filozofija.2novim,
U Beogradu je - između 19. i 23. avgusta - boravio, kao gost grupe
mlađih filozofa i teoretičara odavde, verovatno najpoznatiji savremeni
američki filozof, Ričard Rorti. Održao je jedno opšte javno
predavanje, na tribini Beogradskog kruga, boravio kod svog izdavača iz
Vršca ("Public Triton", koji će u oktobru objaviti Rortijevu knjigu
"Kontingencija, ironija i solidarnost", u prevodu autora ovih redova),
i tamo takođe održao jedno javno predavanje, dao nekolko izjava za TV
i štampu (na žalost, intervju na NTV-u je morao biti otkazan jer smo
kasnili s dolaskom iz Budimpešte), razgovarao sa ekipom ljudi koja
priprema zbornik pod naslovom "Rorti u Beogradu", i imao višečasovnu
stručnu raspravu sa domaćim teoretičarima (od "analitičara" do
"postmodernista") u prostorijama British Councel-a.
Rorti (1931) predstavlja izdanak anglosaksonske tradicije tzv.
filozofije pragmatizma (pre svega pod znakom Djuia); njegov vlastiti
fizlofski trening, pedesetih i delom šezdesetih godina, u znaku je
analitičke filozofije (Patnam, Kvajn, Dejvidson). Predavao je na skoro
svim glavnim američkim katedrama za filozofiju, bio šef takvih odseka
na Harvardu i Prinstonu, gostovao po katedrama u Nemačkoj, Francuskoj,
i drugde. Svoju američku i evropsku slavu doživeo je pokušajem da
američki pragmatizam i liberalizam poveže s evropskim filzoofskim
iskustvima ovog veka (Huserl, Hajdeger, i nova francuska post-
strukturalistička misao). Zanimljivi su, u tom kontekstu, njegovi
radovi o Hanermasu, Fukou, Liotaru i Deridi (kao i polemike sa njima).
Pre nekoliko godina se povukao sa velikih katedri u svoju rodnu
Virdžiniju i posvetio više pisanju nego predavanjima.
Kod nas su prevedene dve njegove knjige: "Filozofija i ogledalo
prirode" (Sarajevo, 1990) i "Konsekvence pragmatizma" (Beograd, 1992).
Preveden je i niz ogleda u periodici. Poslednji broj vršačke "Košave"
(nema veze s istoimenom radio-stanicom) objavio je zanimljiv dodatak
posvećen Rortiju. Vredi pročitati, ako neko baš nema vremena za knjige
(uzgred: svima koji se spremaju da "pale" za SAD, savetujem čitanje
Rortija; ako ništa drugo, njegove knjige su postale, poslednjih
deceniju-dve, neka vrsta obaveznog "kulturnog štiva" za pravnike,
ekonomiste, političke i socijalne analitičare raznih fela, pisce, itd.
- a ne samo za specijaliste za filozofiju.)
Sad nezvaničnije: :) dolazeći ovamo, Rorti je vrlo malo znao šta se
ovde konkretno zbiva (politički, međunacionalno), toliko da je, kad
smo pred njegov dolazak, u telefonskom razgovoru rekli da ćemo ga
sačekati na budimpeštanskom aerodromu, pitao: "A što tamo? Pa zar ne
slećem u Beograd!?" - Naprosto ga mnoge stvari ne zanimaju - recimo,
kaže da je tek prošle godine kupio televizor (njegova deca su ga
imala, doduše, ali nije gledao išta osim ponekad vesti); kad nešto ne
zna, on kaže da ne zna (prilično osveženje je družiti se, makar
nekoliko dana, s nekim kod nije poput domaćih "sveznalica"); razume
se, zna druge stvari - pre svega filozofiju (u raznim njenim vrstama).
Što se računara tiče, služi se njime (tako smo u e-mail vezi), a posle
II rata bio je, dok je služio vojsku, i programer ("tad se, znate,
radilo jako sporo, sve je išlo na bušene trake"). Pričao sam mu o
domaćoj mreži, pominjao i Sezam (sviđa mu se ime), a konretnije smo
dogovorili da napravimo jednu Internet mailing list-u u kojoj bi jedna
grupa ljudi (iz Istočne i Srednje Evrope, kao i Zapadne), sa njim
pokušala da analizira izvesne filozofske probleme i, bude li u tome
uspela, eventualno to objavi potom i u "tvrdom" obliku (knjige,
zbornika).
Ako nekoga nešto zanima o Rortiju, a suvislo je, neka pita. Kao prilog
ovoj poruci imate okačenu neku vrstu rezimea njegovog predavanja u
Vršcu (tema je "Solidarnost kao izvor socijalne kohezije").
rorti-v.txtfilozofija.3milan,
A propos Rortija, koji je čovek pragmatik, dakle u redu ;>>,
kada je Incestuozni krug priopćavao ko će mu sve gostovati, naveo je
i Bernar Anri Levija. Bar tako je javio NTV Studio B u novije vreme
poznat kao TV Pale u Beogradu. Zna li neko da l' je to istina. Da nije
možda revidir'o? Možda će i da sedne na Faraonovo kanabe?
Pl poz M
P.S. Pošto sad' košta da mi jedan osrednji francuski estradni filozof
reklamira rat?
filozofija.4novim,
" A propos Rortija, koji je čovek pragmatik, dakle u redu ;>>,
" kada je Incestuozni krug priopćavao ko će mu sve gostovati, naveo je
" i Bernar Anri Levija. Bar tako je javio NTV Studio B u novije vreme
" poznat kao TV Pale u Beogradu. Zna li neko da l' je to istina. Da nije
" možda revidir'o? Možda će i da sedne na Faraonovo kanabe?
Filozofi koji su gostovali u Beogradu (Derida pre dve i po godine,
Rorti sada) jesu gosti - u intelektualnom smislu - jedne grupe ljudi
koja je politički nezavisna (i koja se, uostalom, sastoji od ljudi
čiji su politički stavovi različiti). U oba slučaju, projekti njihovog
gostovanja uključuju, u prvom redu (i to je osnovni razlog njihovog
dolaska), zbornik koji bi se sa njima i o njima napravio ("Derida u
Beogradu" će se pojaviti do kraja ove, a "Rorti u Beogradu" sredinom
iduće godine).
Osim ove dvojice, u Beogradu je prošle godine, kao naš gost, boravio i
britanski teoretičar Kristofer Noris (ali nije takva marka da bi se s
njim pravila baš knjiga). Takođe, posle Deride, u proleće 1992.
Francuski kulturni centar je dovodio i planirao gostovanje još nekih
francuskih autora - ali je, zbog sankcija, to prekinuto.
Od svega toga, dakle, sa ekipom od nekoliko ljudi (u kojoj sam i ja)
ima veze dolazak Deride, Norisa i Rortija. Ostalo je delo drugih
ljudi, a ne nas, koji smo, recimo, redakcija časopisa "Tekst" (neka
vrsta promenljive i ad-hoc stvari, sasvim nezavisne od Bgd. kruga -
kao i svih ostalih; ako hoćeš da nam platiš izdavanje neke knjige,
moguć je dogovor. :)
Da bi se doveo neko poput ove trojice, treba rešiti nekoliko problema.
Zajedničko Deridi i Rortiju jeste da smo bili u ličnoj vezi s njima i
pre dolaska; drugo - neko treba da plati troškove; treće - neko treba
da je ovde zvanično domaćin. Deridin dolazak su finansirali Francuzi,
Norisov Britanci, a Rortijev više institucija (Sorošova fondacija je
bila glavna za pare). Domaćin Deridi su bili, pored "Teksta" i
njegovih rođaka ovde kod kojih je odseo sa ženom, Francuski kulturni
centar u Beogradu, Kolarac, SKC, Studio B; Norisu - Britanski Savet i
"Tekst"; Rortiju "Tekst", Studio B (iako je na kraju ispalo da je dao
kraći intervju TV Politici), izdavačka kuća "Public Triton" iz Vršca,
Britanski Savet (koji nam je dao salu za stručni seminar), Soroš
(putni troškovi) i Beogradski krug (koji je omogućio javno
predavanje).
Dakle, ako pod Incestuoznim krugom (?) misliš na Beogradski krug, onda
je on bio jedan od domaćina Rortiju, ne jedini, i ne najvažniji. Šef
Bgd. kruga, Miladin čivotić, je bio zainteresovan za Rortija, već i
time što je on, čivotić, nekada davno doktorirao na temi filozofije
pragmatizma. (Da li se posle Krug hvalio da je bio glavni Rortiju, i
šta je NTV reklo, inače posle svega malkice ljuto na nas, ne znam -
ako i jeste, domaća posla.)
Usput, administracija SAD-a je bila protiv Rortijevog dolaska (logika
sankcija). Kad se već tu stvorio (jer je on lično mislio da treba da
dođe ovamo, ako već postoji zanimanje neke filozofsko-intelektualne
grupe za njegov rad - njemu su sankcije tog tipa strane), Ameri su iz
ovadašnje ambasade mogli samo da ga pozdrave, naprave mu jedan
oficijelan ručak i pošalju čoveka da ga prati na izlet u Vršac
(diplomatska paranoja, pretpostavljam - da ga neko ne otme; a valjda i
da čuje šta će ovaj reći, pa dojavi kud treba; vrag bi znao). Evo
anegdote:
Polazimo za Vršac, dvoja kola (oba su krševi). Stižu i treća, luksuzna
diplomatska kola ovdašnje američke ambasade. Ali u ta kola ne sme niko
da sedne, čak ni Rorti (jerbo je iz Vašingtona naređeno da amabasada
sa Rortijevim boravkom ne sme imati nikakve veze). Rortija smeštamo u
jedan od naših krševa (kojim smo ga i dovukli iz Budimpešte), a čovek iz
amabasade u CD Vektri kreće sam. Rorti mi kaže: "Sad shvatam sav
smisao i besmisao sankcija".
" P.S. Pošto sad' košta da mi jedan osrednji francuski estradni filozof
" reklamira rat?
Što se Levija tiče, sigurno je da, ako dođe ovamo, neće biti naš gost,
gost "Teksta". Ko će ga dovesti - ne znam. Znam da se njemu, Leviju,
dolazi u Bgd. Zašto, ne znam, a svejedno mi je, lično, da li će ta
njuška da se promoli ovde ili neće. Verovatnije da ipak neće.
Levi je, zajedno sa Briknerom, bio u Beogradu, u vreme Studentskog
protesta i Vidovdanskog sabora. Sreo sam ga na Filozofskom fakultetu,
a imao je zanimljivu diskusiju u Sali heroja, na Filološkom. Bio je
pre toga u Sarajevu, i studentima dugo govorio kako je tamo, kako
treba prekinuti rat, i - njegova poenta - kako treba Zapad da
interveniše. Nastala je onda svađa, između njega i studenata. Sećam se
jednog našeg studenta koji mu je odbrusio: "I vi očekujete od nas ovde
još da vas zamolimo da nas bijete odozgo bombama?" - Levi se onda
"vadio" da nije bio shvaćen, itd. Bilo je to pre njegovog otvoreno
promuslimanskog angažmana.
Anri-Levi jeste zaista, kako kažeš, "osrednji estradni filozof". Znam
da se Deridi, kako sam kaže, dizala kosa na glavi na Levijev
jednostran politički angažman. Što bi da dolazi u Beograd? Pa,
pretpostavljam da bi mu taj dolazak značio neku vrstu alibija za dalju
parisku estradnu upotrebu. Što se Bgd. kruga tiče (ako je tačno da bi
mu bio domaćin ovde), Bgd. krug bi na to čak morao pristati: oni
furaju princip (po meni suviše široke) tolerancije. Ali sumnjam da bi
naša ambasada dala Leviju vizu; možda na tu provokaciju on i ide. (Ako
nije zbilja revidir'o, k'o što veliš, pa dolazi da čučne na Kanabe.)
U svakom slučaju, neće biti naš gost. Planiramo da dovedemo Bodrijara
i Pola Virilija (ja sam naročito zainteresovan za ovog potonjeg, koji
je najzanimljiviji današnji mislilac teorije rata). Sa obojicom smo u
kontaktu, ali te posete nije lako realizovati, kako možeš i sam
pretpostaviti (počev od finansiranja pa do termina, i drugih
priprema). Moguć je i dolazak Filipa Laku-Labarta i čan-Lik Nansija
(francuski filozofi srednje generacije, ne-estradni i nama jako
zanimljivi).
Beogradski krug bi možda bio ponovo jedan od domaćina (razlog: uvek je
moguće od njih dobiti besplatno salu za javno predavanje; takođe, što
nije bez značaja, politički su najmanje problematični za strance koji
dolaze - budući da nisu politička stranka; njihov gost, a ne naš, bio
je, recimo, Encesberger. Ja bih rado u ova gostovanja uključio
Udruženje književnika - ali gosti su filozofi, a ne pisci; rado bih
video kao domaćine i Filozofsko društvo Srbije, ali njime vlada
Mihajlo Marković - onaj nenokautirani, akademik; rado bih video i samu
Katedru za filozofiju, ali njih savremeni filozofi ne zanimaju -
tužno, ali istinito). Zato se snalazimo kako možemo, a da ne bismo
politički i institucionalno jednom bojom ofarbali te posete, uvek
imamo više domaćina, osim nas, koji smo konkretno (i doslovno) u
toj ulozi. Ali, ponavljam, svako od tih gostovanja je slučaj za sebe,
i uvek je više strana uključeno u realizaciju (svi su dobrodošli ako
time ne traže od gosta ili od nas iz "Teksta" nešto što izlazi iz
osnovnog okvira posete - filozofsko-teorijski dijalog je u prvom
planu, potom dolaze javna predavanja - ako Virilio dođe, ni toga neće
biti, recimo - a na kraju su tek izjave gosta novinama, televizijama,
radijima etc. Naše je da omogućimo ove susrete, a stvar je gosta šta
će reći, kome, i sl. Obično oni zaziru od davanja političkih izjava,
iz prilično jednostavnog razloga: malo su upućeni u konkretni/trenutni
raspored naših mirotvornih/ratničkih strana/stranaka. Iskreno da
kažem, ni ja ne znam više ko je za kakav rat/mir, a sve me manje ti
obrti i zanimaju.)
žini mi se da obe strane, i proratna i pacifistička mogu biti
zadovoljna ovim gostovanjima: prvi mogu reći - evo, iako su sankcije,
ljudi nam i dalje dolaze, što je dokaz da smo otvoreni bla-bla; drugi
mogu reći - pa da, ljudi dolaze, jer ovde žive i ljudi koji nisu samo
za rat bla-bla. - I obe strane gunđaju kad im se kaže: ali mi ne
dovodimo te ljude ni da bismo "probijali" blokadu, niti da bismo
pokazali "drugo" lice, već da bismo sa njima uspostavili čvršći
kontakt i realizovali neke filozofske i teorijske projekte; ostalo su
vaše fantazme, i nisu od naročitog značaja.
Derida ili Rorti u Beogradu - osim što je neka vrsta lokalnog
spektakla, koji se ne može izbeći - imaće smisao tek kao knjige. One
ostaju i one su proizvod ovog truda.
Početna ideja je vezana za davni Huserlov boravak u Beogradu, 1936.
Bio je ovde, a sve što danas znamo o tome jeste da je bio na jednoj
večeri kod svoje učenice, Zagorke Micić. S kim se sreo, šta je
razgovarao, o tome ne znamo ništa. (Kao što, na žalost, malo znamo
i o boravku Berđajeva u Beogradu između dva rata.)
filozofija.5novim,
" Levi je, zajedno sa Briknerom, bio u Beogradu, u vreme Studentskog
Pardon. Nije bio Brikner (Paskal - on je bio ovde, ali sam, u
aranžmanu Franc. KC-a), nego Gliksman. Gliksman je čak govorio na
Vidovdanskom saboru (prijatelj je Anri-Levija, ali ne misli o Bosni
isto kao on, niti se politički angažovao oko toga). U razgovoru sa
studentima u Sali heroja, Gliksman je imao, uostalom, drugu i
različitu priču od Levijeve (koliko se sećam, on je pre razvijao tezu
o srpskoj odgovornosti, a ne - poput Levija - o globalnoj srpskoj
krivici; ogromna razlika, ako se uzme za ozbiljno.)
Mđt. glavni današnji francuski filozofi - Liotar, Derida, Delez,
Bodrijar, Virilio - ostali su izvan crno-belih žurnalističkih podela.
Barem do sada. Mislim da je to ok. Sa onima sa kojima sam u kontaktu
nastojim da temu našeg krvavog cirkusa držim po strani (uostalom, to
nije tema mojih prepiski s njima). Ipak, uprošćeno rečeno: Derida se
trudi da o balkanskoj gužvi misli kao o sporu evropske istorije (uz
ideju da nam nedostaje "neka vrsta sasvim nove političke psihoanalize
da bismo objasnili fenomene novog, post-komunističkog nacionalizma" -
citiram njegove usmene reči), Bodrijar prilično cinično misli da se
ovde realizuje ona mračna, apokaliptička strana njegovih teorija
(izgleda da je u pravu, takođe), a Virilio se zanima za naš rat iz
ugla savremenog mislioca rata (recimo, "Arkan kao jedan od lokalnih,
fedualnih gospodara rata" ili o ovom ratu kao o "re-feudalizaciji
rata"). Sva trojica nas uzimaju ozbiljno kao simptom za ono što se
može desiti trećem svetu. žak i Rortiju naš rat izgleda kao rat iz XXI
veka (bez jasnih frontova, uglavnom rat protiv civila, bez jasnih
ratnih ciljeva, velika gužva, manipulacije, Afrika ili Azija, razna
Hutu i Tutsi plemena); zanimljivo je, na primer, da Rorti ne veruje
previše u budućnost SAD-a, kao što misli da se ni Kina ne može održati
(SAD je po njemu ekonomski u zalasku u decenijama koje dolaze, a Kinu
sa političkim slobodama, ako i kad dođu, čeka raspad po etničkim
podelama; govorio mi je o nekom američkom Kinezu, poznatom ekonomosti,
koji sada u Hong Kongu diktira ogromnim investicijama - Rorti misli da
Kina ne može državno-politički preživeti značajan udar stranog
kapitala koji dolazi sa integracijom Hong Konga i, možda, Tajvana -
činilo mi se da preteruje, ali vrag bi znao. Od mene je saznao da
imamo prekinutu tradiciju liberalne misli, da je to problem u raznim
smislovima; u Segedinu je cupkao na stolici od smeha kad sam mu rekao
da je davno prevod Milove "O slobodi" došao iz pera jednog princa,
budućeg kralja Petra; saznao je da je Bosni bilo svih taktičkih
aranžmana dveju strana protiv treće, kao što je ovde tek čuo o tuči
Alijinih i Abdićevih muslimana; dok smo ćaskali u bašti Mažestika,
video je neke snažnije tipove kako se muvaju okolo, a potom Vučelu i
Minića kako ulaze; zapanjen je bio pro-ratnim angažmanom ak.
Markovića, koga je sretao po Americi; čitao neki tekst Zagorke
Golubović koji mu je stigao preko Habermasa; od jedne režimske
novinarke čuo da je svojim dolaskom "probio blokadu" - rekao joj: "Ali
ja sam ovde zbog mojih filozofskih prijatelja"; "Nema veze", rekla mu
je ona, "mi vas svi volimo, a nročito vaše knjige za decu". - Tad je
ukapirao da ne treba da je uzme za ozbiljno. Druga novinarka ga je
pitala: "Da li je vezi vaše samoukidajuće prevazilaženje pragmatizma
sa epistemološkom kvazi-intencionalnošću?", na šta je prevrnuo očima i
rekao "Hm. Da, ako razumem šta uopšte kažete". Posle od tog intervjua
više nije bilo ništa. :)) Itd. - Parafernalije domaće scene.
Sve u svemu, čini mi se da se u ozbiljnim filozofskim krugovima slučaj
"raspada bivše Yu" uzima kao simptom za moguće šire potrese, pre svega
u tzv. trećem svetu (a najmanje ih zanima da li su u pravu Hutu ili
Tutsi, Srbi ili Hrvati). Svako taj simptom, opet, čita prema svojim
filozofskim ili teorijskim uverenjima. Stepen njihove obaveštenosti
razlikuje se od slučaja do slučaja (Virilo je najupućeniji, potom
Derida, pa Bodrijar; Rorti je sad saznao mnoge stvari), i tiče se
globalnog nivoa problema.
Što se detalja tiče: Svi su oni bili nekad, kao turisti, u Dubrovniku.
Pa sad ti vidi koliko je štete po "srpsku stvar" nanelo Vučurevićeva
izjava "napravićemo mi stariji i lepši" - a ta je izjava obišla svet,
i svi su čuli za nju. Ili: ne mogu da razumeju da je Arkan - za kojim
još stoji predratna poternica Interpola - bivao u Parlamentu. Neki od
njih su delili tvoje olakšanje što nije ponovo izabran. Ili: ne
razumeju zašto se srpska demokratska opozicija nije ujedinila protiv
režima. Ili: smatraju da su sankcije promašile cilj i naročito su
protiv sankcija u nauci i kulturi. Itd. Sve u svemu, ima dosta tačaka
o kojima se sa njima može čovek saglasiti, čak i ako raspravlja o
domaćoj tužnoj situaciji. Lično se nisam trudio da im nametnem nijedan
stav (sumnjam da bih to i mogao), osim što sam im ponekad skretao
pažnju na kontekst nekih problema, kako ne bi imali jednostrane
informacije. Kakav zaključak izvlače, njihova je stvar, naravno. Mene
u prvom redu zanimaju kao filozofi, a pitanje Balkana je tu uglavnom
sporedno u svom neposrednom vidu.
filozofija.6milan,
> dolaska), zbornik koji bi se sa njima i o njima napravio ("Derida u
> Beogradu" će se pojaviti do kraja ove, a "Rorti u Beogradu" sredinom
> iduće godine).
Vi'š to je lepo. Nisam znao da ste štampali. Gde može da se nađe
knjiga o Deridi?
> bila glavna za pare). Domaćin Deridi su bili, pored "Teksta" i
> njegovih rođaka ovde kod kojih je odseo sa ženom, Francuski kulturni
Ima rođake ovde? Francuze, doseljene ovde ili ima naše krvi?
> pragmatizma. (Da li se posle Krug hvalio da je bio glavni Rortiju, i
> šta je NTV reklo, inače posle svega malkice ljuto na nas, ne znam -
> ako i jeste, domaća posla.)
Vest je bila kurvinskije formulisana. Rečeno je da je Rorti,
bla, bla, bla,... bio gost Beogradskog Kruga (kruga?) a da će
sledećih nekoliko meseci gosti biti x1,..,xn i Bernar Anri Levi,
tako da ne možeš baš formalno na ih napadneš. Vest tipično
CNN-ovska.
Pl poz M
P.S.
> U svakom slučaju, neće biti naš gost. Planiramo da dovedemo
> Bodrijara i Pola Virilija (ja sam naročito zainteresovan za ovog
> potonjeg, koji je najzanimljiviji današnji mislilac teorije rata).
Za prvog sam čuo, čak i nešto čitao o njemu, ali ko je ovaj
drugi?
P.P.S
> Beogradski krug bi možda bio ponovo jedan od domaćina (razlog: uvek
> je moguće od njih dobiti besplatno salu za javno predavanje; takođe,
> što
Preciznije: Uvek je moguće dobiti salu od SPO jer im salu daje
Kažić, predsednik SO Stari Grad pošto ih je Kašanin kada je postao
direktor DOB-a najurio. ;))))
P.P.P.S (O, bože!)
> je, recimo, Encesberger. Ja bih rado u ova gostovanja uključio
> Udruženje književnika - ali gosti su filozofi, a ne pisci; rado bih
> video kao domaćine i Filozofsko društvo Srbije, ali njime vlada
> Mihajlo Marković - onaj nenokautirani, akademik; rado bih video i
> samu Katedru za filozofiju, ali njih savremeni filozofi ne zanimaju
> - tužno, ali istinito). Zato se snalazimo kako možemo, a da ne bismo
Mislim da je besmisleno da veličine poput Deride ne održe
predavanje na univerzitetu. Samo ste loše kontakte imali. Nije
nikakav problem da održi predavanje na Filozofskom. Konačno, sam
Miladin je profesor tamo. Nego, on je sujetan pa verovatno ne
obavesti kolege. Ma, kakav Filozofski. Sam rektor bi vam dao salu i
ručak pride.
filozofija.7milan,
> različitu priču od Levijeve (koliko se sećam, on je pre razvijao
> tezu o srpskoj odgovornosti, a ne - poput Levija - o globalnoj
> srpskoj krivici; ogromna razlika, ako se uzme za ozbiljno.)
Pažljivo sam ga slušao i pravio razliku. On je samo opasniji od
Levija. Naime, najopasniji metod deformisanja slike je fragmentarno
posmatranje slike. To ti je otprilike isto kao da uzmeš priču o
Tuđmanovoj ustašiji, detaljno je ispričaš, snabdeš materijalom o
oružanim pripremama (Špegelj), Merčepovim zločinima (Gospić),
secesiji (proglašanje nezavisnosti) i sve to posoliš
idtorijsko-etno-psihološkim refleksijama o Hrvatima. Nije da nije
tačno ali je to samo jedno go**o u balkanskoj ćenifi a ne cela
kamara.
Pl poz M
P.S. Uostalom, to je tipično SEZAM-ovski metod. Ovde je razvijen do
savršenstva. ;>
filozofija.8novim,
" Pažljivo sam ga slušao i pravio razliku. On je samo opasniji od
" Levija. Naime, najopasniji metod deformisanja slike je fragmentarno
Pretpostavljam da misliš na Gliksmanov nastup na Vidovdanskom saboru.
Pred studentima je bio umereniji i apstraktniji (možda je bila to i
podela posla s Levijem). Govorio je o odgovornosti na prihvatljiv
način. - No, nije značajan (u filozofiji); mislim da mu ni politička
težina u Francuskoj (kao ni Leviju) nije naročita; otprilike - svi
znaju da je to društvo "novih filozofa" estrada koja diže galamu. Za
medijsku i široku upotrebu (pa svake sezone mora da menja temu).
filozofija.9novim,
"> dolaska), zbornik koji bi se sa njima i o njima napravio ("Derida u
"> Beogradu" će se pojaviti do kraja ove, a "Rorti u Beogradu" sredinom
" Vi'š to je lepo. Nisam znao da ste štampali. Gde može da se nađe
" knjiga o Deridi?
Kao što napisah, trebalo bi da bude objavljena do kraja ove godine.
"> bila glavna za pare). Domaćin Deridi su bili, pored "Teksta" i
"> njegovih rođaka ovde kod kojih je odseo sa ženom, Francuski kulturni
" Ima rođake ovde? Francuze, doseljene ovde ili ima naše krvi?
Deridina žena, Margareta, po ocu je žehinja, a odrasla je (između
svoje druge i sedme godine) u Beogradu. Njen otac je u nekom srodstvu
sa dopisnikom Monda iz Bgda (naš čovek, novinar, u penziji već desetak
godina). Bili su kod njega u stanu (u Andrićevom vencu, prekoputa
Kanabeta). Margareta (inače je psihoanalitičarka, prevodilac Melani
Klajn na francuski itd.) razume srpski (teže ga govori).
" Za prvog sam čuo, čak i nešto čitao o njemu, ali ko je ovaj
" drugi?
Imaš prevod njegovih "Mašina vizije" (Svetovi, Novi Sad, 1993). U
tematu o teoriji rata koji sam pravio 1992. u Knj. reči jedan je od
najvažnijih. Glavne knjige: "Brzina i politika", "žisti rat",
"Estetika nestajanja", "Nesigurnost teritorije", "Pustinjski ekran"...
" Mislim da je besmisleno da veličine poput Deride ne održe
" predavanje na univerzitetu. Samo ste loše kontakte imali. Nije
" nikakav problem da održi predavanje na Filozofskom. Konačno, sam
" Miladin je profesor tamo. Nego, on je sujetan pa verovatno ne
" obavesti kolege. Ma, kakav Filozofski. Sam rektor bi vam dao salu i
" ručak pride.
Slažem se da je besmisleno, nisu u pitanju "loši kontakti" (ako imam
dobre kontakte s Deridom ili Rortijem, kako to da ne mogu imati sa
ovim ovde). Nije ni problem u Miladinu (on je, uostalom, jedini od
profesora tamo koji se sretao s našim gostima), već u ovdašnjim
sujetama. Za Katedru za filozofiju ovde Derida ili Rorti naprosto nisu
dovoljno značajni. A kad oni tako kažu... - Naravno, sasvim su druga
priča studenti filozofije ili mlađi filozofi. No, to tako biva ovde.
filozofija.10dcohadzic,
Ajde filozofi pogledajte male.oglase i recite mi sta mislite o kjigama koje
sam tamo naveo a u poruci 8.10
hvala