ko.je.ko.1balinda,
MIROSLAV SPALAJKOVIĆ
diplomata
Rođen je 6. aprila 1869. godine u Kragujevcu. Studirao je prava i doktorirao u
Parizu. Konzul u Prištini (1904), poslanik u Sofiji, Petrogradu, Rimu i Parizu.
Posle Prvog svetskog rata ministar bez portfelja. Značajna je njegova doktorska
teza Bosna i Hercegovina. Umro je kao emigrant u Parizu 1951. godine.
ko.je.ko.2balinda,
JOVAN BELIMARKOVIĆ
general
Rođen je 1. januara 1827. godine u Beogradu. Vojne škole završio je u Berlinu.
Profesor Vojne akademije, ministar vojske Srbije (1869-1872), ministar
građevina (1872-1873) i unutrašnjih dela (1884), član Državnog saveta. Namesnik
maloletnom kralju Aleksandru (1889-1893). Istakao se u Srpsko-turskom ratu
(1877-1878). Umro je u Vrnjačkoj Banji 15. avgusta 1906. godine.
ko.je.ko.3balinda,
LUKA VUKALOVIĆ
vojvoda
Rođen je 18. oktobra 1823. godine u Zupcima (Hercegovina). Radio je kao puškar
u Herceg-Novom. Podigao je ustanak protiv Turaka u istočnoj Hercegovini 1852,
okončan poznatom Grahovskom bitkom. Podigao je nov ustanak 1861, ali se 1862.
razišao sa knezom Nikolom, koji je u ratu te godine bio pasivan i ustanku je
pretio krah. Ipak, blagovremeno je sa Portom poveo pregovore i uspeo je da za
Hercegovinu dobije izvesne povlastice. Zatim je prešao u Srbiju, a odatle u
Rusiju, gde je u Saltički i umro, 6. jula 1873. godine.
ko.je.ko.4balinda,
JOVAN DOŠENOVIĆ
pesnik
Rođen je 20. oktobra 1781. godine u Počitelju (Lika). Posle školovanja u
manastiru Krupi, odlazi u Zadar i, na kraju, u Italiju. Doktorirao je
filozofiju i slobodne umetnosti na Univerzitetu u Padovi. Objavio je žislenicu
(pouke o knjigovodstvu) i Liričeska pjenija, čuvena po predgovoru u kojem je
data istorija poezije i objašnjeni pojedini književni pojmovi (sonet, oktava,
tercina). Prevodio je Kastija i Vitorelija. Prvi je kod nas pisao o terijskim
pitanjima književnosti. Umro je u Budimu 1813. godine.
ko.je.ko.5balinda,
VLADIMIR ĐORĐEVIĆ
muzikolog
Rođen je 19. novembra 1869. godine u Brestovcu (kod Zaječara). Studirao je
muziku na konzervatorijumu u Beču i Pragu. Profesor muzike. Beležio je,
skupljao i obrađivao narodne melodije. Organizovao je muzej narodnih
instrumenata koje je sam skupio. Pisao je udžbenike za muziku, istorijske
članke i rasprave o muzičkom folkloru. Glavna njegova dela su; Opšta teorija
muzike, Ogled bibliografije srpske narodne muzike, Srpske narodne melodije,
Prilozi biografskom rečniku srpskih muzičara i dr. Umro je u Beogradu 22. juna
1938. godine.
ko.je.ko.6balinda,
MILICA JANKOVIĆ
književnik
Rođena je 23. novembra 1881. godine u Požarevcu. Završila je slikarsku školu i
radila kao nastavnik slikanja. Izvanredan romanopisac. Napisala je više
književnih dela od kojih su najpoznatija: romani Pre sreće, Plava gospođa i
Mutna i krvava, kao i knjige pripovedaka Ispovesti i Ljudi iz skamije. Pisala
je i pripovetke za decu. Umrla je u Beogradu 23. jula 1939. godine.
ko.je.ko.7balinda,
CINCAR MARKO KOSTIĆ
vojvoda
Rođen je 1777. godine u Belici. U Srbiju je došao 1801. Kada je buknuo Prvi
srpski ustanak, našao se kao borac uz Protu Mateju Nenadovića, a zatim uz
Karađorđa. Učestvovao je u mnogim bojevima, odlikujući se vanrednim junaštvom i
snalažljivošću. Karađorđe ga imenuje za vojvodu (1812). Kada je 1815. planuo
Drugi srpski ustanak protiv Turaka, našao se opet u Srbiji i istakao se
naročito u boju na Dublju, iz koga izlazi teško ranjen. Knez Miloš ga postavlja
za posavskog kneza. Umro je u Šapcu 10. februara 1822. godine.
ko.je.ko.8balinda,
BRANKO HRANISLAV MIHAJLOVIĆ
lekar
Rođen je 1856. godine. Filozofiju i medicinu završio je u Pešti i Beču.
Socijalistički nastrojen, sarađivao je u Bratstvu. Bio je glavni urednik
novosadske Zastave. Glavno mu je delo roman Pred zoru, a zatim rasprave O
socijalizmu i Pozitivna načela socijalizma. Umro je 1918. godine.
ko.je.ko.9balinda,
GERASIM PETRANOVIĆ
episkop
Rođen je 23. aprila 1820. godine u Šibeniku. Filozofiju je učio u Zagrebu, a
bogosloviju u Sremskim Karlovcima. Arhimandrit manastira Dragovića, episkop
bokokotorski, pisac i propovednik. Počasni doktor bogoslovlja u žernovicama.
Pre posvećivanja za episkopa uređivao je Srpsko-dalmatinski magazin (1862-1872)
u kojem je objavljivao biografije znamenitih pomoraca, monografije pojedinih
srpskih opština u Primorju i tri knjige svojih i prevedenih propovedi. Umro je
u Kotoru 18. aprila 1906. godine.
ko.je.ko.10balinda,
NIKOLA RADOJžIĆ
istoričar
Rođen je 17. avgusta 1882. godine u Kuzminu (Srem). Profesor Univerziteta u
Beogradu i član Srpske akademije nauka i umetnosti. Objavio je brojne stručne
radove i studije o istoriji Jugoslovena i o istoriografiji. Priredio je izdanje
Zakona o rudnicima i Zakonika cara Dušana. Dobio je više društvenih priznanja,
kao i nagradu za životno delo. Glavni radovi: Srpski državni sabori u srednjem
veku, Tronoški rodoslov, Dva poslednja Komnena na carigradskom prestolu, Srpska
istorija Mavra Orbinija i dr. Umro je u Beogradu 12. novembra 1964. godine.
ko.je.ko.11general,
*> JOVAN BELIMARKOVIĆ
*> general
*******
Drugi put naglasi da ima žin generala, a ne ovako ;)))
general
ko.je.ko.12balinda,
GLIGOR SOKOLOVIĆ
vojvoda
Rođen je 1872. godine u Nebregovu (kod Prilepa). žetnički vojvoda koji je
pokazao retku odvažnost i mudrost i u borbi i u organizacionom radu. Legenda o
njegovoj hrabrosti bila je toliko živa i među Turcima da je Hilmi-paša u
Skoplju, kada je skopljen mir, zatražio da ga vidi. Kada je izašao pred pašu,
ovaj reče: "Gligor, Gligor... Očekivao sam da ću džina videti". Nije dočekao da
vidi oslobođenje Južne Srbije i Makedonije, jer je poginuo u borbi sa turskom
zasedom, na putu Prilep-Nebregovo, u julu 1911. godine.
ko.je.ko.13balinda,
AKSENTIJE BECETIĆ RUJANAC
vojvoda
Rođen je 1860. godine u Krivoj Reci. Vojnu akademiju završio je u Rusiji. Bio
je bugarski oficir, ali je uhapšen zbog veze sa srpskim vojnim krugovima. Na
intervenciju srpske vlade oslobođen je i prešao u Srbiju, odakle odlazi, sa
odredom dobrovoljaca da se po Makedoniji bori sa Turcima i bugarskim komitama.
Poginuo je, opkoljen u manastiru Beljakovcu kao šef štaba dobrovoljačke
organizacije, 1905. godine.
ko.je.ko.14balinda,
ILIJA VUKIĆEVIĆ
književnik
Rođen je 3. avgusta 1866. godine u Beogradu. Završio je prirodno-matematički
odsek na Velikoj školi u Beogradu, a jednu godinu je studirao u čenevi. Radio
je kao nastavnik i profesor u Vranju i Beogradu. U pripovetkama je obrađivao
teme iz seoskog i malovaroškog života, prikazivao život na granici (Graničar,
Arnautske slike), negovao fantastiku ("Priča o selu Vračima i Simi Stupici"), a
pisao je i bajke. Bio je prvi urednik časopisa Delo. Umro je u Beogradu 5.
marta 1899. godine.
ko.je.ko.15balinda,
MILIĆ DRINžIĆ
vojvoda
Rođen je oko 1780. godine u Teočinu (Šumadija). Učestvuje u Prvom srpskom
ustanku u borbama za Rudnik, na žačku, Karanovcu, a zatim na Drini, Deligradu,
Taborištu, Crnom Vrhu, gde je do nogu potukao Aliju Gušanca (1809). Kada je
1813. propala Srbija, ostao je u zemlji i predao se Turcima posle objavljene
amnestije. Jedan je od inicjatora za dizanje Drugog srpskog ustanka. Među prvim
je zapodenuo borbu sa Turcima i preko Rudnika je, sa svojim borcima, pritekao u
pomoć knezu Milošu u borbama za žačak, te doprineo pobedi na Ljubiću. Poginuo
je u boju na Dublju 14. jula 1818. godine.
ko.je.ko.16balinda,
MIHAILO ĐORĐEVIĆ
prevodilac
Rođen je 20. marta 1885. godine u Novom Pazaru. Studirao je u Beogradu.
Profesor i direktor u više gimnazija. U Prvom svetskom ratu prešao je Albaniju.
U Engleskoj je šef grupe izbeglih srpskih đaka. Objavio je studiju Književnost
u Staroj Srbiji i Makedoniji, a prevodio je dela Dž. Londona, Golsvordija, A.
Fransa, Dikensa, M. Mičel i dr. Umro je u Beogradu 31. avgusta 1970. godine.
ko.je.ko.17balinda,
BRANKO JOVANOVIĆ
general
Rođen je 14. decembra 1868. godine u Beogradu. Kao ruski oficir vratio se u
Srbiju i učestvovao u balkanskim ratovima. U Prvom svetskom ratu, kao komandant
konjičke divizije, u Cerskoj bici prodro je u pozadinu austrijske armije i
doprineo njenom porazu. Olikovan je najvišim srpskim i stranim odlikovanjima.
Umro je u Beogradu 29. aprila 1921. godine.
ko.je.ko.18balinda,
PAVLE D. MARINKOVIĆ
advokat
Rođen je 15. juna 1866. godine u Beogradu. Prava je završio u Parizu. Političar
i publicista, jedan od vođa Naprednjačke stranke u Srbiji. Osnovao je
Etnografski muzej, čensku učiteljsku školu i Bogosloviju u Beogradu. U vreme
kada je bio ministar vera (1920) obnovljena je Pećka patrijaršija. Pokrenuo je
list Pravda. Bio je više puta ministar prosvete (1919-1920) i jedan od tvoraca
Ustava iz 1901. Radio je na unapređenju pozorišta u Srbiji. Umro je u Vrnjačkoj
Banji 11. juna 1925. godine.
ko.je.ko.19balinda,
ĐORĐE NATOŠEVIĆ
pedagog
Rođen je 19. jula 1821. godine u Slankamenu. Završio je medicinu u Beču. Pored
lekarskog poziva bavio se i pitanjem narodne prosvete. Bio je carski nadzornik
svih srpskih škola u Austriji. Napisao je više školskih knjiga i pedagoških
rasprava, a čuven je njegov Bukvar. Pokretač je prvog srpskog pedagoškog lista
(Školski list) i prvih dečjih novina (Prijatelj srpske mladeži), bio je
predsednik Matice srpske, član Srpskog učenog društva. Umro je u Sremskim
Karlovcima 11. juna 1887. godine.
ko.je.ko.20balinda,
MILISAV PETROVIĆ
topolivac
Rodom je iz Banata. Posle zauzeća Beograda (1807) prelazi u Srbiju i bavi se
sajdžijskim zanatom. Kada je čuo da Krađorđe i Sovjet traže majstora za topove,
javi se i samoučki izlije jedan top koji je sve zadivio. U beogradskom donjem
gradu je izgradio prvu livnicu topova i đuladi, i bio glavni nadzoranik nad
livenjem, sve dok specijalno poslati ruski stručnjaci ne preuzeše taj posao. U
vreme propasti Srbije (1813) izgubio mu se svaki trag.
ko.je.ko.21balinda,
JOVAN RAJIĆ
istoričar
Rođen je 11. novembra 1726. godine u Sremskim Karlovcima. Učen srpski bogoslov,
velik istoričar i pisac, najvažniji i najplodniji u svom dobu. Jedan je od
prvih srpskih pesnika umetničke poezije. Mnogo je proputovao prikupljajući
podatke za pisanje istorijskih dela (Rusija, Sveta Gora). Napisao je istorijski
spev Boj zmaja s orlovima (1791), u kome je opevao rat Rusije i Austrije sa
Turskom. Njegovo glavno delo je velika Istorija raznih slovenskih narodov,
naipače Bolgar, Horvatov i Serbov (1794-1795, u 4 knjige), pisana na osnovu
izvornih dokumenata i Brankovićevih Hronika, koja je, kao prva kod nas,
izvršila velik uticaj na istorijsku nauku u prvoj polovini XIX veka. Štampane
su i dve zbirke njegovih pesama u Beču (1790) i Budimu (1814). Umro je u
manastiru Kovilju 11. decembra 1801. godine.
ko.je.ko.22balinda,
RADIVOJ SIMONOVIĆ
lekar
Rođen je 17. avgusta 1858. godine u Ledincima. Medicinu je studirao u Beču.
Vojni lekar, a zatim i civilni u Milni i Somboru. Bavio se etnografijom i
društvenim pitanjima, proučavao je karst i objavio više članaka. Pisao je
popularne knjige o zdravlju (Jektika, Srbi lekari u Vojvodini), o geografiji i
planinarstvu, etnologiji, istoriji, književnosti i društvu. Poznata je njegova
studija o Lazi Kostiću. Umro je u Somboru 21. jula 1950. godine.
ko.je.ko.23balinda,
STEVAN BEŠEVIĆ
književnik
Rođen je 23. avgusta 1868. godine u Sremskoj Mitrovici. Jedan je od
najplodnijih pisaca u svom vremenu, urednik raznih listova (Vrač pogađač, Naš
list). Objavio je preko hiljadu rodoljubivih, satiričnih i dečijih pesama i
priča. Zbog poeme "Vila i orao" austrijske vlasti su ga optuživale. Objavio je
patriotski spis o Svetozaru Miletiću, Ilustrovanu dječju antologiju, knjige
pesama Na Golgoti i Od šale do satire, drame Za suncem i Pobratimi, zbirku
priča Moji zapisnici, slike i uspomene i dr. Umro je u Beogradu 6. septembra
1942. godine.
ko.je.ko.24balinda,
MINA VUKOMANOVIĆ
slikarka
Rođena je 30. juna 1828. godine u Beču. Kći Vuka Karadžića. Izvanredan
portretista. Njen autoportret nalazi se u Narodnom muzeju u Beogradu. Poznata
su joj dela: Putovanje po Srbiji, Uspomene na Branka Radičevića. Umrla je u
Beču 31. maja 1894. godine.
ko.je.ko.25balinda,
PETAR TODOROVIĆ
veterinar
Rođen je 1854. godine. Organizator veterinarske službe i jedan od osnivača
Marveno-lekarskog društva. Pisao je popularne članke i bio urednik
Veterinarskog glasnika. Srpski predstavnik na međunarodnim kongresima u
Budimpešti i Hagu. Umro je u Solunu i sahranjen na Zejtinliku 1917. godine.
ko.je.ko.26balinda,
IVO ĐUROVIĆ
general
Rođen je 13. februara 1865. godine u Dupilu (kod Virpazara). Vojni ministar
Crne Gore. Istakao se u balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu kao
komandant divizije. Posle kapitulacije Crne Gore pao je u zarobljeništvo i umro
u Mađarskoj 18. maja 1918. godine.
ko.je.ko.27balinda,
DRAGOSLAV JOVANOVIĆ
pravnik
Rođen je 4. decembra 1886. godine u Beogradu. Studirao je prava u Beogradu i
Parizu. Profesor državnog prava na pravnom fakultetu i rektor Univerziteta u
Beogradu od 1936. do smrti. Napisao je nekoliko značajnih dela (Pojam zakona)
iz pravne struke, kao i više stručnih rasprava i članaka. Umro je u Beogradu
16. jula 1939. godine.
ko.je.ko.28balinda,
LAZAR MARKOVIĆ
pravnik
Rođen je 21. septembra 1882. godine u Beogradu. Doktorirao je prava u Berlinu.
Profesor Univerziteta u Beogradu. Narodni poslanik, jedan od prvaka Radikalne
stranke i ministar pravde (1921-1923, 1939-1941). Napisao je niz pravnih
studija i više udžbenika: Građansko pravo - opšti deo i stvarno pravo, Nasledno
pravo, Porodično pravo i dr. Umro je u Beogradu 15. aprila 1955. godine.
ko.je.ko.29balinda,
MARKO NEŠIĆ
kompozitor
Rođen je 1874. godine. Stolarski radnik, borac za socijalna prava, osnivač
radničkog kulturnog društva u Novom Sadu. Poznate su njegove kompozicije:
"Radničko kolo", "Proleteri svih zemalja, ujedinite se", "Venac srpskih
pesama", "Devojka na studencu" i dr. Umro je 1938. godine.
ko.je.ko.30balinda,
TAŠKO PETROVIĆ
pop
Rođen je u Kruševu. Bujanovački kmet, izbio je na glas kada je poveo poteru i
pobio četrdesetak Arnauta, silnika i pljačkaša. Kad se zapopio, tajna srpska
organizacija koja je delovala protiv arnautskih kačaka i bugarskih komita,
postavila ga je na čelo kumanovskog odreda. Saznavši za ovo, bugarski komitet
ga je osudio na smrt. Napadnut je iz busije i teško ranjen, a podlegao je
ranama u januaru 1905. godine.
ko.je.ko.31balinda,
SLOBODAN RIBNIKAR
lekar
Rođen je 1873. godine u Svilajncu. Medicinu je studirao u Beču. Jedan od
osnivača Društva za čuvanje narodnog zdravlja. Kao šef poljske bolnice
učestvovao je u svim ratovima 1912-1918. Pisao je i prevodio članke o higijeni
i zdravlju, a objavio je i nekoliko knjiga (Školska higijena). Posle Prvog
svetskog rata prihvatio je da kao direktor vodi Politiku koju je osnovao njegov
brat. Umro je u Beogradu 24. septembra 1924. godine.
ko.je.ko.32balinda,
JOVAN BOŠKOVIĆ
filolog
Rođen je 19. februara 1834. godine u Novom Sadu. Studirao je prava u Pešti.
Profesor Velike škole u Beogradu, bibliotekar Narodne biblioteke, sekretar
Srpskog učenog društva. Ministar prosvete i crkvenih dela Srbije (1892), član
Srpske kraljevske akademije. Vodeći filolog koji se borio za čistotu narodnog
jezika i stila. Značajno mu je delo O srpskom jeziku (dve knjige). Umro je u
Beogradu 25. decembra 1892. godine.
ko.je.ko.33balinda,
GAVRILO VITKOVIĆ
istoričar
Rođen je 1829. godine u Budimu. Prešao je u Srbiju 1855. i radio kao inženjer i
profesor. Izdao je istorijske spomenike o prošlosti Srba u Ugarskoj, a pisao je
i istorijske rasprave. Umro je u Negotinu 25. jula 1902. godine.
ko.je.ko.34balinda,
KONSTANTIN VUžKOVIĆ
dobrotvor
Rođen je 1828. godine u Hercegovini. Bavio se trgovinom i svojim velikim
darovima pomagao je nacionalni preporod u Hercegovini. Umro je u Splitu 2.
oktobra 1893. godine.
ko.je.ko.35balinda,
VASILIJE DAMJANOVIĆ
pedagoški pisac
Rođen je oko 1734. godine. Školovao se u Požunu (danas Bratislava) i Veneciji.
Trgovac, senator i gradski sudija u Somboru. Pisac prve knjige o matematici na
srpskom jeziku (Novaja serbskaja aritmetika), štampane u Veneciji 1767, čistim
narodnim jezikom i sa interesantnom terminologijom. Umro je 1792. godine.
ko.je.ko.36balinda,
ĐURA HORVATOVIĆ
general
Rođen je 17. januara 1835. godine u Velikom Mušaluku (Lika). Završio je
pukovsku školu gradiškog puka. U srpsku vojsku stupio je kao kapetan.
Opunomoćeni ministar Kraljevine Srbije na ruskom dvoru (1881-1885), vojni
ministar (1886-1887) i predsednik Vojno-kasacionog suda. U Srpsko-turskom ratu
istakao se kao komandant Knjaževačke brigade i moravsko-timočke vojske, u boju
na Šumatovcu i Đunisu. Umro je u Beogradu 28. februara 1895. godine.
ko.je.ko.37balinda,
GERASIM ZELIĆ
arhimandrit
Rođen je 11. juna 1752. godine u čegaru (Dalmacija). Kršteno ime mu je ćirilo.
Kaluđer i arhimandrit u manastiru Krupa. Patriota i veliki dobrotvor srpskog
naroda. Bavio se književnošću, politikom i diplomatijom, a poznati su i njegovi
ikonografski pokušaji. Objavljena je njegova autobiografija čitije Gerasima
Zelića. Zbog pružanja otpora unijaćenju pravoslavnih Srba u Dalmaciji
interniran je i umro kao zatočenik u Budimu 26. marta 1828. godine.
ko.je.ko.38balinda,
MIHAJLO KOVAžEVIĆ
general
Rođen je sredinom XIX veka. Borac za nacionalna prava Srba u Bosni pod
Austro-Ugarskom. Optužen je za organizaciju atentata na austrougarskog
prestolonaslednika Franca Ferdinanda (1914), pa je policija ucenila njegovu
glavu. Istakao se u Drugom balkanskom ratu protiv Bugara (1913). Ubijen je u
Štipu 1914. godine.
ko.je.ko.39balinda,
VOJISLAV MIŠKOVIĆ
astronom
Rođen je 18. januara 1892. godine u Fužinama. Astronomiju i matematiku studirao
je u Budimpešti, Getingenu, Beču i Marselju. Profesor Univerziteta u Beogradu,
osnivač i prvi urednik Nautičkog godišnjaka. žlan Srpske akademije nauka.
Konstruisao je impersonalni astrolab sa prizmom, podigao je i organizovao novu
Astronomsku opservatoriju. Objavio je veliki broj studija iz oblasti položajne
i teorijske astronomije. Umro je u Beogradu 25. novembra 1976. godine.
ko.je.ko.40balinda,
VLADIMIR R. PETKOVIĆ
arheolog
Rođen je 17. septembra 1874. godine u Donjoj Livadici (kod čabara). Filozofiju
je studirao u Beogradu i Minhenu, a doktorirao u Haleu. Profesor Univerziteta u
Beogradu, član Srpske akademije nauka, upravnik Narodnog muzeja u Beogradu,
urednik Starinara. Specijalist za srpsku srednjovekovnu umetnost, objavio je
velik broj studija na srpskom, francuskom i nemačkom jeziku. Vršio je
arheološka istraživanja na lokalitetima Stobija i Caričinog Grada. Glavna su mu
dela: monografije o manastirima čiči, Ravanici, Studenici, Kaleniću i Dečanima,
te La peinture serbe en Moyen eage (Srpsko slikarstvo u srednjem veku), Pregled
crkvenih spomenika kroz povesnicu srpskog naroda i dr. Umro je u Beogradu 13.
novembra 1956. godine.
ko.je.ko.41balinda,
MILOŠ SIMOVIĆ
lekar
Rođen je 1896. godine. Veliki hirurg i ortoped, profesor Medicinskog fakulteta
u Beogradu. Kao lekar učestvovao je u Drugom svetskom ratu u savezničkoj armiji
u Africi. Posle povratka u zemlju postaje lekar u Jugoslovenskoj armiji. Autor
je niza naučnih radova iz hirurgije i ortopedije. Umro je 1950. godine.
ko.je.ko.42balinda,
PETAR BIGA
general
Rođen je 1811. godine u Belom Polju (kod Otočca). Vodio je uspešne borbe 1848.
za autonomnu srpsku Vojvodinu. Potukao je kod Srbobrana mađarsku vojsku koju je
predvodio vojni ministar Mesaroš. Austrijski car unapređuje ga u viteza
austrijske vojske. Izabran je zbog ratnih zasluga za počasnog građanina Pančeva
i Novog Sada. Umro je u Novom Sadu 1. januara 1879. godine.
ko.je.ko.43balinda,
JANKO VUKOTIĆ PODKAPELSKI
admiral
Rođen je 1871. godine. Prvi jugoslovenski admiral (1918). Bivši komandant
austrougarske flote, koji je predao svoj ratni brod "Viribus unitis"
Jugoslaviji, a koji su Italijani na prevaru potopili. Umro je 1918. godine.
ko.je.ko.44balinda,
ĐUŠA VULIĆEVIĆ
vojvoda
Rođen je sredinom XVIII veka u Azanji. Knez u smederevskoj nahiji. Kao
istaknuti borac prvih ustaničkih dana, imenovan je od Karađorđa za smederevskog
vojvodu. Turci su ga uhvatili i ubili na smederevskom mostu u oktobru 1805.
godine.
ko.je.ko.45balinda,
KOSTA TRIFKOVIĆ
književnik
Rođen je 20. oktobra 1843. godine u Novom Sadu. Završio je pomorsku školu u
Rijeci i prava u Požunu. Advokat i veliki beležnik u Novom Sadu, predsednik
suda, senator. Pisao je lirske pesme i pripovetke, ali se najviše istakao kao
dramski pisac i komediograf. Njegova dela su još uvek na repertoaru pozorišta:
Izbiračica, Školski nadzornik, Francusko-pruski rat, Ljubavno pismo, Na Badnji
dan, Milo za drago, Ni brigeša i dr. Umro je u Novom Sadu 19. februara 1875.
godine.
ko.je.ko.46balinda,
SAVA čIVANOVIĆ
inženjer
Rođen je 1890. godine. Kao svršeni student tehnike, dobrovoljno je pošao u Prvi
balkanski rat i istakao se hrabrošću. Poginuo je u borbama na Lisici 5. oktobra
1912. godine.
ko.je.ko.47balinda,
MLADEN JOSIĆ
slikar
Rođen je 15. jula 1897. godine u Starom Bečeju. Posle Umetničke škole u
Beogradu, studirao je na Umetničkoj akademiji u Parizu. Prvi svetski rat je
proveo kao dobrovoljac u Rusiji, a između dva rata imao je svoju školu u
Beogradu. Poznati su njegovi brojni portreti i dekorativne kompozicije, a bavio
se i ilustrovanjem i scenografijom. Poslednje godine života proveo je u Parizu
gde je i umro 1. oktobra 1972. godine.
ko.je.ko.48balinda,
BORIVOJE č. MILOJEVIĆ
geograf
Rođen je 20. decembra 1885. godine u Carini (kod Pecke). Studije je završio u
Beogradu, a studirao je još i u Nemačkoj i Švajcarskoj. Geograf,
antropogeograf, profesor Univerziteta u Beogradu i počasni doktor univerziteta
u Grenoblu, Renu i Pragu. žlan Srpske akademije nauka. Glavni saradnik Jovana
Cvijića. Dao je velik broj naučnih radova: Južna Makedonija, Dinarsko primorje
i ostrva u našoj kraljevini, O privredi i naseljima u dolinama Cetine i Krke,
Visoke planine Jugoslavije, Glavne doline u Jugoslaviji, Dolina Velike Morave,
Stalaćka klisura, Regionalna geografija i dr. Umro je u Beogradu 22. oktobra
1967. godine.
ko.je.ko.49balinda,
ĐORĐE PAVLOVIĆ
državnik
Rođen je 1838. godine u Smederevu. Završio je prava u Parizu. Izvrstan pravnik
i bankar, zauzimao je najviše položaje u zemlji. Bio je ministar pravde
(1885-1886), inostranih dela (1875-1876) i finansija (1884). Savetnik kralja
Petra I. Kao ministar finansija, socijalno nastrojen, sproveo je progresivno
oporezivanje. Profesor velike škole u Beograud, poslanik u Rimu, predsednik
Vrhovnog suda Srbije i Narodne skupštine. žlan Srpske kraljevske akademije.
Bavio se i publicistikom. Napisoa je poznata Hipotekarna prava. Odlikovan je
najvećim srpskim odlikovanjima onog vremena, kao i Takovskim krstom. Umro je u
Beogradu 28. oktobra 1921. godine.
ko.je.ko.50balinda,
SVETOLIK RADOVANOVIĆ
geolog
Rođen je 23. marta 1863. godine u Prćilovici (kod Aleksinca). Studirao je
geologiju, paleontologiju i hemiju i doktorirao u Beču. Profesor Univerziteta u
Beogradu, član Srpske kraljevske akademije, jedan od osnivača Srpskog geološkog
društva (1897) i ministar privrede koji je reformisao rudarsko i šumarsko
zakonodavstvo (1904-1905). Objavio je više rasprava u zemlji i inostranstvu.
Njegova glavna dela se: Uvod u geologiju istočne Srbije, O tercijeru Timočke
Krajine, O trusu, Podzemne vode, O velikom šarijažu u severoistočnoj Srbiji i
dr. Umro je u Beogradu 17. jula 1928. godine.
ko.je.ko.51balinda,
VELJKO SIMOVIĆ
revolucionar
Rođen je 1870. godine u Batrovićima (kod Nevesinja). Jedan od osnivača
revolucionarne organizacije "Mlada Bosna". Kao dobrovoljac učestvovao je i
hrabro se borio u oba balkanska rata i Prvom svetskom ratu. Posle ujedinjenja
isključio se iz aktivnog političkog života, iako su mu nuđeni primamljivi
visoki položaji u državnoj upravi. čiveo je na Kosovu do 1941, ali je pod
pritiskom balista otišao u Crnu Goru gde je ostao do kraja rata, kada se opet
vratio na Kosovo gde je i umro 1945. godine.
ko.je.ko.52balinda,
SAVA BJELANOVIĆ
političar
Rođen je 15. oktobra 1850. godine u Đevrskom (kod Skradina). Vođ Srba
Dalmatinaca. Narodni poslanik u pokrajinskom Dalmatinskom saboru. Pokrenuo je u
Zadru Srpski list (1880), a posle njegove zabrane, izdavao je Srpski glas
(1888) koji je izlazio kao organ Srba u Dalmaciji sve do 1905. Umro je u Zadru
2. marta 1897. godine.
ko.je.ko.53balinda,
LJUDEVIT VULIžEVIĆ
književnik
Rođen je 30. septembra 1839. godine u Cavtatu. Posle školovanja u franjevačkom
samostanu i gimnaziji, studirao je filozofiju i teologiju u Veneciji. Radio je
kao profesor i novinar, sveštenik i propovednik. Sarađivao je u Dubrovniku,
Srpskom listu i Zastavi (gde je objavljivao svoje nadahnute poslanice
dalmatinskoj omladini). Pisao je na srpskom i italijanskom. Glavna dela su mu:
Moja mati, Sila u savjesti, Partiti e latte in Damazia i dr. Umro je u Napulju
27. jula 1916. godine.
ko.je.ko.54balinda,
MITAR TRIFUNOVIĆ UžA
revolucionar
Rođen je 1880. godine u Brvniku (kod Bosanskog Šamca). Bio je učesnik
Oktobarske revolucije, a zatim dobrovoljac na Solunskom frontu. Od 1919.
aktivno učestvuje u borbi radničke klase, te postaje član KPJ, a 1920. izabran
je za narodnog poslanika na njenoj listi. Rukovodi štrajkovima rudara (poznatom
Husinskom bunom), a posle "Obznane" radi na stvaranju ilegalne partijske
organizacije sindikata. Osuđen je 1929. na trogodišnju robiju, a posle izlaska
iz zatvora produžava revolucionarni rad i rukovodi štrajkovima. Više puta je
hapšen i osuđivan, ali je ostao veran komunističkoj ideji i bio jedan od
najistaknutijih ličnosti radničkog pokreta u Bosni. Proglašen je za Narodnog
heroja SFRJ. Ustaše su ga otkrile u Kreki, sprovele u Jasenovački logor i na
zverski način ubile 1942. godine.
ko.je.ko.55balinda,
BOGDAN ZIMONJIĆ
sveštenik
Rođen je 14. januara 1813. godine u Garevima (kod Gacka). Gatački vojvoda.
Borio se protiv Turaka u Crnogorsko-turskom ratu (1862). Istakao se izvanrednim
junaštvom u Hercegovačkom ustanku (1875), te ga je cetinjski dvor imenovao za
glavnog hercegovačkog vojvodu. Umro je u Pustom Polju kod Gacka 1909. godine.
ko.je.ko.56balinda,
ANDRIJA ZMAJEVIĆ
nadbiskup
Rođen je 16. juna 1624. godine u Perastu. Studirao je i doktorirao filozofiju i
bogosloviju u Rimu. Napisao je delo Ljetopis crkovni (ćirilicom, na narodnom
jeziku, sa uporednim latinskim prevodom), rodoljubivu pesmu Slovinska dubrava i
dr. Umro je u Paštrovićima 7. septembra 1694. godine.
ko.je.ko.57balinda,
NIKOLA KAŠIKOVIĆ
književnik
Rođen je 4. decembra 1861. godine u Sarajevu. Kao učitelj u Sarajevu osniva
časopis Bosanska vila (1885), u ono vreme jedini srpski poučni književni,
ekonomski i politički list u Bosni i Hercegovini. U stalnoj borbi sa
austrijskom državnom cenzurom, gubi državnu službu i pod stalnim je policijskim
nadzorom. Pokreće poučni-ekonomski list Trebević a zatim i Kalendar, ali ih
cenzura zabranjuje. Osniva srpsko društvo "Prosveta", koje stipendira
školovanje srpske dece, i pevačko društvo "Sloga". Aktivno sudeluje u borbi za
autonomiju Bosne i Hercegovine i radi na oslobođenju i ujedinjenju. Kao
istaknuti član odbora "tridesetdevetorice", delegiran je u Beograd pred samu
aneksiju, kako bi dobio instrukcije o daljem radu. Uoči Prvog svetskog rata
uhapšen je i osuđen za veleizdaju na 10 godina robije. Skupljao je narodne
umotvorine, pesme i pripovetke. Izdao je zbirku Narodno blago, preko 200.000
stihova koji dotle nisu bili objavljeni. Umro je u Sarajevu 23. maja 1927.
godine.
ko.je.ko.58balinda,
MILJKO RADONJIĆ
savetnik
Rođen je oko 1770. godine u Rudničkoj nahiji. Pisar i savetnik
Praviteljstvujuščeg sovjeta, profesor Velike škole i ministar inostranih dela
(1811). Kao protivnik Karađorđeve autokratske vladavine, otpušten je iz službe
i napustio Srbiju (1813). Prešao je u Vlašku i do smrti se bavio trgovinom.
Umro je u Izmailu 17. decembra 1836. godine.
ko.je.ko.59balinda,
žEDOMIR SIMIĆ
parazitolog
Rođen je 15. juna 1896. godine u žumiću (kod Kragujevca). Studirao je medicinu
u Strazburu. Profesor Veterinarskog fakulteta i član Srpske akademije nauka.
Objavio je veći broj naučnih dela iz oblasti parazitologije (malarija,
amebioza) i više školskih udžbenika, što mu je donelo i međunarodna priznanja.
Napisao je prvu jugoslovensku helmintologiju. Umro je u Beogradu 5. januara
1969. godine.
ko.je.ko.60balinda,
ANTA BOGIĆEVIĆ
vojvoda
Rođen je oko 1758. godine u Klupcima (kod Loznice). Kada je buknuo Prvi srpski
ustanak, postaje starešina u Jadru sa sedištem u Loznici. Do smrti je bio čuvar
srpske granice, boreći se da Turci ne prodru preko Drine. Učestvovao je i u
bojevima na Ražnju, kod Sokola, na Krupnju i Rađevom Polju. Loznica je bila
više puta bojno poprište, a dva puta je on bio opsednut od velike turske vojske
(1808. i 1810), ali se junački držao i oslobodio opsade. Umro je naprasno u
Loznici, aprila 1813. godine.
ko.je.ko.61balinda,
ADAM BOGOSAVLJEVIĆ
političar
Rođen je 1844. godine u Koprivnici (kod Zaječara). Već kao student Velike škole
u Beogradu, jedan je od najaktivnijih članova napredne studentske družine
"Srbadija" koju je režim zabranio 1866. Posle studija vraća se u rodno mesto i
postaje zemljoradnik. Osnivač je Društva za poljsku privredu u Beogradu, koje
je izdavalo i list Težak, u kome se on javlja sa brojnim člancima o prilikama
na selu i unapređenju poljoprivrede. Sarađuje i u listu Istok. Prvi put je
izabran za narodnog poslanika 1874. Postaje sekretar Narodne skupštine. Bori se
za opštinsku samoupravu, odvajanje sudske od izvršne vlasti, za slobodu zbora,
udruživanja, ličnu bezbednost građana i drugih socijalističkih prava. Osuđen je
kao jedan od vođa Timočke bune. Umro je posle mučenja u zatvoru, u Zaječaru 19.
marta 1880. godine.
ko.je.ko.62balinda,
MILAN SAVIĆ
književnik
Rođen je 4. oktobra 1845. godine u Novoj Kanjiži. Studirao je medicinu u Beču i
filozofiju u Lajpcigu. Sekretar Matice srpske u Novom Sadu i urednik Letopisa.
Pisao je pesme, pripovetke, pozorišne komade i književne kritike. Glavno mu je
delo Iz srpske književnosti (dve knjige). Sarađivao je u mnogim časopisima i
listovima. Prevodilac je Geteovih dela (Faust i dr.). Umro je u Beogradu 21.
februara 1936. godine.
ko.je.ko.63balinda,
žOLAK ANTA SIMEONOVIĆ
vojvoda
Rođen je oko 1777. godine u Prizrenu. Kada je planuo Prvi srpski ustanak, u
Prizrenu je za beogradske Turke kupio sedam tovara pušaka i pištolja, ali ih je
u Topoli predao Karađorđu. Teško je ranjen u ruku u boju kod Ostružnice (1806).
Učestvovao je u bojevima kod Sjenice, Nove Varoši i Suvodolu, te je unapređen u
vojvodu. Kada je Srbija propala, prešao je u Austriju a zatim u Rusiju. U
Srbiju se vratio 1831, a knez Miloš ga postavlja za člana suda žačanske nahije.
Umro je u Kragujevcu 1853. godine.
ko.je.ko.64balinda,
BOčO BOŠKOVIĆ
dobrotvor
Rođen je 18. februara 1815. godine u Duborovniku. Veliki narodni dobrotvor.
Umro je u Dubrovniku 3. januara 1879. godine.
ko.je.ko.65balinda,
CVETKO RAJOVIĆ
državnik
Rođen je uoči Cveti 1793. godine u Vukoviću (kod Trebinja). U početku se bavio
trgovinom. Sekretar kneza Miloša, upravitelj Beograda, državni savetnik, više
puta ministar unutrašnjih i inostranih dela. Kao zaverenik protiv kneza
Aleksandra Karađorđevića, osuđen je na robiju (1844-1846). Sudija i predsednik
Kasacionog suda (1857). Optužen je zbog učešća u Tenkinoj zaveri i osuđen na
smrt, ali je pomilovan. Sa povratkom kneza Miloša na presto, postaje ponovo
ministar unutrašnjih poslova (1859-1860). Umro je u Beogradu 22. aprila 1873.
godine.
ko.je.ko.66balinda,
MITA RAKIĆ
prevodilac
Rođen je 15. oktobra 1846. godine u Mionici. Posle Velike škole u Beogradu
studirao je u Minhenu, Cirihu i Getingenu. Urednik dnevnika Vreme, izradio je
Zakon o slobodi štampe, načelnik Ministarstava spoljnih poslova, ministar
finansija (1888). Bio je pristalica socijalizma, dopisivao se sa Marksom i
posećivao ga u Londonu. Napisao je više ekonomskih studija. Preveo je Hajneove
Ideje, Igoove Jadnike i mnoga druga dela iz raznih oblasti. Umro je u Beogradu
5. marta 1890. godine.
ko.je.ko.67balinda,
STEVAN BOŠKOVIĆ
naučnik
Rođen je 10. maja 1868. godine u Zaječaru. Posle Vojne akademije u Beogradu
studirao je u Petrogradu. Načelnik i jedan od osnivača Vojno-geografskog
instituta. Pisac više naučnih dela iz oblasti geografije, astronomije,
geofizike i matematičke geometrije. žlan Srpske akademije nauka u Beogradu i
Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Objavio je niz
geografsko-geodetskih radova. Organizovao je izradu topografskih karata
Jugoslavije u razmeru 1:50.000. Umro je u Beogradu 9. maja 1957. godine.
ko.je.ko.68balinda,
GECA KON
izdavač
Rođen je 2. avgusta 1873. godine u žongradu. Završio je Trgovačku akademiju u
Zemunu. Prvi knjižar modernog tipa u Beogradu i najveći izdavač između dva rata
u Srbiji. Knjižaru je otvorio 1901, a Arhiv za pravne nauke počeo je da izdaje
1905. Štampao je književna dela domaćih i stranih pisaca, udžbenike i
priručnike (oko pet hiljada knjiga). žuveni su njegovi katalozi, uređivani
enciklopedijski. Ubili su ga Nemci kao Jevrejina u Nišu 1941. godine.
ko.je.ko.69balinda,
VLADIMIR KONDIĆ
general
Rođen je 7. maja 1863. godine u Beogradu. Završio je Vojnu akademiju u
Beogradu. Učestvuje u Srpsko-bugarskom ratu i u oba balkanska rata, kao
komandant Timočke divizije. Istakao se u Kumanovskoj bici, u bici na Crnom
Vrhu, kao i u opsadi Jedrena. Učestvuje i u Prvom svetskom ratu, a ističe se u
Cerskoj bici. Za pokazanu hrabrost odlikovan je Karađorđevom zvezdom i drugim
visokim odlikovanjima. Umro je u Beogradu 27. maja 1940. godine.
ko.je.ko.70balinda,
MIHAJLO MIHALJEVIĆ
general
Rođen je 1748. godine u Sv. Ivan Zelina (kod Zagreba). Kao pukovnik austrijske
vojske i komandant graničnog sektora organizovao je Srpski dobrovoljački korpus
(frajkor) u Sremu, sa kojim je u proleće 1788. prešao u Srbiju, omogućio prelaz
austrijskim snagama preko Save i čišćenje Srbije od Turaka (1790). Sa brojnim
srpskim dobrovoljcima odlazi na francuski front, gde će zbog velike hrabrosti
pokazane u borbama biti unapređen u čin generala (1792). Poginuo je u Landresi
(Francuska) 26. aprila 1794. godine.
ko.je.ko.71balinda,
PETAR MICIĆ
inženjer
Rođen je 16. jula 1889. godine u Zaječaru. Tehniku je studirao u Beogradu.
Specijalizovao je gvozdene konstrukcije u Nemačkoj i Francuskoj. Profesor,
prorektor i rektor Univerziteta u Beogradu. Trasirao je veći broj železničkih
pruga i projektovao brojne objekte širom Jugoslavije. Objavio je studije iz
struke i univerzitetske udžbenike, od kojih su najpoznatiji Osnovi konstrukcije
od čelika i želične konstrukcije zgrada. Umro je u Beogradu 1955. godine.
ko.je.ko.72balinda,
GRUJA MIŠKOVIĆ
pukovnik
Rođen je 6. januara 1826. godine u Kadinoj Luci (kod Valjeva). Učestvovao je u
dobrovoljačkom odredu vojvode Stevana Knićanina u borbama sa Mađarima za
oslobođenje Vojvodine (1848-1849). Teško je ranjen u boju kod Perleza. U
Srpsko-turskom ratu (1876-1877) komandovao je drinskim dobrovoljcima i istakao
se u borbama oko Bijeljine i Bujuklića Ade, kada je ponovo teško ranjen.
Odlikovan je Takovskim krstom sa mačevima i zlatnom medaljom za hrabrost. Umro
je u Beogradu 16. januara 1880. godine.
ko.je.ko.73balinda,
TEODOR FILIPOVIĆ
pravnik
Rođen je 1778. godine u Rumi. Diplomirao je prava u Pešti. Po nagovoru
mitropolita Stratimirovića, koji ga je predodredio za političkog vođu u Srbiji,
odlazi u Rusiju gde proučava državnu organizaciju i postaje profesor
Univerziteta u Harkovu. Dočekavši srpsku deputaciju, priključuje joj se i
predvodi je do cara Aleksandra (1804). Dolazi u Srbiju (1805) ali da ne bi
Austrija otkrila njegov identitet, uzima ilegalno ime Boža Grujović, učestvuje
u ustaničkim borbama uz Karađorđa i kneza Simu Markovića. Sekretar je
Praviteljstvujuščeg sovjeta serbskog i poslanik Srbije u Beču. Umro je 1807.
godine.
ko.je.ko.74balinda,
ANDRA FRANIžEVIĆ
književnik
Rođen je 20. maja 1889. godine u Negotinu. Pesnik, pripovedač i novinar.
Završio je germanistiku na Univerzitetu u Beogradu i radio kao srednjoškolski
profesor. Jedan od najplodnijih dečijih pesnika između dva rata. Poznate su
njegove knjige: žika Andrine pesme, čapci i vrapci, Rosna rukovet, Pioniri i
dr. Umro je u Beogradu 20. septembra 1967. godine.
ko.je.ko.75balinda,
ANTONIJE HADčIĆ
književnik
Rođen je 20. novembra 1831. godine u Subotici. Studirao je prava u Pešti.
Sekretar i predsednik Matice srpske, urednik Letopisa i upravnik Srpskog
narodnog pozorišta u Novom Sadu. Ima velike zasluge za razvitak pozorišnog
života u Vojvodini. Počasni član Srpskog učenog društva. Umro je u Novom Sadu
16. januara 1916. godine.
ko.je.ko.76balinda,
JOVANKA HRVAĆANIN
pesnikinja
Rođena je 20. januara 1899. godine u Hrvatskoj Dubici. Završila je Filozofski
fakultet i radila kao srednjoškolski profesor u Beogradu. Uređivala je više
publikacija za decu. Njenu poeziju karakterišu osećajnost, lirizam, uzdržanost
i rakićevski "otmeni bol". Objavila je više knjiga, a najznačajnije su: Pjesme
neviđenom, Zapisi i Tragom srca, kao i knjige za decu: Zanat je zlatan,
Otkinuto lišće, Pod brezom i Priče me bude. Prevodila je sa slovenačkog. Umrla
je u Beogradu 12. novembra 1987. godine.
ko.je.ko.77vstan,
> GECA KON
> izdavac
>
> Roden je 2. avgusta 1873. godine u Congradu.
│
┌──────────┘
Koji je to grad ?
ko.je.ko.78vitez.koja,
#=>> Roden je 2. avgusta 1873. godine u Congradu.
#=> ┌──────────┘
#=> Koji je to grad ?
žongrad, verovatno negde u Austro-ugarskoj, mesto rođenja njegovog veličanstva
Miloša Crnjanskog.
ko.je.ko.79balinda,
>>>> Roden je 2. avgusta 1873. godine u Congradu.
>> │
>> ┌──────────┘
>> Koji je to grad ?
Set code! ;)
'Roden' = 'Rodjen' i 'Congradu' = 'žongradu' ('ž' kao 'žačak') :)
ko.je.ko.80balinda,
SVETISLAV SIMIĆ
istoričar
Rođen je 4. marta 1865. godine u Užicu. Filozofski fakultet završio je u
Beogradu, a studirao je i književnost u Petrogradu. Jedan od osnivača Srpskog
književnog glasnika i Dela. Borac u Srpsko-bugarskom ratu (1885), konzul u
Prištini, diplomatski agent i poslanik u Sofiji. Napisao je više značajnih
istorijskih dela, a najpoznatija su: Makedonsko pitanje, Pitanje o Staroj
Srbiji, Srbi i Arbanasi, Radikali i naša nacionalna politika i dr. Umro je u
Lezenu (Švajcarska) 22. februara 1911. godine.
ko.je.ko.81balinda,
MILAN BOGIĆEVIĆ
pravnik
Rođen je 6. marta 1840. godine u Šapcu. Završio je pravne nauke i počeo
diplomatsku karijeru. Poslanik Srbije u Beču i Berlinu, ministar pravde (1874)
i inostranih poslova (1875, 1883, 1894). Kasacioni sudija i član Državnog
saveta. Umro je u Beču 22. juna 1929. godine.
ko.je.ko.82balinda,
UROŠ RUčIžIĆ
pedijatar
Rođen je 21. novembra 1891. godine u Pljevljima. Profesor Univerziteta u
Beogradu, član Srpske akademije nauka. Objavio je više naučnih rasprava iz
pedijatrije, na srpskom, engleskom, francuskom i nemačkom jeziku. Najpoznatije
mu je delo Vi i vaše odojče. Umro je u Beogradu 7. oktobra 1966. godine.
ko.je.ko.83balinda,
JEVTA SAVIĆ žOTRA
sovjetnik
Rođen je oko 1755. godine u Tršiću (u Jadru). U Prvom srpskom ustanku vojvoda
Jakov Nenadović postavlja ga za starešinu Jadra i Rađevine. žlan je
Praviteljstvujuščeg sovjeta. Ustupio je svoju kuću u Beogradu za Veliku školu
(1808). Sa protom Matejom Nenadovićem izabran je za deputarca na pregovorima sa
turskim komesarom želebi-efendijom u Nišu i Sofiji. Sa protom odlazi u Beč
(1814), izlazi pred austrijskog cara i traži pomoć, a ruskom poslaniku predaje
predstavku srpskih vojvoda za ruskog cara. Kada je buknuo Drugi srpski ustanak,
vraća se u Srbiju ali se više ništa nije čulo o njegovoj aktivnosti. Umro je u
Šapcu 1820. godine.
ko.je.ko.84balinda,
PAVLE PAJA RADOSAVLJEVIĆ
pedagog
Rođen je 9. januara 1879. godine u Obrežu (Srem). Studirao je psihologiju i
pedagogiju u Jeni i Cirihu, gde je i doktorirao. Profesor somborske Učiteljske
škole. Odlazi u Ameriku gde postaje profesor Njujorškog univerziteta. Osnivač
eksperimentalne pedagogike kod nas. Napisao je Uvod u eksperimentalnu
psihologiju i velik broj studija na srpskom, nemačkom, ruskom i engleskom
jeziku. Umro je u St. Petersburgu (SAD) 7. aprila 1958. godine.
ko.je.ko.85balinda,
LEONTIJE RADULOVIĆ
mitropolit
Rođen je 1835. godine u Hercegovini. Prvi srpski mitropolit u Mostaru, posle
ukidanja Pećke patrijaršije. Imao je vidnog učešća u Hercegovačkom ustanku pod
vojvodom Vukalovićem, ali je pao turcima u ruke i bio osuđen na robiju. Umro je
od posledica tamnovanja u Mostaru 12. oktobra 1888. godine.
ko.je.ko.86balinda,
STANISLAV KRAKOV
književnik
Rođen je 29. marta 1895. godine u Kragujevcu. Kao gimnazijalac odlazi u
balkanske ratove, a učestvuje i u Prvom svetskom ratu. Romansijer, pripovedač,
kritičar, putopisac i novinar. Studirao je prava u Beogradu. Sarađivao je u
mnogim listovima i časopisima. Dugogodišnji saradnik i urednik Vremena, a jedno
vreme i direktor Radio-Beograda. Osim publicističkih dela (Kroz Južnu Srbiju,
Naše poslednje pobede, Plamen četništva i dr.), objavio je istorijsku
monografiju General Milan Nedić, a najznačajniji su njegovi romani Kroz buru i
Krila. Posle rata živeo je kao emigrant u Parizu, a umro je u Sen čilijenu 15.
decembra 1968. godine.
ko.je.ko.87balinda,
VOJISLAV MARINKOVIĆ
državnik
Rođen je 1. maja 1876. godine u Beogradu. Prava je završio u Parizu. Narodni
poslanik, šef Naprednjačke stranke i jedan od osnivača Demokratske stranke
(Ujedinjenih demokrata). U Prvom svetskom ratu učestvovao je u sastavljanju
Krfske deklaracije i u pregovorima u čenevi. Bio je više puta ministar narodne
privrede i trgovine (1914-1917, 1918), unutrašnjih poslova (1922, 1924) i
inostranih poslova (1927-1929, 1929-1932), a kratko i predsednik vlade (1932).
Umro je u Beogradu 18. septembra 1935. godine.
ko.je.ko.88balinda,
MIHAJLO ILIĆ
lekar
Rođen je 1855. godine u Kragujevcu. Pored medicine u Beču i Petrogradu završio
je i filozofiju u Beogradu. Prvi socijalistički poslanik u Srbiji. Uređivao je
socijalistički list Radnik koji je izlazio u Kragujevcu. Umro je u rodnom mestu
9. oktobra 1905. godine.
ko.je.ko.89balinda,
ZARIJA JOVANOVIĆ žIžA
oficir
Rođen je 1811. godine u žurugu. Iako austrougarski oficir (graničar, Šajkaš),
učestvovao je u ratu protiv Mađara, u odbrani prava srpskog naroda i za
autonomiju Vojvodine. Srbi dobrovoljci pod njegovom komandom izvojevali su prvu
veliku pobedu, nad znatno nadmoćnijom mađarskom vojskom kod Jarka, što je bilo
presudno za dalje ratovanje. Za pokazanu hrabrost i odlučnost u borbama stekao
je ime "Vitez od 1848. godine." Umro je u Beču 6. novembra 1850. godine.
ko.je.ko.90balinda,
DRAGOJLO DUDIĆ
novinar
Rođen je 9. decembra 1887. godine u Klinci (kod Valjeva). Učestovovao je u
balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu. Postaje član Komunističke partije
1920. Sarađivao je u Radničkim novinama, Radu, Narodnoj pravdi i dr. Posle
kapitulacije Jugoslavije (1941) poveo je borbu protiv nemačkog okupatora.
Organizator NOB-a je u zapadnoj Srbiji. U ustanku je komandant Valjevskog
partizanskog odreda. Izabran je za prvog predsednika Glavnog
narodnooslobodilačkog odbora Srbije (novembar 1941). Posle oslobođenja
proglašen je za narodnog heroja. Poznat je njegov ratni dnevnik. Poginuo je na
Zlatiboru, u Mačkatu (kod Užica) 29. novembra 1941. godine.
ko.je.ko.91balinda,
SAVO KOSANOVIĆ
mitropolit
Rođen je 14. januara 1839. godine u Miljanićima (Hercegovina). Posle beogradske
Bogoslovije službovao je kao učitelj u Mostaru i Sarajevu. Arhimadrit, katiheta
"srpske realke" u Sarajevu, stalni poverenik srpske vlade, te dabrobosanski
mitropolit (1881). Počasni član Srpske kraljevske akademije. Umro je u Ulcinju
11. februara 1903. godine.
ko.je.ko.92dikla,
> JEVTA SAVIC COTRA
> sovjetnik
Kakvo je ovo zanimanje, titula..?
ko.je.ko.93ndragan,
/ žongrad, verovatno negde u Austro-ugarskoj, mesto rođenja njegovog
/ veličanstva Miloša Crnjanskog.
g. Crnjanski je iz Ilandže. Zapamtio sam pošto sam se tamo malko slupao
pre dve zime. žongrad... čini mi se da je u Mađarskoj.
Bue_ Ndragan
ko.je.ko.94balinda,
>>>> JEVTA SAVIC COTRA
>>>> sovjetnik
>>
>> Kakvo je ovo zanimanje, titula..?
Npr. 'poslanik'. (?)
ko.je.ko.95madamov,
> Kakvo je ovo zanimanje, titula..?
Ja bih to preveo kao poslanik. B)
ko.je.ko.96balinda,
DANILO KIŠ
književnik
Danilo Kis je rođen 1935. u Subotici. Detinjstvo je proveo u Mađarskoj,
a gimnaziju je učio na Cetinju. Diplomirao je na grupi za Opštu
književnost u Beogradu. Bio je lektor za srpskohrvatski jezik na
univerzitetima u Strazburu, Bordou i Lilu. Kišova dela objavljena su u
deset knjiga ("Globus", Zagreb - "Prosveta", Beograd, 1983) i
obuhvataju romane, pripovetke, dramske tekstove, eseje i polemike:
Mansarda, Psalam 44, Rani jadi, Bašta, pepeo, Peščanik, Noć i magla,
Grobnica za Borisa Davidovića, žas anatomije, Homo poeticus,
Enciklopedija mrtvih. Kisova dela su prevedena na mnoge svetske jezike
i dobila brojna priznanja i nagrade publike i kritike. Dobitnik je
NIN-ove, Andrićeve, Sedmojulske i AVNOJ-eve nagrade. Danilo Kiš je umro
15.10.1989. u 54. godini, u Parizu.
P.S. Autor ove poruke je bjevdjic. (HVALA!)
Ovo je prilika da pozovem sve kojima je ova tema bliska
da slobodno u njoj učestvuju. Nije obavezno da to radim
samo ja. :)
ko.je.ko.97dragisak,
> PAVLE PAJA RADOSAVLJEVIĆ
'Ajde da se malo pohvalim. :)
Paja Radosavljević mi je dalji rođak. Moja baba po ocu je Radosavljević.
Paja je brat mog pradede. Imao sam prilike da vidim malu pravoslavnu
crkvu u St.Petersburgu na Floridi gde je sahranjen Paja Radosavljević.
U Ameriku je otišao još pre rata.
ko.je.ko.98balinda,
ĐORĐE SIMIĆ
državnik
Rođen je 16. februara 1843. godine u Beogradu. Studirao je u Berlinu,
Hajdelbergu i Parizu. Srpski poslanik u Petrogradu, Beču, Carigradu i Rimu,
ministar inostranih poslova i predsednik vlade Kraljevine Srbije (1894,
1896-1897). Jedan od osnivača i dugogodišnji predsednik srpskog Crvenog krsta.
Objavio je više rasprava i prevodio književna dela. Umro je u Zemunu 11.
oktobra 1921.godine.
ko.je.ko.99balinda,
VALTAZAR BOGIŠIĆ
pravnik
Rođen je 7. decembra 1834. godine u Cavtatu. Doktor prava i filozofije.
Bibliotekar dvorske biblioteke u Beču, profesor slovenskog prava na
Univerzitetu u Kijevu i Odesi, član Srpske Kraljevske akademije. Crnogorski
ministar pravde (1893-1899). Posvetio se proučavanju običaja jugoslovenskih
naroda. Predstavnik je istorijske škole po kojoj je zakonodavstvo zasnovano na
običajnom pravu. Napisao je više značajnih pravnih dela (Opšti imovinski
zakonik za kneževinu Crnu Goru, Pravni običaji kod Slovena i Pisani zakoni na
slovenskom jugu), a od velikog značaja je njegova knjiga Narodne pjesme iz
starijih, najviše primorskih zapisa, sa raspravom o bugaršticama. Umro je na
Rijeci 24. aprila 1908. godine.
ko.je.ko.100balinda,
MILOŠ VASIĆ
general
Rođen je 10. marta 1859. godine u Nemenikućama (kod Mladenovca). Profesor Vojne
akademije, vojni izaslanik u Bugarkoj, predstavnik u vojnim misijama u Grčkoj i
Italiji, vojni ministar Srbije (1900-1901, 1922). Istakao se u Prvom svetskom
ratu, u borbama na Mačkovom Kamenu i u Kolubarskoj bici, kao komandant Dunavske
divizije. Napisao je nekoliko zapaženih vojnih dela. Umro je u Beogradu 20.
oktobra 1935. godine.
ko.je.ko.101balinda,
VELISLAV VULOVIĆ
političar
Rođen je 18. januara 1865. godine u Beogradu. Završio je Tehnički fakultet u
Ganu (Belgija). Stupio je na političku pozornicu veoma mlad, postigavši najviša
priznanja. Bio je: profesor Velike škole, inspektor čelezničke direkcije,
narodni poslanik, predsednik Beogradske opštine, ministar građevina i
saobraćaja (1909-1911, 1918-1920), državni savetnik. Osnivač i vlasnik lista
Odjek. Kao novinar sarađivao je u mnogim političkim listovima u zemlji. Umro je
u Beogradu 1931. godine.
ko.je.ko.102balinda,
NIKANOR GRUJIĆ
vladika
Rođen je 1. decembra 1810. godine u Lipovi (Baranja). Kršteno ime Milutin.
Profesor, književnik, političar. Bio je desna ruka patrijarha Rajačića, vođe
Srba u Vojvodini. Jedan od najvećih besednika svoga doba. Dopisni član Srpskog
učenog društva. Pod pseudonimom "Srb-Milutin" pisao je patriotske i
sentimentalne pesme. Bio je Vukov protivnik. Prevodio je sa francuskog. Poznata
su mu dela: ep Sveti Sava Nemanjić i Autobiografija. Besede mu je izdao D.
Ruvarac. Umro je u Pakracu 8. aprila 1887. godine.
ko.je.ko.103balinda,
TRIPKO DčAKOVIĆ
vojvoda
Rođen je 1838. godine. Istaknut junak u borbama protiv Turaka. U
Bosansko-hercegovačkom ustanku, braneći kod Premćana, sa 500 boraca, prelaz
preko Tare, poginuo je 30. oktobra 1875. godine.
ko.je.ko.104balinda,
MILOŠ T. ŠAULIĆ
pravnik
Rođen je 1877. godine u čabljaku (pod Durmitorom). Prava je diplomirao u
Beogradu. Ministar pravde kneževine Crne Gore (tzv. Šaulićevo doba), velik
pobornik i vođa pokreta za ujedinjenje Crne Gore i Srbije i uopšte ujedinjenje
Srba, Hrvata i Slovenaca. Reforme koje je sprovodio u pravosuđu dovele su ga u
sukob sa vladajućim knezom i njegovim režimom. Umro je 19. septembra 1904.
godine.
ko.je.ko.105balinda,
ALEKSA JOVANOVIĆ
državnik
Rođen je 19. avgusta 1846. godine u ćupriji. Završio je prava u Beogradu.
Pravnik, istoričar, političar. Ministar i predsednik vlade (1900-1901).
Sarađivao je u više dnevnih listova, književnih i naučnih časopisa. Poznata su
mu dela: Logoteti u crkvi i državi srpskoj, Vranja i njeno Pomoravlje, Pravda i
uprava u vranjskoj pokrajini, Izborno pravo ženskinja u Kraljevini Srbiji,
Prinos za istoriju srpskog prava i dr. Umro je u Beogradu 6. maja 1920. godine.
ko.je.ko.106balinda,
DOBROSLAV MILENKOVIĆ
general-pukovnik
Rođen je 12. avgusta 1874. godine u Stenjevcu (kod Despotovca). Studirao je na
Vojnoj akademiji u Beogradu. U balkanskim ratovima (1912-1913) učestvuje kao
komandant bataljona. U Prvom svetskom ratu komandovao je 19. pukom Šumadijske
divizije. Odlikovan je Karađorđevom zvezdom i drugim vojnim odlikovanjima. U
NOB Jugoslavije stupio je 1944. i bio na dužnosti u Glavnom štabu Srbije.
Napisao je više zapaženih vojnih dela. Umro je u Beogradu 15. aprila 1973.
godine.
ko.je.ko.107balinda,
MILORAD MITROVIĆ
pesnik
Rođen je 6. februara 1867. godine u Beogradu. Pravni fakultet završio je u
Beogradu. Sudija i sekretar Apelacinog suda u Beogradu. Pisao je lirske pesme,
balade, romanse i političko-satiričke pesme. Poznata mu je balada "Bila jednom
ruža jedna", a objavio je i zbirke Knjiga o ljubavi i Prigodne pesme. Umro je u
Beogradu 14. maja 1907. godine.
ko.je.ko.108balinda,
VLADIMIR NIKOLIĆ
arhitekta
Rođen je 13. juna 1857. godine u Senti. Studirao je u Beču. U državnu službu
stupio je kao arhitekt u Ministarstvu građevina, sagradio je u Srbiji više
školskih zgrada i palata. Gradio je u neoromantičarskom stilu, tražeći vezu i
sa srpskom srednjovekovnom arhitekturom. Najznačajnije njegove građevine su:
Patrijaršijski dvor u S. Karlovcima, episkopski dvorovi u N. Sadu i Budimu,
Dunđerskovo pozorište u N. Sadu i dr. Umro je u Sremskim Karlovcima 21.
februara 1922. godine.
ko.je.ko.109balinda,
DANILO I PETROVIĆ ZEKO
knez
Rođen je 6. juna 1826. godine u Njegušima. žim je stupio na presto (1852),
počeo je krvavo ratovanje protiv Omer-paše, koje se završilo dobijanjem
Nikšićke župe. Kao apsolutista vodio je oštru borbu protiv plemenskog
separatizma. Da bi ojačao centralnu vlast, ukidanjem plemenske uprave, formirao
je ličnu gardu, reorganizovao narodnu vojsku i zaveo opštu vojnu obavezu. Daje
nov zakonik Crnoj Gori. Potukao je Turke u velikoj bici na Grahovu (1858),
posle koje se Crna Gora znatno proširila. Podsticao je i pomagao hercegovačke
ustanike. Velik srpski rodoljub. Pao je od zavereničke ruke u Kotoru 1. avgusta
1860. godine.
ko.je.ko.110balinda,
ONISIM POPOVIĆ
nacionalni tribun
Rođen je 1. jula 1872. godine u Biskupiji (kod Knina). Ceo život posvetio je
borbi za srpska nacionalna prava. U Prvom balkanskom ratu (1912) inicijator je
sakupljanja dobrotvornih priloga po Dalmaciji za pomoć Srbiji. Sakupljeni
znatan prilog prenosi u Beograd. Kada je izbio Prvi svetski rat, uhapšen je
među prvima kao velik srpski rodoljub. U insceniranom Veleizdajničkom procesu
Austrijanci su ga osudili na smrt i streljali u Sinju 16. oktobra 1914. godine.
ko.je.ko.111madamov,
> Imao sam prilike da vidim malu pravoslavnu crkvu u St.Petersburgu na Floridi
> gde je sahranjen Paja Radosavljević.
Pa to u St. Petersburgu postoji kolonija naših ljudi. B) Bio i ja tamo leta
1979., ali me ne vodiše da vidim tu crkvicu, kod rodbine.
ko.je.ko.112bjevdjic,
ALBERT AJNSTAJN
fizicar
Rodjen 1879 u Ulmu (Virtemberg). Fizicar-teoreticar, najistaknutiji
stvaralac nove epohe u fizici; nemacki Jevrejin; otac mu je bio
trgovac hemikalijama i elektrotehnickim materijalom najpre u Nemackoj,
zatim u Svajcarskoj i Italiji; skolovanje zapoceo u Minhenu; u svojoj
15. godini otisao u Svajcarsku (mesto Arau), studirao matematiku i
fiziku na Politehnici u Cirihu i dobio svajcarsko drzavljanstvo;
tamo se ozenio matematicarkom Milevom Maric iz Novog Sada; 1909.
postao vanredni profesor u Cirihu; 1914. direktor Kajzer-Vilhelmovog
instituta u Berlinu i clan Pruske akademije nauka; ponovo primio
nemacko drzavljanstvo i ziveo u Nemackoj do 1933; kao protivnik
fasizma otisao u SAD i nastanio se u Pristonu, gde je ostao do svoje
smrti 1955. godine. Naucne radove poceo objavljivati u 21. godini;
objavio nekoliko stotina radova, kao i stotine raznih clanaka iz
politike, filozofije i opste publicistike; 1905. objavio specijalnu,
a 1916. opstu teoriju relativnosti; 1905. objasnio zakon fotoelektricnog
efekta pomocu kvantne teorije, za sta 1921. dobio Nobelovu nagradu;
razvio teoriju fizickog polja trazeci vezu medju gravitacionim i
elektromagnetnim poljem. Bio uporan protivnik fasizma i rata, pa je
i u tom pogledu jedan od najvecih progresivnih duhova covecanstva.
Jos uvek se vode diskusije o sveobuhvatnosti i o osnovama teorija
relativnosti.
ko.je.ko.113bjevdjic,
ANDRE-MARI AMPER
fizicar
Rodjen 1775. godine. Slavni francuski fizicar i matematicar; 1805.
postao predavac na Politehnici, a 1824. profesor u "College de France"
u Parizu; osnivac elektrodinamike, zasnovao teoriju magnetizma u
nerazdvojivoj vezi sa elektricitetom, pronasao i proucio uzajamno
dejstvo elektricnih struja. Dao brojna dela iz fizike, matematike i
filozofije.
ko.je.ko.114bjevdjic,
ONORE DE BALZAK
knjizevnik
Rodjen 1799. godine. Francuski knjizevnik, jedan od tvoraca realistickog
romana, snazan i plodan pisac cije delo (oko 100 knjiga, preko 2000
likova) predstavlja jedno od najznacajnijih ostvarenja u svetskoj
knjizevnosti; dao siroku galeriju tipova iz svih drustvenih sredina,
razni temperamenata i karaktera, koje pokrecu raznolike pobude, od
novca do vlasti, od ljubavi i idealizma do slepih nagona i brutalne
eksploatacije; obim dela i relativno kratak i naporan stvaralacki rad
(prodavao je jos nenapisane ili nezavrsene knjige) ostavili su traga u
umetnickoj obradi njegovih dela; romani pod zajednickim imenom "Ljudska
komedija", imaju vrednost socioloske studije i duboka su socijalna
kritika drustva onog doba, u kojoj je genije umetnika jaci od Balzaka
teoreticara i njegovih ne bas naprednih drustvenih nazora. Izvrsio
veliki uticaj na francusku i ostale knjizevnosti.
ko.je.ko.115bjevdjic,
BELA BARTOK
kompozitor
Rodjen 1881. godine. Madjarski kompozitor, pijanist i profesor muzicke
akademije u Budimpesti; za vreme II svetskog rata ziveo u SAD, gde je i
umro 1945. godine; najistaknutiji madjarski savremeni kompozitor i jedan
od vodecih modernih kompozitora sveta; veliki deo njegovog stvaralastva
prozet je folklorom, koji mu je posluzio za harmonsko i ritmicko
obogacenje kompozicionog stila; u centru stvaralastva su mu klavirske
kompozicije, u kojima je ispoljio tanan smisao za moderne harmonije i
izrazajne mogucnosti tog instrumenta; s Kodaljem prvi poceo u Madjarskoj
da sakuplja i belezi narodne molodije; postavio osnove savremene nauke
o folkloru i objavioo veci broj studija o muzickom folkloru madjarskog,
rumunskog, jugoslovenskog i slovackog naroda; komponovao sonate, gudacke
kvartete, koncertna i kamerna dela, balet, operu, i drugo.
ko.je.ko.116bjevdjic,
SARL BODLER
pesnik
Rodjen 1821. godine. Jedan od najvecih francuskih lirskih pesnika XIX
veka; buntovan duh, prevazisao esteticke norme svog vremena, u poeziju
uneo orijentalne boje i egzotiku, zadrzao elemente romatizma, klasicnog
paganizma i nagovestio simbolizam; njegovo delo prozeto tananom
osecajnoscu, koja je izrazena na originalan nacin, otvorilo je nove
puteve poeziji. Cuvena mu je zbirka "Cvece zla". Umro je 1867. godine.
ko.je.ko.117bjevdjic,
TOMAS ALVA EDISON
pronalazac
Rodjen 1847. godine. Severnoamericki tehnicar i pronalazac (preko
hiljadu patenata, uglavnom u elektrotehnici). Sluzio najpre u novinoskoj
redakciji, a zatim bio telegrafist; uzdigao se sopstvenim marljivim
radom i talentom. Pronasao elektricnu sijalicu sa ugljenim vlaknom,
medju prvima sagradio elektricnu centralu, pronasao fonograf (gramofon),
mikrofon; usavrsio telefon, akumulator i drugo; pronasao kinetoskop
(1889) i prvi put primenio danas uobicajenu filmsku pantljiku od
celuloida (format 35 mm); vrsio eksperimente u sinhronizovaju filmske
slike s tonom reprodukovanim sa ploca kinetofona, i sagradio prvi
filmski atelje u svetu. Umro je 1931. godine.
ko.je.ko.118dragisak,
> Pa to u St. Petersburgu postoji kolonija naših ljudi. B) Bio i
> ja tamo leta 1979., ali me ne vodiše da vidim tu crkvicu, kod
> rodbine.
Tamo mi živi ćaletov ujak kome je Paja Radosavljević pomogao da
1946. dođe u Ameriku. Crkva je jako mala, više kapela. Izgrađena
je posle rata.
Inače, St.Petersburg je stecište penzionera. Ćaletov ujak je
živeo u zgradi gde nije bilo dozvoljeno stanovanje mlađima od
15 godina. Prosek stanara je bio preko 60.
Ali ovo je već za oko.sveta ...
ko.je.ko.119vitez.koja,
#=> SARL BODLER
#=> pesnik
... sifilističar, prokaženik, umno poremećen i društveno odbačen.
ko.je.ko.128bjevdjic,
VINCENT VAN GOG
slikar
Rodjen 1853. godine. Holandski i francuski slikar, jedan od najoriginaln-
jih i najtemperamentnijih modernih evropskih slikara; izvrsio veliki uticaj
na modernu umetnost. Ekspresivno delo, prodorne snage, gradjeno na osnovu
odnosa siroko postavljenih bojenih ploha uznemirene frakture koja u svom
uskovitlanom kretanju prati oblik predmeta cvrstih kontura preko teme
pejzaza, portreta, mrtve prirode. Odrazava neposredno psihicka stanja u
sirokoj skali raspolozenja. Holandski period koji je prethodio u mrkoj
gami s jakim prodorima svetla, nervoznog poteza, naglasena ekspresionist-
cke komponente u znaku je humane saglasnosti s bedom i patnjom coveka.
Slika "Seljanka" iz njegovog ranog holandskog doba nalazi se u beogradskom
Narodnom muzeju. Ubio se 1890. godine.
ko.je.ko.129bjevdjic,
BERTOLT BREHT
knjizevnik
Rodjen 1898. godine. Nemacki knjizevnik i pesnik, jedan od najznacajnijih
dramskih pisaca i teoreticara pozorista u XX veku; bitno uticao na razvoj
scenske umetnosti; kao pesnik posao od primitivisticko-vitalistickoj slavlja
zivota, ali je rano poceo razotkrivati lazi i licemerje kapitalistickog
drustva, mada potice iz porodice industrijalca u Augsburgu; pisao drame,
romane, pesme, pripovetke, eseje o pozoristu i drugo. U I svetskom ratu
ucestvovao kao sanitetski podoficir; posle rata posvetio se pozoristu u
Minhenu, pa u Berlinu, gde je neko vreme radio sa E. Piskarotom; zapazen
vec prvim dramama "Bal", "Bubnjevi u noci", "U gustinu gradova", "Covek
je covek"; prvi svetski uspeh postigao "Operom za tri grosa" (muziku je
napisao Kurt Vajl); dela je poceo izdavati 1930. u seriji pod naslovom
"Pokusaji", i nastavio do smrti 1956. godine. Po dolasku Hitlera na
vlast napustio Nemacku i posle kraceg boravka u Becu, Svajcarskoj,
Francuskoj, Danskoj i Svedskoj nastanio se u SAD; za vreme emigracije
napisao najbolja dramska dela; 1948. nastanio se u istocnom Berlinu; tu
mu je stavljeno na raspolaganje pozoriste u kome je postavljao svoja
dela i dramatizacije; stvorio pojam "epskog pozorista", suprostavljajuci
ga "aristotelovskom pozoristu". Posle njegove smrti pozoriste "Berlinski
ansambl" nastavlja rad pod upravom njegove udovice, glumice Helene Vajgl.
ko.je.ko.130bjevdjic,
RIHARD VAGNER
kompozitor
Rodjen 1813. godine. Nemacki kompozitor, pisac i dirigent, najznacajniji
reformator opere XIX veku; osnovne crte njegove reforme sastoje se u
stvaranju "sveukupnog umetnickog dela" tesnim spajanjem dramske radnje i
muzike, davanjem vece uloge orkestru, podelom muzicke drame na prizore
(umesto arija i zatvorenih numera) i uvodjenjem sistema lajt-motiva.
Sam je pisao knjizevne tekstove za svoje muzicke drame, a koncepcije
o operskoj umetnosti i filozofske poglede izlozio je u mnogobrojnim
studijama i raspravama ("Umetnost i revolucija", "Muzika buducnosti",
"Opera i drama" i drugo). Iako prvobitno pristalica naprednih ideja i
ucesnik u revoluciji 1848. Vagner kasnije sve vise naginje religiozno-
misticnim, nacionalistickim pa i rasistickim pogledima na svet; ti
pogledi kao i sadrzina njegovih muzickih drama, koje su vecinom slavile
velicinu i moc germanskih mitoloskih bogova i srednjovekovnih vitezova,
posluzili su ideolozima nacional-socijalizma koji su Vagnera proglasili
za pretecu svoje ideologije. Dela: "Holandjanin lutalica", "Tanhajzer",
"Loengrin", "Tristan i Izolda", "Nirnberski majstori pevaci", "Nibelunski
prsten" (koji obuhvata cetiri drame: "Rajnsko blago", "Valkira", "Zigfrid
i Sumrak bogova"), Parsifal, i drugo. Umro je 1883. godine.
ko.je.ko.131bjevdjic,
DJUZEPE VERDI
kompozitor
Rodjen 1813. godine. Italijanski kompozitor; uz Vagnera najistaknutiji
operski stvaralac XIX veka; njegove prve opere, nastale u doba bujanja
"rizordjimenta", odrazavaju slobodarske nacionalne ideje toga pokreta
("Nabuko", "Lombardi", "Jovanka od Arka"); u drugom stvaralackom periodu
istice se osobita melodijska invencija i snazan dramatizam ("Travijata",
"Trubadur", "Rigoleto"); podstaknut Vagnerom, ali ne ugledajuci se na
njega, u poslednje opere unosi nove dramatske principe ("Aida", "Otelo");
"Falstafom" daje uzor komicne opere XIX veka; od ostalih opera isticu se
"Bal pod maskama", "Moc sudbine", "Don Karlos"; ostala dela: "Requiem",
"Stabat Mater", gudacki kvartet i drugo. Umro je 1901. godine.
ko.je.ko.132bjevdjic,
DZORDZ VASINGTON
drzavnik
Rodjen 1732. godine. Americki nacionalni junak, prvi predsednik SAD
(1789-97); poreklom iz imucne farmerske porodice; kao clan tzv.
Kontinentalnog kongresa izabran je 1775. za glavnokomandujuceg vojske
kolonista u ratu za oslobodjenje i nezavisnost od Engleske (1775-83);
stekao je velike zasluge u organizovanju nacionalne armije i njenim
pobedonosnim borbama, u donosenju ustava od 1787. i na ucvrscenju
jedinstva kolonija, koje je dovelo do stvaranja Sjedinjenih Americkih
Drzava; za predsednika je biran i drugi put 1792. Zbog stava prema
starom savezniku Francuskoj (proglasio je neutralnost SAD u ratu
Engleske i drugih drzava protiv revolucionarne Francuske) i zbog
unutrasnje politike (priblizavanje federalistima), stvorio je jaku
opoziciju protiv sebe; odbio je da se kandiduje na trecim izborima i
povukao se iz politickog zivota 1797. uputivsi narodu poznatu
oprostajnu besedu ("Farewell add ress"). Preuzeo je komandu vojske
1798. u sukobu SAD i Francuske. Umro je 1799. godine.
ko.je.ko.133bjevdjic,
AMERIGO VESPUCI
moreplovac
Rodjen 1451. godine. Italijanski moreplovac iz Firence, savremenik
Kolumbov; od 1490. bio u sluzbi i spanskog i portugalskog kralja;
preduzimao vise putovanja u Novi svet (1497, 1499, 1501, 1503), i stigao
na obale Srednje i Juzne Amerike do 25 stepeni i verovatno 32 stepena
juzne geografske sirine; opisao ih u pismima Lorencu Mediciju i Pjeru
Soderiniju. Po Vespucijevom latinskom imenu (Americus) nazvao je nemacki
geograf M. Valdzemiler zemlje Novog sveta "Amerika" (America), sto je
kasnije usvojeno. Amerigo je umro 1512. godine.
ko.je.ko.134banek,
NEVEROVATNI PRONALAZAž
Rođen 9. jula 1856. u Smiljanu, u Jugoslaviji, Nikola Tesla je postao
vodeća snaga u oblasti inovacija električnih aparata i uređaja, a istovre-
meno i neka vrsta proroka.
Pošto nije uspeo da evropske inžinjere zaiteresuje za novi motor na
naizmeničnu struju (alternator), koji je izumeo, Tesla 1884. odlazi u
Sjedinjene Države, gde se pridružuje Tomasu Edisonu u konstruisanju dinama.
Ali dva naučnika ubrzo su se razdvojila. Tesla je napustio svog poslodavca
i osnovao sopstvenu laboratoriju, posvećenu demonstriranju prednosti naizme-
nične struje.
Godine 1891. Tesla je poklonio svetu svoj čuveni kalem, koji stvara
naizmenični izvor visokog napona. Sastoji se od indukcionog kalema sa
cilindričnim jezgrom od mekog gvožđa. Oko jezgra su dva izolovana sloja
namotaja: unutrašnji (primarni) od nekoliko navoja bakarne žice, i spoljašnji
(sekundarni) s velikim brojem namotaja. Prekidač automatski otvara i zatvara
el. kolo u primarnom kalemu. Ovo kolo namagnetiše gvozdeno jezgro i kroz
indukcioni kalem emituje jako elektromagnetno polje. Za ovo eksperimentisanje
Tesla je izumeo cevastu svetiljku napunjenu gasom i obloženu fosforom,
preteču današnje neonske lampe.
Velika Teslina inventivnost najuočljivija je na primeru njegovog tele-
automatskog čamca, koji je 1898. vodio daljinskom kontrolom. Zatim je 1900.
došao do onoga što mnogi smatraju Teslinim vrhunskim otkrićem - da se talasi
prenose i kroz zemlju (tlo). Time je praktično dokazano da zemlja može biti
korišćena kao provodnik, koji na električne vibracije određene frekvencije
reaguje kao zvučna viljuška. Tesla je, dalje, uspeo da upali 200 sijalica bez
žice, sa udaljenosti od 25 milja, i da dobije svetlost koju proizvodi čovek,
sa bleskom koji se prostirao na nekih 135 stopa udaljenosti. Neko vreme bio
je ubeđen da u svojoj laboratoriji u Koloradu prima signale sa neke druge
planete, ali je ova njegova tvrdnja u naučnoj štampi izazvala podsmeh.
Tesline ideje su s vremenom postajale još spekulativnije. Tvrdio je da
je u stanju da svet prepolovi kao jabuku, i da je pronašao *smrtonosni zrak*
koji može da uništi avion na udaljenosti od 250 milja! Njegove ideje o komu-
nikacijama sa drugim planetama izazvale su nevericu, a ipak je baš on, 1917,
u stvari predskazao dolazak radara.
ko.je.ko.135veca,
>># => SARL BODLER
>># => pesnik
>> ... sifilističar, prokaženik, umno poremećen i društveno odbačen.
So...?
Uh, kako mi se ovakve stvari ne dopadaju.
ko.je.ko.142bjevdjic,
JOHAN SEBASTIJAN BAH
kompozitor
Rodjen 1685. godine. Nemacki kompozitor, jedan od najznacajnijih
stvaralaca u istoriji muzike; pretezan deo zivota proveo u Lajpcigu
kao kantor crkve Svetog Tome; u svoje vreme vise cenjen kao orguljas,
nego kao kompozitor; tek je Feliks Mendelson izvodjenjem njegove
"Pasije po Mateju" otkrio njegov muzicki genije, stvorio pravi Bahov
renesans i otad se javljaju mnogi Bahovi sledbenici; neobicno
stvaralacki inventivan, vladao majstorskom kompozicionom tehnikom
kojom se najbolje ogledao u instrumentalnim kompozicijama; njegovo
stvaralastvo znaci raskid sa srednjovekovnim misticizmom, kao i
vrhunac i zavrsetak baroknog polifonog stila; komponovao preludijume,
fuge, tokate za orgulje, svite, violinske koncerte, svetovne i duhovne
kantate i drugo. Glavna dela: "Dobro temperovani klavir", "Umetnost
fuge" za klavir, "Brandenburski koncerti", "Pasija po Mateju", "Pasija
po Jovanu", i drugo. Umro je 1750. godine.
ko.je.ko.143bjevdjic,
LUDVIG VAN BETOVEN
kompozitor
Rodjen 1770. godine. Nemacki kompozitor, najistaknutiji i najuniverzalniji
stvaralac u istoriji muzike; detinjstvo proveo u rodnom mestu Bonu, a
ostali deo zivota u Becu; prvi gradjanski muzicar koji nije bio u sluzbi
feudalne vlastele i koji je iskljucivo ziveo od slobodnog umetnickog
stvaranja; stvaralastvo mu predstavlja i ujedinjuje poslednje etape
klasicnog stila i prve klice romantizma, sto se narocito ogleda u
simfonijama i klavirskim sonatama; osnovna kompoziciono-tehnicka
komponenta njegovog dela je prosirivanje i usavrsavanje muzike novim
izrazajnim sredstvima, kao i obogacivanje i produbljavanje postojecih
oblika; univerzalnost njegovog muzickog izraza ogleda se u neposrednosti
i dubini kojom poetski slika prirodu ("VI simfonija"), izrazava lirska
ljubavna raspolozenja ("Udaljenoj dragoj"), tumaci herojske podvige i
stradanja ("Eroica", "Fidelio", "Egmont") i opstecovecansko bratstvo
("IX simfonija"); mnogi potonji kompozitori nastavljali su i razvijali
pojedine elemente njegovog stvaralastva, ali nijedan nije njegov pravi
sledbenik; komponovao devet simfonija (deveta s horom na tekst Silerove
"Ode radosti"), klavirske sonate (neke poznate i pod pojedinacnim nazivima
"Appassionata", "Mondschein", "Patethique", "Waldstein", itd.), gudacki
kvarteti, sonate za violinu i klavir, koncerti za klavir i orkestar,
koncert za violinu i orkestar, uvertire ("Egmont", "Leonora" i druge),
"Missa solemnis", solo-pesme (ciklus "Udaljenoj dragoj" i drugo), kamerne
kompozicije i drugo. Umro je 1827. godine.
ko.je.ko.144bjevdjic,
JURIJ ALEKSEJEVIC GAGARIN
pilot-kosmonaut
Rodjen 1934. godine. Sovjetski pilot-kosmonaut, pukovnik i vojni novinar
za pitanja astronautike; prvi covek koji je Zemlju obleteo u vestackom
satelitu i boravio u vasioni; u Luberecku zavrsio zanatsku skolu 1951.
godine, a u Saratovu 1955. industrijski tehnikum i pilotski kurs u
aero-klubu; po zavrsteku Orenburskog vazduhoplovnog ucilista 1957. postao
pilot-lovac; 12. aprila 1961. obleteo Zemlju za 108 minuta u kosmickom
brodu-satelitu Vastok (perigej 181 km, apogej 327 km); poleteo sa
kosmodroma Bajkonur, a spustio se kod sela Smelovka juzno od Saratova.
Heroj bivseg SSSR-a. Tragicno je poginuo 1968. godine.
ko.je.ko.145bjevdjic,
MOHANDAS KARAMCAND GANDI
politicar
Rodjen 1869. godine. Poznat je kao Mahatma, sto znaci "velika dusa".
Indijski politicar i nacionalni vodj; poreklom iz bogate trgovacke
porodice; 1891. zavrsio prava u Engleskoj; 1893-1914. ziveo i radio u
Juznoj Africi kao vodj tamosnjih indusa; od 1919. na celu indijskog
nacionalnog pokreta za nezavisnost; u dugogodisnjoj politickoj delatnosti
sprovodio specifican oblik borbe, tzv. "gandizam"; zatvaran vise puta;
poginuo od atentata 1948. godine koji je na njega izvrsio pripadnik
polufasisticke organizacije Hindu Mahasaba.
ko.je.ko.146bjevdjic,
FEDERIKO GARSIJA LARKA
pesnik
Rodjen 1899. godine. Spanski pesnik iz Granade; visestruko obdaren, bio
je dramski pisac, slikar i muzicar, jos za zivota "omiljen kao gitara",
a posle tragicne smrti 1936. godine (streljali ga frankisti na nepoznatom
mestu u okolini Granade prvih dana gradjanskog rata) postao najcitaniji
svetski pesnik; njegov arijelski lirizam pun najsmelijih obrta,
neocekivanih metafora, zrelo osecajan i detinje bezazlen, crpuci snagu
sa andaluzijskog tla, ostaje neponovljiva umetnost, u kojoj zdruzeni
Lope de Vega i Gongora ostvaruju jezgro modernog pesnistva. U zelji da
priblizi klasike narodu, stvorio putujuce pozoriste i s njim obilazio
najzabacenije krajeve Spanije; duboko proniknuvsi u narodni duh, pesme
i predanja, napisao lirske drame pune neznosti i sukoba juznjacke krvi
s ljubavlju i smrcu. Glavna dela: zbirke stihova "Poema o kante hondu",
"Ciganski romansero", "Pesnik u Njujorku", "Plac sa Sances Mehijom",
"Tamaritski divan"; drame "Kravave svadbe", "Jerma", "Dom Bernarde Albe",
i drugo.
ko.je.ko.147bjevdjic,
JOHANES GUTENBERG
stampar
Rodjen oko 1400. godine. Pravo prezime mu je Gensfleisch von Sorgenloch.
Nemacki stampar, pronalazac stampanja pokretnim slovima; prvi dosao na
ideju da izliva slova iz metala i od njih sastavlja redove i stranice;
usavrsio stamparsku masinu i umnogome poboljsao stampu. Cuvena mu je
Biblija, koju je po svom novom sistemu odstampao na stranicama po 42
reda; stampanje je zavrseno 1455. U Majncu postoji Gutenbergov muzej,
osnovan 1900. na petstogodisnjicu njegovog rodjenja. Umro je 1468. godine.
ko.je.ko.148balinda,
ALEKSA SIMIĆ
državnik
Rođen je 18. marta 1800. godine u Boljevcima (Srem). U Srbiju je došao iz Srema
i postao pisar kod kneza Miloša (1819), a kasnije i ministar finansija (1835),
predsednik vlade i ministar inostranih dela Srbije (1843-1844, 1853-1857). Bio
je ogorčen protivnik kneza Miloša i kneza Mihaila i jedan od istaknutih
ustavobranitelja. Počasni član Društva srpske slovesnosti. Umro je u Beogradu
17. februara 1872. godine.
ko.je.ko.149balinda,
MILOŠ BOčANOVIĆ
general
Rođen je 15. marta 1863. godine u Rajevom Selu (Slavonija). Završio je Vojnu
akademiju u Beogradu, a studirao je inženjeriju u Petrogradu. Profesor
fortifikacije, vojni ministar Srbije (1913). Istakao se hrabrošću u
Srpsko-bugarskom ratu, kao komandant Dunavske divizije koja je odigrala
odlučujuću ulogu u bici kod Kumanova. Za vojne zasluge odlikovan je najvećim
srpskim odlikovanjima. Trasirao je nekoliko pruga i objavio više stručnih
članaka i knjiga. Umro je u Beogradu 1. januara 1922. godine.
ko.je.ko.150balinda,
PETAR VELIMIROVIĆ
političar
Rođen je 16. januara 1848. godine u Sikolu (kod Negotina). Završio je
politehniku u Cirihu. Jedan je od osnivača Srpske narodne radikalne stranke,
ali je sledio socijalističke ideje Svetozara Markovića, te je zatvaran zbog
manifestacija sa crvenim barjakom u Kragujevcu. Bio je više puta ministar
građevina, te predsednik vlade Srbije (1902, 1908-1909). Umro je u Beogradu 23.
decembra 1921. godine.
ko.je.ko.151balinda,
ANDRA GAVRILOVIĆ
književnik
Rođen je 11. jula 1864. godine u Svilajncu. Studirao je u Petrogradu.
Književnik i književni kritičar, profesor u Kruševcu, Nišu i Beogradu. Pisao je
pesme, istorijske romane, književne i istorijske rasprave i studije. Osniva i
uređuje časopis Iskra. Jedan je od osnivača Srpske književne zadruge. Napisao
je Istoriju srpske i hrvatske književnosti i dr. Umro je u Beogradu 24.
februara 1929. godine.
ko.je.ko.152balinda,
BOGDAN GAVRILOVIĆ
matematičar
Rođen je 20. decembra 1863. godine u Novom Sadu. Studirao je matematiku, fiziku
i astronomiju u Budimpešti, gde je i doktorirao. Profesor i rektor Univerziteta
u Beogradu, predsednik Srpske akademije nauka. Ostavio je velik broj naučnih
radova, kao i udžbenike: Analitička geometrija, Teorija determinanata i dr.
Umro je u Beogradu 5. avgusta 1947. godine.
ko.je.ko.153balinda,
RAŠKO DIMITRIJEVIĆ
profesor
Rođen je 15. marta 1898. godine u Beogradu. Studirao je u Monpeljeu i Beogradu.
Profesor Realke i Likovne akademije i na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Objavljivao je u časopisima pesme, putopise, prikaze i oglede. Uz prevode je
objavljivao opširne predgovore. Prevodio je dela Balzaka, Didroa, Morijaka,
Klodela i dr. Objavio je Knjigu o planini. Umro je u Beogradu 30. jula 1988.
godine.
ko.je.ko.154balinda,
LUKA ĆELOVIĆ
trgovac
Rođen je 18. oktobra 1854. godine u Pridvorici (Trebinje). Od škola je završio
samo osnovnu školu. Počeo je kao šegrt u trgovačkim radnjama u Beogradu.
Dobrovoljac je u Hercegovačkom ustanku (1875). Samostalno je počeo da trguje
zemaljskim proizvodima (šljive, žito) 1880. Jedan je od osnivača i predsednik
upravnog odbora Beogradske zadruge. Sa drugim beogradskim trgovcima pomagao je
četničke akcije na jugu, u Staroj Srbiji. Kao velik dobrotvor imanje je ostavio
beogradskom Univerzitetu, za naučne i prosvetne ciljeve. Umro je u Beogradu 14.
avgusta 1929. godine.
ko.je.ko.155balinda,
PERA P. ĐORĐEVIĆ
filolog
Rođen je 21. juna 1855. godine u Kragujevcu. Profesor gimnazije, predsednik
Srpske književne zadruge, član Srpske kraljevske akademije. Priredio je
gramatičke i polemičke spise Vuka Karadžića, objavio više studija iz srpske
sintakse, a njegova Teorija književnosti dugo je bila udžbenik. Umro je u
Beogradu 18. novembra 1902. godine.
ko.je.ko.156balinda,
ALEKSA IVIĆ
istoričar
Rođen je 23. decembra 1881. godine u Buđanovcima (Srem). Slavistiku i istoriju
studirao je i doktorirao u Beču. Profesor Univerziteta u Beogradu. Objavio je
velik broj radova iz istorije. Značajna su mu dela: Istorija Srba u Vojvodini,
Iz doba Karađorđeva i sina mu kneza Aleksandra Karađorđevića, Austrija prema
ustanku Srba pod Milošem Obrenovićem i dr. Objavio je Spise Bečkih arhiva o
Prvom srpskom ustanku (I-XII), a dao je i nekoliko knjiga arhivske građe o
srpskim i jugoslovenskim književnim i kulturnim radnicima i dr. Umro je u
Beogradu 23. novembra 1948. godine.
ko.je.ko.157balinda,
VIĆENTIJE JOVANOVIĆ
mitropolit
Rođen je oko 1670. godine. Episkop aradski (1726), beogradsko-karlovački
mitropolit (1731-1737). Osnovao je u Sremskim Karlovcima prvu gimnaziju
(latinsku školu), a u Beogradu "grčku školu" (za sveštenstvo). Sazvao je dva
sabora Srba u Vojvodini. Borio se za privilegije obećane Srbima i pravoslavnoj
crkvi u Ugarskoj. Umro u Beogradu 6. juna 1737. godine.
ko.je.ko.158balinda,
PAVLE MARKOVIĆ ADAMOV
književnik
Rođen je 28. novembra 1855. godine u Novim Karlovcima. Studirao je prava u
Pragu i Gracu, a filozofiju u Beču. Radio je kao gimnazijski profesor. Ističe
se brojnim raznorodnim književnim radovima, pripovetkama i pesmama iz narodnog
života. Pokrenuo je i uređivao književni časopis Brankovo kolo. Najpoznatija su
mu dela: zbirka Nadanove pesme, knjige pripovedaka Slike i prilike iz srpskog
života i Na selu i prelu, roman Duh vremena sad je taki i pozorišni komad Pop
Dobrosav. Prevodio je sa nemačkog Šilera, Hajnea, Grima i dr. Umro je u
Sremskim Karlovcima 24. januara 1907. godine.
ko.je.ko.159balinda,
MILIVOJE PETROVIĆ BLAZNAVAC
državnik
Rođen je 4. maja 1824. godine u Blaznavi (kod Kragujevca). Ađutant kneza
Aleksandra Karađorđevića, a kasnije general. Borio se pod Knićaninom za slobodu
vojvođanskih Srba, protiv Mađara (1848). Posle bune je kao državni pitomac u
Beču i Parizu učio hemiju, te vojne nauke u Mecu. Počasni član Srpskog učenog
društva, ministar vojni (1867-1868), knežev namesnik (1868-1872) i predsednik
vlade Srbije (1872-1873). Umro je u Beogradu 24. marta 1873. godine.
ko.je.ko.160balinda,
MILUTIN ERA PETROVIĆ
vojvoda
Rođen je 1791. godine u Lenovcu (kod Zaječara). Mlađi brat Hajduk Veljka, uz
koga je i postao bimbaša. Karađorđe ga unapređuje u zvanje vojvode. Posle
propasti Srbije (1813) prelazi u Austriju, a zatim u Rusiju. žim je planuo
Drugi srpski ustanak, vraća se u Srbiju i učestvuje u bojevima na Drini, u
Mačvi i na Dublju. Knez Miloš ga postavlja za homoljskog vojvodu, a kada je
ukinuto zvanje vojvode, postavlja ga za zaječarskog kapetana (1833). Učestvovao
je u Miletinoj buni (1835), bio je načelnik okruga krajinskog, te član Državnog
saveta (1841). Umro je u Požarevcu 1. jula 1861. godine.
ko.je.ko.161dikla,
>>> ... sifilisticar, prokazenik, umno poremecen i drustveno odbacen.
>
> So...?
>
> Uh, kako mi se ovakve stvari ne dopadaju.
Ni meni ...
ko.je.ko.162dikla,
> JOHAN SEBASTIJAN BAH
> kompozitor
>
> Rodjen 1685. godine. Nemacki kompozitor, jedan od najznacajnijih
> stvaralaca u istoriji muzike; pretezan deo zivota proveo u Lajpcigu
Odlicni su ti prilozi, sibaj tako i dalje ... :)
ko.je.ko.163vitez.koja,
[takođe odgovor na 12.161, dikla]
#=> So...?
#=>
#=> Uh, kako mi se ovakve stvari ne dopadaju.
So ;) ovo su bitne osobine njegove ličnosti, od koje direktno zavisi njegova
poezija, i ne mogu se prenebeći čak ni u najkraćem osvrtu na njega, da ne kažem
biografiji. Ono što sam nabrojao je suština informacija o Bodleru bez
kojih tumačenje njegove poezije ne bi bilo moguće. Osetio sam se pozvanim da,
kada već niko drugi neće, ja dopunim rečeno o rečenom.
Ne, dragi moji, ja nisam fašista.
ko.je.ko.164bjevdjic,
DZON FICDZERALD KENEDI
politicar
Rodjen 1917. godine. Americki politicar i drzavnik; studirao na Harvardskom
univerzitetu i u Londonu; za vreme II svetskog rata sluzio u mornarici na
Pacifiku; posle rata novinar; 1947. izabran u Kongres, a 1952. postao
senator; 1960. izabran za predsednika SAD; bio najmladji predsednik SAD;
odlikovao se samostalnoscu, originalnoscu i elasticnoscu u vodjenju spoljne
i unutrasnje politike, pridoneo sredjenju medjunarodnih odnosa i mira u
svetu, borio se protiv rasne diskriminacije. Poginuo od atentata koji je
na njega izvrsen u Dalasu 22. novembra 1963. Nosilac je Pulicerove nagrade
za knjigu "Profili hrabrosti".
ko.je.ko.165bjevdjic,
KRISTOFORO KOLUMBO
moreplovac
Rodjen 1451. godine. Cuveni djenovski moreplovac, koji je 1492. otkrio
Ameriku. Polazeci od misljenja da je Zemlja okrugla, dosao je na ideju
da ploveci na zapad moze doci do Indije, odnosno Japana i Kine. Posle
vise pokusaja od 1483. do 1491, najpre u Portugaliji a zatim u Spaniji,
dobio je 1492. tri broda od spanskog kralja Ferdinanda i kraljice Izabele
i 3. avgusta 1492. otplovio iz Palosa (na obali Kadiskog zaliva) u pravcu
zapada. Posle mucnog puta, ujutru 12. oktobra 1492. stupio je na malo
ostrvo Gvanahani ili San Salvador u grupi Bahamskih ostrva (danas ostrvo
Votling); zatim je otkrio Kubu i Haiti; u docnijim putovanjima (1493,
1498 i 1502) otkrio ostrva Portoriko i Jamajku i obale Srednje i Juzne
Amerike (usce Orinoka). I pored velikih zasluga koje je stekao otkricem
Amerike, gde je Spanija stekla mnogobrojne kolonije, umro je u bedi 1506.
godine.
ko.je.ko.166bjevdjic,
ROBERT KOH
bakteriolog
Rodjen 1843. godine. Jedan od najvecih bakteriologa sveta, veoma zasluzan
za matodiku istrazivanja bakterija; 1880-1904. profesor Berlinskog
univerziteta i upravnik Instituta za infektivne bolesti u Berlinu; 1862.
otkrio bacil tuberkuloze (Kohov bacil) i antraksa; pronasao prouzrokovace
kolere; ispitivao malariju i africku spavacu bolest; uveo lecenje kininom.
Dobio Nobelovu nagradu 1905. Umro je 1910. godine.
ko.je.ko.167bjevdjic,
TADEUS KOSCUSKO
revolucionar
Rodjen 1746. godine. Poljski revolucionar i nacionalni junak; bio
Vasingtonov adjutant u americkom ratu za nezavisnost; 1792. borio se
protiv ruske intervencije da bi sprecio drugu deobu Poljske; 1794.
podigao ustanak, ali su ga u bici kod Macjejovica (10. oktobra 1794)
Rusi porazli, ranili i zarobili. Pusten je na slobodu 1796, odrekavsi
se posle toga svake akcije. Umro je u Svajcarskoj 1817. godine.
ko.je.ko.168bjevdjic,
SARL KULON
fizicar
Rodjen 1736. godine. Francuski fizicar cija otkrica predstavljaju osnovu
elektromagnetskog i elektrostatickog sistema elektricnih i magnetskih
jedinica; otkrio zakone privlacenja i odbijanja kolicina elektriciteta
(naelektrisanja) i magnetskih masa analogno Njutnovom zakonu gravitacije,
tzv. "Kulonov zakon": sila uzajamnog dejstva naelektrisanih tela direktno
je proporcionalna proizvodu njihovih kolicina elektriciteta, a obrnuto
proporcionalna kvadratu rastojanja medju njima. Umro je 1806. godine.
ko.je.ko.169bjevdjic,
NIKOS KAZANCAKIS
knjizevnik
Rodjen 1885. godine. Grcki knjizevnik; putovao po Evropi, Africi, Aziji
cak do Kine i Japana. Tematika mu je razlicita: pisao filozofske eseje
(Niceu, Bergsonu), "utiske s putovanja" po Dalekom istoku, Spaniji,
Engleskoj i Rusiji, drame, vise romana i jednu "odiseju" u 33.333 stiha.
U vecini dela opisuje svoje rodno ostrvo Krit i obicaje tamosnjih ljudi.
Mnogo je prevodjen, narocito na francuski. Dela: "Ponovo raspeti Hristos",
"Aleksis Zorbas" i drugo; putopisi o Rusiji, Spaniji, Egiptu i drugo.
Umro je 1957. godine.
ko.je.ko.176bjevdjic,
JOHAN VOLFGANG FON GETE
pesnik
Rodjen 1749. godine. Najveci nemacki pesnik i jedan od najvecih lirskih
pesnika u svetskoj knjizevnosti; pripada nemackoj klasici. Univerzalan
duh; bavio se i prirodnim naukama i slikarstvom. Liberalnih pogleda,
kosmopolit po ubedjenju, delao svestrano. Najveci deo svog stvaralckog
zivota proveo u Vajmaru, gde je zauzimao razne polozaje: upravnik
pozorista, ministar i drugo; ovde je sklopio i prijateljstvo sa velikim
nemackim pesnikom, Silerom, koje je za obojicu bilo plodno. Ostavio za
sobom ogromno delo u svim knjizevnim rodovima. U svojim delima prosao
period nemackog Sturm und Drang-a i romatike, da se izrazi najzad u
harmoniji antike. Izvesnim problemima u "Faustu", II deo, i "Putovanjima
Vilhelma Majstera", predstavlja pretecu socijalne problematike u
knjizevnosti XIX veka. Pisao lirske i epske pesme, drame, romane,
putopise, pisma, studije. Dela: lirika "Lajpciske pesme", "Rimske
elegije", "Zapadno-istocni divan", "Ksenije", i drugo; epovi "Rajneke
Lis", "Herman i Doroteja" i drugo; drame "Gec od Berlihingena",
"Klavigo", "Egmont", "Ifigenija na Tavridi", "Torkvito Taso" i drugo;
romani "Stradanja mladog Vertera", "Godine ucenja Vilhelma Majstera"
i drugo; putopisi "Italijansko putovanje", "Kampanja u Francuskoj";
"Prepiska Getea sa Silerom"; "Poezija i stvarnost" (autobiografskog
karaktera); dramska pesma u dva dela "Faust", koja se smatra krunom
Geteova stvaranja i u kojoj je (u II delu) izlozio svoja shvatanja
filozofskih i drustvenih problema. Njegove lirske pesme prevodili su
Zmaj, Aleksa Santic, Laza Kostic, Masuka i drugi. Decenijama je vrsio
veliki uticaj na svetsko knjizevno stvaranje. Za nas je od posebnog
znacaja, jer se bavio srpskom narodnom poezijom i uveo je u svetsku
knjizevnost. Preveo je na nemacki "Hasanaginicu" u desetercu, i neke
narodne lirske pesme; pisao odusevljene prikaze o nasoj narodnoj
poeziji. Poznavao se sa Vukom Karadzicem. Umro je 1832. godine.
ko.je.ko.177bjevdjic,
POL GOGEN
slikar
Rodjen 1848. godine. Francuski slikar, osnivac Pontavenske skole;
stav izgradio suprostavljajuci se impresionistickom metodu; njegov
slikarski postupak karakterisu pojednostavljeni oblici u cvrstoj
konturi, siroko tretirani planovi, bogata hromatska skala, jaki
kontrasti boja, ukidanje perspektive; tako nastala sinteticka forma,
mirna, robustna i monumentalna, utiskom bliska tapiseriji, natopljena
je poezijom ciste culnosti tema vezanih za egzotican svet domorodaca
sa ostrva (Tahiti, Fatu-Iva), medju kojima je dugo boravio; bavio se
i skulpturom. Napisao "Noa-Noa". Umro je 1903. godine.
ko.je.ko.178bjevdjic,
FRANCISKO GOJA
slikar
Rodjen 1746. godine. Spanski slikar i graver; ucio u Madridu i Rimu;
najvise slikao portrete, koji se ubrajaju medju najlepse u tom zanru;
izvanredan mu je akt "Naga Maha"; radio je kompozicije iz savremenog
zivota i istorije, od kojih "Streljanje" obelezava novu epohu u
evropskom slikarstvu; cuveni su mu nacrti za goblene s motivima
iz zivota spanskog drustva; izradio i velik broj gravira, na kojima
je s neuporedivom invencijom i jezivim sarkazmom prikazao nedela
inkvizicije, strahote rata i ljudske poroke. Izvrsio je snazan
uticaj na evropsko slikarstvo XIX veka. Dela: portreti "Porodica
Karlosa IV", "Marija-Lujza", "Slikar Francisko Baje" i drugo. Umro
je 1828. godine.
ko.je.ko.179bjevdjic,
ANTONJIN DVORZAK
kompozitor
Rodjen 1841. godine. Ceski kompozitor, jedan od najznacajnijih pored
Smetane; sledbenik neoromatizma i jedan od tvoraca ceske nacionalne skole;
pored ceskog folklora koristio i folklor drugih slovenskih naroda, kao i
naroda Severne Amerike; komponovao opere, simfonije, simfonijske poeme,
uvertire, koncerte za klavir, za violinu, za klavir i orkestar, i drugo.
Dela: opere "Rusalka", "Jakobin", "Djavo i Kaca" (cuvena Simfonija Novog
Sveta); orkestarska kompozicija "Slovenske igre", i drugo. Dvorzak je
umro je 1904. godine.
ko.je.ko.180bjevdjic,
VOLT DIZNI
crtac-producent
Rodjen 1901. godine. Severnoamericki crtac i producent, tvorac modernog
crtanog filma; godinama suvereno vladao, jer je bilo tesko nadmasiti njegovu
tehniku, poetsku snagu i duhovitost; poznati su mu junaci: Miki Maus, Paja
Patak, Silja, Pluton i drugi. Glavni filmovi: "Sili-simfonije", "Snezana i
sedam patuljaka", "Pinokio", "Bambi", "Petar Pan" i drugi. Dobio nekoliko
Oskara. Poslednjih godina proslavio se dokumentarnim filmovima: "U dolini
dabrova", "Zivot barskih ptica" i "Pustinja koja zivi". Volt Dizni je umro
1966. godine.
ko.je.ko.181bjevdjic,
VIKTOR IGO
pesnik
Rodjen 1802. godine. Knjizevnik, najveci francuski pesnik XIX veka,
priznati rodonacelnik francuskog romantizma, preteca svih francuskih
pesnickih skola, XIX veka. Poceo da pise u tradicionalnoj formi,
kao ubedjen monarhist ("Ode i balade"), ali je postepeno pristupao
romantizmu, politicki evoluirao prema levici i postao republikanac.
Pod Lujem Filipom postao per Francuske i akademik, a 1848. izabran
za republikanskog poslanika u Ustavotvornoj skupstini. Posle drzavnog
udara, koji je Napoleon III izvrsio 1851. godine, bio proteran; ostao
u izgnanstvu, u Belgiji i na engleskim ostrvima Dzersiju i Gernziju,
sve do pada Drugog Carstva 1870. Docekan trijumfalno u Parizu, neumorno
radio sve do svoje smrti 1885. godine, zalazuci se za demokratska nacela
i slobode. 1876. napisao vatreni clanak "Za Srbiju". Objavio mnoge
zbirke pesama, pozorisne komade ("Ernani", "Lukrecija Bordzija",
"Rij Blas" i drugo) i romane ("Bogorodicina crkva u Parizu" i drugo).
U izgnanstvu napisao "Kazne", politicko-satiricnu zbirku pesama protiv
Napoleona III, pamflet "Napoleon mali", mnogo eseja, romana, od kojih
su najpoznatiji "Rabotnici na moru i Jadnici". Kod nas je mnogo citan
jos od sredine proslog veka.
ko.je.ko.182maksa,
>> SARL KULON
>> fizicar
>> Rodjen 1736. godine. Francuski fizicar cija otkrica
>> predstavljaju osnovu elektromagnetskog i elektrostatickog
>> sistema elektricnih i magnetskih jedinica; otkrio zakone
Charles Augustin de Coulomb
Dodati i da je u mladosti bio inžinjer pri vojsci,
služeći i na Martiniku gde je projektovao utvrđenja.
Zbog pogoršanog zdravlja, vraća se u Pariz 1776 i u
potrazi za mirnijim životom upušta se u naučne
eksperimente.
Inače, Kulonov zakon je pre Kulona otkrio Kevendiš,
ali nikad nije objavio rezultate (otkriveni su pola
veka posle njegove smrti).
ko.je.ko.183novim,
" biografiji. Ono što sam nabrojao je suština informacija o
" Bodleru bez kojih tumačenje njegove poezije ne bi bilo moguće.
tumačenje Bodlerovog pesništva je moguće TEK kad se zanemari je li
bio ili nije etc. sve dok je iole važno da li je autor nekog teksta
normalan ili lud, alkoholičar ili mrzi komarce itd. - njegov tekst
je previše lična stvar da bi mogao biti dovoljno univerzalan i time
važan kao pesništvo. sasvim je druga stvar što se svet zanima za
ličnost ili biografiju tzv. velikih ljudi; s time tumačenje dela tih
ljudi u načelu nema veze. možda paradoksalno, ali je tako.
ko.je.ko.184milan,
> važan kao pesništvo. sasvim je druga stvar što se svet zanima za
> ličnost ili biografiju tzv. velikih ljudi; s time tumačenje dela tih
> ljudi u načelu nema veze. možda paradoksalno, ali je tako.
?
Pl poz M
P.S. Ja se ne bih usudio da tvrdim da poznavanje biografije
nekog autora "u načelu nema veze" sa tumečenjem njegovog dela.
Ili, možda, ti reči "tumačenje" pridaješ neko meni do sada
nepoznato značenje? ;>
ko.je.ko.185bjevdjic,
LEONARDO DA VINCI
slikar
Rodjen 1452. godine. Italijanski slikar, vajar, arhitekt, pronalazac,
naucnik i mislilac, jedan od najvecih umova renesanse; spojio u sebi
srednjovekovno enciklopedijsko znanje sa egzaktnom modernom metodom
zapazanja; ucio u Firenci kod slikara i vajara Verokija; radio u Firenci
i Milanu; presao 1516. u Francusku, gde je i umro 1519. godine; izradio
relativno malo slika, od kojih su najznacajnije: "Bogorodica u pecini",
"Mona Liza", "Sveta Ana" (Pariz) i "Tajna vecera" (Milano); nijedno
vajarsko delo mu nije ocuvano; arhitektonske zamisli ostale su u
projektu; ostavio znatan broj crteza, koji se ubrajaju u najdragocenije
na svetu (u Luvru i u Vindzoru); mnoge njegove slike su ostecene zbog
eksperimentisanja koje je vrsio s bojama; nije se interesovao samo za
ljudsko telo i prirodu, kao njegovi slikarski prethodnici, nego i za
psihologiju: u "Tajnoj veceri" je metodski prostudirao i nijansirano
izrazio karakter svake licnosti, a u portretu "Mona Liza", trazio je
misteriju unutrasnjeg zivota; on je prvi uneo u slike atmosferu i,
pomocu svetlo-tamnog modelisanja (sfumato), dao toplinu epiderme i
mekotu tela; zivo su ga privlacile prirodne nauke, fizika, astronomija,
hemija; radio na spravi za letenje; od njegovih naucnih dela najpoznatije
je "Traktat o slikarstvu".
ko.je.ko.186bjevdjic,
FRANC KAFKA
knjizevnik
Knjizevnik, rodjen u Pragu 1883. godine, pisao na nemackom. Bio cinovnik
osiguravajuceg drustva. Ziveci neprekidno u strepnji od neke krize,
stvorio znacajno delo o nesigurnosti coveka. U svim njegovim pripovetkama
i romanima usamljeni covek dolazi u konflikt sa bezdusnom birokratijom
koja se ne moze personificirati. Neki tumaci Kafkino delo shvataju kao
vapaj religioznog Jevrejina, drugi kao protest protiv kapitalistickog
drustva. Kafka je testamentom odredio da se njegova neobjavljena dela
spale, ali Maks Brod, njegov prijatelj i izvrsilac testamenta, nije ga
poslusao, tako da je veci deo njegovog opusa stampan posthumno. Dela:
pripovetke "Promena", "U kaznjenickoj koloniji", "Seoski lekar"; romani
"Proces", "Zamak", "Amerika"; korespodencija "Pisma Mileni" i drugo.
Umro je 1924. godine.
ko.je.ko.187bjevdjic,
ALBER KAMI
knjizevnik
Rodjen 1913. godine. Francuski knjizevnik; pisao eseje, romane i drame;
ucestvovao u pokretu otpora. Sa egzistencijalistima uoacavao "metafizicku
apsurdnost ljudskog zivota", ali se se od njih odvaja jacim naglasavanjem
duhovnih covekovih vrednosti. Glavna dela: esej "Sizifov mit"; romani
"Stranac", "Kuga"; drame "Nesporazum", "Kaligula", "Opsadno stanje".
Dobio Nobelovu nagradu za knjizevnost 1957. godine. Umro je 1960. godine.
ko.je.ko.188bjevdjic,
JOHAN KEPLER
astronom
Rodjen 1571. godine. Nemacki astronom (po nevolji i astrolog), matematicar
i fizicar; znacajnija dela: "Ad Vitellionem paralipomena...", iz 1604,
gde se nalaze njegove tablice refrakcije; "Astronomia nova...", iz 1609,
u kojoj su objavljena prva dva njegova zakona o planetskim kretanjima;
"Dioptrice...", iz 1611, gde je izlozen pricip njegovog astronomskog
durbina; "Harmonices mundi...", iz 1619, u kojima je objavio i svoj
treci zakon o planetskom kretanju; "Tabulae Rudolphinae", iz 1627, koje
su citav vek bile osnovne astronomske tablice. Svojim trima zakonima o
kretanju planeta Kepler je konacno utvrdio valjanost heliocentricnog
sistema i udario temelje nove astronomije. Anticipirajuci infinitezimalnu
metodu, izracunao povrsinu i zapreminu geometrijskih tela koja dotad
nisu bila proucavana. Umro je 1630. godine.
ko.je.ko.189bjevdjic,
FRANC LIST
kompozitor
Rodjen 1811. godine. Madjarski kompozitor, pijanista i dirigent, jedan
od najuticajnijih i najistaknutijih muzicara svoga vremena; nenadmasan
kao pijanista-virtuoz, uzivao svetsku reputaciju; dao novi pravac muzici
XIX veka, narocito uvodjenjem programske muzike. Klavirska dela: "Godine
hodocasca", "Legende", "Ljubavni snovi", "Sonata h-mol", 20 madjarskih
rapsodija, veliki broj transkripcija svojih i tudjih kompozicija,
simfonije "Faust i Dante", simfonijske pesme "Les preludes", "Mazerra",
"Tasso"; klavirski koncerti, oratorijumi, mise, solo-pesme i drugo;
muzicko-knjizevna dela: biografija Sopena i mnoge studije i eseji.
Umro je 1886. godine.
ko.je.ko.190bjevdjic,
VIVIJAN LI
glumica
Rodjena 1913. godine. Engleska filmska i pozorisna glumica; 1939. otisla
u Holivud i za ulogu u filmu "Prohujalo sa Vihorom" dobila nagradu
"Oskar"; istu nagradu dobila je i 1951. za film "Tramvaj nazvan zelja".
Ostali filmovi: "Bura u casi vode", "Pozar nad Engleskom", "Cezar i
Kleopatra", "Ana Karenjina", "Ledi Hamilton" i drugi; u pozoristu
tumacila uloge u Sekspirovim komadima. Vivijan Li je umrla 1967. godine.
ko.je.ko.191novim,
" P.S. Ja se ne bih usudio da tvrdim da poznavanje biografije
" nekog autora "u načelu nema veze" sa tumačenjem njegovog dela.
Ključno je ovo "u načelu", dakle "u principu". Ništa ne moramo
znati (i ne znamo) o ličnosti Homera (ni da li ga je zapravo bilo,
beše li jedan ili ga beše čitava legija), Servantesa (imam prelepu
biografiju u 8 tomova koja je, zapravo, enciklopedija tog doba,
pošto se o samom Migeletu zna samo par šturih činjenica), Dantea,
Šekspira (sve vrlo malo podataka, i ne mnogo važnih). Naime, htedoh
reći ovo: književno delo postaje KNJIčEVNO delo - civilizacijska
vrednost - onda kad PREKIDA sa biografijom svog autora. To je
NAžELNA postavka i sva genetička tumačenja (uključujući biografska,
psihobiografska, pa i istoriografska) se krše na tom načelu.
(Ako hoćeš baš, strože bi bilo reći da delo BRIŠE vezu sa autorom; o
takvom prekidu je reč, i zato dodah da to liči na paradoks.)
Sad, razumevanje nekog parčeta dela može biti olakšano ako znamo da
je, na primer, opsesivna slika monade bez prozora sublimirana
transpozicija mladalačke konstipacije (dakle, olakšao nam je jer se
nije olakšao), ali tumačenje - koje nije egzegeza parčića, već je
izlaganje neke osnove (Auslegung, kažu genšeri) - time dobija vrlo
malo, načelno nimalo.
Smisao je ovaj: briga me je l' pesnik lud (po pravilu je gnjavež,
cf. Krca kod Bude), zanima ne njegova pesma. Praktična ili pedagoška
posledica: "Pesnik S. se rodio, živeo, i umro, ostalo pogledajte u
nekoj enciklopediji, ako vas zanima iz vaših morbidnih đačkih
razloga guranja nosa u tuđe živote. Kao vaš profa, ja bih da zajedno
razmislimo što verujete da vam ne treba da čitate Sofoklovog Edipa,
jerbo vam valja da znate zašto ono '*ebo mater svoju' treba da
ostane na nivou teksta, a da zaobiđete to i slično u životu."
Tako bih da sam profa, al' nisam, na svoju i nji'ovu sreću. :))
ko.je.ko.192milan,
> " P.S. Ja se ne bih usudio da tvrdim da poznavanje biografije
> " nekog autora "u načelu nema veze" sa tumačenjem njegovog dela.
>
> Ključno je ovo "u načelu", dakle "u principu". Ništa ne moramo
> znati (i ne znamo) o ličnosti Homera (ni da li ga je zapravo bilo,
> beše li jedan ili ga beše čitava legija), Servantesa (imam prelepu
> biografiju u 8 tomova koja je, zapravo, enciklopedija tog doba,
> pošto se o samom Migeletu zna samo par šturih činjenica), Dantea,
> Šekspira (sve vrlo malo podataka, i ne mnogo važnih). Naime, htedoh
> reći ovo: književno delo postaje KNJIčEVNO delo - civilizacijska
> vrednost - onda kad PREKIDA sa biografijom svog autora. To je
> NAžELNA postavka i sva genetička tumačenja (uključujući biografska,
> psihobiografska, pa i istoriografska) se krše na tom načelu.
> (Ako hoćeš baš, strože bi bilo reći da delo BRIŠE vezu sa autorom; o
> takvom prekidu je reč, i zato dodah da to liči na paradoks.)
Pardon (što voli da kaže ZQ) na predugom citatu ali se
iz njega vidi da je ovo nesporazum. Ja sam, naime, postavio
pitanje da li biografija nekog autora nema veze sa TUMAžENJEM a
ne sa CIVILIZACIJSKOM VREDNOŠĆU njegovog dela. To što mi o
Šekspiru znamo malo ili nimalo ne dokida vrednost njegovih drama
i/ili soneta ali nam zasigurno umanjuje mogućnost tumačenja.
Pl poz M
ko.je.ko.193bjevdjic,
INDEX BIOGRAFIJA U TEMI "KO JE KO"
----------------------------------
Poruka Ime i Prezime
----------------------------------
12.112 ALBERT AJNSTAJN
12.113 ANDRE-MARI AMPER
12.114 ONORE DE BALZAK
12.115 BELA BARTOK
12.116 SARL BODLER
12.117 TOMAS ALVA EDISON
----------------------------------
12.128 VINCENT VAN GOG
12.129 BERTOLT BREHT
12.130 RIHARD VAGNER
12.131 DJUZEPE VERDI
12.132 DZORDZ VASINGTON
12.133 AMERIGO VESPUCI
----------------------------------
12.142 JOHAN SEBASTIJAN BAH
12.143 LUDVIG VAN BETOVEN
12.144 JURIJ ALEKSEJEVIC GAGARIN
12.145 MOHANDAS KARAMCAND GANDI
12.146 FEDERIKO GARSIJA LARKA
12.147 JOHANES GUTENBERG
----------------------------------
12.164 DZON FICDZERALD KENEDI
12.165 KRISTOFORO KOLUMBO
12.166 ROBERT KOH
12.167 TADEUS KOSCUSKO
12.168 SARL KULON
12.169 NIKOS KAZANCAKIS
----------------------------------
12.176 JOHAN VOLFGANG FON GETE
12.177 POL GOGEN
12.178 FRANCISKO GOJA
12.179 ANTONJIN DVORZAK
12.180 VOLT DIZNI
12.181 VIKTOR IGO
----------------------------------
12.185 LEONARDO DA VINCI
12.186 FRANC KAFKA
12.187 ALBER KAMI
12.188 JOHAN KEPLER
12.189 FRANC LIST
12.190 VIVIJAN LI
----------------------------------
Nastavak 20. marta 1994. godine
ko.je.ko.194balinda,
>> To što mi o Šekspiru znamo malo ili nimalo ne dokida
>> vrednost njegovih drama i/ili soneta ali nam zasigurno
>> umanjuje mogućnost tumačenja.
Ne nužno! Tj. 'mogućnost' možda i da, ali pravilnost takvog
zaključivanja, ipak ne. Možda bi nas nekakav biografski podatak samo
zaveo ka ovom ili onom tumačenju dela koje nije bilo na pameti autora?
Hoću da kažem da, ako nešto hoćemo da razumemo *bilo kako*, "dobre" su
nam bilo kakve informacije. Ako, pak, želimo da to "pravilno" shvatimo,
merodavne su jedino relevantne.
Ovde je poenta da li se čovek/umetnik može izmaknuti izvan onoga što
jeste (ili mu se događa) i da li je njegovo delo, nužno, (!) "pravilan"
otisak njegove ličnosti? Ovde sam bliži Novimom stavu.
Možda je, opet, :) najbolje znati što više biografskih informacija,
ali kada bismo ih posle u svesti potisnuli iz prvih redova raspoloživih
podataka, davajući *značajnu* prednost sadržaju umesto ličnosti autora?
Drugo je pitanje ko to može?
ko.je.ko.195pishta,
> simfonije "Faust i Dante", simfonijske pesme "Les
> preludes", "Mazerra",
-------- mislim da se ovo zove Mazepa ?
ko.je.ko.196milan,
>>> To što mi o Šekspiru znamo malo ili nimalo ne dokida
>>> vrednost njegovih drama i/ili soneta ali nam zasigurno
>>> umanjuje mogućnost tumačenja.
>
> Ne nužno! Tj. 'mogućnost' možda i da, ali pravilnost takvog
> zaključivanja, ipak ne.
;))))))
Pl poz M
P.S. Pa ja sam o mogućnosti a ne o pravilnosti i govorio! ;))
ko.je.ko.197balinda,
JOVAN JOCA SAVIĆ
glumac i reditelj
Rođen je 10. maja 1847. godine u Novom Sadu. Školovao se u Beču, gde je i počeo
da glumi. Poznat i popularan na scenama u Beču, Manhajmu i Minhenu. Prevodio je
dramska dela, pisao rasprave iz istorije pozorišta i dramaturgije, a veoma
uspešno radio je kao reditelj. Napisao je na nemačkom više dela, a najpoznatija
su: Šekspir i dramska pozornica, Glumac i publika, O smeru drame, Pozorište pod
otvorenim nebom i dr. Glavne uloge su mu bile: Don Karlos, Ričard II, Mortimer,
Ferdinand i dr. Umro je u Minhenu 7. maja 1915. godine.
ko.je.ko.198balinda,
DOBRIVOJE BOčIĆ
inženjer
Rođen je 23. decembra 1885. godine u Raškoj. Tehniku je završio u Nemačkoj.
Visoki službenik Srpskih državnih železnica, pronalazač i konstruktor. U svetu
je poznat njegov pronalazak, "kočnica Božić", uvedena u železnički transport
1922, čime su izbegnute mnoge železničke katastrofe. Umro je u Beogradu 13.
oktobra 1967. godine.
ko.je.ko.199balinda,
PAVLE ĐURKOVIĆ
slikar
Rođen je 1772. godine u Baji. Radio je najviše ikonostase i portrete
istorijskih ličnosti. Poznati su njegovi ikonostasi u pravoslavnim crkvama u
Somboru, Beloj Crkvi i Vršcu. Takođe i portreti kneza Miloša, Vuka Karadžića,
Lukijana Mušickog i dr. Umro je u Odesi 1830. godine.
ko.je.ko.200balinda,
SIMA MILUTINOVIĆ PAŠTRMAC
ustanik
Rođen je 1776. godine u Paštrmicima (Šumadija). Za vreme Prvog srpskog ustanka
bio je barjaktar. Odmetnuo se u planine i sa hajdučkom družinom udarao na Turke
aračlije (1813-1815). U Crnući razvija barjak kneza Miloša, što je značilo
početak Drugog srpskog ustanka. Od tada je blizak saradnik kneza koji ga iz
milošte zove "Amidža" (stric). Učestvuje u svim bojevima i ističe se hrabrošću.
Umro je u Kragujevcu 5. avgusta 1836. godine.
ko.je.ko.201balinda,
DIMITRIJE GOLUBOVIĆ
dobrotvor
Rođen je 6. maja 1800. godine u Đurđevu. Bio je trgovac u Pančevu. Kao rodoljub
svoju imovinu je ostavio prosvetnim ustanovama za prosvećivanje srpskog naroda
(za potpomaganje siromašnih đaka i "za obrazovanje ženskinja"). Umro je u
Pančevu 23. jula 1880. godine.
ko.je.ko.202balinda,
MILIVOJE JOSIMOVIĆ
inženjer
Rođen je 1855. godine u Beogradu. Studirao je u rodnom mestu. Profesor Velike
škole u Beogradu, direktor državnih železnica i ministar građevina Srbije
(1890-1891). Jedan od osnivača i prvi predsednik Udruženja srpskih inženjera i
arhitekata. Radio je veoma mnogo na izgradnji Beograda (vodovod i projekt za
kanalizaciju) i železnice u Srbiji. Umro je u Beogradu 1931. godine.
ko.je.ko.203balinda,
MILENKO VESNIĆ
političar
Rođen je 13. februara 1862. godine u Dunišićima (kod Sjenice). Studirao je
prava u Minhenu, Lajpcigu i Berlinu. Profesor Pravnog fakulteta u Beogradu,
poslanik na strani (u Rimu, Parizu), ministar i predsednik vlade Srbije (1920).
Zbog uvrede kralja Milana, bio je osuđen na dve godine robije. Biran je za
člana Francuske akademije. Humanizovao je kaznene zavode u zemlji. Pokrenuo je
časopis Pravnik. Pisao je i prevodio zapažena dela iz međunarodnog i krivičnog
prava, kao i istoriju prava. Umro je naprasno u Parizu 15. februara 1921.
godine.
ko.je.ko.204balinda,
MIHAILO GAVRILOVIĆ
istoričar
Rođen je 8. maja 1868. godine u Aleksincu. Posle Velike škole u Beogradu
studirao je i doktorirao u Parizu. Profesor i upravnik Državne arhive. Poslanik
na Cetinju i u Vatikanu, a u novoformiranoj državi SHS poslanik u Londonu. Na
osnovu građe iz domaćih i stranih arhiva napisao je poznatu istoriju vladavine
Miloša Obrenovića i prvu istoriju Srbije XIX veka. Umro je u Londonu 1.
novembra 1924. godine.
ko.je.ko.205balinda,
RADOVAN DRAGOVIĆ
političar
Rođen je 10. decembra 1878. godine u Užicama. Stolarski šegrt u Zagrebu i
Gracu. Novinar, uređivao je list Napred, Radnički list i Radničke novine.
Istanuti vođa klasnog socijalizma u Srbiji i jedan od osnivača Srpske
socijalističke stranke (1903). Na čelu ove stranke ostaje do smrti. Osnivač je
Beogradskog radničkog društva, prve socijal-demokratske organizacije u Srbiji.
Umro je u Beogradu 25. decembra 1905. godine.
ko.je.ko.206balinda,
NOVICA CEROVIĆ
vojvoda
Rođen je 27. oktobra 1805. godine u Tušinji (Drobnjaci). Knez drobnjački,
vojvoda i senator. Učestvovao je u mnogim bojevima sa Turcima, kako po Crnoj
Gori tako i u Hercegovini. Pogubio je feudalca i velikog zulumćara i
neprijatelja srpskog naroda Smail-agu žengića (1840), a Mažuranić ga je opevao
u spevu. Umro je u Šavniku 14. januara 1895. godine.
ko.je.ko.207balinda,
PETKO ILIĆ
vojvoda
Rođen je u Starom Nagoričanu. Otišao je na bojište kao dobrovoljac vrlo mlad i
istakao se u borbama sa Turcima za oslobođenje Južne Srbije i Makedonije.
Herojski je poginuo u borbi sa Turcima na Stracinu 17. marta 1912. godine.
ko.je.ko.208balinda,
PAVLE JOVANOVIĆ
novinar
Rođen je 9. februara 1849. godine u Zemunu. Studirao je filozofiju u Cirihu.
Profesor, osnivač srpske štamparije u Zagrebu i urednik nezavisnog lista
Srbobran. Srpski poslanik u Zemaljskom saboru, borac za nacionalna prava Srba u
Austro-Ugarskoj. Umro je u Zagrebu 22. maja 1897. godine.
ko.je.ko.209balinda,
MIHAJLO MILORADOVIĆ
general-gubernator
Rođen je 12. oktobra 1771. godine. Roditelji su mu napustili Srbiju, bežeći
ispred turskog zuluma. Pod Suvorovim komandant puka, a u operacijama protiv
Napoleona (1805) komandovao je divizijom. U Rusko-turskom ratu (1806-1912) kao
komandant Drugog korpusa Moldavske armije zauzeo je Bukurešt i tukao je znatno
jače snage Ali-paše kod Obileštija. Posebno se istakao u borbama kod Rasova (u
Bugarskoj), gde je tukao Mehmed-pašu, zbog čega je dobio generalski čin. U
Borodinskoj bici komandovao je Drugim i žetvrtim korpusom. U gonjenju francuske
armije istakao se u borbama kod Vjazme, Dorogobidža i Krasnog, što je znatno
doprinelo rastrojavanju Napoleonove armije. Postavljen je 1818. za
general-gubernatora Petrograda (Lenjingrada). Smrtno ranjen pri ugušivanju
Dekabrističkog ustanka, na Senatskom trgu, umro je 26. decembra 1826. godine.
ko.je.ko.210balinda,
DIMITRIJE MARINKOVIĆ
političar
Rođen je u februaru 1835. godine u Paraćinu. Završio je Licej u Beogradu. Jedan
od prvaka Naprednjačke stranke u Srbiji, više puta ministar pravde i
unutrašnjih poslova (1884-1886, 1895-1896), senator i predsednik Senata.
Učestvovao je u izradi mnogih zakonskih projekata, naročito zakona o sudskoj
nezavisnosti. Umro je u Beogradu 17. juna 1911. godine.
ko.je.ko.211vitez.koja,
#=> bio ili nije etc. sve dok je iole važno da li je autor
#=> nekog teksta normalan ili lud, alkoholičar ili mrzi
#=> komarce itd. - njegov tekst je previše lična stvar da bi
#=> mogao biti dovoljno univerzalan i time važan kao
#=> pesništvo.
Veoma napredno mišljenje... Znači, književni kritičari koji se pozivaju na
autorov život su amateri i šarlatani ? U tom slučaju, nisam pročitao knjigu
čiji predgovor (pogovor) nije napisao šarlatan.
Meni bi, ono, bilo veoma drago kada bi se ispostavilo da su neki priznati
kritičari onakve budale za kakve ih ja privatno držim, ali ipak...
ko.je.ko.213bjevdjic,
██Ů simfonije "Faust i Dante", simfonijske pesme "Les
██Ů preludes", "Mazerra",
██ -------- mislim da se ovo zove Mazepa ?
U pravu si. Umesto "Mazerra", treba da stoji "Mazeppa" (sa dva "p") !!
ko.je.ko.214vstan,
> JOHAN SEBASTIJAN BAH
> kompozitor
>
> Rodjen 1685. godine. Nemacki kompozitor, jedan od najznacajnijih
─────────────────────┐
> stvaralaca u istoriji muzike ... │
│
┌───────────────────────────────┘
= najznacajniji
ko.je.ko.215vstan,
> LUDVIG VAN BETOVEN
> kompozitor
>
> Rodjen 1770. godine. Nemacki kompozitor, najistaknutiji i
==============
Videti prethodnu poruku.
> najuniverzalniji stvaralac u istoriji muzike..
================
Ni ovo ne stoji.
Naravno, sve ovo mu ne smeta da deli drugo mesto :)
ko.je.ko.216novim,
" Veoma napredno mišljenje... Znači, književni kritičari koji se
" pozivaju na autorov život su amateri i šarlatani ? U tom
" slučaju, nisam pročitao knjigu čiji predgovor (pogovor) nije
" napisao šarlatan.
Eh, sad. rekoh već u prvoj poruci da to (što delo prekida veze sa
autorom, pa i njegovom biografijom) izgleda paradoksalno. Navođenje
podataka o autoru i njegovom životu nije baš skroz šarlatanska
rabota (pomaže nam, orijentiše nas kao što nas orijentiše ona
uspravna firma kad dolazimo u Klub.P), ali odatle izvlačiti ili na
to svoditi smisao dela, to jeste amaterizam (uostalom, u Klub.P ne
dolazimo zbog orijentira, mada možda ima i takvih :)).
ko.je.ko.217vitez.koja,
#=> paradoksalno. Navođenje podataka o autoru i njegovom
#=> životu nije baš skroz šarlatanska rabota (XXXXXXXXXXX
#=> XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX), ali odatle izvlačiti ili na to
#=> svoditi smisao dela, to jeste amaterizam
Odlično. Da li bi mogao da navedeš nekog priznatog autora (kritičara) koji
zastupa ovo mišljenje, kako bih ja (u hipotetičkoj raspravi) mogao da branim
ovakve stavove jačim argumentom nego što je "novim rek'o". Ili je možda i to
dovoljan argument ?
ko.je.ko.218veca,
>>> najuniverzalniji stvaralac u istoriji muzike..
>> Ni ovo ne stoji.
>> Naravno, sve ovo mu ne smeta da deli drugo mesto :)
To je tvoje, subjektivno, mišljenje, rekla bih da bj. ne radi po
tom principu.
ko.je.ko.219novim,
"# => paradoksalno. Navođenje podataka o autoru i njegovom
"# => životu nije baš skroz šarlatanska rabota (XXXXXXXXXXX
"# => XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX), ali odatle izvlačiti ili na to
"# => svoditi smisao dela, to jeste amaterizam
"
" Odlično. Da li bi mogao da navedeš nekog priznatog autora
" (kritičara) koji zastupa ovo mišljenje, kako bih ja (u
" hipotetičkoj raspravi) mogao da branim ovakve stavove jačim
" argumentom nego što je "novim rek'o".
V. Šklovski, B. Tinjanov, B. Ejhenbaum, M. M. Bahtin, N. Fraj, A. I.
Ričards, R. Velek, O. Voren. K. Brooks, M. Botkin, T. S. Eliot, E.
Štajger, B. A. Uspenski, V. But, R. Krejn, ž. Rensom, V. Epson, J.
Lotman, R. Jakobson, U. Eko, E. R. Kurcijus, D. S. Lihačov, M.
Blanšo, R. Bart, č. čenet, J. Kristeva, P. de Man, H. Blum...
(ovo su ti, možda ispustih svega par imena, najveći književni
teoretičari ovog stoleća - treba još? O:)
ko.je.ko.220wizard,
> > JOHAN SEBASTIJAN BAH
> > kompozitor
> >
> > Rodjen 1685. godine. Nemacki kompozitor, jedan od najznacajnijih
> ─────────────────────┐
> > stvaralaca u istoriji muzike ... │
> │
> ┌───────────────────────────────┘
> = najznacajniji
Eh sad i ti. Možeš ti njega da smatraš najboljim, ali
najznačajniji... Njegovo stvaralaštvo nije presudno uticalo na
kompozitore koji su došli neposredno nakon njega, iz prostog
razloga što se za isto nije gotovo uopšte ni znalo (tada).
ko.je.ko.221vitez.koja,
#=> (ovo su ti, možda ispustih svega par imena, najveći
#=> književni teoretičari ovog stoleća - treba još? O:)
Hvala, hvala, hvala :) Biće odštampano u više primeraka... Ali, ukoliko se
već krhko zdravlje moje profesorke srpskog posle ovakvog šoka još više pogorša
smatraj se lično odgovornim :)
ko.je.ko.222vstan,
>To je tvoje, subjektivno, misljenje, rekla bih da bj. ne radi po
>tom principu.
Da bj. ne radi po tom principu ne bi mogao tako nesto ni da napise !
Izgleda da je tekst preuzet iz neke problematicne literature ?
ko.je.ko.223novim,
" smatraj se lično odgovornim :)
profi-killer, a? :)))
ko.je.ko.224balinda,
DOBROSAV RUčIĆ
političar
Rođen je 1854. godine u žačku. Studirao je prirodne nauke u Cirihu, Minhenu i
Jeni. Kao napredni radikal bio je više puta hapšen i osuđivan od autoritarnih
režima. U radikalskim vladama zauzimao je položaj ministra prosvete i crkvenih
poslova (1903), a bio je i državni savetnik. Radio je kao dvorski bibliotekar.
Za vreme Prvog svetskog rata je interniran. Objavio je veći broj književnih i
naučnih radova. Umro je u Kruševcu 13. oktobra 1918. godine.
ko.je.ko.225balinda,
RADIž BOčIĆ
despot
Kao srpski vojvoda sa vojskom prelazi oko 1500. u Ugarsku, gde su Srbima data
sva prava uz obavezu da brane južnu granicu zemlje od Turaka. Kao zapovednik
šajkaške flote na Dunavu, poznat je njegov uspešan pohod na Kladovo, Vidin i
Nikopolj (1525). U boju sa Turcima kod Manđelosa razbio je Ferhad-pašinu vojsku
koja je brojala oko 15.000 boraca. Učestovao je u bici na Mohaču (1526), a
zatim je potukao Turke kod Petrovaradina i Titela. U borbi za ugarski presto
bio je pristalica Jovana Zapolje koji ga je, kada je došao na vlast, imenovao
za srpskog despota (1527). Umro je 1528. godine.
ko.je.ko.226balinda,
VLASTIMIR VIŠESLAVIĆ
knez
Potiče iz porodice kneza Višeslava. Srpski knez iz sredine IX veka. Sa uspehom
je vodio trogodišnji rat protiv Bugara, koje je predvodio han Presijam. Nove
bugarske napade odbijali su njegovi sinovi Mutimir, Strojimir i Gojnik.
ko.je.ko.227balinda,
ATANASIJE GERESKI
dobrotvor
Rođen je 1810. godine u žereviću (Srem). Skoro pola veka je proveo kao jedan od
viđenijih trgovaca u Odesi. Baveći se trgovinom, postao je veoma imućan i
ugledan. Svoju imovinu namenio je za prosvetne svrhe srpskom narodu i za
duhovni razvitak mladeži srpske. Umro je u Novom Sadu 1885. godine.
ko.je.ko.228balinda,
STEVAN TODOROVIĆ
slikar
Rođen je 13. aprila 1832. godine u Novom Sadu. Studirao je filozofiju i
slikarstvo u Beču i Minhenu. Nastavnik crtanja na Velikoj školi, jedan od
osnivača Narodnog pozorišta u Beogradu (gde je bio i glumac) i Beogradskog
pevačkog društva. U Beogradu je imao besplatnu školu za slikanje, pevanje i
gimnastiku. Kao slikar radio je ikonostase, kompozicije iz nacionalne istorije
i portrete poznatih istorijskih ličnosti. Za pola veka izradio je oko 800
slika, od kojih oko 300 portreta i oko 500 ikona. Umro je u Beogradu 11. maja
1925. godine.
ko.je.ko.229balinda,
PETRONIJE ŠIŠA
vojvoda
Rođen je u drugoj polovini XVIII veka u Starom Vlahu (Hercegovina). U Prvom
srpskom ustanku prešao je u Srbiju. Učestovao je u svim bojevima oko Starog
Vlaha i Užica. U bici na Ravnju (1813) odolevao je u šancu 17 dana silnoj
topovskoj vatri i turskim jurišima i omogućio povlačenje rasutoj srpskoj vojsci
ka Savi. Na kraju, kada im je nestalo municije, dočekivali su Turke na nož i
kundak dok nisu svi izginuli.
ko.je.ko.230balinda,
VELIMIR čIVOJINOVIĆ MASSUKA
književnik
Rođen je 4. decembra 1886. godine u Velikoj Plani. Pesnik, pozorišni radnik,
dramski pisac, pripovedač i prevodilac sa više svetskih jezika. Uređivao je
više listova i časopisa, bio je upravnik i režiser u Narodnom pozorištu u
Beogradu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu i u Lajpcigu. Posle
Drugog svetskog rata direktor Drame u niškom pozorištu. Pored prevoda
Šekspirovih dela i drama i stihova drugih pisaca, značajne su i njegove zbirke
pesama Odblesci u vodi i Stihovi, pripovetke Na tragu, drame žovek snuje i
Stanica, knjige kritika i studija: Među savremenicima, Utisci i razmatranja, Iz
književnosti i pozorišta i dr. Umro je u Beogadu 24. avgusta 1974. godine.
ko.je.ko.231balinda,
BRANIVOJ JOVANOVIĆ
vojvoda
Rođen je 23. aprila 1883. godine u Kiseljevu (kod Požarevca). Odmah posle
svršene Vojne akademije, onako mlad oficir, krenuo je preko srpsko-turske
granice u borbu za oslobođenje Južne Srbije i Makedonije. Istakao se junaštvom
u čuvenoj bici kod želopeka, sa nesravnjivo brojnijom turskom silom. To mu je
donelo naziv vojvode (i ime "Vojvoda Brana"). Poginuo je u borbi sa turskom
vojskom, opkoljen u selu Petraljici (kod Kumanova) 25. maja 1905. godine.
ko.je.ko.232balinda,
STEFAN KNEčEVIĆ
vladika
Rođen je 15. juna 1806. godine u Očestovu (kod Knina). Arhimandrit manastira
Krke, dalmatinski episkop. Veliki srpski patriota i borac za narodna prava
srpskog naroda u Austro-Ugarskoj. Počasni doktor Univerziteta u žernovici. Umro
je u Dubrovniku 28. januara 1890. godine.
ko.je.ko.233balinda,
PAUN MATEIĆ
vojvoda
Rođen je u Meljnicama (kod Petrovca na Mlavi). U Prvom srpskom ustanku
Karađorđe ga postavlja za buljubašu, a potom za vojvodu mlavskog. Naročito se
istakao u boju na Kamenici. Bio je jedini vojvoda koji je pritekao u pomoć
Stevanu Sinđeliću. Učestvovao je gotovo u svim bojevima na Deligradu, na Moravi
i Timoku. Branio je prelaz preko Morave kod Kuliča (1813). Posle propasti
ustanka sa vojvodama napušta Srbiju, ali se vraća 1815. i učestvuje u Drugom
srpskom ustanku. Umro je u Meljnicama 1815. godine.
ko.je.ko.234balinda,
SAVA MRKALJ
kaluđer
Rođen je 1783. godine u Sjeničaku (kod Karlovca). Učitelj i kaluđer. Objavio je
čuvenu knjigu o srpskoj azbuci Salo debeloga jera libo azbukoprotres koja je
prethodila Vukovoj jezičkoj reformi. U Palinodiji se delimično odrekao svoje
grafičko-ortografske reforme. Umro je u Beču 1833. godine.
ko.je.ko.235balinda,
MIHAILO PETROVIĆ
avijatičar
Rođen je 1884. godine. Vazduhoplovni narednik, pilot srpske vojske. Prvi
avijatičar u svetu koji je poginuo u ratnoj akciji, u Prvom balkanskom ratu
protiv Turaka, pri vršenju borbenog zadatka, u izviđanju nad Skadrom pod
srpskom opsadom. Stradao je nad aerodromom Barbaluš 7. marta 1913. godine.
ko.je.ko.236balinda,
ĐORĐE PROTIĆ
političar
Rođen je oko 1793. godine u Beloj Crkvi. Služio je u sudskoj struci, član
srpske deputacije prilikom zaključivanja Jedrenskog mira (1829). Predsednik
beogradskog suda i jedno vreme član Državnog saveta. Ministar unutrašnjih dela,
predstavnik knežev i ministar inostranih dela (1839-1842). Posle pada kneza
Mihaila, a na zahtev i Porte i Saveta, našao se u izgnanstvu. Umro je u
Beogradu 25. novembra 1857. godine.
ko.je.ko.237dcolak,
│ Rođen je 1884. godine. Vazduhoplovni narednik, pilot srpske vojske. Prvi
│ avijatičar u svetu koji je poginuo u ratnoj akciji, u Prvom balkanskom ratu
│ protiv Turaka, pri vršenju borbenog zadatka, u izviđanju nad Skadrom pod
│ srpskom opsadom. Stradao je nad aerodromom Barbaluš 7. marta 1913. godine.
Radi informisanosti, pilot je ispao iz stolice :)
Sledge DAMMIR!
ko.je.ko.238wizard,
Dr Danilo č. Marković
Redovni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u
Beogradu. Svojim radovima i univerzitetskom pedagoškom
aktivnošću spada u poznate i priznate poslenike u oblasti
socioloških nauka.
Napisao je veliki broj naučnih i stručnih radova (preko šest
stotina bibliografskih jedinica). Autor je 24 knjige, od kojih
je sam napisao 16, a u saradnji sa drugim autorima osam.
Radovi profesora D. č. Markovića objavljeni su u preko 80
časopisa i zbornika radova, u Jugoslaviji i u drugim zemljama
(žehoslovačkoj, Nigeriji, DDR, Rusiji, Indiji). Neki radovi su
objavljeni na više jezika.
Održao je veliki broj predavanja na univerzitetima u Jugoslaviji
i drugim zemljama (Bugarskoj, Poljskoj, Mađarskoj, SSSR,
Francuskoj, Velikoj Britaniji, Rumuniji, DDR). Učestvovao je kao
podnosilac referata u radu većeg broja jugoslovenskih i
međunarodnih naučnih skupova.
Pored obimnog pedagođkog i naučnog rada, dr D. č. Marković
obavljao je niz značajnih funkcija na univerzitetima u Nišu i
Beogradu: dekan Ekonomskog fakulteta u Nišu, dekan Defektološkog
fakulteta u Begoradu, dekan Fakulteta političkih nauka u
Beogradu i dr.
Profesor D. č. Marković je biran: za poslanika Skupštine
Republike Srbije, SR Jugoslavije, člana Vlade, ministra
prosvete i potpredsednika Vlade Republike Srbije.
ko.je.ko.239milan,
> Dr Danilo č. Marković
Odakle je, 'leba ti, ova enciklopedijska jedinica?
Pl poz M
ko.je.ko.240bjevdjic,
OTO FON BIZMARK
drzavnik
Rodjen 1815. godine. Nemacki drzavnik; svrsio prava i stupio u
diplomatsku sluzbu; 1851. poslanik u pruskoj Dijeti, zatim pruski
poslanik u Petrogradu 1859. i Parizu 1862; kancelar Prusije postao
1862. i otad neprekidno radio na ujedinjenju Nemacke, krvlju i
gvozdjem, pod okriljem Prusije, a posle i na jacanju nemackog
Rajha; proveo reformu vojske, U savezu sa Austrijom napao
Dansku 1864. i dobio Slezvig, cime je pojacao polozaj Prusije;
posle pobede nad Austrijom 1866, ujedinjuje s Prusijom severne
nemacke drzavice i stvara Severnonemacki savez. Isprovocirao
je nemacko-francuski rat ("Emska depesa"), i blagodareci uspehu
u ratu ujedinio s Prusijom i juzne nemacke drzavice, 18. januara
1871. proglasio Nemacku za carevinu, a Vilhelma I za cara, mada
je vladarima pojedinih drzavica i dalje ostavio suverena prava.
Zatim je nastojao da izoluje Francusku i 1873. sklopio "trojecarski
savez" izmedju Nemacke, Austrije i Rusije, a posle izlaska Rusije
iz saveza ostvario 1882. nov trojni savez izmedju Nemacke, Austrije
i Italije; uspeo je da osvoji za Nemacku neke kolonije (1885) i
da s Rusijom zakljuci pakt bezbednosti. U unutrasnjoj politici
oslanjao se na junkere i krupne kapitaliste, i nastojao da pruski
militaristicki apsolutizam prosiri na celu Nemacku; suzbijao
separatisticke teznje nemackog katolickog juga, zbog cega je
dosao u sukob s katolickom crkvom ("Kulturkampf"); gusio politicke
slobode i radnicki pokret; 1878. izdao protiv socijalista "Izuzetni
zakon", kojim je stavio nemacku socijaldemokratiju van zakona. Zbog
sve vece nepopularnosti i neslaganja s novim carem Vilhelmom II
napustio vlast 1890, posle 28 godina gotovo skoro neogranicene
vladavine. Umro je 1898. godine.
ko.je.ko.241bjevdjic,
VOLFGANG AMADEUS MOCART
kompozitor
Rodjen 1756. godine. Austrijski kompozitor, jedan od najvecih muzickih
stvaralaca; vec u ranom detinjstvu se afirmisao i kao kompozitor i kao
izvodjac na cembalu i drugim instrumentima; veoma plodan, narocito se
istakao u operi, ali je komponovao i veliki broj simfonija, drugih
orkestarskih kompozicija, koncerte za mnoge instrumente, kamernu muziku,
mise, nedovrseni "Rekvijem" i drugo. Dela: opere "Carobna frula", "Cosi
fan tutte", "Figarova zenidba", "Don Huan", "Otmica iz seraja" i drugo.
Svakog leta Mocartovo rodno mesto Salcburg priredjuje u njegovu cast
muzicki festival. Mocart je umro 1791. godine.
ko.je.ko.242bjevdjic,
SERGEJ MIHAJLOVIC AJZENSTAJN
reditelj
Rodjen 1898. godine. Ruski filmski reditelj, jedan od najvecih na svetu,
po profesiji arhitekt; dao osnove filmskoj umetnosti; u pocetku crtao
plakate, zatim bio scenograf i pozorisni reditelj-avangardist; na filmu
poceo 1923. kao montazer; snimio svega 9 filmova (prikazivano 8) i
napisao knjige "Filmsko osecanje" i "Filmski oblik"; tvorac teorije o
vertikalnoj i horizontalnoj montazi i teorije asinhroniteta; svojim
filmovima (narocito u doba nemog filma) i teoretskim postavkama dao
neprocenjiv prilog oblikovanju filmskog izrazajnog jezika; izvrsio
ogroman uticaj na razvoj filma u svetu. Filmovi: "Strajk" (1924),
"Oklopnjaca Potemkin" (1925), "Oktobar" (1927), "Staro i novo" (1929),
"Sentimentalna romansa" (u Francuskoj), "Da zivi Meksiko" (1933),
"Aleksandar Nevski" (1938), "Ivan Grozni" (I deo, 1943-44, II deo
1946). Umro kao je profesor Filmske akademije u Moskvi 1948. godine.
ko.je.ko.243bjevdjic,
DZDRDZ GORDON BAJRON
pesnik
Rodjen 1788. godine. Veliki engleski pesnik, romanticar i pesimist;
olicavao slobodan ljudski duh u pobuni protiv poretka i okvira ondasnjeg
drustva, pa otud njegov veliki uticaj i popularnost kod naroda na
kontinentu Evrope koji su bili pod jarmom tudjinskog ili domaceg
despotizma. Uvredjen napustio Englesku 1816. i nastanio se u Italiji,
gde je ispevao svoja najveca pesnicka dela: "Cajld Herold", "Kain",
"Manfred i Don Zuan"; 1823. otisao u pomoc grckom narodu, koji se
borio za svoje oslobodjenje od Turaka, ali smrt ga je sprecila da
uzme ucesca u borbi. Umro je u Misolongiju, u Grckoj 1824. godine.
ko.je.ko.244bjevdjic,
RENE DEKART
filozof
Rodjen 1596. godine. Francuski filozof, matematicar i fizicar, jedan
od osnivaca novovekovne filozofije, posebno njenog racionalizma;
polazni stav svoje filozofije dao u izrazu: Cogito, ergo sum (Mislim,
dakle postojim); jedan od najistaknutijih matematicara i fizicara
svog vremena. U filozofiji dualist, smatrao da postoje dve supstance:
telesna i duhovna; prva ima atribut prostornosti, druga atribut
misljenja; verovao i u Boga kao u trecu supstancu; do istine se dolazi
samo umom, kriterijum istine je u njemu; tvrdio je da postoje tzv.
urodjene ideje; hteo je da izmiri nauku i religiju. U fizici dosledan
mehanist; smatrao je da je priroda neprekidan skup materijalnih cestica
i da materija ima svojstvo prostornosti; mehanicko kretanje materije,
prema zakonima mehanike, osnov je svih kretanja, pa i zivota materije.
Tvorac je analiticke geometrije, koju je izradio metodom koordinata;
prvi je u matematiku uveo promenljivu velicinu i funkciju, tj. kretanje
i dijalektiku, sto je znacilo prelomnu tacku u njenom daljem razvitku, i
time pomogao zavrsnu izgradnju infinitezimalnog racuna. Materijalistickim
pogledima na prirodu unapredio nauku i filozofiju, a idealistickim
stavovima stitio religiju. Glavna dela: "Rasprava o metodu", "Pravila
za rukovodjenje umom", "Metafizicka razmatranja", "Principi filozofije",
"Fizika i matematika", "Geometrija" ("Geometrie", 1637) i drugo.
Umro je 1650. godine.
ko.je.ko.245bjevdjic,
OSKAR VAJLD
knjizevnik
Rodjen 1854. godine. Engleski knjizevnik, esteta; pored pesama i
pripovedaka, napisao roman "Slika Dorijana Greja", nekoliko duhovitih
komedija ("Idealan muz", "Lepeza Ledi Vindermir", "Glavno je zvati se
Ernest"), dramu "Saloma" (na francuskom), ali najbolja i najcuvenija
su mu dela "De Profundis" (napisano na robiji u Redingu, gde je,
osudjen za seksualnu nastranost, gde je bio od 1895. do 1897. godine)
i "Balada o tamnici u Redingu" (napisano 1889). Po izlasku sa robije
ziveo u Parizu pod imenom Sebastian Melmoth. Umro je 1900. godine.
ko.je.ko.246spantic,
> Dr Danilo č. Marković
Zar je dotični, bog da mu dupu prosti ;) pandrkno?
ko.je.ko.247balinda,
DAVORIN DARKO RIBNIKAR
novinar
Rođen je 16. maja 1878. godine u Svilajncu. Studirao je prava u Berlinu i Jeni.
Urednik Politike, najvećeg srpskog i jugoslovenskog dnevnika. Učestvovao je u
oba balkanska rata. Poginuo je kao rezervni kapetan srpske vojske u Prvom
svetskom ratu, na Drini 31. avgusta 1914. godine.
ko.je.ko.249balinda,
MIHAJLO VUJIĆ
državnik
Rođen je 26. oktobra 1853. godine u Beogradu. Studirao je u Beču, Minhenu,
Berlinu i Lajpcigu, gde je i doktorirao. Profesor Velike škole u Beogradu,
ministar finansija više puta, poslanik Srbije na strani. Predsednik vlade
(1901-1902), član Srpske kraljevske akademije. Pisac zapaženih dela iz oblasti
finansija i ekonomije. Naročito mu je zapaženo delo Načela narodne ekonomije.
Umro je u Sušaku 1. marta 1913. godine.
ko.je.ko.250balinda,
MILORAD GOĐEVAC
lekar
Rođen je 1. marta 1860. godine u Valjevu. Medicinu je studirao u Beču.
Organizator srpske oružane akcije u Južnoj Srbiji i Makedoniji i osnivač prvog
dobrovoljljačkog odbora. Zahvaljujući radu odbora ta četnička akcija uzela je
velike razmere i umnogome doprinela oslobođenju ovih krajeva, napredovanju i
pobedama srpske vojske u Prvom balkanskom ratu protiv Turske. Umro je u
Beogradu 1934. godine.
ko.je.ko.251balinda,
MARKO TRIFKOVIĆ
državnik
Rođen je 6. septembra 1864. godine u Beogradu. Završio je prava u Beogradu, a
studirao jeu Berlinu i Cirihu . U Narodnu skupštinu ulazi veoma mlad kao
narodni poslanik. Kao vrhunski političar Radikalne stranke i odličan
parlamentarac, niz godina zauzimao je položaje ministra pravde ili unutrašnjih
poslova, a jedno vreme bio je i predsednik vlade (1912)i Narodne skupštine. U
javnom radu koji je obavljao u najsudbonosnijem vremenu za srpski narod nije
štedeo sebe. Umro je u Beogradu 7. jula 1930. godine.
ko.je.ko.252balinda,
JOSIF ĐORĐEVIĆ
general
Rođen je 25. jula 1880. godine u Vranju. Profesor Vojne akademije, načelnik
Vojno-geografskog instituta. Istakao se kao velik ratnik u balkanskim ratovima
i u Prvom svetskom ratu. Napisao je više stručnih vojnih dela iz geografije.
Umro je u Beogradu 28. oktobra 1953. godine.
ko.je.ko.253balinda,
VULE ILIĆ KOLARAC
vojvoda
Rođen je oko 1770. godine u Kolarima (kod Smedereva). Hajdukovao je u četi
Stanoja Glavaša pre Prvog srpskog ustanka i u prvim ustaničkim borbama. Kasnije
ga je Karađorđe uzeo uz sebe i po zauzeću Smedereva postavio za komandanta i
vojvodu smederevskog. Istakao se naročito u boju na sjeničkom polju Suvodolu
(1809). Bio je glavni zapovednik srpske vojske na ušću Morave kod Kuliča, gde
je branio glavni prelaz preko Morave. Videći beznadežnost svoga položaja
(1813), naredio je da se spali smederevski grad, topove pobacao u Moravu,
ostatak vojske rasturio i prešao u Austriju. Umro je u Bukureštu u proleće
1834. godine.
ko.je.ko.254balinda,
LJUBOMIR JOVANOVIĆ žUPA
novinar
Rođen je 1877. godine u Brezovi (kod Moravice). Prava je završio u Beogradu.
Vođa studentskih martovskih demonstracija 1903. u Beogradu. Osumnjičen za
zaveru protiv kralja, kao jedan od vođa udruženja "Ujedinjenje ili smrt", morao
je da napusti Srbiju i ode u Beč. Međutim, posle majskog prevrata vraća se u
zemlju. Početkom 1905. uključuje se u četničku akciju i odlazi da se bori za
oslobođenje Južne Srbije i Makedonije od Turaka. Osnivač i urednik Pijemonta
(1911). Učestvuje u oba balkanska rata. Boreći se junački kod Krivolaka, pada
teško ranjen, da bi uskoro i podlegao ranama i koleri, u skopskoj tvrđavi 25.
juna 1913. godine.
ko.je.ko.255balinda,
JOVAN MARINOVIĆ
državnik
Rođen je 1821. godine u Sarajevu. Studirao je u Parizu. Poslanik Srbije u
Parizu, ministar finansija koji je doneo prvi budžet (1856-1857), ministar
inostranih poslova i predsednik vlade Srbije (1873-1874). žlan Srpskog učenog
društva. Naročito je aktivan u vreme Ilije Garašanina. Posle ubistva kneza
Mihaila postaje šef privremenog namesništva. Umro je u Villers-sur-Mer
(Francuska) 30. jula 1893. godine.
ko.je.ko.256balinda,
DRAGUTIN MILUTINOVIĆ
general
Rođen je 16. septembra 1865. godine u Beloševcu (kod Kragujevca). Posle Vojne
akademije u Beogradu studirao je i u Rusiji. Učestvovao je u oba balkanska rata
kao komandant Timočke divizije, a istakao se u borbama kod Krivolaka i na
Bregalnici. U Prvom svetskom ratu komandovao je Šumadijskom divizijom koja je
razbila neprijatelja u Kolubarskoj bici. Odlikovan je Karađorđevom zvezdom sa
mačevima i drugim domaćim i stranim vojnim odlikovanjima. Pored prikaza i
kritika u časopisima napisao je više zapaženih vojnih dela (Bonapartin rat u
Italiji 1796-97, Rusko-turski rat 1877-78. i dr.). Umro je u Beogradu 5.
januara 1941. godine.
ko.je.ko.257balinda,
ATANASIJE NIKOLIĆ
profesor
Rođen je 18. januara 1803. godine u Brestovcu (Bačka). Studirao je tehniku u
Beču. Rektor Liceja, prvi saradnik Ilije Garašanina i kneza Mihaila Obrenovića.
žlan Društva srpske slovesnosti. Ogledao se u mnogim disciplinama. Poznat je
bio kao slikar, pisac, glumac, prosvetni i književni radnik. Ostavio je više
naučnih radova, drama, poljoprivrednih pouka i filozofskih rasprava. Umro je u
Beogradu 28. jula 1882. godine.
ko.je.ko.258balinda,
VIĆENTIJE PETROVIĆ
vojvoda
Rođen je oko 1870. godine u Koraćici. Učesnik u oba srpska ustanka. Ustanički
starešina koji je uživao velik ugled u narodu. Priča se da su mu dvanaest
kuršuma izvadili iz mrtvog tela. Umro je u Koraćici 31. oktobra 1822. godine.
ko.je.ko.259balinda,
STEVAN V. POPOVIĆ
pedagog
Rođen je 22. septembra 1845. godine u Starom Bečeju. Završio je prava u Pešti.
Bio je jedno vreme nadzornik Tekelijanuma. Ministar prosvete (1884-1886) i
finansija (1895-1896). Dopisni član Srpskog učenog društva. Radio je na
organizaciji školstva i modernizaciji osnovne nastave. Objavio je više
pripovedaka, studija o savremenim književnicima, rasprava iz pedagogije i
nekoliko udžbenika. Uredio je nekoliko listova i kalendara, a izdavao je Srpske
ilustrovane novine. Umro je u Zemunu 26. januara 1918. godine.
ko.je.ko.260balinda,
ĐORĐE RAJKOVIĆ
književnik
Rođen je 23. aprila 1825. godine u Novom Sadu. Završio je prepsorandiju i radio
kao učitelj u Vukovaru i Novom Sadu. Borac za srpska prava i autonomnu Srpsku
Vojvodinu. Pored pedagoških i književno-biografskih studija, bio je veoma
snažan humoristički pisac. Objavljivao je radove u listovima Humorist, Ren i
Komarac, gde je bio i urednik. Umro je u Novom Sadu 28. jula 1886. godine.
ko.je.ko.261balinda,
MAŠAN BOčOVIĆ
serdar
Rođen je 4. marta 1858. godine u Piperima. Ministar vojske Crne Gore. Istakao
se u Prvom svetskom ratu kao komandant Starosrbijanskog odreda. Umro je u
Podgorici 25. septembra 1920. godine.
ko.je.ko.262bjevdjic,
MIKELANDJELO BUONAROTI
vajar-slikar-arhitekt
Rodjen 1475. godine. Italijanski vajar, slikar, arhitekt i pesnik;
jedan od najvecih umetnika i najpotpunijih predstavnika renesanse
u Evropi; svojim radom pretezno vezan za Firencu i Rim; kao vajar
on trazi u ljudskom telu ne samo lepo proporcionisane oblike nego
i aktivnu snagu, izraz zivota, dramaticnu intezivnost misli i
osecanja; prvo njegovo znacajno delo je "David", statua visoka
5 metara (u Akademiji u Firenci); vrhunac njegovog vajarskog
stvaralastva su figure za grobnicu pape Julija II; "Mojsije"
(u crkvi Svetog Petra u Rimu) i "Robovi" (u Luvru) i za grobnicu
porodice Medici: "Jutro", "Vece", "Dan", "Noc" (u crkvi San-Lorenco
u Firenci); kao slikar izradio je u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu
devet epizoda iz Starog zaveta, okruzene figurama sibila i proroka,
kao i dzinovski "Strasni sud", velicanstvena slikarska dela koja se
odlikuju plasticnoscu, duboko prostudiranim pokretima i odsustvom
pejzaza; kao arhitekt, sagradio u Firenci Lorencovu biblioteku, a
u Rimu dovrsio najlepsu palatu renesansnog doba, Farneze, i nastavio
rad na crkvi Svetog Petra, cija je celina njegova zamisao, kao i
grandiozno kube na crkvi; primenjujuci u arhitekturi sistem proporcija
i koristeci anticke elemente, manje tezi da postigne idealnu harmoniju,
a vise tezi da izazove kod gledaoca utisak snage i ogromnosti, vezujuci
se za gotiku i nagovestavajuci barok; napisao znatan broj stihova
misaonog sadrzaja i strasnog izraza ("Soneti", "Madrigali"). Umro
je 1564. godine.
ko.je.ko.263bjevdjic,
NILS BOR
fizicar
Rodjen 1885. godine. Danski teorijski fizicar, jedan od najistaknutijih
naucnika XX veka; 1911. saradjuje sa Raderfordom u Engleskoj, docent u
Mancesteru, profesor Univerziteta u rodnom Kopenhagenu; postavio teoriju
strukture atoma za model koji je Raderford predlozio ("Borova teorija")
prema Plankovoj kvantnoj u klasicnoj fizici, dajuci i neobicne stavove
("Borovi postulati"); uspesno objasnio svetlosne spektre atoma vodonika;
1943-45. u SAD ucestvovao u naucnim istrazivanjima koja su prethodila
proizvodnji atomske bombe; jos 1939. sa Vilerom (Wheeler) dao teoriju o
mogucnosti nuklearne fisije uranijuma 235 termickim (sporim) neutronima,
sto je imalo presudan uticaj na orijentaciju na taj izotop. Dao i
znacajne radove u oblasti filozofije i fizike, ali nije uvek dosledan
svojim istrazivanjima u fizici. Njegovo ime nose mnoge fizicke velicine,
principi i konstante u atomskoj fizici (Borove orbite, poluprecnik,
model atoma s Raderfordom, Borovi uslovi frekvencije, Borov princip
komplementarnosti, Borov princip korespodencije, Borov magneton itd.).
Dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1922. Umro je 1962. godine.
ko.je.ko.264bjevdjic,
ZAN LAFONTEN
pesnik
Rodjen 1621. godine. Francuski pesnik; prijatelj Rasina, Molijera
i Boaloa; pisao pesme, komedije, opere, balete i romane, ali je
najpoznatiji po svojim "Basnama" (240 basana, podeljenih u 12
knjiga), na kojima je radio 30 godina; koristeci vec obradjene
teme, narocito grckih i latinskih pisaca, obnovio i proslavio ovaj
knjizevni rod zivim, plasticnim i duhovitim nacinom pricanja;
stvorio svoju versifikaciju, majstorski mesajuci najraznovrsnije
stihove; prevodjen je na mnoge svetske jezike. Dela: pesme "Adonis",
"Elegija nimfama Boa", "Filemon i Baukida"; roman "Ljubav Psihe i
Kupidona"; price (u stihovima) i drugo. Umro je 1695. godine.
ko.je.ko.265bjevdjic,
HEKTOR BERLIOZ
kompozitor
Rodjen 1803. godine. Francuski kompozitor i muzicki pisac, tvorac
francuske programske muzike, vodj muzickog romantizma; izvrsio veliki
uticaj na evropsku muziku; pisao muzicke clanke i kritike; komponovao
simfonijska dela, opere i drugo. Dela: "Fantasticna simfonija", "Herold
u Italiji"; opere "Trojanci u Kartagini", "Benvenuto Celini"; dramska
legenda "Prokletstvo Fausta", i drugo. Napisao poznato delo "Nauka o
instrumentaciji. Umro je 1869. godine.
ko.je.ko.266bjevdjic,
HENDRIK ANTON LORENC
fizicar
Rodjen 1853. godine. Holandski teorijski fizicar, profesor Univerziteta
u Lajdenu, jedan od najvecih teorijskih fizicara svoga vremena; zasnovao
i razradio teoriju elektrona; dao znatne priloge u elektrodinamici,
objasnio i predvideo mnoge elektromagnetske i opticke pojave vezane
za naelektrisane cestice i elektromagnetsko polje, izracunao mnoge
velicine karakteristicne za elektromagnetska, opticka i toplotna
svojstva sredine; objasnio dispersiju svetlosti, dao vezu medju
indeksom prelamanja svetlosti sredine i njenom gustinom, dao teoriju
Zemanovog efekta, zasnovao elektrodinamiku sredina koje se krecu; izveo
cuvene "Lorencove transformacije" u specijalnoj teoriji realativnosti.
Zajedno sa P. Zemanom 1902. dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Aktivno
je zastupao materijalisticko shvatanje sveta. Umro je 1928. godine.
ko.je.ko.267bjevdjic,
VELA NIGRINOVA
glumica
Rodjena 1862. godine. Slovenska glumica, istaknuta tragetkinja velikog
glumackog renomea; prvakinja beogradskog Narodnog pozorista, ciji je
clan bila od 1882; imala znatan uticaj na razvitak glume u Srbiji; bila
je idol publike krajem XIX veka; dostojanstvena, nervna, impozantna,
nije zanosila zenstvenoscu, vec sugerisala svoju velicinu unutrasnjom
snagom, formatom i snaznim altom. Vaznije uloge: Julija, Ofelija
(Sekspir), Eboli (Siler, "Don Karlos"), Marija Stjuart (Siler), Mona
Vana (Materlink), Nora (Ibzen), Debora (Mozental), Magda (Inderman,
"Zavicaj"), Violeta (Dima Sin, "Gospodja s kamelijama"). Umrla je
1909. godine.
ko.je.ko.268wizard,
> Odakle je, 'leba ti, ova enciklopedijska jedinica?
Prepisao sam, uglavnom od reči do reči, tekst koji je objavljen
u publikaciji "Od učiteljske škole do učiteljskog fakulteta",
izdatoj, valjda, povodom osnivanja istog, a koja mi je, stivajem
okolnosti, dopala do ruku. Dotični je u delu knjige koji nosi
naslov "Posebno zaslužan za osnivanje Učiteljskog fakulteta".
Ima i slika, ali trenutno nisam mobilan pa ću GIF da pošaljem
za nekih nedelju-dve. ;)
ko.je.ko.269wizard,
> Zar je dotični, bog da mu dupu prosti ;) pandrkno?
žulo bi se... ;)
ko.je.ko.270ndragan,
/ tumačenje Bodlerovog pesništva je moguće TEK kad se zanemari je li
/ bio ili nije etc. sve dok je iole važno da li je autor nekog teksta
U redu je to, što se tiče tumačenja teksta, ali je ovde reč baš o
biografiji - izostaviti, ili se mrštiti kad se ne izostavi tako nešto,
vuče mi na romantizovane zašećerene biografije iz prošlog veka. Rusi su
to zvali lakirovka.
Što se baš samog tumačenja tiče, smatram da je irelevantno da li je
pesnik bio vaki ili naki, da li je imao bube u glavi ili u gaćama,
ostavio je tekst i tekst je na stolu da radimo s njim šta umemo. Da li
bi tekst bio drugačiji da je raspored buba bio obratan, spada u rasprave
o babi, troli i tramvaju.
Bue_ Ndragan
ko.je.ko.271bjevdjic,
NIKOLAJ VASILJEVIC GOGOLJ
knjizevnik
Rodjen 1809. godine. Ruski knjizevnik; prvi put se pojavio u casopisu
"Otadzbinski zapisi" (1830) romanticno-folklornim pripovetkama, i
naprecac osvojio citaoce i knjizevnu kritiku; sledece price su sporije
ali zivotnije, romanticne jedino u fatalistickom mirenju sa sudbinom,
inace inspirisane svakidasnjicom; produkt ovog perioda je i "Taras
Buljba", delo u kome je autor ponesen romanticarskim divljenjem prema
slobodoljublju, castoljublju i rodoljublju svojih kozackih predaka.
Karijeristi, podmitljivci, sitni kradljivci tudjeg vremena i truda,
pijani silnici i oni koji u picu tope tugu, usli su u njegovo delo
i oziveli ogromnu pozornicu spahijske Rusije kroz poemu "Mrtve duse"
i komediju "Revizor"; njegovi junaci: Manilov, Sobakevic, Nozdrjov,
Hlestakov, Akakije Akajevic Basmackin, Cicickov i drugi, postali su
pojmovi. Kasnije, gotovo prestravljen uzasima koji su u njegovim
knjizevnim delima verno slikali Rusiju, poceo se kajati pred sobom i
drustvom, i napisao knjigu "Izabrana mesta iz prepiske sa drugovima";
bez uspeha je pokusao da na mracnu sliku Rusije baci svetle tonove i
stvori pozitivne junake; ruku spasenja pruzio mu je Belinski u cuvenom
pismu, i pokusao ga spreciti da se udavi u sopstvenom ocaju; bilo je
uzalud: nekoliko dana pred smrt unistio je rukopis II toma "Mrtvih
dusa". Gogoljevo delo presudno je uticalo na razvitak ruske umetnicke
proze; na osnovu njegovog knjizevnog postupka Belinski je formulisao
principe tzv. naturalne skole u ruskoj knjizevnosti; Cernisevski ga
je smatrao za osnivaca "satiricnog ili tacnije kritickog pravca ruskog
realizma", dominantnog u ruskoj knjizevnosti XIX i pocetkom XX veka.
Ostala dela: pripovetke "Vecera na salasu kraj Dikanjke", "Mirgorod",
"Arabeske"; komedija "Zenidba", i drugo. Umro je 1852. godine.
ko.je.ko.272bjevdjic,
ABRAHAM LINKOLN
drzavnik
Rodjen 1809. godine. Sesnaesti predsednik SAD (1860-65); bio je
zemljoradnik, drvoseca, ladjarski momak, upravnik poste, advokat,
clan Kongresa; pripadao Republikanskoj stranci, stranci americke
industrijske burzoazije, koja je bila za ukidanje crnackog ropstva,
jer je ono ometalo razvoj masinske industrije. Kao predsednik vodio
rat s juznim drzavama SAD, ciji su vlasnici plantaza bili za
odrzavanje crnackog ropstva (americki gradjanski rat, 1861-65).
Posle pobede nad juznim drzavama ropstvo je ukinuto na celoj
teritoriji SAD. Pao kao zrtva atentata 1865. godine; ubile su ga
pristalice robovskog sistema.
ko.je.ko.273bjevdjic,
CARLS DIKENS
romansijer
Rodjen 1812. godine. Engleski romansijer; knjizevni rad poceo crtama
"Bozove skice", 1836; sledece godine objavio humoristicki roman "Pikvikov
klub", kojim je odmah stekao veliku popularnost; realist u poznavanju
zivota malih i neznatnih ljudi koji su uvek njegova tema, ali on taj
zivot idealizuje; njegova velika popularnost dolazi od sirokog i vedrog
humora i izvanredne sposobnosti crtanja likova. Mana mu je pateticnost,
ali ona ima svoje opravdanje: njega su duboko dirale nepravicnosti
drustvenog pokreta, i on ih je izneo na videlo i zatalasao javno
mnjenje, pa je tako Parlament sproveo izvesne reforme. Glavna dela:
romani "David Koperfild", "Pikvikov klub", "Oliver Tvist", "Mala Dorit",
"Nikolas Niklbi", "Velika ocekivanja", "Prodavnica starih retkosti",
"Sumorna kuca", "Martin Calzvit"; pripovetke "Tri duha", "Cvrcak na
ognjistu", "Bitka zivota" i drugo. Umro je 1870. godine.
ko.je.ko.274bjevdjic,
BJERNSTERNE BJERNSON
knjizevnik
Rodjen 1832. godine. Norveski knjizevnik, novinar i politicar;
romanticar; zalagao se za slobodu svoga naroda, za republiku odvojenu
od Svedske, za darvinizam i pozitivizam; pomagao i borbu Srba i
Slovaka protiv nacionalnog ugnjetavanja u Austro-Ugarskoj Monarhiji;
pisao price u narodnom duhu, pesme, drame, komedije i romane. Glavna
dela: drame "Kralj Sver", "Sigurd Slembe", "Pastor Sang", "Iznad
ljudskih moci", "Stecaj", "Novi sistem", roman "Tomas Randalen",
komedija "Kada mlado vino previre", i drugo. 1903. dobio Nobelovu
nagradu za knjizevnost. Umro je 1910. godine.
ko.je.ko.275bjevdjic,
KARL MAJ
pisac
Rodjen 1842. godine. Jedan od najcitanijih nemackih decijih pisaca.
U njegovim romanima, cija se radnja uvek odvija u egzoticnim zemljama,
redovno je najsimpaticniji glavni junak Nemac koji lako pobedjuje
domoroce. Zbog toga ga je veoma cenio i nemacki car Vilhelm, a kasnije
i Hitler. Maj je u mladosti bio na robiji zbog prevara, kradja i
razbojnistva; na robiji je i poceo da pise. Tek u starosti je posetio
neke krajeve sveta o kojima je pisao. Najpoznatiji su mu romani o
Indijancima. Glavna dela: "Vinetu", "Blago u srebrnom jezeru", "Old
Surhend", "Ardiston i Dzinistan", "U carstvu srebrnog lava" i drugo.
Umro je 1912. godine.
ko.je.ko.276bjevdjic,
VECELI TICIJAN
slikar
Rodjen izmedju 1487. i 1490. godine. Italijanski slikar, jedan od
glavnih predstavnika venecijanske skole i najslavnijih majstora
renesanse; sledbenik je Belinija i sadrug Djordjona; postepeno
sazrevao, da bi u kasnim godinama stvorio svoja najznacajnija
dela; imao izrazit smisao za culnost, lepotu ljudskog tela i
toplinu boja; od kompozicija iz anticke mitologije, kojima se
najvise proslavio najcuvenije su: "Bahanal", "Jupiter i Antiopa",
"Venera"; od religioznih slika cuvene su "Vaznesenje Bogorodicino",
"Polaganje Hristovo u grob", kao i mnogobrojne Bogorodice; nacinio
je mnogobrojne portrete: "Karlo V na konju", "Covek s plavim ocima",
"La Bela", "Papa Pavle III" i drugo. Umro je 1576. godine.
ko.je.ko.277novim,
" CARLS DIKENS
" ............................. njega su duboko dirale
" nepravicnosti drustvenog pokreta, i on ih je izneo na videlo i
" zatalasao javno
Evo zgodnog primera. Dikens, to je da se rasplačeš nad sirotom decom
koju muče okrutni izrabljivači etc. Ako čitate Dikensova pisma,
možete naći i kako prilično detaljno planira da istabači jedno
nevaspitano dete iz komšiluka, jer mu lomi ogradu i svojim niskim
poreklom kvari decu. Tja. Biografija zakazuje.
A sad, da malo zakaže i sociologija: Kako objasniti da je Dikens -
kao kritičar vulgarnog, izrabljivačlog kapitalizma ("njega su duboko
dirle nepravičnosti") - u to isto vreme bio tako popularan i imao
toliko upeha kod publike iz tog istog društva?
Ma, ako se već pitate o "životu i delu", pitajte se - moj je savet -
onda ovo: je l' mi nešto ova knjiga kaže za moj sopstveni život? S
tim pitanjem se manje greši, i mada izgleda "obično" - može biti
produktivnije od drugih.
ko.je.ko.284balinda,
STOJAN RIBARAC
političar
Rođen je 6. februara 1855. godine u Svilajncu. Studirao je prava u Beogradu, a
bavio se i advokaturom. Vođa Liberalne, kasnije Nacionalne stranke. Ministar
unutrašnjih dela (1892), ministar pravde (1909) koji daje široku amnestiju
političkim krivcima. Zauzimao se i za amnestiju osuđenih na procesu u Solunu.
Ministar je i u prvim posleratnim vladama Kraljevine SHS. Umro je u Beogradu 3.
avgusta 1922. godine.
ko.je.ko.285balinda,
MIODRAG BORISAVLJEVIĆ
književnik
Rođen je 11. septembra 1893. godine u Užicu. Kao dobrovoljac učestvuje u Prvom
svetskom ratu. Radio je kao direktor ribolovnog gazdinstva u Apatinu. Pisao je
pripovetke i objavljivao u raznim listovima i časopisima. Objavio je i nekoliko
knjiga za decu. Značajna su njegova dela: Vukovi, Među ljudima, Iz podunavskih
šuma, Zaboravljeni svet, Na zemlji i dr. Umro je u Beogradu 20. avgusta 1978.
godine.
ko.je.ko.286balinda,
MIHAJLO VALTROVIĆ
arheolog
Rođen je 17. septembra 1839. godine u Beogradu. Kao državni pitomac studirao je
arhitekturu u Karlsrueu. Profesor Velike škole, upravnik Narodnog muzeja u
Beogradu, osnivač Srpskog arheološkog društva. žlan Srpske kraljevske
akademije. Pokretač i urednik Starinara, u kome je objavio velik broj studija.
Jedan je od pionira i najzaslužniji proučavalac srpske srednjovekovne
arhitekture i umetnosti. Glavna dela su mu: Građa za istoriju umetnosti u
Srbiji, Pogled na staru srpsku crkvenu arhitekturu i dr. Umro je u Beogradu 9.
septembra 1915. godine.
ko.je.ko.287balinda,
VLATKO VUKOVIĆ
vojvoda
Rođen je početkom XIV veka. Kao veliki vojvoda bosanski vodio je borbu sa
Turcima i pobedio ih kod Bileća (1388). Učestovao je u Kosovskoj bici 1389, a
kada je saznao za pogibiju kneza Lazara, povukao je vojsku u Bosnu. Opevan je u
narodnim pesmama kao Vladeta vojvoda. Umro je 1392. godine.
ko.je.ko.288balinda,
MILORAD GAVRILOVIĆ
glumac i reditelj
Rođen je 21. maja 1861. godine u Valjevu. Počeo je kao putujući glumac u raznim
diletantskim družinama. Upravnik i prvak Narodnog pozorišta u Beogradu.
Ostvario je kao glumac mnoge karakterne uloge (Ričard III, Egmont, Jago),
vršeći uticaj na stil igre i prirodu govora drugih glumaca. Krajem veka počeo
je i da režira drame. Umro je u Beogradu 26. aprila 1931. godine.
ko.je.ko.289balinda,
PETAR DESPOTOVIĆ
profesor
Rođen je 9. oktobra 1847. godine u Somboru. Upravitelj Učiteljske škole u
Aleksincu, profesor u Pakracu i Beogradu, školski nadzornik. Sa J. Blagojevićem
pokrenuo je dečiji list Golub (1879). Bavio se istorijom srpskih škola u
Ugarskoj i pisao pedagoške tekstove. Poznata je njegova Istorijska pedagogika
za učitelje i učiteljice srpskih narodnih škola. Umro je u Kruševcu 1. jula
1917. godine.
ko.je.ko.290balinda,
JOVAN TOMAŠEVIĆ
pravnik
Rođen je 13. februara 1892. godine u Crmnici (Crna Gora). Posle gimanzije
upisao se na pravne nauke u Beogradu. Još kao omladinac osuđen je na deset
godina robije zbog "Bombaške afere". Mobilisan je 1914, a posle okupacije Crne
Gore uspeo je da se prebaci u Francusku, gde će (u Poatjeu) završiti prava kao
stipendista srpske vlade. Početkom 1919. vraća se u zemlju, radi na stvaranju
SRPJ (Socijalističke radničke partije Jugoslavije) i postaje predsednik KP za
Crnu Goru. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu kandidovan je na listi KP Crne
Gore. Posle "Obznane" prelazi u ilegalstvo i razvija široku delatnost Nezavisne
radničke partije Jugoslavije. Umro je u Cetinju 3. aprila 1924. godine.
ko.je.ko.291balinda,
MITA CENIĆ
publicist
Rođen je 1851. godine. Kao državni pitomac počeo je da studira medicinu u
Parizu. Jedan od najistaknutijih pobornika socijalizma u Srbiji. Osuđivan je i
proterivan. Pokretač socijalističkog lista Radnik, zatim Borbe i Istine.
Poznato mu je delo Moja tamnovanja ili ispod zemlje i spis Bogoslov i doktor.
Umro je u Beogradu 8. februara 1888. godine.
ko.je.ko.292balinda,
DIMITRIJE CRNOBARAC
državnik
Rođen je 25. oktobra 1818. godine u Beogradu. Školovao se u Beču i Parizu, gde
je i doktorirao. žlan Društva srpske slovesnosti i Državnog saveta. Kao
ministar pravde i prosvete (1858-1859) ukinuo je upotrebu kvrga i torture, kao
i zabranu upotrebe Vukovog pravopisa. Umro je u Beču 14. juna 1872. godine.
ko.je.ko.293balinda,
MAŠO ĐUROVIĆ
vojvoda
Rođen je 1831. godine u Dupilu (kod Virpazara). Kao kapetan Dupila učestvuje u
ratu sa Turcima 1852-1853, a 1860. postaje vojni komandant Crmničke nahije. U
ratovima sa Turcima istakao se naročito na Krnjicima (1862) gde je zarobio 600
Turaka, zatim na Muratovici, Kiti, Rasinoj Glavici, Sađavcu i Meterizima
(1861-1862), kao i na Sutormanu (1876-1878). Odlikovan je Zlatnom medaljom
Obilića. Umro je u Dupilu 1917. godine.
ko.je.ko.294balinda,
MIHAILO čIVKOVIĆ
general
Rođen je 22. septembra 1856. godine u Beogradu. Zbog toga što je bio za
autoritativnu organizaciju srpske vojske, po uzoru na pruski način vaspitanja,
nazvan je "gvozdeni general". Učestvovao je u svim ratovima Srbije od 1876. do
1919. Tokom Prvog svetskog rata istakao se kao komandant odbrane Beograda.
Odlikovan je najvećim srpskim i stranim vojnim odlikovanjima. Umro je u
Beogradu 28. aprila 1930. godine.
ko.je.ko.295balinda,
DIMITRIJE ISAILOVIĆ
leksikograf
Rođen je 26. novembra 1783. godine u Dalju. Gimnaziju je završio u Sremskim
Karlovcima, a studirao je filozofiju u Pešti. Profesor, a posle prelaska u
Srbiju korektor, cenzor i urednik Srpskih novina. Jedan od osnivača beogradske
Gimnazije, profesor Liceja, vrhovni inspektor svih škola u Srbiji. Glavni
sekretar Državnog saveta, član Društva srpske slovesnosti. Objavio je više
rečnika (francusko-srpski, nemačko-srpski, latinsko-srpski). Umro je u Beogradu
29. maja 1853. godine.
ko.je.ko.296balinda,
ĐORĐE JOVANOVIĆ
vajar
Rođen je 21. januara 1861. godine u Novom Sadu. Vajarstvo je učio u Beču,
Minhenu i Parizu. Izrazit akademičar i veoma plodan u svome radu. Upravnik
Umetničke škole u Beogradu, član Srpske akademije nauka. Njegova dela su:
spomenik kosovskim junacima u Kruševcu, Milošu Obrenoviću u Požarevcu, Josifu
Pančiću i vojvodi Mišiću u Beogradu, Branku Radičeviću u Sremskim Karlovcima i
dr. Portretisao je velik broj državnika, vojskovođa, naučnika, umetnika i
drugih znamenitih ljudi, načinivši njihove biste i medalje. Radio je alegorične
grupe, figure i reljefe. Umro je u Beogradu 23. marta 1953. godine.
ko.je.ko.297balinda,
MILIVOJE HADčI KOSTIĆ
hirurg
Rođen je 24. avgusta 1883. godine u Sarajevu. Medicinu je završio u Beogradu, a
hirurgiju specijalizovao u Hamburgu, Parizu i Berlinu. Profesor Univerziteta u
Beogradu, dugogodišnji šef katedre za hirurgiju, član Srpske akademije nauka i
umetnosti. Prvi je kod nas počeo da operiše tumor mozga i kičmene moždine.
Objavio je više stručnih radova u našim i stranim časopisima iz oblasti
medicine. Najznačajnije mu je delo O genezi i lečenju peptičnog ulkusa. Umro je
u Beogradu 21. februara 1974. godine.
ko.je.ko.298balinda,
DOBRICA MILUTINOVIĆ
glumac
Rođen je 30. avgusta 1880. godine u Nišu. Počeo je da glumi u đačkim družinama
i putujućim trupama. Prvak Narodnog pozorišta u Beogradu. Nenadmašan
romantičarski glumac, redak talenat dramskog ostvarenja. Ostale su nezaboravne
njegove uloge: Otela, Romea, Orlića i Don Karlosa, kao i uloge iz narodnih
komada sa pevanjem (Seoski lola, Đido i dr.). žuven je njegov Mitke u Koštani.
Umro je u Beogradu 18. novembra 1956. godine.
ko.je.ko.299balinda,
DIMITRIJE PETROVIĆ
vajar
Rođen je 18. februara 1799. godine u Baji (Mađarska). Vajarstvo je studirao u
Beču i bio sledbenik bečkog klasicizma. Veoma uspele su brojne njegove statue,
nadgrobni spomenici, grbovi, medalje i oltari. Isklesao je i nekoliko grupnih,
mitoloških kompozicija. žuven je njegov ikonostas Saborne crkve u Beogradu.
Pronašao je nov metod livenja i opisao ga u knjizi koju je izdao u Beču (1845).
Umro je u Beču 1852. godine.
ko.je.ko.300asterix,
> Rodjen 1798. godine. Francuski slikar, glavni predstavnik romantizma;
> ...
> zapazanja o umetnosti, narocito o slikarstvu. Umro je 1963. godine.
Al je poživeo svaka mu čast ;)
ko.je.ko.301bjevdjic,
FJODOR MIHAILOVIC DOSTOJEVSKI
knjizevnik
Rodjen 1821. godine. Ruski knjizevnik. Formirao se pod uticajem
socijalista-utopista i na Gogoljevim knjizevnim tradicijama. Rana
dela inspirisana su mu socijalnim tragedijama malih ljudi i prozeta
odbranom otudjene ljudske sustine "ponizenih i uvredjenih". U
karakterima svojih junaka otkrio je proces razdvajanja licnosti
i njime motivisao mnoge njihove postupke. Kao ucesnik utopijsko-
-socijalsitickog kruzoka M. V. Petrasevskog, uhapsen i osudjen
na smrt 1849; kazna mu je zamenjena progonstvom u Sibir, gde je
proveo 10 godina. Dela nastala na robiji, i kao rezultat psihickog
preloma u autoru zbog gubljenja vere u revolucionarni preobrazaj i
opravdanost takve borbe, docaravaju tesku tragiku ljudi koji svoje
psiholoske krize resavaju ubistvom ili pobunom protiv sredine sa
kojom su se sukobili, da bi na kraju nasli izlaz u hriscanskom
smirenju, krotkosti i unutrasnjem samousavrsavanju. Njegovi junaci
zive u sivim stambenim zgradama, sirotinjskim konacistima i sobama
za izdavanje, krcmama i prljavim stubistima, i ta ih mesta kao kob
okivaju bedom iz koje nema izlaza do smrti. Da bi privukao paznju
citaoca na moralnu sadrzinu svojih romana, konstruisao je fabule
na kriminalistickom zapletu i time pojacavao dramsku napetost,
a nekim novelama davao formu ispovesti glavnih junaka, koji u
prvom licu iznose svoje psihicke probleme. Dubina psihologije,
poniranje u podsvest, traganje za korenima ljudske tragike u
coveku, glavne karakteristike knjizevnih dela Dostojevskog,
postale su osnovna preokupacija modernog romana, a njegov uticaj
na razvitak svetske knjizevnosti izvanredno je znacajan. Dela:
romani i povesti "Bedni ljudi", "Dvojnik", "Bele noci", "Netocka
Nezvanova", "Ujkin san", "Selo Stepancikovo i njegovi stanovnici",
"Ponizeni i uvredjeni", "Zlocin i kazna", "Braca Karamazovi",
"Zli dusi", "Mladic", "Kockar", "Zapisi iz mrtvog doma", "Idiot" i
drugi; publicistika "Piscev dnevnik", "Politicki napisi" i drugo.
Umro je 1881. godine.
ko.je.ko.302bjevdjic,
ALEKSANDAR SERGEJEVIC PUSKIN
pesnik
Rodjen 1799. godine. Veliki ruski pesnik; buntovan duh, poreklom
iz stare, ali vrlo osiromasene plemicke porodice, bio je zbog svojih
stihova posvecenih buni i slobodi ("Caadajevu", "Selo" i drugo) prognan
iz prestonice; poginuo je u dvoboju 1837. godine koji je dosao kao
posledica neprestanih spletki nejviseg ruskog drustva protiv pesnika.
Lirika mu se odlikuje vehementnom osecajnoscu, merom i, iznad svega,
dovrsenoscu i krajnjom jednostavnoscu izraza; ljubavni motivi, dominantni
u celoj njegovoj lirici, bogatoj muzickim, slikarskim i psiholoskim
elementima, smenjuju se povremeno sa patriotskim i revolucionarnim.
Stojeci na pocetku ruskog realizma, Puskin je odmah dao roman, i to u
stihovima, "Evgenije Onjegin" - delo za koje je Belinski rekao da je
"enciklopedija ruskog zivota". Napisao je jos niz manjih (po obimu)
dela te vrste: "Gavrilijada", "Grof Nuljin", "Kucica u Kolomni". U
oblasti drame njegov "Boris Godunov" predstavlja znacajan datum ne
samo u ruskoj dramskoj literaturi nego i u ruskom realizmu. U prozi,
koju su neki od najvecih ruskih pisaca (Lav Tolstoj i drugi) smatrali
nedostiznim uzorom, isticu se "Pripovetke pokojnog Ivana Petrovica
Belkina", "Pikova dama", "Kapetanova kci", "Egipatske noci" i drugo.
Ostala dela: male tragedije (u stihovima) "Gozba za vreme kuge",
"Kameni gost", "Vitez-tvrdica", "Mocart i Salijeri"; poeme "Cigani",
"Poltava", "Bronzani konjanik"; bajke u stihovima "Bajka o caru
Saltanu", "Bajka u ribaru i ribici", "Bajka o popu i sluzi njegovom
Baldi" i drugo.
ko.je.ko.303bjevdjic,
FERNANDO MAGELAN
moreplovac
Rodjen oko 1480. godine. Cuveni portugalski moreplovac; stupio u sluzbu
Spanije i poveo ekspediciju od pet brodova da bi otkrio novi pomorski
put za Molucka ostrva ("Ostrva zacina") i osvojio kolonije: 1519. ispitao
jugoistocne obale Juzne Amerike, otkrio moreuz (Magelanov moreuz) i njim
prosao u Veliki okean; nazvao ga Tihi (Pacifik), jer u njemu nije doziveo
bure kao u Atlanskom. Ubili su ga urodjenici 1521. godine na Filipinskim
ostrvima, a ekspedicija je nastavila put oko sveta, koji je trajao sve
do 1522; u Spaniju se vratio samo brod "Viktorija" sa 18 ljudi pod
zapovednistvom Sebastijana del Kana; ovo prvo putovanje oko sveta
nedvosmisleno je dokazalo da je Zemlja okrugla.
ko.je.ko.304bjevdjic,
EVGENIJE SAVOJSKI
vojskovodja
Rodjen 1663. godine u Austriji, po rodjenju Francuz; istakao se u
ratovima s Turskom i Francuskom; koristeci nepovoljne uslove Turske
nanosi joj poraz kod Sente (1697), sto dovodi do zakljucenja
Karlovackog mira; u austrijsko-turskom ratu (1716-18) pobedjuje
kod Petrovaradina 1716, osvaja Beograd 1717, posle cega dolazi do
sklapanja Pozarevackog mira 1718; u Beogradskoj tvrdjavi ostala je
kapija princa Evgenija, a doskora su postojali i ostaci njegovog
dvora na Dorcolu u Beogradu. Umro je 1736. godine.
ko.je.ko.305bjevdjic,
EZEN DELAKROA
slikar
Rodjen 1798. godine. Francuski slikar, glavni predstavnik romantizma;
radio portrete, istorijske kompozicije, predele, mrtve prirode;
nastavljac tradicija Rubensa i Venecijanaca, izvrstan kolorist;
sklon literarnim i egzoticnim sizeima, a pod uticajem romanticarskih
shvatanja epohe i puta po severnoj Africi dao dela koja se odlikuju
velikim temperamentom i dramaticnoscu ("Ulaz krsatasa u Carigrad",
"Pokolj na Hiosu", "Smrt Sardanapalova", "Na barikadama 28. jula 1830");
ilustrovao Geteovog "Fausta". Znacajan mu je "Dnevnik", pun izvanrednih
zapazanja o umetnosti, narocito o slikarstvu. Umro je 1863. godine.
ko.je.ko.306bjevdjic,
DZEMS KLERK MAKSVEL
fizicar
Rodjen 1831. godine. Britanski fizicar, najveci teorijski fizicar XIX
veka; dao pronalaske iz raznih oblasti fizike; u elektromagnetizmu dao
cuvene "Maksvelove jednacine", stvorio elektromagnetsku teoriju svetlosti,
pronasao da je svetlost elektromagnetske prirode (elektromagnetski talasi),
dao teorijski osnov radio-talasa i radio-tehnike, matematicki formulisao
mnoge Faradejeve pronalaske, razvio talasnu teoriju etra, itd. Glavna
dela: "Traktat o elektricitetu i magnetizmu", "Teorija toplote", "Kretanje
i materija", "Stabilnost Saturnovih prstenova", i drugo. Umro je 1879.
godine.
ko.je.ko.307bjevdjic,
PETAR VELIKI
car
Rodjen 1672. godine. Ruski car od 1682-1725, osnivac mocne ruske
drzave; proglasen za cara kao dete, a stvarno preuzeo vlast 1689.
uklonivsi sa polozaja regenta, svoju sestru Sofiju; 1697-98.
proputovao zapadnu Evropu da bi upoznao njena kulturna i tehnicka
dostignuca: u Holandiji i Engleskoj ucio brodogradnju; sproveo
dalekosezne reforme, cime je Rusiju izveo iz srednjovekovne
zaostalosti; umesto stare vojske "strelaca", ciju je pobunu
ugusio, uveo modernu vojsku i sagradio flotu; dovodio strane
strucnjake i otvarao skole, osnovao Akademiju nauka, pokrenuo
prve novine ("Vedomosti"), reformisao kalendar; suzbijao stetne
obicaje nasledjene iz srednjeg veka i od Mongola; pomagao podizanje
privrede otvarajuci rudnike i manufakture (preko 200); organizovao
drzavnu upravu i Rusiju podelio na Gubernije; na uscu Neve 1701.
godine osnovao novu prestonicu Petrograd. Vodio dva rata s Turcima,
kojom su prilikom prvi put uspostavljene rusko-crnogorske politicke
veze (vladika Danilo) i pobednicki rat protiv Svedske; zavrsen mirom
u Nistadu 1721, kojim je izvojevao za Rusiju izlaz na Balticko more
i polozaj velike sile ("severni rat"). Umro je 1725. godine.
ko.je.ko.308bjevdjic,
VLADIMIR VLADIMIROVIC MAJAKOVSKI
pesnik
Rodjen 1893. godine. Ruski pesnik; bavio se i slikarstvom; poceo
kao futurist, i jedan je od osnivaca ovog pravca u Rusiji; borio se
protiv svih vrsta ugnjetavanja coveka, opevao predrevolucionarne i
revolucionarne procese u ruskom drustvu; revolucionisao knjizevni jezik
uvodjenjem vulgarizma, zargonskih izraza, kovanica i hiperbolizovanih
metafora; od rane kubisticke lirike ubrzo presao na velike lirske poeme
u kojima je sadrzana vera u covekovo oslobodjenje kroz osamljenicki
bunt kojim siba drustvena zla; njegova pretezno monoloska poezija
upucena je vise slusaocu nego citaocu. U periodu posle revolucije
posebno neguje "revolucionarnu agitku", pise brojne stihove i feljtone
u kojima popularise uspehe sovjetske vlasti; pod udar njegove ostre
satire, specificnog ritma i izraza, najcesce dolazi malogradjanstina
u svim svojim manifestacijama, narocito u ruskom drustvu; najsire je
izrazena groteskno-fantasticnim komedijama, u kojima siba birokratiju
i njen mehanizam. Njegovo celokupno stvaralastvo izvrsilo je ogromni
uticaj na razvoj ruske poezije, a njegovi beskompromisni stavovi i
postupci bili su predmet cestih kritika. Vaznija dela: pesme "Levi
mars", "Prica o Kuzneckstroju", "Dogadjaj koji je doziveo Vladimir
Majakovski letos u letnjikovcu", "Konferencijasi"; poeme "Oblak u
pantalonama", "Flauta-kicma", "Rat i mir", "Dobro", "O tome", "Covek";
drame "Stenica", "Tus", "Misterija Buf". Izvrsio samoubistvo 1930.
godine.
ko.je.ko.309bjevdjic,
DMITRIJ IVANOVIC MENDELJEJEV
hemicar
Rodjen 1834. godine. Ruski hemicar; kao tvorac Periodnog sistema
hemijskih elemenata, jedna od najznacajnijih licnosti na polju hemije;
u mnogobrojnim i raznovrsnim radovima (oko 500) obradjivao sva podrucja
hemije, a i pitanja fizike, mineralogije, filosofije, pedagogije, pa
cak i slikarstva; proucavao razvoj industrije u Rusiji, narocito uglja,
nafte i metala; prvi preporucio podzemnu gazifikaciju uglja i hemijsku
preradu nafte (danasnja petrohemija). Njegova knjiga "Osnovi hemije"
prevedena je na mnoge strane jezike. Predlozen, ali nije bio izabran
za clana Ruske akademije nauka. Umro je 1907. godine.
ko.je.ko.310bjevdjic,
FELIKS MENDELSON
kompozitor
Rodjen 1809. godine. Nemacki kompozitor i dirigent; gradski muzicki
direktor u Diseldorfu, upravnik lajpciskih "Gewandhaus" koncerata,
osnivac Lajpciskog konzervatorijuma; veoma zasluzan za upoznavanje
i ozivljavanje dela Johana Sebastijana Baha. Kao kompozitor jedan
od istaknutih romanticara; sa uspehom se ogledao u svim podrucjima,
izuzev u operi. Najznacajnija dela: uvertire ("Hebride" ili "Fingalova
pecina" i drugo), scenska muzika ("San letnje noci"), cetiri simfonije,
violinski i dva klavirska koncerta, klavirske kompozicije ("Pesme bez
reci", "Ozbiljne varijacije"), solo-pesme, oratorijumi, horovi, kamerna
muzika i drugo. Umro je 1847. godine.
ko.je.ko.311bjevdjic,
ISAK NJUTN
fizicar
Rodjen 1642. godine. Engleski fizicar, matematicar i astronom; prema
opstem priznanju jedan od najvecih naucnika covecanstva; udario
temelje klasicnoj fizici i visoj matematici; otkrio prirodni znak
opste gravitacije (medjusobno privlacenje svih tela, "Njutnov zakon
gravitacije"), pronasao i dao osnovne zakone i principe mehanike
(tri osnovna zakona kretanja, "Njutnovi zakoni kretanja"), otkrio
neke zakonitosti u nauci o zvuku, u nauci o toploti, usavrsio
teleskop, zasnovao emisionu (korpuskularnu) teoriju svetlosti, izveo
Keplerove zakone i pokazao mnoge zakonitosti kretanja nebeskih tela,
stvorio osnove diferencijalnog i integralnog racuna nezavisno od
Lajbnica (Njutn-Lajbnicova formula), nasao metodu pribliznog resavanja
jednacina i metodu interpolacije, i drugo. Od 1703, pa sve do svoje
smrti 1727, bio je predsednik Kraljevskog drustva (Akademije nauka).
Dobio najveca naucna i drustvena priznanja. Glavno delo: "Matematicki
principi filozofije prirode" (1687).
ko.je.ko.312bjevdjic,
NIKOLAJ ANDREJEVIC RIMSKI-KORSAKOV
kompozitor
Rodjen 1844. godine. Ruski kompozitor, istaknuti pripadnik grupe
"Ruska petorica"; temeljno obrazovan muzicki teoreticar (napisao
je, izmedju ostalog, klasicno delo "Principi orkestracije"); u
svom stvaranju, koje se odlikuje snaznom dramatikom i raskosnim
orkestarskim bojama, oslanjao se ne muzicke motive ruskog i azijskih
naroda. Glavna dela: opere "Sadko", "Zlatni petao", "Snjegurocka",
"Carska nevesta"; simfonijska dela "Spanski kaprico", "Fantazija
na srpske teme"; solo-pesme i drugo. Umro je 1908. godine.
ko.je.ko.313dutchman,
Re: Mikelanđelo
Ako se ne varam "grandiozno kube na crkvi" Svetog Petra
je kopija kupole firentinske "Santa Maria del Fiore",
koju je dizajnirao Bruneleski.
Opet možda se i varam :)
ko.je.ko.314vitez.koja,
#=> Al je poživeo svaka mu čast ;)
Vek ipo u zdravlju i radu ?
ps. pantelija lives !
ko.je.ko.316bjevdjic,
NAPOLEON I BONAPARTA
vojskovodja
Rodjen u Ajaciju na Korzici 1769. godine. Jedan od najvecih vojskovodja
i zavojevaca sveta, car Francuske; svrsio vojnu skolu u Brijenu u
Francuskoj; prvi put se istakao u borbi protiv Engleza kod Tulona
(1793), i u 24. godini dobio generalski cin; kao general, 1794.
komandovao brigadom u Italiji; ugusio monarhisticku pobunu u Parizu
1795; kao komandant francuske vojske u Italiji 1796. i 1797. izvojevao
niz pobeda protiv Austrije i Kampoformijskim mirom (1797) ukinuo
Mletacku republiku; 1798-99. izvrsio pohod na Egipat; po povratku
u Francusku, koristeci nezadovoljstvo koje je vladalo protiv
Direktorijuma, izvrsio drzavni udar 18. brimera (9. novembra 1799) i
zaveo rezim konzulstva (1799-1804). Prisvojio je gotovo neogranicenu
vlast najpre kao "prvi konzul", a od 1802. kao "dozivotni konzul".
Za vreme konzulstva izveo reforme u administraciji, prosveti,
sudstvu i finansijama, i dao Francuskoj novi krivicni i gradjanski
zakon (Nepoleonov kodeks); zakljucio konkordat sa papom Pijem VII i
privrememo naterao na mir Austriju i Englesku. Koristeci postignute
uspehe, 1804. proglasio se za imperatora. Dosavsi na vlast uspesima
i pobedama, morao je kao car da se odrzava na vlasti novim pobedama.
Zaveo je kruti apsolutizam, reorganizovao skolstvo, izgradio i uredio
Pariz, drumove, kanale itd., ali je istovremeno drzao veliki deo
Evrope pod svojom vlascu i vodio mnoge ratove. Neuspeli pohod na
Rusiju 1812, poraz u bici kod Lajpciga 1813. i pad Pariza (31. marta
1814) prinudili su ga da abdicira i da se povuce na ostrvo Elbu,
odakle se 1. marta 1815. vratio u Francusku, a 20. marta usao u
Pariz. Posle kratkotrajne "vlade od 100 dana" i novog poraza kod
Vaterloa (18. juna 1815), prognan je na ostrvo Svetu Jelenu; tamo
je umro 1821. posle mucnog zatocenja od nekoliko godina. Njegovi
posmrtni ostaci preneti su 1840. u Francusku, a sahranjen je u domu
invalida u Parizu.
ko.je.ko.317bjevdjic,
BENITO MUSOLINI
drzavnik
Rodjen 1883. godine. Italijanski drzavnik i politicar, predsednik
fasisticke vlade; za vreme boravka u Svajcarskoj povezao se sa tamosnjim
socijalistima, pa je po povratku u Italiju preko lista "Borba klasa"
propagirao socijalisticke ideje; vec jula 1912. izabran je za direktora
Socijalisticke partije, a u decembru preuzima upravu partijskog organa
"Avanti"; po izbijanju I svetskog rata napusta list i pocinje izdavati
"Italijanski narod", preko koga se zalaze za ucesce Italije u ratu na
strani Saveznika; aktivno pomaze D`Anuncija u kampanji za pripajanje
Rijeke Italiji i s njim osniva organizaciju Borbeni fasisticki odredi
koja je bila zacetak buduce fasisticke partije. U vreme privredne krize,
strajkova i revolucionarnog perioda, prikljucuje se desnici, vodi borbu
protiv socijalista i definitivno osniva fasisticku partiju, 1919. u
Milanu; oktobra 1922, sa kongresa fasisticke partije koji je odrzan
u Napulju, organizuje pohod na Rim u kome ucestvuje 60.000 fasista;
prestrasen pohodom i opstim stanjem u zemlji, kralj Viktor Emanuel
poverava mu mandat za sastav vlade; otad pocinje njegova fasisticka
diktatura u Italiji, koja se karakterise strahovitim terorom i
imperijalistickom politikom; kao "duce" (vodj) vodio je imperijalisticke
ratove protiv Etiopije 1936, Albanije 1939, Francuske 1940, Grcke 1940,
Jugoslavije 1941, i SSSR-a 1941-43; 25. jula 1943. doziveo poraz u
Velikom fasistickom vecu: kad je obrazovana nova vlada pod predsednistvom
marsala Badolja, Musolini je uhapsen i interniran u jedan hotel na
planini Gran Saso, odakle su ga 12. septembra 1943. oslobodili nemacki
padobranci i prebacili u severnu Italiju; tu je proglasio pad monarhije
i obrazovao vladu Italijanske fasisticke republike. Pri povlacenju
nemackih snaga iz Italije pokusao je da pobegne preko granice, ali su
ga partizani uhvatili i ubili u Dongu, na jezeru Komo 28. aprila 1945.
ko.je.ko.318bjevdjic,
ADOLF HITLER
diktator
Rodjen 1889. godine. Nemacki diktator, vodj nacisticke stranke, jedna
od najmracnijih licnosti u istoriji covecanstva; histerik, skorojevic,
fanatik, rusilacki duh. Uz podrsku nemacke krupne industrije, revansista
i tadasnjeg drzavnog kancelara Papena, a zahvaljujuci popustljivosti
prvenstveno velikih zapadnoevropskih zemalja, iskoristio materijalnu
bedu i nezadovoljstvo nemackog naroda, nametnuo mu se za vodju, i
poveo i njega i covecanstvo u katastrofu. Rodio se u Braunau, u
Austriji, kao sin zeleznicara; bio crtac i dekorater u Minhenu
(1912-14); dobrovoljac u nemackoj vojsci (1914-18); od 1919. clan
male Nacionalsocijalisticke stranke, a od 1921. njen predsednik;
9. juna 1923. pokusao puc u Minhenu, osudjen na zatvor, ali je ubrzo
pusten; 1925. reorganizovao stranku na vojnickoj podlozi (SS, SA i
druge trupe). Zahvaljujuci popustljivosti socijaldemokrata, bedi i
krizi 1929-33. i teroru svojih trupa, 1933. postao kancelar Rajha;
1934, posle smrti Hindenburga, proglasava se za vodju (Firer); uvodi
fasisticku diktaturu; otpocinje nemilosrdno gonjenje Jevreje i
komunista, ukida parlamentarizam, liberalizam, sindikate, slobodu,
ljudska prava, slobodu stampe; nauka, umetnost, privreda, drzava,
vojska ukopcavaju se ("glajhsaltuju") u partijski aparat; sve
progresivne ljude zatvara u koncentracione logore. Popustljiva
politika velikih zemalja i imperijalisticke suprotnosti omogucili
su mu da Nemackoj prikljuci Austriju, porobi Cehoslovacku, a 1939.
napadne Poljsku, cime je neposredno izazvao II svetski rat. Glavni
je krivac za masovne zlocine koje su nacisti vrsili u toku II svetskog
rata u okupiranim zemljama i samoj Nemackoj. Pred nadiranjem saveznickih
armija 30. arpila 1945. izvrsio je samoubistvo u bunkeru Rajhskacelarije.
ko.je.ko.319bjevdjic,
LUCIJE DOMICIJE NERON
car
Rodjen 37. godine. Rimski car od 54. do 68; na presto ga dovela majka,
Agripina Mladja, posto je prethodno otrovala muza, cara Klaudija (vladao
je od 41. do 54). Nastavljajuci politiku cara Tiberija (vladao je od
14. do 37) vodio ostru borbu protiv rimske aristokratije (senatorskog
staleza), koja se protivila suzavanju prava senata i jacanju carske
vlasti; pogubio je mnoge ugledne Rimljane i konfiskovao im imovinu;
kao svirep despot, pogubio cak i svoju majku i svog ucitelja Seneku.
Bolesno ambiciozan, zeleci da podrzava Aleksandra Makedonskog, vodio
je skupe i nesigurne ratove na Istoku, uzalud pokusavajuci da osvoji
Jermeniju, severnu obalu Crnog mora i Etiopiju. Trosio je mnogo na
pozoriste, cirkuske igre i raskosan zivot; uobrazavajuci da je veliki
umetnik, cesto se pojavljivao u pozoristu i cirkuskoj areni kao glumac,
pevac, svirac i ucesnik u trci dvokolica. Iscrpevsi drzavnu blagajnu,
opteretio je podanike, narocito u provincijama, novim porezima; otuda
su za vreme njegove vladavine plamteli ustanci u Britaniji, Galiji
i Judeji. Godine 64, u vezi s velikim pozarom Rima, nezadovoljstvo
je zahvatilo i Italiju, nasavsi odraza najpre u glasinama da je on
zapalio Rim, a zatim i u pobunama u vojsci. Najzad ga je jedna pobuna
pretorijanaca oborila s vlasti, pa je izvrsio samoubistvo 68. godine.
ko.je.ko.320bjevdjic,
ELIZABETA I
kraljica
Rodjena 1533. godine. Engleska kraljica (od 1558), cerka Henrija VIII i
Ane Bolen; oslanjajuci se na plemstvo i trgovacko-bankarsku burzoaziju
sprovela niz mera koje cine prekretnicu u istoriji Engleske; jos ostrije
"ogradjivanje" i proterivanje seljaka sa zemlje, osnivanje Londonske
berze (1566) i niza trgovackih kompanija (najvaznija je Istocnoindijska,
osnovana, 1600), jacanje trgovacke i ratne mornarice, osiguranje prevlasti
anglikanske crkve (pogubljenje Marije Stjuart)) i osvajacka kolonijalna
politika koja je, posle sloma spanske "Nepobedive armade", 1588. osigurala
Engleskoj pomorsko prvenstvo i polozaj najjace kolonijalne sile. Umrla je
1603. godine.
ko.je.ko.321bjevdjic,
ALEKSANDAR VELIKI
kralj-vojskovodja
Rodjen 356. godine pre nove ere. Makedonski kralj (od 336. do
323. pre nove ere), sin Filipa II, najveci vojskovodja starog veka,
ucenik Aristotelov; dovrsio pokoravanje Grcke; 334. poveo rat protiv
Persijanaca; osvojio Malu Aziju, Siriju, Egipat i Persiju, stigao
do Inda; umro u Vavalonu 323. godine pre nove ere; neobicno hrabar;
spada u red najvecih vojskovodja sveta; predstavnik metodicne i
unistavajuce strategije; u oblasti taktike koristio je sadejstvo
konjice i pesadije; njegov vojnicki genije zasnivao se i na sirokoj
opstoj kulturi; zasluzan za sirenje helenske kulture po Istoku.
O njemu i njegovim delima postoji ogromna knjizevnost; pricanje o
njemu prodrlo je u srednjem veku i u staru srpsku knjizevnost
("Aleksandrida").
ko.je.ko.323bjevdjic,
INDEX BIOGRAFIJA U TEMI "KO JE KO"
----------------------------------
Poruka Ime i Prezime
----------------------------------
12.240 OTO FON BIZMARK
12.241 VOLFGANG AMADEUS MOCART
12.242 SERGEJ MIHAJLOVIC AJZENSTAJN
12.243 DZDRDZ GORDON BAJRON
12.244 RENE DEKART
12.245 OSKAR VAJLD
----------------------------------
12.262 MIKELANDJELO BUONAROTI
12.263 NILS BOR
12.264 ZAN LAFONTEN
12.265 HEKTOR BERLIOZ
12.266 HENDRIK ANTON LORENC
12.267 VELA NIGRINOVA
----------------------------------
12.271 NIKOLAJ VASILJEVIC GOGOLJ
12.272 ABRAHAM LINKOLN
12.273 CARLS DIKENS
12.274 BJERNSTERNE BJERNSON
12.275 KARL MAJ
12.276 VECELI TICIJAN
----------------------------------
12.301 FJODOR MIHAILOVIC DOSTOJEVSKI
12.302 ALEKSANDAR SERGEJEVIC PUSKIN
12.303 FERNANDO MAGELAN
12.304 EVGENIJE SAVOJSKI
12.305 EZEN DELAKROA
12.306 DZEMS KLERK MAKSVEL
----------------------------------
12.307 PETAR VELIKI
12.308 VLADIMIR VLADIMIROVIC MAJAKOVSKI
12.309 DMITRIJ IVANOVIC MENDELJEJEV
12.310 FELIKS MENDELSON
12.311 ISAK NJUTN
12.312 NIKOLAJ ANDREJEVIC RIMSKI-KORSAKOV
----------------------------------
12.316 NAPOLEON I BONAPARTA
12.317 BENITO MUSOLINI
12.318 ADOLF HITLER
12.319 LUCIJE DOMICIJE NERON
12.320 ELIZABETA I
12.321 ALEKSANDAR VELIKI
----------------------------------
Nastavak 1. aprila 1994. godine
ko.je.ko.324hose,
ń:) OTO FON BIZMARK
ń:) drzavnik
žuo sam da je bio srbin po poreklu?
Jel' tačno ?
HOSE
ko.je.ko.330bjevdjic,
CARLI CAPLIN
glumac
Rodjen 1889. godine. Filmski glumac, scenarist, reditelj i kompozitor,
jedan od najvecih svetskih umetnika. Rodjen u bedi, karijeru poceo
u putujucim cirkusima Engleske. Na filmu se prvi put pojavio u SAD,
snimajuci za kompaniju Kiston kratke sale. Ubrzo stvara lik Sarla,
skitnice punog osecanja i dobrote, malog deliju. Kao jedan od osnivaca
i suvlasnik kompanije Junajted Artist ("Ujedinjeni umetnici") snimio
svoje najvece filmove. Gonjen hajkom najreakcinarnijih krugova SAD
bio prinudjen da napusti Holivud. U Londonu snimio "Svetlosti
pozornice" (1953). Glavni filmovi: "Idila u polju", "Mirna ulica",
"Hodocasnik", "Kid", "Potera za zlatom", "Cirkus", "Svetlosti
velegrada", "Moderna vremena", "Veliki diktator", "Gospodin Verdu",
"Jedan kralj u Njujorku" i drugi. Umro je 25. decembra 1977. godine.
ko.je.ko.331bjevdjic,
ROBERT SUMAN
kompozitor
Rodjen 1810. godine. Nemacki kompozitor i muzicki pisac, jedan od
najznacajnijih predstavnika romantizma; istice se kao muzicki liricar
i autor klavirskih minijatura; osnovao je casopis "Neue Zeitschrift
fur Music", u kome je vodio odlucnu borbu protiv negativnih pojava i
konzervatizma u muzici svoga vremena. Dela: solo-pesme (ciklusi
"Pesnikova ljubav", "Ljubav i zivot zene"), klavirske kompozicije
"Karneval", "Simfonijske etide", "Decje scene", koncerti za klavir,
za violoncelo i orkestar, simfonije, kamernu muziku i drugo. Umro
je 1856. godine.
ko.je.ko.332bjevdjic,
KLAUDIO MONTEVERDI
kompozitor
Rodjen 1567. godine. Italijanski kompozitor, jedan od najistaknutijih
operskih kompozitora iz epohe ranog baroka; muzicar u sluzbi vojvode
od Mantove, kapelnik crkve Svetog Marka u Veneciji; uneo mnoga nova
izrazajna sredstva u operski stil i vokalnu muziku. Dela: opere "Orfeo",
"Ariana", "Krunisanje Popeje", zatim 9 knjiga svetovnih madrigala, mise,
kanconete i drugo. Umro je 1643. godine.
ko.je.ko.333bjevdjic,
HORACIO NELSON
admiral
Rodjen 1758. godine. Engleski admiral, baron od Nila; ucestvovao u
140 bitaka i 40 puta ranjavan; izgubio oko u bici kod Kalvija, 1794,
a desnu ruku u bici kod Tenerife, 1797; kod Abukira, 1798, i kod
Trafalgara, 1805, konacno unistio francusku flotu, ali je bio smrtno
ranjen; ovim pobedama onemogucio je Napoleonovu invaziju na Britansko
ostrvo. Podignut mu je spomenik u Londonu, na Trafalgar-skveru.
ko.je.ko.334bjevdjic,
NIKOLAJ II ALEKSANDROVIC
car
Rodjen 1868. godine. Ruski car od 1894. do 1917, sin Aleksandra III,
poslednji vladar feudalno-kapitalisticke Rusije, cije su nacionalne
i drustvene suprotnosti dovele do sloma starog poretka i pobede
revolucionarnih snaga ("oktobarska revolucija"). Posle neuspelog
rata protiv Japana 1904-05, s mukom je ugusio revoluciju u zemlji,
1905; pred opasnocsu od Viljemove Nemacke, njegova vlada okoncala
je ranije sporove sa Engleskom, s kojom je zakljucila savez 1907,
cime je konacno formirana antanta Rusije, Engleske i Francuske. U
duhu opste atantine politike, bio je na strani Srbije u aneksionoj
krizi 1908-09, a u istocnom pitanju zastupao nacelo narodnosti, u
kojem je smislu postigao sporazum sa Italijom (1909); objavio rat
Austriji 1914, i tako upleo Rusiju u ratni obracun velikih sila;
posle vojnih poraza 1915. i izbijanja revolucije 1917, dao ostavku
na presto; streljale su ga revolucionarne snage u julu 1918. godine.
ko.je.ko.335bjevdjic,
PJOTR ILJIC CAJKOVSKI
kompozitor
Rodjen 1840. godine. Ruski kompozitor; najistaknutiji ruski simfonicar
XIX veka; dao sintezu evropskog artizma i narodne osecajnosti. Komponovao
sest simfonija (najpoznatija poslednja, "Pateticna"), uvertire, koncerte
za klavir, za violinu i orkestar, kamernu muziku, solo-pesme, klavirske
kompozicije; opere "Evgenije Onjegin", "Pikova dama" i druge; balete
"Labudovo jezero", "Uspavana lepotica" i drugo. Umro je 1893. godine.
ko.je.ko.336bjevdjic,
VILJEM SEKSPIR
dramski pesnik
Rodjen u Stratfordu-na-Evonu 1564. godine. Veliki engleski dramski
pesnik; oko 1585. otisao u London, gde je postao glumac i suvlasnik
pozorista; oko 1610. povukao se u Stratford, gde je i umro 1616.
Njegov knjizevni rad obuhvata narativne poeme: "Venera i Adon",
"Otmica Lukrecije", "Tuzbalica zaljubljene", alegoricnu elegiju
"Feniks i grlica" i 154 soneta; hronologija njegovih drama deli
se u 5 razdoblja, iz kojih se vidi razvitak njegovog dramskog
stvaranja: I. 1588-94, "doba ucenja": komedije "Uzaludan trud
ljubavi", "Komedija pometnja", "Dva plemica iz Verone", "San letnje
noci", tragedije "Tit Andronik", "Romeo i Djulijeta", istorije
"Henri IV" (tri dela), "Ricard III", "Ricard II"; II. 1595-1600,
doba velikih komedija "Mletacki trgovac", "Ukrocena goropadnica",
"Vesele zene vindzorske", "Mnogo vike ni oko sta", i istorije
"Kralj Dzon", "Henri IV" (dva dela), i "Henri V"; III. 1601-04,
ozbiljan i sumoran "Hamletov period"; komedije "Kako vam drago",
"Bogojavljenska noc", "Sve je dobro sto se dobro svrsi", "Mera
za meru", satiricna komedija "Troil i Kresida", tragedije "Julije
Cezar", "Hamlet", "Otelo"; IV. 1604-08, nazvan "Lirov period",
u kojem osecanje tragicnosti jos jace nego u prethodnom: tragedije
"Kariolan", "Kralj Lir", "Makbet", "Antonije i Kleopatra", "Timon
Atinjanin", i romanticna drama "Perikle"; V. 1609-13, "romanticni
period": tragikomedije "Simbelin", "Zimska bajka", "Bura", istorija
"Henri VIII". Drame su napisane u stihu ("blank-vers"), u petostopnom
jampskom desetercu, pretezno bez rime, i sa malo umetnute proze
u dijalogu. Istorijske drame cine kontinualan ciklus za razdoblje
od 1399. do 1485, sa "prologom" ("Kralj Dzon") i "epilogom"
("Henri VIII"), i prikazuju meteze, bune i haos koji nastaju
kad se povrede "red" i "zakonitost" u zemlji; komedije, cija je
osnovna tema ljubav, obicno imaju dva zapleta: glavni, romanticni,
neodredjen vremenski i prostorno, i sporedni, realisticki, koji
slika ondasnju Englesku; likovi Sekspirove komedije su psiholoski
zivi i individualisani, ne "apstrakcije" ili "tipovi", pa otuda ona
nema "zaoka" ni "siba" satire, i svrha joj je smeh, ne podsmeh ili
ruganje; u njegovim tragedijama nedaca koja odvodi u smrt glavnog
junaka, njegova "tragicna krivica", proizilazi iz karaktera samoga
heroja, a nije posledica "zlog udesa" ili "sudbine": tragicna radnja
i konacna katastrofa slede neminovno iz njegovih postupaka, a izvor
ovih je karakter. U ranijim tragedijama dramski sukob je spoljasnji,
izmedju heroja i njegove okoline; u poznijim, on je unutrasnji, u
samom heroju, izazvan sumnjama, strastima, ili idejama koje potresaju
njegovu dusu. Abnormalna dusevna stanja, natprirodne pojave, i "slucaj"
imaju podredjen znacaj u Sekspirovoj tragediji, i posledice su, ne
uzrocnici, tragicne radnje. Prvo izdanje celokupnih Sekspirovih dela
stampano je u Londonu, 1623. godine.
ko.je.ko.337bjevdjic,
JOHAN FRIDRIH SILER
pesnik
Rodjen 1759. godine. Jedan od najvecih nemackih pesnika; bavio se i
istorijom i bio profesor istorije na Univerzitetu u Jeni; pisao drame,
pesme, balade, studije iz estetike; obradjivao misaonu liriku, ali
je njegovo glavno delo drama. Narocito je bio plodan period njegovog
stvaranja u prijateljstvu sa Geteom; saradjivao u casopisima "Die
Noren" i "Musenalmanach". Zivot mu je bio pun patnji. U pocetku svoga
stvaranja polazio je od socijalnih i politickih ideja Sturm und Drang-a
sa Rusovljevim idealom o slobodi, suprostavljajuci gradjanske vrline
cinizmu i pokvarenosti plemstva. Drugi period njegovog stvaranja
istice ideal dostojanstva, slobode i lepote covekove; buni se protiv
tiranije; pod Geteovim uticajem blizi se antickom idealu; sukob je u
pojedincu; pokusava da obnovi anticku dramu uvodeci horove; smatra se
prelazom izmedju anticke drame i muzicke drame Riharda Vagnera. Dela:
revolucionarna drama "Razbojnici"; revolt protiv vladarske samovolje
"Spletka i ljubav"; pobuna protiv tiranije "Fiesko", "Don Karlos",
"Viljem Tel"; trilogija "Valenstajn", "Marija Stjuart", "Jovanka
Orleanka"; pokusaj obnove anticke drame "Nevesta iz Mesine"; u
fragmentima je ostalo njegovo najbolje dramsko delo "Demetrijus";
"Balade", misaona "Pesma o zvonu"; "Pisma o estetskom vaspitanju
coveka", "O naivnoj i sentimantalnoj poeziji"; istorijski radovi
"Istorija otcepljenja Holandije", "Istorija tridesetogodisnjeg
rata". Umro je relativno mlad od plucne tuberkuloze 1805. godine.
ko.je.ko.338bjevdjic,
ZAN BATIST POKLEN MOLIJER
knjizevnik
Rodjen 1622. godine. Slavni francuski knjizevnik, upravnik pozorista
i glumac, jedan od najvecih komediografa svetske knjizevnosti. Posle
neuspeha svoje trupe u Parizu, krstario 14. godina po unutrasnjosti
Francuske, a zatim se vratio u prestonicu, gde je upravljao do smrti
svojim pozoristem, pisuci neumorno lakrdije i komedije u kojima je
najcesce sam igrao glavne uloge. Prvi veci uspeh postigao "Smesnim
preciozama" (1659), a poslednji mu je komad "Uobrazeni bolesnik",
pri cijem je izvodjenju umro (1673. godine). Za kratko vreme napisao
preko 20 raznovrsnih komada: od obicne lakrdije do visoke komedije
karaktera; u mnogima dao sliku drustva svoga doba, a u nekima je
tretirao aktuelne probleme, narocito braka i porodice; svojom
neodoljivom komikom i scenskom vestinom privlacio publiku u svim
zemljama i vremenima. Glavna dela: "Skola za muzeve", "Skola za
zene", "Tartif", "Don Zuan", "Mizantrop", "Zorz Danden", "Tvrdica",
"Gradjanin-plemic", "Ucene zene" i drugo.
ko.je.ko.339bjevdjic,
PERSI BIS SELI
pesnik
Rodjen 1792. godine. Engleski pesnik, jedan od najvecih liricara;
slobodouman, borac protiv tradicija, povlastica i tiranije, uneo u
englesku poeziju notu slobode i duhovne smelosti. U poemi "Kraljica
Mab" dao izraza svome revolucionarnom osecanju protiv "kraljeva,
svestenika i politicara"; "Pobuna Islama" izrazava nadu u bolju
buducnost ljudskoga roda; napisao je i pesnicke drame: "Cenci",
"Oslobodjeni Prometej" i druge, ali su mu najlepse kratke lirske
pesme kao: "Oblak", "Seva", "Oda Zapadnom vetru" i druge: 1821.
objavio znamenit esej "Odbrana poezije". Umro je 1822. godine.
ko.je.ko.340bjevdjic,
FRANC SUBERT
kompozitor
Rodjen 1797. godine. Austrijski kompozitor, jedan od najznacajnijih
predstavnika muzickog romantizma i najistaknutiji kompozitor lida;
ziveo i radio u Becu; komponovao nekoliko stotina solo-pesama, medju
kojima cikluse "Lepa mlinarica", "Zimsko putovanje", "Labudova pesma",
zatim opere, operete, scensku muziku za "Rozamundu", simfonije
(najpoznatija "Nedovrsena u h-molu"), "Moments musicauh" za klavir,
kamernu muziku i drugo. Umro je 1828. godine.
ko.je.ko.341bjevdjic,
GAJ JULIJE CEZAR
car
Rodjen 63. godine pre nove ere. Rimski car, Cezarov naslednik, unuk
njegove sestre Oktavije; po smrti Cezarovoj, kao komadant senatske
vojske potukao Antonija kod Mutine (43. pre nove ere), ali ubrzo s
njim i Lepidom sklopio trijumvirat; posle druge pobede nad Antonijem
kod Akcijuma (31. pre nove ere), pod imenom Avgust preuzeo svu vlast
i zavladao rimskom drzavom kao prvi imperator, ucinivsi kraj republici;
zaveo je novi oblik vladavine i drzavne administracije, poznat pod
imenom principata, cime je u stvari centralizovao svu vlast u Rimu;
usvojio je Tiberija, koji ga je i nasledio; ulepsao je Rim mnogim
gradjevinama i spomenicima, pomogao nauku i umetnost. Njegova
vladavina predstavlja najsjajniji period u rimskoj istoriji, pa je
to doba i nazvano "Avgustov" ili "Zlatni vek". Ziveo je sve do 14.
godine pre nove ere.
ko.je.ko.342bjevdjic,
DZORDZ ORVEL
pisac
Rodjen 1903. u Motihariju, Bengal (pravo ime mu je Erik Artur Bler).
Engleski pisac; skolovao se u Itonu, Engleska, i posle zavrsetka
skolovanja vraca se u Indiju 1922. godine. Jedno vreme radi u
Indijskoj imperijalnoj policiji, upoznaje izbliza njene metode
i, ogorcen, ubrzo daje ostavku. U godinama koje slede zivi tesko,
izvesno vreme radi cak i kao lucki radnik u Burmi. Zatim odlazi
u Spaniju i ucestvuje u spanskom gradjanskom ratu na strani
republikanaca. Kasnije zivi u Parizu i Londonu. Pisanjem pocinje
da se bavi u Indiji, ali prvo delo, autobiografsku prozu "Bez
prebijene pare u Parizu i Londonu", objavljuje 1933. u Evropi.
Zatim slede "Burmanski dani" (1934), roman "Svestenikova kci"
(1935), zabeleske iz spanskog gradjanskog rata "U cast Katalonije"
(1938), eseji "U unutrasnjosti kita" (1940), "Zasto pisem" (1947)
i druga dela; popularnost stice tek satirom "Zivotinjska farma",
koju pise izmedju novembra 1943. i februara 1944, a objavljuje
1945. godine. U njoj Orvel izrazava svoja politicka shvatanja
u literarnoj formi i na svoj nacin se obracunava sa politikom
vodjenom posle drugog svetskog rata. Roman "1984" je svakako
njegovo najbolje delo, koje je objavio 1949. U toj knjizi Orvel
predstavlja viziju totalitarne drzave ("Okeanija") u kojoj je covek
kao licnost potpuno degradiran, gde ratovima i policijskim terorom
sacica onih na vlasti drzi u strahu celo stanovnistvo, gde vladaju
beda i glad, gde su ljudske vrednosti cinicno dovedene na najnizi
stepen - protest Orvela protiv onih tendencija koje bi istoriju
mogle usmeriti u tom pravcu. Umro je 22. januara 1950. godine.
ko.je.ko.343bjevdjic,
ARTUR NEVIL CEMBERLEN
drzavnik
Rodjen 1869. godine. Britanski drzavnik i politicar, pripadnik
i vodj Konzervativne stranke; postao ministar finansija 1931.
i zaveo zastitne carine; 28. maja 1937. zamenio Baldvina na
polozaju predsednika vlade i vodje Konzervativne stranke. Prema
agresivnim teznjama fasistickih sila vodio politiku oklevanja
i popustanja, sto je omogucilo Nemackoj da potcini Austriju i
Cehoslovacku, Italiji Etiopiju i Albaniju, i da Franko zbog
politike "nemesanja" zagospodari u Spaniji; 1938. sastao se
s Hitlerom, Musolinijem i Daladjeom u Minhenu i potpisao
kapitulantski Minhenski pakt (29-30. septembra 1938), ali
je vec 3. septembra 1939. bio prisiljen da zbog fasisticke
agresije objavi rat Nemackoj. Odstupio sa predsednickog
polozaja. Smenio ga Cercil s predsednickog polozaja 10.
maja 1940. Cemberlen je umro 1940. godine.
ko.je.ko.344bjevdjic,
VINSTON CERCIL
drzavnik
Rodjen 1874. godine. Britanski politicar, drzavnik i pisac; kao oficir
borio se 1897-98. u kolonijama (Indija, Sudan); u burskom ratu ratni
dopisnik; za poslanika izabran 1900; 1905-08. bio drzavni podsekretar
za kolonije; 1908-09. ministar trgovine, 1909-11. unutrasnjih poslova;
1911-15. prvi lord Admiraliteta; 1917. ministar za municiju, 1918-21.
ministar rata i vazduhoplovstva; bio ideolog i organizator intervencije
protiv oktobarske revolucije u Rusiji; 1921-22. ministar kolonija,
1924-29. finansija. Do 1939. van vlade (bavio se pisanjem). Po dolasku
Hitlera na vlast u Nemackoj (1933) Cercil opominje Englesku i poziva je
da se sto pre i sto jace naoruza; minhensku politiku smatra kobnom, po
njemu je beskompromisni kurs jedini nacin da se obuzda Hitler. Po objavi
rata Nemackoj (3. septembra 1939) ulazi u Cemberlenovu vladu kao prvi
lord Admiraliteta; predsednik vlade i vodj Konzervativne stranke posle
saveznickog sloma u Norveskoj (10. maj 1940), u najtezim danima za
Englesku (posle pada Francuske). Za vreme rata bio u najtesnjoj vezi
s Ruzveltom (Atlantska povelja, konferencije u Kazablanki i Kvibeku)
i saradjivao sa Staljinom (konferencija u Teheranu, Jalti i Potsdamu).
U skladu sa svojim gledistem da rat vode drzavnici i politicari, a
ne vojnici, bio tvorac mnogih strategijskih poduhvata Saveznika u II
svetskom ratu. Na parlamentarnim izborima 1945. laburisti su pobedili
i preuzeli vlast, ali u oktobru 1951. Konzervativna stranka dobija
vecinu i Cercil postaje predsednik vlade. Aprila 1955. povlaci se i
ustupa to mesto i vodjstvo stranke svom najblizem saradniku A. Idnu.
Dela: "Lord Randolf Cercil", "Moje africko putovanje", "Liberalizam
i socijalni problem", "Istorija svetskog rata", "Marlboro", "njegov
zivot i doba", "Korak po korak", "U borbu", "Neumoljiva borba",
"Pocetak kraja", "Memoari iz drugog svetskog rata" i drugo. Dobio
Nobelovu nagradu za knjizevnost 1953. Umro je 1965. godine.
ko.je.ko.345bjevdjic,
ERVIN ROMEL
feldmarsal
Rodjen 1891. godine. Nemacki feldmarsal; ucestvovao u I svetskom
ratu kao pesadijski oficir; u II svetskom ratu, 1940, komandovao
oklopnom divizijom protiv Francuske; kao komandant nemackih
fasistickih ekspedicionih snaga ("Africki korpus"), februara
1941. upucen u Libiju gde je posle privremenih uspeha porazen
u bici kod El`Alamejna (decembra 1942), a po izvrsenom povlacenju
u Tunis (aprila 1943) napustio severnu Afriku; kao komadant "B"
armije nije uspeo da spreci iskrcavanje Saveznika u Normandiji,
1944. Posle neuspelog atentata na Hitlera (20. jula 1944), kao
jedan od zaverenika otrovao se (14. oktobra 1944).
ko.je.ko.346bjevdjic,
TOMAS DZEFERSON
drzavnik
Rodjen 1743. godine. U toku rata za nezavisnost SAD bio predsednik
odbora koji je pripremio "Deklaraciju o nezavisnosti", primljenu
4. jula 1776. u njegovoj redakciji. Kao istinski demokrata, svoje
robove je pustio na slobodu, ali nije uspeo da izdejstvuje ukidanje
crnackog ropstva; bio guverner Virdzinije 1779-81, Vasingtonov
sekretar 1790-93, predsednik SAD 1801-09 (treci po redu). Od
Napoleona I kupio Lujzijanu za SAD. Osnovao Demokratsku stranku
SAD. Umro je 1826. godine.
ko.je.ko.347bjevdjic,
KONSTANTIN KONSTANTINOVIC RODOFINIKIN
diplomata
Rodjen 1765. godine. Ruski diplomatski cinovnik, poreklom Grk;
prvi ruski sluzbeni predstavnik u Srbiji, poslat prvenstveno da
pomogne u organizovanju srpskih drzavnih vlasti; u Srbiju dosao
1807. Njegovi planovi za drzavno uredjenje Srbije bili su izradjeni
s teznjom da se Karadjordjeva vlast sto vise ogranici i prenese na
Senat; ovo je izazvalo Karadjordjevo nepoverenje i otpor, tim vise
sto se Rodofinikin mesao i u unutrasnje poslove i odrzavao veze
sa opozicijom: pokusavao je da pridobije staresine za samoupravu
pod zastitom Rusije; osecajuci se odgovoran za ustanicku ofanzivu
1809. i plaseci se Karadjordjevog gneva, presao preko Panceva u
Krajovu s mitropolitom Leontijem i Petrom Dobrnjcem; novembra 1809.
srpska Skupstina trazila je da mu se ne dozvoli povratak, pa je
povucen 1810. Umro je 1838. godine.
ko.je.ko.348dmiladinovic,
>> DZORDZ ORVEL
Pa ako mu objavljuješ biografiju, napiši mu bar puno ime
i prezime, a ne pseudonim.
žovek se zvao Erik Artur Bler (Eric Arthur Blair)
rođen u Motihariju (Indija) 25. juna 1903, a umro, mala
ispravka 21. januara 1950.
Interesantno je da je u Indiji jedno vreme bio pandur, otud
mu valjda ideje za 1984.
ko.je.ko.349bjevdjic,
██Ů DZORDZ ORVEL
██
██ Pa ako mu objavljuješ biografiju, napiši mu bar puno ime
██ i prezime, a ne pseudonim.
Ukoliko si procitao tu biografiju sigurno si mogao da primetis da sam
u zagradi, odmah na pocetku, naveo njegovo pravo ime. Medjutim, ako
nisi, onda valjda znas da na koricama njegovih knjiga ne pise njegovo
pravo ime vec samo "pseudonim" !!
ko.je.ko.350bjevdjic,
TOMAS MAN
knjizevnik
Rodjen 1875. godine. Jedan od najznacajnijih nemackih knjizevnika, plodan
pisac romana, novela, studija i clanaka. Po dolasku nacista emigrirao
najpre u Svajcarsku, zatim u SAD; politicki pripadao umerenoj levici i
vodio ogorcenu borbu protiv nacizma, a za sporazum sa SSSR-om; za vreme
rata izdavao svajcarski casopis "Mera i vrednost", a javljao se i preko
americkog radija, svojim porukama nemackom narodu. Vrlo je blizak Geteu
u kome je video simbol najviseg jedinstva humanosti i kulture uopste; u
svojim delima udruzivao hladni racionalizam s najneznijom senzibilnoscu,
a vecna tema mu je bila problem humanog, covek u svojoj borbi izmedju
zivota i duha, duh kao sila koja razara i sublimira zivot. Dobio Nobelovu
nagradu 1929, a Geteovu 1949. Dela: "Budenbrokovi" (pesimisticki roman
o propadanju bogate trgovacke porodice u toku tri generacije), "Mali
gospodin Fridman", "Smrt u Veneciji", "Tonio Kreger", "Razmatranja
jednog nepoliticara", "Carobni breg", "Mario i madjionicar", "Gete kao
predstavnik gradjanske epohe"; romani "Lota u Vajmaru" (majstorsko delo
impresionistickog izlaganja), i "Doktor Faustus" (povest genijalnog
muzicara s Niceovim crtama; bavi se opsteljudskom problematikom);
tetralogija "Josif i njegova braca"; "Sopenhauer", "problem slobode";
"Postanak doktora Faustusa", "Roman jednog romana", "Izabranik",
"Ispovesti varalice Feliksa Krula" i drugo. Umro je 1955. godine.
ko.je.ko.351bjevdjic,
RAFAELO SANTI
slikar
Rodjen 1483. godine. Italijanski slikar, najpotpuniji predstavnik
renesansnih ideja u slikarstvu; glavne odlike njegovih dela, crtanih i
komponovanih s nenadmasnim znanjem, jesu klasicna vedrina i uzvisenost
misli i osecanja; slikao je madone, portrete, religiozne i mitoloske
kompozicije; kao arhitekt jedno vreme rukovodio zidanjem crkve Svetog
Petra; zivot i rad mu se dele na tri epohe: 1. doba ucenja u rodnom
gradu Urbinu i usavrsavanja u gradu Perudji kod slikara Perudjina,
kad je naslikao "Tri gracije" i "Svetog Djordja"; 2. kratak ali veoma
plodan boravak u Firenci (1504-08), gde je, pored autoportreta, izradio
velik broj madona, koje su mu pronele slavu sirom sveta: "Madona dela
Granduca", "Madona u polju", "Lepa povrtarka", "Madona sa cesljugarom"
i mnoge druge, kojima treba dodati najslavniju, radjenu kasnije (oko
1513), "Sikstinsku madonu"; 3. zivot i rad u Rimu (1508-20), gde je za
papu Julija II i Lava X izradio freske u standzama i lodjama Vatikana,
koje su se ubrajale u najsavrsenije kompozicije zidnog slikarstva u
doba renesanse ("Atinska skola", "Parnas", "Izgnanje Heliodora",
"Oslobodjenje Svetog Petra" i druge); radio i portrete, medju kojima
su narocito cuveni po lepoti umetnicke obrade: "Portret mladog coveka",
"Portret pape Julija II", portret "Baltazara Kastiljona", "Kardinal
Alidozi". Umro je 1520. godine.
ko.je.ko.352bjevdjic,
SERGEJ VASILJEVIC RAHMANJINOV
kompozitor-pijanista
Rodjen 1873. godine. Ruski kompozitor i pijanista; od 1918. ziveo u SAD,
ne prekidajuci veze sa domovinom; nastupao i kao operski i simfonijski
dirigent, ali je svetsku slavu stekao kao pijanista i kompozitor cija
dela predstavljaju sintezu evropskog duha i ruske narodne osecajnosti;
komponovao opere, simfonijske kompozicije i drugo, ali se najoriginalnije
izrazio u klavirskim kompozicijama (cetiri koncerta i "Rapsodija na
Paganinijevu temu" za klavir i orkestar i drugo) i solo-pesmama. Umro
je 1943. godine.
ko.je.ko.353bjevdjic,
ARTUR SOPENHAUER
filozof-idealist
Rodjen 1788. godine. Nemacki filozof-idealist, klasican predstavnik
pesimizma; ucio da je volja osnova svega, Kantova "stvar po sebi",
sustina sveta, koji je samo predstava. Volja je vecito nezadovoljena,
i zato je zivot beskrajna patnja, a ovaj svet najgori moguci svet.
Cilj svega je "nirvana" (budizam). Glavno delo: "Svet kao volja i
predstava". Veci uticaj stekao tek pred kraj zivota i posle smrti.
Ostala dela: "Metafizika lepog", "Metafizika polne ljubavi", "O stilu
i pisanju", "O geniju" i drugo. Umro je 1860. godine.
ko.je.ko.354bjevdjic,
IVAN SERGEJEVIC TURGENJEV
knjizevnik
Rodjen 1818. godine. Ruski knjizevnik; poceo crticama iz lova, uzimajuci
za glavne junake razlicite tipove ruskih seljaka, naglasavajuci njihovu
prirodnu bistrinu i obdarenost; kasnije se zainteresovao za tipove
intelektualaca i njihove dileme, sudbine i odnos prema drustvenoj
stvarnosti svog doba; pronasao je novu varijantu "suvisnog coveka"
plemica-intelektualca i otkrio tip "nihiliste", gradjanskog intelektualca
sukobljenog s konzervativizmom tradicionalne plemicke kulture; u dva
poslednja romana dao je jos dve intelektualne sredine: jednu odvojenu
od naroda i zabavljenu apstraktnim umovanjem o sudbini domovine, i
drugu koja ide u narod da bi pokrenula narodni duh i angazovala ga
u borbi za progres, tzv. narodnjaci; liricnost svoje proze izrazenu u
opisima pejzaza, obradi propadanja plemickih gnezda i neznih, a ujedno
energicnih zenskih likova, elegicnost sa kojom je dao rezignaciju
razocaranih intelektualaca, sazeo je pred kraj zivota u jedinstven
zanr ritmovane lirske proze - pesme u prozi; dela su mu jos za zivota
bila popularna i izvan granica Rusije i znacajno uticala na razvoj
novelistike. Glavna dela: romani "Plemicko gnezdo", "Rudin", "Dim",
"Novina", "Ocevi i deca", "Uoci novih dana"; zapisi "Lovcevi zapisi";
pripovetke "Asja", "Prolecne vode"; pesme u prozi "Vrabac", "Siromah",
"Pir kod Vrhovnog bica"; drama "Mesec dana na selu", i drugo. Umro
je 1883. godine.
ko.je.ko.355bjevdjic,
ALFRED NOBEL
hemicar
Rodjen 1833. godine. Svedski hemicar, pronalazac i filantrop,
industrijalac; 1867. pronasao dinamit, 1886. balistit, jedan od
prvih bezdimnih baruta, i patentirao jos preko 100 drugih izuma;
proizvodnjom dinamita i drugih eksploziva veoma se obogatio i ostavio
je svojim testamentom fond od 9,2 miliona dolara za dodeljivanje
"Nobelove nagrade" za izvanredna dostignuca na podrucju fizike,
hemije, medicine (i fiziologije), knjizevnosti i zalaganja za mir.
Nagrade su prvi put dodeljene 1901. Za hemiju i fiziku dodeljuje
nagrade Svedska akademija nauka, za medicinu (i fiziologiju) Institut
Karolina u Stokholmu, a za mir komisija od pet clanova, koju bira
Norveska narodna skupstina. Nobel je umro 1896. godine
ko.je.ko.356bjevdjic,
LAV NIKOLAJEVIC TOLSTOJ
knjizevnik
Rodjen 1828. godine. Veliki ruski knjizevnik i mislilac; po poreklu
plemic, u svom delu bio je sav okrenut narodu i teskim uslovima
carskog samodrzavlja i grube eksploatacije u kojima je taj narod
ziveo. Ucestvovao je u krimskom ratu kao mlad oficir, a zatim je
podneo ostavku i povukao se na imanje Jasnu Poljanu, gde je ziveo
sve do svoje 82. godine; tada je napustio porodicu i kucu i umro na
zeleznickoj stanici Astapovo, odbivsi da se izmiri sa pravoslavnom
crkvom koja ga je ranije ekskomunicirala. Celokupan knjizevni opus
posvetio je razoblicavanju teskog drustvenog stanja u Rusiji toga
vremena, pisao je protiv svih institucija koje su pritiskivale
celokupan drustveni zivot, protiv brakova zasnovanih na interesima,
protiv nepravednih sudova, protiv crkve i njenog licemerja, protiv
rata, eksploatatorske plemicke klase, carskog samodrzavlja i terora
pomocu koga se ono odrzavalo, ali je u svemu tome postojao dubok
razdor u njegovoj licnosti; bio je nenadmasan slikar stravicne bede
ruskog seljaka i svih vidova nasilja u tadasnjoj Rusiji, ali se s
druge strane svim zarom zalagao da se ta pitanja ne smeju resavati
pomocu nasilja, buna i prevrata, nego mirnim putem kroz prosvetiteljski
rad i vaspitnim merama; kao pisac posedovao je ogromnu i originalnu
stvaralacku snagu; odlikuju ga izvanredna jednostavnost izraza,
jasnoca u kazivanju svojevrsnog realizma; njegova dela su postala
kulturna svojina celog sveta; izvrsio je veliki uticaj i na rusku
i na svetsku knjizevnost; pored pripovedaka, drama i romana, treba
spomenuti i njegovu obimnu i angazovanu publicisticku delatnost, jer
je u svojim clancima pokazao istu sirinu interesovanja, istu dubinu
povezanosti s narodnim zivotom i ostrinu kritike tadasnjeg drustva
kao i u svojim umetnickim delima; u toj delatnosti su takodje veoma
vidljive drasticne protivrecnosti u njegovom pogledu na sve probleme
sveta, ali i na nacin resavanja tih problema, tj. uvek strasno
protivljenje da se zlu suprostavlja nasilje u bilo kom vidu. Glavna
dela: "Ana Karenjina", "Vaskrsenje"; pripovetke "Savastopoljske price",
"Otac Sergije", "Kozaci", "Krajcerova sonata", "Hadzi-Murat", "Narodne
price"; drame "Zivi les", "Carstvo mraka", "Svetlost u tami svetli";
studije "Sta je umetnost", "Moja ispovest", "U cemu je moja vera",
"Ne mogu da cutim", "Pa sta da radimo ?"; memoari "Detinjstvo",
"Decastvo", "Mladost", i druga dela. Umro je 1910. godine.
ko.je.ko.357bjevdjic,
MARKO POLO
putnik
Rodjen 1254. godine. Najpoznatiji svetski putnik srednjeg veka, iz
Venecije, poreklom sa Korcule; 1271. krenuo na Daleki istok i proputovao
jugozapadnu i srednju Aziju (Mesopotamija, Kurdistan, Persija, Turan,
Pamir, Kineski Turkestan, Mongolija), i stigao u Peking 1275; prvi
Evropljanin koji je presao preko Pamira, Turkestana i Mongolije;
Proputovao gotovo celu Kinu (1275-92); vratio se 1295. u Evropu preko
Indonezije, Singapura, Indijskog okeana, Persije i Crnog mora. Opis
svojih putovanja objavio 1298. u knjizi koju je po njegovom kazivanju
napisao italijanski pisac Rusticijano (Rusticelo) iz Pize. Marko Polo
je umro 1324. godine.
ko.je.ko.358bjevdjic,
SERGEJ SERGEJEVIC PROKOFJEV
kompozitor-pijanista
Rodjen 1891. godine. Ruski kompozitor i pijanista, jedan od
najoriginalnijih ruskih muzickih stvaralaca; zavrsio Petrogradski
konzervatorijum 1914, kao ucenik Rimskog-Korsakova i Ljadova
(kompozicija, klavir, dirigovanje); od 1918-21. ziveo u Engleskoj
i SAD, a 1922-32. u Francuskoj, nastupajuci kao pijanista u mnogim
zemljama. Komponovao mnogobrojna dela iz skoro svih oblasti muzickog
stvaranja, medju kojima se isticu: opere "Zaljubljen u tri narandze",
"Semjon Kotko", "Plameni andjeo", "Rat i mir"; baleti "Romeo i
Djulijeta", "Pepeljuga", "Prica o kamenom cvetu"; kantata "Aleksandar
Nevski"; simfonijska bajka "Pedja i vuk"; "Klasicna simfonija", zatim
muzika za filmove "Aleksandar Nevski", "Ivan Grozni" i drugo. Umro
je 1953. godine.
ko.je.ko.359bjevdjic,
DZOZEF PULICER
novinar
Rodjen 1847. godine. Severnoamericki novinar madjarskog porekla, vlasnik
listova "Post-Dispec" iz Sent-Luisa, "Vorld" i "Ivning vorld" iz Njujorka;
iznosenjem upadljivih primera drustvene i ekonomske nejednakosti, tezio
reformama i otklanjanju zloupotreba; otuda je stekao naziv "osnivac
senzacione stampe" u SAD. Osnivac "Pulicerove nagrade" za dela iz oblasti
americke istorije, poezije, drame, romana, muzike i novinarstva; nagrade
se dele svake godine, a ogranicene su na americke drzavljane. Pulicer
je umro 1911. godine.
ko.je.ko.360bjevdjic,
ERNEST RADERFERD
fizicar
Rodjen 1871. godine. Britanski (novozelandski) fizicar, profesor
Univerziteta u Kembridzu, jedan od osnivaca moderne atomske (nuklearne)
fizike; bavio se istrazivanjem radioaktivnih pojava, utvrdio raspadanje
radioaktivnih elemenata i dokazao da je atom sastavljen od jezgra i
elektrona koji kruze oko njega, i tako dao tzv. dinamicki model atoma;
izvrsio dezintegraciju jezgra atoma azota pomocu alfa-cestica radijuma.
Dobio Nobelovu nagradu za hemiju 1908. Umro je 1937. godine.
ko.je.ko.361bjevdjic,
FRENK LOJD RAJT
arhitekt
Rodjen 1869. godine. Severnoamericki arhitekt, jedan od tvoraca moderne
arhitekture funkcionalnog tipa; prvi u svojoj zemlji upotrebio armirani
beton i industrijski gradjevinski materijal; izvrsio velik uticaj na
savremene arhitekte; podigao niz modernih zgrada i vila, medju kojima
Kaufmanovu "vodopadnu" kucu ("Fallingwater" u Konelsvilu, Pensilvanija),
Kunli Riversajd, Florida Sautern Kolidz, hotel Imperijal u Tokiju,
Gugenhajmov muzej u Njujorku i drugo. Umro je 1959. godine.
ko.je.ko.362novim,
" LAV NIKOLAJEVIC TOLSTOJ
" knjizevnik
... i uz, ostalo, dokazivao da je Šekspir u stvari jedan običan LRP.
ko.je.ko.363dmiladinovic,
>> Pa ako mu objavljuješ biografiju, napiši mu bar puno ime
Posopam se pepelom.
Pitaj boga iz kog razloga mi fali prva linija, međutim kad
sam ponovo skinuo, video sam da zaista piše.
Puno izvinjenja sa moje strane.
ko.je.ko.370bjevdjic,
ROBERT OPENHAJMER
fizicar
Rodjen 1904. godine. Severnoamericki fizicar, profesor Univerziteta
u Kaliforniji (do 1942); godinama se bavio eksperimentima i imao
vise pronalazaka na polju atomske fizike; njegov je pronalazak i
"Openhajmer-Filipsova-reakcija"; na poziv Ministarstva rata SAD
napusta 1942. Univerzitet da bi odigrao vodecu ulogu u resavanju
problema na izgradnji atomske bombe. Do 1945. bio direktor
laboratorije za izradu atomske bombe u Los-Alamosu, kad mu je
Ministarstvo rata poverilo da radi "na primeni atomske energije
u vojne svrhe"; od 1953. pod sumnjom da odrzava veze s komunistima,
onemogucen mu je dalji rad na atomskim pronalascima u SAD, jer
je bio protivnik proizvodjenja vodonicnih bombi i zalagao se za
koriscenje nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Rehabilitovan
je 1963. Umro je 1967. godine.
ko.je.ko.371bjevdjic,
JOZEF HAJDN
kompozitor
Rodjen 1732. godine. Austrijski kompozitor; najpre je bio pevac u decjem
horu u Becu, potom trideset godina muzicar na dvoru kneza Esterhazija; u
dva maha putovao u Englesku, gde je stekao svetsku slavu i gde su nastala
njegova najzrelija dela. Najveci znacaj imaju njegove simfonije i gudacki
kvarteti, ciji je klasicni oblik usavrsio i prosirio u pogledu tematike
i doneo novine u orkestraciji. Boraveci u sredini nastanjenoj jos od XVI
veka Gradiscanskim Hrvatima (Burgenland), napajao se slovenskim narodnim
napevima, koje je uneo u mnoga dela, izmedju ostalog i u austrijsku himnu
"Gotterhalte". U velikom nizu simfonija, koje cesto imaju programsku
pozadinu, isticu se grupe "pariskih i londonskih simfonija". Ostala dela:
gudacki kvarteti, klavirske sonate, oratorijumi "Stvaranje", "Godisnja
doba", opere "Apotekar", "Prava istrajnost", "Svet na mesecu", crkvena
muzika i drugo. Umro je 1809. godine.
ko.je.ko.372bjevdjic,
MARKO TULIJE CICERON
politicar-pisac
Rodjen 106. godine pre nove ere. Veliki rimski govornik, politicar,
filozof i pisac; kao konzul 63. godine pre nove ere otkrio i savladao
Katalininu zaveru; bio republikanac, protivnik Cezara i Antonija;
ubijen 43. godine pre nove ere; ostavio veci broj govora, dela i veliku
prepisku; u pogledu stila i jezika najveci rimski pisac. Dela: "Besede",
"O besedniku", "Razgovori u Tuskulumu", "O starosti", "O prijateljstvu",
"O najvisem dobru i zlu", "O prirodi bogova", "O duznostima" (u ovom
delu dao cuvenu pravnu izreku "Summum ius summa iniuria", tj. stroga
primena zakona cesto donosi nepravdu). Cuvene su njegove besede:
"Filipike" (14), "Protiv Katiline". Umro je 43. godine pre nove ere.
ko.je.ko.373bjevdjic,
DJOAKINO ROSINI
kompozitor
Rodjen 1792. godine. Italijanski kompozitor; komponovao 39 opera, od
kojih se do danas odrzalo na repertoaru samo nekoliko. Popularnost mu
donela najvise opera "Seviljski berberin"; ostale opere "Viljem Tel",
"Tankredi", "Otelo", "Semiramida" i druge. Iz oblasti crkvene muzike
istice se "Stabat Mater". Umro je 1868. godine.
ko.je.ko.374bjevdjic,
RIHARD STRAUS
kompozitor
Rodjen 1864. godine. Nemacki kompozitor i dirigent, najistaknutiji
nemacki kompozitor svoga doba, nastavljac programske muzike, znacajan
stvaralac moderne muzicke drame, majstor orkestracije; radio u Minhenu,
Vajmaru, Berlinu i Becu; komponovao opere, operete, simfonijske poeme,
balete, solo-pesme, kamernu muziku i drugo. Glavna dela: simfonijske
poeme "Don Huan", "Til Ojlenspigel", "Simfonija Alpa", "Simfonia
domestica", "Junacki zivot"; opere "Saloma", "Elektra", "Kavaljer s
ruzom", "Egipatska Helena", "Arabela", "Danajina ljubav" i drugo.
Umro je 1949. godine.
ko.je.ko.375bjevdjic,
ARTURO TOSKANINI
dirigent
Rodjen 1867. godine. Italijanski operski i simfonijski dirigent
svetskog glasa; dugo godina dirigovao u milanskoj Skali, a zatim
u Metropoliten operi u Njujorku, gde je organizovao i simfonijski
orkestar; pored toga dirigovao je mnogim orkestrima u celom svetu i
stekao ugled najveceg dirigenta danasanjice. Umro je 1957. godine.
ko.je.ko.376bjevdjic,
INDEX BIOGRAFIJA U TEMI "KO JE KO"
----------------------------------
Poruka Ime i Prezime
----------------------------------
12.330 CARLI CAPLIN
12.331 ROBERT SUMAN
12.332 KLAUDIO MONTEVERDI
12.333 HORACIO NELSON
12.334 NIKOLAJ II ALEKSANDROVIC
12.335 PJOTR ILJIC CAJKOVSKI
----------------------------------
12.336 VILJEM SEKSPIR
12.337 JOHAN FRIDRIH SILER
12.338 ZAN BATIST POKLEN MOLIJER
12.339 PERSI BIS SELI
12.340 FRANC SUBERT
12.341 GAJ JULIJE CEZAR
----------------------------------
12.342 DZORDZ ORVEL
12.343 ARTUR NEVIL CEMBERLEN
12.344 VINSTON CERCIL
12.345 ERVIN ROMEL
12.346 TOMAS DZEFERSON
12.347 KONSTANTIN KONSTANTINOVIC RODOFINIKIN
---------------------------------
12.350 TOMAS MAN
12.351 RAFAELO SANTI
12.352 SERGEJ VASILJEVIC RAHMANJINOV
12.353 ARTUR SOPENHAUER
12.354 IVAN SERGEJEVIC TURGENJEV
12.355 ALFRED NOBEL
---------------------------------
12.356 LAV NIKOLAJEVIC TOLSTOJ
12.357 MARKO POLO
12.358 SERGEJ SERGEJEVIC PROKOFJEV
12.359 DZOZEF PULICER
12.360 ERNEST RADERFERD
12.361 FRENK LOJD RAJT
---------------------------------
12.370 ROBERT OPENHAJMER
12.371 JOZEF HAJDN
12.372 MARKO TULIJE CICERON
12.373 DJOAKINO ROSINI
12.374 RIHARD STRAUS
12.375 ARTURO TOSKANINI
---------------------------------
Nastavak 13. aprila 1994. godine
ko.je.ko.377ndragan,
/ FRENK LOJD RAJT
/ Rodjen 1869. godine. Severnoamericki arhitekt, jedan od tvoraca
Oženjen unukom Marka Miljanova.