cyber.culture.102wizard,
-> #79, dragisha> Tvoje napuštanje ove teme je upravo ono što lenjiraši žele.
Pa vidiš da Novica neće ništa da menja!
Ili će tema biti kako Novica kaže, ili je neće biti! ;))
P.S. Novice, ja bih sada da sam na tvom mestu, u inat, ne samo
napustio temu nego i pobrisao sve dosadašnje poruke! ;)
P.P.S. Ko su lenjiraši i zašto oni žele da Novica napusti temu?
cyber.culture.103ilazarevic,
-> #60, novim> ostavljam, naravno, tebi. I ne davite više ovim lenjiraškim trivijal-
> nostima, gde se drugi ima pokoriti tuđim tehničkim uzusima.
Ovo lenjirašenje prelazi u naviku... Još malo, pa će postati popularno kao
vatikansko-kominternovska zavera.
Ja sam do skoro radio u juskiju, ali sam smatrao da je normalno da kada
šaljem tekst koji obiluje uglastim zagradama (sors u paskalu, na primer)
prebacim kod u aski.
cyber.culture.104spantic,
-> #92, fancy> Ajde..? Biće da si me pogrešno razumeo... nije u mojoj prirodi da
> pravim velike oproštaje sa najavljivanjem, pucanjem i plakanjem, a ono
> ti je samo bilo zbogom (c.) kulturi koju daviš svojim rigidnim stavom
> i talentom da svaku dobronamernu kritiku shvatiš kao napad na lični
Aman, ako ovako izgleda "konstruktivna kritika" onu drugu bolje ni
da ne vidimo :(
Što vi svi lepo ne biste Novicu ostavili na miru? Ni ja ne koristim
YUSCII pa mi opet ne smeta u njegovim porukama. To me više podseća na
sitno glodanje.
Najgora stvar ne SEZAMu jeste baš ta da treba da prođe neko vreme
pre nego što "ćutljiva većina" odluči da se javi u odbranu onoga što
joj se sviđa, a i tada se ne jave svi. Za to vreme "svadljiva manjina"
orgija u napadima kao da je ona taj veći deo populacije kojima se treba
prilagoditi.
cyber.culture.105dr.grba,
-> #71, alien>> ŠĆ Zašto bih to radio?
>>
>> Zar je moguće da TEBI, Novice, treba da objašnjavati zašto
>> se treba ponašati pristojno? :(
žak i ova glupa i besmislena rasprava, iako obe strane teraju mak na konac,
predstavlja svojevrsan izvanredni eksperiment ponašanja u cyberspace okolini.
Eksperiment prikladan upravo u ovoj temi.
Štaviše, pomalo sumnjam da nas Novica navlači na svoju vodenicu. Naprosto ne
mogu da verujem da se čovek sa toliko poznavanja ove materije tako lako
vređa.
Novice, hajde priznaj da nas pališ u ime empirijskog dokazivanja naše
nedozrelosti u cyberspace.
cyber.culture.106novim,
-> #102, wizard" P.S. Novice, ja bih sada da sam na tvom mestu, u inat, ne samo
" napustio temu nego i pobrisao sve dosadašnje poruke! ;)
Jock. U inat - idemo dalje. :))) (Ako nastave, udvostručujem poruke,
možda mi onda neka promakne i kao none code. ;>>)
cyber.culture.107novim,
-> #98, veca" bili dobronamerni, želeći, naprosto, da ova nova tema bude lepa i
" čista, daleko od svih naših problema i frustracija, (barem sam je
" ja tako shvatila) a onda je zagadiste :( Moglo je sve i drugačije
Ipak ne, Veco. :) Nema čistih tema - naslov ove teme je već jedna
čudna legura. Još manje da hoću nešto daleko od naših problema i
frustracija - kultura je naš problem prvog reda, a naročito kultura -
onaj skup vrednosti, stavova, ponašanja, shvatanja - vezana za novu i
izuzetno moćnu tehnologiju (kibernetičku). Barem tako vidim ovu temu,
i shodno tome se u njoj ponašam. Nagovaranje mic-po-mic možda bi bilo
uspešnije, za onog ko ima više vremena. Sve je ovde, dakle, od naslova
do ideja - "mixed codes", i što pre to prihvatimo, tim bolje. Mixed
codes, mixed themes, mixed feelings, mixed genres, mixed techniques...
(Kompjuter je jedna veeeeoma mixed stvar... Kao i kultura.)
cyber.culture.108novim,
-> #101, veca" puno bad sectora" :))) (hoću reći, pirinač je bio pun đubreta)
" čena me u čudu pogleda i izađe iz sobe :)
Dobro je da nisi Linuksovka, pa da joj kažeš "ma, pusti me, zar ne
vidiš da pečujem kernel". :))))
Tema ukrštenih jezika - ili: onih krštenih i onih nekrštenih :)
- spada ovde, po mom mišljenju.
cyber.culture.109mikis,
-> #73, novim+> davati izvorni Internet materijal, da su poruke dugaŔke jer su takve?
Problem je ╣to u ovom sluŔaju NIJE izvorni materijal - ne verujem da
poruke na engleskom na Internetu sadrże na╣a slova ćđ╚Ăž?
ćto se dużine poruke tiŔe - ama ba╣ niko se zbog toga nije bunio.
+> odustajanje od domaŠih
+> slova nije cena koja mi se plaŠa ni u kojoj varijanti
Odustajanje od DOMAĂIH slova u ENGLESKOM tekstu?
+> zimus onoliko o tome da BeoNet vrska poput klinca koji nije po╣ao u
Koliko se seŠam, zalagao si se da se za BeoNetu usvoji _jedinstven_
domaŠi kodni raspored za razmenu poruka? Na ╣ta bi to liŔilo kada bi
svako na Mreżi pisao svojim kodnim rasporedom? :((
Dalje, s kojim pravom onda ti trażi╣ od nekoga da poŔne da koristi
neki od kodnih rasopreda za YU slova? Recimo da meni bas odgovara
pisanje bez nasih slova, a vama ako se ne svidja, postoji search&replace
u svakom editoru?
+> Verujem u konvenciju po kojoj primalac teksta
+> konvertuje u svoj kodni raspored, koji hoŠe i kako hoŠe, a ne
+> po╣iljalac.
Na svu sreŠu, autori Sezamovog softvera su se potrudili da nam
u╣tede taj trud. Za╣to onda to i ne iskoristiti? I, kako se ovo uklapa
sa mojim prethodnim pitanjem?
p.s. I da zavr╣imo sa ovom nadasve glupom raspravom. Sve je poŔelo mojom
porukom u kojoj sam te, krajnje dobronamerno, zamolio da nam olak╣a╣
praŠenje ove izuzetno lepe i zanimljive teme. Zamolio sam te, jer po mom
shvatanju konvencije, onaj ko ╣alje neku poruku (materijal, fajl, bilo
╣ta) treba da se potrudi da je prilagodi primaocu, naroŔito ako je reŔ o
╣irem skupu ljudi.
Sad Šu malo da lenjira╣im: ja imam Amigu. Standardni arhiver je LHA.
Oznaka za EOL je LF. Imena mogu biti proizvoljno dugaŔka. Koristim
Latin2 kodni raspored. Meutim, kada god ╣aljem ne╣to ╣to mislim da Še
biti zanimljivo veŠini ljudi ovde, potrudim se da ga prilagodim toj
veŠini - prepakujem ZIP-om 2.0, dodam CR na kraj reda, preimenujem u
skladu sa DOS-ovom 8+3 konvencijom. Zato sam i smatrao da imam pravo da
te _zamolim_ za takvu uslugu, naroŔito zato ╣to to i ne pretstavlja neki
veliki napor.
No, nema veze. Se╣Šu, napraviŠu makro ili programŔe za konverziju
YUSCII -> ASCII (promena fonta _ne pomaże_, ), potro╣iŠu par sati na
konverziju, i Boże moj. ćTo se ostalih tiŔe, neka sami re╣avaju problem.
p.p.s. Ova poruka je pisana Latin2 (ISO8859-2) kodnim rasporedom. Ako
vam ovaj raspored ne odgovara, sasvim jednostavno Šete re╣iti taj
problem. Snimite ovu poruku iz omiljenog OLR-a u fajl, obri╣ite je u
OLR-u, izaite iz OLR-a, konvertujte poruku o vama odgovarajuŠi kodni
raspored, i ponovo uŔitajte u SOR. Kao ╣to vidite, sasvim jednostavno.
Ako nemate program za konverziju, skinite ga sa nekog BBS-a, ili ako ne
postoji, napi╣ite ga, ili saŔekajte da ga neko drugi napi╣e.
cyber.culture.110mikis,
-> #79, dragisha+> predložio kako najbezbolnije da to odradiš, ali pošto si se pokazao tvrd ja
+> sam to odradio sa alt-p to file, convert, import nazad. I tačka.
A da u novu verziju THOR-a uvedeš filtriranje poruka pisanih u više
kodnih rasporeda? ;)
cyber.culture.111severian,
-> #101, veca> i kaže da požurim, a ja kao iz topa: "kako da požurim kad ima
> puno bad sectora" :))) (hoću reći, pirinač je bio pun đubreta)
...sledeći put prvo probaj sa CHKPRNž/F :))))
cyber.culture.112novim,
-> #105, dr.grba" Novice, hajde priznaj da nas pališ u ime empirijskog dokazivanja naše
" nedozrelosti u cyberspace.
Dr.Grba me provalio. :)) - Samo, i ja sam jednako (ne)zreo kao i
drugi, i ja hoću da naučim o cyberu što više (e, tu možda ima onih
koji neće, pa se nešto razlikujemo), a sve ovo je potrebno čim se
događa, i pokazuje, što se mene tiče, moju distancu prema
tehnikalijama (većina, bojim se, to doživljava kao svetogrđe).
Ali, da idem i dalje: Neke stvari nisu važne. Nije važno kakav je trenutni
OS, važno je da mora biti (nekakvog) OS. Zašto? (To su pitanja koja bi
Ana postavila, zar ne?) žudna pitanja, i meni traženje odgovora na njih
izgleda manje tehnička rabota a više stvar za razmišljanje. OS jeste
tehničko rešenje nekog problema - ali u osnovi svih tih tehničkih
rešenja stoji problem odnosa humanoida i mašine. Interface je uvek
neka maska, zar ne, a maska je uvek stvar scene, a scena je stvar za
neku radnju, a neka radnja je - uvek ljudska radnja. Malo nategnuto
i prebrzo možda, ali mi taj pravac misli izgleda vredan znatiželje.
Možda su tehnika (ubrzanje) i misao (usporenje, uvek potrebno za
analizu) tu u razlazu, a možda taj razlaz vredi više no njihovo
slaganje i prijanjanje gde ih više ne razlikujemo?
cyber.culture.113novim,
-> #103, ilazarevic" šaljem tekst koji obiluje uglastim zagradama (sors u paskalu, na
" primer) prebacim kod u aski.
Kad budem slao sors, biće tako. Dotle, ovako. Ima svoje zašto, i na
tebi je da to uvažiš ili ne uvažiš. Tekstovi koje šaljem teško da
"obiluju" uglastim zagradama. Sasvim su čitljivi nezavisno od njih.
cyber.culture.114novim,
-> #104, spantic" Aman, ako ovako izgleda "konstruktivna kritika" onu drugu bolje ni
" da ne vidimo :(
Po "logici" koja se nekako i na žalost ustalila na Sezamu, ova tvoja
poruka se ne važi, jerbo si protiv ... (a "zna se" itd.). - Treba
prekinuti tu nakaradnu logiku: u nekim stvarima ću se složiti s tobom,
u drugim neću. (Kao i ti sa mnom, naravno.) U jednoj temi se slažem s
jednim, ali se ne slažem u drugoj s tim istim, i tako dalje. To je
prirodno. Tako po Sezamu i radim: ali izgleda da ljudi shvataju da ako
se u nečemu negde ne složiš s njima, postaješ im "neprijatelj", misliš
o njima sve najlošije, pa te proganjaju iz jedne rasprave u drugu,
kako bi "nadoknadili" (i valjda se "osvetili")...
Otuda: ako raspravljamo s nekim, to treba shvatiti i da su njegove
poruke vredne rasprave (prosto pokazujemo da se isti predmet može
osvetliti iz više uglova, a kakav će konačan stav ko da izvuče iz
rasprave, to je već njegova stvar), a ne da je partner iz rasprave
neznalica ili idiot. Na Sezamu je ova kultura rasprave jadna; ovde se
pokazuje najviše da neko mora imati poslednju reč. Ovde se rasprava
tera dok se svima ne ogadi. Jednom navesti neki razlog ovde ne znači
ništa. Ako ga nisi ponovio barem nekoliko puta, ovde se taj razlog i
ne čuje. Ovde je ego juzera jači od sveg drugog; tuđi ego je tek povod
da se istakne svoj, i tako ukrug. :((
Koji bi zapravo kodeks rasprave valjao za cyberspace? Improvizujem:
1. Osvetliti predmet iz više no jednog ugla.
2. Biti tolerantan i ne tražiti da se partner u raspravi potčini tvom
kodu bez ostatka (kod u najširem smislu).
3. Imati distancu (rezervu) prema svim odsečnim stavovima, imati
rezervu prema tvrdnjama koje se ispostavljaju kao poslednje istine (a
naučne tvrdnje često u jednom času izgledaju tako), dopustiti,
makar kao mogućnost, da uvek "iza" ima još nešto.
Itd.
Sve to valja da važi i za normalnu raspravu, a ne samo cyberdiscourse.
Ali, previše se to "podrazumeva", pa se zaboravi. Voleo bih da možemo
napraviti jedan "algoritam" (kodeks pravila) za kibernaute. :)
cyber.culture.115novim,
-> #109, mikis Odgovor ćeš naći u CONF chat. Ovde je dosta bilo mog ponavljanja,
izgleda da ne vredi ništa, pa da rešimo to tamo. Predložio bih ti da
svoju poruku prebaciš tamo (ne moraš, naravno), da ovde ipak nastavimo
o nekim drugim stvarima, o ovoj je bilo i previše.
cyber.culture.116inferno,
-> #81, novimŮ│ ˙ se odreknu naših znakova. Lenjirima je svejedno kako pišu, ali drugima
Ů│ ˙ nije svejedno.
A jel smem ja da se izblamiram pa da pitam ko su to
lenjiraši? :)
cyber.culture.117inferno,
-> #74, novimŮ│ ˙ 1. Nisam pristalica javnih psovki. Ni u jednom kontekstu. Na
Ů│ ˙ raspolaganju nam je gomila reči da kažemo ono što hoćemo. Bez patetike
Ů│ ˙ psovanja. Bez pravljenja blesavim.
Ů│ ˙
Ů│ ˙ 2. Zašto Yuscii/Ascii - imaš u odgovoru na drugu poruku (na 14.70).
Ů│ ˙
Ů│ ˙ 3. Konvencija, po mom sudu, podrazumeva da primalac poruke prilagođava
Ů│ ˙ poruku, a ne pošiljalac.
Sorry Novime što je poruka baš tebi, ali odnosi se na
raspravu oko YUSCII/ASCII. Moj stav je nebitan, ali aako je
tebi teško da konvertuješ textove (razumem te, em ih skidaš
sad još i da konv.) onda ne treba da bude teško nama koji to
hoćmo da čitamo da ih konvertujemo. konfrencjia se napunila
wrong place porukama.
Anyway misli ad ta rasprava ne zaslužuje toliko poruka
prepucavanja itd. itd.
A meni niko još nije objasnio šta je to cyber.culture. :(
p.s. Mala ideja za programere:
Da li je moguće napisati rezidentan rogram koji će YUSCII
znake ŠĐžĆč pretvarati u ŠĐžĆč nekog drugog kodnog rasporeda
prilikom ispisa na ekran?
cyber.culture.118djcorto,
-> #100, veca>> Hm, mozda sam nesto propustila, ali ne videh da je ovde Milan
>> nesto kriv, ni da je ucestvovao u raspravi.
Hm, cyber - inercija ? ;)
cyber.culture.119djcorto,
-> #105, dr.grba>> Novice, hajde priznaj da nas palis u ime empirijskog
>> dokazivanja nase nedozrelosti u cyberspace.
A, nenenene ! Nasa okolina utice na nase ponasanje u cyberspace-u.
Covece, socioloski eksperiment ! :)
cyber.culture.120djcorto,
-> #111, severian>> ...sledeci put prvo probaj sa CHKPRNC/F :))))
Druga najduhovitija poruka posle Fancyjevog odgovora :)))))))))))))))
cyber.culture.121nbatocanin,
-> #89, novim> Ipak, za samo jedan dan sam se uverio da ipak ima ovde i
> drugačijih od tebe, Nenada, Milana...
Ne znam samo čime sam zaslužio čast da se nađem na ovoj listi...
cyber.culture.122max.headroom,
Eto, baš nešto voajerišem po temi, pa rek'o da i sam napišem koju
pametnu ;) Prvo, da se izjasnim da baš ništa ne shvatam od iznesenog -
pominju se nekakve sub-kulture, neke madžije :), štatigajaznam šta sve
ne... Od kompjutera se stvara fama, bre, kao da smo u ranim
osamdesetim.
Iz mog ugla, kompjuter omogućuje nešto sasvim novo (and now, something
completely different) u domenu međuljudske komunikacije: informacije
postaju svakome brzo dostupne, paketi informacija su sažetiji, i one
se mogu razmenjivati sa svima onima koji imaju pristup svetskoj mreži.
To je ono što će ljudsku svest, eventualno, pomaći za korak napred.
Više nije važno ko je sagovornik i šta stoji iza njega (firma, vlada,
etc.) - bitna je informacija i njen kvalitet. Sve to me podseća na
pra-preteču onoga što nazivamo "telepatskom komunikacijom", iliti
razmenom misli.
Sledeći "udar" je pojava Virtual Reality. Danas je tipa: stavi šlem na
glavu, uđi u neku drugu "dimenziju" i uživaj. Praktično primenljivo,
ali i zabavno. Hoćemo li svi, jednoga dana, sedeti u termos-bocama,
priključeni na hranilice i stimulatore nervnog sistema, zajedno
učestvujući u nekoj drugoj "realnosti"?
E, a kada prevaziđemo i taj hardware, počinje zabava :)
cyber.culture.123sale,
-> #104, spantic>> Najgora stvar ne SEZAMu jeste baš ta da treba da prođe neko vreme
>> pre nego što "ćutljiva većina" odluči da se javi u odbranu onoga što
>> joj se sviđa, a i tada se ne jave svi. Za to vreme "svadljiva manjina"
>> orgija u napadima kao da je ona taj veći deo populacije kojima se treba
>> prilagoditi.
Nije to najgora stvar samo Sezama, nego celog cyber prostora u okolini.
Cyberspace je još uvek u povoju, u nekom svom kamenom dobu, pa nije čudo što
dominiraju divljaci... ;-)
cyber.culture.124sale,
-> #108, novim>> Tema ukrštenih jezika - ili: onih krštenih i onih nekrštenih :)
>> - spada ovde, po mom mišljenju.
:)) Pre godinu dana, držao sam kurs iz računarskih komunikacija jednoj
devojci. Pošto sam trebao dosta stvari da instaliram, a tada po pravilu uvek
ponešto ide malo zaobilaznijim putem nego što treba, počeo sam da se nerviram.
To uvek dovodi do toga da počnem da moljakam, psujem i pretim računaru. Ona je
sve to gledala.
Posle 20-tak minuta, sam se povezao na cyberspace da joj pokažem šta je to, i
tu me je zatekla poruka prijatelja (naravno, koji je nekih 100-tinak
kilometara odavde) u kojoj mi je pisao o svojim nevoljama sa nekom devojkom.
"Ne vredi, kad god probam da je alociram, dobijem 'device busy' ili 'device
occupied by another user'. Nije mi preostalo ništa drugo, nego da se
disuserujem iz tog sistema..." ili tako nekako.
Njena reakcija je bila: "Pa vi ste sve preokrenuli! Sa računarom pričaš kao
sa čovekom, a sa drugarom kao sa računarom!"
A jeste li probali da napravite potpunu semantičku paralelu nekih oblasti
real- i cyber- života?
cyber.culture.125sale,
-> #117, inferno>> A meni niko još nije objasnio šta je to cyber.culture. :(
Cyberspace je paralelni svet realnom, koji se nalazi oko nas, a realizuje se
računarskim komunikacijama. Dakle Sezam je jedan veliki deo tog prostora.
Ovo pisanje poruka, chat-ovanje, prenos datoteka, sve je to deo naših
aktivnosti u tom, drugom, svetu.
Cyber Culture je, sledi, kultura u tom svetu.
cyber.culture.126alien,
-> #114, novim[] 2. Biti tolerantan i ne tražiti da se partner u raspravi potčini tvom
[] kodu bez ostatka (kod u najširem smislu).
TI sasvim sigurno nisi bio tolerantan i sve vreme si (implicitno)
tražio da se drugi potčine tvom kodnom rasporedu! ;(
Poruka koje su obilovale uglastim & vitičastim zagradama nije
bilo mnogo, a ti nisi hteo da zbog tih nekoliko poruka koje su bile
ASCII, a ne YUSCII (sam si to priznao!) podesiš svoj kod na Sezamu
(samo za tu priliku, naravno). Time si prekršio neka osnovna pravila
pristojnog ponašanja i, što je najgore, nisi se izvinio nego si
uporno tvrdio da nemaš ti problem, nego da ga drugi imaju i insistirao
na tome da nemaš nameru ništa da menjaš.
OK, mogu i da ti poverujem da nemaš problem jer ti valjda
sam najbolje znaš da li ga imaš ;> (samo mi nije jasno što si tako
nad*kan), a slažem se da ja imam problem, ali problem koji si TI
napravio.
Moglo bi ti se i oprostiti kada bi se uzelo u obzir da si
(pretpostavljam) imao problema s matematikom u školi pa ti nije baš
najjasnije kako funkcioniše konverzija kodnih rasporeda na Sezamu,
ali ti si sam rekao da su to 'tehničke trivijalnosti'. ;>
Tvoja basna o s&r je dokaz kako ti je sve jasno ;>. Umesto
da Sezam obavi konverziju i da sve bude OK, ti insistiraš na tome
da nekoliko desetina ljudi to radi 'ručno'. Pri tome (pretpostavljam)
nisi prevideo činjenicu da oni koji imaju SET CODE NONE ne mogu
izvršiti ni s&r jer ne treba svako S i C u tekstu da im bude zamenjeno
zagradama.
Ona druga, ona o 'Biočićevom programčetu' je vrhunac! ;( Kao
postoji programče koje (promenom fonta) Š i Ć po C2 ili CP852 ili nekom
trećem rasporedu pretvara u [ i ] pritiskom nekog tamo tastera...
Postoji q*! ;( To, Novice, funkcioniše samo ako koristiš YUSCII, a
s obzirom da si ti to znao (jer si rekao da su sve to 'tehničke
trivijalnosti'), izvodi se jasan zaključak da si time predlagao da
se ostali 'potčine tvom kodu'.
Nemoj sada još poricati da si propagirao YUSCII u epu
'Kako Veliki Novica zamišlja Unix & Internet'.
Uostalom, kombinacija YUSCII/ASCII je jasna svakom poštenom
Albancu jer je YUSCII jedini domaći kodni raspored koji sadrži potpuni
ASCII, za razliku od CP852, C2... ;)))
Sve u svemu poneo si se kao sjajan domaćin :(, kao razmaženi
klinac koji je izneo svoju loptu na igralište i (s obzirom da ne zna
da igra) počeo da određuje ko sme da igra, a ko ne sme, kako će i šta
da se igra, koja su pravila, kada je faul, kada je gol... OK, to je
tvoje pravo, ali takvim ponašanjem sigurno nisi stekao prijatelje :(.
cyber.culture.127inferno,
-> #101, vecaŮ│ ˙ Naime, juče sam sređivala disk, formatirala neke diskete etc. a
Ů│ ˙ nakon toga uzeh da čistim pirinač :) Nakon par minuta dolazi keva
Ů│ ˙ i kaže da požurim, a ja kao iz topa: "kako da požurim kad ima
Ů│ ˙ puno bad sectora" :))) (hoću reći, pirinač je bio pun đubreta)
Ů│ ˙ čena me u čudu pogleda i izađe iz sobe :)
Ulazim ja u dragstor i izagovaram recenicu:
"Dajte mi, molim vas, 3 kilobajta hleba."
Prodavacica me belo pogleda...
cyber.culture.128dragisha,
-> #88, omega-> Ţ (Btw: Da li ikome pada na pamet sta se sve moze izvesti na vise
-> Ţ "dijalekata", tj. kodnih rasporeda? E jeste mi bez maste, lenjiri
-> Ţ moji...)
->
-> Btw, a sto ne bi promenio set code? :>>>
format omega /q/u
--
[After four decimal places, nobody gives a damn]
cyber.culture.129mikis,
-> #115, novim+> Odgovor ćeš naći u CONF chat. Ovde je dosta bilo mog ponavljanja,
+> izgleda da ne vredi ništa, pa da rešimo to tamo. Predložio bih ti da
Pomenutu konferenciju ne pratim (a tako treba i da ostane). Ipak, tvoj
odgovor sam pročitao i _nemam_ nameru da repliciram. Ovo je kraj. Idemo
dalje ;)
cyber.culture.130novim,
-> #121, nbatocanin" Ne znam samo čime sam zaslužio čast da se nađem na ovoj listi...
Naravno, nisam mislio na tebe.
cyber.culture.131novim,
_____________________ ____________________
/ __________________/ / ________________/
/ /____________ / /
/ ____________/ / /
/ / / /_______________
/__/ uture /__________________/ ulture
___________________________________________________________________
đ đ
đ Tomorrow's Reality Today..... đ
đ___________________________________________________________________đ
<...>
______________________________________________________________________________
đ đ
đ Videos: đ
đ__________đ
(this is meant to be a broad base of futuristic or trippy movies, and, as in
the music category, everyone has their own personal tastes and opinions, and
this list would vary from person to person)
The Abyss (sci-fi)
Aeon Flux (anime)
Akira (anime)
Alien (sci-fi)
Arise: The Subgenius video
Altered States (drama/sci-fi)
Blade Runner & Director's Cut (science fiction)
Bliss (drama)
Brainstorm (sci-fi)
Brazil (science fiction/fantasy)
A Clockwork Orange (science fiction)
Computers, Freedom, and Privacy Videos
Cyberia on U-Network (music, animation)
Cyberpunk (Intercon productions) (documentary)
Cyberpunk (animated)
Cyberspace, Power and Culture (documentary)
Dreamscape (sci-fi/fantasy)
Drugstore Cowboy (drama)
Dune (science fiction)
Hardware (science fiction)
Hip Tech and High Lit (?)
Jacob's Ladder (drama)
Koyaanisqatsi (documentary)
The Lawnmower Man (science fiction/fantasy)
Liquid Sky (drama/sci-fi)
Max Headroom (science fiction)
Metropolis (science fiction/pomo)
eMpTV's Buzz (documentary/soundbytes)
eMpTV's Buzz Cut (music)
eMpTV's Liquid Television (anime/animated)
Naked Lunch (drama)
The 90's (Television station/show - documentary)
Powaqatsi (documentary)
anything by Psychic TV (Genesis P-Orridge) (music)
anything by Re/Search (SRI, Modern Prim, etc.)
Rocky Horror Picture Show (musical/science-fiction/fantasy)
Sid & Nancy (drama/musical)
Slacker (docudrama)
Sneakers (drama)
Star Wars, etc. (sci-fi)
2001 A Space Odyssey (science fiction)
2600's Hacking Video (featured on 'Now It can Be Told')(documentary)
Terminal Man (sci-fi)
THX 1138 (science fiction)
Total Recall (science fiction)
The Trip (drama)
Tron (science fiction/fantasy)
The Wall (musical/docudrama)
Videodrome (sci-fi/horror)
Video Toaster Demo Tape (computer graphics)
Virtual Reality 1991 (documentary)
Wax or the discovery of television among the bees
(email Artist #1 - artist1črdrc.rpi.edu for info.)
Wax Trax Promotional Sampler Video (music)
War Games (drama)
Woodstock (documentary)
<za muzicki deo, v. 8.882>
cyber.culture.132novim,
-> #126, alien" 'Kako Veliki Novica zamišlja Unix & Internet'.
Rešio si ipak da uništiš ovu temu.
Ps: Pošto se bavljenje mnome kreće u pravcu ličnih insinuacija (od
toga koju sam ocenu imao u školi iz matematike ... do toga čega je
moja žena "nesuđena-moderatorka") - iz razloga koji meni ostaju
nerazumljivi - izvesno vreme ću naprosto nestati sa Sezama; valjda će
se dotle svi smiriti, pa ćemo nastaviti, bude li prilike.
Sav mail na - EMilicNčUbbg.Etf.Bg.Ac.Yu
cyber.culture.133dragisha,
-> #132, novimSranje :(. Sezam postaje sve dosadnije mjesto.
cyber.culture.134inferno,
-> #125, saleŮ│ ˙ Cyberspace je paralelni svet realnom, koji se nalazi oko nas, a
Ů│ ˙ realizuje se računarskim komunikacijama. Dakle Sezam je jedan veliki
Ů│ ˙ deo tog prostora.
Ů│ ˙ Ovo pisanje poruka, chat-ovanje, prenos datoteka, sve je to deo naših
Ů│ ˙ aktivnosti u tom, drugom, svetu.
Ů│ ˙
Ů│ ˙ Cyber Culture je, sledi, kultura u tom svetu.
O, hvala ti! Konačno sam saznao šta je ovo! :)
cyber.culture.135djcorto,
-> #122, max.headroom>> E, a kada prevazidemo i taj hardware, pocinje zabava :)
Max, pogodio si u centar ! :)
cyber.culture.136djcorto,
-> #127, inferno>> Ulazim ja u dragstor i izagovaram recenicu:
!!!!!!!!
Procitah drajver ... :)))))))))))))))
cyber.culture.137wizard,
-> #125, sale> Ovo pisanje poruka, chat-ovanje, prenos datoteka, sve je to deo naših
> aktivnosti u tom, drugom, svetu.
Jel snimio neko film danas (utorak) u 11 pre podne na Palmi?
cyber.culture.138alien,
-> #132, novim[] " 'Kako Veliki Novica zamišlja Unix & Internet'.
[]
[] Rešio si ipak da uništiš ovu temu.
Naprotiv! Da nisam zainteresovan za ovu temu, ne bih ni
uletao u diskusiju već bih te pustio... Doduše, možda sam ja u
zabludi oko toga o čemu se u ovoj temi radi, ali mi se nekako
čini da je čak i cela ova diskusija vođena na pravom mestu.
Kodni rasporedi jesu začin/otrov u domaćoj cyber culture i odnos
prema njima ovde, na Sezamu je nešto što je kao stvoreno za cc.
Ako te je povredio moj ton, zlobni komentari & pod*ebavanja,
iskreno mi je žao... It's just the way I am.
[] Ps: Pošto se bavljenje mnome kreće u pravcu ličnih insinuacija
Mora se priznati da si u poslednje vreme bio 'drugačiji' ;>
nego... nego što si bio. Sasvim je normalno da se ljudi pitaju šta
je uzrok tvom ponašanju.
[] (od toga koju sam ocenu imao u školi iz matematike ...
Nisam pominjao ocenu. Više sam mislio na to da li te je
zanimala & kako ti je išla, al' nema veze...
[] do toga čega je moja žena "nesuđena-moderatorka")
Moram priznati da mi nije jasno zašto je to uopšte pomenuto,
ali to, koliko ja znam, nije bilo na tvoj račun.
[] - izvesno vreme ću naprosto nestati sa Sezama; valjda će
[] se dotle svi smiriti, pa ćemo nastaviti, bude li prilike.
Daj, zatvori već jednom ta vrata! Ili uđi ili izađi i nemoj
više da praviš promaju. ;)))
Šalu na stranu, mnogo se kačiš s ljudima po Sezamu u poslednje
vreme. Odcooliraj malo :).
[] Sav mail na - EMilicNčUbbg.Etf.Bg.Ac.Yu
Misliš na: EMilicN@Ubbg.Etf.Bg.Ac.Yu ? ;)
cyber.culture.139severian,
-> #122, max.headroom> ali i zabavno. Hoćemo li svi, jednoga dana, sedeti u
> termos-bocama, priključeni na hranilice i stimulatore
> nervnog sistema, zajedno učestvujući u nekoj drugoj
> "realnosti"?
'Ajde da napravimo i korak dalje. Nije li budućnost (svrha?)
ljudske civilizacije, kakvom je mi poznajemo, da evolutivno iznedri
novu organizaciju 'života', simbiozu ljudskog mozga (duha?) sa
cyber realnošću, oličenom u svim vidovima globalnih mreža (nešto
poput 'mrtvih duša' iz Gateway-a)? Da li bi kroz takav civilizacijski
entitet Vaseljena imala više vremena i kvalitativno bila bliža
shvatanju same sebe? Da li naš otpor ovome crpi snagu u antropocentrizmu?
Šta mislite?
cyber.culture.140nbatocanin,
-> #117, inferno> p.s. Mala ideja za programere:
>
> Da li je moguće napisati rezidentan rogram koji će
> YUSCII znake ŠĐžĆč pretvarati u ŠĐžĆč nekog drugog kodnog
> rasporeda prilikom ispisa na ekran?
Uradio čovek, bilo je nedavno na Sezamu.
cyber.culture.141veca,
-> #108, novim>> Tema ukrštenih jezika - ili: onih krštenih i onih nekrštenih :)
>> - spada ovde, po mom mišljenju.
Znači, nisam omanula temu? :)
cyber.culture.142veca,
-> #111, severian>> ...sledeći put prvo probaj sa CHKPRNž/F :))))
Ma pirinač je bio u tanjiru... nije to pljeskavica pa da je turim
u flopi :)
cyber.culture.143sale,
-> #132, novim>> " 'Kako Veliki Novica zamišlja Unix & Internet'.
>>
>> Rešio si ipak da uništiš ovu temu.
format alien /u /flag=cyber.dizelas
:-(
cyber.culture.144vcalic,
-> #139, severian>> 'Ajde da napravimo i korak dalje. Nije li budućnost (svrha?)
>> ljudske civilizacije, kakvom je mi poznajemo, da evolutivno iznedri
>> novu organizaciju 'života', simbiozu ljudskog mozga (duha?) sa
>> cyber realnošću, oličenom u svim vidovima globalnih mreža (nešto
>> poput 'mrtvih duša' iz Gateway-a)?
Treba napomenuti da pored opšteg oduševljenja i raznih filozofskih i
kvazi-filozofskih priča o cyberspace-u, postoji i jaka struka koja smatra da
je to samo prolazna moda. Tj. da kako se pojavi novo tehnološko dostignuće
koje omogućava komunikaciju ljudi, tako odmah krene euforija koja kasnije
splasne. Baš je skoro bio na Sezamu, ili mi se samo čini, tekst u kome je
autor poredio Internet euforiju sa CB euforijom sa početka osamdesetih. A
na nekom drugom mestu sam pronašao zanimljivo poređenje istorijskih vidova
komunikacije počevši od goluba pismonoša do Internet-a. Navodno, tehnologija
se menja, suština ostaje ista.
Što se mene lično tiče i prema cyber euforiji i prema cyber skepticima
sam prilično ravnodušan ;)
Vlada
cyber.culture.145fancy,
-> #97, novimŮŢ> đ Tomorrow's Reality Today..... đ
ŮŢ> Palmer, Thomas - Dream Science (fiction)
Ipak, nije da nije bilo koristi od "svega onoga"... Za početak, zamenio
si "srednje zagrade" "malim zagradama"..;) Nije loše, nije loše, ostali
su samo oni ružni tzv. pajpovi tj. đ-ovi...
Možda da ih zameniš sa "!"..? I eto, sve je moglo biti bez tolike buke.
p.s. how's your cyber.doberman..?
cyber.culture.146fancy,
-> #104, spanticŮŢ> Najgora stvar ne SEZAMu jeste baš ta da treba da prođe neko vreme
ŮŢ> pre nego što "ćutljiva većina" odluči da se javi u odbranu onoga što
ŮŢ> joj se sviđa, a i tada se ne jave svi. Za to vreme "svadljiva manjina"
ŮŢ> orgija u napadima kao da je ona taj veći deo populacije kojima se
ŮŢ> treba prilagoditi.
spantic - čovek većina.
.\/.
[ Ahmet Đida, šampion ]
cyber.culture.147fancy,
-> #132, novimŮŢ> izvesno vreme ću naprosto nestati sa Sezama
O, ne.. zar opet..?
cyber.culture.148dragisha,
-> #144, vcalic-> autor poredio Internet euforiju sa CB euforijom sa početka osamdesetih.
-> A na nekom drugom mestu sam pronašao zanimljivo poređenje istorijskih
-> vidova komunikacije počevši od goluba pismonoša do Internet-a. Navodno,
-> tehnologija se menja, suština ostaje ista.
Ako suštinu svedemo na jednu riječ, komunikacija, onda je naravno ista.
Mđt, pojam komunikacije se 'širi' i komunikacija je sve lakša i bogatija.
Lakša - ne moram da hranim golubove, samo se nadam biće struja i prestaće
PTT sankcije:), bogatija - multimedija, mnogi ljudi mnogo posla završavaju
na računaru i Internet im omogućava brzu razmjenu svega što proizvedu na
njemu.
Ključna razlika, i nedostižna prednost, Interneta (svedenog samo na
email, i to je dovoljno) nad CBom je ne-neophodnost istovremenog rada.
O nekom 'sunovratu' Interneta možemo razgovarati kad neko definiše
'vrhunac' istog. Meni lično, Internet sa mail, news, ftp (+archie i slično)
i WWW je just enough. Naravno, sve to začinjeno sa 50-ak Kb/sec highwayOm,
minimalno :).
--
[I is a college student.]
cyber.culture.149spantic,
-> #132, novim
Lep kraj akcije "Manjine" ;(
cyber.culture.150vitez.koja,
-> #132, novim#=> izvesno vreme ću naprosto nestati sa Sezama
Srećan put... i brzo nam se vrati, ali zdrav i veseo.
cyber.culture.151max.headroom,
-> #139, severian> novu organizaciju 'života', simbiozu ljudskog mozga
> (duha?) sa cyber realnošću, oličenom u svim vidovima
> globalnih mreža (nešto
Nekako mi se samo po sebi nameće pitanje "a čemu to služi?"...
Dakle, kroz koju godinu imaćemo zaista svetske mreže, i najzad
utvrditi da "New York postoji", tj. da ljudi (isti kao i mi) ne žive
samo u komšiluku, već ih ima x milijardi, te da svi imaju slične
probleme kao i mi. Dalje, kroz koju deceniju će neko osmisliti
organizacioni metod kojim će se velike grupe ljudi uključiti u
rešavanje nekog OZBILJNOG problema, i taj će problem (glavu dajem)
biti ubrzo rešen. Pa onda sledi napadanje sledećeg ozbiljnog problema,
i tako sve dok ljudi ne ostave iza sebe sve brige koje ih momentalno
more :) A i tada će, verovatno, žovek i dalje sumnjati u činjenicu da
mu je osnovni problem baš u glavi (žovek, inače, misli da su problemi
oko njega, ne u njemu), pa će otići u Virtual Reality i tamo živeti
dok mu ne dosadi. Šta će dalje biti - Bog sveti zna; možda čovečanstvo
krene u razvijanje neke nove filozofije koja će mu olakšati spoznaju
vlastite gluposti. Možda zaključi da mu je potrebna telepatija. Možda
je i dokuči, zajedno sa telekinezom, "astralnom projekcijom za po
kući", i svime što sledi - ... - a šta onda? Kada zaviri svuda gde
može i ne može da se zaviri, i otkrije sve oko njega još
neotkriveno... :) Hmh, tek će tada imati problem.
Iako ova pitanja i pretpostavke nemaju direktne veze sa Cyber
"kulturom" (a zašto ne "TV kultura" i "TV Space" - TV je više promenio
žoveka nego tek odnedavno osmišljeni kompjuter), zanimljiva su, i ne
spadaju ni u jednu drugu konferenciju, ako ništa drugo :)
Tek, kompjuter je samo pomagalo pri komuniciranju i težnji za
Globalnom Razmenom Informacija (pa za ćega nam, ba, glava služi, kad
moramo koristiti mašiner'ju?) Zato i ne treba dizati toliku prašinu -
stvari ionako dolaze na svoje mesto same od sebe ;)
cyber.culture.152acid,
Evo ga i drugi nastavak Burning Chrome-a!!
BURNING CHROME
Written by William Gibson
PART TWO
I don't remember how I changed the
subject, but I did.
I was still telling myself that it
wasn't Rikki who was getting to me, but
what Bobby was doing with her. I'd
known him for a long time, since the
end of the war, and I knew he used
women as counters in a game, Bobby
Quine versus fortune, versus time and
the night of cities. And Rikki had
turned up just when he needed something
to get him going, something to aim for.
So he'd set her up as a symbol for
everything he wanted and could not
have, everything he'd had and couldn't
keep.
I didn't like having to listen to him
tell me how much he loved her, and
knowing he believed it only made it
worse. He was a past master at the
hard fall and the rapid recovery, and
I'd seen it happen a dozen times
before. He might as well have had NEXT
printed across his sunglasses in
Day-Glo capitals, ready to flash out at
the first interesting face that flowed
past the tables in the Gentleman Loser.
I knew what he did to them. He turned
them into emblems, sigils on the map of
his hustler's life, navigation beacons
he could follow through a sea of bars
and neon. What else did he have to
steer by? He didn't love money, in and
of itself, not enough to follow its
lights. He wouldn't work for power
over other people; he hated the
responsibility it brings. He had some
classic pride in his skill, but that
was never enough to keep him pushing.
So he made do with the women.
When Rikki showed up, he needed one in
the worst way. He was fading fast, and
smart money was already wispering that
the edge was off his game. He needed
that one big score, and soon, because
he didn't know any other kind of life,
and all his clocks were set for
hustler's time, calibrated in risk and
adrenaline and that supernal dawn calm
that comes when every move's proved
right and a sweet lump of someone
else's credit clicks into your own
account.
It was time for him to make his bundle
and get out; so Rikki got set up higher
and farther away than any of the others
ever had, even though - and I felt like
screaming it at him - she was right
there, alive, totally real, human,
hungry, resilent, bored, beautiful,
excited, all the things she was...
Then he went out one afternoon, about a
week before I made the trip to New York
to see the Finn. Went out and left us
there in the loft, waiting for a
thunderstorm. Half the skylight was
shadowed by a dome they'd never
finished, and the other half showed
sky, black and blue with clouds. I was
standing by the bench, looking up at
that sky, stupid with hot afternoon,
the humidity, and she touched me,
touched my shoulder, the half-inch
border of taut pink scar that the arm
doesn't cover. Anybody else ever
touched me there, they went on to the
shoulder, the neck...
But she didn't do that. Her nails
lacquered black, not pointed, but
tapered oblongs, the lacquer only a
shade darker than the carbon-fiber
laminate that sheathes my arm. And her
hand went down the arm, black nails
tracing a weld in the laminate, down to
the black anodized elbow joint, out to
the wrist, her hand soft-knuckled as a
child's, fingers spreading to lock over
mine, her palm against the perforated
Duralumin.
Her other palm came up to brush across
the feedback pads, and it rained all
afternoon, raindrops drumming on the
steel and soot-stained glass above
Bobby's bed.
Ice walls flick away like supersonic
butterflies made of shade. Beyond
them, the matrix's illusion of infinite
space. It's like watching a tape of a
prefab building going up; only the
tape's reversed and run at high speed,
and these walls are torn wings.
Trying to remind myself that this place
and the gulfs beyond are only
representations, that we aren't 'in'
Chrome's computer, but interfaced with
it, while the matrix simulator in
Bobby's loft generates this illusion...
The core data begin to emerge, exposed,
vulnerable... This is the far side of
ice, the view of the matrix I've never
seen before, the view that fifteen
million legitimate console operators
see daily and take for granted.
The core data tower around us like
vertical freight trains, color-coded
for access. Bright primaries,
impossibly bright in that transparent
void, linked by countless horizontals
in the nursery blues and pinks.
But ice still shadows something at the
center of it all: the heart of all
Chrome's expencive darkness, the very
heart...
It was late afternoon when I got back
from my shopping expedition to New
York. Not much sun through the
skylight, but an ice pattern glowed on
Bobby's monitor screen, a 2-D graphic
representation of someone's computer
defences, lines of neon woven like an
Art Deco prayer rug. I turned the
console off, and the screen went
completely dark.
Rikki's things were spread across my
workbench, nylon bags spilling clothes
and makeup, a pair of bright red cowboy
boots, audio cassettes, glossy Japanese
magazines about simstim stars. I
stacked it all under the bench and then
took the arm off, forgetting that the
program I'd bought from the Finn was in
the right-hand pocket of my jacket, so
that I had to fumble it out left-handed
and then get it into the padded jaws of
the jeweler's vise.
The waldo looks like an old audio
turntable, the kind that played disc
records, with the vise set up under a
transparent dust cover. The arm itself
is just over a centimeter long,
swinging out on what would've been the
tone arm on one of those turntables.
But I don't look at that when I've
clipped the leads to my stump; I look
at the scope, because that's my arm
there in black and white, magnification
40X.
I ran a tool check and picked up the
lazer. It felt a little heavy; so I
scaled my weight-sensors input down to
a quarter-kilo per gram and got to
work. At 40X the side of the program
looked like a trailer truck.
It took eight hours to crack: three
hours with the waldo and the laser and
four and four dozen taps, two hours on
the phone to a contact in Colorado, and
three hours to run down a lexicon disc
that could translate eitht-year-old
technical Russian.
Then Cyrillic alphanumerics started
reeling down the monitor, twisting
themselves into English halfway down.
There were a lot of gaps, where the
lexicon ran up against specialized
military acronyms in the readout I'd
bought from my man in Colorado, but it
did give me some idea of what I'd
bought from the Finn.
I felt like a punk who'd gone out to
buy a switchblade and come home with a
small neutron bomb.
Screwed again, I thought. What good's
a neutron bomb in a streetfight? The
thing under the dust cover was right
out of my league. I didn't even know
where to unload it, where to look for a
buyer. Someone had, but he was dead,
someone with a Porsche watch and a fake
Belgian passport, but I'd never tried
to move in those circles. The Finn's
muggers from the 'burbs had knocked
over someone who had some highly arcane
connections.
The program in the jeweler's vise was a
Russian military icebreaker, a
killer-virus program.
It was dawn when Bobby came in alone.
I'd fallen asleep with a bag of takeout
sandwiches in my lap.
"You want to eat?" I asked him, not
really awake, holding out my
sandwiches. I'd been dreaming of the
program, of its waves of hungry glitch
systems and mimetic subprograms; in the
dream it was an animal of some kind,
shapeless and flowing.
He brushed the bag aside on his way to
the console, punched a function key.
The screen lit with the intricate
pattern I'd seen there that afternoon.
I rubbed sleep from my eyes with my
left hand, one thing I can't do with my
right. I'd fallen asleep trying to
decide whether to tell him about the
program. Maybe I should try to sell it
alone, keep the money, go somewhere
new, ask Rikki to go with me.
"Whose is it?" I asked.
He stood there in a black cotton jump
suit, an old leather jacket thrown over
his shoulder like a cape. He hadn't
shaved for a few days, and his looked
thinner than usual.
"It's Chrome's," he said.
My arm convulsed, started clicking,
fear translated to the myoelectrics
through the carbon studs. I spilled
the sandwiches; limp sprouts, and
bright yellow dairy-produce slices on
the unswept wooden floor.
"You're stone crazy," I said.
"No," he said, "you think she rumbled
it? No way. We'd be dead already. I
locked on to her through a triple-blind
rental system in Mombasa and an
Algerian comsat. She knew somebody was
having a look-see, but she couldn't
trace it."
If Chrome had traced the pass Bobby had
made at her ice, we were good as dead.
But he was probably right, or she'd
have had me blown away on my way back
from New York. "Why her, Bobby? Just
give me one reason..."
Chrome: I'd seen her maybe half a
dozen times in the Gentleman Loser.
Maybe she was slumming, or checking out
the human condition, a condition she
didn't exactly aspire to. A sweet
little heart-shaped face framing the
nastiest pair of eyes you ever saw.
She'd looked fourteen for as long as
anyone could remember, hyped out of
anything like a normal metabolism on
some massive program of serums and
hormones. She was as ugly a customer
as the street ever produced, but she
didn't belong to the street anymore.
She was one of the boys, Chrome, a
member in good standing of the local
Mob subsidary. Word was, she'd gotten
started as a dealer, back when
synthetic pituitary hormones were still
proscribed. But she hadn't had to move
hormones for a long time. Now she
owned the House of Blue Lights.
"You're flat-out crazy, Quine. You
give me one sane reason for having that
stuff on your screen. You ought to
dump it, and I mean now..."
"Talk in the Loser," he said, shrugging
out of the leather jacket. "Black
Myron and Crow Jane. Jane, she's up on
all the sex lines, claims she know
where the money goes. So she's arguing
with Myron that Chrome's the
controlling interest in the Blue
Lights, not just some figurehead for
the Boys."
"'The Boys', Bobby," I said. "That's
the operative word there. You still
capable of seeing that? We don't mess
with the Boys, remember? That's why
we're still walking around."
"That's why we're still poor, partner."
He settled back into the swivel chair
in front of the console, unzipped his
jump suit, and scratched his skinny
white chest. "But maybe not for much
longer."
"I think this partnership just got
itself permanently dissolved."
Then he grinned at me. That grin was
truly crazy, feral and focused, and I
knew that right then he really didn't
give a shit about dying.
"Look," I said, "I've got some money
left, you know? Why don't you take it
and get the tube to Miami, catch a
hopper to Montego Bay. You need a
rest, man. You've got to get your act
together."
"My act, Jack," he said, punching
something on the keyboard, "never has
been this together before." The neon
prayer rug on the screen shivered and
woke as an animation program cut in,
ice lines weaving with hypnotic
frequency, a living mandala. Bobby
kept punching, and the movement slowed;
the pattern resolved itself, grew
slightly less complex, became an
alternation between two distant
configurations. A first-class piece of
work, and I hadn't thought he was still
that good. "Now," he said, "there, see
it? Wait. There. There again. And
there. Easy to miss. That's it. Cuts
in every hour and twenty minutes with a
squirt transmission to their comsat.
We could live for a year on what she
pays them weekly in negative interest."
"Whose comsat?"
"Zurich. Her bankers. That's her
bankbook, Jack. That's where the money
goes. Crow Jane was right."
I stood there. My arm forgot to click.
"So how'd yo do in New York, partner?
You get anything that'll help me cut
ice? We're going to need whatever we
can get."
I kept my eyes on his, forced myself
not to look in the direction of the
waldo, the jeweler's vise. The Russian
program was there, under the dust
cover.
Wild cards, luck changers.
"Where's Rikki?" I asked him, crossing
to the console, pretending to study the
alternating patterns on the screen.
"Friends of hers," he shrugged,
"kids, they're all into simstim." He
smiled absently. "I'm going to do it
for her, man."
"I'm going out to think about this,
Bobby. You want me to come back, you
keep your hands off the board."
"I'm doing it for her," he said as the
door closed behind me. "You know I
am."
And down now, down, the program a
roller coaster through this fraying
maze of shadow walls, gray cathedral
spaces between the bright towers.
Headlong speed.
Black ice. Don't think about it.
Black ice.
Too many stories in the Gentleman
Loser; black ice is a part of the
mythology. Ice that kills. Illegal,
but then aren't we all? Some kind of
neural-feedback weapon, and you connect
with it only once. Like some hideous
Word that eats the mind from the inside
out. Like an epileptic spasm that goes
on and on until there's nothing left at
all...
And we're diving for the floor of
Chrome's shadow castle.
Trying to brace myself for the sudden
stopping of breath, a sickness and
final slackening of the nerves. Fear
of that cold Word waiting, down there
in the dark.
I went out and looked for Rikki, found
her in a cafe with a boy Sendai eyes,
half-healed suture lines radiating form
his bruised sockets. She had a glossy
brochure spread open at the table,
Tally Isham smiling up from a dozen
photographs, the Girl with the Zeiss
Ikon Eyes.
Her little simstim deck was one of the
things I'd stacked under my bench the
night before, the one I'd fixed for her
the day after I'd first seen her. She
spent hours jacked into that unit, the
contact band across her forehead like a
gray plastic tiara. Tally Isham was
her favorite, and with the contact band
on, she was gone, off somewhere in the
recorded sensorium of simstim's biggest
star. Simulated stimuli: the worls -
all the interesting parts, anyway - as
perceived by Tally Isham. Tally raced
a black Fokker ground-effect plane
across Arizona mesa tops. Tally dived
the Truck Island preserves. Tally
partied with the superrich on private
Greek islands, heartbreaking purity of
those tiny white seaports at dawn.
Actually she looked a lot like Tally,
same coloring and cheekbones. I
thought Rikki's mouth was stronger.
More sass. She didn't want to BE Tally
Isham, but she coveted the job. That
was her ambition, to be in simstim.
Bobby just laughed it off. She talked
to me about it, though. "How'd I look
with a pair of these?" she'd ask,
holding a full-page headshot, Tally
Isham's blue Zeiss Ikons lined up with
own amber-brown. She'd had her corneas
done twice, but she still wasn't 20-20;
so she wanted Ikons. Brand of the
stars. Very expensive.
"You still window-shopping for eyes?" I
asked as I sat down.
"Tiger just got some," she said. She
looked tired, I thought.
Öş│Ęů═ÝyŠ*Ú]Ę│─
cyber.culture.153spantic,
-> #151, max.headroom> organizacioni metod kojim će se velike grupe ljudi uključiti u
> rešavanje nekog OZBILJNOG problema, i taj će problem (glavu dajem)
Ili uopšte nikada neće biti rešen? Odavno je poznato da ako manju
ekipu zatvoriš u sobu da će se nakon nekog vremena pojaviti sa nekim
rešenjem da kukajuza malo vode i hrane ;) Istu tu grupu povećaj i
umreće od žeđi ;(
cyber.culture.154ndragan,
-> #3, princess/ ?! sta je ovo
A šta je _ovo_? Poruka sa imaginarnim tačkicama? Jel treba da
odemuliramo?
cyber.culture.155ndragan,
-> #15, armitage/ -*- Armitage -*-
Znao sam da ćeš se izgenerisati kad dođe trenutak.
cyber.culture.156ndragan,
-> #63, mikis/ nemaju YUSCII zezaju sa konvertovanjem, search & replace, i sličnim
Ja trošim isti taj juski, i vidim Šovo i onoĆ (upravo Š kao Šabac i Ć
kao Ćuprija) i ladno ga čitam. To je za mene još samo jedan ekranski
pravopis. Ne shvatam u čemu je frka. Razmazili se? Postali robovi
sopstvene navike? Gde nam je sposobnost za brze konverzije?
S druge strane, upravo ukorenjivanje ovakvih navika je opet jedna
virtuelna okolina koju svako sebi stvara na svom računaru. Dok sam radio
na nekoliko mašina dnevno, imao sam osećaj da je svaka mašina mesto za
sebe. Različiti rasporedi tastature, boje ekrana, fontovi na grafičkim
karticama, brzine odziva u raznim trenucima, tvrdoća tastature... pejzaž.
cyber.culture.158dr.grba,
-> #156, ndragan>> Ja trošim isti taj juski, i vidim Šovo i onoĆ (upravo Š kao Šabac i Ć
>> kao Ćuprija) i ladno ga čitam. To je za mene još samo jedan ekranski
Ne, ne... najbolje je ono žajdž (:
cyber.culture.159ndragan,
-> #116, inferno/ A jel smem ja da se izblamiram pa da pitam ko su to
/ lenjiraši? :)
Lenjiraši su LRP, samo u nauci.
cyber.culture.160ndragan,
-> #112, novim/ tehničko rešenje nekog problema - ali u osnovi svih tih tehničkih
/ rešenja stoji problem odnosa humanoida i mašine.
Sad si me podsetio jednog scenarija koji sam nažvrljao '76 negde u
studentskoj menzi, ama sam čekao da nabavim video kameru (oteglo se
to...), a radilo se upravo o sprezi čoveka i mašine, i to na primeru
(pajz sad!) flipera.
Scenario je bio poprilično bezvezan, jednostavno sam mu presudio
bacanjem u korpu, ali i dalje smatram da o odnosu čoveka i mašine (u
smislu da se čovek baš zalepi za nju, da je 'oseća', da već instinktivno
zna kako će ona da reaguje itd) mnogo lakše može da govori onaj ko je
proveo dovoljno vremena prateći čeličnu kuglicu.
cyber.culture.161ndragan,
-> #119, djcorto/ A, nenenene ! Nasa okolina utice na nase ponasanje u cyberspace-u.
Kibersvemir je naš prostor. Razmisli samo o tome koliko ljudi, ovde
prisutnih, ne odgovaraju svojoj slici koju stekneš čitajući njihove
poruke? To nije isti prostor, i osobine nisu iste.
cyber.culture.162ndragan,
-> #114, novim/ 3. Imati distancu (rezervu) prema svim odsečnim stavovima,
...jer je sve to u stvari prividno, prava (?) elektronska iluzija.
cyber.culture.163ndragan,
-> #101, veca/ i kaže da požurim, a ja kao iz topa: "kako da požurim kad ima
/ puno bad sectora" :))) (hoću reći, pirinač je bio pun đubreta)
Pre tri godine, koljemo svinju:
- gde ćemo ovo da stavimo, pun nam je zamrzivač
- ma, pozipovaćemo...
cyber.culture.164ndragan,
-> #142, veca/ ... nije to pljeskavica pa da je turim u flopi :)
Da podsetim na legendarno formatiranje sira, izvedeno još pre četiri
godine.
cyber.culture.165ndragan,
-> #122, max.headroom/ paketi informacija su sažetiji
Da znaš, toliko sam se navikao da se izražavam posebnim jezikom 'za da
može da stane na ekran', da kad napišem nešto pa posle treba da se
prevede na mađarski, drugar se vata za glavu jer ne uspeva da istera
srpsku rečenicu iz glave, a sve se divi kako je kratka i jasna, i na
jedvite jade uspeva da je prevede. Naprimer, u nekoj masci za
ubacivanje na listu čekanja napišem: "prepunjeno: urgentan / odustajemo
/ neki drugi dan". To je dovoljno jasno i staje u jedan red :).
Važi i obratno: na računarskom mađarskom ima zgodnih kratkih izraza koji
zahtevaju vratolomiju od prevodioca.
Kad smo kod kratkoće, prošle godine sam bio neko vreme na SetNetu, i baš
sam se popalio da pišem tegove (ne uspevam sad da nađem fajl). Ništa
nije predugačko ako se dobro skrati. Koliko toga može da se strpa u 60
znakova. Evo najpopularnijeg mi tega, stvarno ga je nakralo dosta ljudi:
2b .or. !2b ?=time()
cyber.culture.166djcorto,
-> #161, ndragan>> Kibersvemir je nas prostor. Razmisli samo o tome koliko ljudi,
>> ovde prisutnih, ne odgovaraju svojoj slici koju steknes
>> citajuci njihove poruke? To nije isti prostor, i osobine nisu
>> iste.
Tacno, ali pretezno po izgledu. Iskreno receno, ni jedan clan Sezama
koga sam upoznao nije odgovarao mojoj mentalnoj predstavi o istom.
Krarkter, medjutim, se dosta lako procita, i ode u svimanje-vise isti
kao i u zivotu. Neki manje, neki vise ;)
Poruka je isla na temu svadje oko rasporeda. Steta je da se dobra tema
upropasti tako glupom pricom, na nivou ekavice u BiH (bez komentara,
molim, postoji Forum) ali je istoremeno stvar pokazala da smo , ma
koliko se qrcili svojim kompjuterasenjem, ipak samo zitelji ove zemlje i
ovog mesta. I zato je bila korisna. Potkacili su se isti ljudi koji se u
svakoj konferenciji potkace sa vrlo slicnom argumentacijom i medjusobnim
odnosom.
Jeste, svaki racunar je pejzaz/kuca/soba/fotelja/licnost (nepotrebno
precrtati) za sebe. Svaki BBS isto tako. A Internet mu dodje bas nesto
kao analogija sveta. Ili sanjam ? ;)
I, na kraju, da se upitamo zasto mi tri ili cetiri sata dnevno potrosimo
na Sezam, sto na vezi, sto u OLR-u ? Business or pleasure ? ;)
dJOLE
cyber.culture.167djcorto,
-> #163, ndragan>> - ma, pozipovacemo...
Dobio moj kum od Sezamovca Pishte mace, musko ... Posle par meseci, ono
malo i slatko postade macorcina ! Pitam ja sta bi, a on ce : "Ma, pusti,
uvalio mi zipovanu macku ... " :)))
cyber.culture.168djcorto,
-> #164, ndragan>> Da podsetim na legendarno formatiranje sira, izvedeno jos pre
>> cetiri godine.
????????? Fill me in :)
cyber.culture.169djcorto,
-> #165, ndragan>> Da znas, toliko sam se navikao da se izrazavam posebnim
>> jezikom 'za da moze da stane na ekran', da kad napisem nesto
>> pa posle treba da se
Ja poceo u zvanicne dopise da stavljam :), :(, ;) :)))))
Daktilografkinja kraaajnje zbunjena :)))))
cyber.culture.170max.headroom,
-> #153, spantic> Ili uopšte nikada neće biti rešen? Odavno je poznato da
> ako manju ekipu zatvoriš u sobu da će se nakon nekog
> vremena pojaviti sa nekim
Ja tipujem na bolji metod organizacije (dajem im čak tri decenije!) :)
cyber.culture.171dr.grba,
-> #161, ndragan>> Kibersvemir je naš prostor. Razmisli samo o tome koliko ljudi, ovde
>> prisutnih, ne odgovaraju svojoj slici koju stekneš čitajući njihove
>> poruke? To nije isti prostor, i osobine nisu iste.
Zbilja! Eto, recimo, ja sam mislio da se ti šišaš ponekad (((:
cyber.culture.172inferno,
-> #159, ndraganŮ│ ˙ / A jel smem ja da se izblamiram pa da pitam ko su to
Ů│ ˙ / lenjiraši? :)
Ů│ ˙
Ů│ ˙ Lenjiraši su LRP, samo u nauci.
---
Okay, let's go again! Blam number two! ;)
Ko su LRP?
cyber.culture.173dr.grba,
-> #168, djcorto>>>> Da podsetim na legendarno formatiranje sira, izvedeno jos pre
>>>> cetiri godine.
>>
>> ????????? Fill me in :)
Ma, reč je o jednom heroju Sezama (ko li to beše? Facko, de, javi se, znam da
si tu!) koji je gledao u paklo sendvič sira (sećate li se ovoga?), i gledao i
gledao i gledao, ovaj ga podsetio gabaritom na 3.5" disketu...
Turio čovek sir (sve sa najlonom, naravno (: ) u drajv, otkucao komandu
format, a DOS valjda javio "Track 0 bad", a drajv drljao po siru, drljao....
Formatiranje, navodno, nije uspelo (((:
cyber.culture.174maksa,
-> #173, dr.grba>> Turio čovek sir (sve sa najlonom, naravno (: ) u drajv,
>> otkucao komandu format, a DOS valjda javio "Track 0 bad", a
>> drajv drljao po siru, drljao....
>>
>> Formatiranje, navodno, nije uspelo (((:
Je l' probao sa NDD ?
cyber.culture.175fancy,
-> #172, infernoŮŢ> Ko su LRP?
Levi Ruski Pisci
Minorna i beznačajna pojava u literaturi, i obuhvata uglavnom sve ruske
pisce koji su znali da drže olovku.
cyber.culture.176vcalic,
-> #175, fancy>> Minorna i beznačajna pojava u literaturi, i obuhvata uglavnom sve ruske
>> pisce koji su znali da drže olovku.
Nije valjda toliko vremena prošlo da moramo opet ;))
Vlada
cyber.culture.177fancy,
-> #174, maksaŮŢ> Je l' probao sa NDD ?
Misliš NCD..?
(Norton Cheese Doctor)
cyber.culture.178fancy,
-> #176, vcalicŮŢ> >> Minorna i beznačajna pojava u literaturi, i obuhvata uglavnom sve ruske
ŮŢ> >> pisce koji su znali da drže olovku.
ŮŢ>
ŮŢ> Nije valjda toliko vremena prošlo da moramo opet ;))
Ovo mi izgleda kao pravo mesto LRP - cyber space...
ready when you are..;)
cyber.culture.179veca,
-> #156, ndragan>> Ja trošim isti taj juski, i vidim Šovo i onoĆ (upravo Š kao Šabac i
>> Ć kao Ćuprija) i ladno ga čitam. To je za mene još samo jedan
Ovo me podseti kad sam drugarici usnimila neke diskete, pa me,
kad je stigla kući, zvala telefonom da joj objasnim kako da
presnimi na disk. U neko doba kaže 'neće', šta neće rekoh, šta
piše na ekranu? 'šokć' (ŠokĆ) zbunjenim glasom :) tu umrem od
smeha i nastavimo dalje :)
cyber.culture.180inferno,
-> #175, fancyŮ│ ˙ ŮŢ> Ko su LRP?
Ů│ ˙
Ů│ ˙ Levi Ruski Pisci
Ů│ ˙
Ů│ ˙ Minorna i beznačajna pojava u literaturi, i obuhvata uglavnom sve ruske
Ů│ ˙ pisce koji su znali da drže olovku.
10x, 10x... :)
cyber.culture.181veca,
-> #176, vcalic>> Nije valjda toliko vremena prošlo da moramo opet ;))
Samo nemojte u moj bunar :))
cyber.culture.182dr.grba,
-> #175, fancy>> Minorna i beznačajna pojava u literaturi, i obuhvata uglavnom sve ruske
>> pisce koji su znali da drže olovku.
A onda se rodio Oberiu.
cyber.culture.183ilazarevic,
-> #175, fancy> Minorna i beznačajna pojava u literaturi, i obuhvata uglavnom sve ruske
> pisce koji su znali da drže olovku.
Izuzeo bih Dostojevskog.
PS. Here we go again... ;)
cyber.culture.184fancy,
-> #183, ilazarevicŮŢ> PS. Here we go again... ;)
Oh, no we don't..:)
cyber.culture.185spantic,
-> #175, fancy> Levi Ruski Pisci
>
> Minorna i beznačajna pojava u literaturi, i obuhvata uglavnom sve ruske
> pisce koji su znali da drže olovku.
Ne, ne opet. Kada budeš nešto od dotičnih koje kritikuješ izvoleo i
pročitati mogao bi da ponovo pročitaš gornju poruku. Ali da je ne brišeš
tada ;)
cyber.culture.186dejanr,
Electronic Frontiers Houston presents...
The 1994 EFH Sysop Liability Workshop:
"Computer Bulletin Boards and the Law"
This free workshop features local attorneys offering insight into the
perplexing legal issues which face BBS sysops and users. Who owns the material
on a BBS? What about adult/sexually explicit content? Can a sysop be held
responsible for the actions of the board's users? What can anyone do to keep
out of trouble in
Saturday, October 29th, 2:00 p.m.
University of Houston, Downtown -- Room 1099 North
For more info, contact Ed Cavazos (ecavazos@blkbox.com) or (713)
Panelists include:
** Ed Cavazos, Esq. (author of "Cyberspace and the Law: Your Rights and Duties
in the On-Line World") [ecavazos@blkbox.com]
** Steve Ryan, Esq. (frequent speaker on computer law and the computer
underground) [oblivion@usis.com]
** Kyle Giacco, Esq. (Meyer, Orlando, & Evans) [orange@blkbox.com]
What is EFH?
"Electronic Frontiers Houston" (EFH) is a non-profit corporation devoted to
working with and for the Houston computer and telecommunications community.
Working in alliance with the Electronic Frontier Foundation, EFF-Austin and
other national and regional organizations, EFH acts as a focal point for the
diverse set of individuals who find themselves involved in computer
communications.
Included on the EFH's agenda are: advocating civil liberty issues in
"cyberspace," promoting wider public access to computer networks, exploring
artistic and social implications of new digital media, and educating the public
about the increasingly important on-line world.
Wanna Help?
Although there are many ways you can get involved in the 1994 EFH Sysop
Liability Workshop (contact ecavazos@blkbox.com for more info), the easiest and
most helpful contribution is to help propogate this message throughout
cyberspace. Please repost it anywhere you think it might be appropriate.
EFH will handle the print media (newspapers, etc.), and is trying to coordinate
a campaign to get the word out on the net, but there is no way to cover it all.
We need all the help we can get. If everyone would take a moment to buffer
this text and mail it to a friend, sysop, or sysadmin, post it on a BBS, or
print it onto a flyer to distribute at school or work, we can hope to reach as
many people as possible about what we think is going to be a very beneficial
public service.
cyber.culture.187fancy,
-> #185, spanticŮŢ> Ne, ne opet. Kada budeš nešto od dotičnih koje kritikuješ izvoleo i
ŮŢ> pročitati mogao bi da ponovo pročitaš gornju poruku. Ali da je ne
ŮŢ> brišeš tada ;)
Sine, izvoleo sam pročitati sasvim dovoljno, a ako je obrisana, mora da
je neka greška...
Zato je sada ispravljam:
┌───────────────────────────────────────────────────────────────────────────┐
│ │
│ Levi Ruski Pisci │
│
│ Minorna i beznačajna pojava u literaturi, i obuhvata uglavnom sve │
│
│ ruske pisce koji su znali da drže olovku. │
│ │
└───────────────────────────────────────────────────────────────────────────┘
cyber.culture.188peacock,
-> #160, ndragan#### smislu da se čovek baš zalepi za nju, da je 'oseća', da već
#### instinktivno zna kako će ona da reaguje itd) mnogo lakše može
#### da govori onaj ko je proveo dovoljno vremena prateći čeličnu
#### kuglicu.
... ili igrajući Tristana :)
cyber.culture.189spantic,
-> #187, fancy> Sine, izvoleo sam pročitati sasvim dovoljno, a ako je obrisana, mora da
> je neka greška...
To jest ništa?
cyber.culture.190ilazarevic,
-> #184, fancy> Oh, no we don't..:)
Y not? ;)
cyber.culture.191darone,
"There is no there, there."
cyber.culture.192fancy,
-> #190, ilazarevicŮŢ> Y not? ;)
don't feel like it..;(
cyber.culture.193pyc.guy,
Na excurziji u Atini kupih novu plocu grupe WestBam.
Radi se o rave muzici, pa sam zato odlucio da pisem
u ovoj temi... Naime, ;) na poledjini ploce je jedan
text na nemackom jeziku koji ja ne razumem, pa bih
zamolio nekoga ko zna nemacki jezik da prevede ovaj,
nadam se, zanimljiv text. Izvinjavam se na eventualnim
greskama, tesko se razlikuju slova a, e, i, l.
---------------------------------------------------------------
WestBam: Die ravende Gesellschaft
1994. Alles ist anders. Unten ist oben und oben ist uten.
Underground ist overground und overground ist underground.
Komemerziell ist unkommerziel und ukommerziel ist
kommerziell. Ein Umbruch hat begonnen. Wir befinden uns
auf dem Wag in die ravende Gesellschaft. Als 1989 ca.
150 Leute bel der ersten Love Parade über den Berliner
Ku'damm zogen, hätten wenige für maglich gehalten, daß
house und techno diesen Einfluß auf die Populärkultur
haben würden. Als wieder ein paar Jahre später bei Mayday
in Köln 1992 zum ersten mal in Deutchland über 10000 Raver
zusammenkamen, hielten viele das für das Ende der
Fahnenstange, das ender des "Trends" und nannten die
Verensteltung "im Grunde anachonistisch". Tatsächlich
ist der Einfluß der Rave-und Clubkultur seitdem immer
weiter gewachsen. House und techno nicht nur die ganze
Nacht, sondern auch den ganzen Tag, die ganze Woche und
überall:
Von den kleisten Clubs bis zu den größten Verranstaltungsoten,
von den indie labels bis zu den majors, in den Metropolen
genau wie in der Provinz, im Frontpage wie der Bild Zeitung,
im Supermarkt und in Morgenmagazin. Der Zeltpunkt ist
gekommen, an dem wir uns fragen müssen: Habben wir das
gewollt? Ole Antwort lautet: Ja.
Well für uns die Anfänge im underground auch immer der
Aufbruch in eine revolutionierte Populärkultur war, der Start
in die ravende Gesellschaft. Well wir von Anfang an auch
angtreten sind, um der überhalten Popkultur ihren Platz
streltig zu machen.
Nach unbeholfen und robotarhaft-eingeengt raagiert die, nach
rock'n'roll Schemata funtionierende Untehaltungsmaschine:
Die vertriabe wissen nicht, wie sie vertreiban sollen, die
Verestalter wissen nicht, wie sie verenstalten sollen, die
Plattenfirmen können "die Themen" nicht "handlen". Die Medien
berichten unzutreffend. Der Umbau der Unterhaltungsmaschine
im Sinne der ravenden Gesellschaft wird zu den wichtigen
Aufgaben der nächtan jahre gehören.
Verstört beobachten das Spektakel die Telle des historischen
house undergrounds in daren Verständnis house und techno
nicht der Beginn einer neuen Ara und der ravenden Gesellschaft
sind. Diese Fraktion verstaht underground als eine Art
Ausstelgerinsel, die es vor dem Zugriff der Öffentlichkelt zu
bewahren gilt. Wonach die Populärkultur schnappt, läßt dieser
Untergrund sofort erschrocken fallen. Ein großer Teil des
krativen Potentials fließt demansprechend in die Versterckabelt,
in das Erdenken von Ausweichtechniken und das Erfinden von
möglichst Sinnlosem, gesellschaflich Unvereinnehmbarem. Hierzu
ist zu sagen:
Jede musikalische Neuerung kommt aus einer, wie auch immer
gearteten, Untegrundkultur, jeder lebendige Musikstil braucht
diese Untergrundkultur, um sich zu erneuern. Aber um die
Errichtung eines Untergrundreservates kann as nicht gehen.
Welche Revolution will schon ins Reservat?
--------------------------------------------------------------
huh...:)
Pyc
cyber.culture.194max.headroom,
-> #188, peacock> ... ili igrajući Tristana :)
Glede Tristana: postoji li samo jedan nivo (screen) ili više njih?
cyber.culture.195peacock,
-> #194, max.headroom#### Glede Tristana: postoji li samo jedan nivo (screen) ili više
#### njih?
Nemam pojma, nisam još prebacio stotku, mada sam blizu :)
cyber.culture.196ilazarevic,
-> #192, fancy> don't feel like it..;(
'twould really be a slaugther for the next few weeks... ;) love it!
cyber.culture.197fancy,
-> #196, ilazarevicŮŢ> 'twould really be a slaugther for the next few weeks... ;) love it!
would be, 'lright, but it ain't such fun like 'tused to be...
(f.no.more)
cyber.culture.198ndragan,
-> #188, peacock/ A mrzim 852, mrzim ga k'o dušmana! Lako je Mađarima, njima YYYY-MM-DD
/ odgovara.
Grozno je za unos. Ponudiš mu današnji datum, a on treba da ukuca
jučerašnji - mora da prekuca svih 6, a ne samo dve cifre kao kod nas.
cyber.culture.199ndragan,
-> #188, peacock/#### da govori onaj ko je proveo dovoljno vremena prateći čeličnu
/#### kuglicu.
/ ... ili igrajući Tristana :)
Neee, baš je u tome stvar, što je živi fliper upravo mašina koja drma,
lupa, zvoni, prenosi ti vibracije kroz ruke noge i kukove, ljulja ti
odsjaj neona u pivu, i zahteva od tebe itekakvu interakciju i neprekidnu
svest o tome gde si spustio cigaru. Imaš doživljaj.
Osim ako ti Tristan ne drma tastaturu.
cyber.culture.200ndragan,
-> #171, dr.grba/ Zbilja! Eto, recimo, ja sam mislio da se ti šišaš ponekad (((:
Svake godine, trebalo ili ne. čena mi napravi tako kvalitetnu frizuru,
da cele godine ne moram ništa da popravljam - kvalitet, bato! Nije to
softver da svaki čas izbacuje novu verziju.
cyber.culture.201ndragan,
-> #168, djcorto/>> Da podsetim na legendarno formatiranje sira, izvedeno jos pre
/ ????????? Fill me in :)
Tost-topi sir ovdašnje mlekare, oko tri cola i štogod u kvadrat, ta
baš kao disketla, a u celofanu. Turili u mali flopi i otkucali Format b:
posle čega se zavrteo motor i upalila lampica. Posle nekoliko sekundi je
prijavio neku grešku. Tek, nije red da se jede neformatiran sir :)
--> this formatted cheese filling is a public service
cyber.culture.202knight,
-> #199, ndragan=> Neee, baš je u tome stvar, što je živi fliper upravo mašina koja drma,
=> lupa, zvoni, prenosi ti vibracije kroz ruke noge i kukove, ljulja ti
=> odsjaj neona u pivu, i zahteva od tebe itekakvu interakciju i neprekidnu
=> svest o tome gde si spustio cigaru. Imaš doživljaj.
Samo si zaboravio da pomeneš sladak bol u zglobovima i veseo trenutak
'pucanja partije' (takkk! ;) .
PS Preferiram Xenona ;)