knjizevnost.1valeksa,
===============================
5.107 CIVILIZACIJA.2:knjizevnost
valeksa, 29.04.93. 02:28, 892 chr
---------------------------------------------------------
Potrebne su mi sledeće knjige, ako ih neko poseduje
neka me emajlira.
1. Luka Pačomi "Zlatni presek"
2. Ciceron "O najvećem dobru i najvećem zlu"
3. Bilington "Ikona i sekira"
4. Veselin žajkanović "Mitologija i religija kod Srba"
5. Lj. Stojanović "Stari srpski natpisi i zapisi"
6. Gogolj "Liturgija"
7. Viktor Nikitić Lazarev "Monografija o Teofanu Grku"
8. "Monografija o Rubljovu"
9. Vlainac "Rečnik srednjevekovnih mera"
10. Dinić "Srske zemlje u srednjem veku"
11. Marković "Pravoslavno monaštvo i manastiri u
srednjevekovnoj Srbiji"
eto toliko. Bilo kakva informacija je dobrodošla.
Pozdrav.
----------------------------------------------- 5.107 ---
knjizevnost.2darone,
Da li neko zna _bilo šta_ o knjizi Aleksandrijski
kvartet (ili Aleksandridski).
Ko piso, kada, gde, etc... bilo šta.
Ako je neko ima, zamolio bih ga na pozajmicu od par
dana (knjige naravno :) ).
darone
knjizevnost.3princess,
pokusacu da ti je nabavim.....
knjizevnost.4dmiladinovic,
>> 3. Bilington "Ikona i sekira"
Cuj, ovako na blic, cicni mi se da je imam.
Javi mi se na mail...
knjizevnost.5ivan.s,
Song of Myself
I celebrate myself, and sing myself,
And what I assume you shall assume,
For every atom belonging to me as good belongs to you.
I loaf and invite my soul,
I lean and loaf at my ease observing a spear of summer grass.
My tongue, every atom of my blood, form'd from this soil, this air,
Born here of parents born here from parents the same, and their parents the
same,
I, now thirty-seven years old in perfect health begin,
Hoping to cease not till death.
Stop this day and night with me and you shall possess the origin of all poems,
You shall possess the good of the earth and sun (there are millions of
suns left),
You shall no longer take things at second and third hand, nor look trough
the eyes of the dead, nor feed on the spectres in books,
You shall not look through my eyes neither, nor take things from me,
You shall listen to all sides and filter them yourself.
I am of old and young, of the foolish as much as the wise,
Regardless of others, ever regardful of others,
Maternal as well as paternal, a child as well as a man,
Stuff'd with the stuff that is coarse and stuff'd with the stuff that is fine,
A Southerner soon as a Northerner, a planter nonchalant and hospitable
down by the Oconee I live,
A Yankee bound my own way ready for trade, my joints the limberest joints
on earth and the sternest joints on earth,
A Kentuckian walking the vale of the Elkhorn in my deerskin leggings, a
Louisianian of Geogrian,
A boatman over lakes or bays or along coasts, a Hoosier, Badger, Buckeye;
At home on Kanadian snow-shoes or up in the bush, or with fishermen off
Newfoundland,
At home in the fleet of ice-boats, sailing with the rest and tacking,
At home on the hills of Vermont or in the woods of Maine, or in the Texan
ranch,
Comrade of Californians, comrade of free North-Westerners (loving their
big proportions),
Comrade of raftsmen and coalmen, comrade of all who shake hands and
welcome to drink and meat,
A learner with the simplest, a teacher of the thoughtfullest,
A novice beginning yet experient of myriads of seasons,
Of every hue and caste am I, of every rank and religion.
.....
I belive a leaf of grass is no less than the journey-work of the stars,
And the running blackberry would adorn the parlors of heaven,
And the narrowest hinge in my hands put to scorn in machinery.
Behold, I do not give lectures or a little charity,
When I give I give myself.
If you would understand me go to heights or water-shore,
The nearest gnat is an explanation, and a drop of motion of waves a key,
The maul, the oar, the hand-saw, second my words.
No shutter'd room or school can commune with me,
But roughs and little children better than they.
I see something of God each hour of the twenty-four, and each moment then,
In the faces of men and women I see God, and in my own face in the glass.
You will hardly know who I am or what I mean,
But shall be good health to you nevertheless,
And filter and fibre your blood.
Failing to fetch me at frist keep encouraged,
Missing me one place search another,
I stop somewhere waiting for you.
Walt Whitman
knjizevnost.6dkuki,
DOBRO JUTRO
Da sam negde u sumi,
gde tiho brbljanje potoka
uspavljuje
moju senu mastu utonulu
u razborite grane hrasta
kako cvrsto, besno, nestasno
probijaju suncane zrake
i nadoslu poplavu
mirisa, cula, zebnje
uskomesano u jedno
jutro
zadrhtalo na nekom
proplanku
sa ceznjom sanjara i
naivnoscu deteta
koje zabrinuto
nad svojim hromim zecicem
probdi
i doceka
jutro.
knjizevnost.7ivan.s,
Kad sam pocinjao uciti
Kad sam pocinjao uciti, prvi mi je korak toliko godio,
Sama cinjenica svijesti, ovi oblici, moc kretanja,
Najmanji kukac ili zivotinja, osjetila, vid, ljubav,
Prvi korak, kazem, toliko me zatravio i toliko mi godio
Da sam jedva posao, i mjesto da krenem dalje,
Pozeljeh da stanem i lutam sve vrijeme, da opjevam to u zanosnim pjesmama.
Walt Whitman
knjizevnost.8veca,
USUD
Dok je napolju svitalo, palili su vatre, spremajući lomaču
onima koji su hteli pobeći iz mraka.
veca
knjizevnost.9ivan.s,
When I consider how my light is spent
Ere half my days, in this dark world and wide;
And that one talent which is death to hide,
Lodged with me useless, though my sole more bent
To serve therewith my Maker, and present
My true account, lest He returning chide ;
"Doth God exact day-labour, light denied?"
I fondly ask : but Patience, to prevent
That murmur, soon replies, "God doth not need
Either mena's work, or His own gifts; who best
Bears His mild yoke, they serve Him best; His state
Is kingly; thousands at His bidding speed,
And post o'er land and ocean without rest;
They also serve who only stand and wait."
John Milton
knjizevnost.10veca,
DETINJSTVO
- žega se iz detinjstva najbolje sećaš - upita čan Pol Volođu.
- Sećam se kad smo vezivali tranzistor na leđa poštarevom ma-
čku. A ti?
- Kad smo skratili štiklu obućarevoj ženi.
- A ti? okrenuše se obojica Nikoli Vrani.
- Kad ste pokušali da me ubijete.
- Eh, ti se uvek setiš neke gluposti! - reče Klara.
Branko Stevanović
knjizevnost.11veca,
CRNA MAžKA, Edgar Alan Po
Pošto je priča malo duža, šaljem je kao fajl.
Pre par godina ostavila je na mene dubok utisak,
nadam se da će se i vama dopasti.
macka.arjknjizevnost.12veca,
SPAS
Počelo je odbrojavanje. Tupi podmukli udarci.
Pacovi su se sakrili u svoje rupe, isčekujući.
veca
knjizevnost.13ilazarevic,
> Pacovi su se sakrili u svoje rupe, isčekujući.
Jedna greščica: kaže se "iščekujući".
knjizevnost.14pishta,
Ima li negde u gradu da se još uvek kupi knjiga
"Kratka povest vremena" od Stivena Hokinga, ili
neko od vas zeli da je proda (a da je u dobrom
stanju) ?
knjizevnost.15spantic,
> Ima li negde u gradu da se još uvek kupi knjiga
> "Kratka povest vremena" od Stivena Hokinga, ili
> neko od vas zeli da je proda (a da je u dobrom
Pitaj u knjižari "Bata", JDP.
knjizevnost.16veca,
>> Jedna greščica: kaže se "iščekujući".
:) Znam, greščica u kucanju :) Sorry.
knjizevnost.17novim,
Priložen je uz poruku lamentbg.zip (10,969) - to je
Sezamovcima obećani "Lament nad Beogradom" Miloša
Crnjanskog (u čast 100 godina pisca). lamentbg.exe
ima i helpić (F1), a naša slova su po YUSCII-ju. Ako
neko želi, može da digne source (u TP-u), zameni svojim
rasporedom, kompajlira itd. Source je lamenttp.zip (9,585)
u PC.PROG.2:pascal. - novim
lamentbg.zipknjizevnost.18dr.grba,
>> Crnjanskog (u čast 100 godina pisca). lamentbg.exe
└────────┬────────────┘
└────── šta ovo znači, oduvek me je zanimalo.
Tako sam se svojevremeno zgražavao nad onim "2 veka Vuka". Zar je teško
reći "100 godina od rođenja" ili nekako slično ovome?
knjizevnost.19veca,
PONOR
Obuzet tugom, plakao je na njenom ramenu.
Svi dani bivali su isti.
veca
knjizevnost.20novim,
> Tako sam se svojevremeno zgražavao nad onim "2 veka Vuka". Zar je teško
> reći "100 godina od rođenja" ili nekako slično ovome?
Nije. Npr.: "100 godina pisca" i sl. ovome.
knjizevnost.21dr.grba,
>> > Tako sam se svojevremeno zgražavao nad onim "2 veka Vuka". Zar je
>> > teško reći "100 godina od rođenja" ili nekako slično ovome?
>>
>> Nije. Npr.: "100 godina pisca" i sl. ovome.
Jel' mogu da kažem "ove godine je 28 godina mene"? (((:
knjizevnost.22veca,
* * *
Okupana suncem, žudela je za pogledom.
veca
knjizevnost.23milan,
> Jel' mogu da kažem "ove godine je 28 godina mene"? (((:
Možeš, ali zašto?
Pl poz M
knjizevnost.25veca,
ODSUSTVO DUHA
Parkirao je svoj novi crveni Porše i samouvereno krenuo prema
ulazu u zgradu.
Očekivano oduševljenje nije ga zateklo.
veca
knjizevnost.26ndragan,
/ Jel' mogu da kažem "ove godine je 28 godina mene"? (((:
Danas sam dvadeset pet.
Dado Topić
knjizevnost.27valhala,
>###### Okupana suncem, zudela je za pogledom.
Idealan opis tinejdzerke na primorju:)))
Sorry, nisam mogao da se suzdrzim.
Val.
knjizevnost.28veca,
>> Idealan opis tinejdzerke na primorju:)))
>> Sorry, nisam mogao da se suzdrzim.
Ako! Znači, priča je uspela! Do sada već imam tri različite slike.
Moj bata je 'video' neku ribetinu :)) ti tinejdžerku, a jedna dru-
garica - devojku na ležaljci sa velikim šeširom :) (s obzirom da je
priča neki dan napisana, tri slike, nije loše).
Inače, hvala ti za ono 'idealan' teško je u dve reči napraviti sli-
ku :)
knjizevnost.29miroslavn,
Posledanja noć
Mrak je bio već na poslednjoj stepenici kada je i poslednji talas ne-
stao sa kamena, a on je ostao blizu ravne površine, promatrajući njihovu
borbu. Neprekidno kuckanje mu je govorilo da ipak nije sam. Vreme, ta ne-
umitna reka još je nemo tekla kraj njega, tekla i nestajala u daljini. žak
je i ona lagano nestajala u daljini, sklanjala se iz njegove blizine. Ona
je znala za njega samo kad bi joj bio potreban. Plavetnilo njegovih očiju
je lagano isčezavalo, poprimajući lepe crne tonove noći koja je odavno sti-
gla. Poslednji tračak svetla u njima je davno zamro, zamro kada je otišla
daleko. Ali negde duboko, u dubini njegove duše ipak je ostala da tinja je-
dna mala iskrica. čeleo je da se vrati u prošlost, da skoči i potrči za re-
kom, ali mu noge to nisu dozvolile. Ostao je prikovan za to mesto, dok su
mu kupine pravile štit. To ga je činilo sretnim, ništa više nije moglo da
mu priđe, da ga povredi. Ali nije ni trebalo, on je već bio ranjen, njegovo
maleno srce je stalo od silnih uboda. Nije bilo nikog da ga leči, da mu na
bolnu dušu stavlja Amorove meleme.
Reka se ponovo čuje u blizini, ali na starom mestu više nema ništa. Mo-
re je prekrilo sve. Kamen je izgubio bitku, ali njegov kupinast štit i dalje
stoji, štiti ga od oluja velikih noći.
Mrak je bio već na poslednjoj stepenici kad je i poslednji talas nestao.
napisao Aleksandar Hercog
knjizevnost.30miroslavn,
Opa mala greščica u kucanju. Priča se zove "Poslednja noć"
mm
knjizevnost.31nemo,
le capitaine nemo: pesma za danas (i za bilo koji drugi dan)
===============================================================================
PRAVI ŠAH
čivot je poput šahovskog meča
u kome se igrači bore
za šahovskom tablom
i u kojem imate tek toliko vremena
da odigrate svoje poteze
Jer časovnik neprestano otkucava
i ako
oko jednog poteza
predugo razmišljate
za toliko ste vremena
skratili
vlastiti život
A vaš vas protivnik
mračan ili vedar
(koji je a možda i nije
sam život)
prosto ujeda svojim prodornim pogledima
ili vam bestidno namiguje
ili vam duva u lice
ili sedi ukrštenih nogu
ili ih proteže
ili se jednostavno muva uokolo
i ponaša kao kakvi drski
neranjivi bog
koji vam čita misli i prodire u srce
Jer jedan jedini prenagljeni potez
može vas uništiti
Zato morate igrati
pravi šah
(poput meča u kome je Fišer pobedio Spaskog)
I ako vaše nepromišljeno otvaranje
nije bilo baš previše briljantno
morate igrati na pobedu a ne na remi
i odjednom napasti
sa novom Nabokovljevom varijantom
I tada Ga konačno pobediti
sa nekom novom završnicom
o kojoj niko nije čak ni sanjao
Ima još vremena -
Vi ste na potezu
Lorens Ferlingeti
preveo: Vojo Šindolić
knjizevnost.32nemo,
le capitaine nemo: priča za danas
===============================================================================
=
CRVENI I BELI
Sasvim blizu nas, na puškomet od kolibe, nalazi se još jedna,
slična njoj, samo još prostija. Tamo stanuje naš čuvar sa ženom i
dvoje starije dece: kćerkom, koja sprema jelo za ljude i krpi mreže, i
sinom, koji pomaže ocu u vađenju vrški i nadgledanju ustava u ritu.
Dvoje mlađih su u Arlu, kod babe; oni Će ostati tamo dok ne nauče
čitati i dok se prvi put ne pričeste, jer ovde bi bili suviše daleko
od crkve i škole, a onda, vazduh na Kamargi ne bi nimalo godio tim
mališanima. I zaista, kada dođe leto, kad bare presuše, a belo blato
po kanalima ispuca od velike žege, na ostrvu se ne može stanovati.
Video sam to jedanput, u avgustu, kada sam doŠao u lov na divlje
patke i neću nikada zaboraviti tužan i svirep izgled toga zažarenog
predela. na pojedinim mestima bare su e pušile na suncu kao ogromni
kotlovi, čuvajući sasvim na dnu ostatke života, gmizanje daždevnjaka,
paukova, vodenih muva, koji su tražili vlažne kutove. vazduh je bio
zagađen, izmaglica od kužnog isparenja tromo je lebdela, puna
bezbrojnih rojeva komaraca. Kod čuvara svi su cvokotali, svi su bili u
groznici, i bilo je žalost videti žuta, izdužena lica, suviše krupne
oči okružene modrim kolutovima u tih jadnika koji su bili osuđeni da
se vuku tako tri meseca na nemilosrdnom suncu, koje prži bolesnike u
groznici, a ne greje ih ... Tužan je i mučan život čuvara lova na
Kamargi! Ovaj bar ima ženu i decu uza se; ali na dve milje odande, u
močvari, stanuje jedan čuvar konja, kojiživi sasvim sam preko cele
godine i provodi život kao pravi Robinson. U njegovoj trščanoj kolibi,
koju je sam podigao, nema nijedne posude koju nije on napravio, počev
od mreže za spavanje ispletene od rogozine, od tamarisovih stabala, pa
do brave i ključa od belog drveta, koji zatvaraju to čudno
obitavalište.
žovek je u najmanju ruku isto toliko čudnovat koliko i njegov
stan. To je neka vrsta ćutljivog filosofa, kao što su obično
osamljenici, a ispod gustih, čupavih obrva krije mu se nepoverljivost
seljaka. kada nije na paši, možete ga naći kako sedi pred vretima i
sa detinjom, dirljivom prilježnošću sriče neku od onih ružičastih,
plavih ili žutih brošura što obavijaju fiole sa lekovima koje on
upotrebljava za svoje konje. Taj jadnik nema druge razonode do
čitanja, ni druge knjige do te. Mada stanuju u susednim kolibama, naš
čuvar i on se ne viđaju. Izbegavaju čak i da se sretnu. Jednoga dana,
kada sam pitao Tumarala za razlog te netrpeljivosti, on mi odgovori sa
ozbiljnim izrazom lica:
- To je zbog ubeđenja... On je crven, a ja sam beo.
I tako, čak i u toj pustinji, u čijoj bi samoći trebalo da se
zbliže, ta dva divljaka, neznalice i prostodušni jedan koliko i drugi,
ta dva Teokritova govedara, koji jedva ako jedanput godišnje odu u
varoš i kojima male kafane u Arlu, sa svojim pozlatama i ogledalima,
izgledaju sjajne kao dvorovi Ptolomeja, našla su nažina da se mrze, u
ime svojih političkih ubeđenja.
Alfons Dode: "Pisma iz mog mlina"
preveo: čivojin čivojinović
knjizevnost.33nemo,
┌────────────────────┐
│ le capitaine nemo: │ A WHITER SHADE OF PALE
│ SONG FOR TODAY │ (Procul Harum)
└────────────────────┘
We skipped the light fandango
And turned cartwheels cross the floor.
I was feeling kind of seasick
But the crowd called out for more.
The room was humming harder
And the ceiling flew away
When we called out for another drink
The waiter brought a tray
And so it was that later
As the miller told his tale
That her face at first just ghostly
Turned a whiter shade of pale.
She said "There is no reason,
And the truth is plain to see,"
But I wandered through my playing cards
And would not let her be
One of sixteen vestal virgins
Who were leaving for the coast
And although my eyes were open
They might just just have well been closed.
And so it was that later
As the miller told his tale
That her face at first just ghostly
Turned a whiter shade of pale.
ŠAdditional lyrics sung in concert: Ć
She said she wanted shore leave
Tho in truth we were at sea
So I took her by a looking glass
And forced her to agree
Saying you must be the mermaid
Who took Neptune for a ride
Well she smiled at me so sadly
That my anger straightway died
And so it was, etc...
knjizevnost.34fancy,
Evo... tek je pola 5, a ja palim poslednju cigaretu za danas... Preterao
sam, ali veliki MAG pesme je među nama... Dame i Gospodo...
Alison
Elvis Costello
Oh it's so funny to be seeing you after so long, girl
And with the way you look, I understand that you are not impressed.
But I heard you let that little friend of mine
Take off your party dress.
I'm not gonna get too sentimental
Like those other sticky valentines,
'cause I don't know if you are loving somebody.
I only know it isn't mine.
Alison, I know this world is killing you.
Oh, Alison,
My aim is true.
Well, I see you got a husband now.
Did he leave your pretty fingers lying in the wedding cake?
You used to hold him right in your hand.
I'll bet he took all he could take.
Sometimes I wish that I could stop you from talking
When I hear the silly things that you say.
I think somebody better put out the big light,
'cause I can't stand to see you that way.
Alison, I know this world is killing you.
Oh, Alison,
My aim is true.
My aim is true.
My aim is true.
ad lib.
knjizevnost.35nemo,
┌────────────────────────┐
│ le capitaine nemo │
│ priča za danas │
└────────────────────────┘
************************************************************************
JEDNO NE TAKO JEDNOSTAVNO PROŠLO VREME
Shuzo Hamaka i Yoni Ohchi sretoše se kao po običaju ispred stare
poštanske zgrade. Ona je dolazila iz gimnazije, a on iz ureda. Bez ijedne
reči uputiše se prema Parku predaka. Neka dvostruka tuga pomračivala je
njihova mladalačka lica, odavajući njihovu sudbonosnu odluku. Budući da
su se roditelji protivili njihovoj vezi i da im je siromaštvo uskraćivalo
svaki drugi izlaz, nije im preostajalo ništa drugo nego da prestanu
živeti taj bezrazložni život.
Odšunjaše se izmedju stabala da bi stigli do skrovišta koje beše
označio Shuno, malog gaja od drvenaste paprati. Park će se u svakom
slučaju uskoro zatvoriti i imaće celu noć kao poslednju zaštitu.
Ispružiše se na golu zemlju, a već njena svežina, uprkos toplom
vremenu, bejaše predznak smrti. Ljubili su se dugo, bez kraja i konca,
nežno i besomučno, po prvi i poslednji put. Pošto behu popravili odeću,
Shuzo izvuče iz džepa kutijicu s pet žileta za brijanje i iz nje izvadi
dva s kojih skine njihov papirnati omotač. Prvi pruži Yoni koja ga
prihvati kao što se prima cvet ali s ozbiljnim smeškom. Tada mu ona, bez
kolebanja, prereza vene na desnom ručnom zglobu dok on učini isto s
drugim žiletom na devojčinom levom zglobu. Potom ljubavnici spojiše ruke
s kojih je curkom curila krv upravo zato da se njihove krvi dokraja i
zauvek venčaju. I oni blago usnuše, jedno uz drugo, gledajući širom
otvorenih očiju u nebo natopljeno noći.
Biće da ih je smrt istovremeno otela ujutro, malo pre osam sati,
onog 6. avgusta 1945, u Hirošimi, a njihova tela, sjedinjena u ljubavi i
smrti, ne behu nikad pronadjena.
autor: Marcel Marien (1920-)
belgijski književnik
prevela: Višnja Machiedo
posrbio: Srdjan Pavlović
knjizevnost.36dr.grba,
>> │ le capitaine nemo: │ A WHITER SHADE OF PALE
>> │ SONG FOR TODAY │ (Procul Harum)
E, ova ti se pozlatila!
P.S. Song for today sugerira nameru da svakodnevno produciraš poruku sličnog
sadržaja. Jel' ti to stvarno i nameravaš?
knjizevnost.37dr.grba,
>> Alison
>> Elvis Costello
Narode, šta vam je? Povampirilo se sećanje na stare, dobre... E, živi bili!
knjizevnost.38mnikolic,
NOĆNI STIHOVI NA MIRNOJ FARMI
-----------------------------
istina je
tačno iste veličine kao i svemir
i moje su oči uske
piljim u jedan od mojih noktiju
njegova masa je ružičasta
njegova ivica je plava od ugljene prašine
on raste na vrućoj dobro uhranjenoj ruci
podižem pogled i usisavam dim
prozori su crni
ljudi bivaju ubijani
prvi put kada sam sreo devojku zvanu Helen
rekla mi je
"novac je osnovica života"
drugi put kada sam je sreo rekla je
"novac je osnovica života"
ljudi bivaju ubijani
piljim u te tri reči
iskucane u crnom
istinite su to reči
ali one ne krvare
ne umiru i ne trunu
surovost opštih mesta
surovost redova vožnje
nisam video mnogo sveta
ali sam video dovoljno
upoznao sam više užasa u pola sata
nego što ću ikada imati veštine da iskažem
moja desna ruka umiruje moju levu ruku
upoznao sam više lepote u pola minute
nego što ću ikada imati veštine da iskažem
napravio sam ljubazan mali osmeh
sećajući se plemenitosti u mnogim gradovima
toliko mnogo dobrih ljudi
a ljudi bivaju ubijani.
Adrijan Mičel
prevod: Gordana Draganić i Aleksandar Carić
knjizevnost.39novim,
moja supruga pozdravlja sve sa sezama i šalje
kao svoj prilog jedan tekst Migela de Unamuna
(iz zbirke Unamunovih članaka "O gradjanskom ratu i
miru", koja izlazi za 20-ak dana u izdanju
beogradskog Vremena knjige). tekst je uvodni u
knjizi, a ako se ljudima svida, može poslati još
koji (na žalost, ne i celu knjigu, jer je (c).)
fajl uz poruku: UNAMUNO.ZIP (7995 b)
unamuno.zipknjizevnost.40alenin,
Postovanje
Neko ce mozda da pomisli da je ovo sto sledi reklama ..ali nije
to je samo obavestenje kako mozete jeftinije da prodjete ako resite
da nabavite koju knjigu.....Naime , na INFOSYS BBS-u postoji
mogucnost narucivanja knjiga pouzecem, mi sa infosys-a nista ne
zaradjujemo na tome , a i BBS je potpuno besplatan...Knjige
izdavaca koje proturamo ;) na taj nacin su najjeftinije , cak su
jeftinije nego kad bi i direktno kupovali od nekih izdavaca.
Imamo skoro sve izdavace iz BGD a uskoro i iz YU :) ...
Dakle ...iskoristite mogucnost dok jos postoji i nabavite sebi to
sta vam treba jeftinije i bez potrebe da obijate noge trazeci po
prodavnicama i gurajuci se po autobusima :)
*** INFOSYS BBS *** 1768-526 ** 22 - 09 **
knjizevnost.41veca,
Uz poruku okačena priča:
NOĆ NA ORGIJI
Majkl Vajlding
mv.arjknjizevnost.42mirkot,
Ko zeli dobar primer lepe knjizevnosti neka procita GEORGES-ov
resume.
knjizevnost.43novim,
Đorđo Manganeli:
STOTI KRATKI ROMAN-REKA
Jedan pisac piše jednu knjigu o jednome piscu koji
piše dve knjige o dvojici pisaca, od kojih jedan piše zato
jer voli istinu, a drugi zato jer mu je za nju svejedno.
Prema toj dvojici pisaca bivaju napisane ukupno dvadeset dve
knjige, u kojima se govori o dvadeset dvojici pisaca, od
kojih neki lažu ali ne umeju da lažu, drugi lažu namerno,
drugi traže istinu znajući da je nije mogućno naći, drugi
veruju u to da su je pronašli, drugi su mislili da su je
našli, ali u nju počinju da sumnjaju. Dvadeset i dvojica
pisaca stvorili su ukupno tri stotine četrdeset i četiri
knjige u kojima se govorilo o pet stotina i devetorici
pisaca, budući da se u više no jednoj knjizi jedan pisac ženi
jednom spisateljicom, i da imaju između tri i šest sinova,
sve odreda pisce, osim jednoga koji radi u banci, i biva
ubijen u jednoj pljački, a potom se otkriva da je bio u kući,
pišući jedan sjajan roman o jednome piscu koji odlazi u banku
i gine u nekoj pljački; pljačkaš je, u stvari, sin pisca koji
je glavni junak drugog jednog romana, a roman je izmenio
naprosto zato što je za njega postalo nepodonošljivo da i
dalje žiivi zajedno sa svojim ocem, piscem romana o
propadanju građanske klase, a posebno jedne porodične sage, u
kojoj se pojavljuje i jedan mladić, potomak jednog
romanopisca, koji je napisao jednu sagu o propadanju
građanske klase, čiji potomak beži od kuće i postaje pljačkaš
i u jednoj pljački ubija jednog bankara, koji je, u stvari,
bio jedan pisac, i ne samo to, nego i jedan od njegove braće
koji je pogrešio roman i uz preporuke nastojao da izmeni svoj
roman. Pet stotina i devetorica pisaca piše osam hiljada i
dva romana u kojima se pojavljuje okruglo dvanaest hiljada
pisaca, koji pišu osamdeset i šest hiljada tomova, u kojima
se nalazi jedan jedini pisac, manijakalni i melanholični
mucavac, koji piše jednu knjgu o jednom piscu koji piše jednu
knjigu o jednom piscu, ali odluči da je ne završi, pa mu
zakaže sastanak, i ubije ga, prouzrokujući time reakciju
usled koje umru dvanaest hiljada, pet stotina i devetorica,
dvadeset dvojica, dvojica, i jedini tvorac s početka koji je
tako postigao cilj da, zahvaljujući svojim posrednicima,
otkrije jedino potrebnog pisca, čiji je kraj ujedno i kraj
svih pisaca, računajući tu i njega samog, pisca tvorca svih
pisaca.
____
G. Manganeli (Giorgio Manganelli, r. 1922. u Milanu),
pisac priča, eseja i kritika, prof. engleske književnosti na
Filozofskom fak. u Rimu, izuzetno originalan autor. Deviza
njegove poetike je: "Literatura je asocijalnost, provokacija
i mistifikacija". Ova priča je iz knjige "Stotina: Stotinu
kratkih romana-reka" (1979).
knjizevnost.44veca,
Rould Dal
KUžKA
kuchka.arjknjizevnost.45nemo,
╔════════════════════════════════════════════════════════════╗
║ "Ona sedi tamo i čeka, negovanim prstima vrteći kosu. ║
║ žeka - šta? Volela bih da znam. ║
║ Avgust je. ║
║ čivot će mi se promeniti. Osećam to." ║
╠════════════════════════════════════════════════════════════╣
║ Rejmond Karver, iz priče "Debeli", ║
║ zbirka priča : "O čemu govorimo kada govorimo o ljubavi" ║
│
╚════════════════════════════════════════════════════════════╝
fancy, happy birthday!
-----------------------
Šta sam činio da nemoguće učinim mogućim
Jedan. S Margaritom sam vodio ljubav samo u jednom položaju - ja
odozgo, ona odozdo. Nismo majmuni.
Dva. Kad god sam mogao odlazio sam na okean. Dok Svete Monike mi
je bio omiljeno mesto, ali odlazio sam i na dok Malibu, na plažu
Topanga, na plažu Zumba, u luku Njuport. Ponekad sam pecao. Skuše
ciče kada ih izvučete iz vode, ali verovatno da ništa ne osećaju.
Sigurno ne znaju šta im se događa.
Tri. Najteže mi je padala briga o kilogramima. Nikada se neću
udebljati ukoliko to od mene zavisi. Jeo puno celera, pet - šest
paradajza, salatu. Proždirao krastavce da bih zavarao glad.
žetiri. Govoriti Margariti isto je što i prosipati reči u vetar -
kako je to moja majka govorila. Na jedno uvo joj uđe, na drugo
izađe. Ipak pokušavam.
Pet. Svakog dana pretrčim četiri milje oko igrališta za golf u
Tarzani. Ponekad trčim s Martijem, ali mnogo češće trčim sam; on
je kao starkelja - žalosno je videti kako se njegove sisice
drmusaju dok trči, ponestaje mu dah, i na svakih sto metara moli
me da stanem i sačekam ga. Jedan krak staze proteže se uz obalu
reke Los Anđeles. Grozno mesto.
Šest. Drvo duguljastih listova, koje raste u mom dvorištu, baca
senku na ogradu od opeka. Ako pirne makar i najslabiji vetrić,
oblaci senki migolje se po zidu.
Sedam. čivot u tropskom raju. Laguna je predivna reč. Laguna. Ne
znam zašto mora da se tuca s Martijem.
Osam. Ako se uopšte tuca. On je četrdesetogodišnjak kao i ja, a
nije ni približno u takvoj snazi. Šta ona ima od toga ? Mogao sam
da je pitam.
Devet. Uradio sam još nešto : prestao sam da pušim.
Deset. Otišao sam u Tajdžuanu i kupio Margariti torbu od
armadilske kože s dugmadima od crvenog stakla. Šape vise ispod
praznog trbuha, gde Margarita može da stavi stvari.
Jedanaest. Kad smo bili na fakultetu, tucala se s našim
zajedničkim drugom Kembelom, dramskim piscem. Gizdavi Kembel je
imao četrdeset i pet kila i dosezao mi je do ramena, ali bio je
oštrouman. I umeo je sa ženama.
Dvanaest. Voleo sam svoju ženu.
Trinaest. Doktore Ejzenberg, pomozi mi. Ti komedijašu, ti.
žetrnaest. Koliko mi je poznato, Margarita je spavala sa
Kembelom, Martijem i sa mnom. Mislim da je bar jednom otišla u
krevet i sa Normanom Hasom. Preležao je dečju paralizu i bio je
kržljaviji od Kembela. Mogao je da pokreće samo jednu ruku, i to
ne potpuno. čena je svetica, verovatno ona to tako gleda.
Petnaest. Kupio sam sebi čizme od armadila. Mladunci armadila,
Bože, kako je to tužno. Nosim njihovu majku na nogama.
Šesnaest. Mi smo deo prirode. Smog je deo prirode. Pokušao sam da
naučim da volim smog. Udisao sam ga duboko dok sam trčao, i tako
je postao deo mene. Slušao sam kako loptice za golf fijuču u
krošnjama topola i udisao vazduh punim plućima. Preskakao sam
sićušne zmije. Govorio sam sebi da će mi se, kada bude došlo
vreme da umrem, to činiti sasvim prirodnim. Možda neumitnim.
Možda lepim.
Sedamnaest. Ovo su neke stvari koje nikad nisam koristio a koje su
se za ovo vreme nagomilale: razglednica iz Francuske sa slikom
žene sa obnaženim grudima i jednim zatvorenim okom koje ukazuje na
požudu; "bjuik", model iz 1941., s rezervnim točkovima
postavljenim sa strane i izduvnim ventilima; aluminijumski novčić
iz Italije; crni oblutak s plaže s urezanim tragom kvarca; sušena
riba kupljena u prodavnici suvenira na doku Santa Monika; srebrna
medalja sa likom Bendžamina Franklina; bela lobanja životinjice s
dugim prednjim zubom.
Osamnaest. Dugo sam noću šetao i razmišljao o svetu.
Devetnaest. Mi nismo ni majmuni ni psi. Nešto smo drugo.
Dvadeset. žetrnaest godina. Još malo pa će se navršiti četrnaest
godina. Vreme je prošlo dok sam lupio dlanom o dlan, čini mi se da
smo još juče bili neiskvarena deca, u Tusonu.
Dvadeset jedan. Pokupio sam auto-stoperku na uglu bulevara Sanset
i Douini i odvezao je do plaže Zumba.
Dvadeset dva. žemu uopšte ovaj život ?
Dvadeset tri. Sve u svemu, trudio sam se. To mogu da potpišem.
Voleo sam smog, voleo sam požutelu travu koja od polovine maja
mrtva počiva na brežuljcima; voleo sam dugačke krivudave trake
auto-puta koje spajaju delove grada; voleo sam južni vetar koji je
i ljude čeličnih nerava dovodio do ludila; zimi sam voleo kišu.
Dvadeset četiri. Pokušaj da budeš anđeo - vidi kuda će te to
odvesti.
Dvadeset pet. Slatka mala sa Istočne obale. Usred noći me je
odvukla ispod tornja gde sede spasioci sa plaže i pričali smo dok
nije svanulo, cele noći sam pušio njene cigarete i slušao šum
talasa. Pljas-pljas-pljas . Prokleto tužan zvuk.
Dvadeset šest. Imao sam problema sa video slikom svoga života.
Stalno sam iščezavao i vraćao se.
Dvadeset sedam. Dao sam novac : Gradu Nade; Udruženju distrofičara;
Udruženju dobrih suseda; Fondu za borbu protiv srčanih oboljenja;
Izviđačima; dvema devojčicama , Meksikankama, koje su mi na pragu
kuće nudile mirišljave sveće; auto-stoperki.
Dvadeset osam. Sanjao sam da je moj otac mala plava piramida s
jednim smeđim okom, kao na novčanici od jednog dolara. U snu mi se
oblik koji je otac poprimio činio sasvim prirodnim. Dugo smo
razgovarali o životu. Nisam čovek koji sanja zanimljive snove, oni
kojih se mogu setiti nisu čudni i neobični kao što je ovaj.
Obično sanjam opšte poznate snove: ili sam golišav u gomili
nepoznatog sveta, ili letim iznad brda. S vremena na vreme sanjam
snove o princezi iz bajke i tako nežnoj ljubavi da se budim
obliven suzama.
Dvadeset devet. Ejzenberg je rekao da tako nešto treba očekivati.
Onda se grohotom nasmejao.
Trideset. Ja ni u čemu nisam velik. To nije sasvim tačno.
Priželjkujem. Ja sam veliki sanjar, možda.
Trideset jedan. Ispričao sam devojci šta moram imati da bih živeo.
Ljubav, toplinu, neku osobu- da ne budem sam. Dodirnula me je. Ne,
ne želim to, rekao sam. Ne razumeš. Razumem, rekla je. Lezi i
osluškuj talase.
Trideset dva. Odvezao sam je čak do Santa Barbare i ostavio kraj
auto-puta, pored ogromnog stabla na ulici Anakape. Kuda se
uputila ? Mislim da ni ona nije tačno znala kuda će. Da li je
trebalo da osetim odgovornost za nju ? Da joj ne dozvolim da
putuje obalom ? Da je, pre svega, uopšte ne primim u kola, zato
što sam dobro znao šta će se desiti, jer sam to želeo, jer je ona
to želela. Mislim da nikada neću znati odgovor.
Trideset tri. Odveo sam Margaritu i Martija na večeru u restoran
"Jeloufingers" na bulevaru Ventura. Napio sam ih i onda sam bez
ikakvog razloga zapodenuo kavgu sa konobaricom. Ustao sam od
stola, otišao kući i ostavio Martija i Margaritu da izglade stvar.
Mislim da nijedno od njih nije bilo u stanju da hoda ili sastavi
poštenu rečenicu nakon onolikog pića koje sam im nalio.
Trideset četiri. Sedeo sam ispod drveta u dvorištu i posmatrao
senke koje je stvaralo duguljasto lišće. Nisam imao sreće u
životu.
Fransoa Kemoan
prevela Milena Petrović
(preuzeto iz knjige "Psihopolis - Savremena američka priča",
Prosveta Beograd, 1988.
--------------------------------------------------------------------------
p.s. we all know this world's killing allison, but we're not immune, too
knjizevnost.46nemo,
LUKA, NJEGOVA PROUžAVANJA POTROŠAžKOG DRUŠTVA
Pošto napredak ne-poznaje-granice, u Španiji se prodaju pakla sa
trideset i dve kutije šibica (čitati palidrvaca) a na svakoj od
njih je po jedna sličica šahovskih figura.
Munjevitom brzinom, jedan lukavi gospodin izbacio je na
tržište šah čje trideset sve figure mogu služiti i kao šoljice
za kafu; skoro odmah zatim Pazar dva sveta proizveo je šoljice
za kafu koje povodljiivijim gospodjama nude veliki izbor
dovoljno čvrstih prslučića, posle čega je Iv Sen Loran oblikovao
prsluče u kome se mogu poslužiti dva poširana jajeta na izuzetno
sugestivan način.
Šteta što do sada niko nije pronašao neku drugačiju primenu
poširanih jaja, to obeshrabruje one koji ih jedu uz duboke
uzdahe; svakoj sreći dodje kraj, a danas je teško sastaviti kraj
s krajem, uzgred budi rečeno.
Hulio Kortasar
prevela: Aleksandra Mančić-Milić
(iz knjige "Dnevnik o priči" Hulia Kortasara, biblioteka SPEKTAR,
Bratstvo-Jedinstvo, Novi Sad, 1987.)
knjizevnost.47veca,
Horhe Luis Borhes
ALEF
alef.arjknjizevnost.48ivan.s,
Horhe Luis Borhes
Bozije Pismo
bpismo.arjknjizevnost.49veca,
SPOMEN
žekala je da padne veče. Pokupila svoje stvari i otišla.
Kineska vaza ostala je usamljena. Prašnjava.
veca
knjizevnost.51dr.grba,
Izjava ljubavi
--------------
Dragan Grbić
(transkripcija)
Sunce se spušta iza planine.
Vetar piči kroz kosu.
Bog te jeb'o, al' te volim.
knjizevnost.52ssokorac,
─┼┤ Izjava ljubavi
:)))))))))))))))))
E, bože, izvaljah se od smeha :). Vidi se da si poetska duša, hoćemo još
:).
knjizevnost.53ndragan,
/ Deset. Otišao sam u Tajdžuanu i kupio Margariti torbu od
Tihuana?
Zvuči mi logično, to je nešto blizu Meksika.
knjizevnost.54veca,
>> E, bože, izvaljah se od smeha :). Vidi se da si poetska duša,
>> hoćemo još
Mogu ja na mail da ti pošaljem još toga :)))
knjizevnost.55milan,
> / Deset. Otišao sam u Tajdžuanu i kupio Margariti torbu od
>
> Tihuana?
>
> Zvuči mi logično, to je nešto blizu Meksika.
To ti je ono iz serije "Hebiga to sam ha!" kako su govorili
četnici kada su ih prozivali na španskom po Južnoj Americi. Piše
se Tijuana a, eto, ono "j" čita kao h. Ovde je sa "Tajdžuanom"
stvar još zabavnija jer je neko (?;)) ovo pročitao "po
američki". Neobrazovani Amerikanci - izvinjavam se na ovom
pleonazmu ;) - i latinizme čitaju u anglosaksonskoj fonetici pa
vice versa ispada vajse verza. ;))
Pl poz M
knjizevnost.56dikla,
> ─┼┤ Izjava ljubavi
>
> :)))))))))))))))))
>
> E, boze, izvaljah se od smeha :). Vidi se da si poetska dusa, hocemo
> jos :).
Nije bas izjava ljubavi, ali je poziv za istu....
DoDZi draga dovece,
nemoj biti govece !
knjizevnost.57drazen,
> Sunce se spusta iza planine.
> Vetar pici kroz kosu.
>
> Bog te jeb'o, al' te volim.
Ovo je prepev stare crnogorske ljubavne pesme. Citiram:
"Vetar pici niz Moracu,
al' te volim, jebes mi mater."
Pl poz D
knjizevnost.58novim,
> četnici kada su ih prozivali na španskom po Južnoj
> Americi. Piše se Tijuana a, eto, ono "j" čita kao h.
> Ovde je sa "Tajdžuanom" stvar još zabavnija jer je
> neko (?;)) ovo pročitao "po američki". Neobrazovani
> Amerikanci - izvinjavam se na ovom
španski jest j=h, ali latinoamerikanosi umeju da upotrebe
j=dž (ili =đ; Fujimoro/Fuhimoro/Fuđimoro/Fudžimoro). tako da
sve skupa, s Tij/h/džuanom, biva po našem (što definitivno
nije četnički proper, uveren sam) "moš' da bidne, al ne mora
da znači". (ću pitnem ženu za Tijuana-slučaj, pa će vi
javnem.)
knjizevnost.59novim,
>> ─┼┤ Izjava ljubavi
"mesec sija ko tepsija,
volem te aster,
j*beš mu mater"
(navodno iz doba Aster Vilijams, ono na vodi)
knjizevnost.60veca,
>> DoDZi draga dovece,
>> nemoj biti govece !
Zamolila bih za malo konstruktivnije izjave ljubavi! :)
Hej, pa zar i ovo malo prostora za književnost, da zagadimo?!
knjizevnost.61fancy,
ŮŢ> "Vetar pici niz Moracu,
ŮŢ> al' te volim, jebes mi mater."
Radi potpunog uvida u lepotu crnogorskog stvaralaštva, moram da
napomenem da je ovo iznad ipak srbijansko viđenje pesme koja je
u originalu imala prelep i nadahnjujući drugi stih:
"...al' te volim, da jebe oca."
Fancy
knjizevnost.62fancy,
ŮŢ> "mesec sija ko tepsija,
ŮŢ> volem te aster,
ŮŢ> j*beš mu mater"
Ne znam šta Aster X ima na ovo da kaže, al' kad je krenulo
sa ljubavnim izjavama, da se nadovežem i ja sa jednim originalom:
"vidi gnjurca, volim te do mojega"
knjizevnost.63ladislavs,
> Tihuana?
> Zvuči mi logično, to je nešto blizu Meksika.
On the contrary, to je U Meksiku, a blizu je San Diego, CA.
Dakle prevod je još bedniji nego što ispada po Tvom tumačenju (ili Ameri
stvarno to mesto zovu Tajdžuana - mada je onda logičnije Tajdžuena ;).
ciLa.
knjizevnost.64dgavrilovic,
>> četnici kada su ih prozivali na španskom po Južnoj
>> Americi. Piše se Tijuana a, eto, ono "j" čita kao h.
>> Ovde je sa "Tajdžuanom" stvar još zabavnija jer je
>> neko (?;)) ovo pročitao "po američki". Neobrazovani
>> Amerikanci - izvinjavam se na ovom
>
> španski jest j=h, ali latinoamerikanosi umeju da upotrebe
> j=dž (ili =đ; Fujimoro/Fuhimoro/Fuđimoro/Fudžimoro). tako da
> sve skupa, s Tij/h/džuanom, biva po našem (što definitivno
> nije četnički proper, uveren sam) "moš' da bidne, al ne mora
> da znači". (ću pitnem ženu za Tijuana-slučaj, pa će vi
> javnem.)
Nije da sumnjam u tvoju ženu, mada da znaš da moja glasa za h,
ali mislim da nema potrebe za daljom raspravom, jer ima jedna
pesmica na poslednjem albumu J. J. Cale-a koja se zove Tijuana i
u kojoj čovek lepo peva, sa začudo jasnim izgovorom, Tihuana.
knjizevnost.65nbatocanin,
> Sunce se spušta iza planine.
> Vetar piči kroz kosu.
>
> Bog te jeb'o, al' te volim.
Na nebu zvezde
i poneki mesec.
Mesec sija ki tepsiče,
Nišava trkalja kamenčiki.
Ti si moj cvet,
ja sam tvoja rosa.
Volim te Mico,
jebeš mi mater!
:)))))
knjizevnost.66novim,
> Zamolila bih za malo konstruktivnije izjave ljubavi! :)
> Hej, pa zar i ovo malo prostora za književnost, da zagadimo?!
ajd sad onda ovo (na temu ljubomore, ljubavi do i posle
smrti, etc. - Fancy will love it!):
Danilo Kiš:
JA ODAVNO SENKA
Ja odavno senka u kraljevstvu mraka
Al' se stalno pitam dok prolaze sati
Ko te sada drnda, ko te sada aka
Ko te sada cima, ko te sada klati
Dok godine idu prelazim u cveće
Prelazim u trave i rastem u žitu,
Al se stalno pitam ko ti sada meće
Ko te sada guzi, kome pušiš kitu.
I tako ja ležim, senka krute smrti,
A neko te vrti, a neko te trti
Moje mrtvo srce još jednako zebe
Jer znam sred žalosti što sa tebe kriči
Neko će već tako snažno da ti zbiči
Da ćeš najzad reći: e, ovaj me jebe!
(objavljeno u poslednjem broju Književnih novina)
knjizevnost.67novim,
>>> Piše se Tijuana a, eto, ono "j" čita kao h.
>> španski jest j=h, ali latinoamerikanosi umeju da
>> upotrebe
> Nije da sumnjam u tvoju ženu, mada da znaš da moja
> glasa za h,
jeste, j=h, u to nema sumnje. jedino što se mora imati na umu
da postoje bilingvalne ("nepismene") zajednice baš tamo, ili
se mora imati na umu da je autor dotične priče Amer
("nepismen", odnosno "piscu-se-tako-hoće")... (razume se,
moja žena tvrdi da je j=h pa h. svakako da se pokoravam toj
interpretaciji, kuvam kafu za kaznu, itd. itd.)
(ps: ma otkud uopšte napisah prethodnu poruku!)
knjizevnost.68milan,
> ŮŢ> "Vetar pici niz Moracu,
> ŮŢ> al' te volim, jebes mi mater."
>
> Radi potpunog uvida u lepotu crnogorskog stvaralaštva, moram da
> napomenem da je ovo iznad ipak srbijansko viđenje pesme koja je
> u originalu imala prelep i nadahnjujući drugi stih:
> "...al' te volim, da jebe oca."
Brđani su, međutim, kada si sišli sa "onijeh brda o'đe da
brste", modernizovali i svoj književni izraz.
U postšezdesetosmaška vremena bili su uglavnom hipici
(neobrijani i zapušteni ali zato i dalje alavi) pa su takve
pesme, kaobajagi hipičke, pisali u po paraliterarnim časopisima.
Evo jedne, u kojoj poreklo autora odaje završni stih strofe:
"Kiša pada
voz polazi
ja je ljubim
ona plače
Bog te jeb'o
Kiša i dalje pada
voz i dalje polazi
ja je i dalje ljubim
ona i dalje plače
jebo te Bog"
Pl poz M
knjizevnost.69milan,
>>> ─┼┤ Izjava ljubavi
>
> "mesec sija ko tepsija,
> volem te aster,
> j*beš mu mater"
>
> (navodno iz doba Aster Vilijams, ono na vodi)
"Sunce sija k'o tepsija,
Obasjava rečno dno,
Sve se ribe oznojile,
Biće zlo,
Biće zlo!"
(Pesma koju je zmaj Jova mogao napisati, a nije!)
Pl poz M
knjizevnost.70bbaja,
>|| U postsezdesetosmaska vremena bili su uglavnom hipici
>|| (neobrijani i zapusteni ali zato i dalje alavi) pa su takve
>|| pesme, kaobajagi hipicke, pisali u po paraliterarnim
>|| casopisima. Evo jedne, u kojoj poreklo autora odaje zavrsni
>|| stih strofe:
To ti je, bre Milane, PUNK. I to jos 68+.
Pa ti vidi ko je bio avangarda avangarde.
knjizevnost.71bbaja,
>|| Danilo Kis:
>||
>|| JA ODAVNO SENKA
Sjajno!!!
knjizevnost.72drazen,
>
> Radi potpunog uvida u lepotu crnogorskog stvaralastva, moram da
> napomenem da je ovo iznad ipak srbijansko videnje pesme koja je
> u originalu imala prelep i nadahnjujuci drugi stih:
> "...al' te volim, da jebe oca."
Poetsko stivo sam naveo onako kako sam cuo od jednog Crnogorca. Koji
opet tvrdi da je cuo od Ocivad-a (O.Davico).
Pl poz D
knjizevnost.73drazen,
> Zamolila bih za malo konstruktivnije izjave ljubavi! :)
>
> Hej, pa zar i ovo malo prostora za knjizevnost, da zagadimo?!
A jel' moze jedna haiku pesma ciji je autor KGB (Knjizevnik Goran
Babic)? Nije ljubavna, ali je antologijska.
"Prolece je.
Pticice se zajebavaju na grani."
(OKO, Zagreb, pre jeno pet do sest godina)
Pl poz D
knjizevnost.74drazen,
> Danilo Kis:
>
> JA ODAVNO SENKA
>
> ...
>
> (objavljeno u poslednjem broju Knjizevnih novina)
Sjajno. Kao duhovni domet, pesma stoji tek malo ispod Mantijinog
pitanja "Jel' tvrdji od stafete". Sto je najvisi duhovni domet
srbosonicnih "pjesnika" iz perioda bezparlamentarnog socijalizma.
Pl poz D
knjizevnost.75novim,
> Danilo Kiš:
>
> JA ODAVNO SENKA
> (objavljeno u poslednjem broju Književnih novina)
i evo, prekucavam i ono što je objavljeno ispod pesme, u
napomeni; nisam juče to ukucao, dok nisam proverio danas kod
gl. ur. Knj. novina njenu autentičnost, kao i slučaj pesme; o
tome dole, a sad napomena ispod pesme, onako kako stoji ispod
pesme na prvoj strani poslednjih Knj. novina:
"Tražili smo, kako smo umeli, načina da od jezika iznudimo
da kaže više nego što obično kazuje; dovodili reči u razne
neprilike; okušavali se u raznim pesničkim žanrovima, najrađe
u domenu skarednog (kako se taj domen obično zove).
Toga dana, negde krajem šezdesetih, sastavljali smo
žalopojku, smrću preranog odnetog pesnika, za dragom koju
ostavlja. Nezadovoljan i suviše dešperatnim tonom, koji mu se
činio da izbija iz poslednjih strofa moga soneta, sa svojom
pasijom da sve ispravlja, uzeo je da u njih unese nešto više
vedrine.
Ovo je ta Kišova (vedrija) varijanta pesnikovog lamenta za
drugom, koji joj iz samog groba upućuje. M. K."
dakle, pesma Kišova je "prerada" jednog soneta koji je ionako
već "verzija" ili "prerada" jednog soneta pesnika "prerano
odnetog" (može se pogoditi ko je taj pesnik: B. Miljković.)
dvostruka "prerada", otuda. - krajem šezdesetih, međutim, Kiš
piše i sam neke od najpatetičnijih svojih knjiga, i tek će se
kasnije (i to mnogo kasnije) poslužiti ovakvim mešavinama,
skarednog i zagrobnog, poput Vijona. ali ono što pesmi daje
poseban ton danas, jeste činjenica, neizbežna, Kišove smrti i
naknadnog objavljivanja ovog pesmuljka. takođe, treba
napomenuti još samo to, da priređivač, "M. K." (čovek
insistira da ostane anoniman, pa ćemo mu poštovati zahtev),
zapravo misli da je tada Kiš hteo da parodira pre svega
Krležu u ovim stihovima (Krleža zaista ima neke stihove u
kojima se šetaju "senke u kraljevstvu mraka", "senke krute
smrti", a Kiš je, i dalje prema sećanju M. K.-a, imao svoju
teoriju o smrti pesnika "preranog odnetog", kao o ujdurmi u
koju su umešani izvesni "krležijanski pesnici". - a sad, ja
bih svemu tome dodao jedino da je zagrebačko samoubistvo B.
Miljkovića zaista još nerazjašnjeno, ali da verzija o tome da
su ga na to naveli neki hrvatski pesnici pozna tvorevina, od
pre dve-tri godine, u vreme velike srpsko-hrvatske svađe (gde
smo "mi" sasuli "njima" u lice i to da nam "ubiše" i jednog
od naših najboljih pesnika; dabome, godinama pre toga,
tvrdili smo, u kafanskom zanosu, da ga ubi, kako je sam
ponavljao, tzv. "prejaka reč"). Kišova najranija verzija te
smrti je utoliko zanimljiva što je Danilo bez sumnje bio
protivnik nacionalizma - o tome je više puta pisao - pa je
sve skupa vrlo neobično! - i eto, od jednog pesmuljka, bez
sumnje zabavnog, dođosmo očas do hrba i srvata, poruka s one
strane groba, ukrštenih uticaja, "prejakih reči" i sl. (a
damu u pesmi sasvim zaboravismo!)
knjizevnost.76novim,
> se mora imati na umu da je autor dotične priče Amer
zapravo Amer iz Kanade (Kvebek), dakle čovek je iz
bilingvalne zajednice. (ispravka moje greške)
knjizevnost.77novim,
> A jel' moze jedna haiku pesma ciji je autor KGB
> (Knjizevnik Goran Babic)? Nije ljubavna, ali je
> antologijska.
>
> "Prolece je.
> Pticice se zajebavaju na grani."
proleće je, već treće, a on živi u Srbiji. uz to, čovek je
postao opasan biznismen! (ovo uz njegove "ptičice")
knjizevnost.78veca,
>> A jel' moze jedna haiku pesma ciji je autor KGB (Knjizevnik Goran
>> Babic)? Nije ljubavna, ali je antologijska.
Može :)
A evo ješ jedna :)
Ň════════════════════════════════════════Ş
│ │
│ Prođe devojka. │
│ Uska su pluća za dah - │
│ starca na klupi. │
│ │
│ Boro Latinović │
│ │
ď════════════════════════════════════════ż
knjizevnost.79ladislavs,
> Danilo Kiš:
> Moje mrtvo srce još jednako zebe
> Da ćeš najzad reći: e, ovaj me jebe!
Majstor ostaje majstor, pa ma šta pisao! :)
ciLa.
knjizevnost.81dr.grba,
>> E, bože, izvaljah se od smeha :). Vidi se da si poetska duša,
>> hoćemo još
Nema ih još mnogo, a mislim da nisu toliko ni dobre...
Jedan lokalni heroj u Kikindi je imao običaj da pripoveda poJeziju po
parkovima, od koje vrlo dobro pamtim samo ovu:
Kiša pada
Nema veze
Dođi draga
Nije važno
Moraću jednom da vam opišem propozicije za kolektivnu poeziju. Sad mi mrsko
da kucam...
knjizevnost.82dr.grba,
>> Ovo je prepev stare crnogorske ljubavne pesme. Citiram:
Lepo sam napisao : transkripcija (:
knjizevnost.83hercog,
Ljubav (originalna verzija)
Bilo je to jednom davno, begde daleko u nako bolje vreme... Lagani
povetarac nežno je obavijao grane jedne usamljene ruže, trudeći se da
približi njenom srcu. Što bi on bio bliži, ona se odmicala, kao da želi
da pobegne od njegovog dodira. Kada bi se povukao ona bi se ponovo vra-
ćala, trčala mu u zagrljaj. To mu nije davalo mira, razjedalo mu je sr-
ce i dušu. Nikako nije mogao da pronađe ključuć kojim bi otključao tu
savršenu bravu. Plašio se, da ako bude jači, ne slomije taj fini svet,
svet do koga mu je veoma stalo. Dugo, veoma dugo, lebdeo je na krilima
vetra okolo, grozničavo misleći, ali se ništa nije dešalo. Bez razmi-
šljanja probao je ključ i uspeo. Sve je savršeno pasovalo. Bio je ona-
kav kakav jeste.
Aleksandar Hercog
knjizevnost.84veca,
>> Kiša pada
>> Nema veze
>> Dođi draga
>> Nije važno
žuvam ovce
nema veza
dođi dragi
nije važno
Jako mnogo varijacija ima na slične teme, kao i na onu prvu koju
si napisao.
vetar piči niz moraču
bog te je*o al sam tužan
ili
moje oči vise na ormanu
i gledaju kako kipi mleko
ili
idem šumom
iza ugla
udari me
šporet
etc. etc.
knjizevnost.85wizard,
> moje oči vise na ormanu
> i gledaju kako kipi mleko
> idem šumom
> iza ugla
> udari me
> šporet
Izvini Veco što baš na tvoju poruku odgovaram, ali ne razumem koji je
smisao slanja ovih gluposti koje stižu poslednje vreme u konferenciju!?
knjizevnost.86zolika,
Možda je poruka idiotska, ali pre nego što se privremeno oprostim od
svih dragih Sezamovaca :-(((((( molio bih da mi neko ispuni sledeću želju,
posebno ako može da mi to pošalje u MAIL. Reč je o sledećem:
Nekada i negde, kada sam bio mali, po našim spomenarima, a i "onako"
vukla se pesma MARIHUANA, koja je u akrostihu imala baš tu reč (znate ono -
- početna slova stihova daju reč MARIHUANA). E, sada, da li neko od cenjene
sezamovske populacije zna kako ta pesma TAžNO glasi? Bio bih veoma zahvalan
onome ko bi mogao da mi napiše tu pesmu.
žekajući odgovor,
Zolika
knjizevnost.87.bale.,
Pisao sam ovo pre neku godinu, al' 'ajd' da ponovim. Pesmu je napisao
moj drug Đera.
čmiri, piri,
Iza ugla stalno viri
Svinja mala
Iza ugla stala
Jela staklo,
Pa se ogrebala
Nije znala
Svinja mala
Pa je život
Džabe dala
A? Delirijum :-)
knjizevnost.88ivan.s,
Horhe Luis Borhes
Prica o ratniku i zatocenici
prica.arjknjizevnost.89ivan.s,
Horhe Luis Borhes
Averoesova potraga
potraga.arjknjizevnost.90ndragan,
/ On the contrary, to je U Meksiku, a blizu je San Diego, CA.
Tihuana i jeste, nego mislio sam na mesto događanja fabule radnje,
odakle se valjada vuku i govorne navike glavnog lika (mislim da bih
potpuno omašio kad bih rekao "junaka").
knjizevnost.91ndragan,
/ Na nebu zvezde
/ i poneki mesec.
Banatska razvučena varijanta (po modelu "otegli se sokaci ko banatski
rezanci"):
Puno nebo zvezda
i tu i tamo po gdekoji mesec
knjizevnost.92veca,
>> Izvini Veco što baš na tvoju poruku odgovaram, ali ne razumem koji
>> je smisao slanja ovih gluposti koje stižu poslednje vreme u
>> konferenciju!?
To sam i ja pitala (ako si pratio :), pa ko velim, kad ne možeš
da ih pobediš, ti im se pridruži :)
Narodna poezija, valjda :)
knjizevnost.93dr.grba,
>> pesmica na poslednjem albumu J. J. Cale-a koja se zove Tijuana i
>> u kojoj čovek lepo peva, sa začudo jasnim izgovorom, Tihuana.
Ima i ono ime "Jorge", koje se čita "Horhe"...
knjizevnost.94dr.grba,
>> (Pesma koju je zmaj Jova mogao napisati, a nije!)
Evo još jedne koju je mogao napisati Zmaj, ali nije, iako je napisana
pod izrazitim Zmajevim uticajem :
Jao, jao! Sad sam naderao!
Igr'o sam se, gaće poderao!
Šta će raći mama kada dođem kući?
Ne znam šta će reći, ali će me tući.
A šta može klinja kada fudbal voli?
Sada je gotovo, guza će da boli.
Ovo je napisala moja malenkost u prvom razredu srednje škole, kao rezultat
pismene vežbe "Sećam se detinjstva", ili nešto slično. Od onda sam bio dobar
drugar sa profesorkom književnosti (((:
A propos profesora književnosti, priča mi drugar koji je maturirao
novinarsku školu 1982. u Boru, kako im je život zagorčavala jedna profesorka
književnosti, koja ih je izluđivala veoma učestalim pismenim vežbama tipa
"Ja te volem, ti ni ne znaš", ili bi iskopala dva hermetična stiha od pre
dvesto godina i to odredila za naslov....
Tema poslednjeg pismenog zadatka jedne godine je bila :
"Šta govorim moru u suton
dok galebova senka grli poslednji zrak
i tihi maestral moju kosu mrsi"
Nakon raznih onomatopeja bljuvanja, plakanja, vrištanja i slično, profesorka
je umirila razred i rekla da nemaju pravo da joj određuju kako će da radi.
Jedna devojka je nakon dva minuta tresnula svesku na katedru i napustila
učionicu. U svesci je pisalo:
More, pred tobom stojim nema.
Profesorka je rekla razredu: "Obavestite vašu uvaženu drugaricu da je
dobila jedinicu."
Ono što je usledilo spada u bisere usmerenog obrazovanja u Srbiji. Najpre je
devojka otišla direktoru, pa je ceo razred demonstrirao,... a naposletku je
opštinski prosvetni inspektor molio nastavničko veće da smiri stvar, jer je
dobio telegram "odozgo" da se televizija interesuje za slučaj...
Devojka je dobila peticu za "originalnost pristupa bla... bla...", a
profesorka je od tada naslove pismenih vežbi prepisivala iz plana i programa
propisanog od nadležnih ustanova.....
knjizevnost.95ivan.s,
Horhe Luis Borhes
Biografija Tadea Isidora Krusa
krus.arjknjizevnost.96ilazarevic,
> smisao slanja ovih gluposti koje stižu poslednje vreme u konferenciju!?
Gluposti? To nisu gluposti, već tzv. apsurdna poezija (al' sam skovao naziv
:) Ko to ne voli, verovatno ne voli ni Pajtonovce.
knjizevnost.97ilazarevic,
> Ljubav
žista patetika :)
knjizevnost.98dr.grba,
Pravila pisanja kolektivne poJezije
***********************************
Za igru su potrebni papir i olovka, što veći broj igrača i dobro
raspoloženje. Igra traje do kraja papira. Nema nikakvih drugih limita.
Prvi igrač napiše stih, i to tako da poslednju reč napiše ili prepiše
(po izboru) u sledećem redu. Potom presavije papir tačno između ta
dva reda i preda ga sledećem igraču tako da se prošli stih ne vidi
(uopšte, ideja je da se prošli stihovi uopšte ne vide do kraja igre).
Drugi igrač ispisuje stih po volji, upotrebljavajući na početku reč
koja mu je preneta. Tema - mašti na volju. Ponavlja postupak pripreme
reda za sledećeg igrača i - to je sve...
Na kraju, kad nestane papira, poslednji igrač ima čast da pročita
kolektivno delo. Posebni efekti se dobijaju u toku igre na času (((:
Primer :
Ništa se ne boj, jer te čuva
čuva te kamata Jugobanke! Samo sa Jugobankom smo
jači od orgazma i ostalih htenja
htenja i poštenja ostah bez prstenja
prstenja mi, nikada te ja lagat' neću
neću, neću dijamante, srebro,
zlato mamino, dođi da popiješ čašu mleka i keks
keks seks truleks medeks kompleks
kompleks niže vrednosti kao pravo pitanje za bogati narod
narod i ja ćemo
vikati je zdravo, samo ako te niko ne sluša
slušaLAC JE POčELEO DA žUJE JEDNU NARODNU
PESMU pevam suze ronim
ronim i vidim morskog psa kako mi se
približava se kraj papira, još samo Bule da napiše jedan red
red je bio već jednom da se kod mene završi krug
knjizevnost.99paki,
> :) Ko to ne voli, verovatno ne voli ni Pajtonovce.
Zar postoje takvi ljudi? :)
Bez zezanja, Pajtonovci su legende, stvarno ne mogu da zamislim
nekog ko ih ne podnosi.
knjizevnost.100.bale.,
> Zar postoje takvi ljudi? :)
> Bez zezanja, Pajtonovci su legende, stvarno ne mogu da zamislim
> nekog ko ih ne podnosi.
Sećam se kad sam jednom na Kopaoniku, zajedno sa jednim drugom,
ubeđivao jednog tipa da su Pajtoni super i najbolji, a on ih nije
podnosio. Toliko je bio besan da je urlao nekoliko sati (koliko
je trajao razgovor) i na kraju ostao bez glasa, pa je šaputao
dobru nedelju dana :-)
knjizevnost.101milan,
> Pravila pisanja kolektivne poJezije
XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
Ovo gore je moj prvi stih. Naravno, ne vidiš ga jerbo je
papir presavijen.
Ovo je poslednja reč stiha, a prva reč tvoga stiha:
"Trt"
Pl poz M
P.S. Ko će da skuplja u mail kovertirene stihove?
knjizevnost.102novim,
> Ovo je poslednja reč stiha, a prva reč tvoga stiha:
> "Trt"
e, ako je "trt", onda si ufaćen da prepisuješ! (jerbo: "trt,
mrt, život il smrt", to je laza kostić, u prevodu omletovog
saksebearea, tj. ono "tubi ornot tubi, deti cd kveščn")
knjizevnost.103hercog,
**> žista patetika :)
Pročitao si pogrešnu priču, pročitaj Ljubav (originalna verzija)
poslao sam je nešto kasnije...
Sale
knjizevnost.104fancy,
ŮŢ>> Ovo je poslednja reč stiha, a prva reč tvoga stiha:
ŮŢ>> "Trt"
ŮŢ> e, ako je "trt", onda si ufaćen da prepisuješ! (jerbo: "trt,
ŮŢ> mrt, život il smrt", to je laza kostić, u prevodu omletovog
Khm Khm... Milan je rek'o TRT na KRAJU stiha kol'ko vidim
(a slabo se vidi od presavijenog papira ;), a drug kosta
lazić je trt smestio na početak to be or bbc...
Daklem TRT...
TRTila se ne trtila trta se trtavi ;)
Fancy
knjizevnost.105drassa,
>> Zar postoje takvi ljudi? :)
Postoje svakakvi ljudi :(
Bye, Drassa
knjizevnost.106dr.grba,
>> Ovo gore je moj prvi stih. Naravno, ne vidiš ga jerbo je
>> papir presavijen.
...
>> P.S. Ko će da skuplja u mail kovertirene stihove?
E, pa ovo su novi momenti! Da pitamo nekoga da uredi kol.poez. na
Sezamu? (;
knjizevnost.107ilazarevic,
> Pročitao si pogrešnu priču, pročitaj Ljubav (originalna verzija)
Ok, pročitah :) Nije baš čista patetika ;)
knjizevnost.108wizard,
> Gluposti? To nisu gluposti, već tzv. apsurdna poezija (al' sam skovao
> naziv :) Ko to ne voli, verovatno ne voli ni Pajtonovce.
Volim da gledam Monti Pajtonovce, ali i dalje smatram da je ta tvoja ;)
"apsurdna poezija" gomila gluposti.
P.S. Šteta, inače bih mogao pare da zaradim na tome. ;))
knjizevnost.109hercog,
**> Ok, pročitah :) Nije baš čista patetika ;)
Ajde budi malo opširniji...
Sale
knjizevnost.110asterix,
> P.S. Ko će da skuplja u mail kovertirene stihove?
Evo ako se niko nije javio, ja ću :)
knjizevnost.111novim,
> Khm Khm... Milan je rek'o TRT na KRAJU stiha kol'ko
> vidim (a slabo se vidi od presavijenog papira ;), a
> drug kosta
tražim ekspertizu dotičnog trt-a! (i da se ne uvaljuju
puškice, pres. papir, i ostali drugovi, laza, pera, mika
knjizevnost.112fancy,
ŮŢ> tražim ekspertizu dotičnog trt-a!
O.K. naTRTi se... ;>>>
knjizevnost.113ilazarevic,
> Volim da gledam Monti Pajtonovce, ali i dalje smatram da je ta tvoja ;)
> "apsurdna poezija" gomila gluposti.
:)) Nije to gomila, to je složeni sistem gluposti, čije zakonitosti još niko
nije uspeo da utvrdi. Bilo je pokušaja na polju bećarologije, ali je
ustanovljeno da glupe pesme nisu samo bećarci, već i svi oblici koji se pišu
stihom (čak i crnogorska varijanta "da je*e oca!")... ;)
knjizevnost.114ilazarevic,
> Ajde budi malo opširniji...
Teško, jer sam juče pročistio bazu => otišlo je sve sem par poruka od
životnog značaja :(
knjizevnost.115ivan.s,
Horhe Luis Borhes
Everything and nothing
evernoth.arjknjizevnost.116novim,
Paul Celan:
TENEBRAE
Blizu smo, Gospode,
bliski i na dohvatu.
Već uhvaćeni, Gospode,
međusobno prepleteni, kao da je
telo svakog od nas
tvoje telo, Gospode.
Moli se, Gospode,
moli se nama,
blizu smo.
Iskrenuti vetrom pođosmo,
pođosmo da se nagnemo
nad valov i vrtaču.
Na pojilo smo pošli, Gospode.
To beše krv, beše to
što si prolio, Gospode.
Blistala se.
Tvoju sliku nam je bacala u oči, Gospode,
Oči i usta prazna su i pusta. Gospode.
Pili smo, Gospode,
Tu krv i tu sliku, što u krvi beše, Gospode.
Moli, Gospode.
Blizu smo.
(1959)
knjizevnost.117hercog,
**> Teško, jer sam juče pročistio bazu => otišlo je sve sem par poruka od
**> životnog značaja :(
Pa skini priču ponovo. To je manje od 1kb, neće ti opteretiti pad...
Sale
knjizevnost.118dr.grba,
>> > P.S. Ko će da skuplja u mail kovertirene stihove?
>>
>> Evo ako se niko nije javio, ja ću :)
žek', ček', a kako će se prozivati sledeći? Možda neka grupa?
knjizevnost.119ssokorac,
─┼┤ žek', ček', a kako će se prozivati sledeći? Možda neka grupa?
Popišemo sve koji će igrati i poredjamo se po nekom redu, recimo
azbučnom, i idemo tim redom... A glavni u grupi, tj. koordinator kaže kada
je primio poruku od nekog i kaže zadnju reč - i sada je na sledećem da
piše... Naravno, moramo u grupu :).
knjizevnost.120ndragan,
/> đđ JA ODAVNO SENKA
/ Sjajno!!!
Ne videh posvetu, ali mi se čini da sam na ekranu video suvi žig sa
tekstom "što obilaziš kao mačka - posvećeno Peri Zupcu".
knjizevnost.121ndragan,
/ Moraću jednom da vam opišem propozicije za kolektivnu poeziju. Sad mi
/ mrsko da kucam...
Bila je jedno vreme igra sa serijskom pričom, koju sam kasnije napravio
u obliku login fajla na vaksu, a radi se o tome da se daje jedna početna
rečenica, i prvi učesnik dobija tu rečenicu, i zahtev da na osnovu nje
napiše sledeću, koja bi činila nastavak. Svaki sledeći vidi samo
prethodnu pa prema njoj piše narednu, koju sledeći jedino vidi pa na
osnovu nje...
Za novu godinu sam pokupio taj fajl, malo ga uredio (margine itd),
odštampao i... lepa zabava za početak dočeka. Moglo bi lako da se
napravi kao v.igra na Sezamu, pa da vidimo šta bi ispalo.
knjizevnost.122ndragan,
/ Izvini Veco što baš na tvoju poruku odgovaram, ali ne razumem koji je
/ smisao slanja ovih gluposti koje stižu poslednje vreme u
/ konferenciju!?
Pojava je uzela maha? Štos je ispao toliko popularan (ko bećarac - svako
zna bar tri komata), da se već pitam otkud to.
Moguć razlog je da je to bio način kako generacije odgajene na rimovanim
pesmičuljcima sa školskih priredbi nalaze sebi nekakav pogodan most
prema savremenom pesničkom izrazu. Kad ubede sebe da je i to poezija,
lakše će prihvatiti i nešto što zaista jeste.
Jedna u kontekstu, van trenda, dobro ide uz gitaru, more, vino i ostalu
ikebanu:
I once knew a farmer and I knew him well
He had a young daughter an her name was Nell
So young and so pretty and only sixteen
When I've shown her the works of my thrashing machine
Now three months are passed and all is not well
There's something the matter with our little Nell
and under her apron can clearly be seen
the dirty old marks of my thrashing machine
Now nine months are passed and all is not well
A baby is born to our little Nell
and under its nappy can clearly be seen
a brand new two cylinder thrashing machine
To market, to market, to buy a brown cow
To milk it, to milk it, I did not know how
I pulled its tail instead of its tit
And all that I've got was a bucket of... sweet violets
Patrick Gifford, 1972
knjizevnost.123novim,
> Ne videh posvetu, ali mi se čini da sam na ekranu
> video suvi žig sa tekstom "što obilaziš kao mačka -
> posvećeno Peri Zupcu".
ne videh smajli, dakle: NIJE posvećeno P. Zupcu
knjizevnost.124niklaus,
>> Bez zezanja, Pajtonovci su legende, stvarno ne mogu da zamislim
>> nekog ko ih ne podnosi.
>
> Sećam se kad sam jednom na Kopaoniku, zajedno sa jednim drugom,
> ubeđivao jednog tipa da su Pajtoni super i najbolji, a on ih nije
> podnosio. Toliko je bio besan da je urlao nekoliko sati (koliko
Takva vrsta nesvakodnevnog underground humora je stvarno
underground-ski jaka (Voždovački žargon - moćna, dobra). (:
Podsećam i na naše - Nadrealiste. (:
(:niklaus:)
P.S. Uvek za alternativu.
P.P.S. Memo je Bog! (((:
knjizevnost.125bigbrada,
> odštampao i... lepa zabava za početak dočeka. Moglo bi lako da
> se napravi kao v.igra na Sezamu, pa da vidimo šta bi ispalo.
Baš bi bilo interesantno :)
knjizevnost.126wizard,
> piše... Naravno, moramo u grupu :).
E, čekaj! A da se prvo jedno nedelju-dve raspravljate ko će bolje
stihove da piiše, i zašto će bolje stihove da piše, i da li treba pisati
ćirilicom ili latiniciom, i kako ko inače piše dobre stihove, i koliko
reči sme da ima stih, i zašto neće moću odma da se pišu stihovi, i
koliki će biti rezultat u stihovima...
Dakle, posle grupa, prvo nas ugnjavite jedno 15-ak dana... da se održi
tradicija.
knjizevnost.127paki,
> P.P.S. Memo je Bog! (((:
Jooj, šta bi na to rek'o doktor Arslanagić! :))
knjizevnost.128niklaus,
> > P.P.S. Memo je Bog! (((:
>
> Jooj, šta bi na to rek'o doktor Arslanagić! :))
Moreee, Đaba ti kad nije fundirano! (((:
(:niklaus:)
knjizevnost.129ilazarevic,
> Jooj, šta bi na to rek'o doktor Arslanagić! :))
Kako utvrditi da li je Vaša akvarijumska ribica muško ili žensko? ...
(c) Đurine kućne čarolije :)
knjizevnost.130ivan.s,
Horhe Luis Borhes
Abenhakan Bohari, mrtav u svom lavirintu.
bohari.arjknjizevnost.131veca,
Harijet Dajmler
čiva čežnja
z_c.arjknjizevnost.132ssokorac,
─┼┤ Dakle, posle grupa, prvo nas ugnjavite jedno 15-ak dana... da se održi
─┼┤ tradicija.
Važi. Dakle, ko dobro piše stihove, i koliko se plaća reč? ;)
knjizevnost.133ndragan,
/ Ovo je napisala moja malenkost u prvom razredu srednje škole, kao
/ rezultat pismene vežbe "Sećam se detinjstva", ili nešto slično.
Nisi pisao ništa u desetercu, sa slovenskom antitezom?
knjizevnost.134ndragan,
/ saksebearea, tj. ono "tubi ornot tubi, deti cd kveščn")
Na SetNetu mi silni ljudi pomažnjavaše foks verziju te rutine:
2b .or. !2b ?=time()
knjizevnost.135valhala,
"Mirisu cvetici,
Letu leptirici,
Volem te Milka,
BIIIP mi mater"
P.S. Nikad nisam voleo tu BIIIIIIP cenzuru, da joj mamicu BIIIIIIP.
knjizevnost.136novim,
> 2b .or. !2b ?=time()
like it! ma sve je to još willy-billy isprogramir'o, još onda
knjizevnost.137dr.grba,
>> odštampao i... lepa zabava za početak dočeka. Moglo bi lako da se
>> napravi kao v.igra na Sezamu, pa da vidimo šta bi ispalo.
Moj glas za.
knjizevnost.138dr.grba,
>> Nisi pisao ništa u desetercu, sa slovenskom antitezom?
Ne, onaj ritam stiha bolje pospešuje curenje slina, koje su neophodne
kao ikonografski detalj.
knjizevnost.139dr.grba,
>> P.S. Nikad nisam voleo tu BIIIIIIP cenzuru, da joj mamicu BIIIIIIP.
- Sa'ću da te BIIIIIIIIIIIP!
"Gospode, kak' je veliki!"
- Dva sata ću da te BIIIIIIIIIIIIIP!
"Joj, kaj da delam?"
- Ne, BIIIIIIP ću te celu noć!
"Isuse, plašim se! Bu me zgromil!"
knjizevnost.140fancy,
Samo za one kojima ovo nešto znači...
WHITE MAN IN HAMMERSMITH PALAIS
───────────────────────────────
(Words & Music Joe Strummer & Mick Jones)
Midnight to six man, for the first time from Jamaica...
Dillinger & Leroy Smart 'n Del Roy Wilson Cool Operator.
Ken Boothe U.K. pop reggae with backing bands sound systems
and if they've got anything to say there's many black ears here to listen
But it was Four Tops all night, with encores from stage right
charges from the bass knives to the treble...
But on stage they ain't got no roots rock rebel
On stage they ain't got no Roots... Rock... Rebel!
'Cos it won't get you anywhere foolin' with your guns...
The British Army is waiting out there
(an' it weights) fifteen hundred tons.
White youth, black youth, better find another solution
Why not phone up Robin Hood, and ask him for some wealth distribution ;)
Punk rockers of the U.K. they won't notice anyway...
They're all too busy fighting for a good place under the lighting.
The new groups are not concerned with what there is to be learned,
They got Burton suits... huh you think it's funny,
turning rebellion into money.
All over, people changing their votes along with their overcoats,
If Adolf Hitler flew in today, they'd send a limousine anyway :)
I'm the all night drug prowling wolf who looks so sick in the sun
I'n the White Man in the Palaise just looking for fun...
Only looking for fun... oh please mister, just leave me alone,
I'm only looking for fun... looking for fun...
oh.
knjizevnost.141ndragan,
/ ne videh smajli, dakle: NIJE posvećeno P. Zupcu
Video sam i ja po kasnijim porukama da nije, ali mi se sve vreme baš
P.Z. vrzmao po glavi - možda je i on mislio tako nešto da napiše pa nije
smeo da objavi, jer bi onda morao da se oprosti od karijere autora
scenarija za sletove i kasnije urednika na novisadističkoj televiziji,
iz čega su ispale samo 'Mostarske kiše'. Jedna pesma, pa karijera, a?
knjizevnost.142ndragan,
/ Važi. Dakle, ko dobro piše stihove, i koliko se plaća reč? ;)
U Bugarskoj su državni pisci bili plaćeni dva leva po stihu. Pa piše
ovako:
Iz grma iskoči
lev
lev
lev
... a u sebi broji dva leva, četiri leva, šest leva...
knjizevnost.143dr.grba,
>> Iz grma iskoči
>> lev
>> lev
>> lev
>> ... a u sebi broji dva leva, četiri leva, šest leva...
Ovi zeznuše i Apolinera (:
knjizevnost.144novim,
Fridrih Helderlin:
BESKRAJ
Ako se na pravde zid,
Povisok, lukavstvom nekim
Dovinem i tako sebe
Iznova napišem, prominuh
Svoj život, o kome sam
Dvosmislenu imao
Misao upravo da reknem.
(prevod: J.A.)
knjizevnost.145valhala,
Akorde, please?
knjizevnost.146novim,
sledećih mesec dana, sve do 26-og oktobra, kad se navršava
100 godina od rođenja Miloša Crnjanskog, dobijaćete ovde po
jednu njegovu pesmu. počinjemo najranijom:
Miloš Crnjanski:
SUDBA
Na sinjem moru
Lađa jedna brodi;
Da samo mogu znati:
Kuda je sudba vodi?
Vetar talasa more,
Valovi liče gori.
Nemoćno, teškom mukom se
Sa njima lađa bori.
Prešla je bura;
More pokoja nađe.
A pena talasa grli
Poslednji deo lađe.
1908.
knjizevnost.147bcetina,
>> sledećih mesec dana, sve do 26-og oktobra, kad se navršava
>> 100 godina od rođenja Miloša Crnjanskog, dobijaćete ovde po
>> jednu njegovu pesmu. počinjemo najranijom:
E svaka ti čast. Genijalna ti je ideja. Baš si mi ozario dan.
knjizevnost.148novim,
Miloš Crnjanski:
HIMNA
Nemamo ničeg. Ni Boga ni gospodara.
Naš Bog je krv.
Zavejaše gore mećave snega,
Nestaše šume, brda i stene.
Ni majke, ni doma ne imadosmo,
selismo našu krv.
Nemamo ničeg.
Ni Boga ni gospodara.
Naš Bog je krv.
Rascvetaše se groblja i planine,
rasuše vetri zore po urvinama;
ni majke, ni doma, za nas nema,
ni stanka, ni dece.
Osta nam jedino krv.
Oj.
Ona je naš strašan ponos.
knjizevnost.149novim,
Miloš Crnjanski:
ZDRAVICA
Zdravo, svete, bledi ko zimski dan u strahu.
Još je veseo narod jedan
u krvi, pepelu i prahu.
Vijaj oblake proletne, rumene,
pitaj ih za raj.
Ne treba nam žena kad cveta, ni kad vene.
Ne bacamo decu u zvezdan beskraj.
Za naša crca ništa nije dosta.
Za naša srca ništa ne osta.
Dok jedan od nas na zemlji diše:
da ni jedan vrt ne zamiriše.
Da živi groblje!
Jedino lepo, čisto i verno.
Da živi kamen i ruševine!
Prokleto što cveta u visine.
Mi smo za smrt!
knjizevnost.150novim,
Miloš Crnjanski:
VEžNI SLUGA
Oplakali ste rat
i mislili: sad je kraj.
O mučenici,
vešala rastu više
nego sin, žena i brat
i verna su, u beskraj!
Okitiće mramorom sale
i spustiti zavese žute,
da lešine zidove ne provale
i da ćute!
Obesiće odore šarene
i noge i ruke vojnika,
a ruševine i obeščašćene žene,
gledaće samo sa slika.
Ah, sve je to leprš šarenih tica,
pobede gorka slast.
Otadžbina je pijana ulica,
a očinstvo prljava strast.
Smeh se zaori da sve dovrši,
sram se krije iza grobnog plota.
A posao sluge dalje da vrši,
za svačiju bludnicu, i skota,
bog ostavlja, u ritama, čast.
knjizevnost.151zqusovac,
> Miloš Crnjanski:
> VEžNI SLUGA
Odlična ideja!
Crnjanskog kao pesnika nikada nisam mnogo cenio i običavao sam da
odmahnem rukom i promenim temu kad god se spomene njegova
poezija. Negde u decembru 1992. u granatiranom Sarajevu bez struje i
vode došle su mi do ruku njegove pesme, i nisam mogao da verujem
koliko su u onoj atmosferi rata, bombardovanja, pogibije i besmisla bile
aktuelne i dobre.
A pošto se nedavno 'desila' pobuna vojnika u Banja Luci, dajem ovde
izvod iz komentara Miloša Crnjanskog o pesmi 'Večni sluga'. Sapienti sat.
*********
Februarska revolucija bila je pobuna vojnika u ratu, oktobarsku
su nastavili civili, revolucionari. U Austriji, civili su revoluciju PREKINULI.
Kad su se pobunjeni vojnici razišli, socijaliste u Beču mislili su da je,
zasad, dosta ono što su postigli. Monarhija je bila skrhana, car u
izgnanstvu. Opštinu su držali radnici. Mislili su, na proleće će nastaviti.
To nisu bili prvi revolucionari koji su se prevarili: ni poslednji.
Sem toga, taj zamor, posle pobede, i u ratu i u revoluciji, pojava
je koja se vraća, u istoriji. Posle pobede njihovih ideja, umorni su i
pojedinci. Post coitum omne animal triste.
Vojska nove Austrije, tobože republikanska, pojavljuje se, na ulici,
pod zastavama novim, crveno-belim, SREDNJEVEKOVNIM. Ona zauzima
položaj po Beču, zauzima i stanice, a pred jednom stanicom PUCA na
gomile zarobljenika, koji nagrću na stanice, u želji da se vrate svojim
kućama, što pre, kao ovce.
Austrija se raspala, a socijaliste su zabrinute. čeleli bi da je
sačuvaju u formi neke Dunavske konfederacije.
Beč medjutim pada sve niže.
Oni koji su prevaranti, koji trguju, koji se bogate, žive kao da se
svako jutro kupaju u šampanjcu. Muzike sviraju i orgija se do zore.
Oni koji su ostali bez zarade, bez kuće, lutaju ulicom, kao prosjaci
što pružaju ruke, ali ćute. Puno je porodica gde su ostale samo žene,
koje pokušavaju nasušni hleb zarade. Nisu se vratile iz zarobljeništva
hiljade i hiljade. Ne rade više ni pekarnice.
Ceo Beč je podeljen, ne više na monarhiste i republikance,
katolike i socijaliste, nago na poštene i nepoštene. Na časne ljude i
obešenjake. Skupoća raste. Po ulicama se pojavljuju rite.
U trenutku kad je naša pobeda sigurna, i mene obuhvata to
gadjenje, od pobede, neshvatljivo i ludo. ...
knjizevnost.152novim,
Miloš Crnjanski:
ZAMORENOJ OMLADINI
Da li znaš još naše noći budne
kad su u jorgovana rumene senke,
kad je tavan kao žudne
nebu uperene oči?
Da li si osetila da svud to boli
ne samo kod nas: biti mlad.
I nositi u duši neku mutnu setu
što sve, a da pomoći može, voli?
I da li si se već jednom utešila
da je to mladost:
ta bolna mutna sudba?
Karlovci, 1918.
knjizevnost.153dkuki,
> da je to mladost:
> ta bolna mutna sudba?
Hvala na prisecanju.
Poz DK
knjizevnost.154novim,
Miloš Crnjanski:
POBEDI
Videh tvoja kola od krvavog zlata,
zasuta ružama i ženama golim.
U moru modrih telesa preli me plačem starim
robova, satrapa, imperatora i bogova
onaj urlik divan: "Thalatta, Thalatta".
Tad sinu nebo sjajno, ko mladost,
u njemu planu strašnom senkom Rim.
Deca i zveri i žene gole putem
padahu po tebi, polivene vinom.
Videh na njima maske i hetere i dželata,
u beloj svili suznu, stidnu Madonu sa sinom
u bujici krvi i kruna i zlata.
Pobedio je svaki narod, svi carevi.
Pobedila su deca i razbojnici.
Pobedila je smrt. Pobedila je slast.
Jednu nikad ne vukoše tvoja kola:
čast.
knjizevnost.155vujos,
Da li (i gde) u Beogradu može da se kupi roman Moma Kapora 'BLOKADA' ?
Vaso
knjizevnost.156dr.grba,
>> Da li (i gde) u Beogradu može da se kupi roman Moma Kapora
>> 'BLOKADA' ?
Nemaš ništa pametnije za čitanje?
knjizevnost.157fancy,
ŮŢ> Nemaš ništa pametnije za čitanje?
Grbo, imaš piće od mene..:)))))
Fancy
knjizevnost.158bojans,
A da li neko možda zna gde može da se kupi roman Svetozara Vlajkovića
"NAJSLABIJI UžENIK ŠKOLE IGRANJA", poklonio bih ga za rođendan drugu,
polazniku jedne plesne škole ;)
knjizevnost.159vujos,
Da li (i gde) može da se kupi roman Moma Kapora 'Blokada'
Vaso
P.S. Nemam ništa pametnije za čitanje.
knjizevnost.160novim,
Miloš Crnjanski:
ETERIZAM
Drugu Ivi Andriću
Moja je bajka:
da se u snu dok se spava
dobra čine, i da ništa
nije java.
Nismo znali a imali smo
čedo u daljini.
Rekao sam ti cvet jedan lak
ispuniće tvoje misli.
Sve osmehe koji su od bola svisli,
sačuvaće zrak
negde u daljini.
O ničeg nek te nije žao.
Zato sam ti tu misao dao
tužnoj goloj i beloj,
neveseloj.
Gledaj u jesen mirno,
kako se gubi dan
i ljubi.
Blago kao jedno zvono
da zazvoni u daljini
mišlju tom sam te dodirnuo.
knjizevnost.161dikla,
> Nemas nista pametnije za citanje?
Hoce covek da je u trendu....:)
knjizevnost.162dkuki,
> Da li (i gde) u Beogradu moze da se kupi roman Moma Kapora 'BLOKADA' ?
Bolje pitaj novim-a sta ti je citati.
Iskreno DK
knjizevnost.163novim,
Miloš Crnjanski:
GARDISTA I TRI PITANJA
Volo bih stajati u jednoj crnoj gardi,
a perjanica bela da mi leprša visoko.
Da imam brčiće smeđe i vrlo male,
pa kad bi zorom sve zavese popadale
i poklonili se ravno zlatni elebardi...
kad prođe, da na meni stane kraljičino oko.
Da me zapita meko, ko kad bi leptir šuško:
Što si uvek tužan?
Smešeći se počast bih šinuo
i tiho reko: Jer sam muško.
Posle da je godinama tuda nema.
Jedno veče da, iznenada, opet, tuda lovi,
i zvezdana, majska, noć da mi je na grudi,
rujnu od žudi, baci, svu bledu od žudi.
Da zasuzi, zagrli, rukama obema,
gola kao potok, sa bedrima kao labudovi.
Da me zapita meko, ko kad bi leptir šuško:
Što si uvek tužan?
Ja bih mačem počast šinuo
i tiho reko: Jer sam muško.
Jedne lepe jesenje zore rujne,
da me na izdanku nađe, pod kikotom truba.
Nežna kao bela ruža, čista kao rosa,
da dotrči zadihana, vrela, bosa,
suzna zbog zore jesenje, blage, nečujne.
Ja bih se digo, i, kad bi ko leprš goluba,
viknula i zaplakala, ko kad bi leptir šuško:
Reci, zbogom, zori.
Ja bih počast šinuo i tiho reko:
Tužno je biti muško.
knjizevnost.164ndragan,
/ Da li (i gde) u Beogradu može da se kupi roman Moma Kapora 'BLOKADA' ?
Do pre neku godinu se kazalo "Mome Kapora". Jel' se on to sam setio da
je u stvari Hercegovac, tj. da li se on tamo tako menja po padežima, ili
si ga od svoje volje pretvorio u Eru ili Đetića?
knjizevnost.165novim,
Miloš Crnjanski:
PUTNIK
Idem slobodno,
niko mi nije odneo
da ljubim tužnu moć.
Raširim ruke, ali ne u zore
nego u more i noć.
Osmehom ulazim, stigo ma kud,
u tužne i bolne jave.
Kad volim meni i gresi svud
nebesa pletu,
oko radosno pognute glave.
Ostavljam bolnim osmehom san,
da prođe i ode i mre.
Ljubav je put beskrajan
na kom je dozvoljeno sve.
Ne žalim ni tebe ni sebe ja,
i smešim se na daljine.
Umor mi samo u očima sja,
i sve što ištem od tebe
to je: časak-dva
tišine, tišine.
knjizevnost.166vujos,
¨>Do pre neku godinu se kazalo "Mome Kapora". Jel' se on to sam setio da
¨>je u stvari Hercegovac, tj. da li se on tamo tako menja po padežima, ili
¨>si ga od svoje volje pretvorio u Eru ili Đetića?
Eh, eh, moram na neki način da privučem pažnju ;>>>
Tražim knjigu a svi su raspoloženi za neku raspravu.
Ajde ko zna gde mogu da nabavim knjigu neka replicira, a sve ostalo neka
ide u Chat.
Vaso
knjizevnost.167cdragan,
> Ajde ko zna gde mogu da nabavim knjigu neka replicira, a
> sve ostalo neka ide u Chat.
Ako misliš na knjigu BLOKADA 011, u subotu sam je video u izlogu
knjižare pored hotela BALKAN. Dal' beše Prosveta, Nolit ili tako
nešto ne znam al to ti je kad malo levo od muzičkog magazina :)
knjizevnost.168fancy,
ŮŢ> Tražim knjigu a svi su raspoloženi za neku raspravu.
E, baš si sladak... Nego, raspitaj se u "Politici" on im
je te stvari po narudžbini radio godinu dana, tako da će
oni najbolje znati gde toga ima...
Fancy
knjizevnost.169novim,
Miloš Crnjanski:
PRIžA
Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.
I da je u nama pre uranka
zamiriso bagrem beo.
Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.
Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.
(San Vitto, al Tagliamento, 1918.)
knjizevnost.170vujos,
¨> Ako misliš na knjigu BLOKADA 011, u subotu sam je video u izlogu
¨> knjižare pored hotela BALKAN. Dal' beše Prosveta, Nolit ili tako
¨> nešto ne znam al to ti je kad malo levo od muzičkog magazina :)
Puno Hvala :)
Vaso
knjizevnost.171vujos,
¨> .............. Nego, raspitaj se u "Politici" on im
¨> je te stvari po narudžbini radio godinu dana, tako da će
¨> oni najbolje znati gde toga ima...
Takođe Hvala :)
Vaso
knjizevnost.172veca,
U susret sajmu knjiga:
- Radoslav Vojvodić: Obasjanje čudotvorne ikone
- Niče: Tako je govorio Zaratustra (novo viđenje Ničea)
- Milorad Pavić: Predeo slikan čajem (25 izdanje)
- čan Bodrijar: Amerika (esej o Americi)
knjizevnost.173novim,
Miloš Crnjanski:
KUGA
Niki Bartuloviću
Svejedno rodiš li sina ili kćer
u slavu pokoljenja.
Ukus se menja, ukus se menja:
ne menja se čovek i ker.
I nama je dosadno, zar ne,
i Kosovo, i jauk, itd., sve?
Ta to je bila samo šala.
Treba već nešto novo,
ko bi još spominjo ovo,
krv i sram i rat.
Večna su samo tamnica i vešala,
njih će ti rado nuditi i brat.
Što ti je žao našeg pokoljenja?
Zar to nije vesela maskarada:
danas je ukus car, a sutra barikada,
Hristos, pa Neron, pa Lenjin.
Ukus se menja, ukus se menja:
samo su hulje svi isti.
Hiljade godina vuku nas za nos,
pesnici, mesije, carevi i komunisti.
Šta ti je žao našeg pokoljenja,
ukus se menja, ukus se menja.
Svejedno rodiš li sina ili kćer:
večno su isti čovek i ker.
knjizevnost.174veca,
IZBOR
Sunce se ponovo rađa, reče pisac i obuzet monotonijom
izvrši samoubistvo.
veca
knjizevnost.175novim,
Miloš Crnjanski:
PORTRE
Duša ti je raskidana, čista, bolna,
bleda kao lica ruskih nihilistkinja.
Pogled ti je gorak i svet, ko u madona,
u kapelama gde kandilo jedva tinja.
Ozbiljna si i tužna i poštena.
Kad tio sviraš Betovena
čelo ti je puno teških bora,
kao da si muško, što se svud potuco,
sa Hristom, Mefistom i sa Don Huanom,
u životu veselom i tužno nasmejanom.
Kao prosjak sa barikada puco,
i ko Cezar dolazio sa mora.
Al čim se zaljubiš...
članci tvoji i grudi malene
i kolena tvrda ko krune od srebra,
i blede usne što brzo zarumene,
i sjajna laka rebra
čine te markizom...
U strasti očiju plavih,
i žilica jako ljubičastih,
i grudi ko cvetovi što venu,
cvetovi beli prvi...
Markizom, što bleda od uživanja
bezbožna, ironična kad se zora javi
odlazi ispod grana.
I ostavlja draganu za uspomenu
dve tri kapi ljubičaste krvi.
knjizevnost.176veca,
Nobelovu nagradu za književenost dobila je Tony Morisson.
knjizevnost.177dr.grba,
>> Nobelovu nagradu za književenost dobila je Tony Morisson.
- Jes' ćito Toni Morison?
- Ih ćito, j***vao, bolan!
Da li ste ikada razmišljali da li su Nobelove nagrade za književnost
(i uopšte i za ostale oblasti dodeljivanja) zapravo kompetentno merilo
vrednosti nekog pisca? U razgovoru sa jednim Norvežaninom o tom pitanju,
koji radi kao bibliotekar u Švedskoj, svojevremeno sam bio zapanjen
podatkom da gotovo svake godine švedska Akademija biva zatrpana gomilom
protestnih, pa i pretećih pisama tipa "Ako izaberete ovog...", "Zašto
niste izabrali ovog..." i da to u lokalnim okvirima izgleda prilično
strašno.
A trebalo je da shvatim jednu stvar: Šveđani Nobelovu nagradu vide kao
jedan od svojih nacionalnih spomenika. A ceo ostali svet Nobelovu
nagradu vidi kao nešto čime CEO SVET odaje priznanje nekom stvaraocu...
U toj razlici bismo trebali da tražimo odgovor na pitanje o kompetentnosti
Nobelove nagrade.
Isti Šveđanin (ili pravilnije: Šved) mi je ispričao da Borhes nije dobio
Nobela jer ga jedan član komisije sistematski nije vario niti mirisao
godinama. Bilo je "dvadeset na jednoga", ali čiča nije popuštao. A za
odluku o nagradi je potreban konsenzus u komisiji....
A sećam se i jedne priče koja je godinama kružila beogradskim kafanama.
Svakog jutra, kad se probudi i kafom rastera poslednje tragove sinoćnjeg
pijanstva, Momo Kapor se okrene severu i kaže "Neću nikad više!"....
knjizevnost.178novim,
Miloš Crnjanski:
MIZERA
Kao oko mrtvaca jednog
sjaje oko našeg vrta bednog,
fenjeri.
Da l noć na tebe svile prospe?
Jesi li se digla među gospe?
Gde si sad Ti?
Voliš li još noću ulice,
kad bludnice i fenjeri stoje
pokisli?
A rage mokre parove vuku,
u kolima, ko u mrtvačkom sanduku,
što škripi.
Da nisi sad negde nasmejana,
bogata i rasejana,
gde smeh vri?
O, nemoj da si topla, cvetna,
O, ne budi, ne budi sretna,
bar ti mi, ti.
O, ne voli, ne voli ništa,
ni knjige, ni pozorišta,
ko učeni.
Kažeš li nekad, iznenada,
u dobrom društvu, još i sada,
na čijoj strani si?
O, da l se sećaš kako smo išli,
sve ulice noću obišli,
po kiši?
Sećaš li se, noćne su nam tice
i lopovi, i bludnice,
bili nevini.
Stid nas beše domova cvetnih,
zarekli smo se ostat nesretni,
bar ja i Ti.
U srcu čujem grižu miša,
a pada hladna, sitna kiša.
Gde si sad Ti?
Beč. U revoluciji. 1918.
Za studentesu, Idu Lotringer
knjizevnost.179novim,
Miloš Crnjanski:
TRAG
čelim:
da posle snova
ne ostane trag moj na tvom telu.
Da poneseš od mene samo
tugu i svilu belu
i miris blag...
puteva zasutih lišćem svelim
sa jablanova.
knjizevnost.180novim,
Miloš Crnjanski:
JA, TI, I SVI SAVREMENI PAROVI
Ceo nam je dan dug, i dosadan.
Do večeri, kad se, krišom, sastajemo.
Poljubac jedan, brz, i negledan,
dosta nam je. Da se svetu nasmejemo.
Da odemo u noć, kao da smo krivi.
Lako, kao tica, koja kratko živi.
Naš viti korak ne vezuje brak,
ni nevini zanos zagrljaja prvih.
Nego osmeh lak, što cveta u mrak,
na usnicama sa dve-tri kapi krvi.
Ruke nam ne drhte, od stara prstenja,
nego od žudi, straha i sažaljenja!
Ah, nije taj strah samo naš uzdah,
kad vidimo šumu, kako lako cveta.
Nego je to plah, isprekidan dah,
kojim bi nekud dalje, sa ovoga sveta.
U Slobodu, kud, nad nama, grane jezde.
U prah mirisan, kud lipe raspu zvezde!
Uzeše nam čast, ali svetli slast,
nebesna, kao ponos, na našem licu!
Naša je strast gurnula u propast:
laži, zakone, novac, i porodicu.
Od poniženja nam je klonula glava,
al nam se, u telu, proleće spasava!
Naš tužan osmeh blagosilja greh;
žig onih koji ljube, na svetu celom.
Ceo nam je dan dug, i dosadan,
i prolazi u ćutanju neveselom.
Tek uveče, slobodan ko u travi cvet,
ja te čekam. Na jednoj klupi. Razapet.
Beogradski univerzitet, 1919.
knjizevnost.181hercog,
Moja nova priča
PRIžA POSVEĆENA IVANI ĐURIĆ
Ona je tu
Veliki mrak nežno se cedio niz odavno posivelo nebo. Ogromni crni obl-
aci, koji su dodirivali vrhove drveća, ispuštali su svoj tovar suza. Leteo
je po prostoru zvuk neke mukle tišine. Ispod malenog svetla videla se jedna
prilika. Mokar i sam on je stajao, pogleda uprtog negde u daljinu. Tonuo je
polako, njegov vidik se sve više smanjivao, njegov sledeći dan je bio dale-
ko. Evolucija je učinila svoje. Ipak, jednom davno oko njega su rasle ruže,
veselile ga svojim mirisom. Voleo je, ali to nije dugo trajalo. Amorova st-
rela bila mu je u srcu, no njeno mesto sad je zauzela mukla praznina koja je
odzvanjala prostorom. Neprimetno, skoro besčujno, on se pomeri, približio
se bliže svetlu. Anđeo ga je ponovo pogledao, bacio nešto sreće u njegov po-
gled. Negde daleko, na kraju mokrog puta na trenutak je ugledao senku. No
ona je tako brzo nestala, da je mislio da halucinira. Vreme je protrčalo još
koji krug kada se ta senka ponovo pojavila, sada bliže, veoma blizu. Plave-
tnilo je počelo da se vraća u njegove oči, a srce krenulo da lupa. Potoci
su stali, više nisu odnosili zemlju. Video je. Lukavi streličar je tiho, po-
novo prozujao pored njega, udostojivši ga svojom strelicom. Senka je sad
opasno blizu. Stigla je i do njega, a njene ruke su se podigle i spustile.
Osetio je samo lagani povetarac sreće koji ga je pomilovao po obrazu. Negde
u blizini počinjao je novi dan, a ti blistavi zraci ljubavi obasjali su svu
tišinu. Više nije bio sam. Što se to sunce više izdizalo iznad učmalog puta
sneka je sve više bledela. U dubini duše pojavio se strah. Ona opet odlazi.
Više nije znao šta da misli. žinilo mu se da će zauvek tu ostati. Mirno je
čekao, dok i poslednji pramen velikog mraka nije ispario, razlio se u tiši-
ni lepote. Ona je tu.
napisao Aleksandar Hercog
knjizevnost.182novim,
Miloš Crnjanski:
LJUBAVNICI
Niko nas neće podeliti više,
na dobre i grešne.
Tajni smo kao grane snežne,
a sve što je staro u ljubavi,
plače sve tiše.
Još malo samo, pa ćemo sumorni
sa osmehom tužnim,
u strastima ružnim,
stati,
bolni, bledi, umorni.
U bilju, ili nečem drugom, moćnom,
nad proplankom jedne šume mlade,
naći ćemo opet svoje nade.
U mirisnom nebu noćnom.
Nade svih koji se bolno smeše.
I, kad, opet, kao večni cvet,
nad telima umornim,
nebesa zaplave.
I zagrljaj opet bude svet,
kao zlato oko svete glave,
sa tamjana mirisom sumornim,
nećemo znati koji greh to beše,
među gresima što ko oblaci plove,
što nam ta tela i duše dade
divne i nove.
knjizevnost.183dcolak,
│ Ona je tu
:)))))))))
Ovaj, ja ne bih da unapred izvalim glupost, ali, zar ovo nije
patetika? Književni kritičari, načitani ljudi javite se :))
Sledge DAMMIR!
knjizevnost.184todorp,
Za one koji vole Harms-a evo nekoliko 'slucajeva' koje je magician jos u
davna, pradavna vremena :) prekucao.
Danil Harms
Kratke price
-------------
SLUCAJEVI
Jednom se Orlov prejeo pirea od graska i umro. A Krilov je
saznao za to i takodje umro. A Spiridonov je umro sam od sebe. A
Spriridonovljeva zena je pala s kredenca, pa i ona umrla. A Spiri-
donovljeva deca podavila su se u vestackom jezeru. A baba Spirido-
nova se propila i zavrsila na ulici. A Mihajlov je prestao da se
ceslja i dobio sugu. A Kruglov je nacrtao damu s bicem i poludeo.
A Perehrestov je telegrafski dobio cetiri stotine rubalja i toliko
se uzoholio da su ga najurili iz sluzbe.
Sve dobri ljudi, a ne da im se da puste koren.
*
PLAVA SVESKA BR.10
Bio jedan ridji covek koji nije imao oci i usi. Nije imao ni
kosu, tako da su ga uslovno nazivali ridjim.
On nije mogao ni da govori jer nije imao ni usta. Nos takodje
nije imao.
Stavise, nije imao ni ruke ni noge. Nije imao ni stomak, nije
imao ni ledja, nije imao ni kicmu, nije imao nijedan unutrasnji
organ. Nije imao nista! Tako da nije jasno o kome je rec.
Bolje onda da o njemu vise i ne govorimo.
*
SUSRET
Tako jednom posao neki covek na posao, pa usput sreo drugog
coveka koji se, posto je kupio veknu poljskog hleba, vracao kuci.
To bi, u stvari, bilo sve.
*
STARICE KOJE ISPADAJU
Jedna starica se usled svoje preterane radoznalosti nagnula kroz
prozor, ispala i razmrskala se.
Kroz prozor se nagnula druga starica da bi videla onu koja se
razmrskala, ali je usled svoje preterane radoznalosti takodje ispala
kroz prozor, strmoglavila se i razmrskala.
Zatim je kroz prozor ispala treca starica, zatim cetvrta, zatim
peta.
Kad je ispala i sesta starica, meni je dosadilo da ih gledam, pa
sam posao na Maljcevsku pijacu gde su, kazu, jednom slepcu poklonili
pleteni sal.
*
VAKCINA
Jedan omanji gospodin s kamickom u oku pridje vratima duvandzi-
nice i zastade. Njegove crne lakovane cipele presijavale su se kraj
kamenog stepenika koji je vodio u duvandzinicu. Vrhovi cipela bili
su okrenuti prema prodavnici. Jos dva koraka i gospodin bi nestao iza
vrata. Ali on bese zbog necega zastao, mozda bas zato da bi postavio
glavu pod ciglu koja je upravo padala s krova. Gospodin je cak
skinuo kapu, otkrivajuci svoju celu tako da ga je cigla opaucila
posred gole glave, slomila mu temenu kost i zaustavila se u mozgu.
Gospodin ne pade. Ne, on samo pokleknu od strasnog udarca, izvuce iz
dzepa maramicu, obrisa lice poprskano krvavim parcicima mozga i,
okrecuci se gomili koja se zacas sjatila oko njega, rece:
- Ne uznemiravajte se, gospodo, vec sam se vakcinisao. Vidite:
iz desnog oka strci mi kamicak. To je takodje bio slican slucaj. Ali
vec sam se na to navikao. Sad mi je sve jedno.
Izgovorivsi te reci gospodin stavi kapu i negde se izgubi
ostavljajuci zbunjenu gomilu u potpunoj nedoumici.
*
KAPUCIN (vrsta majmuna)
Zovu me kapucin. Usi cu ja njima zato da iscupam, a trenutno mi
ne da mira slava Zana Zaka Rusoa. Zasto je on sve znao? I kako
prepovijati decu i kako udavati devojke! Ja bih takodje hteo sve to
da znam. Ja vec i znam sve to, samo sto nisam siguran u ono sto
znam. O deci tacno znam da ih uopste ne treba prepovijati - njih
treba satirati. U tom smislu ja bi odredio u gradu jednu centralnu
jamu i tu bacao decu. A da iz jame ne bi udarao zadah truljenja,
mogla bi svake nedelje da se posipa zivim krecom. U istu jamu
pobacao bih sve nemacke ovcare. A sada o tome kako udavati devojke.
To je, po mom misljenju, jos jednostavnije: ja bih odredio jednu
zajednicku prostoriju u kojoj bi se, recimo, jednom nedeljno,
skupljala sva mladez. Svi izmedju 17 i 35 godina, moraju da se skinu
goli i prosetaju prostorijom. Ako se neko nekom dopao, onda taj par
ide u ugao i tamo se jos detaljnije razgleda. Zaboravio sam da
napomenem da svakome o vratu mora da visi kartica sa imenom,
prezimenom i adresom. Na taj nacin se onom ko nam se svidi moze
poslati pismo i ostvariti bliskije prijateljstvo. U slucaju da se u
te stvari umesaju neki starac ili starica, predlazem da se zakolju
sekirom i odvuku na isto mesto gde i deca - u centralnu jamu.
Pisao bih ja jos o znanjima koja posedujem, ali, na zalost,
moram u radnju po duvan. Kad izadjem na ulicu, uvek ponesem podeblju
cvornovatu batinu. Ponesem je da bih njome mlatio decu koja mi se
nadju na putu. Mozda su me zato prozvali kapucin. Ali pricekajte vi,
djubrad jedna, jos cu vam ja iscupati usi!
*
REHABILITACIJA
Necu da se hvalim, ali mogu da kazem da sam, kad me je Volodja
udario preko uveta i pljunuo me u lice, ja ga tako dograbio da to
vise nikad nece da zaboravi. Tek posle sam ga tukao primusom, a
utiom sam ga tukao nocu. Tako da nije odmah umro. Sto nije dokaz da
mu nogu nisam odrezao jos danju. Tada je jos bio ziv. A Andrijusu
sam ubio jednostavno po inerciji i zato se ne osecam krivim. Zasto
su mi uopste Andrijusa i Jelizaveta Antonova dolazili pod ruku? Sta
im je trebalo da onako banu na vrata? Optuzuju me za krvozdernost,
kazu da sam pio krv, ali to nije istina: samo sam olizao krvave
lokve i mrlje - jer, sustinska je potreba coveka da ukloni sve
tragove svog, ma i najtricavijeg, zlocina. A takodje nisam ni
silovao Jelizavetu Antonovu. Kao prvo, ona nije bila devojka, a
drugo, imao sam posla s lesom, i ona nema zasto da se zali. I sta
onda ako je, ne znam ni ja, bila pred porodjajem. Ja sam joj licno
izvadio dete. A to sto ono uopste nije zivelo na ovom svetu, ni to
nije moja krivica. Nisam mu ja otkinuo glavu, za to je kriv njegov
tanak vrat. Njemu nije bio sudjen ovaj zivot. Istina je da sam
razgazio po podu njihovo psetance. Ali to je vec cinicno -
optuzivati me za ubitstvo psa kada su tu - jedan do drugog, moze se
reci - unistena tri ljudska zivota. Dete ne brojim. Ali dobro: u
svemu tome (slazem se) moze se primetiti izvesna svirepost s moje
strane. Ali smatrati zlocinackim i to sto sam posle uzeo pa se
ispraznio po svojim zrtvama - to je molim vas, vec apsurdno. Nagon
za ispraznavanjem - to je sustinska potreba, pa prema tome, niposto
zlocinacka. Tako da ja razumem strahovanje mog branioca, ali se
uprkos svemu jednako nadam potpunom oslobadjanju od optuzbe.
*
UCITELJ
- Ima li icega na Zemlji sto bi imalo smisla i, cak, izmenilo
sled dogadjaja ne samo na Zemlji nego i u drugim svetovima? -
upitah svog ucitelja.
- Ima - odgovori mi moj ucitelj.
- Sta je to? - upitah.
- To je ... - poce moj ucitelj i odjednom zacuta.
Stajao sam i napregnuto ocekivao njegov odgovor. Ali on je
cutao.
I ja sam stajao i cutao.
I on je cutao.
I ja sam stajao i cutao.
I on je cutao.
Obojica stojimo i cutimo.
Hoj - la - la !
Obojica stojimo i cutimo.
Hoj - le - le !
knjizevnost.185veca,
U ovogodišnjem izdanju PEGAZ-a, edicija Prva knjiga,
objavljena je knjiga Aleksandra žotrića,
DAĆEMO MI VAMA DEMOKRATIJU (aforizmi).
Promocija knjige je u utorak 12.10. u 19 h,
knjižara-galerija Stilos, žika Ljubina 10.
Pored recenzenata Aleksandra Baljka, Vite Teofilovića
i Petra Lazića, biće prisutni i ostale kolege
aforističari (uključujući i mene :) ) koji će
prezentovati svoje novije aforizme.
knjizevnost.186novim,
Miloš Crnjanski:
STRAčILOVO
Lutam, još, vitak, sa srebrnim lukom,
rascvetane trešnje, iz zaseda, mamim,
ali, iza gora, zavičaj već slutim,
gde ću smeh, pod jablanovima samim,
da sahranim.
I ovde, proletnje veče
za mene je hladno,
kao da, dolinom, tajno, Dunav teče.
A, gde oblaci silaze Arnu na dno
i trepte, uvis, zelenila tvrda,
vidim most što vodi, nad vidikom,
u tešku tamu Fruškog brda.
I, mesto da se klanjam Mesecu, toskanskom,
što u reci, rascvetan kao krin, blista,
znam da ću, ovog proleća, zakašljati ružno
i vidim vitak stas, preda mnom, što se roni,
verno i tužno,
senkom i korakom, kroz vodu što zvoni,
u nebesa čista.
I, tako, već slutim
da ću, skoro, dušu sasvim da pomutim.
I, tako, već živim,
zbunjen, nad rekama ovim, golubijski sivim.
Poveo sam davno tu pognutu senku,
a da sam to hteo, u onoj gori,
poznao grožđe, noć, i terevenku,
i potok, što sad, mesto nas, žubori.
I, tako, bez tuge,
oči su mi mutne od neke bolje, duge.
I, tako, bez bludi,
na usnama mi gorka trulost rudi.
Lutam, još, vitak, sa srebrnim lukom,
rascvetane trešnje, iz zaseda, mamim,
ali, iza gora, zavičaj već slutim,
gde ću smeh, pod jablanovima samim,
da sahranim.
Već davno primetih da se, sve, razliva,
što na brda zidam, iz voda i oblaka,
i, kroz neku žalost, tek mladošću došlom,
da me ljubav slabi, do slabosti zraka,
providna i laka.
Znam da mi u kosu,
po zori rumenotamnoj,
tuđa, umorna, ruka, bledi sumrak prosu.
A da veselosti mojoj, čiloj i pomamnoj,
dve zaspale, bolne, dojke ne daju
da se glasnim krikom baci po trešnjama,
što mi ostadoše, u zavičaju.
I, mesto da vodim, pogledom zelenim,
kao pre, reku što se sliva,
da skačem, kao Mesec, po gorama pustim,
i zažarene šume da potpirim,
sad, plavim i gustim,
snegom, i ledom, smešeći se, mirim
sve što se zbiva.
I, tako, bez veza,
stiže me, ipak, rodna, bolna, jeza.
I, tako, bez doma,
ipak će mi sudba postati pitoma.
Ne, nisam, pre rođenja, znao ni jednu tugu,
tuđom je rukom, sve to, po meni razasuto.
Znam, polako idem u jednu patnju, dugu,
i, znam, pognuću glavu, kad lišće bude žuto.
I, tako, bez bola,
vratiću se, bolan, voćkama naših polja.
I, tako, bez mira,
patiće gorko, mnogo šta, od mog dodira.
Već davno primetih da se, sve, razliva,
što na brda zidam, iz voda i oblaka,
i, kroz neku žalost, tek mladošću došlom,
da me ljubav slabi, do slabosti zraka,
providna i laka.
Lutam, još, vitak, po mostovima tuđim,
na mirisne reke priležem, pa ćutim,
ali, pod vodama, zavičaj već vidim,
otkud pođoh, posut lišćem žutim
i rasutim.
I ovde, rumen krina,
sa devojačkog rebra,
ja, zorom, umorno brišem, bez milina.
A kad utopim čun Mesečev, od srebra,
u novo more jutra i u trave,
sednem na oblak, pa gledam svetlosti,
što se po nebu, iz moje strasti, jave.
A, mesto svog života, davno živim,
bure i senke groznih vinograda.
Nastavljam sudbu, već i kod nas prošlu,
bolesnu neku mladost, bez prestanka;
tek rođenjem došlu,
sa rasutim lišćem, što, sa groba Branka,
na moj život pada.
I, tako, bez groba,
veselost je neka, u meni, rugoba.
I, tako, bez tela,
duša mi je nevidljiva, i nevesela.
Jednog proleća, i ja sam gorko znao
da, kroz svirale devojačkog rebra, zdravlje dajem.
I grudi svoje, u grožđu, krikom, raskidao,
nag, na dnu neba, opivši se zavičajem.
I, tako, bez lica,
na liku mi je senka jarca, trešnje, tica.
I, tako, bez stanka,
teturam se vidikom, bez prestanka.
Lutam, još, vitak, po mostovima tuđim,
na mirisne reke priležem, pa ćutim,
ali, pod vodama, zavičaj već vidim,
otkud pođoh, posut lišćem žutim
i rasutim.
Drhtim, još, vitak, od reka i nebesa.
Milujem vazduh, poslednjom snagom i nadom,
ali, svisnuću, to i ovde slutim,
za gomilom onom, jednom, davno, mladom,
pod sremskim vinogradom.
Za jedan blagi stas,
što, prvi put, zaljulja
višnje i trešnje, poljupcem, kod nas
i poskoči, vidikom, sa ritova i mulja.
Za društvo mu, što po vinskom mehu
svelo lišće rasu, sa osmehom mutnim,
preskačući, prvi put, potoke, u smehu.
A, mesto svog života, znam da, po vidiku,
taj smeh rasuh, nad svakim telom, golim,
i, nad zemljom ovom, kroz koju Arno rudi,
pun zvezda i zraka, moj se šapat sliva,
u izmoždene grudi,
jer se, u proleću, sve to opet zbiva,
svuda, gde ja volim.
I, tako, bez reči,
duh će moj sve tuđe smrti da zaleči.
I, tako, bez traga,
rasuće mi ruka živa tela mojih draga.
Jer ljubav će moja pomešati, tajno,
po svetu, sve potoke, i zore,
i, spustiti na život, vedro, i beskrajno,
i kod nas, nebo, i senku Fruške gore.
I, tako, bez zvuka,
smeh će moj padati, sa nebeskog luka.
I, tako, bez vrenja,
za mnom će život u trešnje da se menja.
Drhtim, još, vitak, od reka, i nebesa.
Milujem vazduh, poslednjom snagom i nadom,
ali, svisnuću, to i ovde slutim,
za gomilom onom, jednom, davno, mladom,
pod sremskim vinogradom.
Lutam, još, vitak, sa osmehom mutnim,
prekrstim ruke, nad oblacima belim,
ali, polako, sad već jasno slutim
da umirem i ja, sa duhom potamnelim,
teškim, neveselim.
I ovde, reku jednu
vidim, pod svojim telom,
da hladi laku, srebrnu, zemlju, nepreglednu.
A, kad mi prospe trešnje po duhu obolelom,
i, kraj Meseca, i ovde, zvezda zablista,
vidim da je, u ranom umiranju,
moja, i tuđa, mladost, gorka i jedna ista.
I, mesto svoje sudbe, sa užasima novim,
susrećem davni život, bolan, i prozračan.
A, kroz ovu zemlju, svilenu i prozirnu,
čim, uplašeno, spustim devojačko telo,
kroz maslinu mirnu,
vidim, daleko, opet, lišće svelo
i zavičaj oblačan.
I, tako, bez kretnje,
tuđinu, poljupcem, dižem, u vetrove proletnje.
I, tako, bez znaka,
dozivam golu dragu iz mekog, toskanskog mraka.
A prah, sve je prah, kad digne uvis ruku
i prevučem, nad providnim brdima, i rekom.
I, neizmerno slabe, sve te trešnje, što se vuku
sa mnom, po svetu, sa zemljanim lelekom.
I, tako, bez tame,
duh moj sa mračnim voćkama pokriva me.
I, tako, bez imena,
istom žalošću milujem brda neviđena.
Lutam, još, vitak, sa osmehom mutnim,
prekrstim ruke, nad oblacima belim,
ali, polako, sad već jasno slutim
da umirem, i ja, sa duhom potamnelim,
teškim, neveselim.
Lutam, još, vitak, sa šapatom strasnmim
i otresam članke, smehom prelivene,
ali, polako, tragom svojim, slutim:
tišina će stići, kad sve ovo svene,
i mene, i mene.
I ovde, bez boje tajne,
ni jedne voćke nema,
nebesne one boje, gorke i beskrajne.
A kad razgrnem doline, rukama obema,
i, otkrijem dna bezdana, srebrna i bela,
na dnu je, opet, žalost, nejasna i laka,
vazduhom kupanih voćaka i tela.
I, mesto srebrnih pruga, zabrežja i reka,
susrećem, kao u snu, umorne misli, svoje.
A, nad trešnjama i mladim višnjama,
tamnu i dugu maglu, što se, svuda, širi,
u život pred nama,
gde se strast, polako, u umiranju smiri,
i čula upokoje.
I, tako, bez reda,
mladost uvijam mirom, snegova i leda.
I, tako, bez puta,
moje milovanje, po umiranju luta.
A mir, svud je mir, kad raspem šta je bilo
i priklonim glavu na ono što me čeka;
na ceo jedan kraj sa kog se vino slilo
i smeh, i divna bestidnost, daleka.
I, tako, bez mora,
preliću život naš, zorama Fruških gora.
I, tako, bez pića,
igraću, do smrti, skokom, sretnih, pijanih, bića.
Lutam, još, vitak, sa šapatom strasnim
i otresam članke, smehom prelivene,
ali, polako, tragom svojim, slutim,
tišina će stići, kad sve ovo svene,
i mene, i mene.
Fiezole, 1921.
knjizevnost.187dr.grba,
>> Ovaj, ja ne bih da unapred izvalim glupost, ali, zar ovo nije
>> patetika? Književni kritičari, načitani ljudi javite se :))
Pusti čoveka da trenira. Biće od njega dobar pisac vikend romana.
knjizevnost.188dr.grba,
>> Za one koji vole Harms-a evo nekoliko 'slucajeva' koje je magician
>> jos u davna, pradavna vremena :) prekucao.
Drago mi je što je film koji smo sinoć ponovo videli na TV učinio da
se malo bolje osvrnemo na Danila Harmsa.
Lepo je bilo videti onaj sadržaj poruke (iako je to baš i moglo u
pridruženi fajl). Bilo bi još lepše kad bi podržavalo YU slova.
knjizevnost.189princess,
zasto si tako grub i strog?!
vrlo je pozitivno uoblicavati emocije na ovakav nacin i ja bi svim ljudima ovog
sveta preoprucila da pisu...nije bitno kako ce to ispasti i sta kazu "knjizevni
kriticari" (hijene)!
mozes samo nesto da naucis i svega toga...da razumes, da izgradis sebe!
recimo kada sam imala 13 god...nije mi padalo na pamet da citam Sartra, ili
Tolstoja itd....bas su mi bili potrebni ljubavni romani!!!
knjizevnost.190fancy,
"under the spreading chestnut tree
I sold you and you sold me..."
( "1984." George Orwell)
knjizevnost.191hercog,
**> patetika? Knji`evni kriti~ari, na~itani ljudi javite se :))
Da zna{ da li~i na patetiku.... BTW jesi li ~itao moju pri~u
"Poslednji poziv upu}en samoubici"? Ako nisi, pro~itaj je i
reci da li ti je i ta pri~a pateti~na...
Sale
knjizevnost.192novim,
Miloš Crnjanski:
čIVOT
Sve to ne zavisi od mene.
Setim se kako beše lep,
nad vodama dubokim nekim,
kao Mesec beo,
sa lukom tankim i mekim,
jedan most.
I, vidiš, to, uteši me.
Ne zavisi od mene.
Dosta je da toga dana,
zemlja oko mene zamiriše preorana,
ili da oblaci prolete,
malo niže,
pa da me to potrese.
Ne, ne od mene.
Dosta će biti ako, jedne zime,
iz vrta jednog zavejanog,
istrči neko ozeblo, tuđe, dete
i zagrli me.
knjizevnost.193dr.grba,
>> zasto si tako grub i strog?!
Zato što imam loše mišljenje o onom nabacivanju jezičkih konstrukcija
i izanđalih fraza. Na volju vam da mi oponirate, poštujem i ja vas.
>> kriticari" (hijene)!
Kritičari zbilja jesu hijene, jer poput hijena koje piruju nad tuđim
ulovom, i oni sami svojim delanjem dokazuju nemoć da sami stvaraju.
Ali, postoje i čitaoci. Vikend roman nikad nisam čitao, niti ću to
ikada učiniti. Ali, pošto je ono zamešateljstvo koje se graniči sa
kičom objavljeno u jednoj javnoj konferenciji na Sezamu, to dadoh
sebi za pravo da određenom dozom cinizma izrazim svoje lično mišljenje
na ovom mestu. Ne pada mi na pamet da to mišljenje generalizujem, niti
da ga smatram bogom danim. Izvolite, branite suprotni stav.
>> recimo kada sam imala 13 god...nije mi padalo na pamet da citam
>> Sartra, ili Tolstoja itd....bas su mi bili potrebni ljubavni
>> romani!!!
Kad me je drmao pubertet čitao sam Hesea i Apolinera, Tagoru i Stevana
Raičkovića, Vaska Popu i Markesa... U srednjoj školi sam zbilja čitao
mnogo, a najdraže mi je što sam dobro istražio Kafku.
Kao vojnik sam bio uglavnom nepismen za knjige. Tad sam pisao, a to
pisanije nisam nikome pokazao ni uoči spaljivanja. Za vreme studija sam
se bavio studiranjem i SF-om, a danas nažalost čitam mnogo manje nego
što bih voleo.
Ali smatram da imam dovoljno čitalačkog iskustva (i možda senzibiliteta)
da mogu da argumentujem svoj stav po pitanju bilo čega što izjavim na
ovu temu.
knjizevnost.194dcolak,
│ Da zna{ da li~i na patetiku.... BTW jesi li ~itao moju pri~u
│ "Poslednji poziv upu}en samoubici"? Ako nisi, pro~itaj je i
│ reci da li ti je i ta pri~a pateti~na...
Prvo, SET CODE!!
Drugo, pročitao sam, koliko se sećam komentari su bili još
nepovoljniji..
I treće, pogledaj tekstove grupe Suicidal Tendencies, tek da vidiš
kako se lako i elegantno može izbeći patetika...
Sledge DAMMIR!
knjizevnost.195enterprise,
Hi!
Interesuje me gde bih mogao da nadjem knjige Roberta Ladlama .. :)
i Carl L. Stine-a .. :)
knjizevnost.196dikla,
> Da zna{ da li~i na patetiku.... BTW jesi li ~itao moju pri~u
SET CODE !!!
knjizevnost.197fancy,
ŮŢ> Kad me je drmao pubertet čitao sam Hesea i Apolinera, Tagoru i Stevana
ŮŢ> Raičkovića, Vaska Popu i Markesa...
Jebote... a ja mislio da si takav zbog muzike koju si slušao..;)
Fancy
knjizevnost.198todorp,
> Lepo je bilo videti onaj sadrzaj poruke (iako je to bas i moglo u
> pridruzeni fajl). Bilo bi jos lepse kad bi podrzavalo YU slova.
Pa onaj ko voli Xarmca ce ga skinuti a onaj ko ga nije jos citao treba da ga
procita ;))) 8Kb i nije tako mnogo zar ne O:) Sto se tice YU slova, ja ih ne
koristim a sad da ponovo prekucavam nesto sto vec postoji, mrzi me :))
Pozdrav od Todora.
knjizevnost.199hercog,
**> Pusti üoveka da trenira. Biće od njega dobar pisac vikend romana.
CCCC. Ajd malko proüitaj i moje ostale priüe pa sudi...
Sale
knjizevnost.200novim,
Miloš Crnjanski:
SERBIA
Isplivah groblju, u nesvesti, kao modar rak.
Vaznesen u zelenom vrtlogu, iz bezdana.
Sa neba je u svet oticala noć zvezdana,
a Mesec, u tamu, spuštao svoj poslednji zrak.
Bezmerno je svitalo i ja, neizvesna sen,
za ostrvom ovim, osunčanim vukodlakom,
još u mutnom snu, u vale i pene raznesen,
poskočih morem rujnim, na igru lak, i lakom.
Pogledah uvis, da li je to mesečine prah,
ili je ledeni vir zore, što mi guši dah?
Nisam znao da mi, trešnjom i bistrim potokom,
i strasnom vitkošću devojke, njinom pritokom,
Ona to već, iz daleka, kolena prebija!
Prvi put izgovorih: Serbia.
Porođajem u tuđini, pod zamrlim snegom,
hraniše me tvojim glasom, slabošću i negom.
Spustiše me u nemoć detinjstva, da te volim
i brigom, za Tobom, za ceo život, obolim.
Poviše me u bedu, da Te divnu, rajsku, znam,
ali ne dodirnem disanjem i ne sagledam.
Trideset godina da čekam da mi se javiš
i zenicom tvojom, groznom, nad zemljom zaplaviš.
Talasaj,
miluj, spavaj - kao jarak sad čeka zavičaj,
da trulim, i da se nikud više ne vinem, živ.
Kad iznemognem, i moga raspadanja talog
slivaće se u tamu, kroz reka naših mulj i sliv,
u zemlju koja vri, na dnu blata ustajalog.
O, ta krpa,
strašilo u žitu, ispod Mesečevog srpa,
bednica što vreba put i stada, iz zaseda.
To je sad Ona, odmor vranama i vrapcima,
što ni sahraniti mirno u nebesa ne da,
sjaj, što mi još osta, pod bolnim očnim kapcima!
Zar lutajuć mi otac tu je zemlju video?
I na njoj me mati dojila, od prvoga plača?
Ljubičasti Šar zna koliko sam se stideo,
jer, sa mnom, cvetno drvo, već umorno korača.
Nikad me nisu svet, ni blud, slatko opijali,
već ta zemlja koju se umaram da razgalim!
Ni svila, ni strast, me nisu tako uvijali,
kao zagrljaj bolan tih mrtvih, telom palim.
Za tamni jaz lepote države sam ludeo,
u duši miris gorak rađanja udisao,
pa i kad bih, smućen, u tuđini zabludeo,
brak, na rodnom tlu, vraćao je svemu smisao!
I sad, u toj
brdini tvrdoj, bez smisla po krvi rasutoj,
ne samo da senima svojim ne nađoh mira,
nego ni za tuge, što se rodih da ublažim,
ne znam više šapata, pogleda, ni dodira!
U Serbii, zornjaču tražim.
A biće:
ametist nisu ni ovde zenice, kad sviće,
i dah je žića manje, nego u tuđini, čist.
U Bogu je vedro. U nas, sve se sneveseli
i, kao što jesen ne zna svaki svoj sveo list,
umreću zbog Serbie, a nismo se ni sreli.
Da li je
to ista moć, koja se rasipa i razlije?
Mesec, što kotrlja, večerom, prazni svet svoj žut?
Ona magla, i dim, što stresa, lukom srebrnim,
kad razdire noć, na svetli, neznan, Mlečni Put,
što se gubi u zvezdanim pustinjama crnim?
Ili sjaj
jutarnje buktinje Sunca, što diže u beskraj,
pa nas ljulja, u plavetnilu, kao rosnu kap?
Led večernjače, rumen, u nadzemaljskoj tuzi?
Kad, u suton, prelivaju oblaci, kao slap,
prolaznost, u kojoj smo svi, u providnoj suzi?
Uvek sam, bled i prazan, u sveta ovog slasti,
znao da sve to gubim, u telu, i pod travom.
Da i sa tih promena pada mrak pepeljasti,
i veje, gusto, bliskom i daljem, snom i javom.
Serbiu, jedinu još, hučala je ta bura,
koje se sad, modar od davljenja, gorko, stidim!
Urlah, sred ludog skakanja mora i mehura,
da tišinu vanrednu nad zavičajem vidim.
Nadah se da ću na brdu umoran da duhnem,
začeće i veselje poljupcem da potpirim.
Rascvetane padine da vračam i ukunem,
nepomičnošću, sav svet da stišam i umirim!
Pa to zar
da bude i meni grob? Gde je bolan Svetozar
milovao lica, pod obrazinama ruskim?
Zato se, kao MIhajlo, tuđine liših?
I ja ću tu vrteti, po gungulama uskim,
bedne znake ljubavi, sve praznijih i tiših?
I bi rat,
da se, nad grobljem našim, omili smeh i razvrat,
i skine, navek, žud za sinom, sa mutna oka?
Zato je zar bila tama mesa i sjaj misli,
duž mladosti, neveselost gorka i duboka,
da sa Serbiom umru i mog imena smisli?
Patio sam uvek, i zar nije prah, ništa, dim,
to proleće, sa svojim biljkama i bubama?
U zemlji mog detinjstva, koju i ne vidim,
nevraćenoj više dečjim, ni vojnim, trubama.
Zar me nije kiša mutna, marta i aprila,
uvela u bolnu zbrku igračaka sitnih?
Pa šta mi dobro osta, od svih tih toplih krila,
što su me na Frušku bacala, sa ravni žitnih?
Ne ostade mi ni mila roda,
što, bela, rumenom nogom, hoda.
Ni dete moje, dakle, ne silazi sa nekog,
prečistog i predivnog, nežnog, sveta, dalekog,
u kome se nevidljivo u vidljivo menja,
nedokučivom, sveznajućom slašću rođenja!
Stidni bol prve nepravde, lažni žig sramote,
i prvo poniženje, kikotom je opeklo,
ali tek kad ljubav snagu i volju mi ote,
sve je, iznemoglo, u nepovrat, oteklo.
čar, san. svilu, pesak, šta li, sad, u ruci držim?
Kad sve to, što tamo bi i prođe, ovde zahvatim.
Zar sam to ja, što upaljenim pogledom spržim,
sav taj svet, kuda više ne mogu da se vratim?
Da li tela, mili gradovi, ili seni, to
drhte, u slabosti sna i žudi ruku grubih?
Sve ono što videh drago, tužno, plemenito,
zbog čega, gde sve, i šta sve, žarko, ne izljubih?
Vratih Ti se!
Pa zar da kopnim, bolujem, mrem,
u smrti, kuda si brdovita se rasula?
Budućnost, što mi obeća rascvetani Srem,
uzalud je, suzom braka, na Tebe, kanula.
Ljubav mutna više na usnama mi ne rudi,
nit mi po nesvesti protiču preobraženja.
Zgasnuo žar za Tobom sija mi još iz grudi,
ali pun žalosti i očajnog razdraženja.
Neću sačuvati ni misao,
da sam cvetnu granu udisao.
Zanavek, zbilja, zar, ovaj svršetak se širi,
svemu što je bilo sazidano uvrh gora?
Zato su frulom planini svirali pastiri
i duši mojoj Sebia bila što i zora?
Na Krfu, 1925.
knjizevnost.201wizard,
> I treće, pogledaj tekstove grupe Suicidal Tendencies, tek da vidiš
> kako se lako i elegantno može izbeći patetika...
A jel su namerno izabrali patetični naziv za grupu ili im se omaklo? ;)
knjizevnost.202dr.grba,
>> Jebote... a ja mislio da si takav zbog muzike koju si slušao..;)
Takav... Kakav? Baš me zanima šta misliš.
knjizevnost.203hercog,
**> ikada u~initi. Ali, po{to je ono zame{ateljstvo koje se grani~i sa
**> ki~om objavljeno u jednoj javnoj konferenciji na Sezamu, to dadoh
A jesi li pročitao moje ostale priče? Priznajem da je ova zadnja čista
patetika ( znaš pisao sam je dok sam mislio na osobu do koje mi je veoma
stalo...), ali ne možeš da sudiš o mom "stvaralaštvu" samo na osnovu je-
dne pročitane priče. Zato te molim da pročitaš i ostale priče koje su ili
u ovoj konferenciji ili u Civlizacija.2 i da tek onda sudiš o svemu....
unapred zahvalan Sale
knjizevnost.204hercog,
**> Prvo, SET CODE!!
To jeste. Promenjeno je...
**> Drugo, pro~itao sam, koliko se se}am komentari su bili jo{
**> nepovoljniji..
Ne bih se složio. Pogledaj malo bolje pa ćeš videti...
Il treba ja da ti citiram?
**> I tre}e, pogledaj tekstove grupe Suicidal Tendencies, tek da vidi{
**> kako se lako i elegantno mo`e izbe}i patetika...
Mogao bi da pošalješ neki tekst na mail...
Sale
knjizevnost.205hercog,
**> Interesuje me gde bih mogao da nadjem knjige Roberta Ladlama .. :)
Knjižara kod JUGODRPA (Jugoslovenskog Dramskog Pozorišta)
Sale
knjizevnost.206ndragan,
/ vrlo je pozitivno uoblicavati emocije na ovakav nacin i ja bi svim
/ ljudima ovog sveta preoprucila da pisu...nije bitno kako ce to ispasti
/ i sta kazu "knjizevni
Što jes jes. Imaš pravo što se toga tiče, a ko ima petlju da to što
napiše još i pusti u svet, sam je kriv za sve što ga otuda snađe :)
Jeste to što je Hercog napisao i patetično i nakićeno, sladunjavo,
viđeno za pet na pismenom i brzi zaborav i štogod još hoćemo da dodamo,
ali je čovek u to uložio podobru količinu emocija, i to treba poštovati.
To što ja nemam živaca, da natenane čitam takve stvari, potiče više od
mog robovanja sadašnjoj kulturi, gde stvari u kojima nema akcije nemaju
šanse da prođu. Mnogo publike (uključujući mene) vrlo dobro emulira FF
taster dok čita. Ja čak većinu filmova (osim baš prve lige, recimo dobar
deo onog što se vrti po teveju) gledam negde od pola. Taman dovoljno da
pohvatam siže, i da steknem bolji utisak nego što bi bio da sam gledao
od početka.
Što se kritike tiče, možda je i bolje da čoveku kažemo ovako, nego da ne
kažemo ništa. Tek to ubija.
/ Tolstoja itd....bas su mi bili potrebni ljubavni romani!!!
Posle sve to dođe na svoje, pređe se na nešto uživo, ali sanjarenje
ostaje.
Pitam se samo, koliko su ti ljubići vaspitali ovdašnjeg ženskinja da
uzdiše za skupim kolima i mašta o jahtama. Ono, "ne princ na belom
konju, nego konj u belom princu".
p.s. Let's leave your username out of this, ok?
knjizevnost.207ndragan,
/ se malo bolje osvrnemo na Danila Harmsa.
A najava? "Igra Frano Lasić". Kao da najavljuju premijeru.
knjizevnost.208ndragan,
/ Promocija knjige je u utorak 12.10. u 19 h,
U koji čin ili zvanje?
knjizevnost.209bbaja,
>|| A jesi li procitao moje ostale price? Priznajem da je ova
>|| zadnja cista patetika ( znas pisao sam je dok sam mislio na
>|| osobu do koje mi je veoma
Samo ti nastavi i pisi i dalje. Ne daj da ti kritike
smanje entuzijazam.
Inace, vrlo cenim kada neko skupi hrabrost i svoj rad
izlozi sudu javnosti, iako i sam zna da to nije savrseno.
knjizevnost.210veca,
>> Interesuje me gde bih mogao da nadjem knjige Roberta Ladlama .. :)
Videh neko veče, ima ga i u knjižari Stilos, žika Ljubina 10.
knjizevnost.211dcolak,
│ A jel su namerno izabrali patetični naziv za grupu ili im se omaklo? ;)
Nije patetika..
Suicidal Tendencies (nakon samoubistva jednog prijatelja) je
uzet naziv kao nešto simboliše klicu bunta u svakom od nas,
pa čak i bunta protiv samog života..
Njihova muzika potvrđuje i opravdava u potpunosti njihov naziv..
Sledge DAMMIR!
knjizevnost.212fancy,
ŮŢ>>> Jebote... a ja mislio da si takav zbog muzike koju si slušao..;)
ŮŢ> Takav... Kakav? Baš me zanima šta misliš.
Ma... ;)))) Grbav :)
Fancy
knjizevnost.213niklaus,
(:> Kad me je drmao pubertet čitao sam Hesea i Apolinera, Tagoru
(:> i Stevana Raičkovića, Vaska Popu i Markesa...
((:
Ovo me podsetilo na starog (dobrog) ortaka (stari, jer je otišao
u USA), koji je jednu ribu pokušavao da šarmira sa:
"Bilo je to vreme, kad sam svirao po dark-bendovima,
pufff (cug iz cigare), i čitao Hese-a..."
Ja & ekipa smo umrli od smeha... (:
Za čoveka pouzdano znam da je čitao Mikijeve Almanahe i sl.,
a _možda_ je i pročitao "Sidartu".
Svejedno, car čovek. (:
(:niklaus:)
knjizevnost.214bojans,
Mislim da književnost, kao i umetnost uopšte, ima jedan veliki
problem. Mehanizmi vrednovanja su veoma složeni. Još ponajbolji
sud izgleda da daje vreme. Sećam se samo jedne situacije iz
srednje škole kada se profesorka srpskog zgranula na pitanje
jednog mog druga koje je glasilo: "zašto je Tolstoj veći pisac
od Agate Kristi kada je ona prevođena na više jezika, a uz to je
i bolje prodavana?" Umalo ga nije poslala kod psihologa. Zaista,
izgleda da kada je književnost (i ne samo ona) u pitanju,
mišljenje mase je prilično irelevantno. Kako ovci objasniti
lepotu poezije?
knjizevnost.215novim,
Miloš Crnjanski:
U POžETKU BEŠE SJAJ
Daleko gore ispred mene sliva se nebo sa travom.
I svud oko mene stoje ruže tajanstveno, spuštenom glavom.
Tužno je ići čak do poljana,
što tamo leže čak pod nebom,
ovde je svaka reč očarana
ovde je svako srce očarano
ovde se najlepša pesma peva
svakog ubogog dana.
Tužno je ići čak do poljana,
što tamo leže čak pod nebom,
jer je gadno tamo reči crne
jadati iz srca raskidana.
I videti da od cveta do cveta
i videti da od žene do žene
i videti da od bajke do bajke
i videti da od dana do dana
uzalud smo išli.
Tužno je ići čak do poljana.
1912.
knjizevnost.216dr.grba,
>> A jesi li pročitao moje ostale priče?
Jednu ili dve. Nema posebnog utiska. Potražiću ih negde po disketama,
mislim da su tu negde.
>> ...Priznajem da je ova zadnja čista patetika ...
Pa što je nisi izbrisao kad si je pročitao... Da li si je pročitao pre
kačenja u konf?
knjizevnost.217dr.grba,
>> A najava? "Igra Frano Lasić". Kao da najavljuju premijeru.
Dobro, on me baš i nije impresionirao. Ali mnogo, mnogo mi se sviđa
onaj dugi, dugi kadar na početku filma, koji prati dečaka ulicom dok
promiču scene terora, potom kran, pa kroz hodnik do susreta dva para
očiju. Dostojan omaž Orsonu Velsu.
Mada je o ovome trebalo u susednoj temi, film...
knjizevnost.218dr.grba,
>> ŮŢ> Takav... Kakav? Baš me zanima šta misliš.
>>
>> Ma... ;)))) Grbav :)
Hvala.
knjizevnost.219dr.grba,
>> "Bilo je to vreme, kad sam svirao po dark-bendovima,
>> pufff (cug iz cigare), i čitao Hese-a..."
Sad ga ne bih čitao ni da me plate po minutu čitanja.
knjizevnost.220novim,
Miloš Crnjanski:
USPAVANKA
Kad šuma svene
ostaće nad njom zvezde rumene.
Ponećeš svud, pošla ma kud,
samo srce svoje gorko.
Vetar studeni duše, ne stidi se mene,
nema duše,
ni zakona ni časti,
nad bolom ima vlasti
još samo golo telo.
Sve što sam voleo
umrlo je vičući ime moje,
a ja mu ne mogah pomoći.
Zbaci odelo svoje.
U celoj zvezdanoj noći
jedina radost nad bolom
u telom tvom je golom.
Sve nam dopušta tuga.
knjizevnost.221i.a.n.,
>>>> pufff (cug iz cigare), i čitao Hese-a..."
>>
>> Sad ga ne bih čitao ni da me plate po minutu čitanja.
Moj čovek... :)
knjizevnost.222hercog,
**> Pa što je nisi izbrisao kad si je pročitao... Da li si je pročitao pre
**> kačenja u konf?
Ta priča je baš namerno i sa ciljem stavljena u konf... Koji je to
cilj to sam prosudi...
Sale
**> Jednu ili dve. Nema posebnog utiska. Potražiću ih negde po disketama,
Da te podsetim - naslovi priča :
" Tražim reč! "
" Neobičan i strašan život u prokletoj avliji "
" Hoću da te opišem rečima, svete moj "
" Zatvor "
" Skok "
" Vreme "
" Poslednji poziv upućen samoubici "
" Poslednja noć "
" Ljubav (originalna verzija) "
" Svet će biti bolji ili nikakav "
" Ja znam jedan dolap "
itd....
knjizevnost.223hercog,
**> Jeste to što je Hercog napisao i patetično i nakićeno, sladunjavo,
**> viđeno za pet na pismenom i brzi zaborav i štogod još hoćemo da dodamo,
BTW.... Ovo zadnje je pisano specijalno za jednu devojku....
Ali ima i mojih priča koje su pisane i drugačije.... I zato ako neko
već hoće da kritikuje moj rad (hobi) onda neka pročita sve priče i neka
prema svim tim pričama donosi sud...
Sale
knjizevnost.224veca,
>> BTW.... Ovo zadnje je pisano specijalno za jednu devojku....
Nije sporno što je pisano za jednu devojku, mnogi veliki pesnici
su to radili, stvar je u tome da malo više radiš na pričama, ako
već želiš da ih obelodaniš i da mnogo, mnogo čitaš.
knjizevnost.225fancy,
ŮŢ> ... ..., stvar je u tome da malo više radiš na pričama, ako
ŮŢ> već želiš da ih obelodaniš i da mnogo, mnogo čitaš.
(Veca nije bila eksplicitna, ali ja ću dovršiti)
...i tuđe priče ;)
Fancy
knjizevnost.226novim,
Miloš Crnjanski:
SUMATRA
Sad smo bezbrižni, laki i nežni.
Pomislimo: kako su tihi, snežni
vrhovi Urala.
Rastuži li nas kakav bledi lik,
što ga izgubismo jedno veče,
znamo da, negde, neki potok,
mesto njega, rumeno teče!
Po jedna ljubav, jutro, u tuđini,
dušu nam uvija, sve tešnje,
beskrajnim mirom plavih mora,
iz kojih crvene zrna korala,
kao, iz zavičaja, trešnje.
Probudimo se noću i smešimo, drago,
na Mesec sa zapetim lukom.
I milujemo daleka brda
i ledene gore, blago, rukom.
Beograd, Braće Nedića 29, 1920.
knjizevnost.227novim,
Miloš Crnjanski:
PLES
O, pustili smo svuda duše
i, eto, vraća se samo strast nevesela.
Odosmo po ćilimovima dragih tela
u nebesa, što nas izmeniše.
U blage žalosti pređe zanos ludi,
u tišine jutarnjih oblaka,
razočarano telo, vitko od žudi.
I užas lica, strasnih, davno
pokrila je magla,
kao mesečev lik,
što se javlja u nadzemaljskoj seti,
žut, kao obrazina zlatna, tavno,
u grobu, nad kojim se bela sen aveti,
bela sen neveste,
u beskraj za navek nagla.
Sve posta nestvarno,
što u ljubavi čine i činim;
i život, ko pusto polje kud vetar ječi,
pokrismo snegom praštanja svemu,
poljupcima zunjenim i novim.
Pa, eto, ipak, tragom se njinim
kupi čemer i u zorama ovim,
kad više okovan, nag niko ne kleči.
I duša zagledana, nevesela,
pokriva dim, pruge radosti i plesa,
što u beskraju igraju nebesa,
opet samo teškim, grimiznim plaštom
strasnoga tela.
1922.
knjizevnost.228veca,
>> (Veca nije bila eksplicitna, ali ja ću dovršiti)
>> ...i tuđe priče ;)
To se valjda podrazumeva :)
knjizevnost.229dr.grba,
>> >> Sad ga ne bih čitao ni da me plate po minutu čitanja.
>>
>> Moj čovek... :)
Ma šta veliš? A kako sam ja to tvoj čovek?
knjizevnost.230dr.grba,
>> **> Jednu ili dve. Nema posebnog utiska. Potražiću ih negde po
>> disketama,
>>
>> Da te podsetim - naslovi priča :
Ej, Sale, 'ajde da malo smirimo loptu. Ovde dolazi do rasprave koja
je uzrokovana jednom mojom ciničnom opaskom o priči koju si nedavno
bacio u konf. Ono što mislim o toj priči ostaje, ali nije mi palo na
pamet da generalizujem ocenu na tvoj kompletni opus. Ne želim, zaboga,
da omalovažavam tvoje pokušaje da izbrusiš svoj stil pisanja. Uostalom,
budeš li se u životu bavio pisanjem, verovatno ćeš nailaziti na mnogo
otrovnije i zlonamernije kritike, eto ljudi su takvi.
Izvinjavam ti se što sam te uvredio. To je bila posledica moje nervoze
uzrokovane drugim stvarima, a projektovana, eto, gde nije mesto. Neću
se više obazirati na ovu temu i, molim te, nemoj ni ti.
knjizevnost.231veca,
Književni maraton od 18.10. od 16 h, do 19.10. do 04 h, književni
klub Jazbina, Đure Danićića 10.
knjizevnost.232veca,
Izvinjavam se na grešci, klub jazbina se nalazi u Đure Daničića 13.
knjizevnost.233princess,
ma veco uopste nije sporna ni tematika ni stil pisanja i tezina :)
knjizevnost.234princess,
fancy ako ti implicitno (?) razmisljas zasto se onda explicitno exponiras?!
knjizevnost.235ilazarevic,
> recimo kada sam imala 13 god...nije mi padalo na pamet da citam Sartra,
> ili Tolstoja itd....bas su mi bili potrebni ljubavni romani!!!
Kada sam ja imao 13 godina, ljubavne romane nisam gledao ni levim okom (ne
gledam ih ni sada). Patetiku u svakom obliku treba proterati. Treba čitati
Kafku, Dostojevskog, Hesea itd. u "glavnom pravcu" i SF, naravno :)
knjizevnost.236fancy,
ŮŢ> fancy ako ti implicitno (?) razmisljas zasto se onda explicitno exponiras?!
Eksplicitnim eksponiranjem dolazim dao implicitnog imponiranja, tj.
srpski, imponovanja ;).
Mđt. nekada jednostavno ne upali..:) Niko nije savršen.
Fancy
knjizevnost.237i.a.n.,
>>>> Moj čovek... :)
>>
>> Ma šta veliš? A kako sam ja to tvoj čovek?
Hteo sam reći: da, slažem se s tobom, ne bih čitao Hesea. Poslednje
što sam imao u rukama bio je "Stepski vuk", ali to je bilo u vojsci,
kada sam sa istim zanimanjem pročitao i udžbenik sudske medicine i
nekoliko brojeva nekog internog SUP-ovskog žurnala (plavci se
međusobno bodre i tapšu po leđima, čestitajući sami sebi na pameti,
retko vesela literatura).
Apropos "Stepskog vuka", postoji dobar esej K. Vonegata o statusu te
knjige, ako nekog zanima mogu da potražim, prevedem & pošaljem.
knjizevnost.238i.a.n.,
>> Treba čitati Kafku, Dostojevskog, Hesea itd. u "glavnom pravcu" i SF,
>> naravno :)
"Treba čitati..." Ovakve preporuke mogu da prihvatim samo ako iza njih
ne sledi spisak imena. Treba čitati. Tačno. Tačka. Bespogovorni
književni autoriteti ne postoje. (Među piscima ih je pogotovo uzaludno
tražiti. Konrad nije trpeo Dostojevskog, i uopšte Ruse. Tolstoj
Šekspira iz svojih razloga, Ezra Paund iz svojih. Primera ima koliko
voliš.)
Glavni pravac? "Mainstream", zar ne? Ali taj pojam opet podrazumeva
nekog ko će reći "ovo valja, ovo ne", što nas vraća na autoritete.
Ukusi se menjaju, pa se dešava da je danas "mainstream" ono što je pre
deset (dvadeset, trideset...) godina proglašavano za drek. I obrnuto.
>> Patetiku u svakom obliku treba proterati.
U tom slučaju ostaješ bez 90% književnosti, bilo kakve. I u SF-u je
ima, i te kako. Navodim iz Klarkove "Svetlosti zemaljske":
"Ova zdanja su sagrađena sa namerom da se odupru silama kojima je
Priroda mogla da ih ugrozi -- ali bi zato bila sasvim krhka u slučaju
da se na njih okomi žovekova srdžba!"
Uzvišena osećanja, velika slova, sudba nepojamna... Brrr. Ima jedna
zgodna poslovica kod Vuka: "Glas do neba, a muda u pepelu".
knjizevnost.239fancy,
ŮŢ> Apropos "Stepskog vuka", postoji dobar esej K. Vonegata o statusu te
ŮŢ> knjige, ako nekog zanima mogu da potražim, prevedem & pošaljem.
Zanima mene.
knjizevnost.240novim,
Miloš Crnjanski:
STENJE
Danas sam bio tako veseo!
A sad? Gle, jedva dišem,
sa osmehom mutnim, umorno.
Daleko, negde, iza škotskih obala,
diže se, iz mora, modro stenje,
tako grdno, tako pusto, sumorno.
Ja ga se setih! Ja ga vidim!
Njegova modrina mrsi mi dušu,
i mene obuzima grozna jeza,
i neka, beskrajna, žalost.
Predosećano, u Beogradu, 1920.
knjizevnost.241dejanr,
>> Konrad nije trpeo Dostojevskog, i uopšte Ruse.
Ne znam ko je taj Konrad, ali svaka mu čast, k'o da je mene
pitao :)
knjizevnost.242hercog,
**> budeš li se u životu bavio pisanjem, verovatno ćeš nailaziti na mnogo
Pisanje mi je samo hobi...
**> Izvinjavam ti se što sam te uvredio. To je bila posledica moje nervoze
Ok, ok, nisi me uvredio, samo sam malo čudno osećao...
Sale
knjizevnost.243novim,
> "Treba čitati..."
"Treba sve čitati" (Mišel Fuko).
knjizevnost.244ndragan,
/ dne pročitane priče. Zato te molim da pročitaš i ostale priče koje su
/ ili u ovoj konferenciji ili u Civlizacija.2 i da tek onda sudiš o
/ svemu....
A razmisli o ovome: objave ti negde _jednu_ priču. I to dohvati neki
kritičar i odelje te (ili digne u nebesa). Onda se zainteresuje te nađe
i pročita ostale. Tu može da potvrdi ili opovrgne mišljenje koje je
stekao na osnovu one prve.
Ali, kritika je već napisana i objavljena. I priča. Kad jednom pustiš u
javnost, to ti je kao da si pustio papirni brod niz vodu. Skoro nikako
ne možeš da utičeš na njenu dalju sudbinu. Sve što si mogao, uradio si
dok si pisao.
knjizevnost.245ndragan,
/ od Agate Kristi kada je ona prevođena na više jezika, a uz to je
/ i bolje prodavana?" Umalo ga nije poslala kod psihologa.
Pa, mogla je i da iznese neki argument. Naprimer, da je baba Agata
radila sa vrlo suženim izborom tema, tehnika itd - sve skupa, bila je
blizu nekoj vrsti fah idiota (dobrog), dok je njegovo veljičestvo grof
Debeli (ľ˛Ý§÷˛ŕ) itekako pazio i na formu, i na psihologiju, i na
dramaturgiju, i na ovo i na ono, što sve babi nije trebalo jer bi joj
porušilo dramaturgiju.
P.S. I ja sam pročitao više Agate nego grofa.
knjizevnost.246dr.grba,
>> kada sam sa istim zanimanjem pročitao i udžbenik sudske medicine i
>> nekoliko brojeva nekog internog SUP-ovskog žurnala (plavci se
Poštovani auditorijume, moram ovde da priznam da sam u časovima
duboke psihičke krize za vreme odsluženja vojnog roka, u žapljini 1984.
(čija je kasarna imala velelepnu bibilioteku u koju nismo imali pristupa),
ah....
...proč....
....pročitao tri vikend-romana na temu "Nindža". Eto. Da. Tako. Priznao
sam. Sad bi trebalo da mi je lakše. Nije.
knjizevnost.247dr.grba,
>> U tom slučaju ostaješ bez 90% književnosti, bilo kakve. I u SF-u je
>> ima, i te kako. Navodim iz Klarkove "Svetlosti zemaljske":
Osećaj nemoći se može mnogo bolje i suptilnije opisati, nego upotrebom
patetike. Kad već potežeš SF, preporučujem knjigu "žovek praznih šaka",
od Ursule LeGuin. Uz ovu knjigu, kao još par Ursulinih, nije teško
dokazati da je i SF dostojna atributa "velika književnost" ili kako već
ljudi imaju običaj da to nazivaju.
knjizevnost.248dr.grba,
>> >> Konrad nije trpeo Dostojevskog, i uopšte Ruse.
>>
>> Ne znam ko je taj Konrad, ali svaka mu čast, k'o da je mene pitao
Đerđ Konrad, mađarski posleratni pisac, čovek koji je dobio više batina
nego bračni par Hadžidrašković. Potpisao par dobrih romana, neke eseje
i veliki broj otpusnica iz zatvora. Seronja koji je mislio da je Staljin
najveće zlo dvadesetog veka. I nije mu zameriti.
Napisao knjigu o čoveku čiji izbor je bio zatvor, pošto se odande
ne vidi proces rušenja kule od karata u čijem građenju je učestvovao.
A negativna, afektivna osećanja prema Rusima su samo posledica politike,
a ne književnosti. Svejedno, po mnogo čemu je bio u pravu.
knjizevnost.249dr.grba,
>> > "Treba čitati..."
>>
>> "Treba sve čitati" (Mišel Fuko).
- Pročitajte sve, naglas!
- ...štampa "XY press", peta istočna ulica 4089, 900001 Njujork, NY
Ne, ne treba sve čitati. žitanje svega ustvari i nije čitanje.
Znao sam dečka u doba osnovne škole koji je (navodno) pročitao 540
knjiga za godinu dana u gradskoj biblioteci i kao nagradu dobio neku
debelu enciklopediju nečega. A knjige sve po 200-300 strana...
Onda smo se moj drug i ja dogovorili da oborimo taj njegov rekord,
naravno njegovom metodom. Uzimali smo dvaput nedeljno svaki po šest knjiga,
"Vinetu" tipa, jer te su debele. Posle mesec dana bibliotekarka nas je
prijavila učiteljici da to radimo. Mi smo otvoreno učiteljici priznali
zašto smo to radili, a onda nam je ona bez ljutnje i u poverenju objasnila
da nam fora ionako ne bi uspela: nijednom od nas ujak nije opštinski
budža, a tata čuveni hirurg....
knjizevnost.250dejanr,
>> Uzimali smo dvaput nedeljno svaki po šest knjiga, "Vinetu" tipa,
>> jer te su debele. Posle mesec dana bibliotekarka nas je prijavila
>> učiteljici da to radimo.
E da mi je još znati šta je bibliotekarka imala da vas "otkucava"
učiteljici... Valjda je to prokletstvo života u manjem mestu, svako
svakog zna :( Veliki grad ima razne mane, ali bar možeš sa velikom
verovatnoćom pretpostaviti da se bibliotekarka i učiteljica ne poznaju ;)
knjizevnost.251veca,
>>>> "Treba sve čitati" (Mišel Fuko).
>> Ne, ne treba sve čitati. žitanje svega ustvari i nije čitanje.
Možda ne sve, ali svakako dosta toga, kako bi izgradio sopstveni
ukus.
knjizevnost.252veca,
>> Hteo sam reći: da, slažem se s tobom, ne bih čitao Hesea. Poslednje
Hesea sam čitala davno, dosta toga se sećam kao kroz maglu, ali
svejedno ostaje mi dobar utisak onoga što sam tada čitala. Možda
su godine bile u pitanju, no i dalje ne mislim da ga ne treba
čitati, naprotiv!
knjizevnost.253veca,
>>>> Konrad nije trpeo Dostojevskog, i uopšte Ruse.
>> Ne znam ko je taj Konrad, ali svaka mu čast, k'o da je mene
>> pitao :)
Uh, ne znam, ali rekla bih da je posledica ovakvog stava to što
su decu u srednjoj školi terali da čitaju Dostojevskog (em je
obiman, em zahteva pažnju) kad su želeli vreme drugačije da
iskoriste. Ipak, mislim da je to stvar senzibiliteta, a ne to da
je Dostojevski loš pisac.
knjizevnost.254veca,
>> Književni maraton od 18.10. od 16 h, do 19.10. do 04 h, književni
>> klub Jazbina, Đure Danićića 10.
Ako sinoć (juče) kojim slučajem niste bili na "maratomu" samo da
vam kažem da ništa niste propustili, naprotiv! Ono je najblaže
rečeno bio užas. Došle neke face (jao, je*ote, bre), totalno
nekultivisane i štatijaznam kakve sve, samo da kažu kako su eto
bili na nekom književnom događaju, a to što nisu ništa ukapirali,
a i kako bi, kad nisu ni slušali (sve vreme su vodili neke svoje
razgovore i to veoma glasno, te autori nisu bili sigurni da li da
nastave sa čitanjem svojih radova ili da ih sve oteraju u
majčinu), mada, sve i da su slušali, pitanje je da li bi njihov
mozak bio sposoban da sve to dešifruje. Strašno :(
knjizevnost.255dejanr,
>> Sećam se samo jedne situacije iz srednje škole kada se profesorka
>> srpskog zgranula na pitanje jednog mog druga koje je glasilo: "zašto
>> je Tolstoj veći pisac od Agate Kristi kada je ona prevođena na više
>> jezika, a uz to je i bolje prodavana?" Umalo ga nije poslala kod
>> psihologa.
To je samo posledica dogmatskog pristupa školovanju, koje je unazadilo
generacije na raznim fakultetima, a posebno one na raznim društvenim
naukama. Normalan profesor u nekoj školi na Zapadu bi takvu izjavu uzeo
za izuzetnu temu na osnovu koje bi u razredu mogla da se razvije veoma
lepa rasprava, jer ima argumenata i za takvo tvrđenje a i protiv. Obaška
što bi to bila jako dobra tema za neki pismeni zadatak, jer bi u odgovoru
na nju moglo da se vidi kako koji učenik razmišlja.
Ali ne - ta profesorka književnosti (a, na žalost, i mnoge druge) je
školovana tako da misli da su "levi ruski pisci" svetinje, i ako joj
udariš u svetinju kao da si prekršio sve tabue ugrađene u njen mozak,
očito ograničen poput terase ;) Pošto sa takvom tvrdnjom po njenom,
ne mišljenju nego instinktu, ne možeš nikako biti u pravu, onda znači
da si lud, pa pravac psiholog ;)
knjizevnost.256dejanr,
>> Naprimer, da je baba Agata radila sa vrlo suženim izborom tema, tehnika
Pa, nije baš ni Tolstoj bio toliko raznovrsan - uglavnom istorijske
teme, u koje je stavljen jedan otpadnik (otpadnica) koji ima nekakve
dileme i na kraju dotični ovako ili onako nagrabusi.
>> pazio i na formu, i na psihologiju, i na dramaturgiju, i na ovo i na
>> ^^^^^^^^^^^^
>> ono, što sve babi nije trebalo jer bi joj porušilo dramaturgiju.
>> ^^^^^^^^^^^^
Nije joj trebala dramaturgija jer bi joj porušila dramaturgiju, a? :))
Uzgred, Agatha nije baš uvek bila baba :) U stvari, najbolje knjige napisala
je pre nego što je došla u taj stadijum, a kao baba se uglavnom ponavljala.
Jel neko čitao njenu zadnju knjigu, Postern of the Fate? Nije? Neka se i
ne trudi ;)
knjizevnost.257novim,
>>> > "Treba čitati..."
>>> "Treba sve čitati" (Mišel Fuko).
> Ne, ne treba sve čitati.
"Guardati da colui che non ha letto che un libro solo" (čuvaj
se onoga ko je pročitao samo jednu knjigu) - Giacomo Casanova
knjizevnost.258drazen,
> ma veco uopste nije sporna ni tematika ni stil pisanja i tezina :)
Jel' ovo bice pismeno?
Pl poz D
knjizevnost.259drazen,
> Apropos "Stepskog vuka", postoji dobar esej K. Vonegata o statusu te
> knjige, ako nekog zanima mogu da potrazim, prevedem & posaljem.
Obavezno. Hese me ne zanima. Ali Vonegat da i to mnogo. Kada smo kod
istog da li neko zna gde se moze naci "Kolevka za drugu macu" ?
(Mislim da nisam pogresio naslov.)
Pl poz D
knjizevnost.260nemo,
==> naukama. Normalan profesor u nekoj školi na Zapadu bi takvu izjavu
==> uzeo za izuzetnu temu na osnovu koje bi u razredu mogla da se
==> razvije veoma lepa rasprava, jer ima argumenata i za takvo tvrđenje
==> a i protiv. Obaška što bi to bila jako dobra tema za neki pismeni
==> zadatak, jer bi u odgovoru na nju moglo da se vidi kako koji učenik
==> razmišlja.
nije mi baš najjasnije šta ovo znači:
to bi valjda učinio 'normalan' profesor bilo gde, a ne samo
na 'Zapadu'...
evo vam, u prikačenoj datoteci uz ovu poruku spisak knjiga
koje su bile zabranjene kao lektira učenika u poslednjih
nekoliko godina na 'Zapadu' od 'nenormalnih' profesora
(ili moralne manjine)
le cap
banned.zipknjizevnost.261dejanr,
>> to bi valjda učinio 'normalan' profesor bilo gde, a ne samo na 'Zapadu'...
Pa da, samo što ja nisam upoznao tako "normalne" profesore književnosti
ovde, a slabo sam i čuo da ih je iko upoznao, tako da sam sklon da verujem
da ih nema mnogo. Za njih su vrhunac književnosti bile razne teme tipa
"veliki plavi krug i u njemu zvezda", a ako bi neko tu dao malo "avangardniji"
odgovor, nije mu ginula neka beda od ocene. Uostalom, pisasmo neki dan u
ORKA/obrazovanje o nekom što je i iz škole isteran zbog pismenog zadatka.
Sa druge strane, pitajte nekoga ko je išao u neku američku školu kako tamo
izgledaju časovi književnosti - osnova je u diskusiji. Doduše, neke diskusije
koje sam čitao (u nekim školama se vode i zapisnici) su dosta stupidne, ali
bolje i stupidna diskusija nego da profesor priča prazne fraze a đaci igraju
podmornice ;)
knjizevnost.262novim,
>>> ....... zgranula na pitanje jednog mog druga koje
>>> je glasilo: "zašto je Tolstoj veći pisac od Agate
>>> Kristi
> ........ Normalan profesor u nekoj školi na Zapadu bi
> takvu izjavu uzeo za izuzetnu temu na osnovu koje bi
> u razredu mogla da se razvije veoma lepa rasprava,
ma i na srednjeistoku, tj. ovde. jedna od mojih profesorski
(s faksa, tj. sa svetske) držala nam je kurs o tome zašto
misli da je Dostojevski loš pisac. bile su to sjajne analize,
i o Dostojevskom smo naučili više nego iz dosadnih predavanja
D. N.-a. doduše, ona je bila sasvim neortodoksna pojava
(časove smo imali kod nje, u kući, dva sata rada, a onda smo
nastavljali kao žurka, lozovača, vino, ko je hteo da duva
mogao je; ne, nije bilo "onoga", to se radilo po drugim
kućama.) njena osnovna linija argumentacije je bila da je
Dostojevski loš PISAC - u smislu konstrukcije romana, ali ne
da je loš MISLILAC - to ne, naravno.
knjizevnost.263niklaus,
(:> ....pročitao tri vikend-romana na temu "Nindža". Eto. Da.
(:> Tako. Priznao sam. Sad bi trebalo da mi je lakše. Nije.
Nismo li rekli da se kaže "Ninđa".
Sorry, sada ti je još teže. (;
(:niklaus:)
knjizevnost.264mnikolic,
>> Ipak, mislim da je to stvar senzibiliteta, a ne to da
>> je Dostojevski loš pisac.
Apsolutno. Terati decu da čitaju Dostojevskog je čista glupost.
Kad smo u školi radili "Zločin i kaznu" samo par nas je shvatilo da to nije
krimi-roman ;)) (nije zezanje, oni su to STVARNO shvatili kao nešto jako
slično krimi-romanima :(( )
Inače, za mene je Dostojevski No.1 !
Vlada
knjizevnost.265balsa,
*********
da ih nema mnogo. Za njih su vrhunac književnosti bile razne teme tipa
"veliki plavi krug i u njemu zvezda", a ako bi neko tu dao malo "avangardniji"
odgovor, nije mu ginula neka beda od ocene. Uostalom, pisasmo neki dan u
*********
A, jok, pojavljuju se i avangardni profesori. ;) žujem da je u jednoj od
"elitnih" beogradskih gimnazija nedavno za pismeni pala tema:
"Progoni me jedna metafora"
Auh.
knjizevnost.266novim,
Miloš Crnjanski:
SERENATA
žuj, plače Mesec mlad i žut.
Slušaj me, draga, poslednji put.
Umreću, pa kad se zaželiš mene,
ne viči ime moje u smiraj dana.
Slušaj vetar sa lišća svelog, žutog.
Pevaće ti: da sam ja ljubio jesen,
a ne tvoje strasti, ni članke tvoje gole,
no stisak granja rumenog uvenulog.
A kad te za mnom srce zaboli:
zagrli i ljubi granu što vene.
Ah, niko nema časti ni strasti
ni plamena dosta da mene voli:
No samo jablanovi viti
i borovi pusti ponositi.
No samo jablanovi viti
i borovi pusti ponositi.
Potkamien, u Galiciji, 1915.
knjizevnost.267i.a.n.,
>>>> Ne znam ko je taj Konrad, ali svaka mu čast, k'o da je mene pitao
>>
>> Đerđ Konrad, mađarski posleratni pisac, čovek koji je dobio više
>> batina
A ja mislio na Džozefa Konrada. Neka, i Đerđ K. je dobar primer.
knjizevnost.268i.a.n.,
>> Ne, ne treba sve čitati. žitanje svega ustvari i nije čitanje.
─────────────
Postoji li neki izraz za to? Bibliomanija?
knjizevnost.269i.a.n.,
>> Kad već potežeš SF, preporučujem knjigu "žovek praznih šaka",
Da, Le Guinova ima osećaj za meru. Klarka sam citirao kao primer
gadnog preterivanja s patetikom (ne samo u toj knjizi).
knjizevnost.270i.a.n.,
>>> Apropos "Stepskog vuka", postoji dobar esej K. Vonegata o statusu
>>> te knjige, ako nekog zanima mogu da potrazim, prevedem & posaljem.
>> Obavezno. Hese me ne zanima. Ali Vonegat da i to mnogo.
OK, samo trebaće mi vremena da do knjige dođem, nekom sam je pozajmio,
pa taj nekom drugom... Znaš već.
>> Kada smo kod istog da li neko zna gde se moze naci "Kolevka za
>> drugu macu" ? (Mislim da nisam pogresio naslov.)
Mislim da jesi, jer se knjiga zove "Kolevka za macu" (Cat's Cradle).
Izašlo u "Kentauru" pre ?? godina, danas može da se nađe valjda samo
po antikvarnicama ili bibliotekama.
knjizevnost.271i.a.n.,
>> Hesea sam čitala davno, dosta toga se sećam kao kroz maglu, ali
>> svejedno ostaje mi dobar utisak onoga što sam tada čitala.
Da je utisak bio bolji, ono "davno" verovatno ne bi bilo tako
davno. :)
>> su godine bile u pitanju, no i dalje ne mislim da ga ne treba
>> čitati, naprotiv!
Ne kažem ni ja "ne treba", rekoh već da mi takve izjave nisu mile.
Ako se nekom sviđa, fine by me.
knjizevnost.272.bale.,
> istog da li neko zna gde se moze naci "Kolevka za drugu macu" ?
Ne znam za macu, ali mislim da sam video "Belo magarence" negde u
gradu ;-)
knjizevnost.273milan,
> kućama.) njena osnovna linija argumentacije je bila da je
> Dostojevski loš PISAC - u smislu konstrukcije romana, ali ne
> da je loš MISLILAC - to ne, naravno.
Ovo mi liči na Vladislavu Ribnikar, ali nema veze, to nije
bitno. Naime, džabe se ti sa Dejranom trudiš oko finesa, on
preferira Oca i Sina (Dumas-e) i Dobrilu Krstić svakom "levom
ruskom piscu" što je, naravno, njegova privatna stvar i lični
ukus - mada ja ne verujem da postoje različiti ukusi već samo
ukus i neukus, ali to je druga priča.
Drama sa njegovim estetičkim uzletima u ovoj i njojzi
bliskim konferencijama ne proizlazi iz njegovog prava da mu budu
Otac, Sin i Dobrila zabavni i zanimljivi - i meni su, pa šta? -
nego iz toga što on, kao svako dete iz bolje kuće (na vreme
oterano ;))) mora da OPRAVDA svoje afinitete te iz toga izvlači
čitavu jednu estetiku - koja se otprilike svodi na brzu montažu
u američkim filmovima tj. ako je brzo montirano dobro je inače
je shit - ali i pedagogiju (andragogiju?) koja bi iz toga
valjalo da sledi. Dakle, on pokušava da nas ubedi da je
Otac-Sin-Dobrila književnost vredna ozbiljnog izučavanja u
školama. Naravno, nije sporno da bi se neka od nji'ovih knjiga
možda mogla "metiti" u lektiru (možda Monte Kristo i jeste?) ali
to ne znači da bi Tolstojevskog trebalo izbaciti iz iste. Na
njegovu žalost to ti i tvoje kolege nikako da prihvatite, pa se
on zdravo ljuti. Nikako da se pomiri sa činjenicom da su
Tolstojevski otvorili toliko više važnih tema od pomenutog
Trojstva i, što je još važnije, na ta otvaranja dobili odziv
čitave judeo-hrišćanske kulture, da im Trojstvo ne može
konkurisati sve da se multiplicira sa nekim megabajtom.
Parola za izbore:
"žitajte Dobrilu, ama i za pojas zadenite!"
Pl poz M
knjizevnost.274ndragan,
/ Apropos "Stepskog vuka", postoji dobar esej K. Vonegata o statusu te
Gde je?
knjizevnost.275ndragan,
/ "Treba čitati..." Ovakve preporuke mogu da prihvatim samo ako iza njih
/ ne sledi spisak imena.
Nema veze da li ima spisak imena ili ne. Ako ne sledi, svakako je u
pravu, a ako sledi, neko od prisutnih jamačno ispaljuje protivspisak, te
neko treći ko to sluša dobija razlog da _počne_ da čita, jedno, drugo,
ili nešto treće. Bitno je da se čita.
/ ima, i te kako. Navodim iz Klarkove "Svetlosti zemaljske":
Ja vidim da sam zbog nečeg batalio Klarka... sad si me podsetio.
knjizevnost.276ndragan,
/ Miloš Crnjanski:
/ STENJE
Opet moje brzo oko (turbo čitanje): ko stenje?
knjizevnost.277fancy,
ŮŢ>/ Miloš Crnjanski:
ŮŢ>
ŮŢ>/ STENJE
ŮŢ>
ŮŢ> Opet moje brzo oko (turbo čitanje): ko stenje?
Pa... piše ti iznad..;)
knjizevnost.278dr.grba,
>> E da mi je još znati šta je bibliotekarka imala da vas "otkucava"
>> učiteljici... Valjda je to prokletstvo života u manjem mestu, svako
I poznaju se, ali u Kikindi je u ono vreme (a možda i sad) metoda prijave
đaka u gradskoj biblioteci išla kroz škole, pa su svi podaci o korisnicima
bili referisani...Već sam pričao negde na Sezamu slučaj u kome sam imao
konflikt sa nervoznim direktorom, koji me je nabrusio kao vola što neke
knjige držim već godinu dana. A ispostavilo se da je moj imenjak, Dragan
Grbić kao i ja, a godinu mlađi od mene, tri dana ranije uzeo neke knjige,
a bibliotekarka strpala karton u pogrešan fah...
Sve u svemu, iako sam veliki ljubitelj knjiga i čitanja istih, imao sam
prilično razloga da zamrzim gradsku biblioteku... ):
knjizevnost.279dr.grba,
>> "Guardati da colui che non ha letto che un libro solo" (čuvaj
>> se onoga ko je pročitao samo jednu knjigu) - Giacomo Casanova
└─────┬────────┘
(((: ────────────┘
MIslim da je gosn Kazanova ovo mislio figurativno (: jer sudeći po pričama
njegovo vreme je odlazilo na štogod drugo (;
knjizevnost.280dr.grba,
>> Nismo li rekli da se kaže "Ninđa".
Da ne zapodevamo u beskraj, setio sam se rasprave kad sam pisao onu
poruku. U dotičnoj literaturi je pisalo "Nindža", pri čemu ne pretendujem
na isključivost. Samo se služim tom varijantom. A o bitnosti te reči imam
mišljenje koje nije za javni auditorijum.
knjizevnost.281dr.grba,
>> "Progoni me jedna metafora"
E, pa ako je dozvoljen neortodoksni pristup, tu bih primenio tehniku
"jao, jao, sad sam naderao" koju sam već koristio i obarao svoje
profesorice s nogu.
Pritisla me jedna glupa tema
neudobno, k'o drveta kora.
Kako, brate, da se oslobodim?
Progoni me jedna metafora.
Sad po noći ne mogu da spavam,
moje lice - to je slika bedna.
Ne verujem da ću se izvući.
Progoni me metafora jedna.
Ako nađem za sebe rešenje
k'o iz topa reći ću ga svima.
Nek' vas zebnja napusti u času:
biće jedna metafora fina.
Tako... Oko šest minuta.
knjizevnost.282dr.grba,
>> A ja mislio na Džozefa Konrada...
Pardon. Sad sam se asocirao na neke devojčice iz mojih dečačkih dana.
Pomenu neko ime, ja pitam ko je to. "Zaboga, pa svi znaju ko je Rudi!".
Naravno, saznah kasnije, Rudi je bio lokalni heroj, plavook, crnokos,
zbog koga su mnogi jastuci bili pritiskani između butina...
knjizevnost.283dr.grba,
>> Postoji li neki izraz za to? Bibliomanija?
Verovatno pravi izraz. Mada sam i sam nazivan bibliomanom kad sam sa
Sajma knjiga donosio po četrdeset knjiga. Šta sam mogao, knjige bile
jeftine, a još slabije čuvane (:
Apropos, pa ovih dana je vreme za Sajam knjiga, zar ne? Ni reči još ne čuh
o tome. Ne, ne čitam novine. Ne, ne gledam informativni program na TV.
knjizevnost.284dr.grba,
>> Mislim da jesi, jer se knjiga zove "Kolevka za macu" (Cat's
>> Cradle).
Beše onomad rasprava u kojoj je izneto mišljenje da "Cat's Cradle"
zapravo ima sasvim drugo, idiomatsko značenje i da je doslovni prevod
čist promašaj. Seća li se ko ovoga i zna li taj, navodno bolji, prevod?
knjizevnost.285dr.grba,
>> Ne znam za macu, ali mislim da sam video "Belo magarence" negde u
>> gradu ;-)
(((((((((((((:
I opet podsećanje: tražim već duže vreme slikovnicu "Deset ljutih gusara"
od Ršuma, za neke drage mi klince. A i rad sam naučiti je napamet.
Ima li ko ovo i da li bi bio vredan da časom prekuca pesmicu ovde?
Deset ljutih gusara
došlo u moj krevet
jedan pao s kreveta
ostalo ih devet
Devet ljutih gusara...
knjizevnost.286dr.grba,
>> Ja vidim da sam zbog nečeg batalio Klarka... sad si me podsetio.
Srećom, natrčao sam samo na par Klarkovih knjiga u kojima sam zbilja
prepoznao patetiku. Mnogo pre sam se odrekao čitanja njegovih knjiga.
On je mnogo više, da 'prostite, ukakio motku očijukajući sa ekonomskim
principima koje je ugradio u potku "2061: treća odiseja". Neka deda Klark
lepo roni po svom bazenu i piše novi roman na nepromočivom notebooku,
njegova uloga je završena prvom odisejom i mi ga zbog svih stvari do
tada volimo.
Neka tamo i ostane, koliko god ova moja molba takođe bila patetična.
knjizevnost.287bojans,
>> Naime, džabe se ti sa Dejranom trudiš oko finesa, on preferira
>> Oca i Sina (Dumas-e) i Dobrilu Krstić svakom "levom ruskom
>> piscu" što je, naravno, njegova privatna stvar i lični ukus -
>> mada ja ne verujem da postoje različiti ukusi već samo ukus i
>> neukus, ali to je druga priča.
A Babu (Agathu) si zaboravio :) Uzgred, zaista ne videh kod
Dejana neko objašnjenje zašto ne voli ruske klasike. Znam mnoge
koji na takvo pitanje (koje se može postaviti i u vezi sa
klasičnom muzikom, slikarstvom itd.) odgovaraju sa jednostavnim
"ne dopada mi se" i tu je tačka. Međutim, postoje i razornija
pitanja koje sam postavljao nekim svojim prijateljima: "Kako ti
se ne dopadaju proverene stvari poput Biblije, Šekspira ili
ruskih pisaca? Da li si kompetentan da negiraš remek dela
umetnosti?"
Odgovori su se, uglavnom, svodili na to da svako ima pravo na
sopstveno mišljenje, kriterijume, ukus i sl., da vaspostavljeni
vrednosni sistem u kulturi i umetnosti nije od Boga dat za sva
vremena... Neki su jednostavno priznali da nemaju ni volje ni
vremena da se preterano udubljuju u "teške situacije", da ritam
života nameće brze stvari i da bavljenje klasičnim,
"sporovoznim" naukama treba prepustiti "zaluđenicima" i
"fanaticima".
Ono u čemu se slažem sa Dejanom je da treba prihvatiti raspravu
na ovu temu, ali da bi, što ona dalje odmiče, ili pokazali da je
Tolstoj zaista, za faktor beskonačno, veći pisac od gđe Christie
ili bismo zadrli u neku složenu aksiomatiku estetike, koja bi,
možda, rezultovala veoma zanimljivom diskusijom. Samo napred!
knjizevnost.288maksa,
<><> Pa da, samo što ja nisam upoznao tako "normalne"
<><> profesore književnosti ovde, a slabo sam i čuo da ih je
<><> iko upoznao, tako da sam sklon da verujem da ih nema
<><> mnogo.
Profesorka Šujica, predaje (valjda još uvek) u VIII gimnaziji (danas III).
Totalno otkačena žena (u pozitivnom smislu), između ostalog piše knjige
erotske poezije.
Jednom je kao temu za pismeni dala "Zrno peska iz profila". ;)
knjizevnost.289novim,
> MIslim da je gosn Kazanova ovo mislio figurativno (:
> jer sudeći po pričama njegovo vreme je odlazilo na
> štogod drugo (;
gosn Kazanova je jedan od najnačitanijih ljudi svih vremena;
autor je brojnih stvari, preveo Ilijadu na talijanski,
napisao svoje Memoare na francuskom, poslednjih desetak
godina života proveo kao bibliotekar; takođe, iako mu je
prezime - koje nije njegovo, btw - sinonim za zavodnika,
računice njegovih biografa pokazuju da je otprilike zavodio
po 3-4 ženske godišnje (ne računaju se kupovine);
specijalnost su mu bile sestre. na određen način, može se
kazati da je svoju zavodničku karijeru završio katastrofalno:
zaljubio se u jednu 17-ogodišnju curu, koja ga je zamalo
uništila (i koju nije osvojio). izreka da se treba čuvati
onih koji su pročitali samo jednu knjigu je verovatno neka
starija poslovica (Kazanova je možda konkretno mislio na
popove i Bibliju).
knjizevnost.290novim,
>>> Ne, ne treba sve čitati. žitanje svega ustvari i
> nije čitanje. ─────────────
> Postoji li neki izraz za to? Bibliomanija?
pre bi mogla biti - lekciomanija. bibliomanija je preterana
strast skupljanja knjiga (ne nužno i čitanje), jača od
bibliofilije (koja je, kao, umerena). ima i tu raznih
perverzijica (apsolutno relativnih, naravno), kao što su:
kolektomanija, biblioklastija, bibliokleptija itd. ili
sakupljanje praznih knjiga ("dummy books"). takođe -
bibliofagija (doručkovati žehova?)... - nego, hajdmo brzu
anketu: gde ko najviše voli da čita?
knjizevnost.291novim,
> ŮŢ> Opet moje brzo oko (turbo čitanje): ko stenje?
>
> Pa... piše ti iznad..;)
ajd, mir tamo! još par dana Crnjanski, pa gotovo.
knjizevnost.292novim,
> Ovo mi liči na Vladislavu Ribnikar
nije. Vladislava je sasvim ortodoksna u tim stvarima (tupila
nam je o Šekspiru, o tome da je Bajron "jako roooomantičan i
mnogoooo melanholičaaan"), nego je majka jednog potonjeg
političara koji, kako čujem, čeka da se u Srbiju vrati kao
novi De Gol. pogodićeš, sigurno. jedna stara i fina dama.
ps: usput, ogrešenja Dostojevskog kao pisca su brojna. na
primer, uvede neko lice, pa ga zaboravi ("Braća Karamazovi");
izgrdi junake ("Zločin i kazna"); ubaci političke protivnike
u roman, pa ih delje kao nemoralne ("Zli dusi"). - ali, njemu
se, naravno, sve oprašta.
knjizevnost.293dr.grba,
>> Jednom je kao temu za pismeni dala "Zrno peska iz profila". ;)
Auuuuuuu! Da opevam i ovo? (:
knjizevnost.294novim,
>>> "Progoni me jedna metafora"
> Nek' vas zebnja napusti u času:
> biće jedna metafora fina.
blizu smo:
Franc Kafka:
O PARABOLAMA
Mnogi se žale da su reči mudraca uvek samo parabole i da
se u svakodnevnom životu ne mogu upotrebiti, a mi imamo samo
taj jedini život. Kad mudrac kaže: "Pređi preko", on ne misli
da treba preći na drugu stranu, što bi se još i moglo postići
kad bi rezultat bio vredan pređenog puta, nego misli na neko
legendarno Preko, na nešto što ne poznajemo, što ni on ne
može pobliže da opiše i što nam, prema tome, ovde ne može
biti ni od kakve pomoći. Sve te parabole žele, zapravo, reći
samo to da je nepojmljivo nepojmljivo - a to smo znali. Ono,
međutim, sa čim se svakoga dana mučimo, nešto je sasvim
drugo.
Na to će reći jedan: "Zašto se branite? Kad biste slušali
parabole i postupali kako one kažu, i sami biste postali
parabole, pa se već samim tim oslobodili svakodnevnih muka."
Drugi reče: "Kladim se da je i to parabola."
Prvi reče: "Dobio si."
Drugi reče: "Ali, na žalost, samo u paraboli".
Prvi reče: "Ne, u stvarnosti; u paraboli si izgubio".
(prevod B. čivojinovića)
══════════
ps: Kafkina se priča zove: "Von den Gleichnissen", a
"Gleichniss" znači: slika, priča u slici, poređenje,
parabola, alegorija, metafora...
knjizevnost.295novim,
>>> Jednom je kao temu za pismeni dala "Zrno peska iz
> profila". ;)
> Auuuuuuu! Da opevam i ovo? (:
što da ne! ajd da probamo (recimo da oblik bude rimovani
četvorostih ABBA - onaj s najviše uspeha neka se nagradi
nečim); moj prilog:
zrnce! mrvo iz poruke:
nek ti se profil opet zablista,
nek voda prestane da biva ista,
dok odlaziš iz ruke.
eto, nije tako teško :)
knjizevnost.296fancy,
ŮŢ> ajd, mir tamo! još par dana Crnjanski, pa gotovo.
Aj' 'leba ti, pa kad privedeš kraju, vodim te na piće ;)
Fancy
knjizevnost.297gremlin,
>> ovde, a slabo sam i čuo da ih je iko upoznao, tako da sam sklon
U devetoj je bila (sada je negde preko grane) strava profanka po imenu Mira
Mraović. Na njena predavanja nemam primedbi, ali glavna stvar je to što je pola
odeljenja navukla na planinarenje, tako da smo se pola godine verali po
gudurama.
Alex
knjizevnost.298janko,
>>>> Apropos "Stepskog vuka", postoji dobar esej K. Vonegata
>>>> o statusu te knjige, ako nekog zanima mogu da potrazim,
>>>> prevedem & posaljem.
I mene zanima, vrlo!
knjizevnost.299djelovic,
> nego, hajdmo brzu anketu: gde ko najviše voli da čita?
Na klozetskoj šolji, definitivno.
To je jedino mesto u kući na kome čovek može da provede par sati a da ga
niko ne uznemirava. Pod uslovom, naravno, da u kući imaš bar još jedan WC :).
knjizevnost.300dejanr,
>> Naime, džabe se ti sa Dejranom trudiš oko finesa, on
>> preferira Oca i Sina (Dumas-e) i Dobrilu Krstić svakom "levom
>> ^^^^
>> ruskom piscu"
A? Aleksandar Dima Sin? A otkud sam ga i gde to ja preferirao, onu
njegovu "Damu sa kamelijama"? I nije neka knjiga. Jel' napisao još
nešto? Ako i jeste, meni je promaklo.
>> što je, naravno, njegova privatna stvar i lični ukus - mada ja
>> ne verujem da postoje različiti ukusi već samo ukus i neukus,
Naravno da postoje različiti ukusi, nego je problem što bi poneko
hteo da "svoj" ukus proglasi za ukus, a tuđe ukuse koji se sa njegovim
ne slažu za neukus. Ovo je vrlo raširena praksa, koja se završava time
da "svako" misli da su svi drugi lišeni dobrog ukusa, što me uvek
podseti na jednu instituciju koju ovde neću imenovati (jer neki kažu
da predstavlja jedan od temeljaca srpske kulture ;) a za koju zli
jezici kažu da svaki njen pripadnik smatra da su ostali pripadnici
iste institucije totalni kreteni. I, što je najgore, svi su u pravu ;))
>> Drama sa njegovim estetičkim uzletima u ovoj i njojzi bliskim
>> konferencijama ne proizlazi iz njegovog prava da mu budu
>> Otac, Sin i Dobrila zabavni i zanimljivi - i meni su, pa šta? -
>> nego iz toga što on, kao svako dete iz bolje kuće (na vreme
>> oterano ;))) mora da OPRAVDA svoje afinitete te iz toga izvlači
>> čitavu jednu estetiku...
Uvek je opasno upuštati se u motive zbog kojih neko zastupa neke
stavove - tako bi se isto moglo reći da neko ko je silom prilika
bio nateran da pročita sve te beskrajne gomile praznih reči koje
su liferovali "levi ruski pisci" traži da ih i drugi čitaju, jer
što da njima bude bolje nego njemu ;) Kao recimo kada su za 1.
april neke davne godine objavili u novinama da se neki kit, zbog
nesrećne ljubavi, nasukao na obalu Jadrana, pa krenuli silni ljudi
da vide čudo. Naravno, u povratku su svi koji su znali da "tamo"
ima samo jedno veliko "aprililili" usrdno pričali svima koje
sretnu kako se kreću u suprotnom smeru o čudu od kita nasukanom na
obalu - kada su već oni bili blesavi da idu, nek i ti drugi budu
jednako blesavi ;) Dakle, pustimo motive i diskutujmo o problemu.
>> Naravno, nije sporno da bi se neka od nji'ovih knjiga
>> možda mogla "metiti" u lektiru (možda Monte Kristo i jeste?)
Nije, ne brini. To je dobra knjiga, ergo, nije u našoj lektiri.
>> ali to ne znači da bi Tolstojevskog trebalo izbaciti iz iste.
Aha, a kada sam se ja za to zalagao? Ako, nek ostane jedan levi ruski
pisac u lektiri, još i najbolje da to bude Tolstoj jer je on od njih
još i ponajbolji (ako uopšte i spada u njih). Neka budu i dva. Ali u
lektirama su sve sami levi ruski pisci. Sa druge strane, kompletni
žanrovi, praktično čitava moderna književnost, nisu u lektirama. Gde
je, recimo, SF roman, omiljeno štivo velike većine nas ovde? Gde su
fantastički romani, jel moguće da Tolkin nije u lektiri (moguće je,
naravno :( )? Gde su horor romani, romani katastrofe? Gde je istraživačko
novinarstvo/književnost, tako značajan pravac u modernoj književnosti?
A da recimo ne pominjem interesovanje koje bi se pojavilo za književnost
kada bi se u lektiru uvrstilo i nešto od Henri Milera ili tako nekog
pisca ;)
A šta imamo u lektiri? Sve same leve ruske pisce iz prošlih vekova,
garnirane sa nešto soc-realističke književnosti izabrane ne po kriterijumu
vrednosti, nego po kriterijumu političke podobnosti. I ništa više. Kao da
je sva književnost prestala u XIX veku, nešto kao kada bi se iz fizike
učili "lepo sređeni" Kepler i Njutn, i kraj priče - Ajnštajn, Hajzenberg,
kvarkovi, tahioni i ostale novotarije i tako nisu vredne proučavanja, jer
najzad, ko zna šta je tu sve istina a šta je samo moda ;)
>> Nikako da se pomiri sa činjenicom da su Tolstojevski otvorili toliko
>> više važnih tema od pomenutog Trojstva i, što je još važnije, na ta
>> otvaranja dobili odziv čitave judeo-hrišćanske kulture...
E judeo-hrišćanska kultura je jako poznata po tome što će se odazvati na
sve živo ako joj dovoljno dugo stoji pred nosem. Evo, čujem da su se pre
mesec dana odazvali čak i na Jasera Arafata. Možda da i njega stavimo u
lektiru? ;)
>> da im Trojstvo ne može konkurisati sve da se multiplicira sa nekim
>> megabajtom.
Može, može... seti me na jedan vestern u kome Džon Vejn (ili tako neko :)
dolazi u neki grad, i ispred jedne vrlo lepe kuće (koliko su na Divljem
Zapadu kuće mogle da budu lepe ;) sreće jednog vrlo lepo obučenog čoveka,
malo priča sa njim a ovaj oduševljeno kaže da će dolazak pomenutog gospodina
biti sjajan za njegov biznis. Kad sazna da je lepo obučeni gospodin grobar
(to su oni što znaju da je život kratak, što se lepo videlo i u Skupštini
Srbije :) Džon Vejn krene da se smeje, a grobar će na to "samo se vi smejte
gospodine, i ja se smejem kad god nekog ostavim gore i krenem u banku da
unovčim ček" ;))
Da mi vidimo broj prodatih primeraka knjiga, pa ćemo onda da vidimo ko kome
i koliko može/ne može konkurisati ;>
knjizevnost.301dejanr,
>> Neka deda Klark lepo roni po svom bazenu i piše novi roman na
>> nepromočivom notebooku, njegova uloga je završena prvom odisejom
>> i mi ga zbog svih stvari do tada volimo.
Jes vala, kad pročitaš "Sastanak sa Ramom", zaista klasa od knjige.
Onda pročitaš "Sastanak sa Ramom 2", a ono... srednje žalosno, al'
ajde, nekako stigneš do kraja. A onda dođe "Sastanak sa Ramom 3" i
uprska ga do daske, kad stigneš do kraja prosto se pitaš šta ti bi
da ga čitaš. Zato sam i čvrsto rešio da mi neće uzeti pare ni za
"Ramu 4" ni za "20001 - Finalnu Odiseju" ;)
knjizevnost.302dejanr,
>> Uzgred, zaista ne videh kod Dejana neko objašnjenje zašto ne
>> voli ruske klasike.
Ako je uopšte potrebno reći, zato što su reči "dosadno" dali jedno
posebno značanje. Gradacija reči dosadno mogla bi da bude "dosadno",
"dosadnije", "najdosadnije", "dosadno u p.m.", pa onda tu negde još
jedno 100 kategorija kojima bi tek trebalo smisliti imena, i najzad
na vrhu liste "levi ruski pisci".
Ja se na neki način divim njihovom umeću da ređaju reči koje lepo
zvuče i kojima se na više stotina strana opisuje ništa (taj posao
bi se mogao nazvati "anti-arhiviranjem" tj. pronalaženjem načina da
se za saopštavanje neke količine informacija potroši što više bajtova
memorije :). Takva sposobnost je nešto što treba proučavati jer je
potrebno i u savremenom svetu - recimo, neki dan skinuh neke DEC-ove
promotivne materijale o Alphi, tu negde oko 40 K. Uzmem u editor da iz
toga izvadim informacije, dakle šta su mi tu rekli što je novo i
upotrebljivo za tekst, i izbacuj gluposti i prazne priče, izbacuj, izbacuj
i najzad ostade jedva 500 bajta činjenica. Posle vremena izgubljenog na
to možeš samo da kažeš 'fala Bogu što je Dostojevski umro, jer da je
slučajno živ i da ga je DEC angažovao da im uradi taj reklamni materijal,
on bi istih tih 500 korisnih bajta "anti-ZIP-ovao" na knjigu od 2
megabajta, a da su mu još dali tekst-procesor, ne smem ni da zamislim ;))
Šalu (?) na stranu :) osim nepojmljive preopširnosti zameram im i previsok
stepen predvidljivosti toka romana. Uzmeš, recimo, da čitaš "Rat i mir",
roman zbog koga i kažem da Tolstoj nije predstavnik "levih ruskih pisaca",
dakle istorijski roman sa lepom tematikom koji se sasvim lepo može i čitati,
s tim da čim Barba čvane krene da prelazi prugu (tj. čim krene niz beskrajnih
opisa) preskočiš potreban broj strana. Zapravo, čuo sam da je neko izdao
"Rat i mir" na 100 strana (ne znam kako tu ide sa autorskim pravima) i da
je tu otprilike sve što je vredno čitanja u ta tri džinovska toma. Dakle,
kreneš da čitaš jedno poglavlje, pročitaš par pasusa i znaš šta će da bude
na kraju poglavlja. Ide priča, ide i na kraju stvarno to i bude, i čitalac
neminovno zaključi da je ili on (čitalac) mnogo pametan, ili je pisac mnogo
glup ;) To su bukvalno školske stvari koje pišu u svakom udžbeniku za pisce
- ako pokrivaš neke događaje čiji je ishod opšte poznat (recimo, pišeš o
putovanju Titanika - svi znaju da će on na kraju da potone. Ili pišeš o
Borodinskoj bitci - svi znaju da će Napoleon da uđe u Moskvu), moraš da
izmisliš druge prateće ličnosti i događaje koje ćeš po značaju da
postaviš čak i iznad tih istorijskih scena i čiji će ishod biti neizvesan,
kako bi tom neizvesnošću intrigirao čitaoca i držao njegovo interesovanje.
Problem sa dobrim delom "levih ruskih pisaca" je što njih čitaoci nisu ni
interesovali, niti su pisali za čitaoce.
>> "Kako ti se ne dopadaju proverene stvari poput Biblije, Šekspira ili
>> ruskih pisaca?
Porediti Bibliju sa bilo čim drugim je vrlo nezahvalno. Osim toga,
levi ruski pisci i Šekspir mu, po meni, dođu otprilike ko govno i
miliprot, da izvine auditorijum na izrazu. A što se tiče "proverenosti"
levih ruskih pisaca tiče, jeste, provereni su i uvaženi, naročito u
Rusiji i među domaćim rusofilima. U zapadnoj teoriji književnosti svedeni
su otprilike onde gde im je i mesto, a to baš i nije naročito visoko.
>> Da li si kompetentan da negiraš remek dela umetnosti?"
Nisam, ali sam jedini kompetentan da prosudim šta se meni sviđa a šta ne.
Baš kao i ti, ako se radi o tvojim afinitetima.
>> raspravu na ovu temu, ali da bi, što ona dalje odmiče, ili pokazali
>> da je Tolstoj zaista, za faktor beskonačno, veći pisac od gđe
>> Christie ili bismo zadrli u neku složenu aksiomatiku estetike
Varaš se, ako kome treba nekakva složena aksiomatika, onda treba onome
ko hoće da dokazuje da je Tolstoj veći pisac od Agathe. A i teško će
se naći aksiomatika koja rezultira odnosima kao što je "beskonačno".
Meni ne treba nikakva složena aksiomatika, treba mi recimo Ginisova
knjiga. Napišemo jedan broj, napišemo drugi broj (istini za volju,
Tolstojev broj teško da ćemo naći u Ginisovoj knjizi jer tamo navode
tek prvih desetak ;> ), između njih kosu crtu, podelimo i eto faktora.
Neće biti beskonačan, biće lepo i egzaktno numerički izražen na dve
decimale.
Evo i prigodan citat za kraj:
"Umetničko delo? Ja sam o svojim filmovima uvek razmišljao kao o poslu
kojim se bavim, a toga da su u pitanju umetnička dela uglavnom bih se
setio kada se na blagajni proda malo karata"
A. Hičkok,
na svečanosti na kojoj mu je
uručena nagrada za životno delo
knjizevnost.303pedjak,
> Ali ne - ta profesorka književnosti (a, na žalost, i mnoge druge) je
> školovana tako da misli da su "levi ruski pisci" svetinje, i ako joj
================
Dejane, nećemo valjda opet ? ;)