji bi o stvari trebali dati konacnu rijec. Clanovi Vijeca Vojnog suda u medjusobnim razgovorima nerijetko govore da im je "puna kapa ovakvih stvari", da im je vise "dozlogrdilo baviti se glupostima, umjesto da se kao normalni ljudi bavimo biznisom". Novinarsko talasanje Jedan clan Vijeca u kantini u kojoj se jos jede mozda najbolji prsut u gradu, reci ce svom kolegi iz Sarajeva, a koji se zatekao u sudu, da mu je ostalo dvije godine do umirovljenja, da vise ne moze i da jedva ceka da otkaci od svega. Nadalje, sudeci po njihovim razgovorima, namece se da se neki u JNA odlucili provesti konacnu diferencijaciju, jer ljude kojima je "puna kapa svega" prisiljavaju po sili sluzbe da sudjeluju u necemu sto i njih same stavlja pred dilemu - "a sta da radim kada odu prijatelji moji". S druge strane, primjetan je pomak u glazbenoj podlozi koja se emitira uz najavu za pauzu na monitorima. Prvih dana emitirana je revijalna glazba, gotovo koracnice, poslije se preslo na pop-glazbu, a posljednja dva dana podloga je bilo emitiranje emisija Radija 101. Gotovo nevjerojatno, kada se moze pretpostaviti kakav je odnos najortodoksnijeg dijela JNA prema politickim stavovima koje u eter pusta ta radio-stanica. Da li je i to znak da se u Vojnom sudu nesto talasa? A talasanje je izazvao i novinar "Slobodne Dalmacije", Mario Profaca, zamolivsi Press centar Vojnog suda da se fotografije koje snimaju fotoreporteri Tanjuga u prostorijama gdje se nalaze novinari, ne distriburaju u javnosti. On je to ucinio zato sto je i predsjednik Vijeca, Mile Vignjevic, upozorio novinare da bez dozvole svjedoka ne distribuiraju njihove fotografije. Profaca je ujedno, uz suglasnost nas novinara iz TV dvorane i, zamolio da se iznesu imena svih akreditiranih novinara i fotoreportera, buduci da se u sudu pojavio i novinar novinske agencije Evropske zajednice, usavsi u zgradu s fotoaparatom, iako je vec odavno bilo receno da samo fotoreporteri Tanjuga i vojske mogu snimati. Taj je detalj izazvao sumnju kod novinara, to vise sto se nama ostalima oduzimaju kazetofoni pri ulasku u Vojni sud. Ta Profacina pitanja izazvala su ne bas mali nemir u redovima predstavnika Press centra Vojnog suda koji i dalje funkcionira besprijekorno, a njegovi su predstavnici vrlo susretljivi. Odvjetnicki vicevi Odgovore na sva postavljena pitanja novinari dobivaju za desetak minuta, izuzev sto kolega Ladisic iz HTV vec tjedan dana nije dobio odgovor na molbu da se ekipi HTV dopusti snimanje reportaze o radu novinara akreditiranih za pracenje procesa. Doduse, obecano mu je da bi pocetkom slijedeceg tjedna njegova molba mogla biti pozitivno rijesena, nakon sto se s njime dogovore o detaljima. A novinari jedva cekaju pauze da bi s odvjetnicima ili clanovima Vijeca prokomentirati tijek sudjenja. Odvjetnici su cak poceli, s obzirom na tijek procesa, stvarati i viceve, poput ovoga: - Znas kako se trebala organizirati pobuna? - Kako? - Sifrom "stizu dugi kukuruzi" na koju Arkan odgovara: "Kupujem". Cak je i predsjednidnik Vojnog suda, pukovnik Zivko Mazic raspolozen za neformalne razgovore u kantini. Njegov je stav jasan - "neka se politika dogovori kako hoce, ja nemam nista protiv, dapace. Ali za nas je zakon imperativ kojeg se moramo drzati, pa ma kakav da je". No, odvjetnici su podnosenjem zahtjeva za preispitivanjem uloge Mazica i Vukosava, istraznog suca, posumnjali u taj imperativ. Iako je zakon mozda jasan, cini se da s pitanjem hijerarhije u JNA nije sve jasno. Posebno zato sto jedan od vojnika policajaca koji kao osiguranje stoje u hodniku suda, cini se, ima generalske ovlasti. Jer, cak i kad mu pukovnik kaze da novinar moze uci u jednu od prostorija koje gledaju na ulicu, ne bi li vidio kakvo je vani stanje, vojnik ce reci: - Pukovnice, ne moze kad ja kazem. - Ma, samo neka kolega pogleda. - Ma, ne moze. Ja sam dobio naredjenje da nitko osim starjesina ne ulazi unutra. - Dobro, neka onda pukovnik udje sa mnom - kaze novinar. - Ma, ne moze kad kazem. - E, kad je tako, zao mi je - kaze pukovnik. Od tog dana vojnik nije vojnik, vec general, a novinar vise ne pita "suvisna pitanja". Uostalom, sve je nekako naopako. Zar ne? ("Nedjeljni Vjesnik", 28.travnja 1991) ----------------------------------------------------------------------
novine.128 zonjic,
Ovo je mozda i najinteresantnije od svega : ---------------------------------------------------------------------- KRITICNA TOCKA Ante sa stitom ili na njemu Hoce li Ante Markovic biti prinudni upravitelj Jugoslavije, stecajni direktor - ili upce nece biti premijer? Pise: Vlado Rajic Postalo je sasvim nevazno hoce li Ante Markovic nakon zavrsetka skupstinske procedure biti prinudni upravitelj Jugoslavije, stecajni direktor ili uopce nece biti premijer. Sve sto se dosad dogodilo u najavi njegove trece runde obracuna s antireformistickim snagama u zemlji pokazuje da se sefu jugoslavenske administracije ne moze osporiti upornost. I to posebno u tumacenju osnova ekonomije i vodjenja jedne drzavne privrede. To sto je nasuprot sebi imao najcesce politicke, a onda i gospodarske pocetnike nije ga obeshrabrilo. Upornoscu, kako je sam prihvatio da ga se zove, saveznog menadzera poducavao je republicke vlade i skupstinski delegatski sastav u elementima ekonomske politike. Susterove sanse Pretpostavimo da se Markoviceva premijerska karijera zavrsi jednim od mogucih ishoda, za pocetak onim po njega najslabijim. Sto bi se dogodilo kada bi jednoga inzenjera na celu vlade zamijenio jedan automobilisticki as? Rijec je, naravno, o Dagmaru Susteru, predsjedniku privredne komore Jugoslavije, covjeku koji je bez mnogo krzmanja prihvatio zeca u sumi: kandidaturu za Markoviceva nasljednika. O Susteru se malo zna. Vrlo uvjerljivo djeluje prica da se radi o covjeku koji je po nekad naglasenoj metodi slovenske kadrovske politike bio promaknut prema saveznim organima da "u republici ne smeta". Cak bi se moglo i pristati na okladu da dobar dio goleme savezne administracije do posljednjih dana pojma nije imao tko je Dagmar Suster i koliko u profesionalnom i strucnom pogledu doista vrijedi. Taj zakljucak se ne moze izvesti ni nakon njegove konferencije za novinare. Privredna komora Jugoslavije koja je kao institucija dosad prosla vrlo lagodno i uglavnom nije se nasla ni na jednom spisku odgovornih za tesku ekonomsku krizu, odjednom, pa jos u vrijeme kad se njen predsjednik spominje kao premijerski kandidat, pred novinarima nastupa kao ozbiljna institucija. Politicki kuloari u Beogradu cak spominju da se Suster sasvim dobro snasao i u srbijanskim politickim krugovima. Sto se njih tice, mogao bi racunati na izbornu podrsku. No, na tu kartu igrali su svojedobno Mikulic, a u jednom dijelu premijerske karijere i sam Markovic. U oba slucaja izborni adut se tokom mandata pretvorio u obicnu sedmicu. To znaci da bi vjerojatno covjek potpuno anoniman u sinim jugoslavenskim prostorima bio idealna osoba za izvrsenje one opcijske politike koja ce biti snaznija u trenutku njegova eventualnog izbora. Budu li to centralisticke snage, jasno je kakvu ce politiku voditi vlada pod Susterovim rukovodstvom. Budu li to reformske snage, Suster bi mogao vrlo brzo izgubiti i ono malo povjerenja u Skupstini Jugoslavije koliko mu eventualno bude potrebno da izborne kriterije uopce prodje. U oba slucaja, zapravo, Jugoslavija ne bi dobila premijera vec na neki nacin povijesno podsjecanje na premijerske mandate koji su prethodili Markovicevu izboru. Opstane li Markovic na funkciji kao stecalni upravitelj, moglo bi se dogoditi slijedece. Ponajprije da se pojedini dijelovi jugoslavenske slozene zajednice doista i odcijepe kako bi se zastitili od negativnih posljedica svakog pa i drzavnog stecaja. Otvaranje stecaja nad Jugoslavijom, naime, predstavlja uvodjenje izvanrednog stanja na drugi nacin i drukcijim sredstvima nego sto su to, recimo, tenkovi. Ali ucinak je isti tim vise sto svaki stecajni postupak podrazumijeva uravnilovku mjera prema svima i svakome jednako. A ta politika je upravo u velicini jugoslavenske ukupne krize vec pokazala svoje najslabije strane. Postane li Markovic sanacijski direktor Jugoslavije postoji mogucnost da se sistemom prijelaznih mjera svaka pojedina u Jugoslaviju udruzena republika osamostaljuje u izboru metoda i sredstava sanacije vlastite privrede, a onda i politickih odnosa koji se na ekonomskoj krizi podgrijavaju. To bi omogucilo Markovicu ne samo da realizira svoj program "jedanaest plus tri" vec bi oslabilo i argumentaciju njegovih oponenata da se u predlozenim rjesenjima krije obnova centralisticke Jugoslavije. Izolacija Jugoslavije Medjutim, postoje i rjesenja koja proizlaze izmedju narodnog stava o jugoslavenskoj krizi. Ona se, uostalom, kao i sve drugo, tumace u skladu s republickim politickim opcijama. Paradoksa radi jedna te ista recenica se na obje suprotstavljene strane tumaci kao argument za ono sto svaka od njih u sukobu zastupa. Sasvim je sigurno da Evropu i financijski svijet uopce ne zanima kako ce biti unutrasnje uredjenje Jugoslavije. Naglasak je stavljen na dvije cinjeniee: Jugoslavija kao subjekt medjunarodnog prava u mjeri svojih vanjskih dugova cija bi otplata eventualnim raspadom zajednice bila dovedena u pitanje. Zatim, kao drugo, Jugoslavija kao demokratska zajednica svojih naroda i republika. Kako ce se i jedno i drugo realizirati, taj politicko- financijski svijet ne zanima. Bitno je da evropska drzavno-politicka karta ne uveca broj svojih jedinica ni za jednu jugoslavensku, a odcijepljenu drzavu. U tim uvietima Markovic se u svijetu shvaca kao eksponent one opcije koja zapravo pomiruje strane u sukobu. To znaci, a to se i vidi da se podrska upucuje upravo onim mjerama koje se danas nalaze na teskoj provjeri u Skupstini Jugoslavije. S obzirom na taj vanjski faktor odlazak Markovica s premijerskog mjesta mogao bi znaciti zaustavljanje ionako vec suzenog toka financijske podrske reformi jugoslavenske privrede. Zatim, sasvim bi sigurno dovela do izvjesne politicke izolacije ovih prostora sve dok se na njima mirnim i demokratskim rjesenjima, odnosno na neki drugi nacin ne postigne dogovor. Izolacija Jugoslavije, pak, predstavlja preventivnu mjeru u odnosu na ono sto ovdje kod nas mogu znaciti ti drugi nacini. U pregovarackom smislu Markovicev odstup s premijerske stolice znacio bi prekid one vrste bilateralnih i multilateralnih pregovora u koje ulazi svaka clanica medjunarodne zajednice. To bi znacilo zaustavljanje toka ideja na isti nacin na koji je tok kapitala vec zaustavljen zbog politickih prilika ju zemlji. Medjutim, razvoj situacije u Skupstini Jugoslavije pokazuje da ce premijer s osmijehom vjerojatno prezivjeti i trecu rundu. Bez obzira pa to sto mu sasvim sigurno ni u finisu rasprave delegati iz Srbije i Crne Gore nece dati podrsku. Vrlo zanimljiva je opaska jednog od zastupnika koji kaze: "Do dolaska Markovica na premijersko mjesto za sve nase nevolje bili su nam krivi Turci. Markovicevim dolaskom sva krivnja pala je na njega, pa ispada da je trenutni premijer najveci Turcin rodjen na ovim pnostorima." Primjetna rezignacija u toj izjavi sadrzava i najjasniji opis polozaja u kojem se savezni premijer trenutno nalazi. Cinjenica jest da je samo promjenom politickog vokabulara on postao predsjednikdm vlade. A da bi ministarski tim na cijem celu stoji doista bio vlada, Markovic je propustio da povuce neke vladarske poteze onda kada je to trebalo. Dva su problema iz toga nastala. Prvi, sto je reforma zakocena, i to vrlo uspjesno. Drugi, sto mu danas upravo zbog izostanka te cvrste politike kritiku upucuju oni koji su svojim aktivnostima najvise pridonijeli zaustavljanju procesa promjena vodjenih iz SIV-a. Prema tome, Markovicevo trece ispitivanje povjerenja pred Skupstinom Jugoslavije, prodje li on, moralo bi rezultirati i zahtjevom za vrlo ostrim mandatom koji bi potpisali skupstinski zastupnici. Ostrim prema svima i svakome, u okviru onih poslova koje Markovic sazima pod sintagmom "jedanaest plus tri". Ne zatrazi li Markovic to pravo da u okviru tocno utvrdjenih nadleznosti stvarno bude vlada, nece dobiti cetvrtu priliku za produzetak mandata. Kljucni 15. svibnja Gotovo na rubu tih politickih spekulacija zaboravljenom ostaje jedna vrlo zanimljiva i moglo bi se dogoditi da bude vrlo znacajna. Rijec je o - 15. svibnju. Toga dana, naime, trebalo bi doci do smjene rotirajucih predsjednika Predsjednistva SFRJ. Moze li Jugoslavija ovakva kakva je danas zajedno s odnosima koji u njoj vladaju i u fazi pregovora sestorice republickih vodja u kojoj ti pregovori jesu, podnijeti cinjenicu da se na dvije kljucne savezne funkcije nalaze dvojica Hrvata? Ako su dosad politicki analiticari s puno prava zakljucivali da se guzva oko Predsjednistva SFRJ namjerno stvara kako bi se izbjegao dolazak na predsjednicko mjesto Stipe Mesica, onda bi u nekim buducim raspravama svakako trebali ukljuciti i faktor Markovic. Padne li Markovic sada, ni Mesic nece doci u predsjednistvo. Jer, tada postaje sasvim svejedno za hrvatsku stranu, tko je savezni premijer, odnosno kakva je uloga Predsjednistva SFRJ. A u podjelama izmedju republickih opcija na toj strani bi po svoj prilici bile i Slovenija i Makedonija, a onda po logici trenutne situacije i dio rukovodstva Bosne i Hercegovine. Taj 15. svibnja, dakle, pod upitnikom je okoncanja rasprave o Markovicu. Upitnik je tim veci sto sasvim sigurno opcija Ante Markovica omogucava ne samo mirno rjesenje jugoslavenske krize nego i amortizaciju najdrasticnijih zahtjeva koji se javljaju ispod plasteva gotovo svake od sest sluzbenih republickih politika. Prema tome, odlucivati o Markovicu i nastavku ili prekidu jugoslavenske drame znaci odlucivati o sudbini svakog od njenih aktera. Ta uloga Markovicu odgovara, a zapravo omogucuje da bez mnogo kalkulacija bude mnogo ostriji u ocjenama nego sto to danas jeste. Ne zato sto bi se time omogucilo da premijer odigra sam kljucnu jugoslavensku ulogu, ma koliko se spekuliralo da to on i zeli. Bitnije je sto Markovic pomiruje ovdasnje politicke gromove. ("Nedjeljni Vjesnik", 28.travnja 1991)
novine.129 .bale.,
Sećate li se Nikole Šećeroskog? ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ ON 12.decembar 1990. ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ Nikola Šećeroski ────────────────── kandidat grupe građana Rođen sam u selu Radožda s.o. Struga S.R. Makedonije dana 2.12.1934. god. od majke Spasa devojačko Teštanoska Šećeroska i oca Trajko Šećeroski. Potičem od NAJSIROMAŠNIJE PORODICE u Selu stoga sam morao od OSAM GODINA DA budem sluga kod šiptara i u manastiru svete Bogorodice. A ZATIM SKORO DVE GODINE žOBAN SEOSKIH OVACA ZA OVO VREME UBIO SAM VUKA ŠTAPOM I KAMENJEM POMOĆU MOG VERNOG PSA KOJI SE ZVAO MURO. ALI JA KOJI SAM UBIO VUKA DOBIO SAM NAGRADU SAMO 500 DINARA A ONAJ KOJI JE ODRAO KOčU VUKU DOBIO 2.000. ETO TI PRAVDE. OVO NISAM TEK ONAKO NAVEO. OVA žINJENICA PRATI ME VEĆ PREKO DVADESET I PET GODINA MOJE NATžOVEžANSKE BORBE ZA žUVANJE JUGOSLAVIJE OVAKVA KAKVA JE, ZA USTAVNOST I ZAKONITOST za POŠTOVANJE LJUDSKA I GRAĐANSKA PRAVA ZA JEDNAKOST PRED ZAKONOM I USTAVOM OVE ZEMLJE. ZA BRATSTVO I JEDINSTVO ZA KOMŠISKA SLOGA I LJUBAV. ZA SLOčNOG čIVOTA NA OVIM PROSTORIMA JER SMO SVI SUDBINSKI POVEZANI, DA čIVIMO ZAJEDNO BEZ MRčNJE, NASILJA I TERORA JEDNIM SA DRUGIMA. Upravo zato ja sam osam godina hapšen zatvaran i maltretiran slat u ludnicu moja kuća je godinama KAMENOVANA PA SMO MORALI DA BEčIMO IZ NJE. OVA TEŠKA NEDELA ZNA SE KO JE POžINIO TO JE TRAJAN Majanoski i njegovi sinovi koji se ORGANIZOVANO ŠTITI I BRANI NA SVIM NIVOIMA, NA VELIKA čALOST I SRAMOTE U PRAVOSUDNIM ORGANIMA počev od s.o. žukarica do FEDERACIJE. ZATIM POžEV OD OPŠTINSKOG SUDA DO SAVEZNOG SUDA JUGOSLAVIJE. ZATIM POžEV OD OPŠTINSKOG TUčILAŠTVA PA SVE DO SAVEZNOG JAVNOG TUčILAŠTVA. OVO DOKAZIVAM I TO ARGUMENTOVANO MOJA NADžOVEžANSKA BORBA JEDNOG POJEDINCA. U 1952. godine zaposlio sam se u Preduzeče Rad u Beogradu. Kao fizički radnik sa mog oca Trajka po zanimanje zidar. Radili smo na sajmu u Beogradu. Pošto nisam imao kapu na glavu tražio sam prazan džak od cementa da bi napravio kapu. Kada sam prazan džak nosio u ruci naišao je poslovođa i upitao odakle ti je to džak, ti si prosuo cement da bi dobio prazan džak. Sve moje napore da dokažem da ja to nisam uradio nisu urodili plodom. Podneo mi je prijavu i morao sam da platim taj džak, tako da sam skoro mesec dana radio džabe jer mi je odbijeno na blagajni. Posle toga u 1953. zaposlio sam se u Tetovu na izgradnji fabrike Teteks i dalje kao fizički radnik. PRILIKOM DIZANJA NA LEĐA KANALSKE BETONSKA PLOžE UGANUO SAM KIžMU. TAKO DA NISAM MOGAO DA MAKNEM. OTIŠAO SAM KOD LEKARA DAO MI JE NEKE LEKOVE I TERAO NA POSAO POŠTO JA NISAM MOGAO DA HODAM A KAMOLI DA RADIM A NISAM DOBIO BOLOVANJE JA SAM MORO DA NAPUSTIM PREDUZEĆE I DA SE LEžIM KUĆI. Druge godine otišao sam u N. armiju. Za vreme služenja vojnog roka RAZBOLEO SAM SE od "ameba". Nekoliko puta išao sam kod lekara ALI ME ON PROGLASIO SIMULTANTOM IAKO zato ja nisam imao potrebu jer sam bio kurir. POŠTO SAM KAO KURIR POZNAVAO GENERALA RAUŠA STEVO ja sam jedne večeri rešio da sa korza u MOSTARU koji je bio sa svojom ćerkicom pratim sve do njegove kuće da vidim gde stanuje da bi mi jedino on spasao život. Što se to opravdano dokazalo drugog dana u večer oko osam 20 čas. uveče došao njegovoj kući. Pokucao sam na vrata, izašla je njegova žena. Upitala me je izvolite vojniče, uđite u kući, ja sam ušao i objasnio DA SAM NA TEŠKIM MUKAMA I DA SAM U OPASNOSTI PO čIVOT A DA ME NIKO NE RAZUME. Posle izvesnog vremena došo je GENERAL RAUŠ, ja sam se prestavio i objasnio o čemu se radi. On me upitao vojniče KOLIKO JE TVOJA TELESNA TEčINA JA MU ODGOVORIM DRUčE GENERALE 48 KILOGRAMA. A on mene vojniče sutra ujutro da budeš u mojoj kući u 7 čas. RAZUMEM DRUčE GENERALE. Ujutro ja se javljam mom kapetanu i objasnio da odmah moram da se javim generalu RAUŠU. On odmah promenio boju i rekao: šta kažeš, bre, šta kažeš, bre, 2 do tri puta ponovio ovu reč. Onako zbunjeno rekao mi je Nikola zategni se zakopčaj se lepo i idi. Kada sam stigao kod njega on me je već čekao u dvorištu i odmah smo seli u kola i pravo u ambulanti kod lekara koji me je PROGLASIO SIMULANTOM. Kada je general upitao da li poznaješ ovog vojnika on je odgovorio potvrdno. E pa kad je tako onda neka vojnik stane na ovu vagu. Kad sam stao na vagu, vaga je POKAZALA 48 KILOGRAMA. Šta ćemo sad doktore, da li ovaj vojnik po propisima može služiti vojsku u J.N.A. Posle svega toga otišao sam u Bolnici u Sarajevo i ležao (tri meseca) I TAKO MI čIVOT SPASAO GENERAL RAUŠ STEVO VELIKO MU HVALA. TAKVI SU NAM LJUDI POTREBNI I DANAS. LJUDI VISOKO MORALNI čIVOTA U NAŠOJ ZEMLJI. U Vranic G.P. Sarajevo dobio sam i ja i moj brat Branko Šećeroski odkaz zajedno iako sam ja u tom preduzeće osnovao... (nečitko - prim. red.) i to zvali su me dopisom koji su mi uputili u moje selo. Posle toga došao sam u Beograd u 7. jul. Gde je počelo moje hapšenje koje je trajalo OSAM GODINA I SLANJE U LUDNICU. Oklevetali su me da sam odvezao fasadne skele da pobijem radnik (!!!) a i ja sam radio na tim skelama i to najvećoj visini. A ostali majstori bili ispod mene. Kasnije je vođen disciplinski postupak. Pa sam ja OSLOBOĐEN KLEVETE I LAčI o čemu posedujem i odluku u pismenoj formi. U Sarajevu spaso sam ženu koja se davila. čena petoro dece, koja je dala pismenu izjavu, koju ja imam i dajem na uvid. Spasavao sam bezbroj sirotinje da dobiju svoja ustavom zakonita prava. Dokaz za svakog čoveka posedujem dosije dođite u mojoj kući pa se uverite a daću vam i adrese tih ljudi pa proverite moje navode. Izborna beseda Nisam stigao da pripremim jer sam bio premoren. Nikola Šećeroski Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.130 zonjic,
From: UBBG::EIGALY 29-APR-1991 17:10 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 29.travnja 1991 U hrvatskim selima kod Knina vlada uznemirenost Vojska blokirala Kijevo Policajci MUP-a, po naredbi, ostaju u Kijevu, nece pucati prvi, ali ce se u slucaju napada braniti MIROSLAV IVIC, MIRKO CURUVIJA, SLAVKO ZUPAN, HTV, HINA, TANJUG Split Jake vojne jedinice u nedjelju oko podneva blokirale su sve prilaze hrvatskom selu Kijevu izmedju Vrlike i Knina, koje je vec mjesecima opkoljeno barikadama nelegalne srpske milicije iz Knina. U srijedu je u Kijevu uspostavljena policijska stanica MUP-a Hrvatske koja je u nedjelju ujutro zapocela s radom. U 13 sati, medjutim, kako smo saznali u Vrlici, u Kijevo iz pravca Knina stizu oklopni transporteri i dva tenka JNA komandantom jedinica potpukovnikom Djukicem. On je zapovjedniku stanice dao ultimatum da policajci napuste Kijevo u roku od pet minuta, u protivnom ce vojska pucati. No, policajci MUP-a ostali su u Kijevu. Poslijepodne je pomocnik ministra unutarnjih poslova Hrvatske Slavko Degoricija preko Hrvatskog radija uputio naredbu pripadnicima MUP-a da ne otvaraju vatru prvi, ali, ako se bude pucalo na njih, da odgovore oruzjem jer ce "odgovornost snositi onaj tko je izdao naredjenje vojsci da napadne". KIJEVLJANI IZISLI PRED VOJSKU: Vec dovoljno umorni i iznervirani stanovnici Kijeva, tocnije zene i djeca, postavili su se izmedju vojske i policijske stanice, jasno izrazavajuci spremnost da brane selo. Mitraljeske su cijevi kako javljaju iz Kijeva, uporene u njih, no, srecom, razum je: jos prevladavao. U medjuvremenu, u Kijevo kao pojacanje jedinicama JNA stizu i Marticevi specijalci u pet landrovera, a vojska postavlja prepreke na izlasku iz Vrlike prema Kijevu u selu CivIjani. Vojni se ultimatum iz sata u sat produzava. Stanje na podrucju Vrlike i Kijeva bilo je izuzetno napeto, pa je bilo tesko predvidjeti sto sve moze donijeti noc. UZNEMIRENOST U DRNISU: Uznemirenost je velika i u Drnisu kao i ogromno ogorcenje zbog onoga sto se zbiva u i oko Kijeva. Zitelji drniske krajine okupljeni su ispred zgrade opcinske Skupstine na prosvjednom skupu na kojem im se u nedjelju uvecer trebao obratiti predsjednik SO Josko Odak, predsjednik Opcinskog odbora HDZ, zastupnik u hrvatskom Saboru Smiljan Reljic i zupnik Drniski fra Ante Cavka. Drnisani su posebno ogorceni sto su u toku poslijepodneva vojni helikopteri nadlijetali policijsku postaju u Drnisu, a prema nekim obavijestima koje stizu s terena, vojni transporteri usli su u Petljuh, selo u drniskoj opcini na granici prema kninskoj, nastanjeno srpskim zivljem. U trenutku dok ovo javljamo zbor je poceo, a okupljeni narod u sredistu Drnisa je uzvikivao: "Oruzje! Oruzje!". VOJSKA BLOKIRALA PROMET: Prema informacijama Policijske uprave u Zadru od nedjelje uvecer, oklopna vozila JNA iz benkovackog garnizona nalazila su se na cesti koja vodi iz Benkovca prema Stankovcima kod sela Miranje, te na prometnici juzno prema Biogradu na moru, izmedju sela Sopot i Zapuzane. Svako odvijanje prometa tim cestama bilo je onemoguceno. Dvadesetak tenkova i vojnih transportera nalazilo se na cesti Benkovac-Obrovac kod sela Krusevo, na lokaciji Njivice. Dok su tenkovi prolazili Krusevom, nekulturnim gestama je provocirano stanovnistvo koje se naslo na magistrali. Pojava vojske na tim cestama, i u neposrednoj blizini mjesta s hrvatskim stanovnistvom u kojima su otvoreni, ili se planiraju otvoriti policijski odjeli, unijela je veliki strah medju stanovnistvo. Prijepodne, juzno od mjesta Polaca, u benkovackoj opcini, iz zasjede je pucano na patrolu MUP-a iz Policijske postaje u Biogradu na moru. U KNINU TRAZE INTERVENCIJU JNA: Savjet za narodnu obranu SO Knin izdao je saopcenje u kojem se kaze da je formiranje policijske stanice u Kijevu izazvalo uznemirenje i gnjev u kninskoj opcini te da prijeti opasnost od nekontroliranih sukoba. Ne postoje razlozi za formiranje nijedne policijske stanice MUP-a na podrucju opcine Knin jer po misljenju SNO MUP za to nije nadlezan, kaze se dalje u saopcenju. Na osnovu odluke predsjednistva Jugoslavije JNA je ovlastena da sprijeci sve medjunacionalne sukobe pa SNO zahtijeva od potcinjenih u JNA da onemoguce "provokativni rad policijske postaje u Kijevu". Na kraju saopcenja je Savjet zatrazio od milicijske stanice u Kninu da uvede red i mir na podrucju MZ Cetina, Civiljane i Polaca. SAZVANA SJEDNICA PREDSJEDNISTVA SFRJ: U povodu dogadjaja u Hrvatskoj u nedjelju uvecer pocela je sjednica Predsjednistva SFRJ. Do zakljucenja lista nismo dobili izvjestaj sa sjednice Predsjednistva SFRJ. ...................................................................... Izjava Stipe Mesica Koga stiti armija HINA Zagreb Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske uspostavilo je policijske stanice u nekim mjestima u kojima stanice ranije nije bilo, zbog stalnih prijetnji maltretiranja gradjana i upada terorista na podrucjima gdje se nalaze novouspostavljene stanice, a sto gradjani vise nisu mogli trpjeti. Takvi potezi MUP-a ocito nisu odgovarali kninskim samozvancima, koji su pokusali s nekakvim svojim oruzanim skupinama intervenirnti i traziti da se te stanice rasformiraju - rekao je u nedjelju uvecer za Hinu i Hrvatsku televiziju potpredsjednik Predsjednistva Jugoslavije Stipe Mesic, u povodu najnovijih zbivanja u Vrlici. Mesic kaze da ga je prekjucer u povodu tih zahtjeva telefonom zvao predsjednik Predsjednistva Jugoslavije dr. Borisav Jovic, i zalagao se da se ispune zahtjevi oko ukidanja policijskih stanica, jer ce inace prema Jovicevim rijecima vojska intervenirati. Tu se postavlja pitanje koga vojska stiti. Ona ne moze biti nekakva tampon zona izmedju dvije strane, jer ne postoje dvjje strane. Postoji legalna vlast u Hrvatskoj, i ti samozvanci koje je Hrvatska do sada tolerirala, da ne bi doslo do upotrebe sile. Vojska mora dati decidiranu izjavu o tome sto zeli. Stipe Mesic je izjavio da upravo krece na sjednicu Predsjednistva Jugoslavije, na koju su pozvani i predstavnici Armije. Prema Mesicevim rijecima, zahtijevat ce se da se vojska izjasni koga ona stiti, buduci da ju legalna vlast u Hrvatskoj i placa da je stiti. Ako ce Martic placati Armiju, onda neka ona stiti Martica; oni se moraju izjasniti. Ali onda znamo sto trebamo poduzeti. Mesic je izrazio uvjerenje da ce u Predsjednistvu Jugoslavije pobijediti razum, kao i u vojnom vrhu, i da ce legalni rezim normalno upotrebljavati svoja raspoloziva sredstva radi zastite ljudi i njihove imovine. Armija ne moze kontrolirati niti jedno ministarstvo unutarnjih poslova bilo koje legalne republike u tome gdje ce ono postaviti policijske stanice. Na pitanje da li zna koliko snazne vojne snage se nalaze u okolini Kijeva, Mesic je odrecno odgovorio, rekavsi da ga nitko o tome nije obavijestila, te da samo zna kako je vojska izasla svojim transporterima na ulice, i opkolila policijsku postaju u Kijevu. Mesic drzi da se to moze okvalificirati upotrebom Armije, te je izjavio da ce traziti na Predsjednistvu da se odgovori po cijem je to nalogu ucinjeno.
novine.131 .bale.,
══════════════════════════════════════════════════════════════════════ ORDEN ZA MALO MORGEN Na svom redovnom zasedanju, održanom 18.4.1991. godine, KANCELARIJA ORDENA I MEDALJA "Srpske reči" donela je U K A Z kojim se narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije BATRIĆ JOVANOVIĆ odlikuje ORDENOM TELEDIRIGOVANOG DELEGATA SA METUZALEMOVOM LENTOM Odren se dodeljuje za iskreno služenje svakome i svačemu, u svim sistemima i bez ikakvog sistema. Prednost i požrtvovanje koje unosi u ovaj odgovoran posao funkciju večnog i neizbežnog delegata čini najsvetlijom perspektivom svakog našeg socijalistički programiranog subjekta i objekta. Sve to druga Jovanovića preporučuje i za najodgovornija mesta, uključujući i mesto predsednika saveta potrošača u mesnoj zajednici. ══════════════════════════════════════════════════════════════════════
novine.132 .bale.,
══════════════════════════════════════════════════════════════════════ Vreme, 29. april 1991. ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ Tuđmanovih godinu dana GENERAL MALE HRVATSKE ───────────────────────── ───────────────────────────────────────── Ostareli general stegnutih vilica, s osmehom ajkule, potpuno obuzet osećanjem veličine vlastite istorijske misije, ne može biti omiljena javna ličnost osim kad su građani teško obmanuti i preplašeni ───────────────────────────────────────── Kada je pre godinu dana HDZ trijumfalno pobedila na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj, bio je to šok za ostatak Jugoslavije, pa i za dobar deo Hrvatske. žinilo se da gotovo niko nije bio spreman da prihvati takav ishod. Bio sam tih dana u Zagrebu i dobro se sećam kolege sa slovenačke televizije, koji je zurio u monitor s izbornim rezultatima, držeći se za stomak. Niti je bio komunista, niti mu je bilo šta zavisilo od tih izbora, ali bilo mu je muka. Ponavljao je da se s tim ne može živeti. Izborna kampanja HDZ tada je delovala ekstremno nacionalistički, a u medijima van Hrvatske, pogotovu beogradskim, govorilo se o obnovi ustaštva. Najmanje je bio iznenađen slavni tvorac te pobede, Franjo Tuđman, koji je uoči izbora predviđao da će HDZ osvojiti oko 60 odsto mesta u Saboru. On je najmanje brinuo i zbog reakcija u drugim sredinama. U televizijskoj debati pred izbore, u kojoj su učestvovali i Ivica Račan i Miko Tripalo, Tuđman ih je hladno podsetio na to da su u očima Beograda svi oni ionako ustaše. U to vreme Srbija je delovala homogeno, na Miloševiću se nije primećivala ni najmanja senka sadašnje agonije, a srpsko-hrvatski sukob tek je počinjao da se otvara. Govorilo se da je Tuđmanovu pobedu izborio najviše Milošević i beogradska medijska agresija nad "ćutljivom" i politički zaista slabom Hrvatskom. Pobeda HDZ nije zabrinula euforično samouvereni Beograd koji je već bio zaratio s celim svetom - ne pitajući šta košta. Ali, već prvog dana po izborima, nagađalo se o mogućoj vojnoj intervenciji i prve Tuđmanove izjave bile su intonirane veoma obazrivo i konstruktivno. U Sloveniji je, istina, već bio na vlasti DEMOS, ali to je bila šarena koalicija; osim toga, Slovenija je uvek bila pomalo posebna i svakako manje važna od Hrvatske. Armija, dakle, nije reagovala, ako je uopšte i bila u iskušenju, ali nema sumnje da Tuđmana nikako nije mogla normalno prihvatiti. Svoj politički kredit ovaj bivši general vuče iz 1971. godine, mada je već nekoliko godina ranije, povodom tada velike afere oko Deklaracije o hrvatskom jeziku, bio isključen iz Partije. U maspoku je bio jedini od istaknutijih žrtava, ali prošao je relativno dobro; odležao je samo deset meseci. Mnogi su u toj velikoj čistki prošli daleko gore, što mu nikada nisu mogli oprostiti. Smatralo se da je dobio generalski popust, ne samo zbog kraće robije, nego i zbog toga što je odsedeo u boljem zatvoru (Lepoglavi), dok su ostali mahom dobijali ozloglašenu Staru Gradišku. Besprekorno čestiti Vlado Gotovac seća se (Republika, 1-2, 1991) da je Tuđmanu bilo dopušteno da se brije u brijačnici s toplom vodom, što je bila ogromna povlastica, za koju je general nalazio da mu prirodno pripada. Ponovo je 1981. osuđen za neprijateljsku propagandu, zbog tvrdnji u jednom intervjuu (za koji je poricao da ga je dao) da je u Jasenovcu ubijeno 65 hiljada Srba. (U najnovijem intervjuu za "Start" Tuđman govori o tridesetak hiljada jasenovačkih žrtava). Dobio je tri godine, ali je oslobođen posle devet meseci. Ni tada, kao ni prvi put, uglavnom nije bio u zatvoru, nego u zatvorskoj ambulanti, na neuporedivo blažem režimu. Ova podsećanja na Tuđmanove zatvorske privilegije važna su jedino utoliko što za njega, kao uostalom i za većinu postkomunističkih "karijera", robija i progon predstavljaju osnovnu kvalifikaciju i dokaz političke kompetentnosti. Nikad ga nisu mnogo voleli i posebno poštovali u krugovima zagrebačke intelektualne opozicije. Sedeo je u luksuznoj vili na Gvozdu, držao se generalski nadmeno, malo ko mu je dolazio, a on je odbijao da učestvuje u akcijama kao što su bile razne peticije vezane za zaštitu ljudskih prava, posebno popularne tokom osamdesetih. Kada je konačno postalo moguće pravo političko organizovanje, mada još ne stranačko, osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu, s ekstremnim i ekspanzivnim programom. Gotovac ističe kao "neoprostiv moralni presedan" činjenicu da je Tuđman falsifikovao potpise osnivača HDZ, dodajući tom spisku imena mnogih poznatih hrvatskih opozicionara. Za docniji uspeh zaslužni su mnogi koji su gradili organizaciju, skupljali novac od iseljenika, ali Franjo Tuđman je nesumnjivo bio oličenje onoga što je u tom trenutku želela većina Hrvata. Smatralo se da je većina glasala iz straha, Srbija je već imala ratnog vođu i ratobornu politiku, pa se generalsko rešenje prosto nametalo. Prednost je bila i to što se Tuđman poluamaterski bavio istorijom, jer su dominantne političke teme bile i ostale vezane za rasplitanje i tumačenje prošlosti, a ne za stvaranje budućnosti. Najzad, Tuđman je najodlučnije isticao ono što se, bar u Srbiji, smatra vekovnom težnjom hrvatskog naroda - nezavisnu državu. Došavši na vlast, on je sve podredio ovom cilju. Okružio se bivšim oficirima Armije i policije, pa mu je vrhovništvo počelo ličiti na južnoameričku huntu. Datum dolaska HDZ na vlast postao je državni praznik. Počela je parada lenti, grbova i zastavica; počelo je čišćenje jezika, preimenovanje ulica i trgova, sve u duhu opšte kroatizacije, nacionalnog pomirenja i vraćanja dostojanstva naroda. Tuđman je zauzeo državničku pozu i u tom trijumfalnom i svečarskom hrvatovanju snašao se izvrsno. Sve ostalo, u ovih godinu dana, bile su muke, nevolje i neuspesi. Istra i deo Dalmacije nikad ga nisu prihvatili, jer nova vlast nije imala smisla za etničke i kulturne nijanse, namećući i jednu vrstu Mediteranu strane, teskobne, srednjoevropske discipline. Taj otpor nije još jače buknuo, jer ga je pretekao drugi, veći i opasniji - srpski. Makoliko Tuđman okrivljavao "scenariste iz Beograda" za sve što mu se oko Kninske krajine dešavalo, u prvom redu sam je kriv. Na srpski otpor morao je računati i ne bi ga mogao bez nasilja ni slomiti ni kontrolisati; tu nisu bile neophodne nikakve četničko-boljševičko- -miloševićevske zavere. To bi mu se na ovaj ili onaj način dogodilo, sve i da nije bilo strašnog genocidnog ratnog iskustva, kojeg taj narod ima pravo da se seća i na koje niko nema pravo da ga podseća. Tuđman je mogao učiti na lekciji koju je Milošević dobio na Kosovu, ali je tu priliku uglavnom propustio. Slučaj je gotovo identičan, bez obzira na to što se i u Beogradu i u Zagrebu veruje da postoji razlika u korist sopstvenog prava. Posle očiglednog pokušaja nacionalne majorizacije i dominacije, ni jednima ni drugima ništa ne vredi ubeđivanje svoje manjine da će joj sva prava biti zajamčena odnosno garantirana. Tuđman se, istina, uzdržao od toga da na Knin pošalje policiju, ali je uradio nešto što u u toj situaciji Makijaveli nipošto ne bi savetovao: počeo je propagandni rat, pojačan stalnim pretnjama bez pravog pokrića. Tako je samo mobilisao pobunjene Srbe i dobio "balvan revoluciju". Morao je znati da mu pozivanje na pravo i izborni legitimitet vlasti neće mnogo vredeti, pogotovu kada i sam ignoriše jugoslovenski pravni sistem i kada je svaki legalitet u zemlji poništen. Ipak, Tuđmanu valja priznati da je podvrgnut velikim iskušenjima, za godinu dana vlasti, uspeo da izbegne najteže greške i ispolji strpljenje, prisebnost i promišljenost. Pored kninske pobune, nalazio se pod opasnim pritiskom Armije, dok je s druge strane morao zadovoljiti hrvatske nacionalne ambicije i egzaltaciju koju je sam podsticao. Socijalni gnev još ga nije ozbiljno pogodio, valjda zato što se u Hrvatskoj, kao doskora u Srbiji, još neguje strahopoštovanje pred važnim nacionalnim zadatkom, ma šta to značilo. Najveći san Franja Tuđmana, Hrvatska Nacionalna Država, biće njegov najveći neuspeh. Ta država, isto kao i Srbija, počela je da jede sopstveni rep. Pokazalo se najpre da insistiranje na etničkom načelu odmah dovodi do teritorijalne kontrakcije, a težilo se proširenju. Tuđman je još u predizbornoj kampanji jasno nagoveštavao da ima pretenzije na Bosnu, da bi posle prihvatio postojeće republičke granice, ali tek kada se pokazalo da više ne kontroliše ni celu hrvatsku teritoriju. Njegov konfederalizam jeste separatizam i izraz dubokog razočarenja u svaku Jugoslaviju. Njegova politička sudbina zavisiće u najvećoj meri od sposobnosti da se prilagodi realnosti, odustane od male nezavisne Hrvatske i potraži način da, uz okrnjenu suverenost, hrvatski interesi budu što bolje zaštićeni u Jugoslaviji. I u ovom smislu bi za Tuđmana Miloševićevo iskustvo moglo biti poučno. I on je ustrojio državu spremajući se za "velika dela", što znači da je medijima zavladala zaglupljujuća propaganda, da je sprovedena radikalna kadrovska čistka, da se privreda zapušta i iscrpljuje, da se investira u naoružanje i policiju. Sve to je u Srbiji već slomilo Miloševića. Shvatajući da mu je takav partner neophodan, Tuđman je požurio da se s njim sastane u Karađorđevu, odmah posle martovskih demonstracija. U Hrvatskoj je taj gest doživljen kao sablazan. U istom KarađorĐevu, gde je jednom smenjivano hrvatsko rukovodstvo, Tuđman je, veruje se, Miloševiću pritekao u pomoć kada mu je bilo najteže. Njihove sudbine su povezane, njihovi politički projekti su slični, ali u političkim stilovima ima razlika. Tuđman je od početka isticao prozapadnu orijentaciju, nastojeći da stekne naklonost Zapada ukazivanjem na srpski boljševizam. Ubrzane promene u Srbiji sada mu taj argument izbijaju iz ruku, a svet ionako nije pokazao mnogo simpatija za njegov konzervativni nacionalizam. Evropa kojoj teži upravo od toga zazire ne manje nego od boljševizma. Milošević nigde ne putuje, znajući da neće biti dočekan cvećem, dok Tuđman ide makar da bi samo u prolazu stegao ruku Džordžu Bušu. Rezultat je uglavnom isti. Niko ih nigde neće razumeti tako dobro kao što oni razumeju jedan drugog. Sve što je Tuđman stvorio u Hrvatskoj, uključujući i samu njegovu ličnost, ima smisla jedino u uslovima vanrednog stanja. Ostareli general stegnutih vilica, s osmehom ajkule, potpuno obuzet osećanjem veličine vlastite istorijske misije, ne može biti omiljena javna ličnost, osim kad su građani teško obmanuti i preplašeni. Ne može jedan bivši oficir Udbe i bivši šef svih zatvora u Hrvatskoj pod normalnim okolnostima postati njegov predsednik vlade. Ne verujem ni u kakve večite opsesije hrvatskog niti bilo kojeg naroda, ali ne sumnjam da građani znaju da razlikuju slobodu od neslobode i da vek ovakvog režima ne može biti dug. STOJAN CEROVIĆ Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.133 dpozaric, -> #132, .bale.
************* Tuđmanovih godinu dana GENERAL MALE HRVATSKE ************** Bale, neizmjerno sam ti zahvalan jer me ovo zanimalo a nisam mogao pronaći Vreme. Go ahead ! dp
novine.134 vcalic, -> #132, .bale.
Ovaj tekst je verovatno najobjektivniji pogled na aktuelnu političku situaciju u YU koji sam imao prilike da vidim. Svaka ti čast, Bale, za ove priloge. WR
novine.135 vasiljevic,
Objektivnost je veoma nezasluzna stvar. Zato je bolje ne ocenjivati je , ali u svakom slucaju svaki korak ka njoj treba podrzati. P.S. Idemo li u rat??? Marko (the warior)
novine.136 zonjic,
From: UBBG::EIGALY 3-MAY-1991 11:26 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 3.svibnja 1991 Obracanje predjednika Tudjmana hrvatskom narodu i svim gradjanima Hrvatske Znat cemo obraniti Hrvatsku Suoceni smo s pocetkom otvorenog rata protiv Republike Hrvatske - Ako ce se trebati suprotstaviti i oruzjem u rukama i braniti slobodu i suverenitet Hrvatske, mi cemo to uciniti, ali cemo to uciniti kad sva druga sredstva vise ne budu dostupna i kad nam nista drugo neco preostati Nakon odrzane sjednice Vrhovnog drzavnog vijeca obracam se hrvatskom narodu i svima gradjanima Hrvatske. Dozivjeli smo najtragicniji dan u kratkoj povljesti nove demokratske vlasti, nakon jedva jednogodisnje pobjede mlade demokracije u Hrvatskoj. Suoceni smo s, mogao bih reci. pocetkom otvorenog rata protiv Republike Hrvatske. Sredstva javnog priopcavanja javila su da je u istocnoj Slavoniji poginulo 15 do 20 hrvatskih redarstvenika. Prema najnovijim vijestima ipak nije toliki broj. Prema posljednjim podacima bilo je devet mrtvih i tri nestala hrvatska policajca. POKUSAJI OBARANJA HRVATSKE VLASTI: Taj tragicni dogadjaj nije dosao iznenadno. Mi smo suoceni svu godinu od uspostave hrvatske demokracije i nove vlasti s pokusajima izazivanja gradjanskog rata, oruzane intervencije, s pokusajem zapravo obaranja hrvatske vlasti i suzbijanja suverenosti Republike Hrvatske koju je ona navijestila osvajanjem svoga novoga Ustava. A posljednjlh dana te namjere i ti dogadjaji ocitovali su se u maltretiranju, u fizickom i psihickom teroru stanovnika sela Kijeva, zatim u muckom ubojstvu redarstvenika u Polaci, zatim ranjavanju dvojice policajaca i odvodjenju petorice ljudi iz sela Potkonje, i napokon doslo je do zarobljavanja dvojice hrvatskih policajaca u Borovu Selu kraj Vukovara, i onda do najtragicnijeg dogadjaja, do pogibije devetorice redarstvenika kad su pokusali osloboditi dvojicu svojih drugova policajaca u Borovu Selu. Sve to govori da smo suoceni s veoma rasprostranjenom i razradjenom akcijom cetnickih i velikosrpskih elemenata od Knina do istocnih sela Slavonije da rasire odmetnicki pokret, da izazovu oruzanu intervenciju armije i sprijece promjene na vrhu Jugoslavije u Predsjednistvu, da onemoguce raspisani referendum s kojim bi i hrvatski narod i svi narodi Hrvatske izrazili svoju volju, svoju demokratsku odlucnost o tome na koji nacin zele da izadju iz postojece politicke krize Jugoslavije. Mi smo suoceni s inscenacijom koja traje od prvih dana uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj koja je nastojala da preko dogmatskih komunistickih elemenata u samoj armiji i oko armije, oko mobilizacije svih velikosrpskih imperijalistickih krugova, tezi za obaranjem ne samo demokratske vlasti u Hrvatskoj nego i za uspostavom srboslavije ili pak, velike Srbije. Suoceni smo s politikom koja cak zeli otjerati republiku Sloveniju iz jugoslavenske zajednice da bi se obrusila na Hrvatsku, da bi Hrvatsku ukljucila u veliku Srbiju. Pritome je veoma zanimljivo da su ti velikosrpski i cetnicki krugovi racunali i s time da ce se Jugoslavenska armija izravno angazirati na njihovoj strani. Medjutim, ta jugoslavenska armija kao i Predsjednistvo Jugoslavije formalno su priznali legitimitet nove hrvatske vlasti, ali su se i neodlucno i neodredjeno postavili prema odmetnickom pokretu koji se javio od Knina pa evo sada do Slavonije. Treba reci istinu da vrh Jugoslasenske armije i vise zapovjednistvo Jugoslavenske armije, uopce zapovjednistvo jugoslavenskih jedinica nisu otvoreno stali na stranu odmetnickog pokreta i cetnickih elemenata, ali se drzanje pojedinaca, pa i nekih jedinica u pojedinim slucajevima, bilo je na taj nacin ocitovano da su ti odmetnici i ti cetnicki elemeti mogli racunati da ce ta armija stati na njihovu stranu. Jer je armija posmatrala formiranje odmetnistva u Kninu, pa cak i postavljala uvjete da povuku redovne policijske snage MUP-a, a nije recimo postavljala takve uvjete u svim slucajevima o odnosu na odmetnike. Iako je u posljednje vrijeme u nekim slucajevima suzbila odmetnistvo u nekim mjestima, recimo nije dopustila jucerasnji pokusaj insceniranja napada i ponovnog zauzimanja na Plitvicama. TREBAJU SE IZJASNITI I PREDSJEDNISTVO I ARMIJA: Sve u svemu usli smo u jedno razdoblje u kojemu velikosrpski elementi u svojoj politici koja traje od ljeta prosle godine kada je zapocela kninska pobuna nastoje da izazovu gradjanski rat, da uvuku po svaku cijenu armiju. Ja se nadam da ce u armiji do kraja prevladati razbor koji dosad nije dopustio da se armija angazira na strani odmetnika, ali isto tako kao vodstvo Hrvatske mi cemo postaviti i pred Predsjednistvo Jugoslavije kao vrhovno zapovjednistvo i pred armijski vrh da se otvoreno izjasne u smislu postivanja legitimnosti Hrvatske Republike, u smislu postivanja legitimno izabrane demokratske vlasti u Hrvatskoj i zatraziti da suradjuje sa hrvatskom vlascu u uspostavi narusenog pravnog poretka u Republici Hrvatskoj. Sto se tice tragicne pogibije devetorice hrvatskih policajaca i trojice nestalih prema posljednjem izvjestaju, naredio sam provedbu istrage u okviru MUP-a da se utvrde sve okolnosti provedbe akcije u kojoj su upali u klopku ocito profesionalnih odmetnika, koji su prema dosta pouzdanim izvjestajima jednim dijelom prebaceni iz Republike Srbije. U vezi s tim, hrvatska Vlada preispitati sveukupne odnose s Republikom Srbijom s obzirom na sve utvrdjene izvjesne cinjenice da su iz Srbije teroristicke akcije i odmetnistvo ne samo pomagane nego i izravno organizirane od strane cak i sluzbenih predstavnika koji su dolazili u istocnu Slavoniju pa i u Knin i na taj nacin izravno potpomagali i poticali odmetnistvo i hajduciju, pa prema tome i terorizam koji je doveo i do najgorih zlocina kao sto je ubojstvo redarstvenika, sto se u civiliziranom svijetu smatra najvecim zlocinom. U svezi s tim koristim ovim prigodu da se obratim Srbima u Hrvatskoj koji u svojoj vecini nisu na strani odmetnistva. da se ograde od tih nasilnika i teroristickih akcija, jer te akcije, to odmetnistvo, to narusavanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, dovodi zapravo u pitanje normalan suzivot srpskog pucansva s hrvatskim pucanstvom, dovodi u pitanje njihovu sadasnjost i buducnost. Za ocekivati je da ce se onaj glas koji se vec dosad cuo od razboritih Srba u Hrvatskoj, da ce se cuti i u jos jacoj mjeri i da ce sami onemoguciti one elemente koji zaista dovode u pitanje normalan suzivot i sredjenje prilika koje su na stetu Hrvatske u cjelini, Jugoslavije, a koju ne moze trpjeti ni Evropa. MOBILIZACIJA REZERVNOG SASTAVA MUP-a: Sto se tice situacije u kojoj smo se nasli, MUP ce narediti mobilizaciju rezervnog sastava u kriznim podrucjima. Mi cemo i dalje nastaviti svoju politiku krajnje razboritosti, nastojat cemo da pod svaku cijenu izbjegnemo zrtve do kojih je evo vec doslo. S tim u svezi zelim se posebno obratiti hrvatskom pucanstvu koje je s razlogom uznemireno, ponizavano u tim odmetnickim podrucjima, koje a pravom gubi strpljenje, ali se obracam tim ljudima da imaju razumijevanja da cinimo sve da bismo pravni poredak uspostavili demokratskim putem, politickim sredstvima, ali da cemo isto tako uciniti sve kao sto smo i dosad ucinili da oformimo svoje policijske snage, a nedavno smo donijeli odluku da te policijske snage dijelom preoblikujemo i u jedinice Narodne garde da bismo bili kadri da se obracunamo s terorizmom. I tako oni koji su poticali taj terorizam ne dodju do zakljucka da s terorizmom treba prestati, da treba priznati legalitet hrvatske vlasti, da se treba treba odreci suludih namjera da se od teritorija Hrvatske stvori velika Srbija, da cemo onda svim sredstvima i policijskim snagama i Narodne garde ali i pozivom citavom narodu znati se obracunati s terorizmom i znati obraniti svaki pedalj hrvatske zemlje. No, pozivam hrvatske ljude da ne gube strpljenje, da vjeruju u to da cemo u odredjeno vrijeme poduzeti sve potrebne korake da bismo uspostavili pravni poredak, ali da cemo prije toga uciniti sve da izbjegnemo zrtve do kakvih je i danas doslo. I neka oni ljudi koji su pozivali i pozivaju i narod na spontani otpor, neka razmisle o tome da spontani otpor, neorganizirani otpor, moze da dovede do tragicnih posljedica. Ako ce se trebati suprotstaviti i oruzjem u rukama i braniti slobodu i suverenitet Hrvatske, mi cemo to uciniti, ali cemo to uciniti onda kad sva druga sredstva vise ne budu dostupna i kad nam nista drugo nece preostati. Tada necemo prezati ni pred zrtvama ako budu potrebne. Dotle dok mozemo racunati da ih mozemo izbjeci, dotle cemo sve uciniti da rjesenje nadjemo bez zrtava. U tom smisu mi cemo se obratiti i medjunarodnoj javnosti, institucijama koje su zainteresirane ne samo za ljudska prava nego i za mir u Wvropi i za stabilnost medjunarodnog poretka. Neka se oni koji racunaju da bi mogli pokoriti Hrvatsku da bi mogli oboriti hrvatsku vlast ne zavaravaju. Mi smo odlucni, u obrani svoje vlade u obrani svojeg naroda, nudjamo mir, nudjamo demokratski sporazum u rjesenju svih pitanja, ali isto tako necemo trpjeti dalje raspojasavanje terorizma u Hrvatskoj i necemo trpjeti da se bilo kakvi planovi prave na racun hrvatske domovine. Ocekujem da ce hrvatski narod, hrvatski ljudi u domovini i u svijetu imati razumijevanja za politiku koju vodimo, da nece nasjedati kojekakvim i diletantskim pozivima, pa cak i provokacijama, koje ne vode racuna o opcim prilikama u Jugoslaviji i u svijetu i koje ne vode racuna o tome kako neki nerazboriti potezi i koraci mogu izazvati i nezeljene i prekobrojne zrtve. Ali budite uvjereni da ce hrvatska Vlada, da ce hrvatski Sabor i ja osobno, da cemo poduzeti sve potrebne mjere da bismo obranili slobodu i demokraciju i integritet i suverenitet Republike Hrvatske. ("Vjesnik", 3.svibnja 1991)
novine.137 zonjic,
---------------------------------------------------------------------- Sve veci nemiri u Hrvatskoj Nove zrtve terorizma U akciji pripadnika vinkovacke i osjecke policijske uprave u Borovu Selu kod Vukovara poginulo je devet hrvatskih policajaca, a tri su nestala. Rafalna paljba na policiksku patrolu u blizini Polace kod Benkovca odnijela jednu zrtvu REDAKCIJSKI IZVJESTAJ Trideset i pet poginulih u Borovu Selu - to je nesluzbena tragicna bilanca sukobe terorista i hrvatske policije, koja je u cetvrtak navecer iznesena u trecem dnevniku Hrvatske televizije. Prema HTV, u okrsajima je poginulo 15 policajaca MUP-a Hrvatske i 20 terorista. Ali, u izravnom obracanju gradjanima predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman izjavio je u petak ujutro oko 2,10 sati da je za sada poznata tragicna bilanca nesto manja - devet poginulih i tri nestala hrvatska policajca. Specijalne jedinice MUP-a i pripadnici vinkovacke i osjecke Policijske uprave poceli su u cetvrtak oko podneva akciju u Borovu Selu pored Vukovara, mjesta koje je vec punih mjesec dana poznato kao srediste slavonske balvan-revolucije. Neposredan povod za akciju bilo je uhicenje dvojice policajaca iz Vinkovaca i Osijeka, koje su zarobili teroristi stacionirani u Borovu Selu, u noci od srijede na cetvrtak. AKCIJA U BOROVU SELU: Oko podneva radnici MUP-a iz Vinkovaca usli su u Borovo Selo potraziti spomenutu dvojicu. Buduci da su se nasli u obrucu i da je na njih pucano iz automatskog oruzja, zatrazili su pomoc iz Policijske uprave u Osijeku. Prigodom pokusaja ulaska u Borovo Selo, osjecki policajci naisli su na zapreke i na zestoku vatru. Mjesto su okruzile jake policijske snage. U Borovu Selu, kako je glasila jedna od prvih vijesti, poginuo je Stipan Bosnjak, koji je akciju vodio kao nacelnik operativnog odjela Policijske uprave Vinkovci. Broj ranjenih, zasad jos nije poznat. Ozlijedjeni su prebacivani na kirurski odjel vukovarske bolnice, u Osijek, pa cak i u Sombor. Oko 17 sati iz pravca Osijeka je krenula kolona tenkova JNA s transporterima i bolnickim vozilima i uskoro usla u Borovo Selo. Prema nekim informacijama, preko Dunava u Hrvatsku ubacivale su se i cetnicke teroristicke grupe. Sav promet prama Vukovaru bio je u navecer blokiran barikadama s naoruzanim civilima, postavljenim u svim selima s pretazno srpskim pucanstvom. ZRTVA TERORIZMA U POLACI: U cetvrtak oko 11,30 sati u blizini Polace teroristi su kod Polace ubili Franka Lisicu, pripadnika MUP-a rodom iz Bibinja kod Zadra. Na policijsku patrolu, pripadnike netom uspostavljene postaje u Polaci, otvorena je rafalna paljba, a sukob je trajao oko pola sata. U vrijeme najzesce pucnjave izmedju pripadnika MUP-a i terorista, vecina mjestana Polace panicno se sklonila i povukla u zapadni dio sela, podalje od prometnice Benkovac-Biograd na moru, koja prolazi kroz njihovo mjesto. Nakon dojave da su prema Polaci krenuli vojni transporteri iz benkovackog garnizona, svi mjestani, pa i zene, starci i djeca, uputili su se goloruki braniti svoje mjesto i policijsku postaju, a u pravcu Benkovca i Biograda na moru postavljene su barikade. U ZADAR PO ORUZJE: Na vijest o pogibiji njihova sumjestanina Franka Lisice, skupina od stotinjak Bibinjaca, uglavnom mladih, krenula je u Zadar. Najprije su u sredistu Zadra prodrli u zgradu Policijske uprave, trazeci oruzje, a potom u povorci krenuli gradom. Pridruzili su im se gradjani Zadra i stvorila se kilometarska kolona. Neobuzdani mladici razbili su usput kafice i radionice kojima su vlasnici Srbi ili poduzeca iz Srbije. Ispred kasarne "Djuro Djakovic" vikali su: "Ubojice, ubojice". Gradjanima su se ispred zgrade SO Zadar obratili saborski zastupnici pozivajuci ih da se razidju i prijave u nenaoruzane dobrovoljacke odrede. Okupljeni su se ubrzo razisli. VOJSKA ZAPOSJELA POTKONJE: Dan nakon divljanja Marticevih terorista, kriticno je stanje u Potkonju. Vojska je potpuno zaposjela selo, a velik dio stanovnika i dalje je u zbjegu. Jedini odgovor koji se moze dobiti u milicijskoj stanici u Kninu jest da su "uhapsene ustase" i da je "ovo Srbija". Nocu od srijede na cetvrtak minirana je cesta na predjelu Zaseoka, sela u sinjskoj opcini, da je onemogucen promet od Sinja do Vrlike. Stanovnici nemaju ni vode jer je miniran i dio vodovoda u zaseoku Klepo. Voda se doprema cisternama. EKSPLOZIJE OKO PAKRACA: Noc na cetvrtak u pakrackoj opcini snazna eksplozija ostetila je benzinsku crpku INE, ostecena je i pruga Virovitica-Banova Jaruga kod Brezine, no promet nije obustavljen. Nepoznati napadac je iste noci iz lovackog oruzja pucao na kucu Josipa Mernharda, a ozlijedjenih, srecom, nije bilo. HITAN SASTANAK SAVEZNOG VIJECA: Delegat Republike Hrvatske u Saveznom vijecu Skupstine SFRJ Ante Beneti uputio je predsjedniku Odbora za unutrasnju politiku Saveznog vijeca zahtjev da se hitno sazove sastanak na kojem ce se razmotriti izuzetno teska situacija u pojedinim dijelovima Hrvatske, koja poprima sve teze razmjere s nesagledivim posljedicama. ...................................................................... Izjava Milana Brezaka Sracunate provokacije Pomocnik ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske Milan Brezak u povodu najnovijih dogadjanja dao je za Hrvatsku televiziju sljedecu izjavu: "Najbezobzirnija provokacija velikosrpske politike potpomognute i tzv. Marticevim poslusnicima i drugima, nazalost i bezglavim dijelom Armije sracunata je na izazivanje nasilja i nereda sirih razmjera te samim tim stvaranja povoda za intervenciju Armije i ovih placenickih odreda na rusenju demokracije u Republici Hrvatskoj kao i na rusenju ustavnog poretka i izazivanju gradjanskog rata. O tome rjecito govore i ovi pojedinacni slucajevi o kojima ste Vi u Dnevniku govorili. Nazalost, to je mucko ubojstvo pripadnika MUP-a Franka Lisice u Polaci kod Benkovca, koji je sa svojim kolegama iznenada i iz zasjede napadnut, izresetan i mucki ubijen, zatim divljastvo u Vrlici i Potkonju, kao i bezobzirno otvaranje vatre na nase radnike u Borovu Selu, gdje su poginula dva nasa radnika, policajca, Stipan Bosnjak i Mladen Cupic, a sestero je ranjeno i nalaze se u bolnicama. Dvoje policajaca koje su teroristi uhapsili i proveli cak do Novog Sada, ovog casa je pusteno. Moram reci da, kako se prakticno, u ovo vrijeme nase aktivnosti na terenu odvijaju, ne mozemo dati preciznije podatke, o svakom pojedinacnom slucaju, ali jedna karakteristika koja veze sve ove slucajeve, je ta da teroristi i svi oni koji su s njima u vezi u pravilu uvijek vecim snagama napadaju iznenada i mucki, pojedinacno nase ljude iz jednog jednostavnog, i ovog casa za razumijevanje situacije vaznog razloga, a to je da nakon takvog incidenta navuku na sebe revolt gradjana, izvuku ih na ulice i time izazovu masovne nerede i nasilja i da time dovedu na rub katastrofe Republiku Hrvatsku. Moram reci da ovog casa zasjeda Vrhovnistvo Republike Hrvatske, da ovog casa u Ministarstvu unutarnjih poslova razmatramo kompletnu situaciju i u fazi smo donosenja odluka kako postupati u sljedecem razdoblju. Dozvolite mi da na kraju pozovem sve gradjane da ne nasjedaju tim provokacijama bez obzira sto su zrtve vec velike, ali ne mozemo dozvoliti da nam hrvatska demokracija bude srusena od nekoliko stotina divljaka i terorista za koje vjerujte, zelim i gradjane uvjeriti, ova drzava Hrvatska ima snage da ih privede zakonu, ali zbog opcenito konstelacije u Jugoslaviji prisiljeni smo na strpijenje i na mudrost, onako kako to cini vrhovnistvo Republike Hrvatske. Policija Republike Hrvatske u svakom trenutku je spremna silom do kraja obracunati sa ovim teroristima kad to bude naredjeno." ("Vjesnik", 3.svibnja 1991)
novine.138 .bale.,
Evo malo odgovora na propagandu MIPS-a i ostalih... ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ POLITIKA, subota, 4. maj 1991. ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ Borovo selo pod utiskom tragičnih događaja SPECIJALCI DRčALI čENE I DECU KAO TAOCE ───────────────────────────────────────── Ispred mesne zajednice, gde je bio najžešći sukob, poginuo Vojislav Milić, iz okoline Nove Pazove. - Zarobljene mupovce u Vukovar prevezli pripadnici JNA Borovo, 3. maja Jake snage specijalaca, koje su stigle jednim privatnim automobilom, autobusom i sa nekoliko specijalnih policijskih vozila, najpre su pokušale da zauzmu prostorije mesne zajednice, gde se inače nalazi štab nezadovoljnih meštana ovog sela. Pucajući iz automatskog oružja, po tvrdnji očevidaca, specijalci su odmah na platou ispred mesne zajednice ubili Vojislava Milića, iz okoline Nove Pazove. Bio je to signal da se selo digne na oružje. Na specijalce se otvorila vatra sa svih strana i raznih oružjem, pa su se oni spasavali na sve moguće načine. Sklanjali su se u nekoliko kuća i u seosku ambulantu u koju su, kao taoce, poveli i nekoliko žena i dece. U neviđenog okršaju i pucnjavi ispred zgrade mesne zajednice i ambulante, poginulo je jedanaest specijalaca, na desetine je ranjeno, a više od pedesetak je zarobljeno. Dvojica specijalaca je, po zvaničnim izveštajima MUP Hrvatske, poginulo u puščanom okršaju na prilazima Borovu, iz pravca Dalja i Vukovara. Ko zna kako bi se sve završilo da nešto oko 17 časova juče po podne u Borovo nisu stigle jake vojne jedinice, sa tenkovima i vojnim transporterima i uspele da spreče dalje krvoproliće. Oni su istovremeno u transporterima preveli zarobljene specijalce do Vukovara. U Borovo se danas moglo ući tek posle svestrane kontrole vojske. Iako u selu vlada prividan mir, kad se stigne u centar, gde se narod ne razilazi, čoveku postaje jasno da je u ovom lepom i bogatom selu juče i noćas bio pravi rat. Pokušali smo od predstavnika vojske da dobijemo informaciju o događaju i akcijama. Jedan potpukovnik u prolazu nam je rekao da vojska radi po naređenju i da je u Borovo stigla da spreči dalje sukobe. U spontanom razgovoru sa meštanima Borova, koji su još pod jakim utiskom stravičnih događaja, saznali smo da su incident izazvali specijalci MUP-a Hrvatske koji su nenadano upali u selo i zapucali. Ljudi su još zgranuti, ali i odlučni da po svaku cenu brane svoja ognjišta i nejač. ────────────────────────────────────────────────────────────────────── Priča jednog od ranjenih u Borovu Selu "NISMO SE POMICALI TRI SATA I TO NAM JE SPASLO čIVOT" Novi Sad, 3. maja (Tanjug) Na Klinici za plastičnu hirurgiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu oporavlja se, posle operacije, 22-godišnji ugostiteljski radnik Bora Pajković, kojem je kuršum prostrelio šaku desne ruke. Ovaj mladić priča da je 2. maja izlazio iz prostorija mesne zajednice u Borovu Selu kraj Vukovara, kada su naišla dva automobila sa pripadnicima MUP-a Hrvatske. "Pred zgradom mesne zajednice bila su naša dva stražara i veći broj ljudi, žena i dece. Iz kola MUP-a zaštektali su rafali, bez ikakve opomene. Pogodio me je jedan metak, ali srećom odbio se o nožić u džepu, tako da mi je kuršum prošao kroz šaku desne ruke. Pao sam zajedno sa petoro ljudi u mojoj blizini. Među njima je bio i Voja, ne znam prezime, dobrovoljac iz Stare Pazove. Dobio je dva metka u slabinu. Posle pola sata došao je svesti i jauknuo od bolova. Pripadnici MUP-a hladnokrvno su prišli i zadali smrtonosne kuršume Voji, pucajući mu u leđa. Mi se nismo pomerali gotovo tri sata i to nam je spaslo život." Pajković dodaje da su on i ostali povređeni ležeći sačekali dolazak jedinica JNA koje su pritekle u pomoć. "U Borovu Selu pružena mi je prva lekarska pomoć, a potom je trebalo da se domognem neke bolnice, somborske ili... žamcem sam preŠao Dunav naspram kombinata "Labudnjača", kod Vojske. Stopirao sam prvi nailazeći automobil kojim su me prevezli u Institut za hirurgiju u Novom Sadu, gde su mi pružili pomoć i obavili hiruršku intervenciju. Ubuduće ću 2. maj slaviti kao svoj drugi rođendan", kaže Bora Pajković. ────────────────────────────────────────────────────────────────────── Saopštenje Prve vojne oblasti PRIPADNICI JNA U BOROVU SELU NISU ISPALILI NI METAK Povodom izveštaja Hine da su u jučerašnjim tragičnim događajima u Borovu Selu u oružanom sukobu protiv snaga MUP-a Republike Hrvatske učestvovali i pripadnici JNA, Komanda Prve vojne oblasti saopštava sledeće: - Pripadnici JNA u toku tragičnih događaja kod Borova Sela tokom 2. maja 1991. godine uopšte nisu upotrebile vatrano oružje i nisu ispalili ni jedan metak. Angažovanjem jedinica JNA prekinut je oružani sukob i sprečeno dalje krvoproliće. Prema tome, vest Hine predstavlja potpunu izmišljotinu i tešku optužbu, sračunatu na izazivanje antiarmijskog raspoloženja i diskreditaciju JNA, a Hina to ne čini prvi put. Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.139 .bale., -> #138, .bale.
══════════════════════════════════════════════════════════════════════ POLITIKA EKSPRES, subota, 4. maj 1991. ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ Borovo Selo dan kasnije i dramatična zbivanja u Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu TEROR "PRAVNE" DRčAVE ─────────────────────── * U Vukovaru uz jake MUP-ove snage ukorak naoružani hadezeovci * Branioci Borova Sela odlučni da se ne pokore * Iako je detaljno planiran, mučki upad specijalaca doživeo fijasko * Armija garanutuje bezbednost Borovo Selo kod Vukovara, 4. maj - Zvanična informacija glasi: utvrđen je identitet 12 pripadnika MUP-a Hrvatske koji su prilikom oružane intervencije poginuli u četvrtak u Borovu Selu. Pretpostavlja se da poginulih specijalaca ima daleko više. Barata se sa podacima da je tokom oružane intervencije u Borovu Selu poginulo 15 specijalaca i 20 civila, najekstremnijih hadezeovaca. Međutim, ova informacija još nije proverena niti potvrđena na zvaničnim mestima. Drugi dan posle oružanog upada pripadnika MUP-a Hrvatske u Borovo Selo, situacija u Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu krajnje je dramatična. Narod je na nogama. Srbi strahuju za svoju bezbednost. Niko više ne zna kakva će biti njihova sudbina. Jer, na ovim, područjima počela je mobilizacija hrvatskog pučanstva, a na poziv predsednika Republike Hrvatske dr Franje Tuđmana da se po svaku cenu odbrani "suverenitet i demokratija". Najdramatičnije je u toku jučerašnjeg dana bilo na području opštine Vukovar. Ovaj grad je pun specijalaca, a ulicama hodaju naoružani civili, hadezeovci, ukorak sa milicijom, koja mora garantovati bezbednost svim građanima. Međutim, tako nije, jer, za njih su Srbi odreda "četnici" i "teroristi". Juče oko podne stanovnici Borova-naselja zatražili su intervenciju specijalne jedinice JNA, jer im niko više ne garantuje bezbednost. Svuda su naoružani civili, Hrvati, koji žele da "po svaku cenu uguše otpor pobunjenih Srba". Da će im to poći za rukom, niko više ne veruje, posebno nakon oružanog sukoba u Borovu Selu kada su Srbi odlučno rekli "ne" oružanoj sili hrvatske "demokracije". Na strani branilaca u Borovu Selu, sve je izvesnije, niko više nije poginuo. Goloruki Novopazovčanin Vojislav Milić bio je jedina žrtva mučkog MUP-ovskog napada. Međutim, zna se za pet-šest ranjenih Srba, koji su branili svoj život. U Borovu Selu pucnjava je trajala skoro četiri sata. Samo zahvaljujući specijalnim jedinicama JNA na strani MUP-a Hrvatske nije bilo više mrtvih i ranjenih. U kratkom vremenu zarobljeno je oko 75 specijalaca koje je armija transporterima izvela van Borova Sela, gde su pušteni. Stanica javne sigurnosti u Vukovaru izjavila je predstavnicima Saveznog SUP-a u toku jučerašnjeg dana "zahvalnost JVA" koja je sačuvala glave pripadnicima MUP-a, jer je moglo biti daleko više žrtava. Treba napomenuti da je u napadu na Borovo Selo, prema proverenim informacijama, učestvovalo oko 300 MUP-ovaca. U paklenom napadu oni su poraženi iako je napad na Borovo Selo bio detaljno razrađen i planiran. Malo ko je na strani MUP-a verovao u svoj poraz, pogotovo što je uz vozila krcatih specijalcima iz pravca Osijeka, Dravom prema Dalju, pretpostavlja se iz Pampasa, krenulo 15-ak čamaca i jedan šlep sa stotinak pripadnika MUP-a kako bi učestvovali u napadu na Borovo Selo. ────────────────────────────────────────────────────────────────────── HTELI DA IM VADE OžI U crkvi Sveti Stevan u Borovu Selu juče je održano opelo Vojislavu Miliću, Srbinu iz Nove Pazove, čoveku koji je mučki ubijen u četvrtak od strane krvožednih specijalaca, ispred zgrade ovdašnje mesne zajednice, dok je goloruk čuvao stražu. U toku jučerašnjeg dana od strane naoružanih civila Hrvata po narodnosti i u prisustvu MUP-a Hrvatske na trpinjskoj cesti kod Vukovara teško su pretučeni Mile Jovičić zvani Đuks i čeljko Đukić, Srbi iz Borova Sela. Oni su krenuli da kupe mrtvački kovčeg za tragično poginulog Vojislava Milića. Jovičiću je teško povređena kičma a Đukiću koga su tukli nožicama puškomitraljeza teško je povređena glava. Civili su nameravali da obojici povade oči, ali to nisu dozvolili Boljkovčevi specijalci. Jovičića su na mrtvo ime prekutli kundacima, rukama i nogama. ────────────────────────────────────────────────────────────────────── Nezapamćen ispad razjarenih hadezeovaca SPALILI NOVINE - PRETUKLI VOZAžA ──────────────────────────────── * "Politikinog" šofera Z.V. spaslo - - makedonsko prezime * Rafal iz "kalašnjikova" Dvadesetdvogodišnji vozač kamiona "Politikinog" sektora distribucije i plasmana, Z.V. (ne želi da mu se ime pominje) preksinoć je u Vukovaru doživeo neviđeno maltretiranje, kakvo se viđa samo u američkim trilerima. Tom prilikom, tridesetak do zuba naoružanih civila hrvatske nacionalnosti, spalilo je pun kamion "Politikinih" izdanja, dok je vozač nakon jednočasovne torture pušten tek kad je ustanovljeno da nosi - makedonsko prezime. - Sve je započelo nadomak mesta Tovarnik blizu Vukovara, kada me je zaustavila patrola MUP-a Hrvatske. Pregledali su mi dokumenta i sadržaj kamiona. Pomislio sam - uobičajena kontrola. No, na moje pitanje "Može li se dalje?", usledio je odgovor - "Videćeš sam!" Tada još nisam znao šta to znači. Ali onog trenutka kad me je na ulazu u Vukovar zaustavila grupa od tridesetak naoružanih civila hrvatske nacionalnosti, postalo mi je jasno šta su značile reči mupovaca, kazuje Z.V. - Izvukli su me iz kamiona, priča dalje Z.V., pokupili bonove i novac. Vikali su "Spalite četnika!", "Spalite novine!" Udarali su me, šutirali, gurali od jednog do drugog, a onda su me uperenom puškom, naterali da iz kamiona izbacim sve novine. Cepali su ih, sekli i - zapalili. Dok su to radili, psovali su mi "majku srpsku", neprekidno preteći da će me zaklati ako nešto pokušam. Po rečima Z.V., "pobesnelim hadezeovcima" ni to nije bilo dovoljno, pa su ga vratili u kamion, zatim palili šibice i bacali na rezervoar sa gorivom, preteći da će ga zapaliti zajedno sa kamionom, jer "drugo ništa ne zaslužuje". - A onda su se dosetili, vezali su me za šoferšajbnu i počeli divljački da voze kamion, napred - nazad, brzo - sporo. Uplašio sam se da odavde neću izvući živu glavu. Bes i neviđena mržnja izbijala je iz njih. Bio sam sav izubijan kad je došao njihov "zapovednik" i pretražio moja dokumenta. Iz njih je video da imam - makedonsko prezime. Obratio se ostalim rekavši da oni hoće Srbe, a ne Makedonce. Pustili su me tek kad je naišao "Borbin" kamion. Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.141 dpozaric, -> #135, vasiljevic
>> Objektivnost je veoma nezasluzna stvar. Teško je objektivnost prepoznati i definirati, ali mislim da se njen odjek očituje, ipak, na svakom planu. Pa ipak, da bi se stvar objektivno sagledala, mora postojati više objektivnih od subjektivnih subjekata, a to je ono čega kod nas odavno već nema. Stoga propada i YUTEL koji, ma kako glasan bio u svojoj iskrenosti, ne može "nadlajati" nacionalistički tisak ni štampu. >> Zato je bolje ne ocenjivati je , ali u svakom slucaju svaki korak ka njoj treba >> podrzati. Apsolutno se slažem sa tobom. Samo, pitanje je imamo li sada više vremena da dočekamo da takvo ponašanje manjinskog dijela građana Jugoslavije dovede do bilo kakvog pomaka prema naprijed... >> P.S. Idemo li u rat??? Mislim da već jesmo u ratu. Na žalost... Zato bih postavio pitanje druge vrste, po meni, daleko aktualnije: Kako da zaustavimo rat ? dp
novine.142 zonjic,
From: UBBG::EIGALY 4-MAY-1991 17:16 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 4.svibnja 1991 Javnost zgranuta ubojstvima Komemoracija tragicno preminulim redarstvenicima u vatrenom okrsaju kod Borova Sela. Mjestani Vukovara noc na petak proveli na nogama. Zastave na pola koplja u Dalmaciji i Slavoniji. Inicijativni odbor SNS uputio proglas srpskom narodu REDAKCIJSKI IZVJESTAJ Vukovar, Knin, Biograd, Zadar Dvanaest redarstvenika i tri gradjana izgubila su zivot u oruzanom okrsaju izmedju pripadnika MUP-a i naoruzanih civila u cetvrtak u Borovu Selu. Na kirurskom odjelu Medicinskog centra u Vukovaru u cetvrtak je primljena 21 osoba - 15 pripadnika MUP-a i sestorica gradjana. Jedan pripadnik MUP-a preminuo je u bolnici. U toku petka u zagrebacku kliniku "Rebro" prebacen je pripadnik jedinica specijalne namjene Policijske uprave iz Vinkovaca Dinko Sabljic iz Otoka kod Vinkovaca. RAMLJAK: JEDINSTVENI OBRAMBENI STROJ: Komemorativnoj sjednici sva tri vijeca Skupstine opcine u Vinkovcima u cetvrtak popodne prisustvovali su i potpredsjednik hrvatske vlade dr. Milan Ramljak i predsjednik Drustveno-politickog vijeca Hrvatskog sabora Ivana Vekica. "Porucujem svima ispunjenima tugom, bolom i gnjevom, neka nitko ne iskace iz jedinstvenog obrambenog stroja Hrvatske, neka se svi ponasaju kao vojnici tog jedinstvenog hrvatskog obrambenog stroja", naglasio je Ramljak. Subota, 4. svibnja, za kada je predvidjen pokop osmero poginuiih, proglasenaje u Vinkovcima danom zalosti. Policajci su uglavnom poginuli od pucanja iz snajpera, rekao je Josip Raihl Kir, nacelnik Policijske uprave u Osijeku, dodavsi da je jos nepoznato kakve su posljedice vatrenih okrsaja za naoruzane teroriste i eventualno druge civile. Kir je ocijenio kao korektan odnos rukovodstva Policijske uprave Osijek sa starjesinama osjeckog garnizona JNA u vezi s nastupanjem oklopnih jedinica JNA na kriznom podrucju kod Borova Sela i dalje, kako bi napravili "tampon zonu". Vojna jedinica je omogucila, rekao je Kir, da se povuku opkoljeni preostali policajci iz Vukovara i Vinkovaca koji su ostali u Borovu Selu, te da se odnesu ranjeni i poginuli. NOC NA NOGAMA: U Slavoniji i Baranji petak je protekao uglavnom mirno. Blokada prometnica bilo je i u selu Nustar, u kojem je zivio poginuli nacelnik Operativnog odjela Policijske uprave Vinkovci Stipan Bosnjak, a mjestani su noc na petak probdjeli na nogama. Branimir Glavas, sekretar SNO u Osijeku, izjavio je: "Pregovora vise nema. Svjedoci smo sto nam rade procetnicke, milosevicevske, velikosrpske horde", rekao je Glavas, iznijevsi podatak da se u Osijeku u dobrovoljacke odrede prijavilo 15.000 stanovnika osjecke opcine. Glavas se zalozio i za drukcije vodjenje akcija protiv terorista, zatrazivsi moralnu, a ako je potrebno i krivicnu odgovornost za rukovodioca akcije MUP-a u Borovu Selu koja je odnijela brojne zrtve medju pripadnicima MUP-a. U Vukovar u petak nisu stigle dnevne novine, a otezan je i promet na vecini prometnica. U toku noci grupa naoruzanih clanova vukovarskog HDZ-a zaposjela je prostorije lokalne radio-stanice, trazeci da joj se omoguci obracanje javnosti i citanje proglasa, izjavio je Milan Corak, direktor vkovarske radio-stanice novinarima Tanjuga. RAZGOVORI STRANAKA I ZASTUPNIKA: U Vukovaru su vodjeni i razgovori predstavnika stranaka i zastupnika u hrvatskom Saboru. Oni su u stalnom kontaktu s Ministarstvom unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Zagrebu. Cilj razgovora je da se ucini sve sto je moguce da se vrlo napeta situacija barem donekle smiri. Posljednja zbivanja u Borovu Selu ostavila su traga i u drugim sredinama u Slavoniji. Eksplozivna naprava postavljena je uz kapelicu na ulazu u Pakrac, u toku noci gradom su odjekivali sporadicni pucnji, a dvije snazne eksplozije cule su se i u blizini sela Ozegovci. U cetvrtak su odrzane spontane demonstracije u Osijeku i drugim opcinskim sredistima regije. Sve zastave u osjeckoj opcini spustene su na pola koplja, a u petak je izaslo i "ratno" izdanje "Glasa Slavonije". Demonstracija i osuda teroristickih akcija bilo je i u Dalmaciji, a zabiljezen je i jedan napad na vlak. PROGLAS SRPSKOM NARODU: Inicijativni odbor Srpske narodne stranke uputio je u petak proglas srpskom narodu u kojem, medju ostalim, naglasava da Srbi u Hrvatskoj, bez obzira na to sto imaju razloga biti nezadovoljni nekim elementima hrvatske politike, to nezadovoljstvo ne mogu manifestirati nasiljem i njezinim ignoriranjem. Uputili su i pismo Borisavu Jovicu u kojem kazu da ce velika vecina Srba u Hrvatskoj odlucno braniti mir i zajednicki suzivot. ...................................................................... Poginulo 12 "specijalaca" Konacna bilanca krvavog popodneva u cetvrtak, u Borovom Selu, je 12 poginulih i 21 ranjeni pripadnik hrvatske policije. Zasad nije poznato koliko je zrtava palo na drugoj strani u ovom tragicnom sukobu, a ne znaju se ni detalji o samom sukobu, ali je on, sudeci prema broju zrtava, bio izuzetno ostar. Prema izvjestaju Policijske stanice u Vukovaru, koji je u petak primljen u Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, u Borovom Selu su poginuli Stipan Bosnjak, Mladen Catic, Marinko Petrusic, Ivan Vucic, Antun Grbavac, Zeljko Hrala, Luka Crnkovic, Zdenko Peroca, Zoran Grasic, Janko Covic, Mladen Saric, Josip Culi. Svi su oni pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske. Zasad nema podataka o starosti zrtava, ali se radi o vrlo mladim ljudima. Svi su iz okolnih mjesta. Po dvojica su iz Ivankova, Otoka i Nustra, a ostali su iz Tovarnika, Nakovaca, Vinkovaca, Nijemaca, Jarmina i Zupanje. Tanjug ("Vjesnik", 4.svibnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Ekskluzivna izjava Stipe Mesica, potpredsjednika Predsjednistva SFRJ "Zamrzavanje odnosa sa Srbijom" Hrvatska Vlada i hrvatska policija kontroliraju situaciju - Privest ce sve odgovorne i prema nikome nece biti tolerantna, bez obzira iz koje republike dolazi JADRANKO SINKOVIC Poslije krvavih dogadjaja u istocnoj i juznoj Hrvatskoj, iznenadjujuce je sto se ovoga puta nije hitno naslo Predsjednistvo Jugoslavije na zajednickom sastanku. Stoga smo se obratili potpredsjedniku Predsjednistva SFRJ Stipi Mesicu, u njegovu zagrebackom uredu, da nam odgovori - zasto Predsjednistvo SFRJ nakon posljednjih zbivanja u Hrvatskoj jos suti? - Ne znam da li Predsjednistvo suti, ali ne znam ni moze li Predsjednistvo tu sto rijesiti. Jer, ono sto Predsjednistvo treba rijesiti jednom zauvijek jest da se do kraja izjasni da javni red i mir u svakoj republici provodi i odgovora za njega organ koji je jedini za to placen - policija. Svugdje, pa i u Hrvatskoj. Dakle, da se ne mogu Armijom rjesavati problemi takvog terorizma. U tom slucaju, bit ce obeshrabreni svi koji atakiraju na bilo koju republicku vlast. A u prilici ce biti svi koji dobro zele, da se stvari razrjesavaju u okvirima i sredstvima civilizirane pravne drzave. PREDSJEDNISTVO OHRABRIVALO TERORIZAM: Nazalost, objektivno je Predsjednistvo prakticno obrabrivao one koji atakiraju na vlast. Kao da su im pojedinci davali do znanja - vi samo radite to, pucajte i cinite sto god hocete - onda ce nastupiti Armija i nista se nece dogoditi. Ali, ako bi se znalo da poslije svakog zlocina, poslije svakog maltretiranja ljudi dolazi i ruka pravde - mnogi bi se zamislili nad svojim postupcima. Pa i oni koji ucine krivicna djela pa pobjegnu u drugu republiku, kada bi znali da ce ih ta republika uhapsiti i isporuciti legalnim organima gonjenja i sudjenja republike u kojoj su napravili krivicna djela. Sigrno da bi tada stvari krenule drugim tokom. Nasuprot tome Simo Dubajic, koji organizira te teroristicke odrede i konkretne akcije - bjezi u Beograd gdje dobiva stan. Srpskoj policiji nije, nazalost, ni na kraj pameti da ga isporuci. ZASTITA PREKO REPUBLICKE GRANICE: Tu je, dakle, problem: zivimo u jednoj drzavi, a cim netko prijedje granicu republike, zasticen je. To ce se razbiti o glavu onima koji stite teroriste. * Sto hrvatska Vlada i Vrhovnistvo kane poduzeti? - Hrvatska Vlada i hrvatska policija sasvim kontroliraju situaciju i odgovorit ce svim potrebnim zakonskim mjerema. Privest ce sve odgovorne i prema nikome nece biti tolerantna, bez obzire iz koje republike dolazi. Nazalost, puno tih terorista nije iz sela gdje se dogadjaju ekscesi. U Knin je dosla velika skupina Srba i Crnogoraca s Kosova koji nemaju tu sto traziti. Imaju dosta problema na Kosovu. A to sto se u Borovu dogadja, pa to je svakodnevna komunikacija ljudi i oruzja iz Srbije i Vojvodine. S obzirom na prakticku podrsku koju cetnickim hordama daju sluzbeni predstavnici srpske Vlade, logicno bi bilo i zamrzavanje odnosa sa Srbijom. ...................................................................... "Policajci su masakrirani" Potpredsjednik Predsjednistva SFRJ Stipe Mesic dao je u petak u povodu aktualne situacije u Republici Hraatskoj intervju za Radio-Beograd. Na upit je li tocna informacija koju je objavio Hrvatski radio da su cetvorica policajaca masakrirana prije nego sto su ubijeni, Mesic je odgovorio potvrdno: "Svi su masakrirani, odsjecene su im glave i na najbestijalni nacin su se na njima izivljavali." Sljedece pitanje glasilo je: "Imate li informaciju tko je to ucinio?" "Tesko je znati tko je ucinio", rekao je Mesic i nastavio "Zna se da su Vojislav Seselj, Milan Paroski i ministar za Srbe izvan Srbije bio u Jagodnjaku, znaci na tom prostora, u blizini, drzali su ratnohuskacke govore i svakako da snose veliku odgovornost za ovo cetnicko orgijanje u Hrvatskoj". O tome postoje li izgledi da se dogodi nesto do 15. svibnja, sto bi ga sprijecilo da postane novi sef Predsjednistva SFRJ, Mesic je rekao: "Da, postoje samo dvije mogucnosti. Jedna je da me se fizicki ukloni, a druga je da se stvori ratno stanje, jer Ustav u jednoj svojoj odredbi i to predvidja. Kad bi bila ratna situacija, onda se predsjednikovanje aktualnog predsjednika produzava. Ima nagovjestaja i za jednu i za drugu opciju. Ja mislim da nijedna nece biti ostvarena i da ce se stvari normalno odvijati." (Hina) ("Vjesnik", 4.svibnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Brzojav kardinala Kuharica predsjedniku Tudjmanu ZAGREB - U brzojavu predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tudjmanu "u povodu pogibije mladih hrvatskih redarstvenika", nadbiskup zagrebacki kardinal Franjo Kuharic izrazava Prcdsjedniku i "svima koji su tesko pogodjeni i ozalosceni tim zlocinom, osobito njihovim obiteljima, krscansku sucut s molitvom i nadom da to budu posljednje zrtve za mir i da se ugasi svaka mrznja medju ljudima i narodima". U brzojavu sucuti djakovackom biskupu Cirilu Kosu kardinal Kuharic kaze: "Zalosni i ogorceni zbog takvih nasilja protestiramo pred nasom i svjetskom javnoscu i pozivamo sve ljude dobre volje da se zauzmu za mir, a sve vjernike na molitvu da milosrdni Bog zaustavi i ugasi u ljudskim srcima mrznju koja je izvor svakog nasilja." Kardinal Kuharic je brzojave sucuti uputio i sibenskom biskupu i zupnim uredima Bibinja i Kijeva. (Hina) ...................................................................... Dr. Tudjman danas na Predsjednistvu SFRJ ZAGREB - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman sudjelovat ce u subotu na sjednici Predsjednistva SFRJ u Beogradu. Sjednicu je za 18 sati sazvao predsjednik Predsjednistva dr. Borisav Jovic, pozvavsi na nju, osim clanova tog drzavnog tijela, i predsjednika Tudjmana, predsjednika SIV-a Antu Markovica, zastupnika saveznog sekretara za narodnu obranu generala Blagoja Adzica i saveznog sekretara za unutrasnje poslove Petra Gracanina. Ocekuje se da ce na toj sjednici, ciji dnevni red nije najavijen, biti rijeci o politickoj i sigurnosnoj situaciji u Jugoslaviji i u Republici Hrvatskoj. (Hina) ...................................................................... UN i SAD o zbivanjima u Hrvatskoj NEW YORK - State Department, pozivajuci se na nesluzbene izvore, priopcio je u petak da je u sukobima na prostoru Republike Hrvatske poginulo najmanje 37 ljudi. U sluzbenom priopcenju vlada Georgea Busha naglasava: "Americka vlada osudjuje najnovije nasilje u Hrvatskoj. Smatramo da takvi incidenti sabotiraju napore svih onih koji nastoje iznaci mirno i demokratsko rjesenje krize u Jugoslaviji. Pozivamo srbijansku manjinu u Hrvatskoj da prestane s nasiljem, kao i hrvatsku Vladu da iskaze suzdrzanost. Mi ne podrzavamo napore srbijanske manjine da se jednostrano 'odcijepi' od Hrvatske. Protivimo mijenjanju granica u Jugoslaviji bilo kojim osim mirnim nacinom. SAD odlucno pozivaju sve stranke da rijese svoje razmirice mirnim nacinom". I Ujedinjeni narodi nesluzbeno izrazavaju ozbiljnu zabrinutost zbog zrtava i krvoprolica u Hrvatskoj. Ali, sluzbeni je stav generalnog sekretara Jaivera Pereza de Cuellara da je rijec o unutrasnjim problemima Jugoslavije, stoga svjetska organizacija ne zeli komentirati uzroke, posljedice i moguce nacine rjesavanja sukoba. Iz dobro obavjestenih izvora saznaje se da jugoslavenska diplomacija nije sluzbeno upoznala generalnog sekretara s cinjenicom da je u Jugoslaviji prakticki izbio gradjanski rat, vec je ta informacija proslijedjena neformalnim kanalima. (V. Drobnjak) ("Vjesnik", 4.svibnja 1991)
novine.143 zonjic,
From: UBBG::EIGALY 4-MAY-1991 17:18 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 4.svibnja 1991, 2.dio Izvjestaj iz Vukovara i Borova Sela Zatisje nakon krvave noci Ulice Vukovara puste, a zgradu Izvrsnog vijeca i bolnice osiguravaju policajci - U Borovu Selu transporteri JNA i civilni strazari - Kraj ceste autobus vinkovackog "Poleta" kojim su dosli pripadnici MUP-a, potpuno izresetan mecima, te dva unistena sluzbena policijska automobila - Na nosilima tijelo prekriveno plahtom: "Taj je poginuo", kazu mjestani, i dodaju da nije iz Borova-Sela, vec "od preko" KRUNOSLAVA BANIC Borovo Selo U cetvrtak Vukovar je doista dozivio rat. Besana je bila protekla noc kada se vec znalo da je u pet sati dugom sukobu policije i odmetnika iz Borova-Sela stradalo dosta pripadnika MUP-a, a vjerojatno i civila. U petak ujutro u Vukovaru je odjeknula snazna eksplozija u kaficu "Karolina" na Trgu oslobodjenja, razbijen je i kiosk "Borbe" ispred zgrade Opcinskog suda, a grad je pust. Gradski autobusni prijevoz uspostavljen je tek u toku prijepodneva, ujutro nije bilo niti jednih novina, zagrebacke su stigle tek kasnije, a zabrinuti i preplaseni Vukovarcani pitaju sto se to dogadja. KIRURSKO POJACANJE: U Izvrsnom vijecu Skupstine opcine Vukovar i dalje ne raspolazu sa sluzbenim informacijama, a zgradu Policijske stanice osiguravaju brojni policajci koji nas za sve informacije upucuju na MUP Hrvatske. I susjednu bolnicu osiguravaju policajci. Na kirurskom odjelu Vukovarskog medicinskog centra, uz uzurbanu vukovarsku medicinsku ekipu vidimo i dva kirurga iz vinkovacke bolnice koji su jos u cetvrtak navecer dosli kao pojacanje. I dalje se otpustaju kucama svih pokretniji pacijenti. Od sefa Odjela, dr. Mladena Ivankovica, doznajemo da je na Kirurski odjel u cetvrtak primljena ukupno 21 ozlijedjena osoba: 15 pripadnika policije i sest civila. Jedan tesko ranjeni policajac u cetvrtak navecer u toku operacije je podlegao ozljedama, a od ostalih 14 policajaca dvojica su iako izvan zivotne opasnosti u vrlo teskom stanju i u petak prije podne prebaceni su na zagrebacku kliniku Rebro, jos trojica ranjenika prebacena su u petak u vinkovacku bolnicu kako bi se oslobodila mjesta u Vukovaru, a ostatak ranjenih ostaje u vukovarskoj bolnici. I civili - jedna zena i pet muskaraca - koji su ranjeni u sukobu u Borovu-Selu, svi su izvan zivotne opasnosti. PRORESETAN AUTOBUS: Uputili smo se u Borovo-Selo, popristu borbi u cetvrtak. Cesta prema selu izbrazdana je tenkovskim gusjenicama, a ulaz u mjesto s vukovarske strane kontrolira JNA. Tu je prvi oklopni transporter. Vojna policija zaustavlja sve automobile, pazljivo ih pretrazuje, kao i osobne stvari putnika, ali ne i dokumente. Blize selu nalazi se jos nekoliko oklopnih transportera i tenkova, u kanalu pored oklopnih kola jedan razbijeni plavi kombi vukovarske registracije. Prelazim zeljeznicku prugu i ulazim u selo, a u dugoj glavnoj ulici, nesto prije sredista mjesta, nalazi se autobus vinkovackog "Poleta" kojim su dosli pripadnici MUP-a, potpuno izresetan mecima. Iza njega je napusteni plavi policijski dzip takodjer razbijen mecima, a malo dalje bijeii kombi u istom stanju. Tu su i dva napustena i razbijena plava sluzbena policijska automobila. U seoskom sredistu nailazimo na vojsku s oklopnim transporterima, dva ili tri vojna dzipa i sanitetskih kola ispred zgrade Mjesne zajednice. Ulaz u zgradu sprecavaju vojnici, kazu da je tamo vojna komanda, ali pred ulaznim vratima vidimo i - civilne strazare. Ispred zgrade u nekoliko grupa stoje mjestani, pretezno muskarci. Tada iz zgrade u kojoj se uz vojnu komandu i dalje nalazi stab mjesnog SDS-a izlaze dvojica muskaraca, jednog se sjecamo s govora u vukovarskoj opcini, i upozoravaju mjestane da se razidju jer "ocekuju da ce tu uskoro stici predstavnici Saveznog SUP-a kako bi obavili uvidjaj". Na obliznjoj crkvi zvone sva zvona, a nekoliko ljudi ide prema crkvi noseci nosila na kojima lezi muskarac prekriven plahtom. "Taj je poginuo", kazu mjestani, i dodaju da nije iz Borova-Sela, vec "od preko" - a to znaci iz Backe, preko Dunava. LES U AUTOMOBILU: Prema drugom kraju Borova-Sela, cesta vise nije izbrazdana tenkovskim gusjenicama. Na izlazu prema Dalju samo je jedan vojni transporter, nema puno vojnika, a tu su i civili od kojih su neki i naoruzani. U sredistu mjesta grupa mjestana okupila se oko jednog plavog "stojadina" vukovarske registracije na kojem su razbijena gotovo sva stakla. Iz auta izvlace tijelo jos jednog poginulog muskarca. Okupljeni ga ne poznaju. Krvavo tijelo stavljaju na nosila i odnose u zgradu Mjesne zajednlce. Pitamo, je li poginulo puno civila? Kazu da nije, mozda dvojica-trojica, ali policajci su stradali, govori nam jedan muskarac. Po izlasku jednog poznatog bradatog lica iz zgrade MZ odnosno staba SDS postaje "vruce" i odlazim iz Borova-Sela. Hrvatska policija nalazi se tek na ulazu u susjedno Borovo naselje. U Borovu-Selu nismo vidjeli pripadnike MUP-a, tu je jedino vojska, a u selu se na nekoliko mjesta vijore jugoslavenske zastave. U susjednom Borovu-naselju, bas ispred kombinata Borovo, ne moze se proci. Na zeljeznickom prijelazu nalaze se vagoni, a na jednom od vagona hrvatska zastava. Uz policajce u uniformi, tu su i civili naoruzani puskama. Zaustavljaju nas i traze dokumente, pregledavaju i upozoravaju da se ovdje ne moze proci. Kasnije su rekli da su rezervni policajci, ali da nemaju dovoljno uniformi pa su zato u civilu. Ispricali su se zbog postupka i objasnili su da je situacija takva da sve moraju kontrolirati. "SADA NAM JE PREKIPJELO": Polazimo prema prema Trpinji. I na tom izlazu iz Vukovara stoji policija i naoruzani civili. Nailazimo i na bivseg potpredsjednika HDZ Vukovara Blagu Zadru koji kaze da je put prema Trpinji blokiran, a u daljini se vide kamioni preprijeceni po cesti. Veli da se ne moze proci ni kroz susjedno selo Trpinju, jer su se tamosnji Srbi zabarikadirali. Zadro i nekolicina muskaraca koji su se okupili vidno su ogorceni i iznose neke detalje o pogibiji policajaca u Borovu-Selu. Zadro kaze: "Ni godinu dana nismo ucinili ni jednu provokaciju, ali sada nam je stvarno prekipjelo". Upozoravaju: "Nema snimanja". Isto je i na ostalim izlazima iz Vukovara, a cujemo da se do Vinkovaca relativno sigurno moze doci samo jednim, poljskim putem. Svi ostali pravci su neprohodni, a barikade su gotovo u svim selima nastanjenim srpskim stanovnistvom, ali i onima u kojima su Hrvati. ("Vjesnik", 4.svibnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Razgovor s petoricom ranjenih u vukovarskoj bolnici U teroristickom obrucu Bradate spodobe su ih pokupile i odvukle u obliznje dvoriste, gdje ih je dvadesetak do zuba naoruzanih civila vrijedjalo i tuklo MIRO MARICIC Vinkovci U vinkovacku bolnlcu na odjel kirurgije u petak poslijepodne iz vukovarske bolnice prebaceno je 5 ranjenih pripadnika specijalne jedinice policijske uprave Vinkovci. Prema izjavi dezurnog lijecnika dr. Luke Kunca, Zlatko Eres, Ivan Hodak, Franjo Levakovic, Matija Micic i Ivan Komsic izvan su zivotne opasnosti, ali jos uvijek u velikom soku. Ni sami ne znaju sto se sve zbivalo u sredistu Borova Sela u cetvrtak oko 14 sati, kada je na njih iznenada sa svih strana istodobno otvorena snajperska vatra, a potom iz automatskog oruzja, te iz obliznjih kuca bacene bombe. Eresu je prostrijeljena desna nadlaktica, Hodaku desna natkoljenica, Levakovicu lijeva natkoljenica, a Micic i Komsic pretuceni su kundacima po glavi i tijelu nakon sto su zarobljeni u pruzanju pomoci ranjenicima. Eres, Hodak i Levakovic ranjeni su hicima iza ledja nakon sto su se poslije prve paljbe uspjeli zakloniti u seoskom jarku. Hici su ispaljeni iz neposredne blizine, a kada su vec bili ranjeni i odbacili oruzje, bradate spodobe su ih pokupile i odvukle u obliznje dvoriste, gdje ih je dvadesetak do zuba naoruzanih civila vrijedjalo i tuklo kundacima. Jedan od njih s nozem u ruci zaprijetio je da ce Hodaku iskopati oci, a drugi pucati u potiljak. Tu se u tom trenutku, prema rijecima Eresa, nasao nflcir JNA koji je razbjesnjele teroriste molio da ne cine zlodjela rijecima "Ako cete njih ubiti, prvo pucajte u mene!" Bas tada se u dvoristu nasla i jedna medicinska ekipa kojoj je najprije branjeno da puzi pomoc ranjenicima, a kada se pojavio neki naoruzani civil Jovica, dopusteno je da vojnim transporterima budu prebaceni izvan sela, gdje ih je prihvatila ekipa hitne pomoci vukovarske bolnice. ("Vjesnik", 4.svibnja 1991)
novine.144 zonjic,
From: UBBG::EIGALY 4-MAY-1991 17:25 To: YU CC: EIGALY Subj: Zagreb, 4.svibnja 1991, 5.dio Reagiranja na zbivanja u Hrvatskoj Od podrske do osuda Uz pozive da se sukobljeni suzdrze od oruzja i sile, uz razlicite prijedloge za rjesenje situacije, izrazava se i cudjenje sto se Predsjednistvo Jugoslavije sastaje tek u subotu predvecer REDAKCIJSKI IZVJESTAJ Povodom dogadjaja u Hrvatskoj iz svih krajeva zemlje stizu reakcije. PODRSKA LEGALNIM ORGANIMA: Izvrsni odbor Stranke demokratske akcije Bosne i Hercegovine obratio se u petak javnosti saopcenjem u kojem se osudjuje nasilje, izrazava sucut zbog poginulih i daje podrska obrani suvereniteta Republike Hrvatske. STO CEKA PREDSJEDNISTVO: Gradjani Srbije s iskrenim su zaprepastenjem saslusali vijest da ce se sjednica Predsjednistva Jugoslavije odrzati tek u subotu, u vecernjim satima. Dotad se, komentirala nam je jedna od rijetkih za to voljnih prolaznica na beogradskim ulicama, mozemo svi poubijati. Upitala je zasto nema nikoga da sprijeci krvoprolice. Ne zeleci se predstaviti, rekla je samo da ide pred zgradu "Vecernjih novosti" jer je oko 14 sati javljeno da ce iz stampe izaci trece beogradsko specijalno izdanje povodom dogadjaja u susjednoj republici. Putem radija Beogradjani su mogli cuti da su izvjestaci ovoga lista iz Borova Sela javili da je u petak ujutru u ovom i okolnim mjestima spaljena sva beogradska stampa, da se na pocetku sukoba Srbima predalo 50 hrvatskih specijalaca, da su oni pusteni kucama, te da medju poginulima "sigurno ima i Albanaca". SAOPCENJE SPO: "Srpski se narod suocio s pocetkom otvorenog ratnog sukoba koji mu namece nerazumna vlast, rijesena da ratom razbije Jugoslaviju, prisvoji mnoge srpske zemlje i proglasi suverenu drzavu Hrvata", stoji na pocetku saopcenja za javnost koje je Predsjednistvo Srpskog pokreta obnove uputilo u petak dopodne. Srpski narod nije izazvao niti je nametnuo ratni sukob, ocjenjuje Predsjednistvo SPO. On ce, medjutim, kao toliko puta u povijesti odbiti ultimatum i svim silama braniti i obraniti svoju zemlju i svoj opstanak. A imajuci u vidu sve tragicne okolnosti, SPO zahtijeva da predsjednik Srbije, Narodna skupstina Srbije i vlada odmah postupe u skladu sa ustavnim obavezama, te primjene sve neophodne mjere za obranu srpskog naroda u zapadnim krajinama, pri cemu tim mjerama treba dati opcenacionalni karakter, bez stranackih i ideoloskih obiljezja. SPO zahtijeva da se tamosnjim ugrozenim Srbima osigura dostava oruzja i da srpske vlasti odlucno i bez odlaganja obavijeste javnost o poduzetim koracima. "PRODUZITI JOVICEV MANDAT": Iz Demokratske pedagoske stranke izjavljuju da "Jugoslaviju od gradjanskog rata mogu spasiti samo JNA, Predsjednistvo SFRJ, i savezna Skupstina i to ako odgovorno i optimalno budu obavljali svoje ustavne funkcije. A izvanredna politicka situacija", smatraju u predsjednistvu Demokratske pedagoske stranke, "u kojoj se predsjednici donedavno bratskih republika sve vise ponasaju kao vojskovodje zaracenih strana, nalaze da se predsjedniku Predsjednistva Jugoslavije dr. Borisavu Jovicu produzi mandat do kraja godine, ili da se gradjanima povjeri da na jugoslavenskom referendumu izaberu novog predsjednika". "MORAJU PREGOVARATI I DIJELOVI NARODA": Zoran Djindjic, predsjednik izvrsnog odbora Demokratske stranke naglasio je kakao je to jos jedna potvrda cinjenice koja je jasna mnogima, samo ne i predsjednicima republika koji se vec odavno dogovaraju bez ikakvog rezultata: nisu oni jedini politicki subjekti koji utjecu na buducnost Jugoslavije. Demokratska stranka se vec odavno zalaze da se i predstavnici dijela naroda ukljuce u te pregovore. Sada je taj zahtjev aktualniji nego ikad, i ako se to ne ostvari, situacija se ne moze smiriti. Srbi su dosli u psiholoski cajtnot, uplaseni su da su ostavljeni na cjedilu, pa sad kao da oni diktiraju tempo. ZA DIREKTNE PREGOVORE: Dr. Leon Kojen, prvak Demokratskog foruma: "Tragicni sukobi Srba i Hrvata sirom Hrvatske, koji sad vec lice na pravi pocetak gradjanskog rata, mogu se zaustaviti jedino direktnim srpsko-hrvatskim pregovorima: za ovakve pregovore Demokratski forum se zalaze jos od prosle jeseni, i zelio bih da vjerujem da za njih jos nije kasno." PRAVO HRVATSKE NA DRZAAVU: Vesna Pesic (UJDI): "U ovom trenutku najvaznije je zaustaviti militarizam i Srba i Hrvata i eskalaciju oruzanog sukoba, jer su obje strane naoruzane. Ne mogu se prekrajati granice u Jugoslaviji, osobito ako smo i pred svojom i pred svjetskom javnoscu kazali da cemo probleme rjesavati dogovorom. Ako je Srbija konstituirala sebe kao drzavu, i ako smatra da je srpska policija nadlezna za sve probleme u ovoj republici, onda se ona mora suociti s cinjenicom da i Hrvatska ima pravo na drzavu. Meni se ne mora dopadati vlast u Srbiji, kao sto pretpostavljam da se ni Srbima u Hrvatskoj ne dopada HDZ, ali to ne znaci da netko zbog toga ima pravo da prekraja granice i pripaja teritorije. Ocekivati od tekucih pregovora predsjednika republika ista konstruktivno cini se u ovom trenutku iluzornim." "DRZAVNI TEROR": Izvrsni odbor pokrajinskog odbora Socijalisticke partije Srbije u Vojvodini najostrije osudjuje "drzavni teror hrvatskog vrhovnistva nad srpskim narodom". U saopcenju se naglasava da hrvatska vlast nece moci pred jugoslavenskom i svjetskom javnoscu izbjeci odgovornost "za flagrantno krsenje ljudskih i nacionalnih prava u Hrvatskoj i, pogotovo, za oruzane sukobe i sve brojnije ljudske zrtve. Od Predsjednistva SFRJ, JNA i drugih saveznih organa najenergicnije se zahtijeva da poduzmu sve ustavne i zakonske mjere za sprecavanje oruzanih napada na srpski narod u Hrvatskoj." SRAMOTNI DNEVNIK TV NOVI SAD: Dnevnik TV Novi Sad emitiran u petak u 17 sati, koji su prenosili TV Beograd i TV Pristina bio je sramno djelo ekipe koja ga je stvarala. Prikazujuci situaciju u Borovom Selu, reporteri novosadske TV obmanuli su svoje gledatelje. Svi prilozi polazili su od toga da su snage MUP-a Hrvatske izvrsile teroristicki napad na goloruk srpski narod, koji zivi u tom selu. "Ogorceni zbog zrtava i zabrinuti zbog nasilja i nacionalne mrznje, predlazemo neodlozno osnivanje zajednicke parlamentarne komisije koja ce odgovorno ispitati i saopciti javnosti uzroke i posljedice drzavnog terora i antidrzavnog terorizma u kriznim zaristima Hrvatske", kaze se u saopcenju izvrsnog odbora Udruzenja za demokratsku jugoslavensku inicijativu (UJDI). NA REDU I MAKEDONIJA: "Sada nam je svima jasno sto znaci takvo opredjeljenje Milosevica i sadasnjeg srpskog rukovodstva, a jos je jasnije da su, nakon provokacija na podrucju Hrvatske, u planu slicni dogadjaji i u Makedoniji, kaze se u saopcenju makedonske stranke VMRO - DPMNE u povodu zbivanja u Hrvatskoj. "Zbivanja u cetvrtak pokazala su domacoj i svjetskoj javnosti da se iza navodnog nezadovoljstva srpskog naroda kriju specijalne jedinice ubacene iz Srbije na hrvatski teritorij. Makedonski narod ima razloga da bude posebno zabrinut sto zajedno sa specijalcima iz Srbije djeluju i jedinice JNA, stiteci necije interese. Polazeci od cinjenice da makedonski vojnici i starjesine mogu i ovoga puta biti iskoristeni da smiruju prilike i da budu zrtvom nasilja sto ga je zapocela Srbija, VMRO - DPMNE obraca im se s apelom da ne upotrebljavaju oruzje za pucanje na hrvatski narod, ni na bilo koji drugi narod. A ako na to budu prisiljeni, neka silu upotrebe protiv naredbodavaca", porucuje VMRO-DPMNE. I Stranka Jugoslavena u Makedoniji duboko je zabrinuta krvavim dogadjajima u Slavoniji i Krajini, jer oni znace pocetak gradjanskog rata. Od Skupstine SFRJ traze da sprijeci oruzane sukobe i istice da je pravi izlaz samo savezna demokratska drzava, zajednica ravnopravnih naroda i republika. ("Vjesnik", 4.svibnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Izjava slovenske vlade Slovenija podrzava Hrvatsku Posebno zabrinuti zbog gradjana Republike Slovenije koji sluze vojni rok i koji moraju protiv svoje volje sudjelovati u aktivnostima jediniac JNA u Hrvtskoj STANE PUCKO Ljubljana U povodu dogadjaja u Hrvatskoj, Izvrsno vijece Slovenije u petak izjavljuje da da slovenska vlada sa zabrinutoscu prati dogadjaje u susjednoj Republici Hrvatskoj, koji prerastaju u otvorenu oruzanu pobunu i nasilje protiv legalne i legitimne vlasti. Zrtve koje su pale u posljednjim danima upozoravaju na prijetnju opasnosti gradjanskog rata. Do rata moze doci prije svega zbog besmislenog postupanja vojnog vrha, koji s manevrom pojedinih jedinica JNA ili njihovom bojevom upotrebom (za sto nema nikakva ovlastenja) izravno stiti teroristicke akcije samozvanih naoruzanih straza ili milicije legalno nepostojece Autonomne pokrajine Krajina. Izvrsno vijece Skupstine Republike Slovenije poziva sve nadlezne organe kako u Republici Hrvatskoj, tako u Republici Srbiji, i prije svega federalne organe koji mogu utjecati na daljnji razvoj dogadjaja da ucine sve da se zaustavi besmisleno prolijevanje krvi i sprijeci sukob koji moze ugroziti mir u cijeloj Jugoslaviji. Slovenska vlada je posebno zabrinuta zbog razvoja dogadjaja glede gradjana Republike Slovenije koji sluze vojni rok i koji moraju protiv svoje volje suradjivati u aktivnostima jedinica JNA u Hrvatskoj. Bez obzira sto gradjani Republike Slovenije koji sluze vojni rok u JNA nisu izravno ugrozeni, nadlezni organi Republike Slovenije u stalnim kontaktima s vojnim jedinicama tekuce rjesavaju pojedine probleme. Izvrsno vijece Skupstine Republike Slovehije je i pored toga poslalo zahtjev SIV-u da osigura sve potrebno da bi se gradjani Republike Slovenije koji sluze vojni rok otpustili iz JNA najkasnije do 10. lipnja ove godine. Pritom slovenska vlada upozorava da taj zahtjev nije poziv obaveznicima da samovoljno napustaju JNA jer to pitanje treba srediti sporazumno, ili pak odgovarajucim aktom prilikom isteka plebiscitnog roka, da pojedinci ne bi bili izlozeni sankcijama. U svojoj izjavi je slovenska vlada izrazila podrsku rukovodstvu Republike Hrvatske u njegovim nastojanjima da legalnim mjerama osigura mir i sigurnost svih gradjana. ("Vjesnik", 4.svibnja 1991) ---------------------------------------------------------------------- Saopcenje Vlade Srbije "Srbija nije upletena" "Redarstvenici MUP-a prelaze u napad na cijeli srpski narod", konstatira srpska Vlada, a odgovornima smatra MUP Hrvatske, SIV i njegove resore, podrzava JNA i trazi provedbu odluke Predsjednistva SFRJ o razoruzavanju TANJUG Beograd Svu odgovornost za krvavi obracun u Borovu Selu snose nadlezni organi Republike Hrvatske, posebno MUP Hrvatske, koji je bez povoda organizirano napao Borovo Selo - tvrdi Vlada Republike Srbije u saopcenju sa sjednice odrzane u petak u povodu dogadjaja u Hrvatskoj. U saopcenju sa dalje navodi da zivot srpskog naroda u Hrvatskoj postaje sve tezi, da su mu ugrozene slobode i gradjanska prava, "jer redarstvenici MUP-a od pojedinacnih napada prelaze u napad na cijeli srpski narod". Vlada Republike Srbije ocjenjuje da svojim angaziranjem JNA sprecava medjunacionalne sukobe. Takodjer ocjenjuje da su za ukupnu situaciju u Hrvatskoj najodgovorniji SIV i njegovi nadlezni resori. Zato trazi da SIV i Predsjednistvo SFRJ odmah poduzmu sve neophodne mjere da se provedu ranije donijete odluke, posebno one o razoruzanju paravojnih formacija. "U slucaju da to nisu u stanju, kao ni da gradjanima garantiraju miran zivot, o tome trebaju obavijestiti Skupstinu SFRJ i javnost, te podnesu Ustavom predvidjene odgovornosti." Vlada Srbije na kraju odbacuje sve tvrdnje da je ona ili bilo koji organ Srbije umijesan u dogadjaje u Borovu Selu ili bilo kome mjestu u Hrvatskoj. ("Vjesnik", 4.svibnja 1991)
novine.145 .bale.,
══════════════════════════════════════════════════════════════════════ PRAVOSLAVLJE, 1. maj 1991. ══════════════════════════════════════════════════════════════════════ SVETI I SVETLI LIK VLADIKE NIKOLAJA ─────────────────────────────────────── Iskren monah i podvižnik, smireni molitvenik i mudri duhovni učitelj svoga naroda i čitave Saborne Crkve Hristove Za velike ljude, kakav je bio Vladika Nikolaj Velimirović, u potpunosti važe reči Premudroga Solomona: "Premudrost Božija, Tvorac i Umetnik svih u svega, ona se stvara i sve obnavlja i, prethodeći iz naraštaja u naraštaj u svete duše, ona sprema prijatelje Božije i proroke" (Premudrosti 7, 27-28). Bogati i složeni životni put i delo Vladike Nikolaja potvrđuju istinitost svih reči Premudroga Solomona, jer je i Nikolaja Premudrost Božija vodila kroz sve složene staze ovog našeg mravinjaka, koji se zove zemlja i istorija ljudska, i od njega stvorila, njime samim, Proroka i Prijatelja Božijeg. Ova konstatacija nije pojednostavljenje Nikolajeve ličnosti i životne istorije, nego je približno najbolje i najtačnije objašnjenje sve njegove jednostavnosti i složenosti. (Njegova je reč, izrečena povodom Ničea i Dostojevskog: "Veliki ljudi ili su do zaprepašćenja jednostavni ili su do zaprepašćenja mnogostrani"). čIVOTOPIS Rođen je uoči Božića 1880. godine na Tucindan, 23. decembra (po starom kalendaru), od roditelja Dragomira i Katarine u porodici Velimirovića (poreklom iz Zagarača u Zeti), u selu Leliću iznad Valjeva. Kršten je u manastiru Ćelije, gde je zatim završio i osnovnu školu. Šestorazrednu gimnaziju uči u Valjevu, a Bogosloviju Sv. Save u Beogradu završio je 1902. godine. Potom je jedno vreme bio učitelj u Dračiću i Leskovicama više Valjeva i u Herceg Novom u Boki. Već kao bogoslov i učitelj javlja se prvim književnim radovima, koji se od tada odlikuju lepim i jednostavnim narodnim jezikom valjevskog kraja. Sva potonja učenost i mudrost Nikolajeva nije potisnula njegovu seljačku bistrinu, narodnu pobožnost i jasnoću srpskog narodnog izraza. Od 1904. do 1909. bio je na studijama u Bernu, Nemačkoj, Engleskoj i Rusiji. Doktorirao je teologiju na Univerzitetu u Bernu, a filosofiju na Oksfordu. U pravoslavnoj Rusiji proveo je godinu dana. Otuda njegovo sjajno znanje evropskih jezika. Po povratku u Srbiju zamonašio se i od Nikole postao Nikolaj, a zatim je rukopoložen za jeromonaha i postavljen za profesora Beogradske bogoslovije, gde je predavao filosofiju, psihologiju, logiku, istoriju i strane jezike. Već kao profesor Bogoslovije, Nikolaj se pročuo kao sjajni mislilac, besednik i pisac. Njegova studija o Njegošu ("Religija Njegoševa") visoko je ocenjena od Skerlića i nešto kasnije od Ive Andrića. Skerlić je s pravom tada primetio da "mladi profesor Beogradske bogoslovije ništa manje nije interesantan od samog Cetinjskog vladike". Osim Njegoša, Nikolaj je tada pomno čitao i stvaralački ocenjivao Ničea i Dostojevskog, Šekspira i Getea, Marksa i Tolstoja, Berklija i indijsku mudrost. Ostala je zapamćena njegova tadašnja konstatacija: "Darvin i Niče i Marks su tri aveti evropske civilizacije", i ponavljanje reči velikog poznavaoca Zapada Dostojevskog (a Nikolaj je Zapad izvorno upoznao): "Nauku i zanate možemo primiti od Zapada, ali veru ne, jer je Zapad i nema". Pred Balkanski rat, kada se slobodarska i rodoljubiva Srbija kralja Petra I spremala za oslobođenje porobljenog Srpstva na Kosovu i u Staroj Srbiji, propovedi jeromonaha Nikolaja učinile su tada više nego mnogi drugi. Mladi Srbi u Bosni zaklinjali su se njegovim knjigama i pripremali oslobođenje i ujedinjenje Južnih Slovena. Nikolaj Velimirović je od tada "ušao u politiku", mada je lično govorio i zastupao: "Politika nije moje znanje. Vera je moj život, a propoved vere Hristove moje znanje. Jevanđelje je moja radost, jer je ono ključ za razumevanje svih vremena i sudbina, kako pojedinaca, tako i naroda". Kada je nastao tečki i za Srbe tragični I svetski rat, 1915. godine vlada Srbije šalje jeromonaha Nikolaja u Ameriku i Englesku, u diplomatsku misiju pred Zapadnim svetom, radi neutralisanja beskrupulozne antisrpske propagande koju je tamo vodila Crnožuta monarhija iz Beča. Nikolaj je od tada pa do kraja rata držao bezbrojna predavanja po Americi i Engleskoj, govoreći neumorno po hramovima, univerzitetima, hotelima i parkovima. Mihailo Pupin je taj Nikolajev rad ovako ocenio: "Ono što je u srednjem veku za Srbiju učinio Sveti Sava pred inostranstvom, to je ovih dana učinio Nikolaj pred Anglosaksoncima... Njegov je uspeh u Americi bio izvanredno veliki. Zadobio je Amerikance njegovom ozbiljnošću i iskrenošću. On nije Amerikancima govorio mnogo o Srbiji i srpskom narodu, nego im je govorio o opštim svetskim i hrišćanskim problemima koji treba da se reše i da se svet opet povrati na zdravu osnovu ekonomskog duševnog života. Ali je on o tim stvarima govorio kao Srbin i srpski guslar, i to je dejstvovalo na Amerikance". Nikolaj je tih godina bio jedan od vodećih ljudi koji se zalagao za jugoslovensku ideju, u koju se potom gorko razočarao. Kasnije, u Dahauskom logoru zapisao je tu svoju gorčinu o Jugoslaviji: "Dvadeset godina imali smo državu bez Božijeg blagoslova, školu bez vere, politiku bez poštenja, vojsku bez rodoljublja. Otuda nam propast i države, i škole, i politike, i vojske. Dvadeset godina paštili smo se (mi Srbi) da ne budemo svoji, zato su nas tuđinci poklopili svojim mrakom. Dvadeset godina ruganja precima što su se privoleli Carstvu nebeskom, otuda i gubitak ovog gubavog nam carstva zemaljskog. Kakvom smo merom merili Boga i svoje svete pretke, tako nam je i odmereno" (Reči srpskom narodu kroz tamnički prozor). EPISKOP čIžKI Godine 1919. Nikolaj je izabran za Episkopa žičkog, ali je ubrzo premešten za Episkopa u Ohrid, kome je kasnije pridodat i Bitolj. Tamo je ostao do 1934. radeći kao istinski arhipastir i narodni prosvetitelj i dobrotvor. I do danas se pamti njegovo plemenito delo u ohridskom kraju, bez obzira na novije pojave uskogrudog šovinizma pojedinih u Makedoniji. "Ohridski pustinjak" i "Deda Vladika" je u ohridskom kraju obnovio crkveni i monaški život, narodnu pravoslavnu duhovnost i umetnost, a naročito je ostao poznat po humanom staranju o sirotinji i deci. I ovih godina Nikolaj je svetski putnik: boravio je u Carigradu, Atini, Sofiji, Svetoj Gori (više puta), Svetoj Zemlji, Engleskoj i Americi. Učestvovao je na mnogim ekumenskim skupovima, konferencijama za mir, skupovima hrišćanske zajednice mladih i na Svepravoslavnim crkvenim dogovaranjima. U jesen 1921. izabran je za administratora novostvorene srpske Američko-kanadske eparhije, pa je tim povodom više puta boravio na Američkom kontinentu, gde je njegova popularnost ostala sve do danas velika. Od 1924. godine Nikolaj je prešao u čiču i kao žički episkop ostao je sve do svoje smrti. Njegov pastirski rad u čičkoj eparhiji, među bogomoljnim narodom, i monaštvom, kao i njegov nacionalno- -kulturni i hrišćansko-prosvetiteljski rad u to vreme zaslužuju posebnu studiju. O tome svedoči sva tadašnja štampa i periodika u Srbiji, a posebno su zapažena svedočenja umne Isidore Sekulić (objavljenja pred rat u "Hrišćanskoj misli"). Imao je Nikolaj u ovo vreme i ličnih neprijatelja, grupice zlobnih i zavidljivih ljudi, ali se on nije mnogo obazirao na to. Na mnoge lične napade Nikolaj nije odgovarao; uglavnom je ćutao i, po svedočenju jednoga tadašnjeg novinara, "njegov pogled i ćutanje bili su jasniji od svakog odbora". Nikolaja su naročito napadali u vreme poznate konkordatske borbe (1937-38), kada je i državna vlast predratne Jugoslavije, u sprezi sa nekim rimokatoličkim krugovima u zemlji i inostranstvu, nastojala da ga diskredituje i potisne iz srpske i svetske javnosti. Ova kampanja protiv Nikolaja nastavljena je zatim i od Nemaca, a i posle rata sve do nedavno komunista. Zbog direktnog učešća i odobravanja 27. marta 1941. (po našem dubokom uverenju, Nikolaj je stvarni autor tadašnjeg čuvenog Patrijarhovog proglasa na Beogradskom radiju: "Ponizimo se pred Bogom, a uspravimo se pred ljudima... Opet smo se opredelili za Carstvo nebesko"), Hitler je naredio okupatoru generalu Leru da, među prvim zatiranjima Srbije i srpskog naroda, bude obuhvaćen i "Episkop žički Nikolaj Velimirović, kao i kaluđeri i monahinje srpskih manastira", što je ubrzo i ostvareno. Nikolaj je kao Episkop žički uhapšen od Nemaca na Petrovdan 1941. i konfiniran u manastir u Ljubostinju. Odatle je dalje zatvoren u manastir Vojlovicu, a septembra 1944. sproveden u logor Dahau, zajedno sa drugim velikim zatvorenikom fašista, Patrijarhom srpskim Gavrilom Dožićem. O tome kako su Nikolaj i Patrijarh stradali u zloglasnom konclogoru Dahau postoji potresno svedočenje jedne Ruskinje, a i Nikolajeve sopstvene beleške (zapisane na klozet-papiru) - "Reči kroz tamnički prozor". SUčANJSTVO Patrijarh Gavrilo i Episkop Nikolaj izvedeni su iz logora Dahau krajem januara 1945. godine i dovedeni u Beč, izgleda na predlog Nedića i Ljotića, s ciljem da uđu u neku planiranu koalicionu vladu, što su oni odlučno odbili. Služili su svetu Liturgiju u srpskoj crkvi u Beču, na sam praznik Sv. Save, gde je Nikolaj na koricama Jevanđelja napisao tri potresne molitve "u senci nemačkih bajoneta". Odatle su, uz pratnju Nemaca, posetili neke vojne jedinice izbeglih srpskih četnika iz Dalmacije i Ljotićevih dobrovoljaca (Nikolaj je tada govorio na sahrani Dimitrija Ljotića). Konačno ih je oslobodila američka 36. divizija (8. maja 1945. godine). Njihovo dalje stranstvovanje po tuđini dovelo ih je u London, odakle je Nikolaj skoro proteran u Ameriku, a Patrijarh Gavrilo se vratio u Beograd (novembra 1946). Nikolaj je u Americi ostao sve do svoga prestavljenja 5/18 marta 1956. godine. Preminuo je u ruskom manastiru Sv. Tihona u Pensilvaniji, gde je bio profesor i rektor Ruske bogoslovije. Mnogonapaćeno telo Svetog Vladike pogrebeno je na južnoj strani manastira Sv. Save u Libertivilu kraj žikaga. Nikolaj je još za života od mnogih pravoslavnih u Srbiji i svetu smatran za Svetitelja. Otac Justin Popović ga je smatrao i nazvao Svetiteljem i govorio da je posle Svetoga Save to najveći srpski jerarh. Ovih dana, 27. aprila, Nikolajeve svete mošti izvađene su iz groba i 3. maja biće prenete u Beograd, u Hram Sv. Save na Vračaru. Potom će biti u njegovoj čiči izložene na poklonjenje pobožnoj pastvi, a zatim će 12. maja biti donete u njegovu zadužbinu, crkvu Sv. Nikole, u rodnom selu Leliću kod Valjeva, gde se i inače Sveti Nikolaj ohridski, žički i lelićki slavi kao Svetitelj evo već pet godina, kao i širom Šabačko-valjevske eparhije i u brojnim srpskim manastirima i domovima. STVARALAŠTVO Dela Svetog Vladike Nikolaja brojna su skoro kao dela Sv. Jovana Zlatousta, čije je ime još za života dobio, kao Novi Zlatoust. Pomenućemo ovde samo veća Nikolajeva dela: O Vaskrsenju Hristovom (1910), O Boki Kotorskoj (1910), Religija Njegoševa (1911), Besede pod Gorom (1912), Besede iznad greha i smrti (1914), Reči o Svečoveku (1920), Molitve na Jezeru (1922), Nove besede pod Gorom (1922), Misli o dobru i zlu (1923), Omilije (u 2 toma, 1925), Ohridski Prolog (1928), Rat i Biblija (1931), Vera obrazovanih ljudi (1931), Simvoli i signali (1932), Carev zavet (1933), Duhovna lira (1934), Emanuil (1937), Nomologija (1940), Zemlja Nedođija (1950), četve Gospodnje (1952), Kasijana - nauka o hrišćanskoj ljubavi (1952), Pesme molitvene (kao monah Tadija, 1952), Divan - nauka o čudesima (1953), Jedini žovekoljubac (1958), Prvi Božiji Zakon i Rajska piramida (1959). Episkop zapadno-evropski i sada šabačko-valjevski g. Lavrentije izdao je do sada u Zapadnoj Nemačkoj 12 velikih tomova Sabranih dela Episkopa Nikolaja, gde su uz pomenuta dela objavljeni i mnogobrojni drugi njegovi radovi, besede, članci, pisma i ostalo. Već nekoliko radova u Americi i kod nas posvećeno je prebogatom delu i svetlome liku ovog velikog hrišćanskog filosofa i teologa. Najveći srpski teolog i duhovnik naših dana, otac Justin Popović, nazvao je Nikolaja: Evanđelist među Evanđelistima, Apostol među Apostolima, Mučenik među Mučenicima, Ispovednik među Ispovednicima, Svetitelj među Svetiteljima. Ako je biograf Domentijan, na kraju svoga čitija Svetog Save, uporedio ovoga sa Mojsijem, kao duhovnim i narodnim Vođom Izrailja, i mi slobodno možemo da Vladiku Nikolaja uporedimo sa Svetim Savom - po svestranosti njegove ličnosti i njegove delatnosti. Nikolaj je pre svega bio iskren monah i podvižnik, zatim smireni molitvenik i mudri duhovni učitelj svog naroda i čitave Saborne Crkve Hristove. Bio je veliki arhipastir i propovednik Jevanđelja svakome stvorenju, sveštenoslužitelj pred Bogom i retki mudrac pred ljudima svoga naroda i svega sveta. Bio je i državotvorac i diplomata, svenarodni delatelj i dobrotvor, veliki humanist našeg veka, koji je duboko poznavao i voleo čoveka i rod ljudski. A pre svega i posle svega Nikolaj je bio jevanđeljski čovek, pravi Hristoljubac i Hristonosac. Jeromonah ATANASIJE Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.146 jlaci,
********************************** žITANJE NA SOPSTVENU ODGOVORNOST ********************************** ( Posebno za teritoriju bratske ... Ne vjerujem pono novinama, ali me pojedini tekstovi nemogu ostaviti ravnodušnog. Baš zato želim da skrenem pažnju na tekst u : ------------------------------------------------------------------- : "POLITICI" od 5.maja.1991.godine, na strani 7 pod nazivom : : : *********************************************** : : * "POLICIJSKI TEROR BRIčLJIVO PRIPREMAN" * : ------------------------------------------------------------------- U istom se iznose podaci od kojih čovjeku nemože da bude svejedno, ono mu bar dodje muka od svega toga. Ne mislim tekst prepisivati, a ni prevoditi sa ćirilice na latinicu (neka mi većina oprosti na ovome ). Ukratko se radi o sledećem : ...Vlasti u Hrvatskoj formirale dva štaba specijalista za onemogućavanje delovanja JNA i za razbijanje Srba u SAO Krajini.- ...Ubrzana militarizacija Hrvatske sve ogoljenije se svodi na teror policijske države.- ...Na tajnim sastancima štabova razgovara se o hapšenjima, inscenaciji sudjenja nevinim, vrbovanjima, prisluškivanju pojedinaca i SDS.- ...Tri bitne tačke plana za razbijanje SAO Krajine i "sredjivanje" Knina.- ...Uprkos velikoj tajnovitosti činjenice prodiru u javnost Ličnosti : Štab za onemogućavanje delovanja JNA : ... Martin Špegelj ... Josip Boljkovac ... Ivan Rukavina ... Josip Perković Štab za razbijanje Srba u SAO Krajini : ... Zdravko Mustač ... Franjo Vugrinec ... Miloš Erol Ni u jednoj od ove dve grupe, a ipak u svemu tome : ... Pavičić Nikica ............................... Očito da je spisak duži i da će ovo ličiti na neku seriju u nastavcima, mada meni liči na neku "DINASTIJU" sa crnim engleskim humorom. NAPOMENA : ************************************************ Ako bude interesenata prekucat ću čitav tekst ! *************************************************
novine.147 mirkov, -> #146, jlaci
To je tekst iz 'Politike'. Možda je nešto od toga i tačno, ali to propagandni list, i to je izveštaj samo jedne strane. Ako Srbi veruju tome što piše većina srpskih novina, a Hrvati onome što piše (prtpostavljam) većina hrvatskih, eto mržnje, incidenata...
novine.148 jlaci, -> #147, mirkov
Tacno da je tajclanak iz 'POLITIKE' , ali je jos bolje clanke donijela i 'BORBA'. Sve to je stavr novina, redakcija, i vrha u drzavama, ali mi nije jasno da Milan Brezak (pomocnik ministra UP RH ) daje tako brzo demanti tih vijesti. I kakav je to demanti, kada se brani sa tim da je to bilo sluzbeno, razgovor, prostorije itd. Bas zbog tog demantija i ostalih akcija uvezi toga i drugih clanaka pocinjem da vise verujem tom NOVINARU (ponavljam NOVINARU) koji je to napisao ! Ako me uspijes ubjediti u suprotno, svaka cast, a do tada prljave igre i prljavi ves se kada tad moraju oprayti, a najgore je ako je to pranje pred ocima javnosti......
novine.149 .bale.,
Ha! Evo nesto novo... Videcemo ovih dana kakva mu je buducnost na SEZAMu... čččččččččččč ččččč čččččččččččč ččččččččččččččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč č ččč č ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččččččč čččččččč ččč ččč Elektronski ččč ččč ččč ččč ččč casopis ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč ččč čččččččččččč ččččč čččččččččččč ččččččč ================================================================ Broj XXX DD. mes GGGG. ================================================================ Glavni i odgovorni urednik: Srdjan Pantic, Beograd Tehnicki urednik: Aleksandar Bakic, Beograd ---------------------------------------------------------------- Distribucija: ---------------------------------------------------------------- EVROPA : epanticčyubgef51.bitnet SEVERNA AMERIKA : simicčsimic.ccsf.caltech.edu stevančcobalt.cco.caltech.edu ================================================================ ================================================================ U ovom broju: --------------- * Skupstina Jugoslavije * Drugi dan zasedanja Saveznog veca * Stane Brovet, zamenik sekretara za narodnu odbranu * Zbivanja u Kninskoj krajini * Kratke vesti ================================================================ Nedeljna Borba, 11-12. maj 1991. ================================================================ Skupstina Jugoslavije: Delegati oba doma odlozili proglasenje tri nova UCENE PREKINULE ZASEDANJE --------------------------- Delegati Hrvatske, Slovenije i kosovski Albanci pripretili da ce napustiti sednicu ukoliko se proglasi "nelegalno i protivustavno" izabrani clan sa Kosova, ali su se istovetnom ucenom posluzile i delegacije Srbije i Vojvodine, ukoliko se proglasenje razdvoji, zbog cega je sve odlozeno --------------------------- Kao sto je nagovestio na sednici Saveznog veca Ante Krstulovic (Hrvatska) je prvi postavio pitanje - kako je predlozen i izabran clan Predsednistva sa Kosova i na osnovu kog ustava. Njega je juce zanimalo zasto jos nije dobio odgovor na ranije postavljeno isto pitanje Ustavnoj komisiji. Posto je pred Ustavnim sudom Jugoslavije u toku postupak ocene ustavnosti Zakona o prestanku rada Skupstine Kosova koji je donela Narodna skupstina Srbije, Gojimir Komar (Slovenija) smatra da bi izbor clana Predsednistva prejudicirao odluku Suda na sta savezni parlament nema nikakvo pravo. On takodje kaze da je Ustav Srbije fakticki promenio Ustav SFRJ kad je rec o polozaju autonomnih pokrajina. Razvijajuci dalje ovu tezu, Komar upozorava da upravo zbog toga predstavnici pokrajina u saveznim organima nisu vise predstavnici autenticnih interesa svojih sredina nego predstavnici interesa Republike Srbije. Srbija bi izborom clana Predsednistva iz obe pokrajine fakticki imala tri svoja predstavnika, sto dovodi druge republike koje u Predsednistvu imaju po jednog u neravnopravan polozaj. Miroslav Zdravkovic (Srbija) tvrdi da je pitanje izbora clana Predsednistva iz Kosova i Metohije u nadleznosti Skupstine Srbije. On je naveo i da su Parlamentu dobro poznati razlozi zbog kojih je raspustena Skupstina Kosova, cije je nadleznosti, na bazi svog Ustava Srbija preuzela. Replicirajuci Zdravkovicu, Kuretes Saliu (Kosovo) kaze da poznati razlozi za raspustanje pokrajinske skupstine ne mogu biti opravdanje za preuzimanje njene uloge od strane Republike. On je zamerio Predsednistvu SFRJ sto se pomirilo sa razresenjem svog clana sa Kosova, cime je "izvrsen svojevrsni drzavni udar na sefa drzave kod nas". Radoman Bozovic (Srbija) opet suprotno: Skupstina Srbije je na ustavan i zakonit nacin, sve dok se to ne ospori, preuzela sva prava i obaveze SAP Kosovo, nakon proglasenja tzv. kacanickog ustava. Zarija Martinovic (Srbija) se zalagao za prekid rasprave s obzirom da se radi o formalnom cinu proglasenja uobicajenom za ovakve prilike. Milisav Milenkovic (Srbija) je ponovio da je licemerno braniti Ustav, cak i tada kada republika emituje javne poruke da ce se 26. juna razdruziti od Jugoslavije. Irfan Ajanovic, potpredsednik Skupstine SFRJ, pozivajuci se i na Ustav i na Poslovnik o radu, vise puta ustvrdio je da i nije bilo potrebe da se proglasenje stavi na dnevni red, jer to predvidja clan 322 Ustava. Zdravko Grabar (Hrvatska) je svemu onome sto su rekle njegove republicke kolege dodao: kada se proglasavao clan Predsednistva iz Hrvatske, sve je bilo vazno - i kvorum i glasanje, a sada ispada da nije. Ja nisam licemeran kako kazu neki, vec gospodin Milenkovic, koji se zalaze za takozvanu demokratsku ravnopravnu zajednicu naroda i narodnosti, a trazi dva glasa u Predsednistvu. Ni intervencija predsednika Skupstine, dr Slobodana Gligorijevica, da se, posto ima predloga, delegati oko njih izjasne, a rasprava prekine, nije pomogla. Sto je vise ljudi izlazilo za govornicu, to su stavovi bivali iskljuciviji i cvrsci. "Ustav SFRJ svi bez izuzetka i povredjujemo, kazao je Zdravko Zabukovec, ali to ne smijemo uciniti bar u elementarnim stvarima". Zabukovec je napomenuo da se ne radi o pukom "svecanom proglasenju nekog organa", vec o flagrantnom krsenju svih ustavnih odrednica od Avnoja do danas. "Ako pokrajine to nisu, onda ni njihovim predstavnicima nema mjesta u organima federacije, a ako jesu, ti predstavnici moraju biti izabrani kako Ustav tacno propisuje", bio je Zabukovec, cini se argumentovano, i odlucan i decidiran. Predlozio je stoga da se danas proglasi samo predstavnik Crne Gore, koji i nije sporan. Slicno su govorili i Ante Beneti, Milivoj Jurinjak i Petar Sale (svi iz Hrvatske). Naglasili su da hrvatska delegacija, ustraje li se na neustavnom odlukonjenju tako sudbonosne odluke, nece ucestvovati u glasanju. Suprotstavio se Zarija Martinovic (Srbija) tvrdnjom da se ni njemu Mesic mozda ne svidja, ali "ga nije osporavao posto ga je izabrao Sabor Hrvatske". Aleksandar Bakocevic je dodao da su sve odluke o raspustanju organa na Kosovu i o predlogu kandidata iz te pokrajine "u skladu sa ustavom i zakonima Republike Srbije". Na to je odmah reagovao Ante Krstulovic: Mesic je bio legitimni kandidat legitimnog sabora Republike. On nije proglasavan na osnovu ustava Hrvatske, vec Ustava SFRJ, u Skupstini SFRJ. "Kako se to moze u Skupstini Jugoslavije pozivati na ustav Srbije, "ruseci Savezni"?", upitao je Krstulovic. I Jusuf Alagic (BiH) i Peter Hedzet i Martin Mlinar su zatrazili da se potvrdi samo izbor clana Predsednistva SFRJ iz Crne Gore (eventualno i iz Vojvodine). U protivnom, rekao je Mlinar, "iako teska srca, moram reci da delegacija Slovenije nece moci ucestvovati u glasanju". Riza Aljaj i Kurtes Saliu su ponovili da "ne moze skupstina jedne federalne jedinice birati predstavnika druge", te da "ne bi trebalo da i savezna skupstina postane saucesnik u neustavnim rabotama". I tako u beskraj. Govornici su se smenjivali, argumenti ponavljali. Jednosatna pauza produzila se na dva i po sata, posle cega je predstavnik obe zakonodavne - pravne komisije saopstio delegatima da zajednicka sednica treba da se nastavi utvrdjivanjem dnevnog reda na osnovu podnetih amandmana, sto je odmah izazvalo Aleksandra Bakocevica da, u ime delegacije Srbije, saopsti da ce se "u slucaju da se proglasenje izbora clanova razdvoji, poput "protivnickih" delegacija, i srpska napustiti zajednicku sednicu". Ni novi apel Gligorijevica da je rec o politickom, a ne o pravnom problemu, nije umirio antagonizme, pa je Obrad Ilic preneo stav vojvodjanske delegacije da ce se pridruziti "bojkotu" ukoliko se ne budu proglasila sva tri clana Predsednistva. Verujuci u odlucnost i jedne i druge strane da ce napustiti Skupstinu ukoliko se njihov predlog ne prihvati, Mijat Sukovic (Crna Gora) je upozorio da bi prihvatanje bilo kog resenja znacilo razbijanje Skupstine. Zato je predlozio da se sednica prekine i da se proglasenje novoizabranih clanova Predsednistva odlozi za nekoliko dana, sto je vecina delegata prihvatila. ---------------------------------------------------------------- KOMPJUTER UMESTO PUSKE Naglasavajuci da govori u ime gradjana istocne Slavonije, Blazenka Knjaz (Hrvatska) je apelovala da se postojeci problemi moraju resavati na miran i civilizacijski nacin, organizovano i u institucijama sistema republika Hrvatske i Srbije, jer ulice treba da sluze za mirnu setnju gradjana. Slavonija i Baranja postale su danas podrucje kojima harace razne samozvane grupe koje uznemiravaju sve gradjane. One ne pripadaju narodu koji tu zivi, jer su se i gradjani srpske nacionalnosti ogradili od njih. Ko su ti ljudi, ko su kolovodje? Istrazni sud u Osijeku dao je nalog za hapsenje Vojislava Seselja cija neregistrovana stranka raspiruje nacionalnu mrznju. Od takvih bi se trebale ograditi i ostale republike. Trebalo bi zabraniti rad istih, jer podsticu mrznju, stvaraju nasilje i time ugrozavaju ljudska prava i zivote mladih ljudi svih nacionalnosti. Tu nema dobitnika, jer svi gube i cena je neizreciva. Jer, ljudski zivoti su neprocenjivi, narocito mladih, kojima umesto oruzja u ruke treba dati kompjutere. ---------------------------------------------------------------- Drugi dan zasedanja Saveznog veca KOSOVO SE (NE) VIDI --------------------- Jovicev ekspoze posluzio kao povod za jos jednu polemiku oko situacija na Kosovu * Zavisno od nacionalne pripadnosti, delegati su tvrdili da pokrajine u Srbiji postoje, odnosno da su ukinute --------------------- Beograd. - Drugi dan zasedanja Saveznog veca poceo je nastavkom rasprave o ekspozeu predsednika Predsednistva SFRJ, Borisava Jovica. Ton debati dala je polemika medju delegatima sa Kosova koji su, zavisno od nacionalne pripadnosti, tvrdili da Kosovo ima, odnosno nema, autonomiju. Sve je pocelo kada je Sefedin Ljusi konstatovao da se u ekspozeu Predsednistva uopste ne spominju autonomne pokrajine kao federalne jedinice, "mozda zbog toga sto je upravo predsednik Skupstine Srbije doprineo ukidanju autonomije Vojvodine i Kosova, mimo Ustava SFRJ. Predsednistvo SFRJ ide cak dotle da dozvoljava i nastojanja Srbije da granice Kosova, utvrdjene Ustavom SFRJ, prekroji i time ga rasparca na neke tzv. srpske banovine. Umesto da se pronalaze demokratska resenja, na Kosovu deluje policijski rezim, ne funkcionisu ni legalni organi opstina, pri cemu se krse ljudska i nacionalna prava. Zar zatvaranje skola, isterivanje lekara i radnika, zabrana listova i radio-televizijskih programa na albanskom jeziku znace demokratiju? Odmah je reagovao Dragan Malovic (Kosovo), koji je imao "tri vrlo bitne primedbe na izlaganje delegata Ljusija". Prvo, nije tacno da su Ustavom Srbije ukinute pokrajine. Dovoljno je procitati ga i videti fakticko stanje. Drugo, neistina je i prekrajanje Kosova na nekakve srpske banovine. Priprema se zakon o teritorijalnoj reorganizaciji Republike Srbije u kome je predvidjeno da se ukupna teritorija Srbije podeli na okruge, ukljucujuci i Kosovo. Trece, neistina je da je ukinuta televizija na albanskom. "Juce je emitovala vise od tri sata programa na albanskom, a uz to Televizija Beograd svakodnevno emituje polucasovnu emisiju na albanskom jeziku. Malovicu je replicirao Musli Zusi: Sto se tice autonomije, dovoljno je procitati ustave Srbije i Jugoslavije i uporediti ih. A sto se tice prekrajanja, jasno se vidi da su neke teritorije Kosova (Mitrovica, Gnjilane i neke druge) ukljucene u neke okruge kojima se fakticki prekrajaju granice Pokrajine. Da su pokrajine u Srbiji ukinute, smatra i Redzep Hamiti. "Malovic je u zabludi ako misli da ce se Albanci zadovoljiti TV emisijom na albanskom gde je spiker konobarica i koju niko od Albanaca ne gleda, jer ih je stid. Potenciranje ovakvih stvari je uzaludno, jer se istina ne moze pobiti". Ponovo se za rec javio Malovic, koji je ponovo tvrdio da pokrajine nisu ukinute i da nije sporno postoji li radio i TV program na albanskom. "Sporno je izgleda sto se delegati albanske nacionalnosti ne slazu sa uredjivackom politikom koja se vodi u tim glasilima, jer bi, po njima, ona trebalo da bude antisrpska i antijugoslovenska, razbijacka i nacionalisticka, da bi zadovoljila njihove potrebe. Takva politika ni na radiju, ni na TV Pristini vise nikad nece biti vodjena. Temperatura koja je bila povisena od pocetka ove rasprave, sad je pocela da dostize do tacke kljucanja. Ilijaz Kurtesi je kratko ustvrdio da "veceg nacionalizma i nacionalistickog istupa od ovog Malovicevog nema. Ako hoce da se uporedjuje, neka sebe gleda kako se ponasa". - Sve sam mogao ocekivati, ali da ce mi Ilijaz Kurtesi govoriti o nacionalizmu - to nisam, rekao je Vaso Djukanovic (Crna Gora). - Potpuno sam siguran da bi kolega Hamiti vise voleo da gleda TV program po receptu Envera Hodze i njegovih kosovskih istomisljenika. Ali, ocigledno, to je proslost. Nakon ovih reci, Ramo Alihajdari je zamerio predsednici Veca, Bogdani Glumac Levakov, sto dozvoljava da se ljudi etiketiraju. "Neka svako meri svoj nacionalizam u dusi, a ne da prebacuje drugima da su nacionalisti." Tu je otprilike ova rasprava prekinuta uz zamerku Kurtesa Saliu predsednici Veca da ona "Malovicu i drugima daje rec, a nama ne daje". Ipak, kasnije je jos jedan delegat Kosova dosta ostro govorio o istoj temi. Nazmi Rahmani je osudio Predsednistvo SFRJ za neodgovorno ponasanje, a rukovodstvo Srbije za "hegemonisticke, nacionalisticke, velikodrzavne teznje koje vrlo agresivno ispoljava vec nekoliko godina, a koje su vrhunac dostigle ovih dana". Iako nije zavrsena, rasprava o ekspozeu Jovica je prekinuta zbog pocetka zajednicke sednice i nastavice se posle podne. ---------------------------------------------------------------- Stane Brovet, zamenik saveznog sekretara za narodnu odbranu DESANT ZA PROLAZ ------------------ JNA je 9. maja izvrsila desant helikopterima u okolini Listice da bi se oslobodio prolaz i vojna kolona nastavila kretanje. Neposrednog sukoba gradjana sa vojnim licima nije bilo ------------------ Na kraju prvog dana zasedanja saveznog veca, u cetvrtak vece, delegat Bosne i Hercegovine, Ibrahim Hadzic je od Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu zatrazio hitnu informaciju o dogadjajima u zapadnoj Hercegovini u vezi sa vojnim desantom izmedju Mostara i Listice i pokretom vojnih jedinica u tom podrucju. Napominjuci da je nameravao i sam da postavi isto pitanje, delegat Makedonije, Metodi Zvrcinov je zamolio predstavnika SSNO da izvesti Vece i da li su vojnici imali naredbu za upotrebu oruzja. Pre pocetka jucerasnja sednice ovog skupstinskog doma, zamenik saveznog sekretara za narodnu odbranu, admiral Stane Brovet je dao odgovor na ova pitanja. - Motorizovana kolona jedinica JNA kretala se komunikacijom Mostar - Listica radi redovne obuke. Ta kolona sa vise oklopnih i drugih borbenih sredstava zaustavljena je 7. maja oko 11 casova na 5 km od Listice na nedozvoljen nacin - isturanjem grupe gradjana ispred vozila i zaprecavanjem komunikacije teskim teretnim i drugim vozilima. Zapazeno je i da se pripremaju sredstva za napad (flase sa zapaljivom tecnoscu itd). Vojnici i staresine su izlozeni provokacijama, uvredama i pretnjama, tako da je i pored njihovog dostojanstvenog i korektnog drzanja pretila opasnost sukoba sa nesagledivim posledicama, rekao je Brovet. I pored vise intervencija pred nadleznim opstinskim i republickim organima da se komunikacija oslobodi, to nije ucinjeno. Naprotiv, u toku 8. i 9. maja broj gradjana se stalno povecavao. Na celu gradjana koji su blokirali put bio je predsednik opstine Listica. U prepodnevnim casovima 8. maja na isti nacin je bila blokirana komunikacija u blizini Mostara, tako da je jedinica bila odsecena. Posto je kolona vojnih vozila morala izvrsiti zadatak, nije se smelo dozvoliti da duze ostaje na putu nepokretna i odluceno je da se ona deblokira. Zbog toga je 9. maja izvrsen desant helikopterima koji je iskrcan na nekoliko mesta u okolini Listice. Zadatak desanta je bio da se spreci dalje zaprecavanje komunikacije, da se gradjani i postavljene prepreke odstrane sa puta. O ovom dogadjaju, po recima Broveta, obavesteni su i najvisi drzavni organi Bosne i Hercegovine. Na lice mesta dosao je predsednik Predsednistva BiH, Alija Izetbegovic. Uz njegovo neposredno angazovanje oslobodjen je prolaz i kolona je nocu izmedju 9. i 10. maja nastavila kretanje (Alija je koracao, a tenkovi za njim :) - prim.teh.ur.). U toku ovih dogadjanja nije bilo neposrednih sukoba gradjana sa vojnim licima. I ovaj dogadjaj pokazuje potpunu bezobzirnost pojedinih lokalnih i stranackih celnika koji su u stanju da na nedozvoljen i nezakonit nacin isturaju narod ispred teske tehnike i guraju ga u sukob sa jedinicma JNA. Jasno je da vojska mora izvrsavati svoje zadatke i da je samo pitanje dana kada ce zbog ovakvih ili slicnih postupaka biti izazvani i najtezi incidenti. Odgovornost za to ne moze snositi JNA, ali za eventualne zrtve sasvim je svejedno ko ce biti uzet na odgovornost. Na kraju, Brovet je rekao da je krajnje vreme da Savezno vece zauzme stav u vezi sa ovakvim slucajevima. Posto je delegatima poznato kakve je zadatke dobila JNA i da ih mora izvrsiti - duzni su da energicno osude svaki ovakav i slican postupak i da zaduze sve drzavne organe da prema organizatorima ovakvih akcija moraju preduzimati sve zakonske mere. ---------------------------------------------------------------- Demokratska stranka slobode TOLERANCIJA NIJE DOVOLJNA --------------------------- Beograd. - Demokratska stranka slobode u principu podrzava odluke Predsednistva SFRJ, ali izrazava sumnju u mogucnost njihovog doslednog i efikasnog sprovodjenja - kaze Mirko Vujicic, generalni sekretar ove partije, komentarisuci moguci tok dogadjaja posle najnovijih mera drzavnog vrha. Cak i kada bi se ostvarila vecina onog sto Predsednistvo SFRJ zahteva, trajno resenje za zajednicki zivot Srba i Hrvata nece biti lakse ostvarljiv nego sto je to sada slucaj, smatra Vujicic. Iracionalno, mrznjom nabijeno ponasanje isuvise je uzelo maha da bi ga bilo moguce prevladati u kratkom roku. V.M. ---------------------------------------------------------------- Zbivanja u Kninskoj krajini U OKRUZJU REFERENDUMA ----------------------- U SAO Krajini sve spremno za sutrasnji referendum o prisajedinjenju Srbiji, dok se najavljuje bojkot referenduma u Republici Hrvatskoj ----------------------- Knin. - Nakon sto su prekjuce i zvanicno predstavnici SDS Krajine i predsednik Izvrsnog veca SAO Krajine, dr Milan Babic, pozdravili i sa olaksanjem docekali odluke Predsednistva Jugoslavije, smatrajuci ih korakom u razresenju jugoslovenske krize i sprecavanju medjunacionalnih konflikata, te uspostavljanju dijaloga izmedju legitimnih predstavnika jedne i druge strane, preksinocna izjava predsednika Republike Hrvatske, dr Franje Tudjmana, - da se nece razoruzati rezervni sastav MUP-a, vec naprotiv, da ce se pojacati, te da ne pristaje na pregovore sa Babicem, izazvala je u Kninu brojne i burne reakcije nezadovoljstva medju gradjanima. Inace, u Krajini su zavrsene sve potrebne pripreme uoci sutrasnjeg referencuma za prisajedinjenje SAO Krajine Republici Srbiji. Ovo je juce na konferenciji za stampu izjavila norinarima predsednica Centralne komisije za sprovodjenje referenduma, Ljubica Vujanic. Referendum ce biti sproveden sutra (nedelja) od 8 do 20 casova. Centralna komisija za sprovodjenje referenduma uputila je poziv brojnim saveznim organima, rukovodstvima jugoslovenskih republika i inostranim ambasadorima da nadziru sprovodjenje sutrasnjeg referenduma u Krajini, te da se uvere u legitimnost tog cina. Takodje, istaknuto je na konferenciji za stampu, gradjani SAO Krajine nece izaci na referendum u Republici Hrvatskoj, zakazan za 19. maj. Preksinoc je, kao sto je poznato, nakon nekoliko dana blokade, u selo Kijevo stigla pomoc u, kako se navodi, lekovima i hrani, namenjena hrvatskom stanovnistvu ovoga sela. Saznajemo da je prilikom deblokade puta Vrlika - Kijevo u Cviljanima Gornjim vojska bila prisiljena da na stanovnike tog i susednog, takodje srpskog, sela Cvetine, koji su sprecavali prolazak kamiona, baci suzavac. Milan Martic, sekretar SUP-a Krajine potvrdio nam je da se ovo dogodilo, ali je istakao da nakon ovakve intervencije vojske nije bilo nikakvih reakcija stanovnistva, te da se nada da ce JNA postupiti na isti nacin kada se radi i o ekscesima ili smetnjama sprovodjenju mera Predsednistva zemlje, stanovnika Kijeva ili drugih mesta gde zivi hrvatsko stanovnistvo. Matric je izjavio novinarima da se u zatvoru u kninskom SUP-u nalaze Marinko Usljebrka iz Bijeline kod Benkovca, Zarko Batic i Ante Pozar iz Potkonja i Nikola Segota i Marko Koliger iz mesne zajednice Vrpolje. Svi su oni navodno pucali na kninske milicionere, a pripadnici su inace rezervnog sastava MUP-a Hrvatske. Sekretar kninskog SUP-a nije juce potvrdio ali ni demantovao price kako su ovih dana, navodno, privedena i dva pripadnika MUP-a Hrvatske uvucena u spijunsku akciju na podrucju kninske opstine. S. Stamatovic ---------------------------------------------------------------- DIVERZIJE U GOSPICU Gospic. - Prema informacijama pomocnika nacelnika policijske uprave iz Gospica, Josipa Kazde, u pozaru koji se preksinoc dogodio iza 22 sata u Lukovu Sugariju u uvali Porat, blizu Karlobaga, u potpunosti je izgorela vikendica - vlasnistvo Dusana Milojevica iz Sremske Mitrovice. Iste noci, sat iza ponoci, u Lickom Osiku eksplodirala je naprava u automobilu Milana Novkovica. Vozilo je potpuno unisteno, a od snazne eksplozije popucala su stakla na obliznjim zgradama. EKSPLOZIJE U PAKRACU Pakrac. - Ni pretprosla noc nije u Pakracu prosla bez eksplozija. Prema informacijama iz policijske stanice, u Pakracu su juce ujutro oko 2 sata odjeknule dve eksplozije. Stete od eksplozija niko nije prijavio. U okolini grada se sporadicno pucalo iz vatrenog oruzja. Policija utvrdjuje mesta gde su se dogodile eksplozije, ali jos nema zvanicnog izvestaja. DODATAK VIJESTI Titograd. - Juce smo objavili vijest o izbjeglim Srbima iz Imotskog, koji su stigli u Herceg Novi. Napravljena je, pritom, greska kada je u pitanju broj izbjeglica. Njih je, naime, 50, a ne 19. Izbjeglice (muskarci, zene i djeca) za sada su smjesteni kod porodica u Igalu, Bijeloj i Baosicima. Dopisnistvo "Borbe" u Titogradu ---------------------------------------------------------------- Sala: Posto je utvrdjeno da je na automobil dr Franje Tudjmana, prilikom odlaska iz Titograda, bacen kamen, vise ne postoji dilema da li je dr Franjo Tudjman - udaren. ---------------------------------------------------------------- ZENSKI LOBI PROTIV RATA Beograd. - Beogradski zenski lobi je protiv gradjanskog rata u Jugoslaviji i protiv politike svih republickih vlastodrzaca i nacionalistickih opozicija. Trazimo da se smesta prestane s muskim ratnim igrama, podstrekavanjem nacionalistickih nasilja, ubijanjima, proizvodnjom straha, mrznje i neprijatelja, kaze se u saopstenju ove vanstranacke organizacije. SRPSKO BRATSTVO U ROJALISTICKOM BLOKU Organizacija Srpsko bratsvo obavestava javnost da je 8. maja na osnivackoj skupstini pristupila politickoj stranci Srpski rojalisticki blok, "u cilju ujedinjenja srpstva", ali da ce delovati kao njen samostalni ogranak. Srpsko bratstvo navodi i da je ono vanstranacka organizacija, nastala 6. januara ove godine, sa ciljem da pomogne ujedinjenju srpskog naroda. SARADNJA SPS Savet za medjunarodnu saradnju SPS na jucerasnjoj sednici - predsedavao dr Bogdan Trifunovic - raspravljao je o Programu rada Ministarstva inostranih poslova Republike Srbije i utvrdio Plan neposrednih aktivnosti SPS u medjunarodnoj saradnji do kraja septembra ove godine - kaze se u saopstenju Saveta. Do sada su ostvareni kontakti sa predstavnicima PASOK-a, predstoje susreti sa predstavnicima Socijalisticke internacionale i Evropskog parlamenta, kao i vec ugovorene posete sa drugim evropskim partijama. Medjunarodna aktivnost SPS bice u funkciji ispravljanja negativne predstave u medjunarodnoj javnosti o Srbiji. PROVALA U PROSTORIJE REFORMISTA Zagreb. - Jucer ujutro ponovo je doslo do provale u prostorije Saveza reformskih snaga Hrvatske u glavnom gradu Hrvatske. Kako nas je obavijestio predsjednik reformista za ovu republiku, Emil Kajganic, provalnici su promijenili bravu na ulazu u prostorije, poderali postere premijera Markovica koji su bili na zidu, odnijeli 150 Markovicevih plakata i na vratima crvenim slovima napisali "Jugoslavija ovdje vise ne stanuje". ---------------------------------------------------------------- ---------------------------------------------------------------- ---------------------------------------------------------------- Hmmm... Nesto tab-ovi ne ispadaju najbolje... Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.150 djovicevic,
EVROPA I SRBIJA LOGIKA DRZAVE I LOGIKA COVEKA * U Padovi je 19.,20. i 21. aprila ove godine odrzan * * jubilarni kongres "Evropskog drustva za kulturu" jedne stare * * institucije ciji su clanovi bili,medju ostalima,Tomas Man,Pikaso,Ivo * * Andric, citava plejada francuskih nadrealista itd. Na kongresu je * * uzeo rec i Mlorad Pavic podnoseci na francuskom jeziku saopstenje pod * * naslovom Evropa i Srbija - logika drzave i logika coveka.Orginal tog * * saopstenja M.Pavic je procitao u Valjevu 9.maja povodom povratka * * mostiju vladike Nikolaja Velimirivica u otadzbinu. * Evropa vec stolecima unistava ili izgoni sa svog tla dve civilizacije favorizujuci i prihvatajuci trecu: ona unistava jevrejsku civilizaciju i civilizaciju istocnog hriscanstva islamizujuci se sve vise. Kad ovo kazem hteo bih da istaknem da gajim najdublje postovanje za arapsku kulturu o cemu svedoce moje knjige. Ali cinjenica je da vec vekovima u Evropu prodire turska sila i islam koji se tu odomacuje unistavajuci istocnoevropsku civilizaciju. I Evropa pomaze taj proces.Pred nasim ocima dakle jedna od dve evropske civilizacije isceza; to je istocnoevropska civilizacija koju je Arnold Tojnb nazvao vizantijskom. On je smatrao sa razlogom da danas u Evropi postoje dve civilizacije, jedna rodjena na tlu drevnog Zapadnog rimskog carstva a druga na tlu Istocnog rimskog carstva. To su civilizacija istocnog hriscanstva i civilizacija zapadnog hriscanstva. Pravoslavnu civilizaciju medjutim ne treba pobrkati sa Rusijom koja je u dubokom zaledju toga kulturnog kruga. Geografski gledano taj krug ima srediste u Grkoj, u Srbiji zatim u Rumuniji i Bugarskoj a zavrsava se u Rumuniji,Ukrajini,Jermeniji i Gruziji. Ako ne znate tacno o kojoj civilizaciji je rec setite se da je njena metropola bio Carigrad,najlepsi grad Evrope pre turskog osvajanja. To je civilizacija ikona i fresaka, domovina Justinijana i Jovana Zlatoustog,svetih Cirila i Metodija, Damaskina i svetog Save srpskog, domovina El Greka i Dostojevskog, Tolstoja i Mendeljejeva, Joneska i Brankusija, Ive Andrica i Mirca Elijade,Cajkovskog i Hacaturjana,Kandinskog i Tarakovskog, Marije Kalac i Kazancakisa, Karpova, Kasparova i Ljubojevica i tolikih drugih sve do pisca ovih redova koje je spanska kritika na nesrecu i mozda tacno nazvala "poslednjim Vizantincem".To je civilizacija koja proishodi u prvoj liniji iz anicke grcke kulture, kolevke evropske duhovnosti. To je civilizacija koja je svojim vizantijskom romanom nadahnula evropski roman u njegovim pocecima. Medjutim,u XX stolecu istocno hriscanstvo i njegova kultura nasli su se pred jednim novim besprimernim pritiskom, pod pritiskom opresivnih komunistickih rezima. Skoro celo jedno stolece ti rezimi ratuju sa zapadnim hriscanstvom (sa katolicizmom i protestantizmom) i sa njegovom kulturom u Poljskoj, Madjarskoj, Cehoslovackoj,Istocnoj Nemackoj, Jugoslaviji i u batlickim republikama Sovjetskog saveza. Ratuju, ali bez uspeha. Naprotiv, komunisticki rezimi sa mnogo vise uspeha su se borili protiv istocnog hriscanstva i njegove kulture (podsticuci islamizaciju) u Rusiji, Ukrajini, Jermeniji, Gruziji i Jugoslaviji. Rec je o pravim verskim ratovima pod manje ili vise providnom ideoloskom maskom. Genocid nad Jermenima, genocid nad Srbima na Kosovu i u Rumuniji Causeskog , uzasan polozaj u kome su se nasli cela Rumunija, Grci na Kipru, Grci i Srbi u Albaniji, cinjenica da je prva zrtva Staljinovih cistki bila pravoslavna kultura Rusije, sve to pokazuje da se razaranje istocnoevropske civilizacije nastavlja ubrzanim korakom. Svedoci smo grupisanja evropskih zemalja prema religijskim pripadnostima: protestanti i katolici s jedne strane, muslimani s druge. Istocno hriscanstvo medjutim, ima nesto drugacije pojmove: ono nema medjunarodnu crkvenu organizaciju koja je centralizovana. U pravoslavlju nema verskog sredista, zajednicke administracije i zvanicnog zajednickog jezika, pa ni medjunarodnog organizovanja pravoslavnih crkava. I na toj tacki su pali komunisticki rezimi i Evropa sa pravnog stanovista. Pokazite mi zemlju koja je u mogucnosti da brani pravnim putem one svoje gradjane koji nemaju nikakvu medjunarodnu religijsku zastitu od drugih svojih gradjana zasticenih jednom od mocnih verskih internacionala danasnjeg sveta. Covek bez medjunarodne verske zastite danas je u Evropi divljac za odstrel. Dacu vam jedan primer. U ovom trenutku u Jugoslaviji su Srbi ponovo na listama za genocid kao sto je to bio slucaj sa Srbima i Jevrejima tokom Drugog svetskog rata. Ali u ovom trnutku srbofobija je u Jugoslaviji, u Evropi, pa i u svetu prvi put zesca od antisemitizma. Pa ipak, kuda vodi srbofobija? To nije dalekovido, nije produktivno ni sa politickog ni sa stanovista kulture. Razmotrimo tu cinjenicu sa stanovista logike drzave i sa stanovista logike coveka. Najpre sa stanovista logike drzave. Onaj koji bude imao uticaja na najbrojniji narod Balkana, to jest na Srbe, imace Balkan na svojoj strani. Drugim recima, ne moze se resavati i resiti pitanje Jugoslavije i Balkana bez Srba, To je kao da hocete da resavate Evropske probleme bez Namaca. To je, dakle, nacelno pitanje, ali treba se upitati zasto Francuska, Engleska ,SAD i druge zemlje sa kojima su Srbi bili u saveznistvu u Prvom i Drugom svetskom ratu ne koriste tu mogucnost o kojoj je nekada govorio Franklin Ruzvelt, umesto da guraju Srbiju u izolaciju kako je to slucaj danas? Najzad, te saveznicki veze su prirode veze slicne vezama Srba sa jevrejskim narodom (koje postoje odavno ali su ojacane zajednickom uzasnom sudbinom u Drugom svetskom ratu). Ili pak onim vezama koje su Srbi imali sa protestantskom Evropom (koja je u vreme prosvetiteljstva prihvatila srpske studente na svoje univerzitete). Strasan polozaaj Srba koji je pre sto godina opisao Viktor Igo tokom jednog stoleca jedva da se promenio. Mozda je to zato sto su Srbi uvek Zapad na Istoku i Istok na Zapadu prema recima svetoga Save, srpskog princa i pesnika iz XII veka. Ali je li to razlog da se oni odbace? Srbofobija je daleko od logike coveka. Treba li izolovati jedan narod koji je bio izlozen genocidu vekovima, a u nase vreme ponovo od strane hrvatskih nacista i Albanaca na Kosovu pod komunistickim rezimom. Treba li od zrtve naciniti krivca? Ne moze se pomoci demokratizaciji u Srbiji ako se ona gura u ekonomsku i politicku izolaciju. S druge strane, Evropa ne moze sebi da dozvoli luksuz da progna bilo koju od svojih kultura. Pa ni srpsku kulturu, koja je vazan deo istocnoevropske civilizacije, a to ce reci, one od dve civilizacije u Evropi koja je u vecoj opasnosti. Treba li jos vise oslaobiti? I kuda bi nas to odvelo? Poput suma i mi smo stvoreni razliciti. Ovaj cudesni svet koji stvara neiscrpne lepote, njegovu raznolikost i bogatsvo covek danasnjice hoce da svede na jedan ili dva nacina zivljenja, na jedan ili dva jezika, na jednu ili dve ideologije, jednu ili dve religije i kulture. Ako to ucini, taj covek ce odseci granu na kojoj sedi, odvojice nas od prirode koja se i dalje siri u svojoj neizmernoj raznovrsnosti. Treba imati na umu da je svaka civilizacija jedan dragoceni, gotovo ekoloski deo naseg opstanka ne samo u Evropi nego i u svetu jer lepota u umetnosti je samo jedan deo lepote u prirodi, a raznolikost civilizacja je deo bogatstva prirode.Stoga ne smemo dozvoliti unistenje nijedne civilizacije, a pogotovi, kao Evroopljani, jedne od jedine dve evropske civilizacije koje su do danas prezivele. Ne smemo dozvoliti unistenje civilizacije istocnog hriscanstva, a ona je ugrozena i mi Evropljani smo za to odgovorni pre svih drugih. Bez te civilizacije Evropa bi ostala hroma. I to bi bio kraj njene trke. Milorad Pavic (Preneto iz "Politike", 11 maj '91.)
novine.151 balinda,
Kvalitet novina opada sa veličinom slova u naslovima.
novine.152 balinda, -> #151, balinda
>> Kvalitet novina opada sa veličinom slova u naslovima. Nisam se dobro izrazio. :( Htedoh reći: Što su naslovi krupniji, novine su slabije.
novine.153 igor.mil, -> #152, balinda
> Nisam se dobro izrazio. :( Htedoh reci: > > Sto su naslovi krupniji, novine su slabije. Znaci, da budemo precizni, pravilo glasi: Kvalitet novina je obrnuto srazmeran velicini slova u naslovima
novine.154 balinda, -> #153, igor.mil
>>>> Sto su naslovi krupniji, novine su slabije. >> >> Znaci, da budemo precizni, pravilo glasi: >> Kvalitet novina je obrnuto srazmeran velicini slova u naslovima Jes', jes'. :) Šta ćeš, brža ruka od mozga. :) P.S. Druga je stvar da li je ovo ("balindino" :)) pravilo tačno, ali lepo zvuči. (?) ;)
novine.155 dexi,
────────────────────────────────────────────────────────────────────────────── petak 24. maj 1991. ────────────────────────────────────────────────────────────────────────────── JUGOSLAVIJA DANAS DOBILA PREDSEDNIKA Jugoslavija od danas vise nije bez predsednika. Malo mi je neprijatno sto bas ja to saopsavam pored tolikih sluzbi za informisanje. Pretpostavljate da sam za predsednika drzave proglasio sebe. Malo sam se kolebao, da li da prihvatim jedno tako odgovorno mesto, malo sam razmisljao i o drugim mogucnostima, ali kad je dosao cas odluke - izbora nije bilo. Morao sam sam sebe ubedim da se prihvatim tog posla. Verujte mi da uopste nisam imao zelju da budem predsednik ovakve drzave. Mislio sam da cu u zivotu biti sve drugo, osim ovo sto sam danas. Hocu da kazem da nisam nikad bio ambiciozan niti me je nesto posebno privlacila vlast. Mada, ako bi se ozbiljnije analizirala moja licnost, mislim da bi se, negde duboko potisnuto, nesto i pronaslo od mojih ambicija. Secam se, kad sam bio mali i kad nas je uciteljica pitala za sta cemo da ucimo mnoga su deca govorila da ce da uce za lekara, za profesora, a ja sam rekao da cu da ucim za Tita. Taj moj dobronameran odgovor doveo je uciteljicu do besnila tako da je ubila boga u meni. Nikad nisam shvatio da li me je tukla sto sam svojim odgovorom na neki nacin uvredio tadasnjeg predsednika, ili zato sto joj vise visokih politicara nije trebalo. Ne znam kako ce moja uciteljica da se ponasa danas kad sazna ko joj je predsednik. U svakom slucaju, postidece se svoje tadasnje reakcije. Cekao sam, stvarno sam cekao, evo koliko dana, da se u dosadasnjem Predsednistvu dogovore ko ce biti prvi covek medju jednakima (toliko su svi jednaki medju sobom, toliko isti, da nije ni cudo sto su se tako ponasali). I kad sam video da se oni nikad ne mogu dogovoriti, morao sam da sam sebe izaberem i da time presecem taj cirkus koji danima zabavlja i plasi svet. Kao sto je i red, obavestio sam sve strane drzave o svom proglasenju za predsednika, obavestio sam sve znacajne institucije u nasoj zemlji, a evo, dnas, obavestavam i gradjanje. Nadam se da je to za mnoge vrlo prijatno iznenadjenje. Cujem da vec neki govore da su konacno dobili pravog coveka za predsednika koji nije opterecen nicim, niti ce bilo koje republicko rukovodstvo, niti partija imati neki uticaj na mene. I u pravu su koji tako misle, jer ja ta legitimna rukovodstva ne priznajem i to cu sve skloniti cim pocenem malo ozbiljnije da se bavim poslom. Poslacu to sve da se i dalje dogovara o sudbini zemlje, ali poslacu ih tamo odakle nece umeti da se vrate. Ni moje zakonite zene, ni moje ljubavnice, ni moja deca, ni roditelji - niko se nije toliko obradovao mojoj tako blistavoj karijeri kao Dzordz Bus. Jutros me zvao i skoro tri sata smo pricali telefonom. Usi me zabolele. Vidim da je savrseno informisan i da sve zna o meni. Kaze da zna sve moje poroke - da pijem, da pusim, da kockam, da uzimvam drogu, da volim zene, da sam komunista, ali je sve to beznacajno u odnosu na jednu vrlinu a to je sto sam za jedinstvenu Jugoslaviju i sto necu dozvoliti da se raspadne na sest delova. Obecao mi je ogromnu materijalnu pomoc samo da sacuvam Jugoslaviju. Nemojte da razumete da Bus voli vise Jugoslaviju od mene i mog naroda ili da voli Jugoslaviju vise od Amerike. Svaka ljubav u svetu je vec smesna pojava. Pametni muskarci vise ne spavaju ni sa zenama iz ljubavi, ukoliko nema i nekog viseg interesa. Bus se, zapravo, plasi Evrope, plasi se ujedinjene Evrope nad kojom njegova drzava vise nece imati uticaj kakav je imala. A nasim raspadom, ta ista Evropa, dobila bi jos sest drzava, sest suverenih drzava, toliko mocnih, da sutra svaka od njih, kad malo ojaca, moze povesti rat sa celim svetom kako bi obogatila svju oskudnu istoriju. Bus isto tako dobro zna da je u svakoj nasoj republici svako dete i svaka zena, a o muskarcima i da ne govorimo, toliko naoruzani da je prosto nemoguce utvrditi vrstu i kolicinu naoruzanja i da se sa tolikim oruzjem cela planeta moze dici u vazduh. Vec smo se dogovorili da mu ja to oruzje prodam za psenicu i druge zivotne namernice i da svom narodu, zeljnom svega drugog osim oruzja, obezbedim hleb i slobodu. A koga ce Amerikanci da naoruzavaju sa nasim oruzjem to je vec njihov problem. A sad, dragi moji gradjani, na posao. Dosta je bilo straha i praznih prica. Ako mi nekad bude istekao mandat radicu i ja sa vama zajedno. napisao: Milinko Bujisic
novine.156 dexi,
.bale. Sta ja ea BECTU-MA? Zauzet si (ispitima, devojkom, svalerkom, vesnom ;) Ups O:) Pa ovao nije privatno :) Nije da grdim samo pitam. Inace index ti je super stvar !!
novine.157 .bale., -> #156, dexi
Ma, jesam zauzet, ali BECTu idu svakodnevno. Mozes da ih citas na NOTES-u na VAX-u, a ovde na Sezamu, zbog neposedovanja autorskih prava kuca cije clanke prekucavam i sl., nisam dobio dozvolu za objavljivanje. No, nista zato, trenutno se radi i na tome, pa cemo videti kad budem imao napismeno... Ako hoces, daj e_mail adresu, pa da ti saljem svaki dan (u proseku 30 kB). Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.158 bulaja,
Evo teksta (tj. njegovog dela) iz jucerasnje Slob.., pardon Politike: ---------------------------------------------------------------------- Svecano otvorena kuca za zirafu Novu kucu za zirafu Zarka juce u beogradskom Zooloskom vrtu otvorio je Zlatan Perucic, predsednik Izvrsnog saveta Skupstine grada, rekavsi da je za njea izuzetna cast da otvori jedan ovakav objekat "koji daje nadu za sve koji vole decu, koji je prava oaza, nesto obicno a lepo i za deci u iza odrasle." Vuk Bojovic, direktoz ZOO vrta, rekao je da je ovaj novi dom za zirafu trijumf upornosti i napornog rada i veliki uspeh celog kolektiva. Otvaranju su prisustvovali i dr Dragutin Zelenovic, predsednik republicke vlade, autor projekta dr Mihajlo Timotijevic, profesor Arhitektonskog fakulteta i mnogi drugi gosti. ... ---------------------------------------------------------------------- Na prigodnoj fotografiji su prikazani Zelenko i druzina mu, kako blenu u pravcu plafona proucavajuci funkcionalnost gradjevine. Nije poznato sta se jelo i pilo na koktelu koji je posle toga priredio zirafa Zarko.
novine.159 jlaci,
Malo pisanja stampe (bez komentara) : ***************** Pisanje "EKSPRES POLITIKE" od 04.juna.1991.godine. Na str. 7 > KAKO I žIME VRHOVNIŠTVO KUPUJE NAKLONOST "EUROPEJACA" < B A N O V I D A R O V I - Prethodnica Tudjmanovoj poseti Italiji: kombi sa ručno izradjenim sandukom punim darova za domaćina - Da li je Amerikancima obećan Dubrovnik ? Sve je očiglednije da se hrvatske "demokracija" polako ali sigurno iz Sabora premešta u MUP, koji joj garantuje kako punu bezbednost, tako i maksimalnu diskreciju. Na to, pored ostalog, ukazuje i pripremanje i upućivanje poklona vrhovništva, koje u ime suverene države Hrvatske deli njen poglavnik Franjo Tudjman. Pouzdano se, naime, zna da je vozač čELJKO RUSAK, 25.maja oko 14 časova, krenuo na put u Italiju povećim kombibusom "folksvagen", u koji je prethodno utovaren ručne izrade sanduk sa poklonima koje je "otac nacije" pripremio za svoje italijanske domaćine. Sanduk je izradjen u radionici MUP-a, darovi su pažljivo upakovani, a o svemu su brinula dvojica redarstvenika, koji su zajedno sa ukrasnom škrinjom transportovani u susednu zemlju. Uz sve ovo, odani policajci - pratioci transporta obezbedjivali su i pet-šest umetničkih slika, ali one su već bile upakovane tako da uz put nisu mogli u njima da uživaju. O čijim delima se radi i kolike su vrednosti nismo uspeli da saznamo, ali je zato izvesno da su u vreme komunističke vlasti u Hrvatskoj ovakve i slične sanduke izradjivali u servisnoj radionici Sabora koja, izgleda, sada više nije dovoljno pouzdana. Drugi vozač vrhovništva, izvesni KOŠTAN, žalio se prijateljima da stalno raz- vozi knjige i druge poklone stranim predstavništvima i delegacijama. Njemu i njegovim pajtašima se čini da Vrhovništvo i na ovaj način želi da obezbedi podršku i pomoć inopartnera i da je ubedjeno da će iz inostranstva dobiti vojnu pomoć. Ovo se, pre svega, odnosi na SAD, kojima bi na ime proutusluge vodje novehrvatske države ustupile DUBROVNIK za vojnu bazu. Formiranje vrhovnikove garde, takodje, izaziva različite komentare i reago- vanja. Tako se mnogi "brinu" da li će strani posetioci u zapovedniku ove elitne jedinice prepoznati JOZU MILIĆEVIĆA, najpre portira u Saboru, zatim Tudjmanovog ličnog pratioca u predizbornoj kampanji, a kasnije formalno plaćenog nameštenika u vladi Hrvatske. Ovo tim pre što teško mogu predvideti kako bi Jozo, kao glavni u predsednikovoj gardi, reagovao sada kada se Ivan Bobetko, saborski zastupnik, pojavi u službenom "renou 30" sa dosta konjskih snaga, ali i maligana. Kao portir smerno je podizao rampu, kao zapovednik garde možda će morati (ili hteti) drugačije. M. Kovačević ---------------------------------------------
novine.160 jlaci,
Jos malo ( veza MUP -HDZ ili raskid veze MUP - HDZ ) ******** Pisanje "EKSPRES POLITIKE" od 04.juna.1991.godine. Na str. 7 > I M A L I Š P I J U N A U O S J E ž K O M H D Z-u ? < K R I V I K R I V I Ć I Osijek 4.juna.- Bivši predsednik opštinske vlade u Osijeku čELJKO KRIVIĆ proglašen je od strane opštinskog odbora HDZ-a za šrijuna koji je poverljive informacije dostavljao nikom drugom, nego pojedinim policijskim funkcionerima u osječkoj policijskoj upravi. Od strane HDZ-a za špijuna se proglašen i VLADO KRIVIĆ, privatni autoprevosznik iz Osijeka. Obojica su bili članovi HDZ-a i isključeni su iz članstva. Njih dvojica nisu ni u kakvom krvnom srodstvu. Sasvim je sigurno da bivši predsednik osječke opštinske vlade čELJKO KRIVIĆ nije bio po ukusu opštinskog odbora HDZ-a. čELJKO KRIVIĆ je 27.februara podneo predsedniku i predsedništvu SO OSIJEK pisanu ostavku na svoj položaj, nejverovatnije pod pritiskom svakodnevnih političkih previranja u ovoj opštini. Ubrzo je čELJKO KRIVIĆ povukao svoju ostavku. Medjutim, članovi opštinskog odbora HDZ u Osijeku, iz čijih redova potiče i KRIVIĆ, najavili su svoje ostavke ukoliko on i dalje bude predsednik Opštinskog izvršnog veća. U želji da ga potpuno diskredituje, opštinski odbor HDZ-a kao što je i običaj tokom vladavine mlade hrvatske demokratije, optužuje KRIVIĆA da je špijun i da je špijuniraou korist policije. U nedavnom razgovoru sa prvim čovjekom policijske uprave u Osijeku JOSIPOM REJHLOM - KIROM odbačene su optužbe da je KRIVIĆ špijunirao za policiju. Daljeg komentara nije bilo. J. M. -----------------------------------------------
novine.161 igor.mil, -> #159, jlaci
Kakva je svrha ove poruke? Ismevanje Hrvatske? Ismevanje HDZ-a? Ismevanje Ekspres Politike? Ili ismevanje SEZAM-a?...
novine.162 jlaci, -> #161, igor.mil
Zelio sam samo pokazati kako raste i razvija se DEMOKRACIJA u nekim krajevima lije nase ZEMLJE (JUGE), i kako pojedini njeni "visoki" cinioci zele da je jeftino prodaju, pa makar to bili i "dobronamjerni susjedi". Msilim da je to toliko podlo i nisko, posebno od strane onih kojima je sdrustvo sve dalo, i koji su tako naucili, a u sustini je najlakse davati, poklanjati i prodavati nesto sto nije svoje! Mislim da ti je sada jasno zasto je sve tako bilo i poslato na SEZAM, koji izuzetno cijenim kao i sve njegove clanove. Sto se tice demokrat(c)(t/c)ije nemam nista protiv nje, ali da nije na niciju stetu, svako ima pravo svog izbora, ali da je to u nekim civilizacijskim normama. Protiv sam svog plasenja, zastrasivanja, balvana, i dugoga, ali ako nema nacina da se zastite vlastiti zivoti tada prihvatam i sve nacine da se zivot ocuva, jer zasto bi neko bio vredniji od drugoga, pa ma ko to bio. Volio bih da cujem i druge komentare ! Pozdrav tebi i ostalima, i neka nam jos uvijek u glavi bude zdrav razum i bistra glava ! ( al' sam ovo smislo ) Pozdrav svima JLACI !
novine.164 igor.mil, -> #162, jlaci
> Zelio sam samo pokazati kako raste i razvija se DEMOKRACIJA u nekim > krajevima lije nase ZEMLJE (JUGE), i kako pojedini njeni "visoki" > cinioci zele da je jeftino prodaju, pa makar to bili i > "dobronamjerni susjedi". Mozda je moja reakcija bila preostra, ali veruj da mi nije lako malo lako da ovde naidjem na takav clanak i iz takvo lista. Evo i zasto. Ne nislim da bilo koju javnu licnost u Jugoslaviji, pogotovo clanove hrvatske vlasti, treba stedeti, kritikujuci ih strogo odmereno (konstruktivno, kako je kod nas omiljeno da se kaze), ali smatram da ako ta kritika dolazi iz clanka objavljenog u krajnje neobjektivnom, netolerantnom i nadasve ratno-huskackom listu kao sto je Ekspres Politika, koja u tom pogledu stoji rame uz rame sa najekstremnijim listovima sirom Jugoslavije, cak i da je clanak potpuno objektivan, nije moralno na bilo koji nacin se obazirati ili pozivati na njega. Evo i zasto. Iako je u Srbiji (Beogradu) na primer (a to je verovatno jos izrazenije u drugim sredinama) siroko rasprostranjeno misljenje da su lokalna sredstva informisanja neobjektivna prema lokalnim politickim pojavama, i to se vrlo ostro kritikuje, vrlo je slab, tacnije receno zanemarljiv, glas kritike kada se radi o neobjektivnosti prema pojavama u drugim sredinama. Na taj nacin se na mala vrata uvode pripreme javnog mnjenja za oruzani sukob, jer se u demokratskom drustvu jedino u ratnom stanju moze tolerisati toliko izrazena neobjektivnost prema bilo cemu. Tacnije receno, jedino tada postoji koliko toliko valjano opravdanje vlasti za sprovodjenje takve politike informisanja. Moze se na ovo reci da sam potpuno u pravu, s tim sto se zaista i radi o ratnom stanju, t.j. ugrozenosti drzave i naroda u celini. Ja nemam argument koji bi mogao u potpunosti da opovrgne ovakvu tvrdnju, zato sto u nasoj politicko-drzavnoj situaciji mnogo toga nije zasnovano na cvrstim pretpostavkama, tako da se jako puno zakljucaka moze izvesti polazeci od proizvoljnog skupa pretpostavki ciji je izbor stvar licnog ukusa i politickog stava. Ali mogu da ustvrdim jedno, rat Jugoslaviji, ma sta to u stvari bilo, jos nije poceo, iz jednostavnog razloga sto velika vecina stanovnistva jednostavno NE MISLI da je poceo. Posto je situacija takva, jos uvek postoji mogucnost izbora, mozemo, ako nista drugo, da se opredelimo za ili protiv, a ako smo protiv, i da DELUJEMO u tom smislu. I pri tome da ne budemo dezerteri i izdajnici. A prva stvar koju u tom slucaju treba ciniti, je suprotstavljanje sredstavima javnog informisanja cija urednicka politika ima za osnovni cilj izavivanje straha, mrznje ili kao u navedenom clanku podsmeha i prezira prema odredjenoj grupi, etnickoj, politickoj ili bilo kakvoj drugoj. Pozdrav ---Igor
novine.165 jlaci, -> #164, igor.mil
Slazem se sa tvojim misljenjem, ali sam jos uvjek za to da treba iznositi sto vise podataka na javnu scenu, kako o drugima tako i o nama samima, pa da vreme i istina pokazu sta je tacno a sta ne, pa da se vidi ko je u pravu, a ko ne. Ako u nekim novinama cujem da je bilo frke u Zagrebu oko slanja poklona u Italiji ili u Osijeku oko veza *pogresnih* izmesjdju MUP/a i HDZ/a, ili mozda nege procitam izmedju SDS/a iz DZVM iliSDA (trenutno se ne mogu sjetiti ostalih pa neka mi oproste oni koje sam zaboravio ) onda cu vjerovati tim novinarima koji su to napisali, bez obzira u kojima novinama to objevili. Ako neko zeli razbuktavati ratne strasti, ili nesto slicno "neka mu to bude u domu" a nas ostavi na miru. Posto vidim da se sa drugih teritorija ne javljaju kolege, misljenja sam da nas je ova politicko/materijalna konfuzija onesposobila za neka bolja povezivanja, pa bi trebalo traziti od PTT da da popust za poziv na brojeve SEZAM/a, pa da ovako dodjemo do "ZIVE" rijeci. Ostale komentare ostavljam za neko drugo javljanje ! Pozdrav ICALJ <--
novine.166 rklinar, -> #165, jlaci
>Posto vidim da se sa drugih teritorija ne javljaju kolege, misljenja sam da nas >je ova politicko/materijalna konfuzija onesposobila za neka bolja povezivanja, >pa bi trebalo traziti od PTT da da popust za poziv na brojeve SEZAM/a, pa da >ovako dodjemo do "ZIVE" rijeci. Bar što se mene tiče, nije problem u PTT-u ( ;) ), ali stvarno nemam volje polemizirati o članku iz Express Politike. Kao kad bi netko iz Hrvatske sad ubacio neki "članak" iz ST-a, punog 'izvornih' 'informacija', pa hajde, nek demantira tko može... Hvala lijepo, ali neke stvari je ipak bolje ignorirati (kad već ne možeš promijeniti).
novine.167 dusan,
evo malo i ja da pravim konkurenciju baletu. reč je o parodiji na stanje u Jugi, (gori naš soliter od 6 spratova) a mi se dogovaramo... Pozdrav! -- Wop bop a lu bop wop bam boom -- Dule pozar.txt
novine.168 jlaci,
Pisanje "Narodne armije" , broj 2709, od 13.06.1991.godine Pozdrav ICALJ < ---- gesovski.zip
novine.169 zonjic,
Article: 644 From: sommar@enea.se (Erland Sommarskog) Subject: Re: Two Albanias?! Date: 15 Jun 91 22:06:17 GMT Some articles back Dragan Curcija (curcija@medr0.ecs.umass.edu) tried to tell us that if Kosovo became an independent state, the Albanians would be the first people to have two nations. Gabor Korosi (ecogk@lure.latrobe.edu.au) corrected him, but apparently Mr. Curcija is a stubborn person, because he seems to refuse the mistake. Of course there are several predecessors. The Arabic countries is maybe the case which first comes to mind. And in Europe, Germans make the prime example. Since various incorrect facts have been presented from both Mr. Curcuja and Mr. Korosi, let me try to give a quick recap of the German history. The Holy German-Roman Empire was founded around year 900. It comprised the Germans, as well as several other peoples. It extented over pre-WWII Germany (except Eastern Prussia), the Benelux countries, Switzerland, Austria (except Burgenland, I suppose), Savoien in France, Bohemia, Moravia, Slovenia, and Italy down to Rome. Formally the empire lasted to 1806, but in practice it fell apart much earlier. You could consider the empire the EEC or the UN of those days. Lots of small kingdoms and principalities with a great extent of free- doom. In the end, the emperor had very little control over the other parts. It should also be added, that several areas seceeded completely from the empire long before 1806. The emperors were elected from the kings within the empire, but with the end of 15th century the Habsburgs took a permanent subscription of the throne. As things develop, there two parts in the empire; one which were under control of the emperor, and one which was not. The former part was usually called Austria, the latter part was fragmented in many pieces, whereof Prussia- Brandenburg would become a dominating power. As things had developed, Austria also comprised areas outside of the empire, e.g. Hungary. When the empire dissolved in 1806, The Germans was split into several countries: Austria, Prussia and several smaller states. In the 1860s Prussia and Bismarck acted with politics and violence and created a new united Germany, which left us with only two German states. (Or five if we count Switzerland, Lichtenstein and Luxemburg.) This was the second "reich". (What English word is used for translating Hitler's "dritte Reich"?) This edition of Germany was reduced in WWI and after WWII split into two pieces, which recently united. The following is also an demonstration on the failure of Dragan Curcija to recognize his mistakes: DC> I think that it is very unacceptable to bloody opress Albanian DC> minority, but the minority problem is far from solved if you just let DC> minority succede from the host country. Can you give me an example of DC> such thing? I mean in Democratic world. GK> Republic of Ireland, 1921. Norway. (Approximately 100 years ago. Any Swede GK> will know the exact date for sure.) DC> I would again disagree, neither Irish, nor Norweigans were minorities, DC>they could be compared to todays Croats and Slovenes, but the former two DC>are not minorities within Yugoslavia, and no matter how much against DC>break-up of Yugoslavia I might be, they do have the right to eventually DC>go on their own, because they are equal constituents of todays united DC>Yugoslavia. So, Slovenians and Croatians are not minorities in Yugoslavia, while Albanians in Kosovo are? I think Gabor's counter-examples are excellent, because in both cases the seceeding people were a majority in their new country, but a minority in the old country, and the same applies to Kosovo with regards to Serbia. As for the democratic world, we are all hoping for this to happen again, in Estonia, Latvia and Lithuania. -- Erland Sommarskog - ENEA Data, Stockholm - sommar@enea.se
novine.170 sstakic, -> #169, zonjic
Iz koje LISTe je ovo? Mislim da nije vreme za "shutnju".
novine.171 zonjic,
Ove poruke koje slede su sa soc.culture.yugoslavia (SCY) Ogranicenje od 255 linija ME UBIJA..
novine.172 zonjic,
The extremely dangerous situation in Yugoslavia deserves attention of any human being who rejects war and violence. The outbreak of civil war in Yugoslavia would bring death, destruction and misery to Yugoslav peoples, but also to other parts of Europe. A huge wave of refugees is the least the Western World can expect if the democratic forces be crushed. For example, the Croatian refugees fleeing from pogroms in the parts of Croatia controlled by Great Serbian extremists (so-called "Krajina") have not been weighing heavily on Western countries yet only because there is still some free Croatia left where they can find shelter.The Croatian authorities try to keep them in Croatia for obvious humanitarian reasons but also because their exodus would further alter the ethnic structure in these endangered regions - which is precisely what the Great Serbian aggressors were doing all along. The Croatian authorities also try to persuade everybody that Croatia can handle the refugee problem alone, because they are afraid Europe will simply try to isolate itself by a "cordon sanitaire" if refugees start coming. But such localization can work only if the problem is not too large, as the tragedy of the Kurds warns us - if the democratic Croatia is defeated, the catastrophe is here! The armed force has been used against the Republic of Croatia by an alliance of Great Serbian national-communists and fascists ever since August 1990, i.e. a couple of months after the free elections in Croatia. One recent example of outrage is murdering twelve policemen of the Republic of Croatia in Borovo Selo. But long before that the terrorists wanting Great Serbia had been forcibly taking over place after place in Croatia, blocking roads, blowing up railroads, kidnapping people, bombing the houses, businesses and churches of Croats and shooting not only on the police but even at unarmed, defenseless civilians. At the same time the Yugoslav Army prevents the legal police of the Republic of Croatia to intervene and restore law and order! How is this possible? It is extremely important to realize the following: It is not only the government of Slobodan Milo\v sevi\' c in Serbia that wants civil war in order to create Great Serbia. A large part of the federal institutions is also his obedient tool. The Serbian national-communists, besides controlling the greatest part ofthe Yugoslav Army, hold unbelievably disproportional political power in the Yugoslav Federal Presidium, Corps Diplomatique and other federal state bodies as well as other federal organizations, e.g. the Yugoslav press agency TANJUG. Therefore, TANJUG serves the media abroad a picture where terrorists and the legal Croatian police are on an equal footing, while the federal institutions - especially the Army - go in practice even further, often treating terrorists as legitimate authorities and the legal police in Croatia as terrorists! Great-Serbian media and politicians try to justify this by a Goebbelsian campaign of lies about feigned endangerment of the Serbian minority in Croatia and elsewhere - while up till now only Croats and Albanians have been getting killed! Such a Goebbelsian propaganda had already been used to help enslave the Albanians in Kosovo and establish Serbs as the master race over them. The scenario of destabilization has already started repeating in Bosnia and Herzegovina, too. This repeating pattern shows that the problem is just {\bf masked} as an ethnic strife - in truth, it is democracy against dictatorship. Croatia is just the main target since it is - as the largest republic after Serbia - the chief obstacle to the totalitarian {\it reconquista}: the battle of Yugoslav peoples against totalitarianism will be won or lost in Croatia! The shocking truth is that a part of the federal authorities, as a willing tool of Milo\v sevi\' c's clique and Great Serbian fascists, try to cause the outbreak of civil war in order that Croatia, Bosnia and Herzegovina, Macedonia and Slovenia can be conquered - as Kosovo and Vojvodina have already been. The Great-Serbian scenario is simple: Ignite and aid terrorism - if the resistance is insufficient, gain ever more and more ground. If the resistance is firm and energetic, it can easily be used as an excuse for an open military coup and civil war. Below is an illustration of that, with data and photographs extracted deliberately from the independent {\bf Serbian} weekly "Vreme", so that there can be no suspicion they rigged their data in favor of the Croatian side. (It is rather the opposite since in their comments they all the time insist on some artificial symmetry of Serbia and Croatia, even though an objective evaluation of the data they themselves have published would reveal that the actions of Serbia are aggressive and offensive, while Croatia reacts to this defensively.) - The first photograph is the cover page of "Vreme" No. 25 of April 15, 1991. The man showing off his machine gun is Dr Vojislav \v Se\v selj, the leader of the "Serbian Radical Party". Its members, \v Se\v selj's followers, call themselves "\v cetniks" after a Great Serbian organization that served as fascist quislings in World War II, massacring a huge number of Croats, Muslims and anybody else who might be an obstacle to creation of Great Serbia or Yugoslavia under a firm Serbian hegemony. Note that in Yugoslavia a private person cannot have a license to carry a machine gun. However, the federal police or the Army have not attempted any investigation whatsoever about \v Se\v selj having one. - The second and third photo are from number 31 (of May 27), pages 22 and 23. They show armed civilians in the township of Borovo Selo at the beginning of April. It is easy to recognize a World War II machine gun "Thomson M-1" in hands of the armed civilians. (The armed civilians on the second picture have the characteristic '\v cetnik look', as noted by "Vreme" itself on pages 20/21 in No.25 of April 15 in the description of the first publication of that photo.) Again, no investigation whatsoever was attempted by either the federal police or the Army. On the other hand, the Army court not only investigated but (in a rigged political trial with no real evidence) even sentenced a group of Croatian civilians for preparing an armed rebellion. In reality, they were working on enlarging and equipping the legal police of Croatia to fight terrorism, but for "our" Army this is evidently a greater sin than toting the "Thomson" machine guns by unauthorized civilians (\v cetniks) in Borovo Selo during the whole month of April (at least). Then no wonder that finally, on May 2, the legal police of Croatia was massacred by the terrorists in that same place, Borovo Selo. By first capturing two policemen a little earlier they managed to lure a larger police unit into an ambush. Twelve policemen were killed; in fact some of the wounded were savagely tortured before being shot, as their autopsy confirmed. Their eyes were carved out, their ears, noses and throats cut; they had to be identified by fingerprints. Instead of helping the police of the Republic of Croatia to enter Borovo Selo to be able to act adequately, the federal Army again prevented it. ( Same as in the earlier cases: Plitvice, Pakrac, etc. ... or for that matter, Knin, at the very outbreak of terrorism after the free elections.) However, they themselves again have not launched any investigation yet - neither did the federal police, as if they wanted leads and traces to disappear before the Croatian police can get hold of them. The federal authorities will probably start investigating when they estimate that traces are so cold that everything can be covered up. They probably have very good reasons for that: It is very difficult to imagine how the terrorists could get the aforementioned "Thomson" machine guns unless the federal Army (or an overwhelmingly influential faction of the Army) gave it to them - or at least turned a blind eye when the government of Serbia did that. The reason is that the production of those World War II American "Thomsons" stopped such a long time ago that it is obviously impossible to purchase them in large quantities on the commercial market. On the other hand, the U.S.A. gave a large part of their obsolete "Thomsons" to Yugoslavia in the fifties as the military aid during Yugoslavia's anti-Soviet period. By the seventies, "Thomsons" were phased out of the active usage in the Army, withdrawn to military magazines and given to the Territorial Defense (auxiliary units organized on territorial principle in the Yugoslav federal republics, armed by their money and - according to the constitution - commanded by them,and probably analogous to National Guards in the U.S.A.) Immediately after the communist defeat in free elections in Croatia, the federal Army - in a completely unconstitutional and unlawful act - totally disarmed the Teritorial Defense in Croatia and partially the one in Slovenia (where the communists were defeated in free elections even a couple of weeks earlier) under the excuse that the Army will guard the weapons much better. As a consequence, the Republic of Croatia was left defenseless before the wave of terrorism, so it had to import weapons to rearm at least partially. But it is still a far cry from what the federal Army took away - in Croatia it was weapons for roughly 250000 people, including even cannons, anti-tank and anti-aircraft systems, transporters etc. The machine guns like those taken from the Territorial Defense have subsequently appeared in possession of anti-Croatiaan terrorists, whereby the American military aid to Yugoslavia has been misused in the dirtiest way. At the same time, Croatia can hardly defend itself against terrorists, let alone a possible open military coup, since the Army took away the anti-tank and anti-aircraft systems belonging to the Territorial Defense of Croatia. Supposedly the Army controls also the Teritorial Defense magazines in other federal republics, too - but it only increases its responsibility for the appearance of arms in hands of terrorists. As "Vreme" No.31 of May 27 wrote on page 23 (translated): "The crucial thing is the following: Practically all "Thomsons M-1 A1" on the territory of Yugoslavia belong to the state, and each and every one of them is very precisely recorded (evidenced). By the way, the same is the case with the automatic weapons made in Yugoslavia, which also play a significant role in political incidents. This means that it is relatively simple to find out the origin of every such weapon by its serial number; it is even easier to check the magazines and see if something is missing, where it is and how it has come there. ....... The reluctance and hesitation of the state bodies whose job is to investigate such things sometimes assume comical proportions, since there are so many traces and leads that it is already unpleasant." Even earlier, "Vreme" No.28 of May 6, 1991, wrote on page 5 (translated): "As for the weapons, for the Croatian side everything is known: the arms were distributed in the action of enlarging the reserve police (deputy policemen). These weapons - to tell the truth - have been hardly used in the new developments since only the ordinary (regular) police has been acting. The facts are much more interesting when one talks about the weapons in the hands of Serbian extremists: besides the usual military, police and commercial weaponry, the witnesses and photographs point out to the weapons which can come only from the Territorial Defense reserves. These are the machine guns "Thomson M-1" from the past war and rifles "Mosin - Nagant M-1895" for which there was practically no way to come into the hands of civilians. Moreover, the ammunition for both kinds of the weapons (45 ACP/11.43mm/ and 7.62x59mm) belongs to the ammunition which in Yugoslavia practically cannot be obtained in some normal way (especially 7.62x59mm, which hardly exists in the West).") The next number of "Vreme", No. 32 of June 3, on page 16, writes about the case which proves that the same game of arming the Serbian extremists is now repeating in the Republic of Bosnia and Herzegovina. In a truck with weapons and ammunition discovered there, there was also a member of parliament (National Assembly) of Bosnia and Herzegovina, belonging to the Serbian Democratic Party (SDS). If one reads what the non-Serbian press writes about the case and especially what followed to cover it up, it is even more shocking. After all this, the crucial questions are: Can one escape the conclusion that under the influence of Great-Serbian extremists, the most influential part of the federal state apparatus (especially of the Army), have actively supported the terrorism and rebellion against the legal authorities of one of the federal republics, the Republic of Croatia, ever since the Serbian extremists started the rebellion in August 1990? If they went as far as arming the terrorists, isn't it plausible they even took part in igniting the rebellion in the first place? Can Croatia ever expect a fair treatment in the federation which tolerates or even helps an attack on Croatia just because the most influential republic, Serbia, does not like those who won the free elections in Croatia? Can Croatia stay with those who try to ignite the civil war to destroy it, or should it try to protect and defend itself? The answers are clear - especially when one notes that the other republics where democratic, non-communist forces won the free elections, are also threatened by Great Serbian extremists; Bosnia and Herzegovina to such an extent that its fate may in the end be worse than that of Croatia. "Vreme" also gives very illustrative pictures of some of Great-Serbian extremists. Some of Dr \v Se\v selj's follower's, \v cetniks, are shown on the front page of No.30 of May 20, which is our picture 4. Long hair, often with beards and with human skull and bones as their symbol, all this is their characteristic trademark as it was for their "idols" and forerunners they look up to, the World War II \v cetniks who committed so many massacres. On the fifth picture (from "Vreme" No.30, page 9), knife wielding \v cetniks show off above their cannibalistic symbol. \v Cetniks openly boasted they had taken a large part in the aforementioned massacre of the Croatian policemen in Borovo Selo. Looking at these photos, one is no longer so surprised that the wounded policemen were so savagely tortured. And yet, the \v chetnik party, Dr \v Se\v selj's "Serbian Radical Party", was regularly registered in the Republic of Serbia {\bf after} his \v chetniks boasted in public about their role in the Borovo Selo massacre. Again, maybe it is not so surprising when one remembers the cruelty of the master-race behavior of Serbian authorities in Kosovo. However, it should again be stressed that also the federal authorities have not shown interest in investigating this. So, on the example of Borovo Selo, \v cetniks and their arming with, e.g., "Thomsons", and the attitude of the federal authorities towards all this, one can clearly see that the Yugoslav federation is just a device of Great-Serbian imperialism. The above is just one example presented at length and there are many more, and certainly not all connected with Croatia: Bosnia and Herzegovina starts repeating the fate of Croatia, Kosovo has been living under an apartheid terror for a long time, etc. Firmly united Yugoslavia cannot be democratic; in fact, it can only become a constant threat to peace, simply must be oppressive by construction and will absolutely surely abuse human rights of non-Serbs. Yugoslavia can be democratic only in a loose, confederate form, as an {\bf alliance of sovereign states}. Please support this solution for the sake of peace in all Yugoslav republics and Europe, for the sake of democracy and human rights!
novine.173 zonjic,
Ovo je bilo : "A LETTER FROM ZAGREB" (by Nenad Antonic)
novine.174 zonjic,
=============================================================================== = Note 208.2 A letter from Zagreb 2 of 2 UEK::SCY "News to Notes Semiautomatic Fill" 30 lines 10-JUN-1991 22:29 -< Re: A letter from Zagreb >- ------------------------------------------------------------------------------- - Article: 569 From: curcija@medr0.ecs.umass.edu (Dragan Curcija) Subject: Re: A letter from Zagreb Date: 10 Jun 91 05:03:07 GMT In article <gcIfzGS00Vq280kBII@andrew.cmu.edu> na0i+@andrew.cmu.edu (Nenad Antonic) writes: >Date: Sun, 9 Jun 1991 18:54 EDT >From: MIRKO@petvax.medcor.mcgill.ca >Subject: Letter from Zagreb >To: na0i+@andrew.cmu.edu > >Please distribute this letter on SCY. Mirko Diksic. [whole letter deleted - with satisfaction] Well, I saw the letter in news from Croatian network, I started reading it, and when I discovered (after several lines), that it is a political propaganda, and dirty pamflett, written by a narrow minded oxymoron I just skipped it and continued reading the rest of news. Now, I see the very same letter, with the very same garbage content on this group distributed without any disclaimer ar remark by mr. Antonic. I wonder, why? What is the line that you can draw, and say: no I don't want to distribute propaganda and dirt. Would you distribute letter from mr. Seselj if he kindly asks you? Pozdrav, Dragan --------------------------------------------------------------------------- Historia Magistra Vitae Est ___________________________________________________________________________
novine.175 zonjic,
<<< UEK::$4$DUA2:[NOTES$LIBRARY]JUGOSLAVIJA.NOTE;1 >>> -< soc-culture-yugoslavia@ucbvax.berkely.edu >- =============================================================================== = Note 217.0 Fwd: Re: A letter from Zagreb 2 replies UEK::SCY "News to Notes Semiautomatic Fill" 49 lines 14-JUN-1991 21:12 ------------------------------------------------------------------------------- - Article: 630 From: na0i+@andrew.cmu.edu (Nenad Antonic) Subject: Fwd: Re: A letter from Zagreb Date: 14 Jun 91 13:40:07 GMT A posting by: S.Suba, czss@musica.mcgill.ca [I am only forwarding this. N.A.] ______________________________________________________ The other day we might have read a long letter from Zagreb, on the situation in Croatia. While we might agree or disagree with the statements brought out there, as some of them reflected the author's personal opinion, the comment we could have read, from Mr. Curcija, is more than inappropriate. The letter quotes, for example, the Belgrade's independent newspaper "Vreme", when talking about some facts, as all that dirty business with American "Thomson" weapons, for instance. (Yu-Army involved, of course, not the Americans.) But Mr. Curcija doesn't bother to analyze the facts, as many other people here, he just classifies the letter, as "dirt", "propaganda", and so on. Dear Mr. Curcija, you've been claiming you're a Croat. Please let me ask you one question: what kind of school do you have? In good Croatian schools they've never tought us that level of communicating. I must say the letter was perfectly readable, while your comment is not at all, it is just not civilized enough. ...And one more question: how come you're so sensitive to "Croatian propaganda", while you've never reacted to the whole flood of Serbs who (here, over SCY) display their captivating love for truth (specially "historical") and welfare of Croats, Slovenes, Albanians, Moslems, and other "Serb-eaters"? I particularly enjoy discussions about Italians in Croatia - while of course they should have stayed where they had lived, it's a matter of extraordinary viciousness, to ascribe our old communists' "achievements" to Croats alone. Just by having noticed how many "Yugoslavs", Serbs, then retired, and active officers, live there now, and comparing it to the data before the WWII, we might have drawn some answers, who was to profit the most. If the things would have continued like this, maybe in some fifty(?) years we would be confronted with an interesting situation featuring tensions between Serbs wanting "their land", and Italians, or Croats, wanting to "eat" them. Or jeopardizing them at least. By looking at Serbian guerilla shooting the people, just like that. No way, I'm saying. There are plenty of Croats, never communists, always friendly disposed towards Italians, born in Istria, who will know to fight for their land, believe me. Just as they were doing in the WWII against Mussolini and his squads, together with their Italian brothers, they'll repeat it if needed, against some new butchers. Regards, S.Suba, czss@musica.mcgill.ca =============================================================================== = Note 217.1 Fwd: Re: A letter from Zagreb 1 of 2 UEK::SCY "News to Notes Semiautomatic Fill" 123 lines 15-JUN-1991 16:08 -< Re: Fwd: Re: A letter from Zagreb >- ------------------------------------------------------------------------------- - Article: 633 From: brkst1@unix.cis.pitt.edu (Bogdan R Kosanovic) Subject: Re: Fwd: Re: A letter from Zagreb Date: 14 Jun 91 19:32:34 GMT In article <gcKAQrC00Vq2E0cccf@andrew.cmu.edu> Mr. Suba writes: >The letter quotes, for example, the >Belgrade's independent newspaper "Vreme", when talking about some >facts, as all that dirty business with American "Thomson" weapons, >for instance. (Yu-Army involved, of course, not the Americans.) I wonder why not quoting the recent events in Arizona ;-) Some Croatians were trying to purchase some guns as far as I know ? Why quoting always something which makes Serbs look bad ? >But Mr. Curcija doesn't bother to analyze the facts, as many other >people here, And you are certainly one of such people ;-) There is no reasons for analyzing facts. Facts talk for THEMSELVES. But, when "the Knights who are saying Neee" want to spit on "the Knights who are saying Yaack", than all kinds of 'analysis' will be used. ;-) >In good Croatian schools they've never tought us that level of >communicating. Ho, ho, ho, Ha, ha, ha ! Yes, they thought you how to love Tito and communism, as well as in all other schools in Yugoslavia. Ho, ho, ho, Ha, ha, ha ! >I must say the letter was perfectly readable, Ha ! Especially if your brain contains authomatic TeX processor and excelent 'previewer'. Not to mention random line lenghts. ;-) >while >your comment is not at all, it is just not civilized enough. Mr. Curcija's comment was quite readable. Before saying 'not civilized' think about your own postings. ;-) >...And one more question: how come you're so sensitive to "Croatian >propaganda", while you've never reacted to the whole flood of Serbs who >(here, over SCY) display their captivating love for truth (specially >"historical") and welfare of Croats, Slovenes, Albanians, Moslems, >and other "Serb-eaters"? Oh, but he did. He flamed me couple of times because I was defending Mr. Draskovic. Mr. Curcija is sensitive to what he thinks it deserves to be sensitive upon. And that was fine with me. I do not see why "the Knights who are saying Neee" are that sensitive when somebody says: "Yaack ! Yaack ! Yaack !" >Just by having noticed how many "Yugoslavs", Serbs, >then retired, and active officers, live there now, and comparing it to >the data before the WWII, we might have drawn some answers, who was to >profit the most. As far as I know Serbs are not majority in Istria. And the "Yugoslavs" of that area are mainly Croatians who call themselves 'Istrians'. I've heard they do not like current Croatian politicians too much. ;-) Now 'Democratic' Croatia will probably confiscate all houses in the property of Serbs in Croatia in order to 'correct' the wrong notes played in the past. But you forgot that Serbs PAYED money for that houses to the Croatians. Or maybe Croatia will simply put all such houses on fire, or will demolish them like in other parts of 'Democratic' Dalmatia. >If the things would have continued like this, maybe in >some fifty(?) years we would be confronted with an interesting situation >featuring tensions between Serbs wanting "their land", and Italians, or >Croats, wanting to "eat" them. I'll leave your canibalism to yourself ;-) >By looking >at Serbian guerilla shooting the people, just like that. As far as I know Serbian guerilla is shooting Croatian guerilla. So far, Serbians scored more 'points'. But both 'guerillas' are equally stupid and narrow minded and will not get support of Serbia. (I do not want to discuss Croatia ;-) >No way, I'm >saying. There are plenty of Croats, never communists, always friendly >disposed towards Italians, born in Istria, who will know to fight for >their land, believe me. Ha ! Aks Italians what they think. And ask those who were expelled from their own houses. >Just as they were doing in the WWII against >Mussolini and his squads, together with their Italian brothers, they'll >repeat it if needed, against some new butchers. Ha ! My father was fighting in Istria during the WWII with his Serbian brothers. They had the majority of Serbs and very little number of Croatians in partisans until 1943 when things started to look clear, i.e. that Germans and Italians will lost the War. After capitulation of Italy, a lots of Italians joined them as well as Croatians. I wonder 'where' the Croatians were hiding since then ;-) As a matter fact, the majority of Croatians in partisans (before 1943) were from Istria ;-) One more reason for current Croatian neo-fascists to call them Serbs and "Yugoslavs". (I do not think of you, Mr. Suba, just because you were using same words ;-) And know Croatia is first creating the 'butchers' on both sides, just to have something to fight with. Disgusting. Regards, Bogdan P.S. Yaack ! Yaack ! Yaack ! P.P.S. I wonder how that comes that ONLY (?) in Istria Serbian houses are still safe. Was this a call for Istrians to start demolishing Serbian houses ? ;-) ;-) =============================================================================== = Note 217.2 Fwd: Re: A letter from Zagreb 2 of 2 UEK::SCY "News to Notes Semiautomatic Fill" 37 lines 17-JUN-1991 10:45 -< Re: A letter from Zagreb >- ------------------------------------------------------------------------------- - Article: 640 From: curcija@ecs.umass.edu Subject: Re: A letter from Zagreb Date: 16 Jun 91 13:12:44 GMT In article <gcKAQrC00Vq2E0cccf@andrew.cmu.edu>, na0i+@andrew.cmu.edu (Nenad Antonic) writes: > A posting by: S.Suba, czss@musica.mcgill.ca > ...and so on. Dear Mr. Curcija, you've been claiming you're a Croat. > Please let me ask you one question: what kind of school do you have? > In good Croatian schools they've never tought us that level of > communicating. I must say the letter was perfectly readable, while > your comment is not at all, it is just not civilized enough. > I've been educated through the Yugoslav school system, and partially throgh the U.S. (last period). Is that answer your question? What kind of communicating they were tought you in 'good Croatian' schools? the one that we are reading in your postings in SCY? or maybe the one that we had chance to read in: "Croatia in Defense of Freedom and Democracy" signed by the Chancellors of Croatian Universities? > ....And one more question: how come you're so sensitive to "Croatian > propaganda", while you've never reacted to the whole flood of Serbs who > (here, over SCY) display their captivating love for truth (specially > "historical") and welfare of Croats, Slovenes, Albanians, Moslems, > and other "Serb-eaters"? > I don't think that you were reading all my postings. Just as a general remark. We agreed several times here that we don't want propaganda pamflets (from either side), or articles from E-mail news (like some people were also trying to do). You can flame me on whatever you want (we really do not have to agree on different things) and I don't mind, but just avoid propaganda. It is the least civilized thing you can do. On the other hand, nobody belives propaganda anyway (I mean in civilized world), so why bother.
novine.176 zonjic,
<<< UEK::$4$DUA2:[NOTES$LIBRARY]JUGOSLAVIJA.NOTE;1 >>> -< soc-culture-yugoslavia@ucbvax.berkely.edu >- =============================================================================== = Note 218.0 Fwd: Re: Letter from Zagreb 1 reply UEK::SCY "News to Notes Semiautomatic Fill" 20 lines 14-JUN-1991 21:12 ------------------------------------------------------------------------------- - Article: 631 From: na0i+@andrew.cmu.edu (Nenad Antonic) Subject: Fwd: Re: Letter from Zagreb Date: 14 Jun 91 15:52:27 GMT Forwarded ... ______________________________________ Please post this in the SCYU. Subject: Letter from Zagreb Just a short note on the comment of Mr. Dragan Curcija. It is sad that when one reads somethink what is not to his liking that he is prepare to label it as a propaganda. I would suggest that Mr. Curcia reads article to the end and see that was assembled from information found in an independent magasine VREME, published in Belgrade, not as he assumed in Zagreb. It is sad and SICK that things like that(described in VREME and assembed in the above mentioned letter. Best Regards, M.Diksic. =============================================================================== = Note 218.1 Fwd: Re: Letter from Zagreb 1 of 1 UEK::SCY "News to Notes Semiautomatic Fill" 71 lines 17-JUN-1991 10:45 -< Re: Fwd: Re: Letter from Zagreb >- ------------------------------------------------------------------------------- - Article: 641 From: curcija@ecs.umass.edu Subject: Re: Fwd: Re: Letter from Zagreb Date: 16 Jun 91 14:55:49 GMT In article <ccKCMv_00Vq2M2PUVE@andrew.cmu.edu>, na0i+@andrew.cmu.edu (Nenad Antonic) writes: > Forwarded ... > ______________________________________ > > Please post this in the SCYU. > Subject: Letter from Zagreb > > > Just a short note on the comment of Mr. Dragan Curcija. > > It is sad that when one reads somethink what is not to his liking that he > is prepare to label it as a propaganda. I would suggest that Mr. Curcia ~~~~~~~~~~~~~~~ > reads article to the end and see that was assembled from information found ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ > in an independent magasine VREME, published in Belgrade, not as he assumed > in Zagreb. It is sad and SICK that things like that(described in VREME and > assembed in the above mentioned letter. > Best Regards, M.Diksic. All right, I did read it 'to the end', and excuse me, but I do see exactly the same thing found from the very begining of the letter. The letter is full of qualifications about the other side, it blindly repeats the official propaganda, and it is in fact propaganda pamflet. It is not 'assembled from information found in an independent magazine VREME', but some informations published in VREME are used to support authors own oppinions and qualifications. Some sentences are as follows: about Serbia: '...The armed force has been used against the Republic of Croatia by an alliance of Great Serbian national-communists and facists ever since August 1990,...' '...Great Serbian media and politicians try to justify this by a Goebbelsian campaign of lies about feigned endangerment of the Serbian minority in Croatia...' etc, etc... about TANJUG: '...Therefore, TANJUG serves the media abroad a picture where terrorists and the legal Croatian police are on equal footing... about Army: '...under the influence of Grat-Serbian extremists, the most influential part of the federal state aparatus (especially of the Army), have actually supported terrorism...' about Yugoslavia: '... Yugoslavia can be democratic only in a loose, confederate form, as an *alliance of soverign states*. Please support for the sake of peace in all Yugoslav republics and Europe ...' about many other things, which are so numerous (about 6 pages) that can not fit reasonable reply. Have the author ever wondered how Goebbelsian Croatian propaganda is? What are, and how supported Croatian terrorists are? What is happening with the democracy in Croatia when everybody sings the same song? How ever started problem in Krajina and other areas in Croatia populated with Serbs (they are not all terrorists and Chetniks, are they?). Why is general talking about Jews beiing in Ustashe? Is he trying to defend Ustashe? What happend with the promisse that WWII atrocities would be thoroughgly investigated? Why istead bringing economical prosperity HDZ is spending money on arms and quasy soldiers. What is the role of HDZ in possible civil war? What is the role of HDZ in division of Bosnia and Herzegovina? ... Author should try answering ALL those questions, together with the ones already asked and discussed (with the open mind, and critically), and then, and only then it will be something more than dirty propaganda and narrow mindedness.
novine.177 iboris, -> #176, zonjic
Zonjic-u svaka ti cast kad si imao ovoliko strpljenja da otkucas ovaj ogroman materijal !!!
novine.178 .bale., -> #177, iboris
Jel se ti zezas ili stvarno mislis da je Zonjic to kucao??? To se, burazeru, jednostavno skine sa konferencije i gotovo... Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.179 dejanr, -> #171, zonjic
>> Ogranicenje od 255 linija ME UBIJA.. ?? Nema ograničenja na 255 linija. Samo je poruka ograničena na nešto ispod 32K.
novine.180 zonjic, -> #179, dejanr
> ?? Nema ograničenja na 255 linija. Samo je poruka ograničena na > nešto ispod 32K. Sada sam shvatio ;)) Ali daok sam 'prepakivao' tekst gde ste bili da mi ti kazete... ;)) Rade
novine.181 dejanr,
Njemacka: sto otkrivaju dokumenti Stasi Carlosove "yu-veze" Je li zloglasni medjunarodni terorist imao stan u Beogradu i osobite kontakte s jugoslavenskom sluzbom drzavne sigurnosti? NENAD IVANKOVIC Bonn Jedan od najtrazenijih terorista na svijetu - Ilich Ramirez Sanchez, poznatiji kao Carlos 1984. godine "uspostavio je vezu" s jugoslavenskom sluzbom drzavne sigurnosti. U Beogradu mu je, za potrebe njegove zlocinacke "Organizacije internacionalnih revolucionara" na raspolaganje stavljen stan, a sumnja se da kontakti s jugoslavenskom tajnom policijom i danas postoje. Te neugodne tvrdnje po jugoslavensku centralnu drzavu u srijedu objavljuje ugledni njemacki dnevnik "Frankfurter Allgemeine Zeitung", pozivajuci se na "spoznaje savezne vlade" u Bonnu. Rijec je o uvidu u dokumente negdasnjeg istocnonjemackog ministarstva drzavne sigurnosti iz kojih nedvojbeno proizlazi da su mnoge istocnoevropke drzave i njihove tajne sluzbe Carlosa ili podupirale, ili u najmanju ruku "trpjele". Njemacki savezni ured za zastitu ustavnog poreika koji je proucio odnose dokumente, vjeruje da se Carlos, zajedno sa suprugom Njemicom Magdalene Kopp, koja je takodjer teroristkinja, te s vodecim ljudima organizacije sada nalazi u Tripoliju. I to najvjerojatnije zbog toga, kako svjedoce dokumenti, sto se Carlos posvadjao sa sirijskim rezimom. Istodobno se navodi da je malo vjerojatno da je u Jugoslaviji, Venezueli ili Peruu, ali se ne iskljucuje da je ponovo uspostavio odnose s Irakom. GLAVNA BAZA U BUKURESTU: Iz dokumenata glavnog odjela XXII/8 bivseg ministarstva drzavne sigurnosti DDR, proizlazi da je Carlosova teroristicka organizacija od kraja sedamdesetih do sredine osamdesetih u Budimpesti imala svoju "glavnu bazu". U to se vrijeme, jednako tako uz znanje drzavnih vlasti, dulje ili krace vrijeme ovaj rodjeni Venezuelanac zadrzavao i u Istocnom Berlinu i Pragu, Bukurestu, a kasnije i u Beogradu. On i clanovi njegove organizacije, u tim su se drzavama mogli slobodno kretati, premda su takodjer bili i praceni, sto je takodjer jasno iz spomenutih papira. Carlos, cija je organizacija 1976. godine u Ugandi otela avion "Air- Francea" (ko ji su spektakularno oslobodili izraelski komandosi), rodjen je 1949. godine u Caracasu. Pocetkom sedamdesetih aktivan je u Narodnoj fronti za oslobodjenje Palestine, potom u organizaciji "Specijalna komanda" Wadija Haddada iz koje je 1976. iskljucen. Dokumenti istocnonjemacke tajne policije Stasi kazuju da je od 1979. vrlo cesto u istocnoevropskim zemljama i to zbog toga sto ga je iracka obavjestajna sluzba "ocito pogresno" optuzila da je "zavrbovan". Glavno podrucje aktivnosti njegove "relativno stabilne teroristicke grupacije" je arapski prostor, Juzna Amerika te "centri imperijalizma", a sredstva borbe - nasilje i terorizam. Iz recenih dokumenata takodjer proizlazi da su mu glavni saveznici bili istocnoevropske zemlje, ukljucujuci i "socijalisticku Jugoslaviju". Tako je u Madzarskoj svojedobno imao 35 ljudi koji su tamo imali siguran ne samo smjestaj, nego i mogucnost za teroristicko uvjezbavanje. Papiri sluzbe Stasi dalje otkrivaju da je Carlos od socijalistickih zemalja ocekivao ne samo da zajamce njegovim pristasama slobodni ulazak u zemlju, nego da im omoguce boravak, pribave odgovarajuce dokumente, stave na raspolaganje stanove i automobile. FAZ citira i dijelove iz kojih se vidi da je Carlos trazio i dozvolu da uvozi i posjeduje oruzje, te da mu u tome pomognu socijalisticke vlasti. OBECANJA SOCIJALISTICKIM REZIMIMA: Istocnonjemacki dokumenti kazuju da su od 1979. godine tajne sluzbe Istocne Njemacke i Cehoslovacke pocele suradjivati u vezi s nadgledavanjem Carlosove organizacije, te o tome razmjenjivati informacije (u to je vrijeme u CSSR bilo 20 clanova Carlosove teroristicke organizacije). Pritom je razvidno da je Carlos obecao socijalistickim vlastima da na njihovom teritoriju nece poduzimati nikakve akcije ako ga one ostave na miru. Do koje mjere je to gostoprimstvo islo kazuje i podatak da je Carlos u istocnoberlinskom hotelu "Berlin" krajem sedamdesetih uprilicio veliki sastanak svoje organizacije na kojem se raspravljalo o ubojstvu egipatskog predsjednika Sadata. Dvije godine kasnije slican je skup odrzan i u Budimpesti. Kako proizlazi iz dokumenata tajne policije Istocne Njemacke, Cehoslovacke i Madzarske u vezi s Carlosom drzale su se principa da valja izbjegavati svaki postupak koji bi njegovu organizaciju mogao okrenuti protiv njihovih drzava, zakljucivsi doslovno: "I nadalje se dopusta vodecim clanovima (Carlosove) grupe da tranzitno putuju kroz nase drzave te da u njima kratkotrajno borave". Zanimljivo je da je u vezi s tim zakljuceno da doticne tajne policije moraju imati uvid u planove organizacije te biti obavijestene o njenim novim clanovima. To potonje baca posebno svjetlo na drzavne organe doticnih drzava, jer ih cini suodgovornim u mnogim ubojstvima i teroristickim akcijama. Kada je rijec o Istocnoj Njemackoj, dokumenti to i dokazuju. Oni cak potvrdjuju da se i iz dokumenata madzarske sluzbe sigurnosti vidi da je Carlos izveo napad na "Radio Free Europe" 1981. u Muenchenu po nalogu Rumunjske. Uz navodjenje mnostva zlocinackih akcija Carlosove teroristicke organizacije protiv niza drzava, papiri otkrivaju da je istocnonjemacka tajna policija znala da Carlos priprema bombaski napad na francuski Konzulat u Berlinu (1983. godine) kojom je prilikom jedna osoba poginula, a vise je tesko ranjeno. Usprkos tome, nista nije poduzeca da to sprijeci. Dokumenti Stasi otkrivaju i niz detalja u vezi s unutrasnjim odnosima u Carlosovoj organizaciji, njegovim vezama s arapskim drzavama (osobito s Libijom i Sirijom) za koje je radio, ali i to da su se Istocna Njemacka, Cehoslovacka i Madzarska sredinom sedamdesatih godina preplasile za svoj medjunarodni ugled, pa su zabranile ulazak u zemlju Carlosovim pristasama. Ali i to da od tog vremena pocinje Carlosova suradnja s jugoslavenskom tajnom policijom. ("Vjesnik", 13.lipnja 1991)
novine.182 sstakic, -> #181, dejanr
Svasta, Carlos je mrtav. Gledao sam to na nekom filmu. Mislim da se zvao Bournov? identitet. (naivni) sstakic
novine.183 dveselinovic, -> #181, dejanr
Izem ti izvor i pouzdanost, pa to je gore od "Politike". 32XDVV
novine.184 .bale.,
From:IN%"T.VANDOORN@qut.edu.au" To:epantic@yubgef51.bitnet Dragi prijatelji, S obzirom da se dogodilo ono sto niko od nas nije zeleo, a sto se neizbezno moralo dogotiti(jer su ustase suvise novca ulozile u HDZ), na svim Srbma sirom sveta je sada da ustanu u odbranu Srba koji zive u Hrvatskoj. Uskoro ce se(po nasim predvidjanjima) slicne stvari desiti u Bosni i na Kosovu. Nasa Srpska zajednica ce uraditi sve sto je u nasoj moci da istina dopre do sredstava javnog informisanja ovde u Brizbejnu, a i u Australiji. Oformili smo nesto kao "Press centar". Vesti koje dobijamo prevodimo na engleski i faksujemo novinskim kucama, radiju i televiziji. Molimo vas da u nase ime dostavite broj naseg faksa sledecim informativnim kucama: - Radio Beogradu; - Radio Pristini (Srpskom programu); - Radio Kninu; - Novinskoj kuci "Politika"; Zamolite ih u nase ime da nam salju vesti kako bi smo izvrsili pritisak na australijsku javnost. Odmah da vam kazem, Hrvati su ovde mnogo bolje organizovani nego mi. Ali smo mi zato pametniji (bar se nadam). Zato vas molim u svoje ime i u ime Srpske zajednice Brizbejn, kao i Srpskog programa radija 4EB, uradite to sto pre. Broj naseg faksa je: 07 3763201 Fax je aktivan 24 casa. Uskoro cemo ukljuciti jos nekoliko, ali o tome kasnije. Toliko za sada. Puno pozdrava svima. I drzite se. Vas prijatelj Goran Kovacevic. Regards from .bale. ! #8*)+-< P.S. Ako neko zna nekoga ili zna kako da stupim u kontakt sa ljudima sa one liste, nek mi javi na mail. Regards from .bale. ! #8*)+-<
novine.185 jlaci,
EVO MALO TEKSTOVA SA TANJUGA > ********** TANJUG 28MO18 1152 2806 U KACIN : NAPADNUT AERODORM BRNIK LJUBLJANA, 27.JUNI (TANJUG) - REPUBLICCKI SEKRETAR ZA INFORMISANJE JELKO KACIN DANAS JE NA KONFERENCIJI ZA SSTAMPU IZJAVIO DA SU U 10 SATI I 16 MINUTA CCETIRI LOVCA TIPA +ORAO+ IZ SASTAVA JNA NAPALI AERODORM BRNIK. U TOKU BOMBARDOVANJA POGODJEN AVION KOJI JE, PREMA RECCIMA KACINA, BIO POSTAVLJEN KAOPREPREKA NA AVIONSKOJ PISTI. RECC JE O STAROM, NEUPOTRBLJIVOM AVIONU, TAKO DA POSEBNE MATERIJALNE STETE NIJE BILO, REKAO JE KACIN I DODAO DA U NAPADU NIJE BILO LJUDSKIH ZZRTAVA. (KRAJ), VR NNNN *********** TANJUG 28P105 1648 2806 U POZIV DOBROVOLJCIMA KOPAR,28,JUN (TANJUG) / RADIO/KOPAR OBJAVIO JE DANAS OKO 15.00 SATI INFORMACIJU DA JE OPSSTINSKI SSTAB TERITORIJALNE ODBRANE KOPRA UPUTIO POZIV SVIM DOBRO- VOLJCIMA KOJI ZZELE DA SE UKLJUCCE U JEDINICE TERITORIJALNE ODBRANE TE OPSSTINE, DA SE PRIJAVE SSTABU. DOBROVOLJCI TREBA DA STAVE NA UVID LICCNE PODATKE I UKOLIKO TO BUDE POTREBNO ONI CHE BITI POZVANI, RECCENO JE U INFORMACIJI. (KRAJ) DK NNNN ************ TANJUG 28P098 1626 2806 U SAOPSSTENJE SAVEZNOG SEKRETARIJATA ZA NARODNU ODBRANU BEOGRAD, 28 JUNA (TANJUG) / SSNO SAOPSSTAVA DA SU DANAS U 15.00 CCASOVA JEDINICE JNA OSTVARILE KONTROLU DRZZAVNE GRANICE SOCIJALISTICKE FEDERA- TIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE NA TERITORIJI REPUBLIKE SLOVENIJE. S OBZIROM NA TO DA JE ZADATAK IZVRSSEN, PRESTAJE POTREBA ZA DALJIM POKRETIMA JEDINICA JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE NA TERITORIJI REPUBLIKE SLOVENIJE, KAZZE SE U SAOPSSTENJU. DODAJE SE DA CHE SE JEDINICE JNA, KAO I DO SADA, ANGAZZOVATI PO PRAVILIMA BORBENE UPOTREBE SAMO AKO NA TO BUDU PRIMORANE. ZATO CHE ODGOVORNOST ZA SVE NOVE SUKOBE DO KOJIH BI MOGLO DOCHI, KAO I ZA SVE DOSADASSNJE NICCIM IZAZVANE OD PRIPADNIKA JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE, SNOSITI RUKOVODSTVO REPUBLIKE SLOVENIJE, UPOZORAVA SSNO. U SAOPSSTENJU SE PRECIZIRA DA JE NA PREDVIDJENIM GRANICCNIM PRELAZIMA ORGANIMA SAVEZNOG SEKRETARIJATA ZA UNUTRASNJE POSLOVE OMOGUCHENO PREUZIMANJE GRANICCNIH POSLOVA I NJIHOVO VRSSENJE U SKLADU SA SAVEZNIM PROPISIMA. TIME SU JEDINICE JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE IZVRSSILE ZADATAK KOJI PROIZI- LAZI IZ NJIHOVE USTAVNE ODGOVORNOSTI ZA ZASSTITU TERITORIJALNE CELOKUPNOSTI JUGOSLAVIJE I IZ ZAKLJUCAKA SAVEZNOG VECHA SKUPSSTINE SFRJ I ODLUKE SAVEZNOG VECHA OD 25.JUNA 1991.GODINE. ANGAZZOVANE JEDINICE JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE SVE VREME SU POSTUPALE KRAJNJE OBAZRIVO, VATROM JE ODGOVARANO SAMO U SAMOODBRANI I KRAJNJOJ NUZZDI, KAZZE SE NA KRAJU SAOPSSTENJA. (KRAJ) DK NNNN *************** TANJUG 28P103 1654 2806 U SRPSKA NACIONALNA GARDA SPO VRANJE, 28.JUNA (TANJUG) - SRPSKA NACIONALNA GARDA SRPSKOG POKRETA OBNOVE U VRANJU POCCECHE SA FORMIRANJEM JEDINICA SUTRA. TO JE RECCENO DANAS NA KONFERENCIJI ZA SSTAMPU OKRUZZNOG I OPSSTINSKOG ODBORA SRPSKOG POKRETA OBNOVE U VRANJU, NA KOJOJ JE ISTAKNUTO DA ZBOG POLITTICKE SITUACIJE U ZEMLJI TRABA FORMIRATI SRPSKU NACIONALNU GARDU NA CCIJEM CHE CCELU BITI ALEKSANDAR DRUGI KARADJORDJEVICH. (KRAJ) DK NNNN ************* TANJUG 28PO98 1658 2806 U IZBEGLICE PREKO UNE BOSANSKI NOVI, 27.JUNA (TANJUG) - GOTOVO SVI MESSTANI SELA VOLINJA I DONJI KULJANI, KOJI PRIPADAJU OPSSTINI DVOR, PRESSLI SU MINULE NOCHI I DANAS NA BOSANSKU OBALU UNE KOD SELA GRDANOVAC. MESSTANI TIH SELA PONOVO SU ODLUCCILIL DA ODU U ZGEB, JER, KAKO KAZZU, OSECHAJU SE UGROZZENIM OD KADA JE U OBLIZZNJEM SELU KOZJI BROD MUP HRVATSKE OSNOVAO POLICIJSKU ISPOSTAVU. IZ SELA KOZJI BROD SE SVAKE NOCHI PUCA NA SRPSKO SELO DOBRLJIN S DRUGE STANE REKE UNE. PROSSLE NOCI OKO 22 CCASA BACCENA JE EKSPLOZIVNA NAPRAVA NA KRCCMU +UNSKA NOCH+ VLASNISSTVO SIME DJELICHA, SRPSKE NACIONALNOSTI. TA KRCCMA SE NALAZI PREKO PUTA ZZELJEZNICCKE STANICE U VOLONJI I NEPOSREDNOJ BLIZINI OBJEKTA JNA. NAKON EKSPLOZIJE IZ PRAVCA SELA KOZJI BROD SVE DO IZA PONOCHI CCULI SU SE PUCNJI. (KRAJ) NNNN ************** TANJUG 28P122 1817 2806 U R H I T N O POGINULO DESET PRIPADNIKA JNA BEOGRAD,28.JUNA (TANJUG) / TOKOM IZVRSSAVANJA ZADATAKA NA TERIROTIJI SLOVENIJE PREMA RASPOLOZZIVIM PODACIMA, ZZIVOT JE IZGUBILO DESET PRIPADNIKA JNA - PET STARESSINA I PET VOJNIKA. TO NAM JE REKAO PREDSTAVNIK SAVEZNOG SEKRETARIJATA ZA NARODNU ODBRANU PUKOVNIK MILAN GVERO NA DANASSNOJ KONFERENCIJI ZA SSTAMPU, IZRAZIVSSI DUBOKO ZZALJENJE ZBOG GUBITAKA LJUDSKIH ZZIVOTA. JEDINICE JNA NI U JEDNOM SLUCCAJU NISU PRVE OTVORILE VATRU, VECH SU TO CCINILE SAMO U SAMOODBRANI, REKAO JE PUKOVNIK MILAN GVERO. ZZRTVE NA STRANI ONIH KOJI SU PRUZZILI OTPOR NISU NAM POZNATI, ODGOVORIO JE GVERO NA PITANJE NOVINARA. (KRAJ) MA NNNN ************
novine.186 jlaci,
TANJUG 29M007 1132 2906 U SAOPSSTENJE LJUBLJANSKOG KORPUSA +NAZIVATI JNA AGRESOROM, OKUPATOROM, GRUBA JE OBMANA JAVNOSTI I VELIKA PODVALA I LAZZ, PODVALCCI SE U SAPOSSTENJU LJUBLJANSKOG KORPUSA. PRI TOME SE DODA DA JE NAZIVANJE NJENE AKTIVNOSTI NA IZVRSSAVANJU ZADATAKA KOJE JE POSTAVIO VRH DRZZAVE JUGOSLAVIJE-FASSISTICCKIM CCINOM, PRIMER JEVTINE I NEHUMANE PODVALE PROPAGANDE. MI SMO UVERENI, NAGLASSAVE SE, DA AKO JEDINICE JNA NE BI IZVRSSAVALE POSTAVLJENI ZADATAK, TEK ONDA BI SE MOGLA NAZVATI IZDAJNICCKOM I KAPITULANTSKOM. NA ZZALOST, DOK SU VOJNE JEDINICE BILE INFORMISANE DA IZVRSSAVAJU ZADATAK OBEZBEDJIVANJA DRZZAVNE GRANICE I DA SLOVENACCKI NAROD IMAJU ZA SVOJ, SLOVENACCKI PROPAGANDNI SSTAB JE MOTIVISAO SVOJE STANOVNISTVO NA OSNOVAMA PROPAGANDE DA SU PRIPADNICI JNA FASSISTI, OKUPATORI, AGRESORI, UBICE I SLICCNO. NA TAJ NACCIN SU JEDINICE T O I LIMICIJE ZLOUPOTREBILE HUMANOST PRIPADNIKA JNA I MUCCKI NAPADALE I UBIJALE MLADE VOJNIKE. UZ UPOZORENJE DA SU U CELINI TAKVE PROPAGANDE IZMISSLJANI PODACI O BROJU MRTVIH, PREDANIH, DEZERTERA I NAVODNOM NEHUMANOM POSTUPKU JNA PROTIV CIVILNOG STANOVNISSTVA, U SAOPSSTENJU SE KAZZE DA SU +ZA PRIPADNIKE JNA NESHVATLJIVI I NEHUMANI GERILSKI POSTUPCI KOJE SU ORGANIZOVALE STRUKTURE VLASTI PREMA PRIPADNICIMA JNA I CCLANOVIMA NJIHOVIH PORODICA+. U TOM OKVIRU NAVODE SE ISKLJUCCIVANJE STRUJE, VODE, TELEFONA, SPRECCAVANJE PRUZZANJA ZDRAVSTVENE POMOCHI, DOVOZA HRANE, KIDNAPOVANJA PRIPADNIKA JNA I CIVILNIH LICA NA SLUZZBI U JNA. KAO NECCUVEN OCENJUJE SE SLUCCAJ GERILSKE AKCIJE PODMETANJA MINE POD AUTOMOBIL U KOJEM SU SE NA POSAO VOZILE DVE SUPRUGE STARESSINA JNA. U TOM GNUSNOM ZLOCCINU, ISTICCE SE U SAOPSSTENJU, JEDNA MLADA MAJKA OSTALA JE BEZ NOGE, A JEDNA JE LAKSSE POVREDJENA. ZACCUDJUJE DA JE POVREDJENIMA UNIVEZITETSKI KLINICCKI CENTAR U LJUBLJANI ODBIO DA PRUZZI ZDRAVSTVENU POMOCH SAMO ZATO SSTO SU SUPRUGE STARESSINA. I TO JE POSLEDICA ZZALOSNE PROPAGANDE, ISTICCE SE U SAOPSSTENJU. (NASTAVLJA SE) VR ZZZEEE
novine.187 boox, -> #185, jlaci
>> ... TO NAM JE REKAO PREDSTAVNIK SAVEZNOG SEKRETARIJATA ZA NARODNU >> ODBRANU PUKOVNIK MILAN GVERO NA DANASSNOJ KONFERENCIJI ZA SSTAMPU, >> IZRAZIVSSI DUBOKO ZZALJENJE ZBOG GUBITAKA LJUDSKIH ZZIVOTA. U nastojanju da ekskluzivno za sezam dobijem izjavu zamenika načelnika Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, pukovnika Gvero Milana, o trenutnoj situaciji u zemlji i putevima za hitan prekid svih oružanih aktivnosti i početak pregovora, iskoristio sam lično poznanstvo sa članom uže porodice. Uspeo sam samo da dobijem odgovor da pukovnik Gvero nije kod kuće jer je praktično sve vreme na poslu, da izjave za javnost nerado daje, a da preko telefona sigurno ne bi dao nikakvu izjavu. Zbog svake kapi suludo prolivene krvi delim svoje duboko žaljenje i očajanje, ali i zabrinutost zbog daljeg mogućeg razvoja dogadjaja, sa svima vama i pukovnikom Gvero Milanom za koga znam da je izuzetno častan i pošten čovek.
novine.188 jlaci,
SAOPŠTENJE PREDSTAVNIKA ŠTABA VRHOVNE KOMANDE P O S L E D N J E U P O Z O R E N J E J N A Obraćajući se jugoslovenskoj javnosti, general-potpukovnik Marko Negovanović je rekao : "Gradjani Jugoslavije, Obraćam vam se kao član Štaba Vrhovne komande oružanih snaga Socijalističke Federatvne Republike Jugoslavije koji se ovih dana nalazi u stalnom zasedanju. Situacija u zemlji je dramaticna, preti raspad Jugoslavije, vode se žestoki medjunacionalni sukobi, i na pomolu su i novi. Na početku smo gradjanskog rata. Jugoslovenska narodna armija već godinama ukazuje na neminovnost takvog razvoja dogadjaja ako se ne stane na put politici svršenog čina i jednostranog razgradjivanja jugoslovenske države, bezakonju i anarhiji. žinili smo i činimo sve što je u našoj moći da se obezbede uslovi za miran, demokratski i legalan rasplet jugoslovenske krize. Na žalost, umesto toga, pribeglo se i primeni sile radi ostvarenja jednostranih odluka kojima se razbija teritorijalna celokupnost i suverenitet Jugoslavije. Protiv jedinica Jugoslovenske narodne armije koje su na teritoriji Republike Slovenije izvršavale svoje ustavne obaveze u obezbedjivanju granica i teritorijalne celokupnosti zemlje vodi se rat. To se čini na prljav, surov i pomukao način. Dogovoreni prekid vatre se ne poštuje. Dok se jedinice Jugoslovenske narodne armije uzdržavaju od primene sile kojom raspolažu, otvarajući vatru samo u samoodbrani i krajnjoj nuždi, nastavljaju se uz svakovrsne prevare, čak i najviših rukovodilaca Republike Slovenije bezočni napadi na jedinicem vojne objekte, pripadnike Armije i članove njihovih porodica. Istovremeno se na teritoriji Republike Hrvatske privodi kraju opšta mobilizacija svih oružanih snaga. Večeras je Štab Vrhovne komande oružanih snaga uputio poslednji zahtev predsedniku i vladi Republike Slovenije, čijim ispinjenjem se otvara mogućnost za prekid oružanih sukoba. Ako rukovodstvo Republike Slovenije ne ispuni postavljene zahteve, čija je suština obezbedjivanje bezuslovnog prekida vatre i stvaranje normalnih uslova za život i rad Armije, Štab Vrhovne komande narediće preduzimanje mera u skladu sa situacijom u zemlji, uključujući maksimalno podizanje borbene gotovosti Jugoslovenske narodne armije, potrebne mobilizacijske radnje i odlučne vojne mere. Štab Vrhovne komande poziva sve gradjane i patriotske snage da se suprostave guranju zemlje i naših naroda u svekoliku katastrofu. "
novine.189 jlaci,
TANJUG 30S009 1235 3006 U JUGOSLOVENSKI DEMARSS AUSTRIJI BEOGRAD, 30.JUNA (TANJUG) - AUSTRIJSKI AMBASADOR U BEOGRAD DR VALTER ZIGL (SIEGL), KAKO JE DANAS SAOPSSTENO, JUCCE JE POZVAN U SAVEZNI SEKRETARIJAT ZA INOSTRANE POSLOVE, GDE MU JE URUCCEN DEMARSS ZBOG PRISUSTVA PEVECHANOG BROJA PRIPADNIKA AUSTRIJSKE ARMIJE NEPOSREDNO UZ JUGOSLOVENSKO-AUSTRIJSKU GRANICU. TOM PRILIKOM JE POSEBNO UKAZANO NA KOMUNICIRANJA AUSTRIJSKIH VOJNIH JEDINICA SA PREDSTAVNICIMA ORUZZANIH FORMACIJA NA JUGOSLOVENSKOJ STRANI NA NACCIN KOJI NIJE UOBICCAJEN I PREDSTAVLJA UPLITANJE U DOGADJAJE NA JUGOSLOVENSKOJ TERITORIJI, CCIME SE U TOM DELU GRANICCNOG POJASA POVECHAVA NAPETOST. KAKO TANJUG SAZNAJE, AUSTRIJSKE TRUPE SU U STALNOM KONTAKTU SA PRIPADNICIMA TERITORIJALNE ODBRANE SLOVENIJE, A BILO JE I SLUCCAJEVA DA GLASNOGOVORNICIMA POZIVAJU PRIPADNIKE JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE NA PREDAJU. NA TAJ NACCIN, AUSTRIJSKE TRUPE SE TAKORECHI PONASSAJU KAO STRANA U SUKOBU KOJI JE IZBIO NA JUGOSLOVENSKOJ STRANI, A UPRAVO TAKVO PONASSANJE JE BILO POVOD ZA JUGOSLOVENSKI DEMARSS. (KRAJ) BJ NNNN
novine.190 jlaci,
TANJUG 30M0334 3006 U NOVA PORUKA GENERALA ANDRIJE RASSETE SLOVENACCKOJ VLADI LJUBLJANA, 30.JUNA (TANJUG) - NESSTO POSLE 15,30 CCASOVA ZAMJENIK KOMANDANTA PETE ARMIJSKE OBLASTI GENERAL ANDRIJA RASSETA OBAVIJESTIO JE IZVRSSNO VIJECHE SKUPSSTINE SLOVENIJE DA "PRIPADNICI TO REPUBLIKE SLOVENIJ NASTAVLJAJU SA NAPADIMA NA JEDINICE I OBJEKTE JNA I TAKO KRSSE DOGOVOR O PREKIDU VATRE". "PRIPADNICI TO REPUBLIKE SLOVENIJE U PETNAEST SATI NAPALI SU VOJNI OBJEKT NA TRNOVSKOM GOZDU A U PETNAEST SATI I PETNAEST MINUTA NAPALI SU KARAULU "OBMEJNU STRAZZNICU" U GORNJOJ RADGONI ". (KRAJ) VS/NB NNNN
novine.191 dpozaric,
Ovo što piše tanjug bit će jednog dana, nakon rata, pogodno za novu seriju tipa Alan Ford. Mladen Delić bi rekao:"Ljudi, pa da li je to moguće ???!!!???" :(((((( BTW, ima li još nekoga tko može javno negirati vijesti da je u Srbiji i praktično objavljena mobilizacija i da se slično provodi u BiH gdje se mobiliziraju pretežno Srbi ? Sa mobilizacijom za potrebe JNA se navodno pokušava i u Hrvatskoj (ovo nije provjerena vijest) i to tako što civili dolaze uručiti poziv rezervistima. Koliko ti pokušaji mogu imati uspjeha, nije potrebno komentirati. Kod nas se policija diže na noge, uključivši sav raspoloživ kadar. Nama ostalima je predloženo da se ne javljamo na pozive štabova nekadašnje TO. Kako stvari sada stoje, u rat između JNA i Slovenije te Hrvatske sada se uključuje i Srbija na strani JNA. Potop je totalan i definitivan. Treba li još nekome objašnjavati koliko je intervencija JNA opravdana navedenim ciljevima a koliko željom da se Slovenija i Hrvatska makar i pod cijenu ogromnih ljudskih žrtava zadrže u federaciji ? dp
novine.192 dpozaric,
Upravo sam na TV Slovenije saslušao interview TVB sa Stjepanom Mesićem i Borisavom Jovićem. Mislim da je gospodin Mesić u pravu kad kaže da je današnjim i dosadašnjim svojim ponašanjem Jović, odnosno vlada SRS na sebe preuzela cjelokupnu od- govornost za svu materijalnu, moralnu i ljudske žrve koje republike bivše Jugoslavije podnose zbog idiotske zamisli generala tamo neke soldateske da silom natjeraju RH i RS kao i ostale da prihvate provođenje jedne sulude i normalnim ljudima neshvatljive politike. Kako reče voditelj informativne emisije TVSL, Jovićevom laprdanju i izvlače- nju te bukvalnom i najbrutalnijem mogućem izmišljanju i iskrivljavanju či- njenica ne treba komentara... dp
novine.193 miha, -> #191, dpozaric
Dražene, mislim da bi mogao da poslušaš Alexin apel u poruci 3.781 Poštedi barem Sezam od propagande Hine i sličnih glasila. Preduhitriću tvoje pitanje odgovorom da navedeno znači da širiš propagandu svoje republike, kao što je i ostali email-eri iz Slovenije i Hrvatske šire gdje god mogu. Ohladite malo glave i ne prosipajte "svoje" viđenje ovdje, mi nismo baš toliko naivni.
novine.194 jlaci,
Posveceno posebno DPOZARIC/u, da ne bi i u njegovoj HRVATSKOJ , nesto ovako slicno pravili, jer zver je najopasnija kada joj u decu diras... ******** **************************** **************************** **************************** **************************** VAZNO I HITNO **************************** **************************** **************************** **************************** TANJUG 30P095 2128 3006 U SAOPSSTENJE SLUZZBE ZA INFORMACIJE SSNO : TERITORIJALCI SLOVENIJE MALTRETIRAJU ZZENE I DECU BEOGRAD, 30.JUNA (TANJUG) - PRIPADNICI TERITORIJALNE ODBRANE SLOVENIJE U ILIRSKOJ BISTRICI UPALI SU DANAS U STANOVE STARESSINA JNA I IZ NJIH NA SILU IZVELI NJIHOVE SUPRUGE I DECU. SAOPSSTAVA SLUZZBA ZA INFORMISANJE SSNO. CCLANOVI PORODICA SU BILI ODVEDENI PRED KASARNU I PRISILJAVANI, POSEBNO DECA, DA POZIVAJU SVOJE OCCEVE, STARESSINE JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE DA SE PREDAJU TERITORIJALCIMA SLOVENIJE. (KRAJ) DV NNNN **************************** MOJ KOMENTAR **************************** **************************** **************************** SVE VISE VIDIM DA I NEMA RAZLIKE IZMEDJU 1941 I 1991, A POSEBNO TO SLOVENIJE I SS ...... ... NE ZZELIM VISE KOMENTARISATI.. ..RESENJE POSTOJI...TREBA GA NACI.. **************************** **************************** **************************** ****************************
novine.195 igor.mil, -> #191, dpozaric
> Ovo sto pise tanjug bit ce jednog dana, nakon rata, pogodno za novu > seriju tipa Alan Ford. Mladen Delic bi rekao:"Ljudi, pa da li je to > moguce ???!!!???" :(((((( Zaista, da li je to moguce...? Gde li su samo granice ljudske upornosti u istrajavanju na poduhvatima za koje izgleda da su unapred osudjeni na neuspeh? Nema, medjutim, granice zahvalnosti, mojoj, i svih mojih malobrojnih zemljaka istomisljenika, zbog ovih napora da se mi juznjaci, koji zaogrnuti ovcijim krznima (vecina i sa tojagama u rukama), neophodnu kvotu dnevnih informacija dobijamo jedino za vreme obaveznog pracenja dnevnika televizije Beograd od 7:30, najzad prenemo iz hiljadugodisnjeg sna i napijemo se mudrosti, koja nam preko misionara iz severozapadnih krajeva Balkana, stize iz Normalnog Sveta! Nasa zahvalnost je beznacajna naknada za nesebicno istrajavanje na plemenitom cilju, ali cu ipak uzeti sebi pravo da budem drzak i zamolim da sa predocavanjem nekih istina bude nesto oprezniji i postupniji, jer se bojim da bi prevelika zurba mogla da dovede do ozbiljnih psihickih poremecaja u nasem narodu. Ovih dana sam na primer doziveo vrlo bolno otkrovenje da postoje jos neki izvori informacija osim pomenutog dnevnika TVB! - - - Dosta sa ironijom! G. Pozaricu i jos neka gospodo, dokle cete nas iscrpljivati tvrdoglavim istrajavanjem na dokazivanju da smo potpune budale! Znam da mi necete poverovati, ali iznecu vam nekoliko, po meni, nepobitnih cinjenica: 1. liberalna ideja, kao najvrednija tekovina moderne evropske civilizacije, nekakvu ulogu u politickom zivotu, od svih jugoslovensklih sredina (namerno izbegavam da kazem republika), trenutno ima samo u Srbiji; 2. nezavisno i objektivno informisanje, iako slabacak, ima uticaj na javno mnjenje jedino u Srbiji; 3. kontrola vlasti od strane opozicije, premda takodje nevelika, postoji jedino u Srbiji. Posle nekoliko desetina vasih i jos nekih poruka koje sam procitao u poslednjih nekoliko dana, shvatio sam koliko sam bio naivan u svojim nadanjima da ce razum najzad probuditi u severozapadnim krajevima jugoslovenskog prostora, i pruziti ruku svom parnjaku u Srbiji. Okoncavajuci time ovo ludilo i sveopstu propast. Ali ne, vi ste opijeni laskanjima koja vam nesebicno stizu preko novina i televizije iz Normalnog Sveta (uzgred, podatak o modnim trendovima u Srbiji, preciznije o omiljenosti ovijeg krzna kao odevnog artikla sam svojim ocima procitao u "izvestaju od dopisnika iz Jugoslavije" iz vrlo ozbiljnog australijskog dnevnika "The Sydney Morning Herald")! Prijatna vam je igra vasih politickih vrhuski koje, takodje uz propagandnu podrsku Normalnog Sveta, koriste nesposobnost i grubost srpskih vlasti da zadaju smrtni udarac pristojnom, tacnije, bilo kakvom zivotu u ovom kutku sveta! Osladilo vam se uzivanje u operetskom i imitatorskom antikomunizmu! - - - Uzivajte u vasoj pobedi! Uzivajte, takodje, u jevtino stecenoj "nezavisnosti" i "slobodi" u kojoj je totalitarizam na zalasku, vasom, i samo vasom voljom, svrgnut od strane novog totalitarizma. Totalitarizma u snaznom usponu! I zbogom!
novine.196 vcalic, -> #195, igor.mil
>>1. liberalna ideja, kao najvrednija tekovina moderne evropske >> civilizacije, nekakvu ulogu u politickom zivotu, od svih >> jugoslovensklih sredina (namerno izbegavam da kazem republika), >> trenutno ima samo u Srbiji; Pre nekoliko godina, liberalne ideje su postojale i u Sloveniji. Zapravo u to vreme, samo su u Sloveniji i postojale. Postojao je ZSMS kao ekstremno liberalna politička struja (čak i do anarhije), postojao je tada vodeći evropski (sub)kulturni pokret, Neue Slowenische Kunst, uopšte vladala je jedna vrlo liberalna klima. Negde u to vreme, 1987-88 godine, omiljena zabava mi je bila šetnja ispred zgrade SSNO-a sa primerkom Mladine u rukama, i to u vreme kada se zaposleni u SSNO-u vraćaju sa posla. Kakve su samo poglede upućivali u mom pravcu ;) No, vremenom, ZSMS je rešio da postane prava politička stranka, NSK se rasuo po svetu, Mladina je izgubila svaki smisao za meru, i Ljubljana počinje da gubi svoj sjaj. Nakon izbora u Sloveniji i pobede DEMOS-a, cela ta liberalna struja potpuno nestaje sa političke scene, i slovenačka politička i kulturna scena zapada u mrak klerikalizma. Inače, apsolutno se slažem sa ove tri tačke koje je Igor u svojoj poruci naveo. WR
novine.197 zonjic, -> #196, vcalic
Po meni je Slovenija imala najveci pad u YU zajednici - u pogledu kredibiliteta zapada, ako nista drugo...
novine.199 zonjic, -> #198, iboris
> pa onda srbija nece biti samo do Rijeke, vec do Austrijske granice! Mislis do Reke... Ja sam mislio da je linija Predor-Reka-Osek :))))))))))))))))
novine.201 iboris,
Procitajte poruku 3.837, ako je ne izbrisu u medjuvremenu!
novine.202 dpozaric, -> #193, miha
>> Dražene, mislim da bi mogao da poslušaš Alexin apel u poruci 3.781 Poštedi >> barem Sezam od propagande Hine i sličnih glasila. Preduhitriću tvoje pitanje >> odgovorom da navedeno znači da širiš propagandu svoje republike, kao što je i >> ostali email-eri iz Slovenije i Hrvatske šire gdje god mogu. Ohladite malo >> glave i ne prosipajte "svoje" viđenje ovdje, mi nismo baš toliko naivni. OK, razumio sam. Poštedjet ću vas trasha sa svoje strane. Istovremeno apeliram na sve ostale spomenute da razmisle o tome da učine isto. Provedimo razdruživanje i na sezamu, zašto da ne ? Jer, očigledno nema smisla da dalje jedni druge zamajavamo i uvjeravamo. Toliko od mene u forumu. Ništa od rečenog ne smatram uvredom, molim da se tako odnosite i prema mojim porukama. Zahvaljujem na jednogodišnjem druženju. Tko želi i dalje sa mnom diskutirati, neka mi se obrati na 041 430 515 (pretplatnici) ili 041 421 657, brojeve MIPS BBS-a ili bilo koji broj unutar Adrianet-a. Poruka ima i više nego na sezamu, uključujući i ove iz foruma, sa sezama, iako ih više ne prenosim ja nego netko drugi. Onima koji me smatraju ustašom želim sve najbolje u ostvarenju njihove izražene želje o nestanku Hrvata i Slovenaca sa svjetske scene, nadam se da će im istom mjerom biti uzvraćeno onog trenutka kad u sastavu elitnih jedinica Velike Srbije pokuša prijeći državnu granicu. Njihove poruke neću komentirati, komentari su izrečeni od nekih drugih ljudi u Adrianet-u pa ako žele - neka čitaju. Neka ovo moje "oproštajno pismo" nikome ne zvuči patetično, jer ono takvo nije. Jednostavno nema smisla diskutirati o stvarima o kojima se ne želi diskutirati nego ratovati. Svojim iskrenim prijateljima šaljem iskreni pozdrav, a onima koji me mrze želim skori susret na teritoriju Republike Hrvatske. Njima će već biti jasno na koji način i s kojim ciljem. Ja njih ne mrzim zbog toga što su Srbi, čak ni zbog toga što nisu ljudi. Zamrzit ću ih ako pokušaju ostvariti svoje nakane izrečene porukama zavidnog humanističkog nivoa, i pokušati dokazati "teoriju" o kukavičluku Hrvata i Slovenaca. Samo neka paze, da ne bude kasnije "nisam znao". Dražen Požarić.
novine.203 maleksic, -> #202, dpozaric
>> Onima koji me smatraju ustasom zelim sve najbolje u ostvarenju >> njihove izrazene zelje o nestanku Hrvata i Slovenaca sa svjetske >> scene, nadam se da ce im istom mjerom biti uzvraceno onog trenutka >> kad u sastavu elitnih jedinica Velike Srbije pokusa prijeci >> drzavnu granicu. ******* ******* Mislis drzavnu granicu Velike Srbije? Pa zasto bismo isli preko nje? ;>>>>>>>>>>>>>>>> A sto se tice nestanka Hrwata i Slowenaza sa svetske (a i svemirske) scene, za to se raspitaj kod vasih germanskih "prijatelja". Vasi buduci gospodari su poznati kao "vrlo tolerantni" prema pripadnicima drugih naroda unutar Reich-a. Kao literaturu mogu da ti preporucim knjigu "Mein Kampf" koju je napisao gospodin Adolf Hitler, prvo izdanje, odeljak u kome se govori o resavanju tzv. slavenskog (slovenskog :) pitanja. Seti se kako je Hitler surovo kaznio hiljade Slovenaca za vreme II svetskog rata - strpao ih je u vagone, poslao ih u Srbiju i ostavio na milost i nemilost srpskim hegemonistima, ljudozderima, koljacima, izrabljivacima, okupatorima i svinjama(?). Malobrojni preziveli (medju kojima je i Milan Kucan, predsednik RS) nikad nisu zaboravili zverstva kojima su bili izlozeni u Srbiji. Otuda valjda ova mrznja prema srpskom narodu koju Slovenci pokazuju zadnjih dana. Ne dao vam samo bog da jednog dana zavrsite kao Jevreji. Srecno! P.S. Zamisli da se tebi dogodi da te Austrijanci (Nemci) strpaju u vagon i posalju u Srbiju :))))))))
novine.204 rkorda,
Otkad ste ukinuli Dpozarica dali ste me u troškove. Opet moram da kupujem Vjesnik da bih video zvanični Hrvatski stav. Pozdrav odgo
novine.205 kale, -> #204, rkorda
>> Otkad ste ukinuli Dpozarica dali ste me u troškove. >> Opet moram da kupujem Vjesnik da bih video zvanični >> Hrvatski stav. Apelujem na Sezamovce da malo o'lade, bar sa ličnim napadima na Dražena i druge sagovornike iz "neprijateljskih" (ili neprijateljskih, bez navodnika) republika. Ako sa Sezama oteramo ljude koji nam mogu saopštiti i tuđu istinu (ili "istinu", i ona je važna za pravilno tumačenje događaja) iz prve ruke, Sezam će postati siromašniji, i mi zajedno sa njim. Sa puno Draženovih razmišljanja i logike zaključivanja se i ja nisam slagao, ali sam ih rado čitao, i rado ću ih i ubuduće čitati. Retko sam mu replicirao, samo kada bi (po mome ubeđenju) zaista preterao. To zato, što mi je jasno da čovek živi u nekom drugom svetu, gde važe neke druge "opštepoznate" istine. A zaista je glupo pokušavati shvatiti neki sukob ako se ne čuju obe strane. Rat sada izgleda sasvim neizbežan. Ružan, prljav, podao, krvav, surov i besmislen, a opet - neizbežan. Hoćemo li da se pretvorimo u hladne mašine za ubijanje bez imalo ljudske radoznalosti. Ok, ići ćemo u rat, ubijati i biti ubijani, sakatićemo i biti sakaćeni. Ja i pored toga želim da znam šta se oko mene dešava, mada je verovatno psihički lakše onima koji se bezrezervno prepuštaju nacionalnoj propagandi i puštaju da ih nosi euforična reka. Ko želi pošteno da procenjuje samog Dražena, mora priznati da je on uložio puno truda, dobre volje i para na komunikaciju sa nama. Zašto? Pozdrav, Kale
novine.206 dejanr, -> #204, rkorda
>> Otkad ste ukinuli Dpozarica... Nismo ga "ukinuli" nego je, na zahtev, dobio anonimus flag. A verovatno i on sad mora kupovati "Politiku" da bi saznao zvanični srpski stav ;)