CIVIL.5

02 Feb 1994 - 11 Apr 1994

Topics

  1. filozofija (15)
  2. religija (24)
  3. istorija (16)
  4. nauka (82)
  5. umetnost (31)
  6. knjizevnost (206)
  7. film (692)
  8. muzika (581)
  9. o.jeziku (1892)
  10. oko.sveta (124)
  11. satira (32)
  12. ko.je.ko (377)
  13. deponija (58)
  14. skola (201)
  15. licni.stav (669)

Messages - knjizevnost

knjizevnost.1 smoki,
Namera je bila: o Tisi nekoliko reči Probuduti u glavi Izmisliti onda još nekoliko (koje se za pesme izmišljaju) I premeštati ih I gurkati Kao piljke - Oprezno provlačiti reči kroz kapiju pesme. Ako bi se sve to završilo (Kao u nameri što je bilo) Tako lepo Imao bih još jednu pesmu Koju bih u sebi ponavljao Dugo Opustelom jednom ulicom U posleponoćnim povracima Laganim I kao usporenim - Ka kući u kojoj živimo I starimo Neprimetno. ...................................... ...................................... Stevan Raičković ( Tisa II ) Učinilo mi se primereno za no.1. u temi. :) Miloš
knjizevnost.2 miroslavn,
Pronašao sam ovo negde, ne znam ko je autor Dugački niz kuća se cepa I jedna poljana I zrno neba. Negde duboko u dubini uma Ta iskra sunca još se nemo smeje I čeka dan. žeka trenutak da konačno poleti U prljavi sve najzad da sleti Da nađe zalutalog svetla trag Biću jadnom podari spas, U taj zadnji vremenski čas.
knjizevnost.3 fancy, -> #2, miroslavn
ŮŢ> Pronašao sam ovo negde, ne znam ko je autor ŮŢ> Dugački niz kuća se cepa... CDamire... imaš li možda TI ideju ko bi mogao biti autor..? Smells like H spirit..;)
knjizevnost.4 dcolak, -> #2, miroslavn
│ Biću jadnom podari spas, │ U taj zadnji vremenski čas. Fancy, ovo je provokacija :))) Zar misle da smo još "mokri?" Sledge DAMMIR!
knjizevnost.5 dcolak, -> #3, fancy
│ ŮŢ> Pronašao sam ovo negde, ne znam ko je autor │ │ ŮŢ> Dugački niz kuća se cepa... │ │ CDamire... imaš li možda TI ideju ko bi mogao biti autor..? │ │ Smells like H spirit..;) It sure does. It sure does. :) Jo, miroslavn jesi li siguran da si _pravilno_ prepisao? Sledge DAMMIR!
knjizevnost.6 dcolak, -> #4, dcolak
││ Biću jadnom podari spas, ││ U taj zadnji vremenski čas. │ │ Fancy, ovo je provokacija :))) Zar misle da smo još "mokri?" ──────── Friški prilog za BG žargon :)) Sledge DAMMIR!
knjizevnost.7 dr.grba, -> #6, dcolak
>> │ Fancy, ovo je provokacija :))) Zar misle da smo još "mokri?" >> Friški prilog za BG žargon :)) Niti je frišak, niti je BG... (:
knjizevnost.8 veca,
LEŠEK KOLAKOVSKI 10. Car Saul ili Dva tipa životne konsekvencije Priroda retko sjedinjuje, u jednoj ličnosti, snagu karaktera i snagu intelekta. To je opreznost s razlogom predviđena i mogla bi odlično da nas navodi na divljenje prema Tvorcu da nije mnogobrojnih drugih načela po kojima je on uredio svet. Ovde se ipak radi baš o takvom načelu koje je veoma pohvalno. Naročiti slučaj toga načela je činjenica da priroda izuzetno retko sjedinjuje vojnički talenat sa širinom duhovnih horizonata i opštom inteligencijom. Stvar je razumljiva, jer su to međusobno suprotne vrline. Odista je lako zapaziti da vrlina vojnog starešine počiva na tome što on treba da iskaže samostalnost samo u grnaicama naređenja. Svako naređenje ostavlja izvesna prazna mesta za nepredviđene okolnosti, a starešina treba da ih ispuni najispravnije što je moguće, kako bi bio ostvaren glavni cilj naređenja. Ali starešina je izgubljen ako počne da premišlja o nečem što leži izvan naređenja, na primer o opštem cilju kome naređenje služi; vrednost starešine počiva na sposobnosti ograničavanja svoga vidokruga. Previše inteligentan oficir kome je naređeno da zametne kratku čarku, poželeće, u pogodnoj prilici, da dobije ceo rat ili sasvim da spase čovečanstvo: u rezultatu on gubi čak i malu bitku. Inteligencija, naime, ima prirodnu sklonost ka stalnom prekoračivanju granica, koje sama sebi nameće ili koje joj nameću drugi; teži ka konfrontaciji raznih tačaka gledišta, ka razmatranju razloga koji su u suprotnosti sa odlukama ili primljenim naređenjima; loše podnosi subordinaciju i red, a na marširanje u korak gleda s prezirom. U rezultatu može da dovodi do istih posledica kao i slab karakter; lako rađa dezertere. U prirodu talenta jednog vojnika spada sposobnost za tačno ograničavanje ciljeva kakvi se žele postići. To je glavno naravoučenije koje proističe iz povesti veličine cara Saula - jednog od najdirljivijih poglavlja biblijske povesnice. Saul je, na izgled, bio idealan vojnik. Sin ubogog pastira iz plemena Venijaminova, uzdignut odlukom Proviđenja na carski položaj, dugo ismejavan zbog prostačkog ponašanja i seljačkih manira, stekao je, najzad, opšte priznanje zahvaljujući svojoj skromnosti, istrajnosti i gvozdenoj volji. Nekoliko uspelih ratnih operacija stvorilo mu je slavu sjajnog stratega, a opšte divljenje naroda pobudila je činjenica da je Saul osudio na smrt rođenog sinam kada je ovaj svojim grehom doprineo prolaznom neuspehu u borbi, tek je glas naroda spasao mladog Jonatana od očinske strogosti. Besprekorni vođ Saul je znao da je ceo svet podređen izvršenju svakog primljenog naređenja - a on je naređenja primao od Boga posredstvom Samuila, čoveka starijeg od njega po godinama i veoma mudrog. Primivši naređenje, Saul, čovek prost, nije znao za strah i nije znao za skrupule: bio je srećan što ima čvrsto obeležene g r a n i c e d e l a t n o s t i u okviru kojih je sve dozvoljeno, ali koje nije slobodno prekoračiti. No eto, Bog se jednom prilikom seti da je pre nekoliko vekova kneževina Amalika stala na put narodu njegovom pri izlasku iz Egipta; u ljudskom sećanju stvar je zaboravljena, ali Bog je u takvim pitanjima imao zadivljujuće pamćenje. Nezadovoljan ondašnjim porazom neprijatelja, htede još jednom da ga kazni i naredi Saulu da napadne grad i da bez nilosti pokolje sve stanovnike do poslednjeg - ljude, žene, decu, dojenčad, volove, ovce, kamile i magarce. Saul se vredno prihvati posla i izvršio bi ga besprekorno da ne beše male prepreke. Naime, Samuilo, njegov vaspitač, hteo je ranije, po svaku cenu, da uzdigne njegov duhovni nivo i zarazio je njegov duh filozofijom. Tako mu je ulio u glavu da osim konkretnih naređenja postoji i opšta svest, da treba da deluje za dobro svog naroda, za ojačanje njegova dobra imena i materijalne moći. Tako ga je pokvario doktrinom, znači takvim opštim principom iz koga ne proizlazi ništa konkretno, jer ga svako interpretita na svoj način. Nakalemio je caru ambicije filozofa, što je postalo uzrok njegove propasti. Jer kada vojnici cara Saula pobiše ceo amalički narod, dovedoše pred njega kneza po imenu Agag, koga uhvatiše živa. Tada Saul poče da mudruje: "Ubiti kneza je laka stvar, jer ga imam u rukama. No on je sam, što znači da je bezopasan. Moj zadatak je pak da delujem radi dobra naroda. Ako poštedim uhvaćenog neprijatelja, pribaviću svome narodu slavu velikodušnosti i milosrđa, koja više vredi no život jednoga kneza." I tako on poštede Agaga u ime principa opšteg narodnog dobra, a nasuprot naređenju Boga. Istovremeno je počinio drugi greh. Izrailjski narod, oslabljen dugotrajnim ratovima stajao je vrlo loše u ekonomskom pogledu: stada behu desetkovana, a perspektive uzgoja za najbliže godine izgledale su krajnje loše. "Radi dobra moga naroda - pomislio je Saul - narediću da se poštede najvrednija grla - ovnovi, volovi, magarci - i time ću osetno ojačati naš fond." Tako je i učinio i tako je po drugi put prekoračio svoja prava u ime opšteg principa koji mu je ulio u glavu njegov učitelj. Uostalom, učinio je tako i pod pritiskom samog naroda i u ime njegovih očitih interesa. Doduše, veliki deo zaplenjene stoke namenio je za žrtvovanje Bogu. Tada izbi veliki rusvaj. Bog sasu svoj gnev na Samuila, kao da je on bio kriv, a Samuilo iskali svoje poniženje na Saula. - Bogu je milija poslušnost nego žrtve - reče tvrdo - i on zahteva da se izvršavaju konkretna naređenja, a ne da se samovoljno interpretiraju opšta načela. - Popustio sam pred glasom naroda i hteo sam da mu pomognem - pravdaše se Saul nsigurno. Samuilo se samo gromko nasmeja. Naredi da se dovede pošteđeni knez Agag i oštrim mačem razdvoji u prostoru njegova tela - noge, ruke, prste, trbuh, glava - usled čega Agag posta neprilagođen za nastavljanje života na ovome svetu i preseli se u drugi svet, gde se može živeti čak i razdeljen na atome. Zatim Samuilo naredi da se pokolje zaplenjena stoka. Samuilo se nije laka srca prihvatio tog posla. Znao je da je njegov omiljeni učenik time precrtao svoju karijeru, on lično, ipak, nije bio po prirodi okrutan. Jedino je znao šta znači r a t m a z a p o v e s t, i bio je savršeno svestan da neizvršenje zapovesti radi nekakvih filozofskih razloga označava isto kao i reći Vrhovnom Starešini da se bolje od njega poznaju filozoske postavke i taktika. A ipak, volja Vrhovnog Starešine je jedini izvor filozofije, što znači da prekršiti naređenje u ime filozofije označava isto što i usprotiviti se volji Starešine u ime volje Starešine, ili upasti u unutrašnju kontradikciju. Na taj način je car Saul postao unutrašnje kontradiktoran predmet, ili uopšte nemoguće biće, čista fikcija. Sam je sebe uništio i nije nikakvo čudo što je prestao da postoji kao car. Samuilo je dugo očajavao posle ovog poraza, jer je u Saulovo vaspitanje uložio mnogo napora i oduševljenja - no ipak je shvatao da je ovakav kraj neizbežan. Niko nije uništio Saula: sam je sebe uništio pokušavajući da prekorači granice svoga delovanja u ime istih onih principa po kojima su mu te granice nametnute; stavio je u pokret mehanizam suprotnosti koji ga je smrvio. Naravoučenije ovoga događaja već je izrečeno. Možemo ipak da ga iskažemo još i ovako: moguće je delovati prema konsekvencijama doktrine, no ipak ne uvek prema obema istovremeno.
knjizevnost.9 fatman,
Veco da li si možda čula za novi pravac u književnosti? Molim Te objasni mi šta je to Juventizam? Unapred zahvalan Fatman
knjizevnost.10 veca, -> #9, fatman
>> Molim Te objasni mi šta je to Juventizam? Na žalost, ne bih umela da ti objasnim. Ima li nekog ko zna?
knjizevnost.11 fatman,
Izasla je neka knjiga "Preplitanja" gde su i mala deca autori pesmica i sl. Da li ima neke veze juventizam kao mladost sa pesmicama klinaca.:)
knjizevnost.12 veca,
11. Rava ili Usamljenost prava i hinjena Knjiga Isusa Navina obaveštava o poznatoj špijunsko-muzičko-običajno-koljčkoj aferi koja se dogodila u gradu Jerihonu. Isus je, naime, dobio uverenje od Boga da će osvojiti grad Jerihon - a takođe i ostale zemlje. Ipak, ne zna se zašto, nije se zadovoljio tim obećanjem - iako je mogao leći da spava pošto je već bio siguran u pobedu - već je, pre no što je pristupio opsadi, poslao, za svaki slučaj, dvojicu agenata kontraobaveštajne službe, dobro snabdevene, kao uvek u takvoj situraciji, tamošnjom valutom. Bili su to mladi momci, bistri, samo nešto lakomisleni. Tek što su ušli u grad, odlučili su da isprobaju razne tekovine civilizacije kakve dugo nisu imali u vojnoj službi, imajući u džepu podosta gotovine, krenuše uveče ulicama tražeći kuće s crvenim fenjerom, a takvih beše nekoliko u tome gradu, slavnom zbog svoga visokog kulturnog nivoa. Brzo nađoše željeni objekat i, vođeni nezemaljskim nadahnućem, naiđoše na jednu damu po imenu Rava. Beše to osoba mizerne kondivite, jer, u stvari, zarađivaše za život prodajom svojih fizičkih draži. Nažalost, te draži postepeno se gešahu i snažna Rava beše već postarija dama, te ređaše po niskoj tarifi za siromašniju klijentelu i zarađivaše sve skromnije. Naša dva momka ipak, nakon napora u vojnom logoru, nisu bili preterani probirači i uvela hetera im se veoma dopade. Međutim, čim se malčice podnapiše, poželeše da se razmeću i brzo odadoše pred njom svoj špjunski zadatak. Kad se otrezniše, beše već kasno: Rava ih imađaše u rukama.Moljahu je za milost, ali osobe toga zanata i same previše retko saznaju za milost da bi je olako razdavale bližnjima. Rava mišljaše brzo: "Gotovo je sigurno da će neprijatelj zauzeti grad, jer znam da imaju Boga za saveznika. To je premisa. A sad alternativa; ili ću predati špijune policiji, i tada ću steći zasluge pred knezom i ukazaću vernost gradu, ali ću zato zgotoviti sebi propast čim u grad uđe neprijatelj, ili ću ih prikriti kod sebe, i tada ću zatražiti zaštitu od okupatora, ali dok on ne stigne, izlažem život opasnoti. Doduše, krijući neprijatelja izdajem grad i kneza, ali zaista mogu da dopustim sebi da nemam takvih skrupula, nisam mnogo dužna rodnome gradu koji mi je uvek pljuvao u lice i koji bi me, čak i kad bi se spasao, naterao da za koju godinu umrem od gladi. Ionako sam ovde potpuno usamljena, kao da sam u pustom gradu. Ostavljajući stoga po strani buncanje moralista, imam pred sobom izbor da se izložim sumnjivoj smrtnoj opasnosti tokom najbližih nekoliko nedelja, ili da se izložim sigurnoj smrti nakon osvajanja grada. Izbor nije lak, jer sigurna smrt ima tu prevagu što se odlaže, a sumnjivoj smrti izlažem se već u ovom trenutku. Između nesigurnoga sadašnjeg zla i sigurnoga zla budućeg - nemoguće je praviti racionalan izbor. Stoga biram naslepo: spasavam špijune. Nekoliko nedelja straha, no zato posle - kakav život! Krzna, dragocenosti, alva svaki dan, odlazak u operu - a možda će se koji od njihovih vođa i oženiti mnome? Još sam previše dobra za te divljake." Nakon tih premišljanja Rava sklopi sa špijunima dogovor: sakriće ih, a potom će im olakšati bekstvo i zato će biti pošteđen njen život i život njene porodice kad vojska Isusa Navina zauzme grad. Utvrđeni su znaci raspoznavanja i tako se završio špijunsko-običajni deo afere. Zatim je započeo muzički deo. Plan opsade grada precizno je pripremio Bog, a Isus Navin je skrupulozno postupio po instrukcijama. Umesto, kao što bi savetovao zdrav razum, Isus im je organizovao duvački orkestar, sastavljen od samih sveštenika, i naredio im da obilaze oko gradskih zidina i da sviraju vojne marševe; straga su nosili kovčeg zaveta, a spreda su marširali vojni odredi. Sveštenici su duvali u trube iz dana u dan punih sedam dana, posrtali od umora, a većina su dobili proširenje pluća i zapaljenje grla - jer i sveštenici su ljudi. Opsadnička vojska je gunđala smatrajući da ih komandant tera da se izmotavaju. Jerihonjani na zidinama pak, smejali su se neprijateljima misleći da su svi izludeli. Ali samo se onaj smeje, ko se poslednji smeje. Sedmoga dana orkestar zatrubi iz sve snage, da sveštenicima prosto oči iskočiše, i istovremeno cela vojska zavika tako glasno da se gradske zidine pravim čudom srušiše na zemlju i raspadoše u prah. Sad poče koljački deo događaja, vojnici, po naređenju Boga, upadoše u grad i poklaše tamo, kako kazuje Pismo: "i žene i ljude, i decu i starce, i volove i ovce i magarce". Nađeno blago uzeše sebi sveštenici, a ceo grad bi spaljen, izuzev jedne kuće. Beše to Ravina kuća. Armija je održala reč datu kurvi, spasla je njen stan, nameštaj i porodicu. Nekoliko oficira nasrnulo je na njenu čednost, ali je Rava žalbama u komandi postigla da joj ovo bude plaćeno. Potom je cela vojska otišla, a Rava se plačući bacila na zemlju. Ostala je u opustelom gradu, u jedinom preostalom domu, usred ruševina, lešina, prašine i zadaha paljevine, sama, bez prijatelja, bez zaštite i bez klijenata. Nije bilo krzna, ni dragulja, ni alve, ni opere, ni muža-oficira. Nije bilo ničega, samo usamljen, jalov, život u pustoši. I to beše kraj. Jedno je začuđujuće u ovoj povesti: fizički je nemoguće da gradske zidine padnu od vike i od sedam trubljenja, te je, dakle, sigurno da je to bio rezultat čuda. A pošto je Bog ionako morao da čini čuda, zašto je onda naredio celoj armiji da se muči i da se izmotava punu nedelju dana, a sveštenicima je naredio ne samo da upropaste zdravlje, nego i da izgube autoritet u narodu - jer ko će poštovati sveštenike iz duvačkog orkestra? Zašto? - pitam i nalazim dva moguća objašnjenja: ili Bog toliko silno uživa u vojnim marševima da je hteo da ih se nasluša do mile volje, ili je to pak bio naprosto acte gratuit, čista nadrealistička šala kojom je želeo da se podsmehne potčinjenima. U ovom drugom slučaju pokazao bi da ima veliki smisao za humor, ali znajući njegov karakter verujem da je u pitanju ono prvo. Nažalost... takve sklonosti pri takvim mogućnostima izbora! I zaista - činio je posle toga sve da bi mogao slušati što više vojnih marševa, i do dana današnjeg nije mu dosadilo. A evo nekih naravoučenija koja proističu iz ove priče: Naravoučenije prvo: Ravina situacija. Da bi se spasla glava u velikom sukobu nije dovoljno baviti se prostitucijom u fizičkom smislu. Naravoučenije drugo: situacija špijuna. Prst proviđenja može da vodi čoveka na razna čudna mesta, ali u tome postoji uvek neki skriveni cilj, važan za dobro čovečanstva. Naravoučenije treće: Ravina situacija. Ne hitajmo da pokažemo sa smo "usamljeni usred gomile ljudi" - jer kad budemo odista usamljeni, shvatićemo tu razliku. Naravoučenije četvrto: opšta situacija. Trubimo, trubimo, možda će ispasti kakvo čudo.
knjizevnost.13 fancy, -> #12, veca
ŮŢ> 11. Rava ili Usamljenost prava i hinjena Konačno nešto i o ravama... bravo Veco..!
knjizevnost.14 aleksandra.m, -> #11, fatman
> Da li ima neke veze juventizam kao mladost sa pesmicama > klinaca.:) Zainteresovao si me svojim pitanjem, pa sam pokušala da dokučim šta bi to bilo juventizam. Međutim, nigde nisam uspela da pronađem bilo kakav podatak o tome. A nisi dao nikakav putokaz koji bi u traženju pomogao. Zato, da li bi mogao da se prisetiš gde si za juventizam čuo, ko ga pominje, da li bi trebalo da je to nešto sasvim novo ili ne, bilo šta što bi olakšalo traganje. Na primer, neko ime, naslov, kontekst u kojem si čuo/pročitao o tome. Možda bismo tako uspeli i da pronađemo šta je to. Moguće je da ima veze i sa dečijom književnošću, ali je moguće da je naziv varljiv.
knjizevnost.15 veca,
LEŠEK KOLAKOVSKI 12. Jov ili Antimonije vrline Istorija pobožnoga Jova imala je svoj "Prolog na nebu", do iluzornosti sličan "Proloogu na nebu" iz Geteovog Fausta. Dogodilo se na sledeći način: U najvišoj sferi neba nalazio se otmeni bar, gde je Jehova navikao da prima izveštaje sa zemlje od svojih izaslanika i gde je, takođe, navraćao Sotona. Bar je nosio šaljiv naziv "COCOFLI", što je bilo skraćenica od niza naziva koji su označavali razne stepene uzajamnih odnosa dvaju konkurenata: Coexistence - Cooperation - Friendship - Love - Identity. Gospod seđaše tamo jednom pijuckajući svoje omiljeno piće: ćehoćinski rasol. Uđe Sotona i klimnuvši lako glavom zatraži od barmena konjak. Neko vreme je pušio cigaretu oslonjen o šank i kao nenamerno puštao kolutove oštrog dima u lice Gospoda koji se gušio, crven od ljutine; potom Sotona reče barmenu, glumeći ravnodušnost: - A znate šetao sam nekoliko godina po zemlji i doneo sam dobre vesti. To jest, dobre s moje tačke gledišta - dodade nemarno. - Hm - promumla barmen koji beše neutralac. - Da - nastavi Sotona - sasvim dobre. Jedan pobožan sveštenik sistematski vara svoju ženu i, po svemu sudeći, biće naš klijent. Gospod se nemirno promeškolji i odmače od sebe čašu. - Mladi prevoznik koji živi pored reke Tigar - nastavi Sotona - zaklao je oca i mater, nakon čega je jeo svinjetinu, zalivajući je mlekom. Siguran plen. Gospod lupi pesnicom po stolu i prosto se strese od ljutine. - Stara ribarova žena - nastavi Sotona u vazduh, praveći se da ne vidi nervozu svoga rivala - hulila je na Boga posle gubitka sina i proklinjala je volju Gospoda. Nju, u stvari, već imamo u džepu. Gospod ne izdrža. Obori bučno sto, ustade i sav modar od gneva grmnu: - A Jova si video?! Sotona se okrete sa izrazom učtive začuđenosti na licu. Stajahu sad jedan naspram drugog - Gospod veliki, plećat, bujne kose, obučen seljački i jednostavno, i Sotona nizak, elegantan, s mršavim licem intelektualca, sa sjajnim brlijantom na prstenu. - Jova? - upita sa snishodljivom učtivošću. - Dabogme, video sam ga. Pošren selja, mada ne mnogo bistar. - Možda i na njega oštriš zube - podsmevaše se Gospod - a? Koga li je on ubio? Ili je možda hulio? Sotona se osmehnu i nakloni se: - Taj Jov je tvoj savršen sluga. Uzor pobožnosti bez ikakve mrlje, Trese se od smeha pred tobom, a u našem skromnom zavodu njegov konto je potpuno prazan. Nije činio nikakvo zlo, jer nema ni zašto: sve mu ide kao po loju: ima ogromno imanje, i provodi dane apsolutno košernim gozbama. Zašto bi imao da huli? - No, vidiš - likovao je Gospod, za koga je Sotonina ironija bila previše prefinjena - a hvališeš se kao da si osvojio ceo svet. - Objasnimo situaciju - reče mirno. - Priznajem da si ljude podelio između mene i sebe na način koji je za tebe krajnje nekoristan, dakle s maksimumom plemenitosti. Praktično si predao u moju vlast celo čovečanstvo, sem jednog jedinog naroda koji si izabrao za sebe, i tome narodu si naredio da istrebljuje ljude, usled čega se prestavnici ovih drugih naroda brzo i masovno sele u bolji... hm... bolji svet i pune moje hotele. Štaviše, načinio si ljdusku prirodu tako da je dobrota obično vezana sa uspehom, a teški životni uslovi guraju se u prestupe, i istovremeno ipak stvorio si ljudima baš najgore uslove egzistencije kakvi se mogu zamisliti, te je tako praktično ogromna većina do ušiju zaglibljena u prevarama, krađama, zavistima, intrigama i slepim požudama, a da i ne govorimo o preljubi, koja se čak i ne primećuje u poređenju sa svim ostalim gresima. Uzmi samo na um da ja ne ocenjujem konstrukciju sveta i ne ulazim u to da li je ona nastala s predumišljajem ili iz nesposobnosti - ja samo utvrđujem činjenicu. U takvoj situaciji neznatan deo čovečanstva koji ima šanse da istupi u tvoje svečane povrtnjake koji mirišu na mleko, kukuruz i zvučne svirale - taj deo, dakle, sastoji se od onih koji su tako snabdeveni da nemaju razloga da greše, kao i od onih koji iz straha od tebe nemaju hrabrosti da rizikuju i da načine prestup. Sem malobrojnih izuzetaka tvoji ljudi spadaju, dakle, u kukavice i site. Jov je sit i ne sumnjam da će ostati veran dokle god bude sit. Oduzmi mu blagostanje i dodaćeš još jednu dušu u moje registre. Gospod, koji slušaše sa budnim podozrenjem, shvati iz celog Sotoninog izlaganja samo ovaj poslednji predlog i odmah povika praveći se samopouzdanim: - Molim lepo! Radi šta hoćeš s njegovim imanjem, porodicom i kućom, samo njega samoga ne diraj. Videćeš da ništa neće pokolebati njegovu vernost. - Odlično - odgovori Sotona veselo i ispi četvrtu čašu konjaka. - Pod uslovom da mu ti ne pomažeš. Na taj način ugovor bi sklopljen. Gospod se vrati za svoj sto, a Sotona na zemlju. Pristupi poslu i s najvećom lakoćom učini tokom jednoga dana sledeće: Učini da Saveji otmu Jovove magarce i volove, i da njegove robove pokolju. Učini da mu Haldejci otmu kamile i da pokolju još jedan deo njegovih robova. Spali munjama Jovove ovce i ostatak nevoljnika. Pobi sve desetoro Jovove dece. Gospod gledaše odozgo ta zlodela i lukavo se osmehnu. - Dobro sam secovao - promrmlja. Jer odmah nakon ovih događaja Jov se pokloni Bogu i blagoslovi ime njegovo. A glasno govoraše o milosrđu Gospoda. Sutradan se u baru "COCOFLI" povede sledeći razgovor. Jehova se nadimaše u osećanju trijumfa i bučno vikaše: - No, eto! Šta sam rekao! Gde su sad tvoje glupe teorijice, koje, uostalom, ionako niko ne razume? Gde ti je tvoj Jov, ha, ha? Šipak imaš, a ne Jova! Prosto ti je milina gledati kako me moj Jov blagosilja. Ne, ne, gospodine moj, preračunao si se! Vernost je vernost - tu nema priče. Možeš da pucaš od zlobe, ali Jov je moj. - Kao što sam primetio - reče Sotona a izrazom dosade na licu - moje iskustvo uči me da se, sem malobrojnih izuzetaka, tvoji ljudi sastoje od sitih i kukavica, Jov ti je bio veran kao sit, sada je i dalje veran kao kukavica. Previše te se boji da bi hulio. Priznajem da nisam dobro procenio snagu njegovog kukavičluka. Ali i taj ostatak strpljenja će se rasprsnuti ako se bacimo pravo na njegovu kožu. - Molim lepo - povika Gospod trljajući ruke, zatim tresnu o sto tako silno da obori krčag s rasolom. - Radi s njim i dalje šta ti drago, samo da ga, za sada, ne ubiješ. Sotona se vrati na zemlju i bez odlaganja zarazi Jova neprijatnom kožnom bolešću, i dodade mu još mnoga druga oboljenja sistema za probavu, bubrega, srca, pluća, zglobova i kičme. Jov ležaše na zgarištu svoga doma, zgrčen od bola, na dnu bede i očajanja, hvaleći ime božje, žena stajaše kraj njega i svadljivo mu prebacivaše zbog njegove pobožnosti: - Eto ti tvoga Gospoda - vikaše - još ga blagosiljaš! Umrećeš, a znaš dobro da su sve priče o drugom svetu bajka. Uostalom, ako drugi svet postoji, sigurno je bolji od ovog. Dosta! Bar lepo nahuli Bogu do mile volje! - Glupa ženo! - jeknu Jov, dižući s mukom glavu. - Ceo naš moral počiva na tome da zahvaljujemo Bogu ne samo na dobru, nego i na zlu koje nam šalje. Jer inače ne bismo imali nikakve zasluge: biti zahvalan na dobročinstvima kadar je svaki nikogović. Ja naprotiv, ponosim se time što hvalim Boga za to što sam nesrećan. Neću da hulim; ostaću svome Gospodu veran, kao što sam se obavezao. - Ali zašto? - povika žena. - Rekoh ti već: da bih održao reč. - A ako se Gospod, kome si se zakleo na vernost, pokazuje da je zao, onda ti svojom vernošću pomažeš zlo. - Nije važno - odreže Jov. - Ostajem veran ne zato da bih činio dobro, nego da bih ostajao veran. Sredstvo i cilj su identični. Sotona osluškivaše ovaj razgovor smešeći se tužno i vrati se u bar gde ga čekaše Gospod, ispunjen vedrinom i pucajući od radosti. - A vidiš, vidiš! - vikaše razmahujući rukama. - Mudruješ, filozofiraš, a prost čovek zna bolje šta treba da radi i ne sluša tvoje glupe priče. - Na izgled sam izgubio opkladu - reče Sotona mirno - ali tvoja pobeda je i dalje sumnjiva. Vidi se to iz triju okolnosti: P r v o, ona ne podriva moju doktrinu, jer sam rekao da postoje malobrojni izuzeci koji su verni radi samog načela vernosti. Ali moj racionalizam mi naređuje, naravno, ne da se zadovoljim konstatacijom da postoje izuzeci, nego da objasnim njihovo postojanje. Ljudi se normalno ponašaju na iracionalan način; morao bi to da znaš, pošto si ih sam konstruisao. Njihovo ponašanje ipak podleže izvesnim zakonima i u većini slučajeva da se predvideti: reaguju na događaje saglasno sa požudama svoga tela. Dogovorimo se da takvo ponašanje ubuduće nazivamo - neprecizno, naravno, racionalnim: mislim, ponašanje adekvatno sa životnim situacijama. U tom smislu, priznajem to rado, precenio sam racionalnost ljudskog postupanja u Jovovom slučaju. On se pokazao daleko manje misaonim no što sam pretpostavljao i usled tog nemišljenja ti si postigao svoj žalosni uspeh. Jov je poverovao u neoborivu moć načela vernosti i odlučio je da bude veran nekadašnjem zaštitniku, čak i onda kada se ovaj pretvorio u dželata. Po mome mišljenju to je vrhunac krajnje iracionalnog ponašanja, ali moje znanje o svetu predviđa takvu mogućnost. Načinio sam grešku u odnosu prema tom pojedinačnom slučaju, no ne moram ipak da menjam svoju sliku stvarnosti. D r u g o, skromnu satisfakciju imao sam iz činjenice da sam, iako ti je Jov ostao veran, čuo njegovu ženu koja te je, kao što znaš, obasula lavinom groznih pogrda. Znači, u svakom slučaju jedna je duša dobijena. I najzad t r e ć e, nisi se držao uslova dogovora, pošto si potajno pomogao svome sluzi da istraje u trpljenju i vrlini. - Kako? - povika Gospod - Ja pomogao? - Naravno - reče Sotona. - Tvrdeći drugačije, zapadaš u jeres pelagijanizma ili molinizma, koja odnekud biva smatrana mojim delom. Teološki je sigurno da je bez tvoga učešća vrlina nemoguća. Ako te u to čak i ne ubedi delo sv. Avgustina O slobodnoj volji, koje je veoma dvosmisleno, uzmi onda s police rešenje tridentskog sabora, poglavlje De iustificatione, i izvoli proveri. - Ne razumem se mnogo u teologiju - priznade Gospod nepouzdano - i, pravo da kažem, ne razumem dobro sve te sporove. Dabogme, neću da zapadnem u jeres. No, uostalom, ako sam mu čak i pomogao, ti si radio to isto u suprotnom pravcu. - O, ne - odogovri Sotona. - Ja sam samo organizovao spoljne okolnosti koje su imale cilj da Jova navedu na greh. Ali vrednost vrline i zasluga počivaju baš na tome da se vrlina praktikuje u svim spoljnim okolnostima. Prividna lakoća moga zadatka u svetu počiva na tome što stvaram samo objektivne situacije a rezultat toga je da ljudi greše već po snazi vlastitih sklonosti; prividna teškoća tvoje uloge sastoji se u tome što ti moraš da ih ojačaš iznutra, duhovnim sredstvima, protiv pritiska njihovih spoljnih uslova. Ali u stvarnosti je nešto drugačije. Moj zadatak je teži, pošto delujem u sredini materijalnih stvari da bih izazvao zlo u duhovnom svetu, što znači da moram dobro da poznajem pravilnosti uzročnog, uzajamnog dejstva telesne i duhovne stvarnosti, kako bih ovu poslednju razrađivao putem posrednih uticaja. Ti, međutim, deluješ neposredno u dušama, te dakle imaš dodira neposredno s tvorivom koje obrađuješ. I ako uprkos tome ja odnosim ovolike uspehe, i ako, kao što si sam u jednom od tvojih dela primetio, put propasti, to jest put za moje carstvo, jeste širok i prostran, a staza spasenja je uska i malo kome dostupna, to onda potvrđuje da svoj zanat ne obavljam loše. A svet si, međutim, uredio ti, a ne ja. Ja, uostalom, radije pripisujem svoje uspehe tvojoj velikodušnosti u odnosu prema meni nego tvojoj nesposobnosti, i tim pre tvojoj velikodušnosti nego mojim sopstvenim sposobnostima u radu. Zato ne mislim da te mučim duže i bez žaljenja ti ostavljam Jovovu dušu, imajući i previše rekompenzacije sred ostalog čovečanstva. Tim pre - dodade već nerazgovetno - što su teoretski sporovi između nas krajnje beznadežni. Dodaću u zagradi, da ne moraš uopšte da se razumeš u teologiju, samim tim što si ti njen predmet. - Opet ta dijalektika - jauknu Gospod mrzovoljno - od koga si je samo naučio? Ja znam samo jedno: Jovova duša je spasena, opkladu sam dobio, a vaša skolastika me se mnogo ne tiče. - Milo mi je da priznam poraz - reče Sotona udvorički i naklonivši se, napusti otmeni bar "COCOFIL", ostavljajući Gospoda zabezeknutog. Ima mnoštvo naravoučenija koja proističu iz celoga ovog događaja koji predstavlja samo prolog u problemu Jova. Neka od njih su vrlo prosta: tako, na primer, naravoučenije da treba revidirati poslovicu koja glasi: gde se dvojica svađaju (npr. Gospod i Sotona), treći se koristi; takođe drugo naravoučenije: prosti ljudi imaju razloga da se klone prijateljskih svađa između moćnih; pa treće naravoučenije: vrlina vernosti po svaku cenu ne traži uopšte jak razum. Ima, naravno, i složenijih naravoučenija, evo nekih od njih: Naravoučenije četvrto: vernost je vrlina unutrašnje suprotna, jer ako biva negovana u očekivanju koristi, prestaje da bude vrlina, a negovana radi nje same, često prisiljava na mirenje sa zlom, te prema tome, takođe, prestaje da bude vrlina. Naravoučenije peto: Gospod je dobar, te, prema tome, ukoliko ispoljava svoju suštinu, čini dobro; čovek, hvaleći ga, hvali dobro koje je upoznao - što nije nikakva zasluga. prema tome, pravi Jehovin trijumf ispoljava se tamo gde on deluje suprotno svojoj suštini, ili Gospod odnosi pobedu u toliko u koliko se pokazuje drugačijim nego što u stvari jeste. Da bi je odnosio stalno, on mora stalno da istupa u ulozi zločinca, i otuda se ljudima koji plitko misle čini da je Gospod uredio svet veoma loše. U stvari ga je uredio veoma mudro: on množi ljudske nesreće jer preko njih postiže moralne pobede, kada bi ljudi bili srećni, Sotona bi imao male uspehe, ali Bog ne bi imao nikakve. Prema tome vidi se: radi toga da bi se nebeske vratnice otvarale za malobrojne, milioni moraju da kuljaju kroz kapije pakla. To je propozicija nove teodiceje, saglasnija sa ljudskim iskustvom od tradicionalnih teodiceja. Naravoučenije šesto: sa Sotonom je lako izgubiti u teoretskoj diskusiji, jer on ima mnogo racionalnih argumenata, ali moguće je naprosto njega ne slušati. Naravoučenije sedmo: da je Jov samtrao da su njegove nesreće Sotonino delo, trudio bi se da se protiv njih bori, umesto što besposleno sedi; na primer, pošao bi dermatologu. Zato je korisno verovati, uprkos istini, da je zlo koje na nas nailazi uvek delo zle sile.
knjizevnost.16 mirche, -> #14, aleksandra.m
I'll give you a hint. 1 juvenile /ŔŔŔŔŔŔŔŔ/ adj.(1)* physiologically immature or undeveloped (2)* (characteristic) of or suitable for children or young people 2 juvenile n (1)* a young person (2)* a young individual resembling an adult of its kind except in size and reproductive activity (3)* an actor who plays youthful parts You're doing fine. Go ahead. (izvin'te ja sam samo u prolazu. :)) Mirče
knjizevnost.17 darone, -> #14, aleksandra.m
>> Zainteresovao si me svojim pitanjem, pa sam pokušala da dokučim >> šta bi to bilo juventizam. Pesme navijača Juventusa? :))
knjizevnost.18 veca, -> #13, fancy
>> Konačno nešto i o ravama... bravo Veco..! I meni je do sada, ova priča bila najbolja, mada strašno podseća (odgovara) na ovu našu situaciju :( Ima još nekoliko priča do kraja knjige, nadam se da nisam ugušila one koje to ne interesuje (bilo je dosta onih koji su tražili da nastavim sa prekucavanjem :) ).
knjizevnost.19 veca,
LEŠEK KOLAKOVSKI 13. Car Irod ili Beda moralista Veliki astrolog cara Iroda podneo je caru sledeći izveštaj: - Onaj koji se napio vode iz tajanstvene reke Hipijazis, koji je udisao vazduh šarenoga brda Atanora, kome stoje na usluzi Nisroh i Nahema, i Adramaleh i sam Belijal, prenosi ti govor zvezda: uz učešće Satruna, postojbine olova, planete nesreće i propasti, oruđa grozote i poraza, kao i uz učešće Venere, koja podseća na hladnoću i vlagu, rodio se jučerašnjeg dana neko ko za tebe označava smrtnu opasnost. Saturn koji kruži po sedmom nebu i blagodareći kome se rađaju siromasi, nadničari, seljaci i trgovci, i koji večito šalje na našu zemlju, čuvanu vlašću Jagnjeta, bolesti i smrti, zli Saturn crne boje, pred kojim nas opominju knjige starostavne, jer on štiti samo lopove, krivotvoritelje novca i zatvorenike, dao je juče život caru judejskom. Tvoja vlast je ugrožena. O tome ti govori jezik zvezda. Car Irod ustade i reče tihim glasom, u kome se krio hladni bes satrapa: - Možeš da me poštediš neprestanog ponavljanja svojih mudrosti. Zanimaju me zaključci. Gde se rodio? - U gradiću Vitlejemu. - Kažeš da se rodio car, a istovremeno da se to desilo pod znamenjem pod kojim se rađaju nadničari i trgovci. Suprotnost. - On nije car po rođenju, nego po astralnoj nominaciji. Rodio se u zanatlijskoj porodici. - Zanatlija kralj? - prasnu Irod prezrivo. - No, dobro, možeš da ideš. Istog dana održa se u Irodovom kabinetu savetovanje u kome učestvuju četiri najviša careva velikodostojnika. Car u uvodu obajsni: - Primio sam vest da se rodio jevrejski car. Nažalost, informacije zvezda su previše uopštene i određuju samo mesto i približno vreme rođenja, što znači da označavaju celu, dosta mnogobrojnu, klasu pretendenata na moj presto. Pošto je nemoguće utvrditi koja individua te klase je lice o kome se radi, i pošto je sigurno da mora da se spreči gubitak vlasti, jedini način delovanja jeste, uništenje cele klase. Drugim rečima, treba poklati svu decu rođenu u gradu Vitlejemu u vremenu koje označavaju zvezde. žetvorica savetnika se zamisliše. Nakon dugog ćutanja oglasi se prvi, koji beše fatalist i stoik: - Oprosti, kralju, ali tvoj plan smatram neispravnim. žim je sudbina htela da se rodi car, znači da nikakvi ljudski napori neće učiniti da sudbina bude prevarena. Zvezde govore o onom što će se neminovno dogoditi, a ne o onom što jedino može da se dogodi. Ma šta da preduzmemo, sudbina mora da se ispuni. Predlažem da odustanem od svih poduhvata u toj stvari, pošto su beznadežni. Seti se Edipove istorije i proročanstva koje je dobio njegov otac. žovek je bespomoćan pred sudbinom. Smatram da decu treba ostaviti na miru. Ako je ikakva promena sudbine moguća, onda to može da učini samo Bog. Ostavi Boga da stvar dovede do kraja. - Tvoj stav smatram defetističkim i paničarskim - reče Irod mirno, ali odlučno. - Šta dalje? - Ne slažem se sa zaključkom poštovanog kolege - javi se drugi savetnik, koje je bio moralist epikurejac. - Pre svega ne verujem u neizbežnu sudbinu; njena fiktivnost je dosta jasno pokazana u delima filozofa čiji sam ja pristalica. Ali čak i stojeći na stanovištu moga kolege, ne vidim razloga za takvu interpretaciju. Zvezde su obznanile da se rodio car. One ipak nisu obznanile da će onaj koji se rodio i biti car. Možda je smisao znamenja baš ovaj; rodio se neko ko ima duhovne dispozicije da postane car, ili ko u pogodnim okolnostima može da postane car. Prema tome, akcija radi uklanjanja eventualnog neprijatelja može da bude uspešna. - Podržavaš, znači, moj predlog? - upita Irod. - Ne. Ne slažem se s prethodnim obrazloženjem, ali slažem se sa zaključkom. Ne treba preduzimati akciju protiv dece, jer iako ta akcija može da bude uspešna, ipak je nemoralna, jer nemoralno je uništavati slaba i bespomoćna lica, koja je moguće uništiti ne izlažući se sam opasnostima. - Tvoj istup - odgovori Irod hladno - tretiram kao detinjast izgred naivnog moraliste, koji bi politiku hteo da podredi moralu. Iskustvo uči da su to beznadežni pokušaji. Mogao bih ti oprostiti tvoje utopističke fantazije da one ne vode objektivno do istih rezultata kao i fatalistički izvodi tvoga predgovornika, koji nas navodi na kvijetizam i neaktivnost. Moralizatorstvo i defetizam su u osnovi ista prevratnička delatnost, jer idu protiv državnog uređenja. Vi se, gospodo, zaboravljate. U pitanju je vlast. Tu nema šale. Slušam dalje. - Moje gledište je drugačije - progovori treći savetnik koji je bio religiozni moralist. - Ne verujem takođe u fatalnost sudbine, slično kao moj kolega epikurejac. Ali ne verujem, takođe, ni u kakva apsolutna pravila moralnog postupanja. Uništenje dece može da bude uspešno i da dovede do uništenja konkurenta. Ako bi bilo moguće obezbediti nekažnjivost u toj stvari, ne bi se trebalo kolebati ni za trenutak. Ipak treba izračunati da li se stvar isplaćuje na duže vreme. Uspeh cele akcije je verovatan, ali nije pouzdan. Međutim, kasnija Božja kazna je sigurna, jer ako se dobro sećam, masovno ubijanje dece Bog neodobrava. Spasavajući vlast, izlažeš se, care, opasnosti koja te čeka posle smrti, u poređenju s kojom bledi neprijatnost gubitka vlasti. Savetujem ti da ne preduzimaš taj korak, ne u ime bezuspešnosti niti u ime apsolutnog morala, nego u ime prostog računa gubitaka i dobitaka. - Na žalost, gospodo - reče Irod - s čuđenjem primećujem da još uvek niste uspeli da shvatite suštinu vlasti. Nema stvari važnije od vlasti, a izjava da se treba pomiriti sa gubitkom vlasti posle nekoliko godina radi toga da ne bismo doživeli neprijatnosti nakon nekoliko desetina godina, liči mi na buncanje. Slušam dalje. - Moje mišljenje - primeti četvrti i poslednji savetnik, koji je bio političar - razlikuje se u načelu od svih ovde iznesenih. Moji predgovornici, izuzev poslednjeg, već su sami oborili svoje razloge, te bi mi ostalo samo da oborim razloge poslednjeg govornika. Ali vratiću se, za časak, na moralizatorsku argumentaciju. Nije istina, čak i kad bismo prihvatili neka načela apsolutnog morala, da je ubijanje dece nemoralno. Pozivanje na to da su deca bespomoćna, nema smisla; jer kad god ubijemo bilo koga neprijatelja, makar on bio zreo čovek, naoružan od glave do pete, čim smo uspeli da ga ubijemo znači da se uprkos izgledima on pokazao bespomoćnim. Drugim rečima, u svakoj borbi bivaju pobeđeni samo bespomoćni, ili sami bivamo pobeđeni. S te tačke gledišta ne vidim nikakve razlike između dece i odreda oklopnih vojnika. Ideju da je nemoralno boriti se ako sami nismo izloženi opasnosti, smatram isto tako besmislenom. Iz toga bi proizlazilo da u borbi nije slobodno činiti ništa kako bismo sami podneli što je moguće manje gubitke, a da se, međutim, treba što više izlagati opsnostima, to jest, da u borbi treba činiti sve da bismo izgubili. Gospodo, mora da ste hteli da se našalite? Molim da se odlučite za mrvicu doslednosti, ako dopuštamo uopšte borbu i uništavanje protivnika, a valjda nema sumnje da borbu samu po sebi niko ne može da osuđivati, onda apstrahujemo, takođe, i sve načine borbe koju su najuspešniji. Je li slobodno da se za vreme rata prikradamo u neprijateljski logor i da ukrademo ili uništimo njegova skladišta oružja? Slobodno je. Ali time činimo neprijatelja obezoružanim. Tim bolje, kažem. Prema tome, ako je slobodno boriti se, onda je slobodno boriti se i sa obezoružanima. A u takvom slučaju zašto ne i sa decom? Poslednji od ovde iznesenih pogleda takođe je detinjast. Kažete da će se Bog ljutiti zbog ubijanja nevinih? Ili zbog primene principa skupne odgovornosti? Besmislica! Ne moram valjda da vas podsećam koliko puta, saglasno sa Svetim pismom, Bog davao svojoj vojsci izričita naređnjea da se unište celi gradovi i zemlje s podvlačenjem da pod ta naređenja potpadaju i deca. Takve slučajeve Sveto pismo nam opisuje na svakom koraku. Ali našto takvi argumenti? Molim da se setite praroditeljskog greha. Zbog greha Adamova, koji je od nas udaljen nekoliko desetina pokoljenja, svako od nas kao novorođenče, podvlačim, kao novorođenče, nosi na sebi teret njegove krivice. Znači, Adamov greh opterećuje svako dete i prouzrokovao je do sad, kao što je poznato, nebrojene nesreće miliona ljudi. Princip skupne odgovornosti je, dakle, prirodni način postupanja Boga, i običan način usmrćivanja nekoliko stotina dece, među kojom se nalazi i jedan neprijatelj, naprosto je ništa, prosto smešna beznačajnost u poređenju sa istorijom praroditeljskog greha, zbog koga stalno umiru milioni, jer pojava smrti, kao što nas uči Biblija, upravo je rezultat neposlušnosti Adama i Eve. To su moji dokazi. Nadam se da su dovoljno ubedljivi. - Hvala, savetovanje je završeno - objavi car. - Vaši izvodi, gospodo, potpuno su me ubedili. žim se vi izjašjavate za uništenje dece, smatram da moram sa se pokorim vašem mišljenju. Molim da se pripremi sve za akciju. Dalji tok događaja je poznat. Deca su pobijena, no ipak, kako će se pokazati, akcija je bila bezuspešna: pravi cilj je izmakao mačevima žandarma. Nije ipak poznat završetak događaja, otkriven tek u najnovijim istraživanjima. A evo kako je izgledao: Posle nekoliko desetina godina Irod je sreo svoja četiri savetnika u čeljustima pakla. Svi su se nalazili u žalosnim uslovima, koji nusu pogodni za detaljan opis s obzirom na svoj drastičan karakter. Svi su, shodno sa običajima pakla, nosili na grudima sentencije svoje presude sa obrazloženjem. Ta obrazloženja pokazala su se kao naročito interesantna, jer ih je ispisao lično Najviši Sudija. Irod i savetnik političar, jedini koji je podržao pokolj dece, nosili su natpise jednake sadržine: "Za pokolj dece. Obrazloženje presude. Quod licet Iovi, non licet bovi. Iz toga što Bog primenjuje princip skupne odgovornosti i ubija decu zbog tuđih greha, ne proizlazi da bilo koji kralj može da čini isto. Naprotiv, to je zabranjeno u ime apsolutnog morala." Moralist stoik nosio je na grudima sledeći natpis: "1. Zbog kušanja Gospoda Boga. Obrazloženje presude: žovek koji sedi besposleno i druge nagovara na isto i veruje ili da će Bog za njega učiniti sve, ili pak - da je sve na sudbonosnan način predodređeno, ne samo što ispoveda jeres, nego iskušava Boga i seje defetizamm, koji u društvenim posledicama mora da vodi, između ostalog, do slabljenja borbe za stvar božju na zemlji. Glorifikacija neaktivnosti osuđuje se u ime apsolutnog morala." Moralist epikurejac, koji je takođe odbacio Irodov predlog, nosio je ovakav natpis: "Zbog omalovažavajućeg odnosa prema pitanjima vlasti. Obrazloženje presude: Vlast careva potiče od Boga i ustanovljena je njegovom odlukom radi obezbeđenja reda i mira na zemlji. Ko se bezbrižno odnosi prema pitanju vlasti, miri se s raspadom društva i s anarhijom. To se osuđuje u ime apsolutnog morala." Religiozni moralist nosio je tablicu na kojoj čitamo: "Zbog neverovanja u apsolutni moral i zbog proglašavanja lažnog morala koji se oslanja na račun. Obrazloženje: Bog zahteva da se čini dobro radi samog dobra i radi nesebične ljubavi prema Bogu, a ne zato što se to isplati. U protivnom slučaju, Bog biva tretiran kao trgovac, što je uvredljivo i što se osuđuje u ime apsolutnog morala." Pošto pročitaše šta piše na čijoj presudi, petorica zatvorenika tužno zaklimaše glavama. - Svi smo bili u pravu - reče Irod, a ostali ponoviše za njim kao eho: - Svi smo bili u pravu. Ipak Irod, u jednom trenutku, stisnu pesnice i viknu: - Pa ko je na kraju kriv? U tom trenutku ugledaše kako im prilaazi čudna pojava: čovek koji je gluho ječao i posrtao pod ogromnim teretom knjiga, papira i brošura. Beše to astrolog. "Zbog davanja nepreciznih obaveštenja koja su imala pogubne posledice. Obrazloženje: Astrolog je rekao caru da se rodio jevrejski kralj. Zaboravio je ipak da doda - iz ignorancije ili lakomislenosti, što na isto izlazi - da taj kralj uopšte nije ugrožavao Irodovu vlast, jer će sam kasnije objaviti da njegovo kraljevstvo nije od ovoga sveta. Dajući lažnu informaciju, astrolog je izazvao smrt nekoliko stotina dece, koja su nepotrebno poklana, radi zaštite carske vlasti. Grozna i uvredljiva nemarnost, dostojna osude u ime apsolutnog morala." Kako se pokazalo. gomila knjiga i papaira koje je astrolog nosio na leđima bili su razni materijali koji su čuveni sa preciznosti informacija i koje je on imao neprekidno da uči napamet: železnički redovi vožnje, telefonske knjige, statistički godišnjaci, razni pokazatelji, tabele, mape i planovi. - On je kriv za sve! - povika Irod i svi se baciše na astrologa, bijući ga pesnicama. - Zbog tebe sedimo u paklu! - vikali su i obasipali ga grdnjama koje su smatrane nepristojnima čak i na tome mestu gde je, u načelu, sve pristojno. - Gospodo - zavapi astrolog, pritisnut gomilom papira - ja jedini od svih vas sedim ovde nevin. Vi ste svi kažnjeni zbog zločinačkih intencija, ali ja zaista nisam imao drugih informacija i dao sam one koje sam primio. Moje su intencije bile čiste, a u principu Bog kažnjava zbog nemara, a ne zbog posledica dela. Sam ne shvatam zašto sam ovamo bačen. Sotona koji je šetao pored njih zlobno se osmehnu: - Dabogme, dobro je znati da je vredno davati precizne informacije - reče. - Ali to znanje ionako vam neće koristiti. Dolazi prekasno, kada se ništa više ne može učiniti. Ostavite na miru jadnog astrologa koji ništa nije kriv. Morali biste pamtiti da u moralnim pitanjima, a o njim se radi u našem zavodu, svako znanje stiže prekasno; možete ocenjivati i vaša dela i kad ništa ne može da se nadoknadi. Moralna strana svakog delovanja, nasuprot tehničkoj strani, apsolutno je nepredvidiva i daje se razumeti i oceniti tek pošto se dogodila. Ta okolnost je glavna i maltene jedina snaga naše skromne institucije, u kojoj zato možete da sretnete sve svoje poznanike, bez izuzetka.
knjizevnost.20 aleksandra.m, -> #16, mirche
No, hombre. Su palabra es erronea, su diccionario equivocado. Lo siento, colega, pero tendra que presentarse al examen otra vez. Gracias, en cualquier caso. :)
knjizevnost.21 fatman,
Juventizam je relativno nov, skoro sam cuo i na TV i na radiju i kao sto sam rekao ima neka knjiga "Preplitanja" koja je kao izasla u tom pravcu. Nisam zapamtio o cemu se zapravo radi i mislim da cu pasti u depresiju ako to ne otkrijem(o). Znam samo (ako ce to pomoci ) da su korice knjige plave sa zutim krugom. Ja do takve knjige jos nisam dosao pa me izmedju ostalog interesuje gde mogu da je nabavim (nema u knjizarama). A, DA recenziju je uradio Dragan Lukic cini mi se :Tobi trebalo da pomogne! Srdacno Fatman
knjizevnost.22 fatman, -> #17, darone
Kako da ne !
knjizevnost.23 veca,
LEŠEK KOLAKOVSKI 14. Ruta ili Dijalog ljubavi i hleba Punih deset godina delila je Ruta Moavka postelju supružniku s Heleonom, tuđincem, s Heleonom Judejcem, sinom Elimelehovim. Deset godina bila je verna mužu, koji je otišao iz zemlje svoje, morene glađu, i našao utočište u Rutinoj otadžbini. I umre na zemlji Moavskoj Heleon, sin Elimelehov, daleko od rodnoga grada, i osta žena njegova Ruta sama u zemlji svojoj koja joj zanavek uze muža. I reče Ruta: Imala sam stranca za muža, a kad ga moja zemlja primi na večni stan, prestade time da da bude moja zemlja. Jer ode od mene Heleon, sin Elimelehov, i izdade me i sjedini se sa zemljom moavskom, i neću ga videti više. I nemila mi je ta zemlja s kojom me izdade muž moj. Otići ću zato iz zemlje ove tužne i sumorne i poći ću u zemlju Judejaca, iz koje iziđe nekad muž moj da bi me ovde našao. I zajedno sa majkom muža svojega Nojeminom, napusti Ruta svoju nekadašnju postojbinu i uputi se u zemlju Judejaca. A beše već slobodna ta zemlja od suše i beše topla i puna života, kao uspomena na Heleona, sina Elimelehova. Stiže, dakle, u nju Nojemina sa snahom svojom Rutom, koja napusti narod svoj i grad svoj, i Boga svojega, i oca svojega i mater, i sestre, i braću, da bi narod svoga muža učinila svojim narodom, a njegov grad - svojim gradom, a njegovog Boga - svojim Bogom. I nastani se Ruta sa svekrvom svojom Nojeminom u gradu Vitlejemu u zemlji judejskoj, i trpljahu glad i muke. Ne beše nikoga ko bi im zapalio vatru i doneo hrane u kuću, i zaštitio od zavijanja šakala. I stanovahu uplašene i tužne, same u gradu Vitlejemu, i čekahu milosrđe božje ili smrt - a znadijahu da se jedno i drugo često ne razlikuju neđusobno. A kada ih silno izmuči glad, reče Ruta svekrvi svojoj: Gledaj, žeteoci žanju ječam u polju. Poći ću za njima i pabirčiću klasje u polju, i pronaći ću žeteoca koji će mi utoliti glad. I pođe Ruta, udovica posle Heleona, da skuplja klasje na njivi Voza, rođaka svoga muža i svoje svekrve. A Voz joj dozvoli da kupi klasja koliko poželi i ukaza joj neobičnu ljubaznost. Jer beše to čovek po prirodi dobar i široke ruke, ali još više mu beše milo da pokaže prema Ruti svoju darežljivost, i to iz dvaju razloga. Ruta mu se dopala više od svih žena iz grada Vitlejema i silno je požele; sem toga mu se dopalo što je napustila svoju zemlju i pošla da traži sklonište u njegovoj otadžbini - jer viđaše u tome diku za svoj narod i svoga Boga. Reče joj stoga da oseća obavezu da joj ukazuje zahvalnost zbog takvog odnosa prema njegovoj otadžbini, i ukaza joj zahvalnost, kao što uvek biva, u nadi da će time i on zaslužiti njenu zahvalnost. I Ruta odnese u srcu svome zahvalnost prema svome dobročinitelju zajedno s vrećom zrnevlja koje je pokupila u polju. I obe, ona i Nojemina, utoliše glad ječmenim pogačama. Zatim Nojemina reče: - Noćas Voz veje ječam u polju. Idi tamo i kad ga nađeš na spavanju, probudi ga i ostani u polju, i donećeš kući hleb kojim ćemo se sutra hraniti. I bi tako. Ruta ode noću na njivu i probudi Voza blagim dodirom, i do jutra ne spavaše među krstinama ječma. A ujutro donese zrno za hleb i pogače, kojima se hranjahu ona i Nojemina. A zatim Ruta reče Nojemini: - Muči me misao da nisam postala kao devojka što se prodaje zato što sam noću posetila čoveka da bih donela hleb kući. A Nojemina reče: - Ništa loše nisi učinila, kćeri. Je li se Voz poneo prema tebi neljubazno? Nije, bogato te je obdario pre no što si mu ukazala svoju ljubav, i dao ti je da zasitiš glad. Zar ne zaslužuje od tebe zahvalnost za svoju dobrotu? A čime se može zahvalnost bolje pokazati ako ne ljubavlju, i čime ljubav, ako ne davanjem onoga što se najviše ceni? I zato, što više ceniš svoje žensko dostojanstvo, tim veći dar daješ u zahvalnost onome ko te je nahranio kada mu daješ ono što je u tebi žena. Devojka koje se prodaje ne zaslužuje prezir prosto zato što se daje onome od koga prima hleb, nego zato što u potaji sama sebe prezire i što ono što daje nema za nju vrednost. Ali za tebe to ima veliku vrednost, najveću, i baš zato si mogla da pokažeš time najveću i istinsku zahvalnost. - Ali zar nisam dala svoju ljubav za hleb? - upita Ruta. - A postoji li ljubav koja odista ništa ne zahteva? - upita Nojemina nju. - Ako postoji, ona zaslužuje poštovanje, ali među ljudima se retko susreće. Ljubav traži, u najmanju ruku, uzajamnu ljubav. A ti si želela samo hleba, koga čak i na ovom svetu gde hleba uvek ima premalo, ima u večem izobilju nego ljubavi i dobrote. A i potrebniji je ljudima hleb nego ljubav, i najpre treba zasititi glad, pre no što srce počne vikati i tražiti hranu. A ti si primila samo hleb. - Ali dala sam svoje telo. - Dala si kao znak svoje zahvalnosti za hleb, koji si primila. Pokazala si zahvalnost najbolje što si bila kadra baš zato što svoje žensko dostojanstvo visoko ceniš. Prema tome, primivši dobro koje služi samo podržavanju tvoga svakodnevnog života, dala si u zamenu za nj dobro neuporedivo dragocenije, dala si deo svoje duše, što zanči da si pokazala velikodušnost i darežljivost koje ti služe na čast. Ne samo da se nisi upraljala ničim nečasnim, nego si dala dokaz poštenja, zbog čega si zaslužila poštovanje. Razgovor svekrve sa snahom vodio se sve do trenutka kad stiže vest od Voza da želi da uzme za ženu Rutu Moavku. Na taj način Voz je pokazao da ceni Rutino poštenje; i pokazalo se da je Nojemina pravilno ocenila stvar. U ovoj priči nema ničega što bi zasluživalo podsmeh ili ljutnju ili prezir. Naprotiv, ona je dokaz da naš podsmeh često biva besmislen, ljutnja - lažna, a prezir - dvoličan i glup, ako njime progonimo nekog samo zato što je spreman da ukaže nekom drugom svoju zahvalnost na hlebu kojim je utolio glad, a zahvalnost iskazuje ljubavlju. Bolje hvalimo štedrost one koja daje svoj najbolji deo za komad hleba - jer, kako je ispravno primetila Nojemina, čak i u dolini gladi - i možda baš u dolini gladi - lakše je doći do hleba nego do zahvlanosti zbog hleba.
knjizevnost.24 dikla, -> #20, aleksandra.m
> No, hombre. Su palabra es erronea, su diccionario equivocado. > Lo siento, colega, pero tendra que presentarse al examen otra > vez. > Gracias, en cualquier caso. :) Jel ovo neki recept ?
knjizevnost.25 fatman, -> #24, dikla
Ovo ti je na onom jeziku drzave gde igra juventus (malim slovom) a ti rezmisli malo!
knjizevnost.26 veca,
LEŠEK KOLAKOVSKI 15. Jailja ili bespuća herojstva ============================================== Pošto priče postaju sve duže, dobila sam sugestije :) da ih kačim kao fajl. kolakov.zip
knjizevnost.27 aleksandra.m, -> #25, fatman
> Ovo ti je na onom jeziku drzave gde igra juventus (malim > slovom) a ti rezmisli malo! Ma, ta država je _nekad_ bila na tom mestu, a i šire. Sad je tamo država u kojoj igra juventud (i malim i velikim slovom) :)
knjizevnost.28 dikla, -> #25, fatman
> Ovo ti je na onom jeziku drzave gde igra juventus (malim slovom) > a ti rezmisli malo! O cemu da razmisljam kad ne znam sta tamo pise ?
knjizevnost.29 fatman,
Mislim da smo se udaljili od teme :da li mi neko moze kazati sta je to Juventizam kao pravac u knjizevnosti:
knjizevnost.30 dr.grba, -> #21, fatman
>> Juventizam je relativno nov, skoro sam cuo i na TV i na radiju >> .... >> Znam samo (ako ce to pomoci ) da su korice knjige plave sa zutim krugom. ********************* Eto. Sad je jasno šta znači reč "juventizam"...
knjizevnost.31 dr.grba, -> #26, veca
>> Pošto priče postaju sve duže, dobila sam sugestije :) da ih kačim >> kao fajl. Naravno da očekujemo kompletan fajl na kraju (: BTW, daj neki broj u naziv, da možemo da sistematizujemo.
knjizevnost.32 stefan, -> #30, dr.grba
> >> Znam samo (ako ce to pomoci ) da su korice knjige plave sa zutim krugom. > ********************* > > Eto. Sad je jasno šta znači reč "juventizam"... Juventizam-pravac u kniževnosti koji se pojavio krajem 20-og veka. Najznačjniji predstavnici su bili članovi Demokratske stranke. Pošteno. ;)))
knjizevnost.33 mikis, -> #28, dikla
+> Evo, dakle, lingvistickog objasnjenja koje bi trebalo da +> objasni kako od "zadnjeg" postaje "poslednji": M. Stevanovic, +> Pisma Urednistvu, Nas jezik, n.s., III/1-2, 1951, str. 56-58. ^^^^ Hm, ovo nije bas najsvezije. Mnoge su se stvari u pravopisu od tada menjale. BTW, videh sinoc u "Bati" najnovije izdanje pravopisa (1993.) Cena - 30 DIN.
knjizevnost.34 fatman,
Juventizam nije politicki usmeren za razliku od grbe koji je NEusmeren. Ako hocete pomozite a ako necete nemojte podje****ti.
knjizevnost.35 veca,
Horhe Luis Borhes PAKAO, I, 32 Od praskozorja do sumraka, poslednjih godina XII veka, jedan leopard je gledao drvene daske i uspravne gvozdene šipke, žene i muškarce koji su se smenjivali, visok zid i, možda, mali popločani jarak pun suvog lišća. Nije znao, nije mogao znati da čezne za ljubavlju i surovošću i toplim uživanjem u komadanju i vetru s mirisom na divljač, ali nešto se u njemu gušilo i bunilo, te mu Bog progovori u snu: čivećeš i umrećeš u tom zatvoru, kako bi te čovek koga ja znam video određeni broj puta, da te ne bi zaboravio, i da bi tvoj lik stavio kao simbol u pesmu koja ima određeno mesto u potki vaseljene. Zatvoren si, ali najverovatnije ćeš dati jednu reč jednoj pesmi. Bog je, u snu, prosvetlio strašnu životinju, ona je shvatila njegove razloge i prihvatila taj usud, ali u njoj je ostalo samo nejasno mirenje sa sudbinom kada se probudila, odvažno neznanje, jer mašinerija sveta je veoma složena u odnosu na jednostavnost zveri. Mnogo godina kasnije, Dante je umirao u raveni, zanemaren i sam kao i bilo koji čovek. U snu, Bog mu je otkrio tajnu svrhu njegovog života i rada. Dante je, u čudu, napokon saznao ko i šta je bio, te blagoslovi sveje nevolje. Predanje kaže da je, probudivši se, osetio da je primio i izgubio nešto beskonačno, nešto što neće moći da povrati, pa čak ni da nazre, jer je mašinerija sveta suviše složena u odnosu na jednostavnost ljudi. Sa španskog prevela, Aleksandra Mančić-Milić
knjizevnost.36 novim, -> #29, fatman
" Mislim da smo se udaljili od teme :da li mi neko moze kazati " sta je to Juventizam kao pravac u knjizevnosti: ne može niko. očigledno je privatni vic nekog pisca. naime, knjiž. pravci jesu kategorije knjiž. istorije (a to se, kao i sve relevantne kategorije, utvrđuje post festum).
knjizevnost.37 fric, -> #25, fatman
> Ovo ti je na onom jeziku drzave gde igra juventus (malim > slovom) a ti rezmisli malo! Amigo del deporte, Lo siento, pero Ud. se ha equivocado. Le voy a ayudar: la lengua de que se trata se habla en la cuidad de la que vienen "Real" i "Atletico".
knjizevnost.38 stefan, -> #34, fatman
> Juventizam nije politicki usmeren za razliku od grbe koji je NEusmeren. > Ako hocete pomozite a ako necete nemojte podje****ti. Izi amigo, dont bi engri ;) Gde su mladi, tu je i šala ;))
knjizevnost.39 dikla, -> #34, fatman
> Juventizam nije politicki usmeren za razliku od grbe koji je > NEusmeren. Ako hocete pomozite a ako necete nemojte podje****ti. Pa niko te ne podjebava, vidis da ljudi ne znaju, pokusaj da to saznas na nekom drugom mestu ako ti je to vec toliko bitno ! Navici ces se ti vec na Sezam... :)
knjizevnost.40 dr.grba, -> #34, fatman
>> Juventizam nije politicki usmeren za razliku od grbe koji je >> NEusmeren. Hvala, momče, baš si zlatan. Kako bi bilo da me ti malo prosvetliš? P.S. Pričaj malo tako sa tvojim tatom, a ne sa mnom ):
knjizevnost.41 fatman,
U pravu Ste poso niste u stanju da mi pomognete obratiću se nekom drugom.
knjizevnost.42 veca,
LEŠEK KOLAKOVSKI 16. Solomun ili Ljudi kao bogovi kolakov2.arj
knjizevnost.43 veca,
EMBORUZ BIRS FANTASTIžNE BASNE GRIMIZNA SVEĆA žovek koji je ležao na samrti pozove postelji svoju čenu i reče: "Uskoro ću te zauvek napustiti. Zato mi daj još jedan, poslednji dokaz svoje privrženosti i vernosti, jer, prema našoj svetoj veri, oženjen čovek koji traži pristup na vratima raja, mora da se zakune da se nikada nije okaljao sa nedostojnom ženom. U mom stolu naći ćeš jednu grimiznu sveću posebno mističkog značaja, koju je blagoslovio prvo sveštenik. Zakuni se da se nećeš udavtati dogod ona postoji." čena se zaklela i žovek je umro. Na pogrebu, čena je stajala uz odar sa upaljenom grimiznom svećom u ruci, sve dok nije izgorela.
knjizevnost.44 fancy, -> #43, veca
ŮŢ> čena je stajala uz odar sa upaljenom grimiznom svećom u ruci, sve dok ŮŢ> nije izgorela. mora da sam nešto propustio... kad su je potpalili..?
knjizevnost.45 veca, -> #44, fancy
>> mora da sam nešto propustio... >> kad su je potpalili..? Ne znam šta bi mogao da propustiš, jer je pričica kratka i sve piše tu. U pitanju je sveća :) a ne spaljivanje veštica :)))
knjizevnost.46 wizard, -> #43, veca
> EMBORUZ BIRS Fina promena. Najzad nešto originalno i autentično.
knjizevnost.47 veca,
EMBROUZ BIRS MORALNO NAžELO I MATERIJALNI INTERES Sretnu se Moralno načelo i Materijalni interes na mostu kojim je mogao da prođe samo jedan. "Dole, bedo jedna!" grmnu Moralno načelo, "lezi da te pregazim!" Materijalni interes ga samo ćutke pogleda. "Pa," reče Moralno načelo, oklevajući, "da bacimo kocku, pa da vidimo ko će povući dok drugi pređe." Materijalni interes i dalje ćuti i ne skreće pogled. "Da bih, izbegao sukob," nastavi Moralno načelo, pomalo nelagodno, "ja ću da legnem i pustiću te da pređeš preko mene." Tada se Materijalnom interesu odveza jezik. "Ne verujem da si baš dobar za hodanje," reče on, "a ja prilično držim do toga šta mi je pod nogama. Kako bi bilo da ti siđeš u vodu." I Bi tako.
knjizevnost.48 darone, -> #46, wizard
>> > EMBORUZ BIRS >> >> Fina promena. Najzad nešto originalno i autentično. Nisi čitao knjigu? Bre, čak sam je i ja pročitao ;)
knjizevnost.50 armitage,
STRAVA! SF POEZIJA! VELIžANSTVENO! NEPREVAZIĐENO! "Poezija je kada svaki red počinje velikim slovom" ------------ O, NE IDI TI ------------ Tri puta "kvrc", Jedanputa "bum", Moj leteći tanjir ode u žbun. Jao! Jao! Ala sam se slupao. Sunce bledi, Dok me gledi, Dok me gledi, Okom sledi. A ja džavo, Slupah si brod. "Zbogom" mi kaže Nebeski svod. žak i zvezde padalice, Padaju kao padalice, Meni na rukav i lice, Na dzemper i nogavice. O, ne! Jaojs meni, Jaojs meni, Teškoj beni. Ja bi' gore, Al' ne more! Leteo b'u vis, Al' neda mi s'. Voleo bi' mlogo, Kad bi samo mog'o, Da pod oblak prnem, I domu se vrnem. Ja zborim u seti Ka očajnik kleti: "Aj vona flaj, Flaj tu d skaj!" Šta mi vredi, Šta mi vredi? Kad' ne vredi. Oh, tiho, tiho, Lepo je meni Govorio tata, Al' ne znam šta, Slušao nisam. Sad' bi sve dao Da mi je alata. Ondak bi' mnogo Lakse disa'. Sam na planeti. Sam, sam, sam ... Sam, sam, sam. Ah, oh, uh, Ne, to nije duh, Nije đavo, ni mađije Već to je cvet mirođije. Nik'o cvetak medeni, Blagoj's meni, blagoj's meni. Sad' mi lep je dan i noć I ne želim domu poć. Cvetak i ja, Cvetka dva, Drhtimo sva Od uzbuđenja. Cvetak se šareni, Ojme blagoj's meni. Suza kanu, ja zaplak'o, Kad' bi dovek moglo 'vako. Teovald Biribroć, 1643. Teovald Biribroć živi i radi u Berlinu. Svoju prvu pesmu je napisao sa sedam godina. Više nije pisao pesme. Objavljivan je na mnogo jezika, između ostalog i na meternjem. (iz "Šamitora", spec. izdanja lista kluba ljubitelja SF-a "Lazar Komarčić") -*- Armitage -*-
knjizevnost.51 veca,
EMBROUZ BIRS POLICAJAC I RAZBOJNIK Ugledavši kako Policajac tuče Razbojnika, Šef policije se razgnevi i reče mu da to više ne čini, inače će biti otpušten. "Nemojte biti prestrogi," reče Policajac osmehujući se, "tukao sam ga punjenom palicom." "Bez obzira," bio je uporan Šef policije, "sloboda koju ste sebi dali mora da je bila neprijatna, iako možda nije bolelo. Molim da se to ne ponovi." "Ali," reče Policajac i dalje sa osmehom, "to je bio punjeni Razbojnik." Pokušavši da izrazi svoje zadovoljstvo, Šef policije tako snažno ispruži desnu ruku, da mu pod pazuhom puče koža a iz rane poteče strugotina. Bio je to punjeni Šef policije.
knjizevnost.52 veca,
EMBROUZ BIRS DVA KRALJA Kralj Madagaoa, sporeći se sa Kraljem Bornegaskara, napisa ovome sledeće: "Pre daljeg razmatranja ovog pitanja, zahtevam da povučete svog poslanika iz moje prestonice." Užasno se razbesnevši zbog ovog nemogućeg zahteva, Kralj Bornegaskara odgovori: "Svog poslanika neću povući. Štaviše, ako odmah ne povučete svoj zahtev, ja ću ga opozvati!" Ova pretnja je toliko prestašila Kralja Madagaoa da se, hitajući da udovolji zahtevu, spotakao o sopstvene noge, pogazivši Treću zapovest.
knjizevnost.53 wizard, -> #48, darone
> Nisi čitao knjigu? Jesam, ali ja Birsa (i njegove preteče i "sledbenike") volim uvek da pročitam, a konkretne basne su zbog forme (a i sadržaja, naravno) vrlo pogodne za ovakav način komunikacije (preko BBS-a). A i mnogo je bolje od onih kolakovski-popovanja. > Bre, čak sam je i ja pročitao ;) Ma šta kažeš? ;) Nije te odbila i uplašila obimnost dela? ;)
knjizevnost.54 jevta,
STRANAC U KUĆI Nemoj stranče da u moj krevet liježeš tajne sam pod jastuk skrila noći proplakane, neispavane i nježne, na njemu sam svoje prvenče povila. Ne diraj prašinu sa dječjih slika u njihovoj sobi cigaru ne pali nek' mirno spava kuća od barbika, kad dođu, nek se sjete kad su bili mali. Ne čitaj moje nedovršene pjesme k'o otrov prosuće se moja tuga, u tuđe se dirati ne smije iako su ovo ratna, teška, vremena druga. Sanjam noću da na prstima k'o dobra vila ulazim u sobu kroz zavjese bijele uzimam uspomene što sam ih skrila i rušim crne zidove što me od njih dijele. Zapamti, sa zorom ću doći, zateći te u snu crveno - lažnom tvoji ljiljani me istjerati neće moći jer u svojoj kući osjećam se jakom, osjećam se snažnom. DECEMBAR '92 Autor - Rada Krstić izbeglica iz Sarajeva, do daljnjeg nastanjena u Beogradu.
knjizevnost.55 jevta,
JEDNOM KAD ME KUĆI VRATE U tami gdje drhti smrznuta sova a plamen zvijezda odbija se od snijeg tiho krvari moja domovina nova, a mi beskućnici pošli u nepovratni bijeg. U daljini suza nam u oku šuti za sina, oca, brata svako svoju tugu sluti i u ime njih molim završetak rata. Crni gavranovi raskopaše zgarišta crvene teku Una, Drina i Neretva, pusta ostaše naša ognjišta a krvava ovogodišnja žetva. Sarajevo svoju tugu krije u parkovima sada groblje spava Miljacka više rijeka ljubavi nije novu istoriju piše, istoriju bez zaborava. Djeco moja, u neke nove zore pričaću vam ono što sad ne znate jednom kad me pokriju bore, jednom kad me kući vrate... JANUAR '93 Autor - Rada Krstić izbeglica iz Sarajeva do daljnjeg nastanjena u Beogradu
knjizevnost.56 fancy, -> #54, jevta
ŮŢ> tvoji ljiljani me istjerati neće moći ŮŢ> jer u svojoj kući osjećam se jakom, osjećam se ŮŢ> snažnom. (zadnji deo pevati uz gusle & mrtvog vola) ...tuci gada ocilima, prospi mu na lice vodu kipuću, nek zna zelena bagra kako je provaliti u srpsku kuću. anonimni skijaš p.s. obavijestiti pjesnikinju da je u SA proradio tramvaj, so...
knjizevnost.57 dr.grba, -> #53, wizard
>> BBS-a). A i mnogo je bolje od onih kolakovski-popovanja. Stvar ukusa i strpljenja. Ali, svakom preporučujem "Zbunovnik bajki" od Iringa Fečera. Tamo se najpre izloži neka poznata bajka, a potom njena demistifikacija u kliničko-psihijatrijskom, političkom ili socijalno-ekonomskom smislu. Zamislite da nije bio vuk i sedam jarića, već koza i sedam vučića. (: -----> Trnoružica ili Prevladavanje straha od defloracije
knjizevnost.58 veca, -> #57, dr.grba
>> Stvar ukusa i strpljenja. Ali, svakom preporučujem "Zbunovnik >> bajki" Ima i Kolakovski neke bajke, ako ih se ponovo dočepam, možda ih i pošaljem :) p.s. Kraće su od ovih, kako wiz kaže, popovanja :)
knjizevnost.59 veca,
EMBROUZ BIRS VEŠTIžIN PAPIR Metla koja je dugo služila nekoj Veštici kao papir, požali se na prirodu svog posla, smatrajući ga ponižavajućim. "U redu," reče Veštica, "daću ti intelektualni posao - bićeš u dodiru sa umom. Pokloniću te nekoj domaćici." "Šta!" reče Metla, "smatraš li da su njene ruke intelektualne?" "Ja sam mislila," reče Veštica, "na glavu njenog dobrog muža."
knjizevnost.60 dcolak, -> #54, jevta
│ Ne čitaj moje nedovršene pjesme │ k'o otrov prosuće se moja tuga, │ u tuđe se dirati ne smije │ iako su ovo ratna, teška, vremena druga. Wow, pazi ovo, TUĐE NEĆEMO, SVOJE NE DAMO :)) │ Zapamti, sa zorom ću doći, │ zateći te u snu crveno - lažnom ─────────────── Zar ovo nije najavljeno ubistvo? Morbidarije... Sledge DAMMIR!
knjizevnost.61 dcolak, -> #55, jevta
│ tiho krvari moja domovina nova, │ a mi beskućnici pošli u nepovratni bijeg. Primeti joj da bi bio red da se vrati u svoju domovinu. O kojoj domovini priča? Srbiji? Jevto, a da ti malo prestaneš sa sLanjem ovih "pesmi?" Sledge DAMMIR!
knjizevnost.62 jevta, -> #61, dcolak
> Primeti joj da bi bio red da se vrati u svoju domovinu. O kojoj > domovini priča? Srbiji? > > Jevto, a da ti malo prestaneš sa sLanjem ovih "pesmi?" Poslao sam te dve putem jednog execa, a koliko si ih ti našao interesuje me, obzirom da tražiš da 'malo prestanem' da ih šaljem ??? Toliko su dosadne da ti se učinilo da ih je 421 ??? Baš ništa lepo u njima ??? Pozivaju na klanje ??? Morbidne ??? Molio bih tE da malo aNaliZiraš i ostale strofe, a ne sAmo par redova, ( tj. ne volim izvlačenja iz konteksta i bla, bla ,bla ... ) da bih u pOtpunosTi shvatio poEntu. Ni meni se ližno preVišE ne dOpadaju, ali sam smatrao da vredi da ljudi vide i načine razmišljanja osoba koje su došle iz bivše BIH. Uostalom....... De gustibus non est disputandum.
knjizevnost.63 veca,
OSLUŠKIVANJE TIŠINE (1989) BROD U BOCI žarls Bukovski je ležao na podu, raširenih strana, mrtav pijan. Vesna Denčić ================================================================ Neka mu je večna slava!
knjizevnost.64 spantic, -> #61, dcolak
> Jevto, a da ti malo prestaneš sa sLanjem ovih "pesmi?" A da ti malo gledaš svoja posla? Meni su se, konkretno, pesme dopale i zahvaljujem Jevti na trudu koji je ulažio, kao i samoj pesnikinji na pesmama.
knjizevnost.65 dcolak, -> #62, jevta
│ Molio bih tE da malo aNaliZiraš i ostale strofe, a ne sAmo par redova, │ ( tj. ne volim izvlačenja iz konteksta i bla, bla ,bla ... ) │ da bih u pOtpunosTi shvatio poEntu. Ni meni se ližno preVišE ne │ dOpadaju, ali sam smatrao da vredi da ljudi vide i načine razmišljanja │ osoba koje su došle iz bivše BIH. Slažem se, prikazuju svu konfuziju razmišljanja takvih ljudi. Samo ne volim pozive na ubijanje, makar i tako zavijene.. Verovatno sam preoštro reagovao... Kao što ti reče... │ De gustibus non est disputandum. ;) Sledge DAMMIR!
knjizevnost.66 dikla, -> #63, veca
> > Neka mu je vecna slava! > Nisam bas u toku.., jel umro, kad .. ?
knjizevnost.67 dcolak, -> #64, spantic
│ A da ti malo gledaš svoja posla? Meni su se, konkretno, pesme dopale │ i zahvaljujem Jevti na trudu koji je ulažio, kao i samoj pesnikinji │ na pesmama. Šta ti se dopalo kod njih?! Rodoljubiva osećanja :>> Sledge DAMMIR!
knjizevnost.68 fancy, -> #64, spantic
ŮŢ> A da ti malo gledaš svoja posla? Meni su se, konkretno, pesme dopale ŮŢ> i zahvaljujem Jevti na trudu koji je ulažio, kao i samoj pesnikinji ŮŢ> na pesmama. Pa jasno je da ti mrziš LJILJANE poodavno, i da ti ove huškačko patetične rime gode. . No, tu bi već EDIP imao štošta da kaže... da je živ. s' poštovanjem. p.s. prenesite ovo spanticu...
knjizevnost.69 fric, -> #59, veca
> VEŠTIžIN PAPIR > Metla koja je dugo služila nekoj Veštici kao papir, Parip
knjizevnost.70 fric, -> #62, jevta
> ali sam smatrao da vredi da ljudi vide i načine > razmišljanja osoba koje su došle iz bivše BIH. Aha, :>> (Baš sam odvratan.)
knjizevnost.71 veca,
EMBROUZ BIRS KRITIžARI Minerva ugleda Antinoja dok se kupao i opčinjena njegovom lepotom, pod punim oružjem siđe sa Olimpa da mu se udvara. Na nesreću, pokaza svoj štit na kome beše Meduzina glava, a prelepi smrtnik, samo što je video, pretvori se u kamen. Minerva odmah ode Jupiteru sa molbom da mu povrati život. Ali, pre nego što je to bilo učinjeno, pored okamenjenog Antinoja prođoše Vajar i Kritičar i osmotriše ga. "Vrlo slab Apolon," reče Vajar. "Grudni koš je suviše uzan a jedna ruka je bar centimetar kraća od druge. Poza mu je neprirodna, čak bih rekao nemoguća. E, prijatelju moj, treba da vidite mog Antinoja." "Po mom mišljenju," reče Kritičar, "figura je podnošljiva, mada je vidljiv etrurski uticaj. Međutim, izraz lica je nesumnjivo toskanski, prema tome neprirodan. Kad smo kod toga, jeste li pročitali moj rad o 'Varljivosti pojavnog u umetnosti'?"
knjizevnost.72 wizard, -> #61, dcolak
> Jevto, a da ti malo prestaneš sa sLanjem ovih "pesmi?" A da ti malo odmoriš? Ako već ne smeš ništa svoje da pošalješ i izložiš javnosti i sudu drugih, nemoj onima koji to smeju da zagorčavaš život i da im se podsmevaš. To sa strane izgleda vrlo jadno, a već je postalo malo i dosadno, ponavljaš se. -- I da... kaže se (a i piše) "pesama" a ne "pesmi", gosn. kritičar.
knjizevnost.73 milan, -> #72, wizard
> Ako već ne smeš ništa svoje da pošalješ i izložiš javnosti i > sudu drugih, nemoj onima koji to smeju da zagorčavaš život i > da im se podsmevaš. To sa strane izgleda vrlo jadno, a već je > postalo malo i dosadno, ponavljaš se. Ali to ne umanjuje njegovo pravo na kritički sud o tim pesmama. Ja nemam ništa protiv da neko ovde okači i pesme Radovana Karadžića. Ja, istina, ne bih trošio vreme da po njima raspaljujem, ali ako bi to neko drugi učinio zašto bih ga u tome sprečavao? Pretpostavka vlade je (Predsedniče da li grešim? ;)) da je ovo debatna tribina a ne knjiga po čijim se marginama ne sme škrabati! :)) Pl poz M
knjizevnost.74 dcolak, -> #72, wizard
│ Ako već ne smeš ništa svoje da pošalješ i izložiš javnosti i │ sudu drugih, nemoj onima koji to smeju da zagorčavaš život i │ da im se podsmevaš. To sa strane izgleda vrlo jadno, a već je │ postalo malo i dosadno, ponavljaš se. Da li se kako ti kažeš podsmevam svim ovde "objavljenim" delima? Ja se nešto ne sećam toga.. So, nisam ja kriv što su neke pesme najblaže rečeno smešne. BTW, pesme koje šalje Veca & CO. mi se sviđaju :) Sledge DAMMIR!
knjizevnost.75 mikrom,
Ne mogu da odolim iskušenju, dr.grba me je potsetio na neke omiljene knjige (Fečerov "Zbunovnik bajki"). Ovo je iz jedne zgodnije (zbog dužine priča :) "Slučajevi", Danil Harms HAZIVAJU ME MAJMUNOM ... Nazivaju me majmunom! Zbog toga ću, onima koji su to zaslužili, uši iščupati, a zasada me nešto kopka slava onog čan čak Rusoa. Zašto je taj tip sve znao? I kako decu povijati i kako cure udavati! I ja bih hteo sve znati. Ma, ja već sve znam, samo nisam baš u svoja znanja siguran. Što se dece tiče, to tačno znam - njih uopšte ne treba povijati, njih treba ubijati. U tu svrhu bih izgradio u gradu centralnu jamu i u nju bacao decu. Jama se svake nedelje može polivati živim krečom da ne smrdi. U istu jamu bih bacio sve nemačke ovčare. A sada o tome kako bih ja cure udavao. To je po mom mišljenju još jednostavnije: izgradio bih društveni dom gde bi se, recimo jednom mesečno, okupljala sva omladina. Svi, od 17 do 35 godina, morali bi se skinuti goli i šetati dvoranom. Ako se neko nekome svidi, onda taj par odlazi u ugao i tamo se uzajamno pregleda detaljnije. Zaboravio sam reći da bi svi morali imati na vratu karticu s imenom, prezimenom i adresom. Tako da se onome ko nam se svideo može poslati pismo i uspostaviti bliži kontakt. Ako se u te stvari umešaju roditelji, treba ih odmah ubiti sekirom i odvući na isto mesto gde i decu - u centralnu jamu. Ja bih još napisao o nekim svojim znanjima ali na žalost moram u trgovinu po mahorku. Kad izlazim na ulicu, ja uvek uzmem sa sobom debelu granu. Grana mi treba da mlatim decu koja mi se nađu na putu. Sigurno su me zbog toga prozvali majmunom. žekajte, bezobraznici, uši ću vam iščupati. 12. oktobar 1938.
knjizevnost.76 mikrom, -> #66, dikla
▄─ Nisam bas u toku.., jel umro, kad .. ? Onog dana kada je veca poslala poruku (četvrtak 10.03.)
knjizevnost.77 balinda, -> #73, milan
>> Pretpostavka vlade je (Predsedniče da li grešim? ;)) >> da je ovo debatna tribina a ne knjiga po čijim se >> marginama ne sme škrabati! :)) Ma, samo zvrljajte. ;)
knjizevnost.78 veca,
EMBOUZ BIRS DVA PESNIKA Dva vrlo gladna Pesnika svađahu se oko Jabuke razdora i Kosti nesloge. "Sinovi moji" reče im Apolon, "ja ću podeliti nagrade". "Ti," reče Prvom pesniku, "ti ćeš u Umetnosti - uzmi Jabuku. "A ti," reče Drugom pesniku, "tebi je jača strana Mašta - uzmi Kost." "Prva nagrada Umetnosti!" reče Prvi pesnik pobednički i, pokušavajući da zagrize svoju nagradu, polomi sve zube. Jabuka beše umetničko delo. "To pokazuje prezir našeg gospodara prema pukoj Umetnosti," reče Drugi pesnik cereći se. Zatim pokuša da oglođe svoju Kost, ali mu zubi kroz nju prođoše bez ikakvog otpora. Beša to zamišljena Kost.
knjizevnost.79 aleksandra.m,
Hulio Kortasar LUKA, KRITIžAR STVARNOSTI Džekil veoma dobro zna ko je Hajd, ali to poznanstvo nije uzajamno. Luki se čini da skoro ceo svet živi u neznanju zajedno sa Hajdom, što svakako pomaže da se očuva red i poredak u od čoveka stvorenim gradovima. On se, pak, obično opredeljuje za jednoznačnu verziju, za Luku bez primesa, ali samo iz pragmatičnih higijenskih razloga. Ova biljka jeste ova biljka, Dorita = Dorita, i tako to. Samo da se ne prevari, pa mu ova biljka ispadne pogtepitašta u nekom drugom kontekstu, a o Doriti i da ne pričamo, jerbo! U erotskim igrama Luka je zarana našao prve refraktore, obliteratore i polarizatore navodnog principa identiteta. Tu vam odjednom A nije A, ili pak A jeste ne-A. Oblasti koje u devet i četrdeset spadaju u krajnje zadovoljstvo, u pola jedanaest će naginjati ka neprijatnosti, ukusi zbog kojih padate u delirijum, pak, servirani na stolnjaku teraće vas na povraćanje. To (više) nije to, pošto ja (više) nisam ja (ono drugo ja). Ko se tu menja, u krevetu, ili u vaseljeni - miris, ili onaj ko ga oseća? Subjektivno-objektivni odnos nije nešto što Luku zanima; i u jednom i u drugom slučaju, utvrđeni termini izmiču definiciji, Dorita A nije Dorita A, ili Luka B nije Luka B. A polazeći od trenutne relacije A = B ili B = A, pucanje kore stvarnosti postaje lančano. Može biti ovako: kada bradavice A sa uživanjem klize preko sluzokože B, SVE sklizne u nešto drugo i igra drugu igru, a rečnici zastarevaju. To traje koliko jedan jauk, naravno, ali Hajd i Džekil se gledaju licem u lice, i to u odnosu A = > B / B = > A. Nije loša ona džez-pesmica iz četrdesetih, Doctor Hekyll and Mister Jyde ... Sa španskog prevela Aleksandra Mančić Milić
knjizevnost.80 fancy, -> #79, aleksandra.m
ŮŢ> Sa španskog prevela Aleksandra Mančić Milić Aleksandra.m => Aleksandra.m.m ?
knjizevnost.81 wizard, -> #73, milan
> Ali to ne umanjuje njegovo pravo na kritički sud o tim > pesmama. Ma jedno je kritički stav, drugo je pod*ebavanje autora. Jednostavno mislim da oni koji ovde pošalju *svoje* priloge na zaslužuju da budu dočekani na nož na način na koji to rade pojedini eksponenti. ;)
knjizevnost.82 wizard, -> #74, dcolak
> Da li se kako ti kažeš podsmevam svim ovde "objavljenim" delima? Ne podsmevaš se svima naravno, ali mi smeta način na koji se podsmevaš onim kojim se podsmevaš. No, to je tvoje pravo, samo treba imati i meru. Što čitaš kad ti škodi? ;)
knjizevnost.83 dcolak, -> #81, wizard
│ Ma jedno je kritički stav, drugo je pod*ebavanje autora. Ja nikoga ne pod*ebavam, kako ti kažeš. Rekao da mi se ne sviđaju ali rekao sam i _zašto_. Ako je to pod*ebavanje.... │ Jednostavno mislim da oni koji ovde pošalju *svoje* priloge na │ zaslužuju da budu dočekani na nož na način na koji to rade │ pojedini eksponenti. ;) Ako su smeće, prema njima se treba ophoditi na odgovarajući način.. Inače, zašto se uopšte javljaš? Imaš li suprotno mišljenje? Pa iskaži ga momče, nemoj nas pod*ebavati... Sledge DAMMIR!
knjizevnost.84 dcolak, -> #82, wizard
│ Ne podsmevaš se svima naravno, ali mi smeta način na koji se │ podsmevaš onim kojim se podsmevaš. No, to je tvoje pravo, samo │ treba imati i meru. Ne sviđa ti se moj način? Meru? Da stalno vičem To je Shit! i pri tome se ne potrudim da obrazložim svoj stav, hm, zaslužio bih svaku osudu, ovako. Reci nešto dobro o tim pesmama... │ Što čitaš kad ti škodi? ;) Isto važi i za tebe (& moje poruke).. ;) Sledge DAMMIR!
knjizevnost.85 astojkovic,
Super knjiga., Antologija srpske proze postmodernog doba. Aleksandar Jerkov Ćirilica, naravno! :)))))))))))))))))
knjizevnost.86 dikla, -> #81, wizard
> Jednostavno mislim da oni koji ovde posalju *svoje* priloge na > zasluzuju da budu docekani na noz na nacin na koji to rade > pojedini eksponenti. ;) Ma to je samo 'razvijanje diskusije' ... :)
knjizevnost.87 veca, -> #85, astojkovic
>> Ćirilica, naravno! :))))))))))))))))) Zar je to bitno? Hvala Bogu pismeni smo, pa znamo oba pisma da čitamo. p.s. Nemoj svađu ovde da mi prenosite ;))
knjizevnost.88 veca,
EMBORUZ BIRS VISPRENI PACOV Baš kad je hteo da izađe iz svoje rupe, Pacov ugleda Mačku koju ga je čekala. Vrativši se društvu na dnu rupe, pozva jednog Prijatelja da zajedno posete obližnji ambar. "Pošao bih ja sam," reče on, "ali nisam mogao da se lišim zadovoljstva tako izuzetnog društva." "Vrlo lepo," reče Prijatelj, "poći ću s tobom. Hajde napred." "Napred?" uzviknu ovaj. "Šta! Ja ispred tako velikog i slvnog pacova kao što ste vi? Ne, nikako - samo posle vas." Zadovoljan ukazanim poštovanjem, Prijatelj pođe napred. Kad je izašao iz rupe Mačka ga zgrabi i ode. Drugi tada izađe bez bojazni.
knjizevnost.89 darone, -> #81, wizard
>> Jednostavno mislim da oni koji ovde pošalju *svoje* priloge na >> zaslužuju da budu dočekani na nož na način na koji to rade >> pojedini eksponenti. ;) 10E-3? ;)
knjizevnost.90 darone, -> #83, dcolak
>> Ako su smeće, prema njima se treba ophoditi na odgovarajući način.. >> Inače, zašto se uopšte javljaš? Imaš li suprotno mišljenje? Pa >> iskaži ga momče, nemoj nas pod*ebavati... xexe, dobar potez ;) Ali: prema smeću se _ne_ treba ophoditi smećarski, jer, ako to radiš, samo ti se kaže šta si ;))
knjizevnost.91 kustos, -> #88, veca
> Baš kad je hteo da izađe iz svoje rupe, Pacov ugleda > Mačku koju ga je čekala. Vrativši se društvu na dnu rupe, pozva > jednog Prijatelja da zajedno posete obližnji ambar. "Pošao bih ja > sam," reče on, "ali nisam mogao da se lišim zadovoljstva tako > izuzetnog društva." > "Vrlo lepo," reče Prijatelj, "poći ću s tobom. Hajde > napred." > "Napred?" uzviknu ovaj. "Šta! Ja ispred tako velikog i
knjizevnost.92 dcolak, -> #90, darone
│ xexe, dobar potez ;) Ali: prema smeću se _ne_ treba ophoditi smećarski, │ jer, ako to radiš, samo ti se kaže šta si ;)) žek malo, hoćeš da kažeš da su đubretari nečasni ljudi bez ikakvih vrednosti? Ne volim takve diskriminacije... BTW, kako se ti odnosiš prema smeću, iznosiš li ga iz kuće ili ga ostavljaš da istrune u stanu.. Sledge DAMMIR!
knjizevnost.93 wizard, -> #83, dcolak
> Ja nikoga ne pod*ebavam, kako ti kažeš. Rekao da mi se ne sviđaju ali > rekao sam i _zašto_. Ako je to pod*ebavanje.... Jeste podjebavanje, podsmevanje, ismevanje... Nisi ničim pokazao da si kompetentan da se na taj način arogantno odnosiš prema nečemu što su ti ljudi napisali i poslali. Pročitaj tvoje "kritike" još jednom i videćeš da u njima nema ničega osim pljuvačke i podjebavanja. Nisi nigde napisao ZAŠTO je to što pojedini šalju "smeće" iz čega sledi da najverovatnije to i ne umeš da formulišeš, sročiš i onda napišeš. Da si to umeo i da si poslao ne bih ni reč rekao - ako već imaš dovoljno vremena da se baviš kritikom i analizom radova neafirmisanih ;) stvaralaca, bavi se, komentariši ih... ali ne moraš da ih koristiš da se prazniš. No, kako ti volja, ali imaj u vidu da su ovako tvoje "kritike" mnogo više govorile o tebi samom nego o onome o čemu si hteo da pišeš. > Ako su smeće, prema njima se treba ophoditi na odgovarajući način.. > Inače, zašto se uopšte javljaš? Imaš li suprotno mišljenje? Pa > iskaži ga momče, nemoj nas pod*ebavati... Imam mišljenje (momče ;), i napisao sam ga već: > │ Jednostavno mislim da oni koji ovde pošalju *svoje* priloge na > │ zaslužuju da budu dočekani na nož na način na koji to rade > │ pojedini eksponenti. ;) A što se konkretnih poslatih radova tiče, ne mislim da zaslužuju ni moje vreme ni trud da ih komentarišem. To mi ipak nije razlog da se podsmevam njihovim autorima. -- Kritikovati znači dokazivati autoru da ne radi onako kako bih ja radio, kada bih umeo. (K. žapek)
knjizevnost.94 hose,
>╬ń:) dužine priča :) "Slučajevi", Danil Harms Zmaje mogao bi da daš još neku priču jer su baš strava! Sećam se da sam čitao njegovu knjigu pre jedno 8. godina,mogu ti reći da je strava.Gde se samo čovek seti svih tih bizarnosti i gadosti ;) Pošto nisam nikada uspeo da nađem tu knjigu ,baš bi mogao da počneš da ubacuješ njegove priče... Nadam se da nisam jedini kome se sviđa čika Danil Harms. Pozdrav Hose!
knjizevnost.95 fancy, -> #94, hose
ŮŢ> Nadam se da nisam jedini kome se sviđa čika Danil Harms. Kol'ko znam, on nije doživeo da bude čika..:((( Zna li neko nešto više?
knjizevnost.96 darone, -> #92, dcolak
>> │ xexe, dobar potez ;) Ali: prema smeću se _ne_ treba ophoditi smećarski, >> │ jer, ako to radiš, samo ti se kaže šta si ;)) >> >> žek malo, hoćeš da kažeš da su đubretari nečasni ljudi bez ikakvih >> vrednosti? Naravno da ne. Radilo se o pesničkoj slici, zvanoj metafora. O čemu se radi? Ja bre tebi sve moram da crtam ;) Ti si prvi upotrebio izraz "smeće", koliko sam ja ukapirao, u negativnoj konotaciji - mislim da sam u pravu (složićemo se oko ovoga ;) Smećari su uglavnom neobrazovani ljudi (oko ovoga se takođe moraš složiti). Pošto sam u gornjoj rečenici malo prikriveno tebi rekao da ako se prema smeću ophodiš smećarski (odnosno istresaš svoje smeće preko tuđeg - molim te, ako ti imaš pravo da kvalifikuješ nečiji tekst kao smeće, imam i ja isto pravo prema tvojim tekstovima, nemoj mnogo da se vređaš) ispadaš smećar, mislio sam na neobrazovanost (primarno!) - čitaj niskoprofilnu komunikaciju. U to da li je pomenuti tekst smeće ne bih ulazio. >> Ne volim takve diskriminacije... Ni ja, iskren da budem :)) >> BTW, kako se ti odnosiš prema smeću, iznosiš li ga iz kuće ili ga ostavljaš >> da istrune u stanu.. Iznosim ga iz kuće. Što pitaš? Problem je što je to _moje_ smeće. Ti se baviš tuđim - kako sam kažeš.
knjizevnost.97 darone, -> #95, fancy
>> ŮŢ> Nadam se da nisam jedini kome se sviđa čika Danil Harms. >> >> Kol'ko znam, on nije doživeo da bude čika..:((( >> >> Zna li neko nešto više? ----- citat Harmsov život završio se kao život mnogih njegovih književnih junaka. Nesuđene ljubavnike Pronina i Irinu Mazer odvode iz kuće uniformisani enkavedeovci, patriota i istinski vitez Aleksej Aleksejevič Aleksejev nestaje u crnoj marici "nekud u pravcu Admiraliteta", iznenađenog starca iz "Kape" presreću na sred ulice i odvode "milicioner i jedan građanin u sivom odelcetu", a samog Danila Harmsa, lenjingradskog čudaka u liku Šerloka Holmsa, neumornog podrugljivca i "najvećeg marginalca" u novijoj književnosti, jedne večeri u pozno leto 1941. godine domar poziva da "na trenutak" siđe u dvorište, odakle ga u kućnom rublju i papučama, takođe crnom maricom, odvode službenici Staljinove policije. Februara sledeće godine umro je od gladi u zatvorskoj bolnici u Lenjingradu. ----- kraj citata Iz pogovora "Slučajevima", autor Dejan Mihailović. Inače sjajna knjiga.
knjizevnost.98 dcolak, -> #96, darone
│ O čemu se radi? Ja bre tebi sve moram da crtam ;) Ti si prvi upotrebio │ izraz "smeće", koliko sam ja ukapirao, u negativnoj konotaciji - mislim da │ sam u pravu (složićemo se oko ovoga ;) Kakve veze ima moj negativan odnos prema smeću sa smećarima? Tjah, trebalo bi da negiramo sve one doktore koji, ta, recimo popravljaju ljudima zube. Karies je gadna stvar, gora i od smeća, ne? │ Smećari su uglavnom neobrazovani │ ljudi (oko ovoga se takođe moraš složiti). Ne moram se složiti. Smećari kod nas, u USA, u Francuskoj... ? │ Pošto sam u gornjoj rečenici │ malo prikriveno tebi rekao da ako se prema smeću ophodiš smećarski (odnosno │ istresaš svoje smeće preko tuđeg - molim te, ako ti imaš pravo da │ kvalifikuješ nečiji tekst kao smeće, imam i ja isto pravo prema tvojim │ tekstovima, nemoj mnogo da se vređaš) ispadaš smećar, mislio sam na │ neobrazovanost (primarno!) - čitaj niskoprofilnu komunikaciju. Nisi mi jasan, šta želiš da kažeš? Da je _moj_ tekst smeće? Prvo kažeš da sam ja smećar čim smatram tuđi tekst za smeće, a onda uvodiš podatak da je moj tekst smeće i da sam _zato_ smećar? Umeš li ti iskreno da govoriš (ili bolje reći jasno)? BTW, tvoja originalna poruka glasi: xexe, dobar potez ;) Ali: prema smecu se _ne_ treba ophoditi smecarski, jer, ako to radiš, samo ti se kaže šta si ;)) Sasvim jasna rečenica. Ako si očekivao da ja iz toga izbunarim da misliš da je _moj_ tekst smeće, svaka ti čast! Jadno je tako govoriti. Ako si želeo da kažeš da ti se ne sviđa moj tekst, zašto to nisi jednostavno rekao?! Pročitaj još jednom svoju poruku, i objasni mi gde se tu pominje moj tekst? │ U to da li je pomenuti tekst smeće ne bih ulazio. Baš si zanimljiv čovek. Napadneš me, i sad, kada treba da izneseš svoj stav o tim tekstovima ti .... Svaka čast, TAKO TREBA! │ Iznosim ga iz kuće. Što pitaš? Problem je što je to _moje_ smeće. Ti se │ baviš tuđim - kako sam kažeš. Tuđe smeće? žek' da tebi neko pred vrata prospe smeće šta bi radio? Sledge DAMMIR!
knjizevnost.99 novim, -> #97, darone
" Iz pogovora "Slučajevima", autor Dejan Mihailović. Inače sjajna " knjiga. Dejan Mihailović (trenutno u San Francisku) i moja malenkost "otkrivali" smo dotičnog Harmsa (inače se građanski zvao: Danil Ivanovič Juvačev, 1905-1942) negde na kraju studija, '76-7. Najpre smo naišli u jednoj američkoj knjizi izversnog Gibsona o ruskoj avangardi posle Oktobra, a onda sam, u Beču, naleteo na podatke o početku izdavanja Harmsove zaostavštine (dva Rusa su to radila, od kojih je jedan, Jevrejin, uspeo tada da se iščupa iz Lenjingrada u Jerusalim, pa izneo dosta rukopisa i prepisa iz SSSR-a; i snjim smo kasnije uspostavili vezu). Tako je Harms dođao u Bgd. (Njime su se bavili nešto u Zagrebu, Dubravka Ugrešić i prof. A. Flaker, naš najbolji znalac ruske literature XX veka, ali, sem Flakerovih radova i dva razgovora koje sam imao s njim u to vreme, nismo znali da se Ugrešićka bavi time). Harmsa smo zajedno prevodili, Dejan i ja, ali kako nam nije bilo lako naći izdavača (SKZ je hteo da štampa, a onda su - idioti urednici, kojima je sve vreme bilo sumnjivo kako to da dva studenta nešto "otkriju" - odustali; Vladeta Janković se hvatao za glavu, ali nije mogao da ubedi svoje prijatelje tamo da štampaju Harmsa), nismo ništa objavili od toga, sve dok nisam otišao u vojsku, a Dejan našao da to objavi kao dodatak časopisu "Znak" FF-a i - pokupio "slavu" (meni je, u Sloveniji, tada bilo to već daleko; jedva sam skupio snage da sredim svoju prvu knjigu eseja). U tom izdanju "Slučajeva" prevodi nekih desetak pričica bar su, pa, moje delo. (Više sam tada prevodio Harmsove pesme, negde - da se potrudim i potražim - još valjda stoje.) Dejan je i kasnije prevodio Harmsa, napravio je i jedno izdanje u "Radu". Ja sam se zadovoljio jednim ogledom, mislim u "Književnim novinama", tih godina. Ali, u svakom slučaju Harms je kod nas uveliko Dejanovo delo (njega je to istrajnije zanimalo i - bio je srećniji s izdavačima). Inače, sam Dejan je pomalo nalik na nekog iz otkačenih Haramsovih priča, počev od toga da u vreme kad smo "otkrivali" Harmsa, on nije znao ni da bekne ruski - i naučio je taj jezik najviše Harmsa radi! Pa do događaja s početka januara o.g. Naime, kad je polazio jesenas za Ameriku, rekoh mu da nekako otvori sebi neki Internet-nalog, da bismo bili u bržoj vezi od snail-a. Zove me, tako, Dejan početkom januara i kaže mi da je upravo kupio neku 486-icu, modem, etc. i pita me (nikad nije radio s modemom) kako da otvori nalog. E, rekoh, pa zar nisi našao nekog našeg na nekom univerzitetu etc. Onda se setih jednog BBS u Kaliforniji (zvani "vijetnamac"), gde se može ući i otvoriti nalog - dovoljno za početak. I izdiktirah Dejanu kako to da uradi. Međutim, čovek je nevičan, a moje diktiranje je izgleda pogrešno zapisivao i - ništa nije uradio. Iduće noči mi se javio ponovo (s vešću da ništa nije uradio). Ponovo diktiranje, a onda se setih - pa što mu ja to ne uradim odavde! (Jupak beše džaba!) I tako i učinih. - Sve u svemu, harmsovska situacija: Dejan koji je na 50 milja (ili manje) od tog BBS-a, i ja, odavde, iz sankcijske Srbije, njemu lepo otvaram nalog i sređujem parametre! Pitajte o Harmsu, ako nekog nešto zanima. Imate pri ruci (dobro, na vezi, na Sezamu) nekog ko je, eto, barem delom "kriv" što je ta luda proza i ovde stigla. (Samo nemojte Harmsa "tumačiti" Harmsovom biografijom!:))) O čemu da pričam? Grupi kojoj je pripadao ("Oberjuti")? O tome da je osuđen i da mu se izgubio trag u logorima sibirskim zbog, zvanično, "štetočinskog delovanja u dečjoj književnosti" (naime, njegove apsurdne priče su shvatane kao "dečja literatura"!)? O tzv. nonsens literaturi? O literaturi apsurda uopšte? Navalite (specijalna pitanja će se naplaćivati u klubu pićem :))). (Prevešću vam ovih dana, ako stignem, nešto neprevedeno i poslati ovamo, ok?)
knjizevnost.100 novim, -> #97, darone
Evo, za Daronea (1), neprevedeno dosad: Danil Harms: VESELI STARžIĆ Bio jedan starčić, Malecki je ost'o, I smej'o se starčić Izvanredno prosto: 'Ha-ha-ha Te he-he-he, Hi-hi-hi Te buh-buh! Bu-bu-bu Te be-be-be, Đinj-đinj-đinj Te truh-truh!' Kad, odjednom, pauka srete, Uplaši ga ovaj čisto, Podboči se, pa se splete, Produži sa smehom isto: 'Hi-hi-hi Te ha-ha-ha, Ho-ho-ho Te gulj-gulj! Ki-ki-ki Te ka-ka-ka, Ko-ko-ko Te bulj-bulj!' I priđe vilinu konjicu, Mračno se razbesn'o, Al' od smeha na travicu K'o dulek je tresn'o: 'Ki-ki-ki Te gu-gu-gu, Ko-ko-ko Te bah-bah! Oh, deco, Ne mogu! Oh, deco, Ah, ah!' 1940. ---- (1) Darone je skoro imao jedan "vic", sasvim harmsovski! :) (i omogućio mi je pisanje ove poruke :))).
knjizevnost.101 ndragan, -> #72, wizard
/ A da ti malo odmoriš? Znaš šta sam hteo da pitam povodom ovog. Bue_ Ndragan, the *zl