CIVIL.10

07 Sep 1996 - 03 Sep 1998

Messages - umetnost

umetnost.205 milosh.zorica, -> #204, kolja.t
Nažalost, potpuno tačno, stari pregaocu. Veoma je slabo interesovanje za aktivnim učešćem u umetnosti na našim prostorima.:( Svi to cene i poštuju, ali niti rade šta, niti žele da plate (novopečeni bogataši). Većina "prosečnjaka" smatra umetnike promašenim životima i slučajevima za pshijiatra. Ja lično cenim umetnost i bavim se istom, što je opšte primetno u ovoj konfi. U umetnosti sve ima smisla, čak i ono što izgleda besmisleno nekad, je veoma smisleno. Ova tema je najmanje posećena u celoj konfi:( triton~1.jpg
umetnost.206 miobrado,
"... "Stakleni puž" i "Damaskin" su priče koje se od marta i jula meseca nalaze na Internetu, a nastale su, kako kaže autor, u nelinearnom pismu. One se "prema čitaocu odnose mnogo tolerantnije", jer čitalac stvara svoju mapu čitanja. Jednostavno svi zainteresovani "šetači" po kompjuteru, mogu po sopstvenom izboru da biraju poglavlje od kog će otpočeti čitanje, kao i samostalno da izaberu kraj priče. Na taj način, prema Pavićevim rečima, priča je uvek drugačija, jer čitalac pored pisca, sam kreira neku svoju, novu priču. ..." (Čitalac bira svoju priču, "Borba", 22.7.1998., str. 22.)
umetnost.207 ranx, -> #206, miobrado
> rečima, priča je uvek drugačija, jer čitalac pored pisca, sam kreira neku > svoju, novu priču. ..." Rupa na saksiji, što bi se reklo. Novo je samo to (možda čak ni to) što je sve na internetu, pa vam ne treba ono famozno "a sad na stranu 98". Sećam se da sam još pre više od deset godina imao priliku da vidim knjige za decu rađene po tom principu. Nije se baš moglo početi od bilo kog poglavlja, ali se moglo završiti na mnogo načina, a do svakog kraja stići sa više strana...
umetnost.208 miobrado, -> #206, miobrado
R E C I K L A Ž A !!! (mislim..., u smislu invencije)
umetnost.209 m.s.pesic, -> #207, ranx
r> Nije se baš moglo početi od bilo kog poglavlja, ali se moglo završiti na mnogo r> načina, a do svakog kraja stići sa više strana... Pavić, naravno, pošto je isplivao, ne zna kada je dosta foliranja. Uzgred, taj gospodin ima, što je dobro, press štab. Na RTS, kao važan datum, beleže i njegov rodjendan. Čekam kada će objaviti šta je jeo i ono što sledi. O tarot kartama, kao prilogu knjizi, da ne govorim. A njegova priča o čitanju (to je počelo od Hazarskog rečnika) s početka, od kraja, iz sredine toliko je otrcana da mi se bljuje. Štos sa pisanjem/dopisivanjem priče na internetu je, kao što se zna, preuzet od drugih autora. Ali, eto, primilo se kod nas. Sećam se jednog idiota (iz branše) koji je napisao za Borhesa da ponekad, u toku dana, napiše samo jednu rečenicu ali da je, ta rečenica, zlata vredna, da je genijalna ili šta je već nakakio. Novinari su skloni da tako pišu i o Paviću. Mi, poznato je, nikad nemamo mere. Knjige poput "Ljubav u Carigradu", "Šešir od riblje kože" ili ranije ("Ruski hrt") smatram veoma slabim. Držim da su mu knjige do "Hazarskog..." i sam "Hazarski..." izvrsne. Ali, dakako, ne sve. "Ruski hrt" je, recimo, prethodio "Hazarskom..." i mislim da je slaba knjiga.
umetnost.210 smilja, -> #209, m.s.pesic
> Pavic, naravno, posto je isplivao, ne zna kada je dosta > foliranja. Uzgred taj gospodin kad kaze:"Dobar dan" - misli da je izrekao poetsku misao a nesto vise to je: " ALSO SPRACH MILORAD PAVIC " KU ( Driopteria filix chazarica ) > vrsta ploda sa Kaspijskog mora. "Rec 'ku' - ime tog voca - sejtan je jedinu ostavio u secanju hazarske princeze ATEH posto je zaboravila svoj jezik." Tako Milorad Pavic izrice jedinu rec koju zna i place pokusavajuci da pronadje izgubljeni kljuc za svoje zaboravljene pesme. > je vec nakakio. Novinari su skloni da tako pisu i o Pavicu. > Mi, poznato je, nikad nemamo mere. Ta vrsta ploda uspeva kod nas i retko gde u svetu (: > "Hazarskom..." Istorija o Hazarima i legende o njima mogu se cuti u Iranu od Zoroastera koji je pricaju kao vrstu bajki koje su nama nase majke pricale. Zoroasteri su iranska plemena koja nisu presla u u islam i danas zive uglavnom u seoskim podrucjima. Tako da bez obzira dal` je knjiga 'HAZARSKI RECNIK" bolja ili gora od prethodnih ona je za mene bila samo ponavljanje onog sto sam slusala kao dete. Iran je, tada / pocetkom sedamdesetih bio jos-uvek sudar dve kulture sitske i one stare Zoroastera. Stoga je izgleda i sam Pavic prvo dobro proucio sto je imao pred sobom o Hazarima pa je napisao "Recnik". A posle je sve samo bila prica. > Mi, poznato je, nikad nemamo mere. Medjutim, vreme ce o njemu tj. njegovoj poetici dati sud.
umetnost.211 smilja, -> #204, kolja.t
> Hmh... I ja sam zabrinut... Moja iskustva na tom planu su postala veoma bolna. Zvuci: "Pateticno" ali u poslednje vreme izgleda strasno! > (Jedan bizismen mi je, savetujuci me kako da budem uspesniji u poslu, > rekao "ej, bre, batali ti to slikanje, moras prvo da umres da bi to > dobilo vrednost..." :) U vezi bataljivanja je na zalost u pravu... Nazalost, od takvih i tih biznismena ponekad zavisi sponzorisanje umetnosti: likovne, muzicke, pozorisne..itd. Ako je doticni novopeceni bogatas, spreman da odresi kesu onda svi bivaju zadovoljni. Osim toga, velika je sreca pronaci danas takvog koji je spreman da sponzorise jednog mladog slikara ili neafirmisanog pisca a ne da deli pare Ciganima da mu na uvce testerisu: "Kafano i tebe sam sit." Meni je jedan uspesni poslovni cooek kazao:"Smiljo, al`jel ima od toga neka kinta?" - posto mu rekoh sta trenutno radim (monografiju)! Mozete, da pretpostavite u kom je pravcu razgovor tekao (; Poslednje ponizenje koje je po meni naneseno izdavackoj delatnosti i pisanoj reci je "VERZALPRESS". Sta tu ima dalje da se prica! > Grba pomenu prodavanje istih (ulja)... Mislim da onda tu krece cista > trgovina, i da treba ici na trzista gde radnik ima 2500... Oni koji ce > stvarno voleti sliku i kupiti je za cenu koja slikaru daje dostojanstvo > su retki... Treba snobove i bogatase ubediti da je to in...i onda to > fercera... Bar ja tako mislim... (nemam snage da sirim ovaj deo impro- > vizovanog, nicim izazvanog izlaganja:) Kad je rec o proceni novcane vrednosti jedne slike na zalost tu cenu odredjuje moda koju zastupa odredjena grupa likovnih kriticara i vodecih privatnih galerije u Beogradu. Osim toga i uloga medija; pozoves novinare, napravis galamu i izlozba je posecena i zapazena. Osim toga ako je doticni umetnik u fazonu nekog koncepta - utoliko bolje! :) Snobovi vole dvorske budale koje ce posle da prikazuju kao dobro negovane pudlice. Istinit dogadjaj sa izlozbe mladog i zbilja talentovanog slikara: Suzana Mancic:"Ja Vas obozavam, od sad cu da kupujem samo vase slike!" Na sta prisutni Tapi joj sapuce:"Ma pusti duso to je morbidno!" Izlozbu je priredio Rodic u Jugoslovenskoj galeriji umetnickih dela. Do tada slika tog "morbidnog" autora vredela je na Bgd. trzistu oko 150. maraka. Rodic je takva platna prodavao za hiljadu....i vise! Niti jedna slika nije prodata a sad ta ista izlozba ide u Holandiju ?! Danas u Beogradu ljudi koji zaista vole likovnu umetnost i postuju slikare nemaju novaca ostali su jedino novokomponovani bogatasi kojima su Milic od Macve i Tapi vrhunac slikarstva. Naravno, otkupljuju se i dela pokojnih slikara, onih izmedju dva rata. Zato sto su onda tako 100% sigurni da su ulozili novac ako su kupili sliku Bete Vukanovic ili jednog Tabakovica. To je dobro ulozen novac (; Dakle, treba ih ubediti da su su dobro ulozili svoj novac. > Kad pomenuh besmislenost...(svega...) cini mi se da je umetnost najmanje > besmislena, i da cini coveka dostojnim da ponese svoje ime... Bez obzira sto sam resila da ne pisem u konf. nisam mogla a da Ti ne odgovorim. Zato sto to sto radim sad radim besplatno ali iz ljubavi i zato sto mislim isto sto i Ti i da ne treba odustajati. Kao sto tebi rece "biznismen" da ces biti slavan kad umres: on ce se proslaviti kad ga skenjaju negde na asfaltu, pa mu izadju silne citulje u novinama; mislim, da ne treba odustati od svog zivota! Pozdrav Smilja :)
umetnost.212 kolja.t, -> #211, smilja
> Meni je jedan uspesni poslovni cooek kazao:"Smiljo, al`jel ima od > toga neka kinta?" - posto mu rekoh sta trenutno radim (monografiju)! > Mozete, da pretpostavite u kom je pravcu razgovor tekao (; Juce dobih dva e-maila... Iz daljine...jedno pismo je od asocijacije digitalnih umetnika (nije predmet ovog pasusa, ali ne priznajem te pojmove iako sam prinudjen da ih koristim...digital art/ist...bljak) i drugo od vlasnice jednog sajta koji se bavi piscima, a ima i nekoli- ko strana sa slikama... LM, oce ljudi da kace moje slike... Sta da im kazem? Uglavnom prihvatam ponude... A svi, (SVI) kojima pomenem mail- ove i sajtove na kojima me sve ima... PRVO pitaju "Kolja, jel'ima od toga neka kinta?" i sazaljivo me pogledaju... > privatnih galerije u Beogradu. Osim toga i uloga medija; pozoves novinare, > napravis galamu i izlozba je posecena i zapazena. Osim toga ako je doticni > umetnik u fazonu nekog koncepta - utoliko bolje! :) Snobovi vole dvorske > budale koje ce posle da prikazuju kao dobro negovane pudlice. ..... > Tabakovica. To je dobro ulozen novac (; Dakle, treba ih ubediti da su > su dobro ulozili svoj novac. Sve to znam(o)... ali mi je toliko mrsko da i privirim u sve to... Da budem pudlica..."Fifi dodji, fifi idi..." :( A najtuznije je sto mi se sa blizenjem 40-e po glavi mota samo jedno... U***ne pare... Zasto je to odlika starenja... > mislim, da ne treba odustati od svog zivota! Nisam odavno dobio ovako jasnu i jaku podrsku... Hvala! "gde ima para, nema ljubavi...i, naravno, gde ima ljubavi, tu ne moze biti para..." rece mi jedan covek nedavno... Kad to povezemo sa umetnoscu, sve je vrlo jasno... zar nije? e, sad ..kad ima ljubavi da li se to na silu moze skloniti da bi se pravile pare... bar na nekoliko godina... :))))) mislim da je tu mrka kapa u pitanju........................
umetnost.213 kolja.t, -> #205, milosh.zorica
> niti rade šta, niti žele da plate (novopečeni bogataši). Većina > "prosečnjaka" smatra umetnike promašenim životima i slučajevima za ...koliko sam samo puta, uz iskreno divljenje upuceno mojim sarenim slicicama, primetio i sazaljivi izraz lica...bez reci... ...psihijatra jos nisam posetjivao, a ka'cu ne znAm... ...sreca te se bavim malo i zanatom da bih izbegao sazaljenje... :) ...nevolja je sto je sve skupa postalo malo (pre)vise zamorno...
umetnost.214 miobrado,
"... 17. U Srbiji je leto uvek nekako lepo, iako se ništa ne događa, osim kad nas neki događaj ne iznenadi. U Srbiji leti nema pozorišta, ne rade ni bioskopi, biblioteke su pod paučinom, a jedine kulturne institucije za koje se interesovanje ne smanjuje jesu roštilj i Sabor dragačevskih trubača. To samo znači da će ovaj narod živeti još hiljadu godina i da mu nikakve sankcije ne mogu ništa - u Srbiji mora de se jede, pije i peva. Zar to nije čisti zen?..." Mirjana Bobić - Mojsilović (U FOKUSU / PROVANSA, Nedeljni telegraf, br. 119, 5.8.1998., str. 23.)
umetnost.215 m.s.pesic, -> #211, smilja
s> Danas u Beogradu ljudi koji zaista vole likovnu umetnost i postuju s> slikare nemaju novaca ostali su jedino novokomponovani bogatasi kojima s> su Milic od Macve i Tapi vrhunac slikarstva. U Knez Mihajlovoj, u knjižari "Geca Kon" vidim sliku velikog formata, kičerica, traljavo oslikana, liči na Milića kostur Radovanov, ali kao da je imitacija. Do Milića držim koliko do lanjskog škripca i briga me da li ga ko kopira ili on sebe precrtava. U to naidje neki par srednjih godina i počne da se oduševljava: Joj, ovo je,izgleda, Milić od Mačve. Jeste, nije, vide cenu (paprenu) i utvrde da jeste. Po ceni. Prodje nekoliko dana, ja opet u Knez Mihajlovoj, ponovo pored knjižare a ono slika bliže oku: jeste Milić, tu je i potpis. Šta ovaj pisac hoće da kaže? Pisac kaže da je se Milić (na stranu šta o njemu mislim) isfušerisao do te mere da ga više nije briga što je (na slikama, kao i u životu) aljkav, musav i nedovršen. Dobar slikar, po mmom skromnom mnjenju, nikad nije bio. Uzgred, pre neku godinici štampao je monografiju krcatu pesmuljcima njemu posvećenim. Taština, šta drugo.
umetnost.216 m.s.pesic, -> #214, miobrado
m> "... 17. U Srbiji je leto uvek nekako lepo, iako se ništa ne događa, m> osim kad nas neki događaj ne iznenadi. U Srbiji leti nema pozorišta, m> ne rade ni bioskopi, biblioteke su pod paučinom, a jedine kulturne Dopuštam, sebi, neskromnost da ovde prenesem tekst koji sam, rekao bih, o istoj temi, pisao za lokalni radio 06.08.98. a čujem da je preneo i Radio Beograd. Elem, U ranoj mladosti ovog koji govori na radio stanicama se besomučno vrtela kompozicija darka kraljića s poletnim početkom i usklikom "hej, momci mladi" i nastavkom "šta da se radi kad malo selo nema džez orkestar". pošto je prošla istorijska distanca slobodno kazujem da sam se, tada, pitao: šta će, pobogu, selu džez orkestar. to je, mislio sam mlad, zelen, pa i indoktriniran*, za gradove, ali tamo, na zapadu, dekadentnom. nipošto za nas, čiste, neiskvarene, okrenute socijalističkoj izgradnji i višim ciljevima. sad, opet, priznajem, u selima ne znam kako je ali kada se najavi leto, znam da je, u smederevu, dogadjaj ako se pomeri list, ako pirne vetrić. nikako ne uspevam da dokonam gde počinje a kada se, i čime, završava kulturna sezona. leto. kada počinje mrtvilo. fjaka. vrućina i apatija. i šta da podrazumevam pod šifrom: kulturni dogadjaj. ko ga lčini, čime se manifestuje. kao bolest ili ozdravljenje, duhovna hrana, zadovoljstvo? i šta je to uopšte: koncert ili svirka, gluma ili ačenje, izložba ili diletantsko mazanje, pesnička knjiga ili nebuloze. mene će pitanja da uguše. valjda me neće, poput branka, ubiti prejaka reč. ima, reče šekspir, providjenja i u padu jednog vrapca koji, ako se desi u smederevu, slobodno možete smatrati kulturnim dešavanjem. ja sam se, recimo, kao dete, radovao dolasku frančeske di faca. imaće koncert u tvrdjavi. kakav divan ambijent, kakvo uživanje nam predstoji. batalio sam duvan, apstinirao od alkohola, odvajao svaki dinar za ulaznicu. za doživljaj. za frančesku. da zajednio budemo faca. kad kucnu rečeni čas, ošinu me znani grom: frančeska di faca ne dolazi. čula je preko svojih veza da će nato bombardovati srbiju. smederevo, valjda, ima prednost. uplašila se faca. ljudski je. briga nju što sam sebi uskratio druga zadovoljstva da bih je čuo i video. frančesku. pa i da bombarduju, pobogu, mislim se, velika je tvrdjava, stisnuli bismo se u nekom kutu, preživeli. frančeska i ja. mi smo ti, bre, mi. ali, zalud govorenje kada je strah narastao. prekrilio nas i frančesku di faca. razbilo mi snove, raspršilo žudjeno zadovoljstvo. propio sam i popušio uštedevinu. gotovo sam pao u depresiju, zamalo u amok, kad puče glas da ima nade. dolazi madam piano. u tvrdjavu. u naš mali grad. bože, koliko radosti za smrtne. i koliko odricanja. ponovo prodjoh znani put bez nikotina i alkohola. ako nastave sa kulturnim svečanostima, ostaću bez poroka. jutros stiže glas da se madam piano razbolela. u herceg novom. ili u budvi. svejedno. neće boljka preći na nas. daleko smo. od svega. ostali su nam, još, kao uvek, amateri. imam razumevanja za njih, za njihovu igru i svirku, za njihove priče i pesme, za slike i skulpture; za sve. ali umereno. jednom. dva puta. može i triput. onda pomislim, da, ipak, nije sve stvaralaštvo. niti je sve amaterizam. ponekad se setim lavrentija berije, češće predjem na drugu stranu ulice. i leto će, valjda, jednom proći ma kako toplo nam bilo. *u početku, pedesetih godina, džez muzika bila je u jugi zabranjena!
umetnost.217 miskop, -> #215, m.s.pesic
Re: Milić od Mačve >> Dobar slikar, po mmom skromnom mnjenju, nikad nije bio. Šta po tvom mišljenju uopšte znači 'dobar slikar'?
umetnost.218 miobrado,
"Čovek koga put nanese u Kotor, drevni grad u dnu istoimenog zaliva koji više od milenijuma čuva (i kojeg, povratno, čuvaju) mošti svetog Trifuna, najverovatnije neće zapaziti niz betonskih "kutija" na izduženoj platformi pristaništa. ..." Mileta Prodanović (Bele jahte, nežne jahte / Intelektualna Kaluđerica, DT, utorak 11. avgust 1998. godine, str. 8.)
umetnost.219 smilja,
Ovih dana Galerija SANU je priredila Beogradu jednu od izlozbi koja govori nesto vise o odnosu Umetnosti i Zivota, vice/versa, Umetnosti i Istine. Petar Omcikus, jedan od odmetnika iz "Zadarske grupe" bez ikakve namere pokazao je fenomenologiju velicine umetnosti dok je sustina ostala u jednostavnosti. Pre devet godina Muzej savremene umetnosti priredio je retrospektivu ovog umetnika. Ne secam se ko je tad bio komesar izlozbe ali dobro pamtim da je ugao gledanja i sama postavka bila drugacija: apstraktna i po vokaciji postmodernisticka sa duhom enformela. Covek/ gledalac bi pomislio da je Omcikus ceo zivot slikao apstraktna platna. Medjutim, ovde nam je pruzena mogucnost da uzivamo u figuralnom, apstaktnom, ekspresionistickom i pre svega idejno i zivotnom fenomenologijom likovne stvarnosti Petra Omcikusa. Uglavnom su zastupljena platna iz perioda '86 do '97 mahom iz privatnih kolekcija. Po meni posebnu draz ove izlozbe cine porteti savremenika: Laze Trifunovica, Dobrice Cosica, Dejana Medakovica, Dusana Mihailovica. Ni malo ulickani, nego bas onakvi kakvi jesu. Autoportet autora u nekoliko faza, isticem: "Moler" kako sebe naziva "mozda" Omcikus. Izdvajam nekoliko slika: "EX - VOTO za bivsu Jugoslaviju", "Oluja nad Beogradom", " Atelje slikara". Ne sto se one po kvalitetu izdvajaju od drugih vec su ekspresivni iskazi kolektivne i subjektivne samosvesti. Nesto sto nam se svima dogodilo i jos - uvek dogadja. Sve su to velika platna, guste mase - pastuozna ali istinita. Nije potrebna Brojgelovska preciznost da bi se izrazila sustina u formi. Skulpture: "SIZIF", "RANJENA KERUSA", "Moler" ili "Covek se tusira", toliko su stvarne kao nalicije zivota koje skrivamo. Na mene je utisak ostavio "SIZIF" - mala figurica na ogromnom postamentu. Svakodnevni zivot razotkriven pred vama kao casa stakla. Dakle, ako imate vremena, volje i radoznalosti navratite u SANU. Procice, mozda jos dugo vremena a da Beograd nece imati ovakvu izlozbu. Traje do sredine oktobra. Smilja :
umetnost.220 miobrado,
* Pre neki dan sam u diskoteci čuo zanimljivu priču. Raskinula NAŠA devojka sa jednim NJIHOVIM, i priča: pošto se rasplamsala ljubav, njen izabranik ju je odveo u kafić i pita je: "Što ćeš popit?" Pošto je ona želela kafu, on opet pita: "Hoćeš li sa varenikom ili brez?" Ona, sirotica, ne razumevši na kojem jeziku joj se obraća, brže bolje poruči gusti sok jer nije htela da reskira. Kad je konačno naučila šta je varenika, zaključila je da joj se više isplati da raskine sa momkom, nego da u zrelim godinama uči strani jezik. Usput me je posavetovala da bi sa moje strane bilo pošteno da postanem sudski tumač za NJIHOV jezik u našem zajedničkom sudu, odnosno više NJIHOVOM nego NAŠEM. Čečeni jošnisu otišli! Branislav Lainović (Vojvođanski baštovan / Zid plača, novosadski, Svet, br. 66, 11.11.1994. godine, str. 24.) * Nedavno sam večerao sa prijateljem Draškom Ređepom. Pošto je za stolom bilo veće društvo, Draško je sve prisutne oslovljavao sa "mali". Uz to kaže, da jedino tako ne može da zove predsednika saveznog Veća građana. Ne znam zašto kad je dotični stvarno mali. Branislav Lainović (Vojvođanski baštovan / Zid plača, novosadski, Svet, br. 66, 11.11.1994. godine, str. 24.) * "... Danas mi se desilo i nešto ružno. Bio sam u školi Pece Brajevića sa njegovim ocem Draganom i doživeo sam nešto što me je strašno rastužilo. Pecin školski drug na Pecino pitanje da li zna ko sam, odgovara kao iz topa: "Branislav Lainović Dugi, kralj Novog Sada". To dete ne zna ni da sam komandant Srpske garde, da sam učestvovao par godina u ratu, da pišem za neke novine, da sam bio sportista, da sam vlasnik verovatno najbolje diskoteke u Jugoslaviji, zna samo da sam, kako su me naše novine predstavile - "kriminalac". Najstrašnije od svega je da on sanja da bude kao ja, kakvim me predstavljaju novinari. ..." Branislav Lainović (Vojvođanski baštovan / Sveti Nikola, slava EPS-a; Svet, br. 69, 23.12.1994. godine, str. 24.)
umetnost.221 miobrado,
"... Peroni, vrbaški, novosadski ili beogradski, svejedno, nalik su na Nojeve barke. Red đaka, vojnika, ranjenika, starica, invalida, radnika. Sve ćutljivo. I u grdnoj neizvesnosti. Ne jedino u odnosu sa vozom koji će možda doći, a možda i neće. Sirotinja i tzv. srednji stalež putuju bezglavo, ratnički se gurajući pred limenim konzervama usijanog julskog bačkog popodneva, koje zovu šinobusima. Svi ćutljivi, mrki, neobrijani, mrzovoljni. Pije se voda koja, još uvek, šiklja iz česme: pivo je skupo, očajanje je veliko, neizbežno. ..." Draško Ređep (Novosadski dnevnik/SVAKO IMA PAROŠKOG KAKVOG ZASLUŽUJE/Peron, "NI Svet", br. 31, 26.7.1993. godine, str. 23.) Vukov spomenik Čitao sam, veoma radosno, u _Srpskoj reči_ (28. maj 1998) šta i kako Ljiljana Šop piše o Stanku Rodiću, slikaru, i unekoliko o meni: _"Izložbu Stanka Rodića, Drvarčanina rodom a Novosađanina po sadašnjem biografskom usudu, otvorio je Draško Ređep, gospodin za koga odista mislim da sa godinama postaje sve mudriji, šarmantniji, legendarniji ako hoćete, neumorniji i otvoreniji za svekoliku čudesnost ovog našeg prostora i vremena"._ ... Dr Draško Ređep (Jug i sever: Geografija naših seoba / Dnevnik, Svet, br. 160, 6.7.1998. godine, str. 30.) Baš ili čak Milan Božić predsednik Skupštine Beograda i izuzetno kolokvijalan, lucidan pisac i predavač (sjajna tv serija o matematici), skrenuo mi je pažnju da bi možda preciznije i snažnije bilo da u zahvalnoj reči, u ime laureata "Dragiše Kašikovića", povodom mojih _negativnih junaka_ u koje brojim i "beneficiranim stažom obeležene pokrajinske, mahom manjinske akademike, nekadašnje moje ne baš ni prosečne studente" umesto reči _baš_ stavim _čak_ . Božić je, svakako, i ovde u pravu. Zahvaljujem. Dr Draško Ređep (Bilansi su negativni / Dnevnik, Svet, br. 162, 3.8.1998. godine, str. 30.)
umetnost.222 miobrado,
"... A Tito? Zašto nikome nije smetalo da čovek od 88 godina bude šef države i, pride, kao da mu nije bilo dosta, tu funkciju nastavi da obavlja i posle svoje smrti. Tim je ovo čudnije jer je Brozova senilnost bila evidentna čitave dve decenije pre toga: taj je lupetao sve i svašta, često nije znao gde se nalazi, brkao je najbliže saradnike sa kelnerima, slao ih po burek. Ali je njegov sistem nekako funkcionisao. ..." Tirnanić (Tajna, DT, 31.8.1998. godine, str. 1.) "Moja sestra, koja deo godine provodi u Kanadi, i dalje poleće za Toronto sa budimpeštanskog aerodroma: "Navikla sam", kaže. Nova pretnja zabrane letenja za naše avione, usaglašena među članicama EZ, neće nas mnogo pogoditi: jer, navikli smo. To je u prirodi čoveka - da trpi i da se snalazi. ..." Tirnanić (Kazna, DT, 3.9.1998. godine, str. 1.)