ljudska.prava.1hercog,
reply na 7.16 forum.6
**> Jesi li nekad probao da udjes u autobus,noseci tortu?To se zove
**> avantura!
Nisam probao sa tortom, ali sa torbom punom paradajza jesam. Kad sam
došao kući već sam imao skuvani sos... To je bilo gadno, pola je bilo
zgnječeno, pola napola zgnječeno, a ostatak je uspeo da preživi :((((
Hercog
p.s kako je tebi bilo sa tortom?
ljudska.prava.2zkrstic,
> Nisam probao sa tortom, ali sa torbom punom paradajza jesam. Kad sam
> došao kući već sam imao skuvani sos... To je bilo gadno, pola je
> bilo zgnječeno, pola napola zgnječeno, a ostatak je uspeo da preživi
> :((((
Jel' ovo tema ljudska prava ili stići pre svitanja ;)))))))))))
ljudska.prava.3hercog,
**> Jel' ovo tema ljudska prava ili stići pre svitanja ;)))))))))))
Mala omaška što se tiče teme, al možda bi trebalo napraviti i
tu temu koju ti predlažeš ;)))
Hercog
ljudska.prava.4.bale.,
Subject: o diskriminaciji srba u hrvatskoj
__________________________________________________________________
SRPSKA INFORMATIVNA INICIJATIVA / SERBIAN INFORMATION INITIATIVE
__________________________________________________________________
preuzeto sa "Pisma Brlacev" w/o premission.
[via Hrvatski Vjesnik iz "Slobodne Dalmacije"]
------------------------------------------------------------------------
moj komentar: evo sta se dogadja kod brace hrvata. ako vlada i gradjani
Srbije nesto ne preduzmu, vrlo lako ce se slicne ili jos gore stvari
dogadjati u gradovima poput Nisa, Beograda, Novog Sada, Pristine...
------------------------------------------------------------------------
LORA: kako pojedinci pod krinkom vojne policije batinaju gradjane Splita
- nakon sto je Dalibor Sardelic pretucen do smrti - sada slucaj
gradjanina Dj. K.:
"BACIT CU TE U KEVINU JAMU...."
Pise: Zvonimir Krstulovic
Dalibor Sardelic, trideset osmogodisnji Splicanin, pretucen je do smrti
od strane pripadnika Vojne policije, u povodu jednog trivijalnog
rjeckanja. Smrt Sardelica, poznatog covjeka iz gradskog "djira", dogodila
se 20. kolovoza. Upravo toga vikenda pripadnici Vojne policije bili su
prilicno aktivni. Upadali su u stanove, uglavnom gradana Republike
Hrvatske srpske nacionalnosti i odvodili muskarce u Loru. Svjedoci su
tome brojni gradani Splita. Pored ostalih i Dj.K., gradjanin Splita i RH,
srpske nacionalnosti, ni kriv ni duzan odveden je u Loru gdje je zadrzan
nekoliko dana uz svakodnevno mucenje. O tome svjedoci njegova ispovijest
koju ovdje donosimo.
Ukupno gledajuci, gradski terorizam u Splitu od pocetka rata do danas iz
dana u dan poprima sve drasticnije oblike. Jedan segment tog terorizma,
ako je suditi po mrvi onoga sto javnost vec zna, drzi u rukama militantna
skupina zvana Vojna policija. Dogada se, eto, da upravo oni od kojih su
gradjani ocekivali da iz zastite od razularenih ratnika-povratnika s
psihama podivljalim na smrtonosnim frontama, od mladica pogodenih
"vijetnamskim sindromom", te kriminalaca koji su koristeci se okolnostima
rata svoje skroviste potrazili u nekoj od uniformi hrvatskih vojnih
formacija, dakle oni od kojih je gradjanstvo ocekivalo nasusnu zastitu
postali su glavni gradski tlacitelji.
Na pitanja koja se sama iz ovakvih slucajeva namecu: koliko je recena
"djelatnost" vojnih policajaca odraz inicijative pojedinaca, podivljalih
grupa, a koliko je dirigirana stvar? - odgovore, i to vrlo eksplicitne,
mogu dati jedino nadlezni organi. Dakako, odgovore moraju dati. Moraju se
razjasniti brojne okolnosti pod kojima su proteklih mjeseci pretuceni
brojni gradani Splita nehrvatske nacionalnosti, moraju se razjasniti
brojna zlostavljanja uglavnom nevinih gradjana, nerijetko spektakularno
hapsenih, te u pravilu nakon visednevne "obrade" pustenih.
Jer mrke cijevi oruzja najprije uperene prema protivnickim redovima sve
se vise okrecu prema glavama cjelokupnog pucanstva RH. A svakim
"institucionalnim" divljastvom sanse da opstanemo u okvirima stanovite
pravne drzave sve su nam manje. Uostalom, ako ne vjerujete, procitajte
ispovijest oslikanu batinama Dj.K., gradjanina Splita, dugogodisnjeg
radnika jedne od sluzbi Opcine Split:
** Petak 28. kolovoza 1992.
Dj. K. je sjedio sa sinom na terasi svoga stana. Oko 10 sati netko je
pozvonio na njihova vrata. Djecak u prvi mah, vireci kroz rupicu na
vratima, nije vidio tko zvoni. Kada je otvorio petorica -- sestorica
naoruzanih osoba u maskirnim uniformama s bijelim opasacima usli su u
maleni stan. Predstavili su se kao Vojna policija.
-- Trebas poci s nama! -- bili su jasni prema D. K.
-- Oprostite, ali zasto? -- upita ih on. - Idemo na jedan razgovor i bit
ces odmah vracen. Trebaju se neki podaci uzeti dolJe u Lori.
- A po kojem nalogu? Ne mogu ja tek tako ici...
- Nemoj nista da pitas, spremi se i idemo!
Dj.K. je poslusao. Bio je u prilicnom soku jer je vec nacuo da se u Lori
kojesta Ijudima radi. Spustajuci se niza stepenice, vidio je kako i
susjeda mu D.M. iz iste zgrade odvodi druga grupa uniformiranih.
Naposljetku su njih dvojicu zajedno u vojnom dzipu odveli u Loru.
U jednoj od prostorija zgrade po kojoj je setalo mnostvo uniformiranih
osoba, od kojih su tek pojedini imali bijele opasaca, Dj.K. je primio
neki Simic, po svemu sudeci casnik. "Tko vam dolazi kuci? S kim se
druzite?" bila su prva pitanja za Dj.K. Uto, ceprkajuci po novcaniku
Dj.K., pronalaze novinski isjecak iz "Ekspres Politike" negdje iz 1990.
godine. Vjestica je obradivala temu ekshumacije kostiju iz II. svjetskog
rata. Bio je naveden i ziro-racun za one koji su voljni dati dobrovoljne
priloge. Izrezak je u novcanik stavljen 1990. i, sudeci prema njegovoj
ocuvanosti, do tada nije vadjen, jednostavno je ostao medu ostalim
papirima. U jednom trenutku Simic naglo ustane. Kao na znak, uniformirani
sto su bili iza Dj.K. pocnu ga udarati nogama po ledima. Srusio se na
pod. Narede mu da ustane i da stane uza zid, licem prema zidu. Dj.K.
poslusa. Odjednom osjeti snazan udarac cizme po ledima, a odmah zatim i
jake udarce palicama po citavu tijelu. Jedan udarac palice u celo napravi
mu rasjekotinu iznad desnog oka. Iz nje pocne sikljati krv. Simic naredi
da ga odvedu lijecniku u krugu Lore. Lijecnik ustvrdi kako Dj.K. mora u
bolnicu na sivanje ozljede. Sjednu ga u kola dvojica uniformiranih i
krenu u pravcu KBC-a "Split". Dj.K. je sjedio na straznjem sjedalu. Za
sve vrijeme voznje suvozac se okretao i tukao ga sakama u rebra govoreci
mu:
- Ja cu tebe ubiti! Bacit cu te gore u Kevinu jamu, tamo se bacaju Srbi!
Ja cu ti suditi! Svi cete vi Srbi van iz Splita!
Kako ih na Firulama nisu primili, odvezli su se do bivse Vojne bolnice.
- Doktore, okliznuo sam se i pao na staklo - morao je Dj.K. izgovoriti u
bolnici.
Nakon kirurske obrade, usive na 3 punta na celu iznad desnog oka i
rendgenskog snimanja glave Dj.K. je vracen u Loru. Bilo je oko 11.30
sati.
Za to vrijeme njegova supruga I. K. vracala se kuci. Jos na stepenistu
presretne je susjeda i kaze:
- Di si ti? Muza ti je cijela ceta Vojne policije odvela!
To je bilo dovoljno da se I. K. odjece u koljenima. Kako je seceras -
secer joj je naglo skocio. Stajala je kao ukopana. Poslije se jedva
dovukla do stana. Nedugo zatim, nakon sto je njena kci dosla kuci, cuje
zvonce na vratima. Njih petorica u maskirnim uniformama. Usli su u stan.
- Znate, mi smo, gospodjo, dosli vas stan pretraziti, vas muz je vrlo
opasan! On je bio na barikadama! On je bio u Ublima! On je slao robu u
Srbiju! - urlao je jedan od njih.
Rastrcali su se po stanu i poceli premetati. I.K. ih je pokusala
nadgledati jer se strasno bojala da joj stogod ne podmetnu i optuze ih da
su to pronasli, jer, cula je, to imaju obicaj raditi.
- Vas muz je suradivao s bracom! On ima 2 brata cetnika! Ovo je cetnicka
kuca! - bila je nova porcija bijesa.
- Znate, gospodjo, danas je crni dan za Srbe. Srbima se crno pise. Svi
ste vi Srbi za nas isti - takoder je imala prilike cuti.
Inace, toga dana je, prema pravoslavnom kalendaru, bila Velika Gospa. U
jednom trenutku I.K. zaviri u spavacu sobu. Tamo ugleda jednog policajca
kako stipka za obraze njenu problijedjelu kcer.
- A, ceto, bi'l, ti nas macava? - mogla je cuti kako s druge strane jedan
od njih pita njezina sina.
- Di vi radite? - upita je jedan policajac.
- U "Diokomu".
- Pa vi jos radite!? Ja cu da se pobrinem necete vise raditi. Ali da
znate da cete izgubiti ovaj stan, necete vise imati pravo na njega,
mozete se komotno kupiti - bio je jasan.
Nakon sto su gospodu I.K. natjerali da potpise neki formular na kojemu
nista nije pisalo i nakon sto su pokupili dva lista prirucnog telefonskog
imenika, te dokumente njezina supruga, izmedju ostalog i domovnicu,
otisli su, rekavsi joj usput da je njen muz pao i udario se u ormar te da
moze biti pus ten odmah, da moze biti zadrzan i da moze biti razmijenjen.
Nakon sto su otisli, I.K. se sokirana bacila na krevet.
Kada je D.K. ponovno vracen Simicu, na njegovu stolu ugledao je vlastite
dokumente, svoju domovnicu... Znao je da su mu ponovno bili u stanu,
uzdrhtao je od pomisli da su maltretirali njegove. Nedugo zatim u povodu
nevaznih papira koje su pokupili u njegovu stanu D.K. je morao odgovarati
na brojna pitanja. Narocito zanimanje vojni policajci pokazali su za dva
lista papira na kojemu su bila imena, prezimena i telefonski brojevi
njegovih, zeninih i od djece mu prijatelja, te rodbine. Za svakog posebno
Dj.K. je morao odgovoriti tko je tko, ako je znao. Nakon verbalnog
maltretiranja sa zeljom da ga se na bilo koji nacin optuzi za bilo sto,
rekli su mu da ga moraju zatvoriti, pa su ga nedugo zatim odveli u
zatvor.
Iz zatvora su ga zatim odveli u zatvorsko dvoriste. Bila su tu njih
petorica-sestorica. Netom je dosla jos nekolicina uniformiranih. Pitali
su ga da kada je posljednji put bio u Kninu, odnosno u svom rodnom selu
nadomak Kninu. On je rekao kako mu se cini da je to bilo u kolovozu 1991.
godine, kada je zajedno sa zenom isao po djecu koja su na Ijetnim
praznicima bila kod njegove majke. Za takav odgovor dobio je udarce
palicama i cizmama po ledjima. Kada je rekao da mu se cini kako je do
Drnisa putovao vlakom, takoder je dobio batine. Inace, od trenutka kada
mu je ucinjena posjekotina na celu Dj.K. je bio pomalo osamucen, toliko
da se cak nije mogao sjetiti imena kucne prijateljice koja kod njih
svraca gotovo svaki dan.
- Lazes, nisu vlakovi tada isli! - cuo je prije nego sto je osjetio
udarac u leda, zaboljelo ga je toliko da je imao dojam kako ga je konj
udario kopitom.
Udarce je dobivao s ledja, tako da nije mogao vidjeti tko ga tuce. Tukli
su ga nogama i palicama. Zatim su ga posjeli na sjedalicu. Donijeli su
neki akumulator i vezali mu zicom mali prst lijeve ruke, isto su mu s
drugim komadom zice ucinili i s malim prstom desne ruke. Zatim su te zice
ukljucivali u strujni krug, od cega se Dj.K. prilicno tresao. Kako mu je
s malog prsta desne ruke zica stalno ispadala, stavili su mu je na
kaziprst iste ruke i opet ukljucili u strujni krug. Jako trzanje Dj.K.
ocito ih je zabavljalo. Strujni sok kao da ga je malo pribrao pa se
sjetio kako je putovao u Knin po svoju djecu. Najprije je to bilo
autobusom iz Splita do Drnisa, a zatim iz Drnisa do Knina autobusom koji
je dosao iz Sibenika a saobracao je na relaciji Sibenik-Banja Luka.
Oko 13.00 poslali su ga u celiju. Nedugo zatim opet su usli u celiju.
- Diz, se! Moras da ustanes kada mi ulazimo! - urlao je jedan od njih.
- Ja nikad nisam bio u zatvoru, ne znam zatvorska pravila - procijedio je
Dj.K.
- Stani mirno! Znas kako se pozdravlja?
- Ne znam. - Ne znas kako se pozdravlja! - cudio se uniformirani, da bi
odmah stavio lijevu ruku na prsa, a desnu je naglo ispruzio u zraku, na
nacin kako su se pozdravljali nacisti u II. svjetskom ratu. - I kako se
kaze?
- Ne znam - odgovori D.K.
- Kako se kaze, budalo jedna? !
- !?
- Za dom spremni ! Tako se pozdravlja.
- Za dom spremni! - morao je pozdraviti Dj.K. i ispruziti ruku.
- Taaako!
- Okreni se prema zidu!
Dj.K. se okrene prema zidu.
- Pricaj, s kim si suradjivao?
- Ljudi moji, nemam ja veze ni s kim, vi ste pogrijesili - pokusao im je
objasniti Dj.K.
Umjesto odgovora dobio je snazan udarac nogom u ledja, od cega je
zateturao i pokleknuo.
- Dizi se! - glasilo je daljnje naredjenje.
Kako se digao, opet je dobio udarac nogom u ledja. Nije ga mogao izdrzati
na nogama. Ostavili su ga nakon toga samog. Predvecer su ga izvukli iz
celije i odveli u zatvorsko dvoriste. Morao je trcati u krugu. Iako sav
prebijen i prilicno malaksao, trcao je.
- Brze! Brze! - urlao je jedan od njih, dok su drugi znali Dj.K. udarati
nogom dok je trcao.
- Stani uza zid! - bilo je daljnje naredenje. - Beri grozde!
Morao je dignuti visoko ruke te skupljati i siriti sake kao da nesto
dohvaca i gnjeci. Dok je to radio, snazan udarac u predjelu bubrega obori
ga na pod.
- Diz, se! Beri grozde!
Iduci udarac opet ga je oborio na pod. Dobio je zatim udarac palicom po
bubrezima. Nakon toga nije mgoao ustati. Odveli su ga u celiju.
** Subota 29. kolovoza 1992.
Cesto su uniformirane osobe u prolazu svracale u celiju Dj.K., udarili bi
ga jedan dva puta i otisli. Naravno, okretanje prema zidu, stavljanje
ruku na ledja i odgovaranje na pitanja poput: "Gdje si bio? S kim
suradujes?" Kada su uvidjeli da je od udaraca potpuno iznemogao -
ostavili su ga neko vrijeme na miru. Uvecer ga je jedan uniformirani
izvukao u dvoriste, gdje ga je natjerao da trci u krug. Imao je palicu u
rukama, medutim nije ga tukao.
- Znas, vidim sve sta je. Vidim da ne mores ali ja sam dobio nalog da te
tucem - rekao mu je potiho.
- Ja mislim da ce pravda i istina pobijediti jer sam stvarno cist i
pravedan - odgovorio je Dj.K. kroza zube stisnute od bola.
** Nedjelja 30. kolovoza 1992.
Taman nakon dorucka Dj.K. dobije udarac nogom u prsa. Tvrda cizma
ostavila je vidljive tragove. Odveli su ga u vrt gdje je sa dva ratna
zarobljenika kojima inace na ledjima uniforme pise 'RZ' morao cistiti
neku blitvu, a zatim kopati. Oni su kopali lopatama, a on trnokopom
nataknutim na obicno drvo, nimalo ucvrscen, tako da se mrdalo. Dj.K. je
jedva zamahivao trnokopom, u ledima mu je sve pucalo, sa svakim zamahom
osjecao bi kao da mu se nesto u tijelu kida. Uto dolazi nekolicina
uniformiranih. Promatraju zatvorenike kako kopaju. Jedan od njih se naglo
trgne i Ijutito zavikne:
- Brze, brze to!
Dj.K. nije mogao brze, ostali su pokusali.
- Brze, Novica, brze! - obrati se ljuti jednom od ratnih zarobljenika. U
rukama ljutitog nasla se neka palica nalik na bejzbol-palicu, kao
stvorena za udaranje.
- Brze, Novica, brze! - urlikne Ijutiti i udari Novicu palicom u slabine.
- Brze, brze! - obrati se drugom ratnom zarobljeniku da bi palicom snazno
udario Dj.K. u slabine, na sto ovaj zatetura ali, oslanjajuci se o
trnokop, ostane na nogama, da bi odmah zatim dobio jos jedan udarc.
Poslije je D.K. u kopanju od strane ijutitog dobio udarac Ijestvama po
ledima. Kada im je dosadila predstava, uniformirani odlucise ici kartati.
** Ponedjeljak 31. kolovoza 1992.
Sjedeci u celiji, negdje nakon rucka, Dj.K. zacuje glas jednog od onih
koji su ga pratili u bolnicu, jos prvoga dana njegova zatvaranja. Znao je
da valja izdrzati i njegovu smjenu, bez obzira na to sto se taj nije
doimao odvec normalnim. Naime svasta je brljao, govorio, svima redom i
zatvorenicima i vojnicima. Kako je dosao i cim je ugledao ratne
zarobljenike kako ciste, odmah ih je poceo samarati.
- Izvol'te, gospodine! - odgovarali su oni njemu na njegove udarce, kao
izdresirani, ocito znajuci sto ih ceka ako ne budu tako pokorni.
- Ocete Jugoslaviju, a? Ocete veliku Srbiju, a? - vikao je udarajuci ih.
- Izvol'te, gospodine!
- Cisti! Cisti!
- Ocemo, gospodine! Ocemo, gospodine!
- Cisti!
- Ocemo, gospodine!
- Cisti, kad sam rekao!
- Ocemo, gospodine!
Kada mu je valjda dosadilo tuci ratne zarobljenike na taj nacin i kada su
ga upozorili da se u celiji nalazi Dj.K. - policajac sve potjera u
zatvorsko dvoriste. Trcanje, 20 krugova. U tom trcanju naredi Dj.K. da
ude u obliznju psecu kucicu. Ovaj ga poslusa, jedva se uvukavsi unutra.
- Laj kao pas! - glasilo je naredenJe.
- Av! Av! Av! - razlijegalo se zatvorskim dvoristem Ijudsko lajanje
pomijesano s hihotom grupe uniformiranih koja se dobro zabavljala i
teskim disanjem Novice, ratnog zarobljenika, koji je i dalje trcao u
krugu oko dvorista i toliko tesko disao da je najvjerojatnije imao upalu
pluca.
- Brze, brze laj! Jos, jos!
Dj.K. prilicno iznemogao nije mogao poslusati naredenje. Njegov mucitelj
dode do psece kucice i ubode ga palicom.
- Laj, laj!
- Av! Av! Av!
- Izlazi lajuci i klececi do nas, ajde!
Nakon toga su ga otjerali u celiju. Nedugo zatim u celiju dode njegov
mucitelj.
- Jesi li se sjetio? S kim si suradivao? Koliko si para poslao? - bio je
set pitanja za Dj.K.
- Oprostite, nikome nisam slao pare - odgovori Dj.K.
- Oces, oces, priznat ces ti! Od mene zivu glavu neces izvuci! Ja cu ti
suditi! U Kevinu jamu cu te baciti!
- Mozete raditi sta hocete, ali ja stvarno ni s kim nisam suradjivao,
nikome nisam slao pare. Sve se to moze utvrditi.
- Izlazi van, u dvoriste! - vikne Ijutito mucitelj.
- Av! Av!
- Av! Av! - lajali su u dvoristu jedan na drugog ratni zatvorenici
natjerani u jedan ugao, dok je Dj.K. morao trcati u krug.
Poslije su ih odveli u celiju. Kasno u noc Dj.K. je opet u hodni ku cuo
glas svoga mucitelja.
- Brze! Brze! Brze! - vikao je dok je prisiljavao ratne zarobljenike da
rade sklekove, stalno ih batinajuci.
Zatim je izvukao Dj.K iz celije te sve zajedno prisilio na trcanje
hodnikom. Morali su trcati bosonogi. Jedan visoki dok je Dj.K trcao udari
ga nogom u leda. Nakon toga opet su ih odveli u dvoriste. Morali su
trcati iducih 20 krugova. Dok su Dj.K. i jedan ratni zarobljenik trcali,
drugi ratni zarobljenik morao je uci u psecu kucicu i lajati. Dj.K. je s
teskom mukom trcao. Bio je gotovo citav izudaran, modar... Prijeko
potreban bio mu je lijecnik, ali je znao da nema koristi ikoga vise
pitati za lijecnika jer mu je na takvo pitanje vec jednom bilo
odgovoreno:
- Pa znas gdje si ti? Znas da je ovo ustaski zatvor!
Sjeca se tako D.K. i jednog dezurnog, rekao mu je da je s nekog otoka,
kojega je stalno morao pozdravljati sa "Za dom spremni!" a uz to ga je
tjerao da samog sebe tuce po glavi i govori: "Luda glavo! Luda glavo!"
Duboko mu se urezalo pitanje: "Imas li kcer?" te "Je li ti kcer
njuferica?" Sjeca se prijetnje koja se nad njim nadvijala kao
prokletstvo: "Aaa, ici cu ja k tvojoj kceri kada ti zena ne bude doma..."
** Utorak 1. rujna 1992.
Nakon dorucka do Dj.K. dosao je Simic, donoseci mu 2 lista papira i
olovku. Morao je napisati sve sto zna o svojim radnim kolegama. Oko
11.30, kada je Dj.K. izvrsio naredjenje, krenuli su prema jednoj od
velikih bijelih zgrada. U zgradu je prvi usao Simic, nekoliko koraka za
njim bio je Dj.K. Odjednom Dj.K. osjeti snazan udarac cizmom u ledja.
Srusio se na pod uz jauk "Ajme meni!" Mislio je da mu je kicma slomljena.
Na to se Simic okrenuo i stao pogledavati okolo. Nista nije rekao. Uz
pomoc jednog policajca pomogao je Dj.K. da ustane Oko 12 sati Dj.K. su
dovezli kuci. Nisu mu dali nikakvu potvrdu gdje je bio, koliko je bio i
zasto.
O tome sto su mu radili nisu ni trebali izdavati nikakve potvrde. Tijelo
Dj.K. bilo je modro. Gotovo crne mrlje od podljeva krvi bile su mu po
citavu tijelu, kao rukopis mucitelja novoga doba. Brazgotina iznad desnog
oka sa tri sava oziljci na prstima od zice kojom je pustena struja, tesko
kretanje i bol na svaki udisaj...
x x x
Imena i prezimena Ijudi koji su mucili Dj.K. nisu navedena u ovome
tekstu. Na dusi je nadleznih organa da ih rasvijetle. Pucanstvo Splita i
pucanstvo RH zainteresirani su za njihov identitet, kao i za identitet
ubojica Dalibora Sardelica a takodjer i za identitet muciteIja mnogih
drugih neduznih gradana RH, u pravilu mirnih radisnih i cestitih, cija je
jedina krivnja u tome sto nisu Hrvati. Novinske stranice gotovo vape za
fotografijama, imenima i prezimenima krvnika novoga doba.
....................
Tko je Dj.K.
Svoj identitet Dj.K. (47), poradi eventualnog daljnjeg uznemiravanja
svoje obitelji, za sada jos ne zeli otkriti. Medutim, on ne krije kako je
vise od dvadeset godina radio u Opcini Split, u jednoj u jednoj od
sluzbi. Pored brojnih Srba iz te sluzbe prije nekoliko mjeseci postao je
kategorija 'viska radnika', pa se sada nalazi na SIZ-u za zaposljavanje.
Supruga mu radi kao prodavacica. Imaju dvoje djece. Potjece iz jednog
sela nadomak Kninu. To sto su srpske nacionalnosti kostalo ih je jos
jednog pretresa stana, koji se dogodio jos u pocetku nemira na ovim
prostorlma. Pregled je izvrsen od strane pripadnika MUP-a, ali kako
isticu supruznici, bio je vrlo korektan, uz potvrdu o pretresu. Takoder
im je kao i mnogim gradjanima Splita nehrvatske nacionalnosti "zbog
kvara" bio dugo iskljucen teleton. Dojucerasnji opcinski sluzbenik
srednje klase danas spletom raznih okolnosti postaje socijalni slucaj.
Naime s mizernim primanjima jedva prehranjuje obitelj, a najvecu
glavobolju zadaje mu u ovom trenutku pocetak nove skolske godine. Ne zna
ni sam kojim parama da kupi djeci knjige. Do jucer, istice da se toga ne
srami, radio je najgrublje fizicke poslove kako bi prehranio obitelj.
Nakon premlacivanja u Lori -- tko zna kada ce opet moci raditi fizicke
poslove.
....................
Promatraci EZ-a u kucnom posjetu
Dezurni u Policljskoj upravi Splita u subotu 29. kolovoza gospodji I.K.,
kada se obratila za pomoc u vezi sa svojim suprugom rekao je da oni
nemaju nista s tim, bez obzira na to sto je Dj.K. civilna, a ne vojna
osobsa.
Za razliku od recenoga gospodina, predstavnici Evropske promatracke
misije jako su se zainteresirali za slucaj Dj.K., nakon sto ih je o svemu
I.K. obavijestila. Ovih dana oni ga posjecuju kuci i nude svoju pomoc u
lijekovima. Kako je mast za podlijev krvi oko 800 dinara a ne izdaje se
na recept i kako je gotovo citavo tijelo Dj.K. modro, znaJuci za
financijsko stanje ove obitelji, pomoc od strane promatraca EZ-a bit ce
im dobrodosla.
....................
Prosvjedi u parlamentima
Austrijanka Matijana Grandits, clanica austrijskog parlamenta, te Claudia
Roth i Angelika Beer, clanice njemackog parlamenta, imale su priliku u
trenutku svoga boravka u Splitu upoznati se sa slucajem Dj.K. Bile su
prlllcno impresionlrane onim sto su cule te modricama i oziljcima po
tljelu Dj.K. Vratile su se u svoje zemlje s fotografijama u boji,
dokazima zatvorske 'obrade' Dj.K., te najavile zestoke istupe u svojim
parlamentima u povodu ovog slucaja i ovakvih slucajeva.
....................
Tudjman u Lori sakom o stol!?
Gradom se pronio glas da je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo
Tudman nakon posjeta Sinju, gdje je prlsustvovao 277. viteskom nadmetanju
Alci, otisao ravno u Loru. Navodno je tamo, ocito zbog dogadaja u povodu
kojih je nastao i ovaj napis, predsjednik udario sakom o stol. Iz toga
gesta nije tesko zakljuciti kakav je njegov stav o stanovitom
"institucionalnom" divljastvu. Ako ova, jos uvijek nepotvrdena,
informacija nije tocna - ona barem govori o zelji Splicana i nacinu kako
da aktualna vlast rijesi cvor koji se svima nama pomalo steze oko
vrata...
------------------------------------------------------------------------
ljudska.prava.5dejanr,
Iz jedne poruke o studentima-hakerima (čitava porukca je u KOMUNIKACIJE/
hackers):
>> While the University is prohibited by federal law from revealing the
>> outcome of disciplinary action against students, unofficial word has
>> it that some of the students have been expelled from the University,
>> and the other(s) suspended for at least one year.
itd, itd. Očito je nešto u vezi sa autonomijom Univerziteta. Kakav li
"federal law" u pitanju?