CIVIL.1

19 Nov 1991 - 30 Sep 1992

Topics

  1. istorija (291)
  2. umetnost (70)
  3. filozofija (615)
  4. religija (630)
  5. o.jeziku (1293)
  6. knjizevnost (414)
  7. mozgalice (411)
  8. ko.je.ko (500)
  9. razno (668)

Messages - ko.je.ko

ko.je.ko.1 balinda,
Evo jednog pokušaja na svoju ruku i bez ikakvih konsulatacija. :( (Može li tako nešto uspeti?) Poštujući dobro došla zalaganja za većom polemičnošću i u ovoj konferenciji ipak sam rešio da pojačam informativni karakter. Bilo je ranije zahteva (zddb čini mi se?) da malo popričamo o istaknutim Srbima. Ja bih to proširio na sve ljude potencirajući individualnost umesto trenutno precenjene kolektivnosti. No, u ovim usijanim nacionalističkim vremenima :( "red" je da počnemo sa Srbima. Zamišljam da tema "ko.je.ko" bude "mala enciklopedija ličnosti". Neko će možda reći da na ovaj način želim da spasem ovu konferenciju sudbine koja preti starim Forumima jer su svojom polemičnošću izgubili aktuelnost. (?) :( Pokušaću da opravdam ideju da konferencija civilizacija bude prava rizinica znanja svestan eventualnih zamerki da je ovo i "prepisivanje". Zato ću se truditi se da bude značajnih ličnosti koje je teže pronaći po običnim enciklopedijama. Probuđenom nacionu obećavam da ću posebnu pažnju posvetiti znamenitim Srbima, ali očekujem i pomoć auditorijuma da oformimo jaku bazu podataka za čitav svet. Dakle, ovo je poziv svima da kažu po par reči o nekoj značajnoj individui.
ko.je.ko.2 balinda,
NIKOLA TESLA naučnik Rođen je 10. jula 1856. godine u Smiljanu (Lika). Studirao je u Gracu i Pragu. Fizičar i elektroničar, naučnik svetskog glasa koji je dobio 29 diploma raznih univerziteta i akademija nauka, među kojima više doktorskih titula. žlan Srpske kraljevske akademije. Radio je u čuvenoj Edisonovoj laboratoriji u Njujorku (SAD), a osnovao je i sopstvenu. Ima oko hiljadu pronalazaka i preko stotinu patenata iz oblasti elektronike, a najvažniji su: trofazni sistem za prenos elektronične snage, indukcioni motor, generator, transformator za struje visoke frekvencije, bežična telegrafija i dr. Po njegovom imenu nazvana je jedinica za jačinu magnetskog polja. Objavio je više stručnih radova. Bio je pobornik svetskog mira. Bio je velik srpski patriota, u svakoj prilici govorio je o bratstvu Srba i Hrvata. Poznata je njegova izjava: "Ponosim se svojim srpskim imenom i hrvatskom domovinom." Umro je Njujorku 7. januara 1943. godine.
ko.je.ko.3 balinda,
MILOŠ CRNJANSKI književnik Rođen je 26. oktobra 1893. godine u žongradu (Mađarska). Studirao je u Beogradu. Predstavnik modernog književnog pokreta posle Prvog svetskog rata. Pesnik, romansijer, pripovedač i dramski pisac. Profesor, novinar i diplomata. Prve radove objavio je u somborskom Golubu (1907). Mnoga njegova dela prevođena su na svetske jezike, a i sam je bio značajan prevodilac. Najznačajnija su mu dela: pesme Lirika Itake, "Stražilovo" i "Lament nad Beogradom", romani Dnevnik o žarnojeviću, Seobe i Roman o Londonu, memoarska proza Kod Hiperborejaca, zbirka Priče o muškom, putopisi Pisma iz Pariza, Ljubav u Toskani i Knjiga o Nemačkoj, drame Maska, Konak i Nikola Tesla i dr. Objavio je Antologiju kineske lirike i Pesme starog Japana. Uređivao je Dan i Ideje. Drugi svetski rat je proveo u Rimu, Lisabonu i Londonu, gde je i ostao do povratka u domovinu (1965). Jedan je od najznačajnijih srpskih pisaca XX veka. Umro je u Beogradu 30. novembra 1977. godine.
ko.je.ko.4 balinda,
VASA žARAPIĆ vojvoda Rođen je oko 1770. godine u Belom Potoku (pod Avalom). Odmetnuo se u hajduke i imao svoju četu, te vodio borbu sa Turcima još pre Prvog srpskog ustanka. Uz Karađorđa je od prvih ustaničkih dana, mnogo je doprineo dizanju naroda na ustanak. Borio se uglavnom oko Beograda, držeći ga u stalnoj opsadi. Kao jedan od najslavnijih junaka postao je vojvoda. Poginuo je u borbama za oslobođenje Beograda, kao komandant južne vojske, jurišajući na Stambol-kapiju 30. novembra 1806. godine.
ko.je.ko.5 balinda,
ARSENIJE III žARNOJEVIĆ patrijarh Rođen je 1633. godine u Bajicama (Crna Gora). Iguman pećkog manastira, za mitropolita je rukopoložen 1669, a za patrijarha srpskog izabran je 1679. Došao je u sukob sa Turcima i pobunio narod srpski, pa bio primoran da beži u Nikšić i na Cetinje, odakle hvata vezu i traži pomoć od Rusije i Mletačke republike. Posle poraza austrijske vojske kod Kačanika (1690), da ne bi pao Turcima u ruke sa mnoštvom naroda beži u Beograd, a kada su privilegijom austrijskog cara Leopolda od 21. avgusta 1690. Srbi dobili crkvenu autonomiju, prešao je u Komoran trudeći se da sprovede u život dobijenu autonomiju i da zaštiti prava srpskih doseljenika. Borio se kao vrhovni verski poglavar da postane i vrhovni politički predstavnik austrijskih Srba. Umro je u Beču 1706. godine.
ko.je.ko.6 balinda,
SAVA ŠUMANOVIĆ slikar Rođen je 22. januara 1896. godine u Vinkovicma. Počeo je da slika na Umetničkoj školi u Zagrebu i u privatnim školama i ateljeima. Studirao je slikarstvo u Parizu. Izuzetan slikar koji je uglavnom slikao pejzaže, mrtvu prirodu i ženske aktove, u početku pod jakim uticajem kubizma. žuveni su njegovi svetli, lirski pejzaži Srema, kao i slike: Pijana lađa, Berba, Šidski vinogradi, Velike kupačice, Doručak na travi i dr. Izlagao je u poznatim galerijama u zemlji i inostranstvu. Posednje godine proveo je u Šidu. Ubile su ga ustaše u Sremskoj Mitrovici 30. avgusta 1942. godine.
ko.je.ko.7 balinda,
MIŠA ANASTASIJEVIĆ trgovac Rođen je 24. februara 1803. godine u Poreču (Donji Milanovac). Trgovac, u svoje vreme najveći brodovlasnik na Dunavu i najbogatiji čovek u Srbiji. Imao je u vlasništvu skoro celu flotu u Srbiji onog vremena (74 lađe), a knez Miloš ga je imenovao za "kapetana dunavskog". Poznat je po imenu Kapetan Miša. Poklonio je Srbiji najveću i najlepšu zgradu u Beogradu u kojoj je već decenijama Beogradski univerzitet. Bio je predsednik Narodne skupštine (1858). Umro je u Bukureštu 27. januara 1885. godine.
ko.je.ko.8 balinda,
IVO ANDRIĆ književnik Rođen je 9. oktobra 1892. godine u Dolcu (kod Travnika). Doktor istorijskih nauka i diplomata, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Jedan od najvećih naših književnika, nosilac mnogih književnih priznanja, pa i najvećeg svetskog priznanja - Nobelove nagrade za književnost, kojom ga je Švedska akademija nauka svrstala u red svetskih velikana (1961). Počeo je veoma rano da piše, njegove pesme objavljuje sarajevski časopis Bosanska vila već 1911. Jedan od urednika Književnog juga (1918-1919). Prve njegove knjige bile su zbirke pesama u prozi Ex Ponto (1918) i Nemiri (1920). Srpska književna zadruga izdala mu je tri knjige pripovedaka (1924, 1931, 1936). Istovremeno on je bio i jedan od najboljih srpskih esejista. Pisao je o Vuku i Njegošu, Matavulju i Kočiću i drugim književnim velikanima. Međutim, iznad svega je pripovedač i romansijer. Izraziti je realista, dao je čitavu galeriju likova. Poznate su njegove pripovetke "Most na čepi", "Put Alije Đerzeleza", "U musafirhani", "Mustafa Madžar", "Anikina vremena" i "Priča o vezirovom slonu" a od romana Travnička hronika i Na Drini ćuprija, kojima stiče glas svetskog pisca. Pored nekoliko tomova priča i eseja, dao je i romane Gospođica, Omerpaša Latas, Prokleta avlija. Bio je i veliki srpski patriota. Prvi svetski rat zatekao ga je u redovima tadašnje revolucionarne srpske omladine. Uhapšen je i interniran u zloglasnu mariborsku tamnicu, pa u Ovčarevo i Zenicu. Drugi svetski rat provodi u Beogradu, odbijajući kao eksdiplomata svaku saradnju sa ondašnjom pronemačkom vladom. Umro je u Beogradu 13. marta 1975. godine.
ko.je.ko.9 balinda,
ILIJA BIRžANIN oberknez Rođen je oko 1764. godine u selu Suvodanju (pod Medvednikom). Ističe se u predustaničkim borbama sa janičarima. Jedan je od vodećih srpskih knezova, koje Hadži Mustafa-paša angažuje u borbama protiv Pazvan-Ogluovih janičara, koji su hteli da zavladaju Beogradskim pašalukom. Radio je na uspostavljanju redovnih srpskih odreda, a borio se protiv janičarskih odmetnika. U toj borbi janičarski odmetnici su dva puta izbačeni iz Srbije. Posle dolaska janičara, koji su izvršili prevrat i na prevaru ubili Hadži Mustafa-pašu (1801), bio je među prvima na spisku za likvidiranje. Uhvaćen na prevaru od dahija, u danima "seče knezova", posečen je u Valjevu 23. januara 1804. godine.
ko.je.ko.10 balinda,
RUĐER JOSIP BOŠKOVIĆ naučnik Rođen je 18. maja 1711. godine u Dubrovniku. Profesor Univerziteta u Rimu, inženjer, astronom, fizičar, filozof i diplomata. Direktor Optičkog instituta francuske mornarice. Osnivač i direktor Brerske opservatorije kod Milana. Sa ogromnim brojem naučnih radova iz oblasti fizike, astronomije i matematike (na latinskom, italijanskom i francuskom), stekao je reputaciju jednog od najvećih svetskih naučnika svoga vremena. Poznata su njegova dela: Theoria philosophiae naturalis redakta ad unicam legem virium in natura existentium, O morskoj plimi, Teorija konusnih preseka, Elementi matematike i dr. Umro je u Milanu 13. februara 1787. godine.
ko.je.ko.11 balinda,
VUK BRANKOVIĆ despot Sin sevastokratora Branka Mladenovića, zet kneza Lazara. Posle smrti cara Uroša vladao je u Drenici, kosovskom kraju sa Prištinom, Vučitrnom, Zvečanom i rudnikom Trepčom. Njegova oblast je prema zapadu dopirala do Polimlja. Posle smrti kralja Vukašina zavladao je Skopljem i Prizrenom. Imao je dobre odnose sa Dubrovčanima. Učestvovao je u Kosovskom broju 1389, a u narodnoj pesmi i priči netačno je prikazan kao izdajnik i krivac za srpski poraz. Posle boja pokušavao je da nastavi borbu protiv Turaka, ali su mu oni oduzeli Skoplje (1392) i rudnike i nagnali ga da plaća danak. Kao nepouzdanom vazalu Bajazit mu je oduzeo vlast. Umro je u izgnanstvu 6. oktobra 1397. godine.
ko.je.ko.12 balinda,
VUK BRANKOVIĆ despot Rođen je oko 1438. godine u Smederevu. Sin slepog Grgura, a unuk Đurđa Brankovića. Pre pada Smedereva držao se Turaka, a 1465. prešao je Ugrima koji su ga imenovali za titularnog srpskog despota. Postavljen je za vojnog zapovednika Srba u Sremu i Slavoniji. Ratovao je za račun Ugarske, najviše protiv Turaka. Istakao se pri zauzimanju grada Zaslona (Šapca), kao i u bici na Uni. Prodirao je sa svojom vojskom više puta u Srbiju i Bosnu, a 1480. spalio je Vrhbosnu. Zbog svojih hrabrih iznenadnih napada na Turke, u narodnim pesmama je nazvan "Zmaj Ognjeni Vuk". Umro je 16. aprila 1485. godine.
ko.je.ko.13 balinda,
ISIDORA SEKULIĆ književnica Rođena je 16. februara 1877. godine u Mošorinu (Bačka). Doktorirala je u Nemačkoj. Široke kulture i visokog obrazovanja, znalac mnogih jezika, te vrstan prevodilac. Pisac novela, eseja, romana, studija i putopisac. Sarađivala je u svim većim listovima i časopisima. Izvanredan stilist i lakog izražaja. žlan je Srpske akademije nauka i umetnosti. Poznata su njena dela: Saputnici, Pisma iz Norveške, Đakon Bogorodične crkve, Kronika palanačkog groblja, Zapisi, Analitički trenuci i teme, Zapisi o mome narodu, Njegošu - knjiga duboke odanosti, Govor i jezik kulturna smotra naroda, Mir i nemir i dr. Umrla je u Beogradu 5. aprila 1958. godine.
ko.je.ko.14 balinda,
LAZA K. LAZAREVIĆ književnik Rođen je 1. maja 1851. godine u Šapcu. Posle prava u Beogradu studirao je medicinu i doktorirao u Berlinu. Pravnik, lekar, pukovnik. žlan Srpske kraljevske akademije. Lični lekar kralja Milana. Učestvovao je u Srpsko-turskom ratu (1876-1878) kao vojni lekar. Kao lekar je objavio više naučnih dela iz medicine (Lazegov simptom kod išijasa), a znatno je unapredio sanitetsku organizaciju Srbije. Bio je jedan od vodećih književnika svog vremena. Kao talentovan pripovedač, spadao je među najbolje srpske realiste, a njegove najčuvenije pripovetke su: "Prvi put s ocem na jutrenje", "Sve će to narod pozlatiti", "On zna sve", "Verter", "Školska ikona", "Na bunaru", "U dobri čas hajduci", "Švabica" i dr. Umro je u Beogradu 29. decembra 1891. godine.
ko.je.ko.15 balinda,
BRANISLAV PETRONIJEVIĆ naučnik Rođen je 25. marta 1875. godine u Sovljaku (kod Uba). Gimnaziju je završio u Valjevu, a Filozofski fakultet i doktorat u Lajpcigu. Filozof, matematičar, paleontolog i biolog. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka, filozof koji je obrađivao sintezu empirizma i racionalizma (teorija empirioracionalizma) i sintezu pesimizma i optimizma (malizam). Napisao je velik broj filozofskih dela (oko 150) od kojih su najznačajnija: Istorija novije filozofije, Empirijska psihologija, Principi metafizike (u dva toma) i dr. U matematici je postigao najveća ostvarenja u diskretnoj geometriji, u paleontologiji, a najznačajnija mu je studija o arheopteriksu i arheornisu. Poznati su njegovi žlanci i studije (u četiri sveske), o najrazličitijim naučnim i filozofskim temama, a pisao je i o književnim temama i piscima (Njegoš, Tolstoj). Umro je u Beogradu 4. marta 1954. godine.
ko.je.ko.16 balinda,
RADOMIR RAŠA PLAOVIĆ glumac Rođen je 7. februara 1899. godine u Ubu. Diplomirao je na Filozofskom i Tehničkom fakultetu u Beogradu. Jedan od najtalentovanijih jugoslovenskih pozorišnih umetnika, prvak drame Narodnog pozorišta u Beogradu, reditelj, pedagog i dramski pisac. Igrao je visoko nadahnutim kreacijama: Hamleta, Jaga, Henriha IV, Šajloka, vladiku Petra. Režirao je Njegošev Gorski vijenac. Pisac više pozorišnih komada (sa M. Đokovićem): Voda sa planine, Rastanak na mostu, Kad je sreda petak je itd. Istakao se i na filmu. Bavio se pedagoškim radom i objavio više studija iz oblasti teorije glume. Umro je u Beogradu 1977. godine.
ko.je.ko.17 balinda,
UROŠ PREDIĆ slikar Rođen je 25. novembra 1857. godine u Orlovatu (Banat). Slikarstvo je učio u Beču i Minhenu. Izrazit predstavnik realizma i akademskog slikarstva, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Izradio je portrete mnogih istaknutih ličnosti iz kulturnog i političkog života Srbije s kraja XIX veka i prve polovine XX veka. Radio je istorijske kompozicije i ikonostase, preko hiljadu ikona. Poznate su njegove slike: Kosovska devojka, Bosanski begunci, Vesela braća, Siroče na majčinom grobu, mala platna Pod dudom, Marljive ručice itd. Umro je u Beogradu 11. februara 1953. godine.
ko.je.ko.18 balinda,
RADE PRIBIĆEVIĆ pravnik Rođen je 1896. godine u Glavičanima. Završio je pravne nauke i Visoku diplomatsku školu u Parizu. Pre Drugog svetskog rata izdavao je u Petrinji napredni list Pravda. Jedan je od osnivača i prvi predsednik društva "Prosvjeta". Narodni poslanik Sabora NR Hrvatske i Savezne narodne skupštine Jguoslavije, potpredsednik vlade Hrvatske, ambasador u Varšavi i Otavi, sudija Vrhovnog suda Hrvatske. Istakao se radom na bratstvu Srba i Hrvata. Umro je u Zagrebu 1953. godine.
ko.je.ko.19 balinda,
GAVRILO PRINCIP revolucionar Rođen je 30. juna 1884. godine u Velikom Obnjaju (kod Bosanskog Grahova). Zbog svojih veza sa đačkom antiaustrijskom revolucinarnom organizacijom isključen je iz gimnazije u Sarajevu (1912). Prelazi u Beograd gde nastavlja školovanje i povezuje se sa organizacijom "Ujedinjenje i smrt". Krajem maja 1914. prebacuje se u Sarajevo, kao član organizacije "Mlada Bosna", gde je 28. juna 1914. pucao na austrougarskog prestolonaslednika Ferdinanda. Pred sudom se držao veoma hrabro. Kao maloletan, osuđen je na dvadeset godina teške robije, koju je pod nemogućim uslovima izdržavao u Terezinu (žSSR), gde je iscrpljen i umro od tuberkuloze 28. aprila 1918. godine.
ko.je.ko.20 balinda,
DRAGUTIN GAVRILOVIĆ pukovnik Rođen je 25. maja 1882. godine u žačku. Učestvovao je u svim ratovima srpske vojske od 1912. do 1918, a naročito se istakao u odbrani Beograda (1915) kada je izdao istorijsku zapovest vojnicima: "Vrhovna komanda izbrisala nas je iz spiska živih..." U toj borbi, prsa u prsa, teško je ranjen i jedva se izvukao iz obruča sa neznatnim brojem vojnika, koji su herojski držali svoje položaje do poslednjeg časa. Odlikovan je za hrabrost Karađorđevom zvezdom sa mačevima, a nosilac je i više stranih odlikovanja. Umro je u Beogradu 19. jula 1945. godine.
ko.je.ko.21 balinda,
VELIBOR GLIGORIĆ književni kritičar Rođen je 28. jula 1899. godine u Ripnju. Školovao se u Beogradu, Turnonu i Bolijeu (Francuska), a diplomirao je prava u Beogradu. Posle internacije u banjičkom logoru, deportovan je u Nemačku, gde je do kraja rata ostao na prisilnom radu. Upravnik Narodnog pozorišta i Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu, profesor na Filozofskom fakultetu, član i predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti, dopisni član svih jugoslovenskih akademija. Bio je urednik više časopisa, poznat kao oštar polemičar. Najpozantija su mu dela: Srpski realisti, Knjiga i život, Lica i maske, Književne magle, Portreti, Senke i snovi, Jakov Ignjatović i dr. Dobio je brojna priznanja i odlikovanja. Umro je u Beogradu 3. oktobra 1977. godine.
ko.je.ko.22 balinda,
MILAN GROL političar Rođen je 31. avgusta 1876. godine u Beogradu. Studirao je u Beogradu i Parizu. U Prvom svetskom ratu je na čelu Presbiroa u čenevi. Književni kritičar, esejista i prevodilac. Dramaturg i upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu. Glavni saradnik Jovana Skerlića u Srpskom književnom glasniku. Predsednik Demokratske stranke u Kraljevini Jugoslaviji. Ministar u emigrantskoj vladi u Londonu, potpredsednik vlade posle rata. Poznato mu je delo Iz pozorišta predratne Srbije. Posle Drugog svetskog rata pokrenuo je u Beogradu opozicioni list Demokratija. Umro je u Beogradu 3. decembra 1952. godine.
ko.je.ko.23 balinda,
NIKOLA NESTOROVIĆ arhitekt Rođen je 2. aprila 1868. godine u Požarevcu. Studirao je u Beogradu, a na specijalizaciji je u Berlinu. Profesor Univerziteta u Beogradu. Kao jedan od prvih arhitekata slobodnog pravca u Srboji i sa najvećim ugledom, izabran je za doživotnog počasnog predsednika Društva arhitekata Srbije. Projektovao je i izgradio u Beogradu: Narodni muzej (na Trgu republike), Beogradsku zadrugu i hotel "Bristol" (u Karađorđevoj ulici), okružna načelstva i sudove u Kragujevcu i Kruševcu i dr. Objavio je više studija i knjiga, a najznačajnije su: Građevinske konstrukcije (I-II), Poljoprivredne zgrade, Građevine i arhitekti u Beogradu prošloga stoleća. Umro je u Beogradu 18. februara 1957. godine.
ko.je.ko.24 balinda,
ALEKSA ŠANTIĆ pesnik Rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru. Lirski pesnik koji je veoma rano skrenuo na sebe pažnju. Da bi suzbio uticaj austrijskog režimskog lista Nada (osnovanog da parališe Bosansku vilu), sa prijateljima pokreće list Zoru, a zatim i Malu biblioteku (1899). Za razvijanje nacionalne svesti u potlačenoj Hercegovini, osniva u Mostaru i pevačko društvo "Gusle", kao i druge prosvetne i kulturne ustanove. Godine 1904. učestvuje u stvaranju Srpske narodne organizacije u kojoj je stalni predstavnik Mostara. Za vreme aneksije Bosne i Hercegovine beži u Italiju, a za vreme Prvog svetskog rata zatvoren je kao taoc i optužen zbog svojih srpskih patriotskih pesama. žlan Srpske kraljevske akademije. Poznate su njegove pesme "Ostajte ovde, ", "Pretprazničko veče" i "Veče na školju" i dr. Sem lirskih pesama pisao je i drame: U magli i Hasanaginica. Prevodio je sa nemačkog i češkog jezika. Oslobođenje je dočekao u Mostaru kao predsednik Narodnog veća, uz pesme koje je spevao srpskoj vojsci koja je donela pobedničku zastavu u Hercegovinu. Umro je u Mostaru 2. februara 1924. godine.
ko.je.ko.25 balinda,
DUŠAN NEDELJKOVIĆ filozof Rođen je 18. maja 1899. godine u Isakovu (kod Ćuprije). Studirao je filozofiju i etniopsihologiju u Parizu, gde je i doktorirao. Profesor Univerziteta u Beogradu, etnolog, filozofski pisac, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Dao je brojna i veoma zapažena filozofska dela, kao i niz studija o raznim filozofskim pitanjima. Prevodilac je značajnih dela velikih filozofa (Hegela, Lajbnica, Voltera i dr.). Poznate su njegove rasprave: Orijentacije saznavanja, Psihologija lirskog stvaranja, Leonardo da Vinči (I-II), Pragmatizam i dijalektika i dr. Umro je u Beogradu 29. juna 1984. godine.
ko.je.ko.26 balinda,
MILAN NEDIĆ general Rođen je 20. avgusta 1877. godine u Grockoj. Višu vojnu školu završio je u Beogradu. U balkanskim ratovima je načelnik štaba Vardarske divizije. Učestvuje u ugušivanju albanske bune. Prilikom probijanja Solunskog fronta komandant je Timočke divizije. Za vojne zasluge odlikovan je sa više domaćih i stranih odlikovanja. Ministar vojske postaje 1939, ali je ubrzo smenjen i osumnjičen da priprema vojni puč. Drugi svetski rat zatekao ga je na položaju komandanta Treće grupe armija. Impresioniran nemačkim uspesima početkom Drugog svetskog rata, pristaje da ga Nemci imenuju za predsednika novoformirane uprave u Srbiji. Na tom položaju borio se, koliko je bilo u njegovoj moći, da Srbija i u takvim uslovima ostane državno-pravni subjekt trudeći se da spase što više srpskih glava. Krajem rata izbegao je iz zemlje ali, pošto je bio na listi ratnih zločinaca, saveznici su ga repatrirali. Po tvrđenju tadašnje vlasti, tokom istrage izvršio je samoubistvo u beogradskom zatvoru 4. februara 1946. godine.
ko.je.ko.27 balinda,
NIKODIM I arhiepiskop Rođen je sredinom XIII veka. Iguman manastira Hilandara. Kao pećki arhiepiskop (1317-1324) svojevremeno veoma uticajna ličnost, izmiro je kraljeve Milutina i Dragutina. Izaslanik srpskog dvora u Carigradu, ugledan diplomata. Preveo je na srpski Tipik Sv. Save Jerusalimskog. Umro je 12. maja 1324. godine.
ko.je.ko.28 balinda,
BRANISLAV NUŠIĆ knjiženvik Rođen je 8. oktobra 1864. godine u Smederevu. Studirao je prava u Gracu i Beogradu. Najveći srpski pozorišni pisac. Pisao je pripovetke, feljtone, romane, drame i komedije. Pisao je pod pseudonimima Ben Akiba, Alkibijad Đ. Nuša, Aga itd. Bio je diplomata, novinar, upravnik pozorišta u Beogradu, Novom Sadu i Sarajevu. Osnovao je pozorište u Skoplju. žlan Srpske kranjevske akademije. U svojim delima žigosao je negativne strane čoveka i društva: neznanje, pohlepnost, uobraženje, podlost, zelenaštvo, politikanstvo itd. Njegova mnogobrojna dela su stalno na pozorištnim repertoarima: Narodni poslanik, Sumnjivo lice, Protekcija, Gospođa ministarka, Ožalošćena porodica, Dr, Pokojnik, Knez Ivo od Semberije, Hadži Loja, Nahod, Pučina, Analfabeta, Vlast, Put oko sveta itd. Pripovetke i romani: Pripovetke jednog kaplara, Ramazanske večeri, Opštinsko dete, Ben Akiba i dr. žuvena je njegova Autobiografija. Umro je u Beogradu 19. januara 1938. godine.
ko.je.ko.29 balinda,
ALEKSANDAR OBRENOVIĆ kralj Rođen je 2. avgusta 1876. godine u Beogradu. dolazi na presto Srbije 1889, lišavajući slobode namesnike i ministre, zavodeći lični režim. Ukinuo je tri Ustava, izvršio četiri državna udara, postavio i oborio dvanaest vlada. Povećao je vojni potencijal Srbije. Radio je sporazumu balkanskih država i uspostavio jedno vreme dobre odnose sa Bugarskom i Crnom Gorom. Pokušavao je da uvede mlađe ljude na političku scenu, ali je najčešće pribegavao tzv. činovničpkim vladama. Nije birao sredstva da svoju ljubavnu vezu sa dvorskom damom Dragom Mašin pretvori u brak. Ubili su ga vojni zaverenici u Beogradu 1. aprila 1903. godine.
ko.je.ko.30 balinda,
LAZAR HREBELJANOVIĆ srpski knez Rođen je 1329. godine u Prilepcu (kod Novog Brda). U vreme rasula srpske države postaje knez Pomoravlja, Braničeva, severozapadne Srbije do Drine i Save. Odupro se Turcima, odbivši ih u prvom naletu na njegovu državu, na Dubravici i kod Paraćina (1381), a odbio je i drugi napad turskog sultana Murata kod Pločnika (1386). U okviru teritorije kojom je upravljao našla su se dva najznačajnija rudarska središta srednjovekovne Srbije: Novo Brdo i Rudnik. Uživao je podršku Srpske crkve koju je štedro darivao. Podigao je manastire Ravanicu, Lazaricu i Gronjak, a izmirenje Srpske pravoslavne crkve i Carigradske patrijaršije u velikoj meri je njegova zasluga. U ljutom boju na Kosovu, u kome je ubijen i turski sultan Murat, ranjen je, zarobljen i pogubljen 15. (28.) juna 1389. godine.
ko.je.ko.31 max.headroom,
IPOLIT-LEON-DENIZER RIVAJ (alias ALEN KARDEK) spiritista Rodio se u Lionu, 3. oktobra 1804, u gradjanskoj porodici magistrata i advokata. Skolu je ucio u Lionu, a zatim se okrenuo naukama, medicini ("Les pionniers du spiritisme en France", dokumente sakupio J. Malgras, Paris, 1906.) i filozofiji i otisao da upotpuni svoje delo u Iverdenu u Svajcarskoj, uz cuvenog pastora Pestolacija, ciji je postao saradnik i ucenik. Radio je na propagiranju njegovog sistema obrazovanja koji je prosirio svoj uticaj na reformu studija u Nemackoj i Francuskoj. Katolik, vaspitan u protestantskoj zemlji, pretrpeo je postupke netolerancije koji ce ga vezati za ideju ujedinjavanja verovanja. Kada je zavrsio studije, vratio se u Francusku. Sa dvadeset osam godina ozenio se cerkom jednog beleznika, svojom susedom koja je i sama bila nastavnica. Osnovali su malu skolu zasnovanu na novim pedagoskim principima. Nalicje srece, nesrecni slucajevi ucinice da prodju kroz teske trenutke. Skolica je bila zatvorena. Alan Kardek je morao da daje casove drugde: preveo je na nemacki vise dela o obrazovanju i moralu, izmedju ostalog i Fenelonova dela (*). Pitanje pravaca se sredilo. Postao je clan mnogih naucnih drustava, izmedju ostalog i Kraljevske akademije u Arasu, koja ga je 1831. nagradila za rad o sledecem pitanju: "Koji je sistem studija najvise u skladu sa potrebama vremena?". Od 1835. do 1840. drzao je u svom domu, uz pomoc zene, besplatnu nastavu iz fizike, astronomije, anatomije, itd. Jedan prijatelj, koji je bio medijum, inicirao ga je 1854. u prizivanje duhova. Pseudonim Alen Kardek dao mu je u toku jednog opstenja pod naslovom "Duh istine", sto je bilo njegovo ime za vremena Druida, i nalozio mu da nastavi raditi u pravcu inicijacije sto mu je i bilo svojstveno tokom brojnih ranijih inkarnacija. Od tada je celokupna njegova aktivnost bila u sluzbi spiritizma. Njegova glavna dela su: April 1857: "Knjiga o duhovima" Januar 1861: "Knjiga o medijumima" Avgust 1864: "Jevandjelje prema spiritizmu" Januar 1868: "Postanje, cuda i prorocanstva prema spiritizmu" Pored toga: 1. januara 1868: osnivanje "Spiritistickog casopisa" (ili novina psiholoskih studija). 1. aprila 1868: osnivanje "Pariskog drustva za spiritisticke studije", kojim je rukovodio. Preminuo je u Parizu, 31. marta 1869, u sezdeset petoj godini, od srcane bolesti pogorsane usled preteranog rada. Pociva u groblju Per-Lasez pod nekom vrstom dolmena. Njegova dela su jednostavne transkripcije poruka koje je primao od Duhova. Autor samo sistematizuje ucenje, grupise odgovore po logickim rubrikama i rukovodi ispitivanjima na nacin koji udovoljava zahtevima naseg zemaljskog mozga. Njegova "Knjiga o duhovima", iz koje u sustini izvlacimo izlaganje doktrine, predstavlja se kao katehizam sa komentarima. Sistem je prepun i obuhvata metafiziku koja je prozeta fizickim ili genetickim razmisljanjima, kao i moral. ---------------------------------------------------------------------- (*) Rene Genon ("Spiritisticka greska") ga stavlja na celo pozorista Folies Marigny. U stvarnosti, da bi ziveo, morao je voditi racunovodstvo kod kuce, ali je ono koje se tice tog pozorista izgubljeno kao i toliko drugih. Videti Klod Varez, bibliografija.
ko.je.ko.32 balinda,
STEFAN LAZAREVIĆ despot Rođen je oko 1377. godine. Sin kneza Lazara, srpski vladar (1389-1427). Priznao je vrhovnu vlast turskog sultana Bajazita, koga pomaže u bitkama na Rovinama i kod Nikopolja. Učestvovao je u bici kod Angore (1402) kao saveznik Turaka, protiv kana Tamerlana, ali se sretno vratio u Srbiju, iako je turska vojska pretrpela težak poraz. Na povratku svratio je u Carigrad gde je dobio titulu despota. Proširio je svoju Despotovinu. Podigao je manastir Manasiju. Bavio se i književnošću, napisao je "Slovo ljubve". Umro je u Dervenglavi (danas Crkvina) 19. jula 1427. godine.
ko.je.ko.33 balinda,
TEODOSIJE ORAŠAžKI oberknez Rođen je oko 1750. godine u Orašcu. Jedan od najuglednijih predustaničkih prvaka koji je predložen na zboru u Orašcu za glavnog ustaničkog vođu, ali se nije prihvatio. U Pećinama, nedaleko od Ostružnice, prilikom jedne rasprave Karađorđe ga je teško ranio. Od zadobijenih rana umro je u Orašcu 1804. godine.
ko.je.ko.34 balinda,
MILUTIN USKOKOVIĆ književnik Rođen je 4. juna 1884. godine u Užicu. Završio je prava u Beogradu a doktorirao u čenevi. Novelist po uzoru na francuske pisce, razapet između starinskog romantizma i modernog senzibiliteta. Objavio je zbirku pripovedaka Kad ruže cvetaju, dva romana: Došljaci i žedomir Ilić i dr. Prevodio je sa francuskog. Za vreme katastrofe u Prvom svetskom ratu izvršio je samoubistvo u Kuršumliji 14. oktobra 1915. godine.
ko.je.ko.35 balinda,
FIRMILIJAN mitropolit Rođen je 1852. godine u Beogradu. Novinar i pedagog. Kao skopski mitropolit branio je srpska nacionalna prava koja je turska vlast gušila na svakom koraku. Umro je u Beogradu 7. decembra 1903. godine.
ko.je.ko.36 balinda,
JOVAN CVIJIĆ naučnik Rođen je 29. septembra 1865. godine u Loznici. Studirao je i doktorirao u Beču. Naučnik svetskog glasa: geograf, geomorfolog, etnograf, geolog, antropolog i istoričar. Profesor i rektor Univerziteta u Beogradu, počasni doktor Sorbone i drugih univerziteta u svetu, kao naučnik koji je imao uticaja na razvoj geografske nauke u svetu. Predsednik Srpske kraljevske akademije, osnivač Geografskog zavoda i Srpskog geografskog društva. Pokrenuo je Glasnik srpskih geografa i publikaciju Naselja srpskih zemalja. Obajvio je na stotine naučnih dela u svetu zapaženih, među kojima: Antropografski problemi Balkanskog poluostrva, Osnovi za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije, Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, Geomorfologija, Govori i članci (četiri knjige) i dr. Umro je u Beogradu 16. januara 1927. godine.
ko.je.ko.37 balinda,
VESELIN žAJKANOVIĆ klasični filolog Rođen je 28. marta 1881. godine u Beogradu. Studirao je u Beogradu, Lajpcigu i Minhenu, gde je i doktorirao. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka. Prevodio je dela sa klasičnih jezika, a i sam je više radova napisao na latinskom. Proučavao je običaje i verovanja raznih naroda, a naročito religiju Srba pre primanja hrišćanstva. Značajna su njegova dela: O srpskom vrhovnom Bogu, Mit i religija u Srba, Pregled rimske književnosti, Studije iz religije i folklora, Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama i dr. Umro je u Beogradu 6. avgusta 1946. godine.
ko.je.ko.39 balinda,
DRAGIŠA VASIĆ književnik Rođen je 2. septembra 1885. godine u Gornjem Milanovcu. Završio je prava u Beogradu. Učestvuje u balkanskim ratovima kao rezervni oficir. U Prvom svetskom ratu je od Kolubarske bitke, preko Albanije i Solunskog fronta do oslobođenja. Bio je branilac komunista na Vidovdanskom procesu. Dopisni član Srpske kraljevske akademije. Sa Slobodanom Jovanovićem osniva Srpski kulturni klub i uređuje Srpski glas. Tokom Drugog svetskog rata je ideolog u štabu D. Mihailovića. Između dva rata objavio je značajne knjige proze: Utuljena kandila, Crvene magle, Vitlo i druge priče i Pripovetke, kao i Dva meseca u jugoslovenskom Sibiru, Karakter i mentalitet jednog pokolenja, Utisci iz Rusije i brojne članke. Ubijen je u Novoj Gradiški u proleće 1945. godine.
ko.je.ko.40 balinda,
JANKO VESELINOVIĆ književnik Rođen je 1. maja 1862. godine u Crnobarskom Salašu (Mačva). Učitelj, dramaturg Narodnog pozorišta, korektor i novinar. Uređivao je Srpske novine i Zvezdu. Veoma plodan pripovedač i romansijer. Pisao je i pozorišne komade. Poznate su mu zbirke pripovedaka: Poljsko cveće, Rajske duše, Male priče, Slike iz seoskog života, Zeleni vajati, Slike iz učiteljskog života, Od srca srcu, Stari poznanici, romani: Hajduk Stanko, Borci, Junak naših dana, Seljak, Mašići; pozorišni komadi: Đido (sa D. Brzakom),Potera, Pisma sa sela i dr. Umro je u Glogovcu 14. juna 1905. godine.
ko.je.ko.41 balinda,
FILIP VIŠNJIĆ narodni pesnik Rođen je 1767. godine u Trnovi (kod Zvornika). Najveći srpski narodni pesnik-guslar. Pesnik velikog talenta. Prešao je u Srbiju 1809. Njegove pesme obiluju istorijskim podacima, često izvornim, jer ih je spevao neposredno posle događaja. Vuk Karadžić našao ga je 1813. u Sremu i tu je zapisao njegove pesme o Prvom srpskom ustanku, od kojih je najbolja "Početak bune protiv dahija". Umro je u Grku (Srem) 1834. godine.
ko.je.ko.42 balinda,
JOHANN SEBASTIAN BACH kompozitor (Eisenach) 21. marta 1685. fogine, u razgranatoj nemačkoj familiji muzičara, rodio se ovaj muzički genije. žlanovi ove familije su više od dva veka držali sve važnije položaje kantora i orguljaša ili su bili članovi gradskih kapela po čitavoj srednjoj Nemačkoj. Ako se uzme u obzir da je gotovo polovina Bach-ovog opusa izgubljena, onda on svakako spada među najplodnije muzičke stvaraoce. Međutim, sama obimnost opusa za to doba bila je uobičajena (Händel, Telemann, Scarlatti, Hasse, Graupner i mnogi drugi autori). Bach-ova genijalnost ogleda se u tome što on daleko natkriljuje svoje savremenike u poznavanju muzike drugih majstora a izrazitim obeležjem svoje individualnosti. 28. jula 1750. godine u Lapcigu (Leipzig), nakon dugotrajne bolesti, slepila i posle neuspele operacije umro je genijalni nemački kompozitor, Johann Sebastian Bach. Pokopan je kraj južnog zida crkve sv. Ivana, ali je mesto njegovog groba ubrzo bilo zaboravljeno. Nakon gotovo vek i po posmrtni ostaci su pronađeni i položeni u kriptu crkve sv. Ivana. Bach-ovo pravo značenje se počelo shvaćati tek u XIX veku. Njegova smrt je zabeležena samo u jednim novinama a za svoje sugrađane bio je samo "jedan između mnogih Thomaskantora", dok im je njegova dvorska titula bila trn u oku.
ko.je.ko.43 balinda,
VASA žUBRILOVIĆ istoričar Rođen je 13. januara 1897. godine u Bosanskoj Gradiški. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka i umetnosti i drugih jugoslovenskih akademija. Posle Sarajevskog atentata, osuđen je kao maloletnik na šesnaest godina robije. Za vreme Drugog svetskog rata bio je zatvoren u logoru na Banjici. Ministar u Saveznoj vladi FNRJ i direktor Balkanološkog instituta. Glavna dela: Istorija političke misli u Srbiji XIX veka, Prvi srpski ustanak i bosanski Srbi, Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini i dr. P.S. Pošto trenutno ne mogu da pronađem gde sam zapisao datum njegove smrti, reših da vas upitam ne toliko što je to tako bitan podatak, nego više stoga da proverim: čita li ovo iko? :)))
ko.je.ko.44 zddb, -> #42, balinda
JOHANN SEBASTIAN BACH kompozitor Misliš JOVAN SRBISLAVA BAKIĆ ?
ko.je.ko.45 balinda, -> #44, zddb
>>>> JOHANN SEBASTIAN BACH >>>> kompozitor >> >> Misliš JOVAN SRBISLAVA BAKIĆ? :) Zddb je prvi primetio da dominiraju (da se blago izrazim) ;) Srbi, zato najavljujem za sutra jedan kontra udar. :) P.S. Pošto sam dobio napomenu u mailu da bi dobro došli i nešto popularniji podaci po kojima je lakše zapamtiti i ponešto o nekoj značajnoj ličnosti pa makar se nešto i izostavilo, potrudiću se da bude i toga umesto suvoparnog iznošenja osnovnih podataka. Ideja mi je bila da se na sezamu sa nearedbom find lakše i brže mogu pronaći podaci o ovoj ili onoj poznatoj ili manje poznatoj ličnosti, ali ako hoćete trač rubriku, (?) ok. :)))
ko.je.ko.46 dusan,
DIMITRIJEVIĆ DUŠAN genije Možete ga naći na Sezamu; username dusan.
ko.je.ko.47 balinda,
GIUSEPPE GUARNERI graditelj violina Rodio se 21. avgista 1698. godine u Kremoni (Cremona), najizrazitija ličnost u poznatoj porodici graditelja gudačkih instrumenata. Uz A. Stradivarija, najistaknutiji majstor klasične gradnje violina. Izradio je oko 200 violina, međutim njegovi radovi su ostali dugo nezapaženi, sve dok Paganini nije svirao na jednoj njegovoj violini. Rezonantna kutija njegovih violina ima izvanredna akustična svojstva čak i kada nije napravljena od najkvalitetnijeg drveta. Lak varira od zlatnižute do najfinije, poput trešnje crvene boje, namaz je uglavnom tanak i veoma mekan, kod kasnijih instrumenata nešto tvrđi, ali uvek čistih boja. Zanat učio kod svog oca i kod Stradivarija. Vodio je dosta nesređen život što se ogledalo i u padu kvaliteta (instrumenti iz te faze nazivani su "tamničke violine"). Njegove violine imaju uglavnom svetliji i snažniji zvuk od Stradivarijevih. Umro je 17. oktobra 1744.
ko.je.ko.48 balinda,
PETAR KOžIĆ književnik Rođen je 29. juna 1877. godine u Stričevićima (kod Banja Luke). Gimnaziju je završio u Beogradu, a filozofiju u Beču. Veliki srpski patriota. Osniva u Banja Luci list Otadžbina (1907), glavni organ bosanskih Srba političara nosilaca srpskog nacionalističkog pokreta protiv austrougarske politike i protiv aga i begova, čitluka i sahibija. Pošto je došao u oštar sukob sa austrijskom okupatorskom vlašću, Otadžbina je zabranjena, a on osuđen na robiju u okovima. Kasnije ponovo pokreće Otadžbinu a zatim i Razvitak, koji ima kratak vek trajanja zbog cenzure. Biran je za narodnog poslanika u Bosanskom saboru, gde nastavlja borbu, preteći ustankom i ratom. Počeo je da objavljuje članke u nacionalonom duhu u Bosanskoj vili i Brankovom kolu. Njegova dela vezana su mahom za nacionalnu delatnost, izvanredan je pripovedač i satiričar. Objavio je zbirke pripovedaka S planine i ispod planine i Junci sa Zmijanja, a najpoznatija su satirična jednočinka Jazavac pred sudom i duža pripovetka Sudanija. Mnogobrojni novinski članci bili su mu čista poezija, iako je u njima protestovao protiv terora i eksploatacije srpskog seljačkog naroda u Bosni. Istinski pesnik ljubavi i bola, neumorni i nepomirljivi borac za slobodu i narodna prava, nije mogao da izdrži pod bremenom koje je na sebe uzeo. čivčano slomljen umro je u Beogradu 28. avgusta 1916. godine.
ko.je.ko.49 balinda,
FRANZ PETER SCHUBERT kompozitor (Lichtenthal kod Beča) Dvanesto dete učitelja iz bečkog predgrađa došlo je na svet 31. januara 1797. godine. Već u ranom detinjstvu pokazivao je izuzetnu muzičku nadarenost. Robert Schumann je rekao: "Premda vreme rađa toliko mnoštvo lepote, ono neće više nikada dobeti jednog Schuberta." Za njegovog života održan je samo jedan koncert. To je njegov najveći uspeh u javnosti koji mu je doneo i nešto materijalne dobiti. Tek tada, nekoliko meseci pred smrt, mogao kupiti klavir. Bio je ne samo veliki umetnik nego i čovek čvrstog karaktera, povučen i nenametljiv, iskren i odan prijatelj; strana mu je bila svaka sebičnost i zavist. Umro je 19. novembra 1828. godine, u 31. godini života, od trbušnog tifusa, u stanu svog brata Ferdinada. Dva velika savremenika pobudila su njegovo divljenje: Beethoven i Goethe. Premda su živeli u istom gradu Beethoven i Schubert se nisu upoznali. Gotovo sva svoja dela napisao je za Beethovenova života (umro je godinu dana kasnije). Pokopan je u blizini Beethovenovog groba.
ko.je.ko.50 balinda,
MILOŠ TARABIĆ prorok Miloš i Mitar Tarabić su bili najveći proroci na tlu Srbije. Nadmašili su mnoge proroke sveta pa i samog Nostradamusa u ponečem. Tarabići su u svojim proricanjima bili potpuno konkretni i vrlo precizni: prostorno, vremenski, istorijski. Miloš je bio osobenjak. čiveo je vrlo povučeno. Noću je često lutao po šumi, opsednut svojim vizijama. Prorekao je i svoju smrt rekavši majci: "Kad budem navršio 45 godina, ondakar ćeš me ukopati, a ženiti me nikada nećeš." Tako je i bilo 6. februara 1854. godine.
ko.je.ko.51 balinda,
LUDWIG VON BEETHOVEN Kompozitor Rodio se u Bonn-u 16. decembra 1770. godine. Sudbina se grubo poigravala sa ovim neospornim genijem ali nije uspela da omete njegov zadatak. Poznata je njegovo rečenica koju je prkosno uputio knezu Lichnowskom: "Kneže! To, što jeste, postali ste slučajem i rođenjem, dok ja svoj položaj dugujem samome sebi. Kneževa je bilo i biće ih na hiljade, Beethoven je samo jedan!" Umro je Beču 26. marta 1827. godine. Gluvoća tokom polovine života i nerazumevanje koje je nailazio kod žena koje je voleo, nagonile su ga ponekad na samoubistvo. Snažan etički temelj njegove naravi i ljubav prema umetnosti izbavili su ga od propasti. Pisao je Wegeleru: "Uhavati ću sudbinu za vrat. Ona me neće dokraja dotući." čivot mu je bio ispunjen neprekidnom borbom: dolazi do pada interesa za njegov umetnost pred suparništvom lakih Rossinijevih trijumfa; familijarnih neprilika; uz duševne nevolje dolazi i do telesnih. Njegov čvrsti organizam morao je konačno osetiti posledice dugogodišnjeg neurednog života. Nizu bolesti se uporno odupirao i savladavao ih, dok nije dobio zapalenje pluća i vodenu bolest koja ga je sasvim iscrpla.
ko.je.ko.52 balinda,
TVRTKO I KOTROMANIĆ ban i kralj Unuk Jelisavete, kćeri kralja Dragutina. Presto je nasledio od strica Stevana Kotromanića 1353. godine. Suzbio je pohod na Bosnu ugarskog kralja Ludovika (1363). Pobuna vlastele (1366) prognala ga je iz zemlje, ali se uz pomoć Ugarske vraća i uspostavlja punu vlast. Svojoj državi pripaja deo Altomanovićeve zemlje. Ističe da je potomak Nemanjića, te se u manastiru Mileševi kruniše za kralja Srba i Bosne. Kriza u Ugarskoj, posle smrti kralja Ludovika, i pobuna hrvatske vlastele, omogućili su mu da zauzme Dalmaciju i južnu Hrvatsku. Tada proširuje svoju titulu kao kralj Srbije, Bosne, Primorja, Dalmacije i Hrvatske. Pritekao je u pomoć knezu Lazaru na Kosovu (1389). Poraz nije imao uticaja na njegovu vojsku koja se povukla bez većih gubitaka. Umro je 1391. godine.
ko.je.ko.53 balinda,
SAMUILO JAKOVLJEVIĆ arhimandrit Rođen je 1760. godine u Podgori (kod N. Pazara). Jeromonah u Studenici, proizveden za arhimandrita 1817. Borac u Prvom srpskom ustanku. Vođa narodne deputacije koju je knez Miloš poslao u Carigrad radi pregovora sa Turcima (1821). Turci u Carigradu zatvore celu deputaciju, te on u zatvoru i umre 14. avgusta 1824. godine.
ko.je.ko.54 balinda,
MAKARIJE monah čiveo je u drugoj polovini XV i početkom XVI veka. Jeromonah koji je postao prvi srpski štampar u štampariji Crnojevića. Štampao je na Cetinju dva oktoiha, trebnik i psaltir, a posle propasti Zetske države štampao je u Rumuniji početkom XVI još nekoliko crkvenih knjiga. Povukao se u manastir Hilandar, gde je i umro.
ko.je.ko.55 balinda,
ĐURA JAKŠIĆ književnik i slikar Rođen je 27. jula 1832. godine u Srpskoj Crnji (Banat). Učestvovao je u borbama za srpsku Vojvodinu (1848). Veliki nacionalni pesnik, najsnažniji liričar romantičarske epohe, izvanredan pripovedač i dramaturg. Bio je takođe i darovit slikar. Najpoznatija književna dela su mu pesme "Na Liparu", "Ponoć" i "Kroz ponoć nemu", zatim epski spevovi: Nevesta Pivljanina Baje, Prve žrtve i Mučenica, drame: Seoba Srbalja, Jelisaveta, Stanoje Glavaš i dr. Kao izrazit romantičar napisao je i brojne pripovetke u kojima je slikao život svoga vremena. Kao veliki slikar, učenik Konstantina Danila, kasnije student u Temišvaru, Beču, Pešti i Minhenu, dao je brojna dela: portrete, ikone i istorijske kompozicije. U Narodnom muzeju u Beogradu nalaze se sledeća njegova dela: Devojka u plavom, čena s lepezom, Portret profesora ćirića, Pogibija Karađorđeva, Na straži. Umro je u Beogradu 16. novembra 1878. godine.
ko.je.ko.56 balinda,
MILUTIN MARINKOVIĆ general Rođen je 11. oktobra 1861. godine u Velikom Gradištu. Kao ministar vojske Srbije (1909-1910) osnovao je Oficirsku pešadijsku školu i sproveo naoružanje pešadije mitraljezima "maksim", u ono vreme najsavremenijim pešadijskim oružjem. Istakao se u Drugom balkanskom ratu (1913) kao komandant šumadijske divizije, u borbama na žemerniku i Bukovoj Glavi. Prvi svetski rat proveo je u internaciji. Poginuo je prilikom nemačkog bombardovanja Beograda, u aprilskom ratu 1941. godine.
ko.je.ko.57 balinda,
JEFIMIJA monahinja Kćerka Vojihne, kesara Drame, žena srpskog despota Jovana Uglješe. Posle muževljeve pogibije u boju sa Turcima na Marici (1371) živela je na dvoru kneza Lazara, a posle njegove pogibije u Kosovskoj bici (1389) zakaluđerila se i živela u manastiru Ljubostinji. Pisac je izvanrednih pesničkih tekstova. Poznata je njena "Pohvala knezu Lazaru", zlatom izvezena na svili, jedan od najboljih književnih radova toga vremena. Sačuvani su i tekstovi "Natpis ikonici" i "Od skrvnih suza". Umrla je početkom XV veka.
ko.je.ko.58 balinda,
ANASTAS JOVANOVIĆ litograf Rođen je 1817. godine u Vraci (Bugarska). Bio je prvi srpski pitomac upućen na školovanje u Beč. Prvi srpski litograf. Izradio je oko 300 litografija sa prikazima iz srpske istorije i likova znamenitih ljudi (Stefana Nemanje, Milutina, patrijarha žarnojevića, Vuka, kneza Miloša i dr.). Litografije je objavljivao u listu Srpski spomenici. Ostavio je nekoliko lepih akvarela i crteža sa motivima iz prirode, narodne istorije i savremenog života. Umro je u Beogradu 13. novembra 1899. godine.
ko.je.ko.59 hercog,
Stevan Hristic (1885 - 1957) kompozitor Srpski kompozitor, dirigeent i pedagog; osnivac je i Beogradske filharmonije, a kasnije postaje i direkt- or i dirigent beogradske Opere. Kada je osnovana Mu- zicka akademija, medju prvim njenim profesorima je i Hristic. Znacajnija dela su mu : balet "Ohridska le- genda", muzicka drama : "Suton", oratorijum : "Vas- kresenje", kao i brojna scenska dela, vokalna itd.
ko.je.ko.60 balinda, -> #59, hercog
Veliko hvala na pomoći oko ove teme. Pozivam i ostale da pokušamo da napravimo ozbiljniju bazu podataka. Pošto sam se trudio da pronađem i datume rođenja i smrti evo dopune tvoje poruke. (Nadam se da se ne ljutiš?) STEVAN HRISTIĆ kompozitor Rođen je 19. juna 1885. godine u Beogradu. Studirao je u Lajpcigu, Moskvi, Parizu i Rimu. Dirigent Beogradske filharmonije, osnivač Muzičke akademije, direktor Beogradske opere. žlan Srpske akademije nauka. Komponovao je muziku u nacionalnom i impresionističkom stilu. Pisao je horske kompozicije, scensku muziku, muziku za film i balet. Najčuvenija su mu dela: "Ohridska legenda", "Simfonijska fantazija", "Vaskrsenje", "Suton" i dr. Umro je u Beogradu 21. avgusta 1958. godine.
ko.je.ko.61 dusan, -> #60, balinda
->Veliko hvala na pomoći oko ove teme. Pozivam i ostale da pokušamo da pa i ja sam malo pripomogao :)) a gde je hvala? ;)) ex, jednog dana će balinda stvarno da ubaci opširniji opis mene ;))
ko.je.ko.62 balinda,
STEFAN NEMANjA veliki župan Rođen je oko 1114. godine u Ribnici. Rodonačelnik dinastije Nemanjića, veliki raški župan (1166-1196). Dolazi na presto posle sukoba sa bratom Tihomirom, koga je zbacio sa prestola (1170). Razbio je vizantijsku vojsku kod sela Pantine na Kosovu. Jačajući svoju vlast, oslanja se na crkvu kojoj se posvetio njegov mlađi sin Rastko (Sava). Proširio je državu do Timoka na istoku i Prizrena na jugu. Osvojio je Zetu i primorske gradove Skadar, Ulcinj, Bar i Kotor. Upravu nad ovim oblastima poverio je najstarijem sinu Vukanu. Prema bogumilskoj jeresi zauzeo je veoma oštar stav i progonio je. Pošto je pretrpeo poraz od Vizantije na Moravi (1190) morao joj je vratiti neke osvojene krajeve. Odrekao se prestola u korist svoga srednjeg sina Stefana i pokaluđerio se pod imenom Simeon. Podigao je mnoge crkve i manastire, među kojima i poznati manastir Hilandar u Svetoj Gori (Grčka), Đurđeve Stupove, Studenicu i dr. Umro je u Hilandaru 13. februara 1199. godine.
ko.je.ko.63 balinda,
ALEKSA NENADOVIĆ oberknez Rođen je oko 1749. godine u Brankovini (kod Valjeva). Oberknez u Valjevskoj nahiji. Pred Austro-turski rat (1788-1791) podigao je Srbe protiv Turaka (kao oficir u frajkoru) i proterao ih preko žačka, Užica i Obrenovca. Predvodio je Srbe pod generalom Laudanom na Beograd (1789), obezbedivši austrijskoj vojsci prelaz preko Dunava. Vratio se u Srbiju posle Svištovskog mira i radio na dobijanju povlastica za Srbe u vreme Hadži Mustafa-paše. Organizovao je srpsku vojsku i učestvovao u borbama za Beogradski pašaluk protiv Pazvan-Ogluovih odmetnutih janičara. Vodeća ličnost u zapadnoj Srbiji u organizovanju borbe protiv dahija i pripremama za Prvi srpski ustanak. Dahija Fočić Mehmed-aga uhvatio ga je na prevaru i posekao u Valjevu 23. januara 1804. godine.
ko.je.ko.64 balinda,
MIHAILO OBRENOVIĆ knez Rođen je 4. septembra 1823. godine u Kragujevcu. Sin kneza Miloša i knjeginje Ljubice. Na presto je stupio posle očeve abdikacije (1839), da bi i sam bio proteran (1842), zbog pritiska "ustavobranitelja" koje je podržavala Turska. Dok je živeo u Švajcarskoj, održavao je veze sa mnogim znamenitim Srbima. Kada je ponovo stupio na presto, posle očeve smrti vladavinu je usmerio ka kulturno-prosvetnom i vojnom razvitku Srbije. Planirao je dizanje jednog opšteg balkanskog ustanka protiv Turske, pa je ustanovio narodnu vojsku (1861). Neumorno je radio na stvaranju srpko-bugarske državne zajednice. Sa Crnom Gorom je sklopio tajni sporazum o ujedinjenju, sa Grčkom savez o vojnoj konvenciji, sa Rumunijom savez o prijateljstvu. Uspostavio je kontakt sa Srbima u Bosni, Hercegovini i Vojvodini, radi sprovođenja akcije za oslobođenje. U Bukureštu je sklopio ugovor sa Bugarima, planirajući ujedinjenje Srbije i okolnih zemalja u jednu državu ("Jugoslovensko carstvo") na čijem bi čelu on stajao, za šta je pridobio i Rusiju. Posle bombardovanja Beograda, pridobio je evropske države koje su osudile tursku, primorale je da preda sve utvrđene gradove i da zauvek napusti Srbiju. Dotadašnji Licej pretvorio u Veliku školu. Pokrovitelj je izgradnje Narodnog pozorišta u Beogradu. Ubijen je u zaveri, dok je šetao po Košutnjaku, 29. maja 1868. godine.
ko.je.ko.65 balinda,
JANKO ŠAFARIK istoričar i književnik Rođen je 2. novembra 1812. godine u Kiš-Kerešu (Mađarska). Filozofiju i prava učio je u Požunu, a medicinu u Pešti i Beču. Lekar, pravnik, književnik, državnik i naučnik. Bavio se istorijom, arheologijom i numizmatikom. Profesor Liceja, predsednik Srpskog učenog društva, upravnik Narodnog pozorišta i Narodne biblioteke, član Državnog saveta. Objavio je velik broj dela iz srpske istorije. Umro je u Beogradu 18. jula 1876. godine.
ko.je.ko.66 balinda,
DIMITRIJE TUCOVIĆ političar Rođen je 1. maja 1881. godine u Gostilju (Zlatibor). Osnivač i teoretičar radničkog pokreta i modernog sindikalnog pokreta, sekretar Socijaldemokratske partije i najistaknutiji ideolog socijalističkog pokreta u Srbiji. Organizator brojnih studentskih demonstracija početkom veka, zbog čega je morao da emigrira iz zemlje. Pokrenuo je i uređivao teorijski časopis Borba i Radničke novine. Srpski delegat na kongresu Međunarodnog socijalističkog pokreta u Kopenhagenu, gde je održao značajan govor u kome je kritikovao stav vođa austrijskih socijaldemokrata povodom aneksije Bosne i Hercegovine. Objavio je knjige Srbija i Arbanija, reportaže Sa puta, kao i više istorijsko-političkih brošura: Zakonsko osiguranje radnika, U izbornu borbu, Jedinstvo pokreta itd. Prevodio je sa ruskog i nemačkog dela Marksa, Bebela, Kauckog i drugih socijalista. Poginuo je u Prvom svetskom ratu, u Kolubarskoj bici, na Vrapčem Brdu kod Lazarevca 7. novembra 1914. godine.
ko.je.ko.67 balinda,
STOJAN žUPIĆ DOBRILOVIĆ vojvoda Rođen je oko 1765. godine u Pivi (Crna Gora). Bavio se trgovinom stoke, a kada je počeo Prvi srpski ustanak, priključio se odmah ustanicima i veoma brzo se pročuo kao junak. Istakao se junaštvom u boju na Mišaru, Loznici, Crnogorskom Salašu i drugim ratištima duž Drine. Poznati su njegovi megdani sa obesnim turskim begovima i zulumćarima. Njegovo junaštvo opevano je u narodnim pesmama. Poznat je pod imenom Zmaj od Noćaja. Posle propasti Srbije prešao je u Srem, ali se ubrzo vratio i živeo u Mačvi. U dogovoru sa knezom Milošem radio je na dizanju ustanka u Podrinju, ali su ga Turci na prevaru uhvatili i ubili u Zvorniku 1815. godine.
ko.je.ko.68 max.headroom, -> #61, dusan
> pa i ja sam malo pripomogao :)) a gde je hvala? ;)) A mene opet zivo zanima da li je stigla kratka biografija Alena Kardeka, spiritiste? Sorry na ovu poruku u ko.je.ko, brisi je :)
ko.je.ko.69 hercog,
Rihard Straus (1864-1949) Nemacki kompozitor, poznat po operama "Saloma", "Elektra", i komicnoj operi "Kavaljer s ruzom". Pored opera, napisao je i dosta pesama, manja orkestarska dela, 7 simfonijskih pesama od kojih znacajne "Makbet", "Don Zuan", "Don Kihot" i dr.
ko.je.ko.70 hercog,
Bendzamin Britn (1913- ) Engleski kompozitor koji je pored opera "Piter Grajms", "Otmica Lukrecije" i "San letnje noci" napisao i decju operu "Mali dimnicar" u kojoj pored odraslih ucestvuju i deca. Popularno mu je i delo "Varijacije na Perselovu temu" - vodic kroz orkestar za omladinu, "Jednostavna simfonija", "Ratni rekvijem" itd.
ko.je.ko.71 hercog,
Jozef Hajdn (1732 - 1809) Uz Mocarta najznacajniji austrijski kompozitor; pripada razdoblju klasicne muzike. Napisao je oko 104 simfonije, ve- liki broj koncerata za klavir (cembalo), violinu, violoncelo, zatim sonate, gudacke kvatrete itd. Medju vokalno-instrume- ntalnim delima isticu se oratorijumi "Stvaranje sveta" i "Godisnja doba".
ko.je.ko.72 hercog,
Johan Straus (1825 - 1899) KOMPOZITOR Austrijski kompozitor, nazvan "kralj valcera". Napisao je oko 400 valcera. Poznati su "Na lepom plavom Dunavu", "Becka krv", itd. Od opereta najpopularnije su "Slepi mis", "Ciganin baron" i "Noc u Veneciji".
ko.je.ko.73 hercog,
Robert Suman (1810 - 1856) KOMPOZITOR Nemacki kompozitor - romanticar. Medju kompozicijama za klavir isticu se ciklus "Karneval", zbirke "Decji prizori" i "Album za mladez", zatim klavirski koncert u a-molu, violi- nski koncert u d-molu itd. Od solo pesama ciklusi : "Ljudbav i zivot zene" i "Pesnikova ljubav". Napisao je nekoliko si- mfonija, uvertira, kao i mnoga vokalna dela.
ko.je.ko.74 hercog,
Zorz Bize (1838 - 1875) Francuski kompozitor, poznat po svojoj operi "Karmen". Pored opera znacajna mu je simfonija u C-duru i "Rim", kao i uvertira "Domovina". Napisao je dosta kompozicija za kla- vir (svita "Decje igre"), zatim kantate, nekoliko opereta itd.
ko.je.ko.75 hercog,
Frederik Sopen (1810 - 1849) KOMPOZITOR Jedan od najistaknutijih kompozitora i pijanista epohe romantizma bio je Sopen. Iako rodjen u Poljskoj, deo svog zivota provodi u Parizu, gde je i umro. On je iskljucivo pisao za klavir, a kao izvrstan pijanista cesto je prire- djivao koncerte. Znacajna dela su mu valceri, poloneza As-dur, "Revolucionarna etida", kao i mnoga druga dela. Napisao je i dva koncerta za klavir i orkestar.
ko.je.ko.76 balinda, -> #71, hercog
Vidim da je akcent (makar trenutno!?) prebaćen na značajne kompozitore, evo male pomoći. Pošto je Hercog odlično "obradio" suvoparniji deo meni se pruža prilika da dodam nešto privatnije detalje. FRANZ JOSEPH HAYDN austrijski kompozitor Rodio se 31. marta 1732. godine, u Rohrau. Po ocu, seoskom kolaru, mogao je da nasledi zdravlje, istrajnost u radu i muzikalnost, a od sredini u kojoj je odrastao da stekne pristan odnos prema prirodi, ljubav prema narodnoj muzici, smisao za jednostavnost i skoro realističko shvatanje životnih pojava. Pošto je Hrecog lepo izneo osnovne podatke meni ostaje da ukažem na njegovu umetničku sudbinu. Umro je u Beču (31. maja 1809.). Široka popularnost i slava koju je stekao za života, posle njegove smrti brzo je izbledela. Njegova su se dela, doduše, izvodila i kroz ceo XIX vek, ali se tek opsežne studije iz XX veka ukazale na istorijsku ulogu koju je Haydn imao.
ko.je.ko.78 balinda, -> #73, hercog
ROBERT SCHUMANN nemački kompozitor (Zwickau) Rodio se 8. juna 1810. Otac mu je bio književnik, prevodilac i izdavač, te je svojim umetničkim interesima odlučujuće delovao na njegovo formiranje. Umro je u lečilištu Endenich kod Bonna 29. jula 1856. godine. U februaru 1854, u nastupu duševne poremećenosti, pokušao je samoubistvo bacivši se u Rajnu, odakle su ga izvukli lađari. Posle toga, na vlastiti zahtev smešten je u lečilište.
ko.je.ko.79 balinda, -> #74, hercog
ALEXANDRE-CéSAR-LEOPOLD GEORGES BIZET francuski kompozitor Rodio se u Parizu 25. okobra 1838. Kao što je već rečeno, po istoimenoj Mérimée-ovoj noveli napisao je operu Carmen koja ga je učinila besmrtnim. Kako sam već obećao evo vam priče kako je prošla premijera ovo opere: 3. marta 1875. godine, u Opéri comique održana je premijera Carmen (Georges Bizet) sa slavnom pevačicom Galli-Marié u naslovnoj ulozi. Publika je delo primila potpuno hladno, a kritika je napala sve, počevši od fabule koja je "nemoralna" do pevačkih partova koji su "potpuno prepušteni galami i zbrci orkestra". Uprkos tome Carmen je za gotovo godinu dana doživela 45 predstava a nakon velikog uspeha u Beču i nakon trijumfalnog pohoda širom sveta, nakon osam godina ponovo je stavljena na repertoar sa koje više nije skidana. Međutim, ovakav uspeh Bize nije uspeo da dočeka. Umro je 3. juna 1875. godine u Bougival-u kraj Pariza. U trenutku smrti, njegovo remek delo (opera Carmen) davala se u Parizu 31. put, i još nije doživela pravi uspeh.
ko.je.ko.80 balinda, -> #75, hercog
FRéDéRIC-FRANçOIS CHOPIN poljski kompozitor i pijanista (čelazowa Wola kraj Warszawe) Rodio se 1. marta 1810. godine. Kao pijanista bio je gotovo samouk. Svi njegovi savremenici se slažu da onaj ko ga nije čuo ne može sebi da stvori ni približnu predstavu. Možda ni o jednom odnosu čoveka i žene nije pisano kao o odnosu između Chopin-a i francuske književnice Aurore Dudevant, poznatije pod pseudonimom George Sand. Bila je jake prirode, više muškarac nego žena, negirala je sve konvencionalno, ponašala se nezavisno, ekstravagantno. Dugo je izbegavao ovu "ženu sa mrkim očima". Ipak, decenija provedena sa sa Sandovom bio je najplodniji period u njegovom stvaranju i dala je njegova najzrelija dela. Bolešljiv, nervozan, zamara Sandovu čiji neobuzdani temperament ne može da se pomiri sa ulogom milosrdne sestre i ona najzad rešava da tu vezu raskine, koristeći beznačajnu domaću svađu kao razlog. Za Chopin-a je to bio težak udarac, mada se tvrđenje njegovih prijatelja i učenika, da ga je Sandova time ubila, može proceniti kao prestrogo. Umro je u Parizu 17. oktobra 1849. Kao dugogodišnji tuberkolozni bolesnik, Chopin je poslednjih nekoliko meseci proveo u borbi sa smrću. Fizički iscrpljen i bez sredstava, umro je na rukama svog vernog učenika Gutmann-a.
ko.je.ko.81 balinda,
Nadam se da nemate ništa protiv biografskih pikanterija uz ozbiljne, da kažem "enciklopedijske" podatke. (?) Naravno da mi je lakše kada već nešto o nekome napišetete pa nisam toliko obavezan da gledam na "ozbiljne" stvari već mogu komotnije da opišem nešto zanimljivije. (Naravno, ukoliko tako nešto imam na hard disku?)
ko.je.ko.82 balinda, -> #72, hercog
JOHANN STRAUSS (mlađi) kompozitor i dirigent Rodio se u Beču 25. okobra 1825. godine. Sin Johanna starijeg; proslavljeni "kralj valcera" kojega je Brahms neobično poštovao, a Wagner nazvao "najmuzikalnijom glavom XIX veka." Muziku je učio potajno, jer otac nije želeo da mu sinovi postanu profesionalni muzičari. Umro je, takođe u Beču, 3. juna 1899. godine.
ko.je.ko.83 jpavlov,
Ova tema je vrlo interesantna, ali Balinda, mislim da grešiš što među ko-je-ko nema savremenika. Upravo je to glavna stvar u svim publikacijama koje se bave tom tematikom. Zašto? Iz prostog razloga što ko-je-ko bio u prošlosti, možemo pročitati u svakoj enciklopediji, ali ne znamo i ne možemo to isto uraditi kad se tako nešto odnosi na savremenike. Naravno, ovo drugo je teže, manje ima materijala, nije puko prepisivanje iz enciklopedija. Bojim se, da ćemo ovako dobiti ono što znamo, a ne ono što bi trebalo da saznamo.
ko.je.ko.84 gandalf,
DANIJEL BERNULI Svajcarski erudita(1700-1782) Zapoceo je da studira medecinu ali vec 1732.kao clan akademije nauka Sant-Petersburga,dobio je nagradu akademije za proucavanje problema dva tela,sto predstavlja prvo analiticko tumacenje Njutnove teorije.Pocev od 1733.u Bazeludrzi nastavu iz astronomije,botanike,fizike i filozofije.Njegovo delo Hidrodinamika(1738)obuhvata hidrostatiku i hidrauliku,zasnovanu na principu odrzanja kineticke energije.U ovom delu su poceci kineticke teorije gasova koja ce u iducem stolecu odigrati znacajnu ulogu kao i tzv.Bernulijeva teorema koja se odnosi na ocuvanje mehanicke energije u toku savrseno nestisljivog fluida.U proucavanju vibrirajucih zica Bernuli uvodi kruzne funkcije.Njegovi stavovi dovode do trigonometrijskih ili Furijeovih redova koji su doveli do napretka u analizi a Kantora do teorije skupova.U anatomije duguje mu se proucavanje respiratorne mehanike i princip tacnog proracuna srcanog rada a zabelezeni su i njegovi elektrostaticki eksperimenti.
ko.je.ko.85 gandalf,
ZAK BERNULI Svajcarski matematicar(1665-1705) Kao student teologije zanima se za matemetiku i uci je sam.Posle sest godina putovanja po Francuskoj,Holandiji,Engleskoj,dobija 1687.katedru matematike na univerzitetu u Bazelu.Upoznavsi nove matematicke tokove citajuci Dekarta otkruiva infinitezimalne metode u delima Valisa i Baroua.Kada je Lajbnic 1684. objavio svoju prvu raspravu o infinitezimalnom racunu,Bernuli je odmah shvatio znacaj ovih oznaka,prihvatio Lajbnicova gledista i postao njegov odani pristalica.Za ime Zaka Bernulija vezuje se izraz integral,zatim jedna kriva,Bernulijeva lemniskata;njegovi radovi o ovoj krivoj izvor su proucavanja eliptickih funkcija koje ce u XIX veku odigrati znacajnu ulogu.Bernulija zanima i druga kriva logaritamska spirala (zahtevao je da mu se ona uklese na nadgrobni spomenik).Njemu pripada zasnivanje racuna varijacija koji ce kasnije sistematizovati Ojler i Lagranz.U diferencijalnom racunu ostale su bernulijeve jednacine a u proucavanju brojeva Bernulijevi brojevi. U racunu verovatnoce otkrio je 1689.zakon velikih brojeva ili Bernulijevu teoremu.Delo Vestina nagadjanja objavljeno osam godina posle njegove smrti,rezimira negova proucavanja u ovoj oblasti.
ko.je.ko.86 gandalf,
ZAN BERNULI Svajcarski matematicar(1667-1748) Autor je prirucnika Analiza beskonacno malih.Godine 1695.postaje profesor u Groningenu,a zatim u Bazelu.Bio je Ojlerov profesor.Njegove naucne rasprave,koje se odnose na veci broj matematickih problema,ostaju u istoriji nauke.Kao ni njegov brat Zak ni Zan Bernuli nije prihvatio Njutnove ideje,ostavsi veran filozofiji i kartezijanstvu;ipak istoriji nauke doprineo je pre svega kao najcuvenuji mehanicar XVIII veka koji je primetio opstost i znacaj principa virtuelnih brzina.
ko.je.ko.87 gandalf,
DEDEKIND RIHARD Nemacki matematicar(1831-1916) Dedekind je jedan od glavnih osnivaca moderne algebre Stekavsi solidno matematicko obrazovanje na Tehnickoj visokoj skoli u Braunsvajgu primnjen je 1850.na univerzitet u Getingemu gde su mu ucitelji Stern(teoreticar brojeva)zatim Gaus i fizicar Veber.Dedekind ce se kasnije zaliti da je svoju matematicku gulturu u Getingemu nedoviljno koristio u prakticnom smislu sto ga je obavezivalo da se sam uputi u teoriju eliptickih funkcija,modernu geometriju,visu algebru i matematicku fiziku.Svoju doktorsku diserteciju o Ojlerovim integralima branio je 1852.pred Gausom,a 1854.imenovan je za docenta univerziteta.1885 objavljuje Raspravu o brojevima u cijem dodatku izlaze ideje o algebarskim brojevima.1862.godine postaje profesor Tehnicke skole u Bbraunsvajgu,gde ostaje do smrti. Inspirisan petom knjigom Euklidovih Elemenata objavljuje 1872.kratku brosuru Neprekidnost i iracionalni brojevi u kojoj najpre definise preseke na skupu Q racionalnih brojeva.Presek je podela skupa Q na dva disjunktna podskupa,svaki broj drugog podskupa je veci od svakog broja prvog podskupa.Svaki elemenat od Q definise jedan presek,tj.dva podskupa od kojih je sa jedne strane onaj od brojeva najvise jednak elementu,a sa druge strane onaj od brojeva koji su veci od elementa.Reciprocno nije istinito.Izvesni preseci nisu definisani elementom iz Q.Dedekind takve preseke naziva iracionalnim brojevima.On pokazuje kako se moze racunati sa takvim celinama,brisuci na taj nacinantinomiju izmedju aritmetike i geometrije.U drugoj brosuri Sta su i sta treba da budu brojevi ,svodi pojam celog prirodnog broja na pojam konacnog skupa.Za njega je skup konacan ako nemoze biti injektovan ni u jedan sopstveni deo. Vezan prijateljstvom za Kantora posredstvom znacajne naucne korespondencije,pomaze mu da konstruise teoriju skupova koju koristi u klasicnoj matematic.Tako u proucavanju algebarskih brojeva zamenjuje kod Kumerovih idealnih brojeva pojam ideala aditivnom podgrupom prstena stabilnom ya mnozenje.Ovo otkrice pokazace se plodnim u svim matematickim oblastima.Zato sam daje dokaz1882.u teoriji algebarskih krivih u ravni.Ova teorija koja se do tada javljala u geometriji i u analizi,postaje tako poglavlje ciste algebre.
ko.je.ko.88 gandalf,
EUKLID anticki grcki matematicar iy 3.veka pre n.e. Prema tradiciji Euklid je predavao u Aleksandriji za vreme vladavine Ptolomeja I,ali nista pouzdano o njegovom zivotu nije poznato.Moglo bi se postaviti pitanje da li se iza njegovog imena ne krije odredjena matematicka skola.Njegova glavno delo predstavlja kodeks grcke matematike koji ce najpre koristiti Apolonije iz Perge i Arhimed.Elementi su podeljeni u trinaest knjiga;cetiri prve posvecena su geometriji u ravni i bave se proucavanjem poligonalnih ili kruznih figura.Tu je najpre definicija tacke,"ono sto nema delova";zatim linije"duzina bez sirine";povrsi"ima samo duzinu i sirinu";prava linija je"jednako postavljena izmedju svojih tacaka"i ravan je "jednako postavljena izmedju svojih pravih". Posle ovih definicija koje danas deluju kao nepotpune,tu su i pitanja ili postulatiod kojih je najcuveniji Euklidov postulat:ako jedna prava koja sece druge dve gradi unutrasnje uglove sa iste strane manje nego dva prava,ove prave,produzene u beskonacnost,susresce se na onoj stranimgde su uglovi manji od ugla dvaju pravih.Posle postulata slede zajednicki pojmovi i aksiome,kao sto je:velicine jednake jednoj istoj velicinimedjusobno su jednake i celina je veca od dela. Prva knjiga,u kojoj su nejednakosti izmedju elemenata jednog trougla,tri slucaja jednakosti,povrsina paralelograma i trougla,zavrsava se tzv.Pitagorinom teoremom i njenom reciprocnom teoremom.Prvi stav koji sadrzi odnosi se na konstrukciju pravouglog trougla. Druga knjiga proucava povrsinu pravougaonika i ustanovljuje da:kvadrat strane jednog trougla predstavlja zbir kvadrata druge dve uvecan ili umanjen dvostrukim pravougaonikom konstruisanim nad jednom stranom i ortogonalnom projekcijom nad ovom stranom. Treca knjiga proucava krug i moc jedne tacke u odnosu na krug;cetvrta knjiga je posvecena pravilnim poligonima:jednakostranicnom trouglu,kvadratu,petouglu...;peta knjiga Elemenata sadrzi sve prve pojmove analize;sesta knjiga raspravlja o slicnosti figura i daje resenje jednacina drugog stepena na geometrijski nacin;sedma,osma i deveta knjiga proucavaju teoriju brojeva a deseta knjiga "iracionalne velicine".Sledece knjige se odnose ns geometriju u prostoru.Dvanaesta knjiga bavi se zapreminom piramide, konusa,cilindra,sfere.Poslednja trinaesta knjiga proucava pet pravilnih konveksnih poliedara. Euklidovo delo obuhvata i raspravu geometrije u ravni pod nazivom Data,izlozenu vise analiticki nego sto je to ucinjeno u Elementima.Ostala je i jedna arapska verzija o Podeli figura. Pored dela koja se odnose na apstraktnu matematiku,sacuvano je astronomsko delo Fenomeni,zatim Optika i jedna rasprava o muziciDeoba kanona.Pod euklidovim imenim do nas su stigli apokrifi,tyv.Katoptrika .
ko.je.ko.89 viktor, -> #85, gandalf
Zdravo, samo dve ispravke sto se familije Bernoulli tice: - James Bernoulli tj. (kako pise) Zak Bernuli rodjen je 27. decembra 1954. godine, ostale sve godine su tacne... - zaboravljen je Nicolas Bernoulli koji je veoma znacajan jer je mnoge ideje, sto se vervatnoce tice, svojih ujaka, Zana i Zaka proveo kroz neposredne probleme i postavio na noge razne primene verovatnoce u realnim situacijama. Sada ti zadaci deluju jednostavno ali su u njegovo vreme to bili proboji ljudskog uma. Treba se setiti da je u to vreme James Bernouli priznavao da ne ume da sabere red reciprocnih vrednosti kvadrata prirodnih brojeva. Zbog nedostatka samopuzdanja njegova dela se ne obradjuju sa primerenim postovanjem. Na kraju, dobre knjige za popualrno proucavanje istorije matematike su: 1. Smith History of Mathematics,(vol. I & II), Dover 2. Todhunter History of the Theory of Probabilty, Chelsea Ovo je moj mali doprinos prekrasnoj konferenciji za koju se nadam da moze prerasti u nesto sto bi SEZAM mogao da ostavi iza sebe kao dokaz da u smutna vremena nastaju najlepsi biseri ljudskog uma. Pokusajmo svi da pomalo izgradimo, mozda, compact-disk na kome bi bila istorija onog dela ljudskog razmisljanja koje nas zanima, a mozda upravo taj deo zainteresije i ostale... Poceo sam da filozofiram, bolje je da prestanem... Znam jedno, da me je ova konferencija naterala da se vratim na knjige o istoriji matematike i autobiografije (u slucaju Halmos-a:automatografije) velikih matematicara. Bolje to nego dnevne "potsetnike" malih politicara. Pozdrav. P.S. eh, da sada sam primetio da su to stricevi a ne ujaci, no nije to vazno...
ko.je.ko.90 balinda, -> #83, jpavlov
>> Ova tema je vrlo interesantna, ali Balinda, mislim >> da grešiš što među ko-je-ko nema savremenika. Mislim da je nesporno da bi prisustvo savremenika bilo ono pravo. (?) Međutim, repliciram na dva aspekta koja ti možda nisu pala na pamet. Prvi je da bi najbolje bilo ne shvatiti ovu temu kao read-only temu. Hoću da kažem da je dobrodošao svačiji doprinos. (Na primer: Dule je "obradio" jednog našeg savremenika.) ;))) Dakle, navalite i sa savremenicima, ja sam obezbedio okvir a glupo je da ova tema bude moje privatno mesto iživljavanja. :( Drugi aspekt je sasvim ozbiljan. Evo šta kažeš ti: >> Iz prostog razloga što ko-je-ko bio u prošlosti, možemo >> pročitati u svakoj enciklopediji, ali ne znamo i ne možemo >> to isto uraditi kad se tako nešto odnosi na savremenike. >> Naravno, ovo drugo je teže, manje ima materijala, nije >> puko prepisivanje iz enciklopedija. Bojim se, da ćemo >> ovako dobiti ono što znamo, a ne ono što bi trebalo da >> saznamo. Težina svrstavanja savremenika rame uz rame sa "enciklopedistima" znčajno je teža nego što si ti pokazao. Ne radi se samo o tome da ima manje podataka, čak se uglavnom o tome i ne radi. žini mi se da bi solidna sposobnost pravilnog određivanja koji je smrtnik od savemremenika besmrtan bila vrednost od milion dolara. To bi onda nužno bila polemika i ja je priželjkujem no, kao što vidiš, odziv je slab. :( Na primer, ja Vuka Draškovića mogu nazvati "Kraljevićem Markom današnjice" ali je veliko pitanje da li iko to vidi ovde tako i jesam li ja uopšte u pravu? Vremenska distanca jeste jedno od solidnih sita kroz koja prolaze sitne ribe a ima istine da tako filtrirani podaci postaju previše suvoparni. :( Zato se meni učinilo da nije loše makar započeti diskusiju podacima koje, kako ti reče, "znamo" nadajući se da će se već neko javiti i sa onim "što bi trebalo da znamo". Tačno je da je ovo prepisivanje enciklopedije mada mi se čini da po neki podatak uopšte nije tako lako naći kao što ti se možda čini. U osatlom probaj sa nekom od dostupnijih enciklopedija pa ćeš se uveriti. čeleo sam da iskoristim snagu našeg broja i da napravim takvu enciklopediju na Sezamu ko.je.ko koja će vremenom postati merodavnija od svih ostalih. Dovoljno će biti otkucati: co find trazi: xxxxx pa videti osnovne podatke o ovom ili onom velikanu. Gde to još ima? P.S. Osim toga, čik da vidim da Uprava takvu bazu podataka zipuje pa skloni sa Sezama. ;))) Vizionarski se nadam da će Sezam imati nekakav gigabajtski disk i da će jednog dana postati i spremište znanja i podataka. (?) Sezam je danas poput mladića koji voli da polemiše mada malo zna. Kada malo ojača možda će živeti više od iskustva nego od rasprave. (?)
ko.je.ko.91 gandalf, -> #89, viktor
Hvala na dopuni.Ja sam ove podatke pokupio iz knjige Putevima razvitka nauke od dr.Ernesta Stipanica.Knjiga je malo konfuzna ali moze da posluzi.Kada budem imao vremena prekucacu jos nekoliko zani,ljivih biografija
ko.je.ko.92 max.headroom,
CHRISTOPHER PRIEST sf pisac Kristofer Prist je engleski pisac koji je svoju prvu naučnofantastičnu priču objavio 1966. godine u časopisu "Impulse". Bila je to priča "The Run" i kao mnoge njegove rane priče nije privukla neko osobito zanimanje. Bio je zapažen tek 1970. romanom "Indoctrinaire" u kome je po prvi put uveo temu koja će kasnije postati lajt-motiv gotovo svih njegovih radova, temu podeljenih realnosti, alternativnih principiranja stvarnosti. Njegov sledeći roman, "Fugue for the Darkening Island" daleko je snažniji i bolji, radnja je smeštena u Englesku, u blisku budućnost i govori o politici, o netrpeljivosti rasa, koja dostiže kulminaciju kada afričke crnačke izbeglice čija je domovina uništena u atomskom ratu, pristižu na obale Engleske. Za ovaj roman dobio je 1973. godine nagradu "Džon Kembel" kao najbolji roman godine. Sledeće, 1974. objavljuje roman koji je verovatno najbliži ortodoksnom SF-u - "Inverted World" u kome ponovo govori o paradoksima percepcije i u kome je stvorio jedan od najčudesnijih svetova u naučnoj fantastici. Za ovaj roman je dobio britansku SF nagradu za 1975. godinu. U romanu "The Space Machine" (1976) na simpatičan način govori o bardu britanske naučne fantastike, H. Dž. Velsu, i popunjava neke od praznina u Velsovom "Vremeplovu" i "Ratu svetova". 1977. godine napisao je "A Dram of Wessex", roman koji govori o maštanju četrdesetak ljudskih mozgova u kompjuteru koji te mozgove projektuje u svet udaljen 150 godina u kome oni "žive", zaboravivši na stvarni svet. Cela knjiga predstavlja metaforu o kreativnom procesu i na neki način se nastavlja na "Inverted World". Razvijanje ove teme dovelo je Kristofera Prista i izvan žanra naučne fantastike, tako da njegova dva najnovija romana, "The Affirmation" i "The Glamour", balansiraju negde na granici SF-a, fantastike i psihološkog romana sa racionalnim objašnjenjem ludila. Pored romana, Prist je još napisao i veliki broj priča, najčešće za časopise "New Worlds" i "Fantasy & Science fiction Magazine". Neke od njih objavljene su u zbirci "Real-Time World" (1974). Prist je bio i izdavač časopisa posvećenog kritici žanra: "Foundation: The Review of Science Fiction".
ko.je.ko.93 ilazarevic, -> #83, jpavlov
█ Ova tema je vrlo interesantna, ali Balinda, mislim da grešiš što █ među ko-je-ko nema savremenika. Upravo je to glavna stvar u svim █ publikacijama koje se bave tom tematikom. Zašto? Iz prostog razloga █ što ko-je-ko bio u prošlosti, možemo pročitati u svakoj █ enciklopediji, ali ne znamo i ne možemo to isto uraditi kad se tako █ nešto odnosi na savremenike. Naravno, ovo drugo je teže, manje ima █ materijala, nije Kako naći izvore informacija? Ako razmatraš političku ličnost na položaju (Džordž Buš, na primer) sigurno nećeš saznati ništa o aferama vezanim za njega i njegovu porodicu sve dok ne ode sa vlasti i ne prođe još neko vreme. Istorija je uvek nepouzdana kada se govori o modernom svetu...
ko.je.ko.94 balinda,
ĐAKON AVAKUM monah Rođen je oko 1794. godine u Knez Polju (pod Kozarom). Zamonašio se u manastiru Moštanici, a kasnije je prešao u manastir Trnavu kod žačka. Kada je izbila Hadži-Prodanova buna (1814), Turci su ga uhvatili, okovali i bacili u Nebojša kulu, tada beogradsku tamnicu. Nuđeno mu je da se poturči, ali je on to odbio i pevajući pošao u smrt. Radi odmazde i zastrašivanja ostalih Srba, Turci su ga najpre mučili, pa onda nabili na kolac pred Stambol-kapijom u Beogradu, 1814. godine.
ko.je.ko.95 balinda,
ILIJA MILOSAVLjEVIĆ KOLARAC dobrotvor Rođen je oko 1800. godine u Kolarima (kod Smedereva). Bavio se politikom i trgovinom i stekao ogromno bogatstvo koje je zaveštao za prosvećivanje srpskog naroda. U Beogradu je osnovana Kolarčeva zadužbina, književni fond "Ilija Kolarac" i podignut Kolarčev narodni univerzitet. Umro je u Beogradu 6. oktobra 1878. godine.
ko.je.ko.96 balinda,
DRAGUTIN ANASTASIJEVIĆ vizantolog Rođen je 18. jula 1877. godine u Kragujevcu. Završio je Veliku školu u Beogradu, a doktorirao je u Minhenu. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka. Proučavao je vizantijsko-srpske odnose i vršio istraživanja, naročito u Svetoj Gori. Prevodilac sa starogrčkog i novogrčkog jezika. Dao je više zapaženih radova iz oblasti vizantijske kulture i književnosti. Umro je u Beogradu 20. avgusta 1950. godine.
ko.je.ko.97 balinda,
MILOVAN Đ. MILOVANOVIĆ državnik Rođen je 17. februara 1863. godine u Beogradu. Doktorirao je prava u Parizu. Profesor na Velikoj školi, više puta ministar pravde, narodne privrede i finansija i predsednik srpske vlade (1911-1912). Pored Pašića najuticajnija ličnost u Radikalnoj stranci. Jedan od osnivača i urednik Dela, uticajnog književnog i političkog časopisa. Smatran je za jednog od najboljih evropskih diplomata, rešio je pitanje odnosa sa Bugarskom i stvorio temelje za Balkanski savez. Bio je poznat i kao novinar, pisao je za bečki Zeit i pariski Temps. Napisao je i nekoliko studija iz ustavnog prava i diplomatske istorije. Umro je u Beogradu 18. juna 1912. godine.
ko.je.ko.98 balinda,
UZUN-MIRKO APOSTOLOVIĆ buljubaša Rođen je oko 1782. godine u Smrdljikovcu (Šumadija). Posle izbijanja Prvog srpskog ustanka protiv Turaka borio se u četi Stanoja Glavaša. Istakao se hrabrošću naročito u borbama za Beograd (1806). Iako je 1813. prešao u Austriju, na početku Drugog srpskog ustanka vraća se u Srbiju i u njemu uzima vidno učešće. Umro je u Beogradu 20. novembra 1868. godine.
ko.je.ko.99 jpavlov,
DUŠAN KOVAžEVIĆ dramski pisac Dušan Kovačević je rođen 12. jula 1948. godine u Mrđenovcu kod Šapca. Osnovnu školu završio je u Šapcu, a gimnaziju u Novom Sadu. Diplomirao je na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu na Odseku za dramaturgiju. Do sada je napisao pozorišne drame: Maratonci trče počasni krug, Radovan Treći, Proleće u januaru, Šta je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću, Limunacija - po motivima proze Stevana Sremca, Svemirski zmaj, Sabirni centar, Balkanski špijun, Sveti Georgije ubiva aždahu, Profesionalac, Klaustofobična komedija, Urnebesna tragedija... Drame su mu prevođene, nagrađivane i igrane u većini pozorišnih kuća, kao i u inostranstvu. Osim dramskih tekstova pisao je i za radio i televiziju. Autor je i mnogih filmskih scenarija: Poseban tretman, Ko to tamo peva, Maratonci, Balkanski špijun, Sabirni centar. čivi i radi u Beogradu.
ko.je.ko.100 jpavlov,
SLOBODAN SELENIĆ književnik Rođen je 1933. godine u Pakracu. Redovni je profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Napisao je do sada romane: Memoari Pere bogalja, Pri- jatelji, Pismo glava, Očevi i oci i Timor mortis. Dobitnik je mnogih nagrada za književnosti: Oktobarska 1969, NIN-ova 1980, "Meša Selimović" 1989. Kao pozorišni kritičar i teoretičar drame objavio je i knjige: Avangardna drama (antologija, 1964), Angažman u dramskoj formi, Dramski pravci XX veka, i Antologija Srpske drame. Napisao je i dve drame: Kosančićev venac i žetniki - ruženje naroda u dva dela. čivi i radi u Beogradu.
ko.je.ko.101 jpavlov,
MILORAD PAVIĆ književnik Rodio se 1929. godine i poreklom je iz stare književničke porodice. Po zanimanju je prozni pisac i presnik, profesor univerziteta u Beogradu i Novom Sadu. Do sada je objavio zbirke priča: Gvozdene zavese (1973), Konji svetog Marka (1976), Ruski hrt (1979), Nove beogradske priče (1981), Duše se kupaju poslednji put (1982). i četiri romana: Mali noćni roman, Hazarski rečnik, Predeo slikan čajem i Unutrašnja strana vetra. Za roman Hazarski rečnik dobio je NIN-ovu nagradu. Isti je proglašen za roman godine u Francuskoj. Preveden je na više svedskih jezika, a na sajmu knjiga u Frankfurtu 1987. bio je među dva najtraženija naslova. čivi u Beogradu.
ko.je.ko.102 gandalf,
HAUARD LUIS LAVKRAFT Americki pisac (1890-1937) Lavkraft je mozda najveci americki pisac natprirodnog posle Edgara Alana Poa,jedan je od pravih majstora proze strave i uzasa u dvadesetom veku. Prve takve price objavio je 1917.godine i od tada je,tokom sledece dve decenije,sve dok smrt nije zaustavila njedgovo pero,svake godine ljubiteljima svoje proze darivao nove price horora,misterije,tajnovitog i sokantnog od cega citaoca hvata jeza.Lavkraft svojim velikim talentom,medjutim,nije podlegao izazovu lake zarade sto je ovaj zanr,toliko popularan u Americi vec tokom dvadesetih godina,nudio,i pred sobom je uvekpostavljao visoke knjizevne zahteve ovog zanra. Slucaj Carlsa Dekstera Vorda jedini je Lavkraftov roman i sa pravom se ubraja u njegova najbolja prozna ostvarenja.To je roman o mladom antikvaru Vordu kojeg privlace,preko seni jednog svog pretka,mracne sile,zli duhovi,kao i zaboravljeni bogovi iz pomalo krivo shvacenih legendi.Pod uticajem tog svog pretka i Vord je hteo da stekne znanje iz najmracnijeg umeca magije,ali je to znanje morao da plati ljudskom krvlju. Lavkraft je napisao i izuyetan esej Natprirodna strava u knjizevnosti,koji se jos i danas moze smatrati najboljom istorijskom raspravom o natprirodnom u prozi.Na ovom eseju pisac je radio tri godine (1924-1927) po narudzbini,za casopis koji je izasao samo tada,jedan jedini broj,u kome je objavljen Lavkraftov esej.