ko.je.ko.1balinda,
Evo jednog pokušaja na svoju ruku i bez ikakvih konsulatacija. :( (Može li
tako nešto uspeti?)
Poštujući dobro došla zalaganja za većom polemičnošću i u ovoj
konferenciji ipak sam rešio da pojačam informativni karakter. Bilo je ranije
zahteva (zddb čini mi se?) da malo popričamo o istaknutim Srbima. Ja bih to
proširio na sve ljude potencirajući individualnost umesto trenutno precenjene
kolektivnosti. No, u ovim usijanim nacionalističkim vremenima :( "red" je da
počnemo sa Srbima.
Zamišljam da tema "ko.je.ko" bude "mala enciklopedija ličnosti". Neko će
možda reći da na ovaj način želim da spasem ovu konferenciju sudbine koja preti
starim Forumima jer su svojom polemičnošću izgubili aktuelnost. (?) :( Pokušaću
da opravdam ideju da konferencija civilizacija bude prava rizinica znanja
svestan eventualnih zamerki da je ovo i "prepisivanje". Zato ću se truditi se
da bude značajnih ličnosti koje je teže pronaći po običnim enciklopedijama.
Probuđenom nacionu obećavam da ću posebnu pažnju posvetiti znamenitim Srbima,
ali očekujem i pomoć auditorijuma da oformimo jaku bazu podataka za čitav svet.
Dakle, ovo je poziv svima da kažu po par reči o nekoj značajnoj individui.
ko.je.ko.2balinda,
NIKOLA TESLA
naučnik
Rođen je 10. jula 1856. godine u Smiljanu (Lika). Studirao je u Gracu i Pragu.
Fizičar i elektroničar, naučnik svetskog glasa koji je dobio 29 diploma raznih
univerziteta i akademija nauka, među kojima više doktorskih titula. žlan Srpske
kraljevske akademije. Radio je u čuvenoj Edisonovoj laboratoriji u Njujorku
(SAD), a osnovao je i sopstvenu. Ima oko hiljadu pronalazaka i preko stotinu
patenata iz oblasti elektronike, a najvažniji su: trofazni sistem za prenos
elektronične snage, indukcioni motor, generator, transformator za struje visoke
frekvencije, bežična telegrafija i dr. Po njegovom imenu nazvana je jedinica za
jačinu magnetskog polja. Objavio je više stručnih radova. Bio je pobornik
svetskog mira. Bio je velik srpski patriota, u svakoj prilici govorio je o
bratstvu Srba i Hrvata. Poznata je njegova izjava: "Ponosim se svojim srpskim
imenom i hrvatskom domovinom." Umro je Njujorku 7. januara 1943. godine.
ko.je.ko.3balinda,
MILOŠ CRNJANSKI
književnik
Rođen je 26. oktobra 1893. godine u žongradu (Mađarska). Studirao je u
Beogradu. Predstavnik modernog književnog pokreta posle Prvog svetskog rata.
Pesnik, romansijer, pripovedač i dramski pisac. Profesor, novinar i diplomata.
Prve radove objavio je u somborskom Golubu (1907). Mnoga njegova dela prevođena
su na svetske jezike, a i sam je bio značajan prevodilac. Najznačajnija su mu
dela: pesme Lirika Itake, "Stražilovo" i "Lament nad Beogradom", romani Dnevnik
o žarnojeviću, Seobe i Roman o Londonu, memoarska proza Kod Hiperborejaca,
zbirka Priče o muškom, putopisi Pisma iz Pariza, Ljubav u Toskani i Knjiga o
Nemačkoj, drame Maska, Konak i Nikola Tesla i dr. Objavio je Antologiju kineske
lirike i Pesme starog Japana. Uređivao je Dan i Ideje. Drugi svetski rat je
proveo u Rimu, Lisabonu i Londonu, gde je i ostao do povratka u domovinu
(1965). Jedan je od najznačajnijih srpskih pisaca XX veka. Umro je u Beogradu
30. novembra 1977. godine.
ko.je.ko.4balinda,
VASA žARAPIĆ
vojvoda
Rođen je oko 1770. godine u Belom Potoku (pod Avalom). Odmetnuo se u hajduke i
imao svoju četu, te vodio borbu sa Turcima još pre Prvog srpskog ustanka. Uz
Karađorđa je od prvih ustaničkih dana, mnogo je doprineo dizanju naroda na
ustanak. Borio se uglavnom oko Beograda, držeći ga u stalnoj opsadi. Kao jedan
od najslavnijih junaka postao je vojvoda. Poginuo je u borbama za oslobođenje
Beograda, kao komandant južne vojske, jurišajući na Stambol-kapiju 30. novembra
1806. godine.
ko.je.ko.5balinda,
ARSENIJE III žARNOJEVIĆ
patrijarh
Rođen je 1633. godine u Bajicama (Crna Gora). Iguman pećkog manastira, za
mitropolita je rukopoložen 1669, a za patrijarha srpskog izabran je 1679. Došao
je u sukob sa Turcima i pobunio narod srpski, pa bio primoran da beži u Nikšić
i na Cetinje, odakle hvata vezu i traži pomoć od Rusije i Mletačke republike.
Posle poraza austrijske vojske kod Kačanika (1690), da ne bi pao Turcima u ruke
sa mnoštvom naroda beži u Beograd, a kada su privilegijom austrijskog cara
Leopolda od 21. avgusta 1690. Srbi dobili crkvenu autonomiju, prešao je u
Komoran trudeći se da sprovede u život dobijenu autonomiju i da zaštiti prava
srpskih doseljenika. Borio se kao vrhovni verski poglavar da postane i vrhovni
politički predstavnik austrijskih Srba. Umro je u Beču 1706. godine.
ko.je.ko.6balinda,
SAVA ŠUMANOVIĆ
slikar
Rođen je 22. januara 1896. godine u Vinkovicma. Počeo je da slika na Umetničkoj
školi u Zagrebu i u privatnim školama i ateljeima. Studirao je slikarstvo u
Parizu. Izuzetan slikar koji je uglavnom slikao pejzaže, mrtvu prirodu i ženske
aktove, u početku pod jakim uticajem kubizma. žuveni su njegovi svetli, lirski
pejzaži Srema, kao i slike: Pijana lađa, Berba, Šidski vinogradi, Velike
kupačice, Doručak na travi i dr. Izlagao je u poznatim galerijama u zemlji i
inostranstvu. Posednje godine proveo je u Šidu. Ubile su ga ustaše u Sremskoj
Mitrovici 30. avgusta 1942. godine.
ko.je.ko.7balinda,
MIŠA ANASTASIJEVIĆ
trgovac
Rođen je 24. februara 1803. godine u Poreču (Donji Milanovac). Trgovac, u svoje
vreme najveći brodovlasnik na Dunavu i najbogatiji čovek u Srbiji. Imao je u
vlasništvu skoro celu flotu u Srbiji onog vremena (74 lađe), a knez Miloš ga je
imenovao za "kapetana dunavskog". Poznat je po imenu Kapetan Miša. Poklonio je
Srbiji najveću i najlepšu zgradu u Beogradu u kojoj je već decenijama
Beogradski univerzitet. Bio je predsednik Narodne skupštine (1858). Umro je u
Bukureštu 27. januara 1885. godine.
ko.je.ko.8balinda,
IVO ANDRIĆ
književnik
Rođen je 9. oktobra 1892. godine u Dolcu (kod Travnika). Doktor istorijskih
nauka i diplomata, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Jedan od najvećih
naših književnika, nosilac mnogih književnih priznanja, pa i najvećeg svetskog
priznanja - Nobelove nagrade za književnost, kojom ga je Švedska akademija
nauka svrstala u red svetskih velikana (1961). Počeo je veoma rano da piše,
njegove pesme objavljuje sarajevski časopis Bosanska vila već 1911. Jedan od
urednika Književnog juga (1918-1919). Prve njegove knjige bile su zbirke pesama
u prozi Ex Ponto (1918) i Nemiri (1920). Srpska književna zadruga izdala mu je
tri knjige pripovedaka (1924, 1931, 1936). Istovremeno on je bio i jedan od
najboljih srpskih esejista. Pisao je o Vuku i Njegošu, Matavulju i Kočiću i
drugim književnim velikanima. Međutim, iznad svega je pripovedač i romansijer.
Izraziti je realista, dao je čitavu galeriju likova. Poznate su njegove
pripovetke "Most na čepi", "Put Alije Đerzeleza", "U musafirhani", "Mustafa
Madžar", "Anikina vremena" i "Priča o vezirovom slonu" a od romana Travnička
hronika i Na Drini ćuprija, kojima stiče glas svetskog pisca. Pored nekoliko
tomova priča i eseja, dao je i romane Gospođica, Omerpaša Latas, Prokleta
avlija. Bio je i veliki srpski patriota. Prvi svetski rat zatekao ga je u
redovima tadašnje revolucionarne srpske omladine. Uhapšen je i interniran u
zloglasnu mariborsku tamnicu, pa u Ovčarevo i Zenicu. Drugi svetski rat provodi
u Beogradu, odbijajući kao eksdiplomata svaku saradnju sa ondašnjom pronemačkom
vladom. Umro je u Beogradu 13. marta 1975. godine.
ko.je.ko.9balinda,
ILIJA BIRžANIN
oberknez
Rođen je oko 1764. godine u selu Suvodanju (pod Medvednikom). Ističe se u
predustaničkim borbama sa janičarima. Jedan je od vodećih srpskih knezova, koje
Hadži Mustafa-paša angažuje u borbama protiv Pazvan-Ogluovih janičara, koji su
hteli da zavladaju Beogradskim pašalukom. Radio je na uspostavljanju redovnih
srpskih odreda, a borio se protiv janičarskih odmetnika. U toj borbi janičarski
odmetnici su dva puta izbačeni iz Srbije. Posle dolaska janičara, koji su
izvršili prevrat i na prevaru ubili Hadži Mustafa-pašu (1801), bio je među
prvima na spisku za likvidiranje. Uhvaćen na prevaru od dahija, u danima "seče
knezova", posečen je u Valjevu 23. januara 1804. godine.
ko.je.ko.10balinda,
RUĐER JOSIP BOŠKOVIĆ
naučnik
Rođen je 18. maja 1711. godine u Dubrovniku. Profesor Univerziteta u Rimu,
inženjer, astronom, fizičar, filozof i diplomata. Direktor Optičkog instituta
francuske mornarice. Osnivač i direktor Brerske opservatorije kod Milana. Sa
ogromnim brojem naučnih radova iz oblasti fizike, astronomije i matematike (na
latinskom, italijanskom i francuskom), stekao je reputaciju jednog od najvećih
svetskih naučnika svoga vremena. Poznata su njegova dela: Theoria philosophiae
naturalis redakta ad unicam legem virium in natura existentium, O morskoj
plimi, Teorija konusnih preseka, Elementi matematike i dr. Umro je u Milanu 13.
februara 1787. godine.
ko.je.ko.11balinda,
VUK BRANKOVIĆ
despot
Sin sevastokratora Branka Mladenovića, zet kneza Lazara. Posle smrti cara Uroša
vladao je u Drenici, kosovskom kraju sa Prištinom, Vučitrnom, Zvečanom i
rudnikom Trepčom. Njegova oblast je prema zapadu dopirala do Polimlja. Posle
smrti kralja Vukašina zavladao je Skopljem i Prizrenom. Imao je dobre odnose sa
Dubrovčanima. Učestvovao je u Kosovskom broju 1389, a u narodnoj pesmi i priči
netačno je prikazan kao izdajnik i krivac za srpski poraz. Posle boja pokušavao
je da nastavi borbu protiv Turaka, ali su mu oni oduzeli Skoplje (1392) i
rudnike i nagnali ga da plaća danak. Kao nepouzdanom vazalu Bajazit mu je
oduzeo vlast. Umro je u izgnanstvu 6. oktobra 1397. godine.
ko.je.ko.12balinda,
VUK BRANKOVIĆ
despot
Rođen je oko 1438. godine u Smederevu. Sin slepog Grgura, a unuk Đurđa
Brankovića. Pre pada Smedereva držao se Turaka, a 1465. prešao je Ugrima koji
su ga imenovali za titularnog srpskog despota. Postavljen je za vojnog
zapovednika Srba u Sremu i Slavoniji. Ratovao je za račun Ugarske, najviše
protiv Turaka. Istakao se pri zauzimanju grada Zaslona (Šapca), kao i u bici na
Uni. Prodirao je sa svojom vojskom više puta u Srbiju i Bosnu, a 1480. spalio
je Vrhbosnu. Zbog svojih hrabrih iznenadnih napada na Turke, u narodnim pesmama
je nazvan "Zmaj Ognjeni Vuk". Umro je 16. aprila 1485. godine.
ko.je.ko.13balinda,
ISIDORA SEKULIĆ
književnica
Rođena je 16. februara 1877. godine u Mošorinu (Bačka). Doktorirala je u
Nemačkoj. Široke kulture i visokog obrazovanja, znalac mnogih jezika, te vrstan
prevodilac. Pisac novela, eseja, romana, studija i putopisac. Sarađivala je u
svim većim listovima i časopisima. Izvanredan stilist i lakog izražaja. žlan je
Srpske akademije nauka i umetnosti. Poznata su njena dela: Saputnici, Pisma iz
Norveške, Đakon Bogorodične crkve, Kronika palanačkog groblja, Zapisi,
Analitički trenuci i teme, Zapisi o mome narodu, Njegošu - knjiga duboke
odanosti, Govor i jezik kulturna smotra naroda, Mir i nemir i dr. Umrla je u
Beogradu 5. aprila 1958. godine.
ko.je.ko.14balinda,
LAZA K. LAZAREVIĆ
književnik
Rođen je 1. maja 1851. godine u Šapcu. Posle prava u Beogradu studirao je
medicinu i doktorirao u Berlinu. Pravnik, lekar, pukovnik. žlan Srpske
kraljevske akademije. Lični lekar kralja Milana. Učestvovao je u Srpsko-turskom
ratu (1876-1878) kao vojni lekar. Kao lekar je objavio više naučnih dela iz
medicine (Lazegov simptom kod išijasa), a znatno je unapredio sanitetsku
organizaciju Srbije. Bio je jedan od vodećih književnika svog vremena. Kao
talentovan pripovedač, spadao je među najbolje srpske realiste, a njegove
najčuvenije pripovetke su: "Prvi put s ocem na jutrenje", "Sve će to narod
pozlatiti", "On zna sve", "Verter", "Školska ikona", "Na bunaru", "U dobri čas
hajduci", "Švabica" i dr. Umro je u Beogradu 29. decembra 1891. godine.
ko.je.ko.15balinda,
BRANISLAV PETRONIJEVIĆ
naučnik
Rođen je 25. marta 1875. godine u Sovljaku (kod Uba). Gimnaziju je završio u
Valjevu, a Filozofski fakultet i doktorat u Lajpcigu. Filozof, matematičar,
paleontolog i biolog. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije
nauka, filozof koji je obrađivao sintezu empirizma i racionalizma (teorija
empirioracionalizma) i sintezu pesimizma i optimizma (malizam). Napisao je
velik broj filozofskih dela (oko 150) od kojih su najznačajnija: Istorija
novije filozofije, Empirijska psihologija, Principi metafizike (u dva toma) i
dr. U matematici je postigao najveća ostvarenja u diskretnoj geometriji, u
paleontologiji, a najznačajnija mu je studija o arheopteriksu i arheornisu.
Poznati su njegovi žlanci i studije (u četiri sveske), o najrazličitijim
naučnim i filozofskim temama, a pisao je i o književnim temama i piscima
(Njegoš, Tolstoj). Umro je u Beogradu 4. marta 1954. godine.
ko.je.ko.16balinda,
RADOMIR RAŠA PLAOVIĆ
glumac
Rođen je 7. februara 1899. godine u Ubu. Diplomirao je na Filozofskom i
Tehničkom fakultetu u Beogradu. Jedan od najtalentovanijih jugoslovenskih
pozorišnih umetnika, prvak drame Narodnog pozorišta u Beogradu, reditelj,
pedagog i dramski pisac. Igrao je visoko nadahnutim kreacijama: Hamleta, Jaga,
Henriha IV, Šajloka, vladiku Petra. Režirao je Njegošev Gorski vijenac. Pisac
više pozorišnih komada (sa M. Đokovićem): Voda sa planine, Rastanak na mostu,
Kad je sreda petak je itd. Istakao se i na filmu. Bavio se pedagoškim radom i
objavio više studija iz oblasti teorije glume. Umro je u Beogradu 1977. godine.
ko.je.ko.17balinda,
UROŠ PREDIĆ
slikar
Rođen je 25. novembra 1857. godine u Orlovatu (Banat). Slikarstvo je učio u
Beču i Minhenu. Izrazit predstavnik realizma i akademskog slikarstva, član
Srpske akademije nauka i umetnosti. Izradio je portrete mnogih istaknutih
ličnosti iz kulturnog i političkog života Srbije s kraja XIX veka i prve
polovine XX veka. Radio je istorijske kompozicije i ikonostase, preko hiljadu
ikona. Poznate su njegove slike: Kosovska devojka, Bosanski begunci, Vesela
braća, Siroče na majčinom grobu, mala platna Pod dudom, Marljive ručice itd.
Umro je u Beogradu 11. februara 1953. godine.
ko.je.ko.18balinda,
RADE PRIBIĆEVIĆ
pravnik
Rođen je 1896. godine u Glavičanima. Završio je pravne nauke i Visoku
diplomatsku školu u Parizu. Pre Drugog svetskog rata izdavao je u Petrinji
napredni list Pravda. Jedan je od osnivača i prvi predsednik društva
"Prosvjeta". Narodni poslanik Sabora NR Hrvatske i Savezne narodne skupštine
Jguoslavije, potpredsednik vlade Hrvatske, ambasador u Varšavi i Otavi, sudija
Vrhovnog suda Hrvatske. Istakao se radom na bratstvu Srba i Hrvata. Umro je u
Zagrebu 1953. godine.
ko.je.ko.19balinda,
GAVRILO PRINCIP
revolucionar
Rođen je 30. juna 1884. godine u Velikom Obnjaju (kod Bosanskog Grahova). Zbog
svojih veza sa đačkom antiaustrijskom revolucinarnom organizacijom isključen je
iz gimnazije u Sarajevu (1912). Prelazi u Beograd gde nastavlja školovanje i
povezuje se sa organizacijom "Ujedinjenje i smrt". Krajem maja 1914. prebacuje
se u Sarajevo, kao član organizacije "Mlada Bosna", gde je 28. juna 1914. pucao
na austrougarskog prestolonaslednika Ferdinanda. Pred sudom se držao veoma
hrabro. Kao maloletan, osuđen je na dvadeset godina teške robije, koju je pod
nemogućim uslovima izdržavao u Terezinu (žSSR), gde je iscrpljen i umro od
tuberkuloze 28. aprila 1918. godine.
ko.je.ko.20balinda,
DRAGUTIN GAVRILOVIĆ
pukovnik
Rođen je 25. maja 1882. godine u žačku. Učestvovao je u svim ratovima srpske
vojske od 1912. do 1918, a naročito se istakao u odbrani Beograda (1915) kada
je izdao istorijsku zapovest vojnicima: "Vrhovna komanda izbrisala nas je iz
spiska živih..." U toj borbi, prsa u prsa, teško je ranjen i jedva se izvukao
iz obruča sa neznatnim brojem vojnika, koji su herojski držali svoje položaje
do poslednjeg časa. Odlikovan je za hrabrost Karađorđevom zvezdom sa mačevima,
a nosilac je i više stranih odlikovanja. Umro je u Beogradu 19. jula 1945.
godine.
ko.je.ko.21balinda,
VELIBOR GLIGORIĆ
književni kritičar
Rođen je 28. jula 1899. godine u Ripnju. Školovao se u Beogradu, Turnonu i
Bolijeu (Francuska), a diplomirao je prava u Beogradu. Posle internacije u
banjičkom logoru, deportovan je u Nemačku, gde je do kraja rata ostao na
prisilnom radu. Upravnik Narodnog pozorišta i Jugoslovenskog dramskog pozorišta
u Beogradu, profesor na Filozofskom fakultetu, član i predsednik Srpske
akademije nauka i umetnosti, dopisni član svih jugoslovenskih akademija. Bio je
urednik više časopisa, poznat kao oštar polemičar. Najpozantija su mu dela:
Srpski realisti, Knjiga i život, Lica i maske, Književne magle, Portreti, Senke
i snovi, Jakov Ignjatović i dr. Dobio je brojna priznanja i odlikovanja. Umro
je u Beogradu 3. oktobra 1977. godine.
ko.je.ko.22balinda,
MILAN GROL
političar
Rođen je 31. avgusta 1876. godine u Beogradu. Studirao je u Beogradu i Parizu.
U Prvom svetskom ratu je na čelu Presbiroa u čenevi. Književni kritičar,
esejista i prevodilac. Dramaturg i upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu.
Glavni saradnik Jovana Skerlića u Srpskom književnom glasniku. Predsednik
Demokratske stranke u Kraljevini Jugoslaviji. Ministar u emigrantskoj vladi u
Londonu, potpredsednik vlade posle rata. Poznato mu je delo Iz pozorišta
predratne Srbije. Posle Drugog svetskog rata pokrenuo je u Beogradu opozicioni
list Demokratija. Umro je u Beogradu 3. decembra 1952. godine.
ko.je.ko.23balinda,
NIKOLA NESTOROVIĆ
arhitekt
Rođen je 2. aprila 1868. godine u Požarevcu. Studirao je u Beogradu, a
na specijalizaciji je u Berlinu. Profesor Univerziteta u Beogradu. Kao
jedan od prvih arhitekata slobodnog pravca u Srboji i sa najvećim
ugledom, izabran je za doživotnog počasnog predsednika Društva
arhitekata Srbije. Projektovao je i izgradio u Beogradu: Narodni muzej
(na Trgu republike), Beogradsku zadrugu i hotel "Bristol" (u
Karađorđevoj ulici), okružna načelstva i sudove u Kragujevcu i Kruševcu
i dr. Objavio je više studija i knjiga, a najznačajnije su: Građevinske
konstrukcije (I-II), Poljoprivredne zgrade, Građevine i arhitekti u
Beogradu prošloga stoleća. Umro je u Beogradu 18. februara 1957.
godine.
ko.je.ko.24balinda,
ALEKSA ŠANTIĆ
pesnik
Rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru. Lirski pesnik koji je veoma
rano skrenuo na sebe pažnju. Da bi suzbio uticaj austrijskog režimskog
lista Nada (osnovanog da parališe Bosansku vilu), sa prijateljima
pokreće list Zoru, a zatim i Malu biblioteku (1899). Za razvijanje
nacionalne svesti u potlačenoj Hercegovini, osniva u Mostaru i pevačko
društvo "Gusle", kao i druge prosvetne i kulturne ustanove. Godine
1904. učestvuje u stvaranju Srpske narodne organizacije u kojoj je
stalni predstavnik Mostara. Za vreme aneksije Bosne i Hercegovine beži
u Italiju, a za vreme Prvog svetskog rata zatvoren je kao taoc i
optužen zbog svojih srpskih patriotskih pesama. žlan Srpske kraljevske
akademije. Poznate su njegove pesme "Ostajte ovde, ", "Pretprazničko
veče" i "Veče na školju" i dr. Sem lirskih pesama pisao je i drame: U
magli i Hasanaginica. Prevodio je sa nemačkog i češkog jezika.
Oslobođenje je dočekao u Mostaru kao predsednik Narodnog veća, uz pesme
koje je spevao srpskoj vojsci koja je donela pobedničku zastavu u
Hercegovinu. Umro je u Mostaru 2. februara 1924. godine.
ko.je.ko.25balinda,
DUŠAN NEDELJKOVIĆ
filozof
Rođen je 18. maja 1899. godine u Isakovu (kod Ćuprije). Studirao je
filozofiju i etniopsihologiju u Parizu, gde je i doktorirao. Profesor
Univerziteta u Beogradu, etnolog, filozofski pisac, član Srpske
akademije nauka i umetnosti. Dao je brojna i veoma zapažena filozofska
dela, kao i niz studija o raznim filozofskim pitanjima. Prevodilac je
značajnih dela velikih filozofa (Hegela, Lajbnica, Voltera i dr.).
Poznate su njegove rasprave: Orijentacije saznavanja, Psihologija
lirskog stvaranja, Leonardo da Vinči (I-II), Pragmatizam i dijalektika
i dr. Umro je u Beogradu 29. juna 1984. godine.
ko.je.ko.26balinda,
MILAN NEDIĆ
general
Rođen je 20. avgusta 1877. godine u Grockoj. Višu vojnu školu završio
je u Beogradu. U balkanskim ratovima je načelnik štaba Vardarske
divizije. Učestvuje u ugušivanju albanske bune. Prilikom probijanja
Solunskog fronta komandant je Timočke divizije. Za vojne zasluge
odlikovan je sa više domaćih i stranih odlikovanja. Ministar vojske
postaje 1939, ali je ubrzo smenjen i osumnjičen da priprema vojni puč.
Drugi svetski rat zatekao ga je na položaju komandanta Treće grupe
armija. Impresioniran nemačkim uspesima početkom Drugog svetskog rata,
pristaje da ga Nemci imenuju za predsednika novoformirane uprave u
Srbiji. Na tom položaju borio se, koliko je bilo u njegovoj moći, da
Srbija i u takvim uslovima ostane državno-pravni subjekt trudeći se da
spase što više srpskih glava. Krajem rata izbegao je iz zemlje ali,
pošto je bio na listi ratnih zločinaca, saveznici su ga repatrirali. Po
tvrđenju tadašnje vlasti, tokom istrage izvršio je samoubistvo u
beogradskom zatvoru 4. februara 1946. godine.
ko.je.ko.27balinda,
NIKODIM I
arhiepiskop
Rođen je sredinom XIII veka. Iguman manastira Hilandara. Kao pećki
arhiepiskop (1317-1324) svojevremeno veoma uticajna ličnost, izmiro je
kraljeve Milutina i Dragutina. Izaslanik srpskog dvora u Carigradu,
ugledan diplomata. Preveo je na srpski Tipik Sv. Save Jerusalimskog.
Umro je 12. maja 1324. godine.
ko.je.ko.28balinda,
BRANISLAV NUŠIĆ
knjiženvik
Rođen je 8. oktobra 1864. godine u Smederevu. Studirao je prava u Gracu
i Beogradu. Najveći srpski pozorišni pisac. Pisao je pripovetke,
feljtone, romane, drame i komedije. Pisao je pod pseudonimima Ben
Akiba, Alkibijad Đ. Nuša, Aga itd. Bio je diplomata, novinar, upravnik
pozorišta u Beogradu, Novom Sadu i Sarajevu. Osnovao je pozorište u
Skoplju. žlan Srpske kranjevske akademije. U svojim delima žigosao je
negativne strane čoveka i društva: neznanje, pohlepnost, uobraženje,
podlost, zelenaštvo, politikanstvo itd. Njegova mnogobrojna dela su
stalno na pozorištnim repertoarima: Narodni poslanik, Sumnjivo lice,
Protekcija, Gospođa ministarka, Ožalošćena porodica, Dr, Pokojnik, Knez
Ivo od Semberije, Hadži Loja, Nahod, Pučina, Analfabeta, Vlast, Put oko
sveta itd. Pripovetke i romani: Pripovetke jednog kaplara, Ramazanske
večeri, Opštinsko dete, Ben Akiba i dr. žuvena je njegova
Autobiografija. Umro je u Beogradu 19. januara 1938. godine.
ko.je.ko.29balinda,
ALEKSANDAR OBRENOVIĆ
kralj
Rođen je 2. avgusta 1876. godine u Beogradu. dolazi na presto Srbije
1889, lišavajući slobode namesnike i ministre, zavodeći lični režim.
Ukinuo je tri Ustava, izvršio četiri državna udara, postavio i oborio
dvanaest vlada. Povećao je vojni potencijal Srbije. Radio je sporazumu
balkanskih država i uspostavio jedno vreme dobre odnose sa Bugarskom i
Crnom Gorom. Pokušavao je da uvede mlađe ljude na političku scenu, ali
je najčešće pribegavao tzv. činovničpkim vladama. Nije birao sredstva
da svoju ljubavnu vezu sa dvorskom damom Dragom Mašin pretvori u brak.
Ubili su ga vojni zaverenici u Beogradu 1. aprila 1903. godine.
ko.je.ko.30balinda,
LAZAR HREBELJANOVIĆ
srpski knez
Rođen je 1329. godine u Prilepcu (kod Novog Brda). U vreme rasula
srpske države postaje knez Pomoravlja, Braničeva, severozapadne Srbije
do Drine i Save. Odupro se Turcima, odbivši ih u prvom naletu na
njegovu državu, na Dubravici i kod Paraćina (1381), a odbio je i drugi
napad turskog sultana Murata kod Pločnika (1386). U okviru teritorije
kojom je upravljao našla su se dva najznačajnija rudarska središta
srednjovekovne Srbije: Novo Brdo i Rudnik. Uživao je podršku Srpske
crkve koju je štedro darivao. Podigao je manastire Ravanicu, Lazaricu i
Gronjak, a izmirenje Srpske pravoslavne crkve i Carigradske
patrijaršije u velikoj meri je njegova zasluga. U ljutom boju na
Kosovu, u kome je ubijen i turski sultan Murat, ranjen je, zarobljen i
pogubljen 15. (28.) juna 1389. godine.
ko.je.ko.31max.headroom,
IPOLIT-LEON-DENIZER RIVAJ (alias ALEN KARDEK)
spiritista
Rodio se u Lionu, 3. oktobra 1804, u gradjanskoj porodici
magistrata i advokata. Skolu je ucio u Lionu, a zatim se okrenuo
naukama, medicini ("Les pionniers du spiritisme en France",
dokumente sakupio J. Malgras, Paris, 1906.) i filozofiji i otisao da
upotpuni svoje delo u Iverdenu u Svajcarskoj, uz cuvenog pastora
Pestolacija, ciji je postao saradnik i ucenik. Radio je na
propagiranju njegovog sistema obrazovanja koji je prosirio svoj uticaj
na reformu studija u Nemackoj i Francuskoj. Katolik, vaspitan u
protestantskoj zemlji, pretrpeo je postupke netolerancije koji ce ga
vezati za ideju ujedinjavanja verovanja.
Kada je zavrsio studije, vratio se u Francusku. Sa dvadeset
osam godina ozenio se cerkom jednog beleznika, svojom susedom
koja je i sama bila nastavnica. Osnovali su malu skolu
zasnovanu na novim pedagoskim principima. Nalicje srece, nesrecni
slucajevi ucinice da prodju kroz teske trenutke. Skolica je bila
zatvorena. Alan Kardek je morao da daje casove drugde: preveo je na
nemacki vise dela o obrazovanju i moralu, izmedju ostalog i
Fenelonova dela (*). Pitanje pravaca se sredilo. Postao je clan
mnogih naucnih drustava, izmedju ostalog i Kraljevske akademije u
Arasu, koja ga je 1831. nagradila za rad o sledecem pitanju:
"Koji je sistem studija najvise u skladu sa potrebama vremena?".
Od 1835. do 1840. drzao je u svom domu, uz pomoc zene, besplatnu
nastavu iz fizike, astronomije, anatomije, itd. Jedan prijatelj, koji
je bio medijum, inicirao ga je 1854. u prizivanje duhova.
Pseudonim Alen Kardek dao mu je u toku jednog opstenja pod naslovom
"Duh istine", sto je bilo njegovo ime za vremena Druida, i nalozio
mu da nastavi raditi u pravcu inicijacije sto mu je i bilo
svojstveno tokom brojnih ranijih inkarnacija.
Od tada je celokupna njegova aktivnost bila u sluzbi
spiritizma. Njegova glavna dela su:
April 1857: "Knjiga o duhovima"
Januar 1861: "Knjiga o medijumima"
Avgust 1864: "Jevandjelje prema spiritizmu"
Januar 1868: "Postanje, cuda i prorocanstva prema spiritizmu"
Pored toga:
1. januara 1868: osnivanje "Spiritistickog casopisa" (ili
novina psiholoskih studija).
1. aprila 1868: osnivanje "Pariskog drustva za spiritisticke
studije", kojim je rukovodio.
Preminuo je u Parizu, 31. marta 1869, u sezdeset petoj godini,
od srcane bolesti pogorsane usled preteranog rada. Pociva u groblju
Per-Lasez pod nekom vrstom dolmena.
Njegova dela su jednostavne transkripcije poruka koje je
primao od Duhova. Autor samo sistematizuje ucenje, grupise
odgovore po logickim rubrikama i rukovodi ispitivanjima na
nacin koji udovoljava zahtevima naseg zemaljskog mozga. Njegova
"Knjiga o duhovima", iz koje u sustini izvlacimo izlaganje
doktrine, predstavlja se kao katehizam sa komentarima. Sistem
je prepun i obuhvata metafiziku koja je prozeta fizickim ili
genetickim razmisljanjima, kao i moral.
----------------------------------------------------------------------
(*) Rene Genon ("Spiritisticka greska") ga stavlja na celo pozorista
Folies Marigny. U stvarnosti, da bi ziveo, morao je voditi
racunovodstvo kod kuce, ali je ono koje se tice tog pozorista
izgubljeno kao i toliko drugih. Videti Klod Varez, bibliografija.
ko.je.ko.32balinda,
STEFAN LAZAREVIĆ
despot
Rođen je oko 1377. godine. Sin kneza Lazara, srpski vladar (1389-1427). Priznao
je vrhovnu vlast turskog sultana Bajazita, koga pomaže u bitkama na Rovinama i
kod Nikopolja. Učestvovao je u bici kod Angore (1402) kao saveznik Turaka,
protiv kana Tamerlana, ali se sretno vratio u Srbiju, iako je turska vojska
pretrpela težak poraz. Na povratku svratio je u Carigrad gde je dobio titulu
despota. Proširio je svoju Despotovinu. Podigao je manastir Manasiju. Bavio se
i književnošću, napisao je "Slovo ljubve". Umro je u Dervenglavi (danas
Crkvina) 19. jula 1427. godine.
ko.je.ko.33balinda,
TEODOSIJE ORAŠAžKI
oberknez
Rođen je oko 1750. godine u Orašcu. Jedan od najuglednijih predustaničkih
prvaka koji je predložen na zboru u Orašcu za glavnog ustaničkog vođu, ali se
nije prihvatio. U Pećinama, nedaleko od Ostružnice, prilikom jedne rasprave
Karađorđe ga je teško ranio. Od zadobijenih rana umro je u Orašcu 1804. godine.
ko.je.ko.34balinda,
MILUTIN USKOKOVIĆ
književnik
Rođen je 4. juna 1884. godine u Užicu. Završio je prava u Beogradu a doktorirao
u čenevi. Novelist po uzoru na francuske pisce, razapet između starinskog
romantizma i modernog senzibiliteta. Objavio je zbirku pripovedaka Kad ruže
cvetaju, dva romana: Došljaci i žedomir Ilić i dr. Prevodio je sa francuskog.
Za vreme katastrofe u Prvom svetskom ratu izvršio je samoubistvo u Kuršumliji
14. oktobra 1915. godine.
ko.je.ko.35balinda,
FIRMILIJAN
mitropolit
Rođen je 1852. godine u Beogradu. Novinar i pedagog. Kao skopski mitropolit
branio je srpska nacionalna prava koja je turska vlast gušila na svakom koraku.
Umro je u Beogradu 7. decembra 1903. godine.
ko.je.ko.36balinda,
JOVAN CVIJIĆ
naučnik
Rođen je 29. septembra 1865. godine u Loznici. Studirao je i doktorirao u Beču.
Naučnik svetskog glasa: geograf, geomorfolog, etnograf, geolog, antropolog i
istoričar. Profesor i rektor Univerziteta u Beogradu, počasni doktor Sorbone i
drugih univerziteta u svetu, kao naučnik koji je imao uticaja na razvoj
geografske nauke u svetu. Predsednik Srpske kraljevske akademije, osnivač
Geografskog zavoda i Srpskog geografskog društva. Pokrenuo je Glasnik srpskih
geografa i publikaciju Naselja srpskih zemalja. Obajvio je na stotine naučnih
dela u svetu zapaženih, među kojima: Antropografski problemi Balkanskog
poluostrva, Osnovi za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije,
Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, Geomorfologija, Govori i članci
(četiri knjige) i dr. Umro je u Beogradu 16. januara 1927. godine.
ko.je.ko.37balinda,
VESELIN žAJKANOVIĆ
klasični filolog
Rođen je 28. marta 1881. godine u Beogradu. Studirao je u Beogradu, Lajpcigu i
Minhenu, gde je i doktorirao. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske
akademije nauka. Prevodio je dela sa klasičnih jezika, a i sam je više radova
napisao na latinskom. Proučavao je običaje i verovanja raznih naroda, a
naročito religiju Srba pre primanja hrišćanstva. Značajna su njegova dela: O
srpskom vrhovnom Bogu, Mit i religija u Srba, Pregled rimske književnosti,
Studije iz religije i folklora, Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama i
dr. Umro je u Beogradu 6. avgusta 1946. godine.
ko.je.ko.39balinda,
DRAGIŠA VASIĆ
književnik
Rođen je 2. septembra 1885. godine u Gornjem Milanovcu. Završio je prava u
Beogradu. Učestvuje u balkanskim ratovima kao rezervni oficir. U Prvom svetskom
ratu je od Kolubarske bitke, preko Albanije i Solunskog fronta do oslobođenja.
Bio je branilac komunista na Vidovdanskom procesu. Dopisni član Srpske
kraljevske akademije. Sa Slobodanom Jovanovićem osniva Srpski kulturni klub i
uređuje Srpski glas. Tokom Drugog svetskog rata je ideolog u štabu D.
Mihailovića. Između dva rata objavio je značajne knjige proze: Utuljena
kandila, Crvene magle, Vitlo i druge priče i Pripovetke, kao i Dva meseca u
jugoslovenskom Sibiru, Karakter i mentalitet jednog pokolenja, Utisci iz Rusije
i brojne članke. Ubijen je u Novoj Gradiški u proleće 1945. godine.
ko.je.ko.40balinda,
JANKO VESELINOVIĆ
književnik
Rođen je 1. maja 1862. godine u Crnobarskom Salašu (Mačva). Učitelj, dramaturg
Narodnog pozorišta, korektor i novinar. Uređivao je Srpske novine i Zvezdu.
Veoma plodan pripovedač i romansijer. Pisao je i pozorišne komade. Poznate su
mu zbirke pripovedaka: Poljsko cveće, Rajske duše, Male priče, Slike iz seoskog
života, Zeleni vajati, Slike iz učiteljskog života, Od srca srcu, Stari
poznanici, romani: Hajduk Stanko, Borci, Junak naših dana, Seljak, Mašići;
pozorišni komadi: Đido (sa D. Brzakom),Potera, Pisma sa sela i dr. Umro je u
Glogovcu 14. juna 1905. godine.
ko.je.ko.41balinda,
FILIP VIŠNJIĆ
narodni pesnik
Rođen je 1767. godine u Trnovi (kod Zvornika). Najveći srpski narodni
pesnik-guslar. Pesnik velikog talenta. Prešao je u Srbiju 1809. Njegove pesme
obiluju istorijskim podacima, često izvornim, jer ih je spevao neposredno posle
događaja. Vuk Karadžić našao ga je 1813. u Sremu i tu je zapisao njegove pesme
o Prvom srpskom ustanku, od kojih je najbolja "Početak bune protiv dahija".
Umro je u Grku (Srem) 1834. godine.
ko.je.ko.42balinda,
JOHANN SEBASTIAN BACH
kompozitor
(Eisenach) 21. marta 1685. fogine, u razgranatoj nemačkoj familiji
muzičara, rodio se ovaj muzički genije. žlanovi ove familije su više od
dva veka držali sve važnije položaje kantora i orguljaša ili su bili
članovi gradskih kapela po čitavoj srednjoj Nemačkoj. Ako se uzme u
obzir da je gotovo polovina Bach-ovog opusa izgubljena, onda on svakako
spada među najplodnije muzičke stvaraoce. Međutim, sama obimnost opusa
za to doba bila je uobičajena (Händel, Telemann, Scarlatti, Hasse,
Graupner i mnogi drugi autori). Bach-ova genijalnost ogleda se u tome
što on daleko natkriljuje svoje savremenike u poznavanju muzike drugih
majstora a izrazitim obeležjem svoje individualnosti.
28. jula 1750. godine u Lapcigu (Leipzig), nakon dugotrajne bolesti,
slepila i posle neuspele operacije umro je genijalni nemački
kompozitor, Johann Sebastian Bach. Pokopan je kraj južnog zida crkve
sv. Ivana, ali je mesto njegovog groba ubrzo bilo zaboravljeno. Nakon
gotovo vek i po posmrtni ostaci su pronađeni i položeni u kriptu crkve
sv. Ivana. Bach-ovo pravo značenje se počelo shvaćati tek u XIX veku.
Njegova smrt je zabeležena samo u jednim novinama a za svoje sugrađane
bio je samo "jedan između mnogih Thomaskantora", dok im je njegova
dvorska titula bila trn u oku.
ko.je.ko.43balinda,
VASA žUBRILOVIĆ
istoričar
Rođen je 13. januara 1897. godine u Bosanskoj Gradiški. Profesor
Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka i umetnosti i
drugih jugoslovenskih akademija. Posle Sarajevskog atentata, osuđen je
kao maloletnik na šesnaest godina robije. Za vreme Drugog svetskog rata
bio je zatvoren u logoru na Banjici. Ministar u Saveznoj vladi FNRJ i
direktor Balkanološkog instituta. Glavna dela: Istorija političke misli
u Srbiji XIX veka, Prvi srpski ustanak i bosanski Srbi, Poreklo
muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini i dr.
P.S. Pošto trenutno ne mogu da pronađem gde sam zapisao datum njegove
smrti, reših da vas upitam ne toliko što je to tako bitan podatak, nego
više stoga da proverim: čita li ovo iko? :)))
ko.je.ko.44zddb,
-> #42, balinda
JOHANN SEBASTIAN BACH
kompozitor
Misliš JOVAN SRBISLAVA BAKIĆ ?
ko.je.ko.45balinda,
-> #44, zddb>>>> JOHANN SEBASTIAN BACH
>>>> kompozitor
>>
>> Misliš JOVAN SRBISLAVA BAKIĆ?
:) Zddb je prvi primetio da dominiraju (da se blago izrazim) ;)
Srbi, zato najavljujem za sutra jedan kontra udar. :)
P.S.
Pošto sam dobio napomenu u mailu da bi dobro došli i nešto
popularniji podaci po kojima je lakše zapamtiti i ponešto o nekoj
značajnoj ličnosti pa makar se nešto i izostavilo, potrudiću se da bude
i toga umesto suvoparnog iznošenja osnovnih podataka.
Ideja mi je bila da se na sezamu sa nearedbom find lakše i brže
mogu pronaći podaci o ovoj ili onoj poznatoj ili manje poznatoj
ličnosti, ali ako hoćete trač rubriku, (?) ok. :)))
ko.je.ko.46dusan,
DIMITRIJEVIĆ DUŠAN
genije
Možete ga naći na Sezamu; username dusan.
ko.je.ko.47balinda,
GIUSEPPE GUARNERI
graditelj violina
Rodio se 21. avgista 1698. godine u Kremoni (Cremona), najizrazitija ličnost u
poznatoj porodici graditelja gudačkih instrumenata. Uz A. Stradivarija,
najistaknutiji majstor klasične gradnje violina. Izradio je oko 200 violina,
međutim njegovi radovi su ostali dugo nezapaženi, sve dok Paganini nije svirao
na jednoj njegovoj violini. Rezonantna kutija njegovih violina ima izvanredna
akustična svojstva čak i kada nije napravljena od najkvalitetnijeg drveta. Lak
varira od zlatnižute do najfinije, poput trešnje crvene boje, namaz je uglavnom
tanak i veoma mekan, kod kasnijih instrumenata nešto tvrđi, ali uvek čistih
boja. Zanat učio kod svog oca i kod Stradivarija. Vodio je dosta nesređen život
što se ogledalo i u padu kvaliteta (instrumenti iz te faze nazivani su
"tamničke violine"). Njegove violine imaju uglavnom svetliji i snažniji zvuk od
Stradivarijevih. Umro je 17. oktobra 1744.
ko.je.ko.48balinda,
PETAR KOžIĆ
književnik
Rođen je 29. juna 1877. godine u Stričevićima (kod Banja Luke). Gimnaziju je
završio u Beogradu, a filozofiju u Beču. Veliki srpski patriota. Osniva u Banja
Luci list Otadžbina (1907), glavni organ bosanskih Srba političara nosilaca
srpskog nacionalističkog pokreta protiv austrougarske politike i protiv aga i
begova, čitluka i sahibija. Pošto je došao u oštar sukob sa austrijskom
okupatorskom vlašću, Otadžbina je zabranjena, a on osuđen na robiju u okovima.
Kasnije ponovo pokreće Otadžbinu a zatim i Razvitak, koji ima kratak vek
trajanja zbog cenzure. Biran je za narodnog poslanika u Bosanskom saboru, gde
nastavlja borbu, preteći ustankom i ratom. Počeo je da objavljuje članke u
nacionalonom duhu u Bosanskoj vili i Brankovom kolu. Njegova dela vezana su
mahom za nacionalnu delatnost, izvanredan je pripovedač i satiričar. Objavio je
zbirke pripovedaka S planine i ispod planine i Junci sa Zmijanja, a
najpoznatija su satirična jednočinka Jazavac pred sudom i duža pripovetka
Sudanija. Mnogobrojni novinski članci bili su mu čista poezija, iako je u njima
protestovao protiv terora i eksploatacije srpskog seljačkog naroda u Bosni.
Istinski pesnik ljubavi i bola, neumorni i nepomirljivi borac za slobodu i
narodna prava, nije mogao da izdrži pod bremenom koje je na sebe uzeo. čivčano
slomljen umro je u Beogradu 28. avgusta 1916. godine.
ko.je.ko.49balinda,
FRANZ PETER SCHUBERT
kompozitor
(Lichtenthal kod Beča) Dvanesto dete učitelja iz bečkog predgrađa došlo je na
svet 31. januara 1797. godine. Već u ranom detinjstvu pokazivao je izuzetnu
muzičku nadarenost. Robert Schumann je rekao: "Premda vreme rađa toliko mnoštvo
lepote, ono neće više nikada dobeti jednog Schuberta."
Za njegovog života održan je samo jedan koncert. To je njegov najveći uspeh u
javnosti koji mu je doneo i nešto materijalne dobiti. Tek tada, nekoliko meseci
pred smrt, mogao kupiti klavir. Bio je ne samo veliki umetnik nego i čovek
čvrstog karaktera, povučen i nenametljiv, iskren i odan prijatelj; strana mu je
bila svaka sebičnost i zavist.
Umro je 19. novembra 1828. godine, u 31. godini života, od trbušnog tifusa, u
stanu svog brata Ferdinada. Dva velika savremenika pobudila su njegovo
divljenje: Beethoven i Goethe. Premda su živeli u istom gradu Beethoven i
Schubert se nisu upoznali. Gotovo sva svoja dela napisao je za Beethovenova
života (umro je godinu dana kasnije). Pokopan je u blizini Beethovenovog groba.
ko.je.ko.50balinda,
MILOŠ TARABIĆ
prorok
Miloš i Mitar Tarabić su bili najveći proroci na tlu Srbije. Nadmašili su mnoge
proroke sveta pa i samog Nostradamusa u ponečem. Tarabići su u svojim
proricanjima bili potpuno konkretni i vrlo precizni: prostorno, vremenski,
istorijski. Miloš je bio osobenjak. čiveo je vrlo povučeno. Noću je često lutao
po šumi, opsednut svojim vizijama. Prorekao je i svoju smrt rekavši majci: "Kad
budem navršio 45 godina, ondakar ćeš me ukopati, a ženiti me nikada nećeš."
Tako je i bilo 6. februara 1854. godine.
ko.je.ko.51balinda,
LUDWIG VON BEETHOVEN
Kompozitor
Rodio se u Bonn-u 16. decembra 1770. godine. Sudbina se grubo poigravala sa
ovim neospornim genijem ali nije uspela da omete njegov zadatak. Poznata je
njegovo rečenica koju je prkosno uputio knezu Lichnowskom: "Kneže! To, što
jeste, postali ste slučajem i rođenjem, dok ja svoj položaj dugujem samome
sebi. Kneževa je bilo i biće ih na hiljade, Beethoven je samo jedan!"
Umro je Beču 26. marta 1827. godine. Gluvoća tokom polovine života i
nerazumevanje koje je nailazio kod žena koje je voleo, nagonile su ga ponekad
na samoubistvo. Snažan etički temelj njegove naravi i ljubav prema umetnosti
izbavili su ga od propasti. Pisao je Wegeleru: "Uhavati ću sudbinu za vrat. Ona
me neće dokraja dotući." čivot mu je bio ispunjen neprekidnom borbom: dolazi do
pada interesa za njegov umetnost pred suparništvom lakih Rossinijevih trijumfa;
familijarnih neprilika; uz duševne nevolje dolazi i do telesnih. Njegov čvrsti
organizam morao je konačno osetiti posledice dugogodišnjeg neurednog života.
Nizu bolesti se uporno odupirao i savladavao ih, dok nije dobio zapalenje pluća
i vodenu bolest koja ga je sasvim iscrpla.
ko.je.ko.52balinda,
TVRTKO I KOTROMANIĆ
ban i kralj
Unuk Jelisavete, kćeri kralja Dragutina. Presto je nasledio od strica Stevana
Kotromanića 1353. godine. Suzbio je pohod na Bosnu ugarskog kralja Ludovika
(1363). Pobuna vlastele (1366) prognala ga je iz zemlje, ali se uz pomoć
Ugarske vraća i uspostavlja punu vlast. Svojoj državi pripaja deo
Altomanovićeve zemlje. Ističe da je potomak Nemanjića, te se u manastiru
Mileševi kruniše za kralja Srba i Bosne. Kriza u Ugarskoj, posle smrti kralja
Ludovika, i pobuna hrvatske vlastele, omogućili su mu da zauzme Dalmaciju i
južnu Hrvatsku. Tada proširuje svoju titulu kao kralj Srbije, Bosne, Primorja,
Dalmacije i Hrvatske. Pritekao je u pomoć knezu Lazaru na Kosovu (1389). Poraz
nije imao uticaja na njegovu vojsku koja se povukla bez većih gubitaka. Umro je
1391. godine.
ko.je.ko.53balinda,
SAMUILO JAKOVLJEVIĆ
arhimandrit
Rođen je 1760. godine u Podgori (kod N. Pazara). Jeromonah u Studenici,
proizveden za arhimandrita 1817. Borac u Prvom srpskom ustanku. Vođa narodne
deputacije koju je knez Miloš poslao u Carigrad radi pregovora sa Turcima
(1821). Turci u Carigradu zatvore celu deputaciju, te on u zatvoru i umre 14.
avgusta 1824. godine.
ko.je.ko.54balinda,
MAKARIJE
monah
čiveo je u drugoj polovini XV i početkom XVI veka. Jeromonah koji je postao
prvi srpski štampar u štampariji Crnojevića. Štampao je na Cetinju dva oktoiha,
trebnik i psaltir, a posle propasti Zetske države štampao je u Rumuniji
početkom XVI još nekoliko crkvenih knjiga. Povukao se u manastir Hilandar, gde
je i umro.
ko.je.ko.55balinda,
ĐURA JAKŠIĆ
književnik i slikar
Rođen je 27. jula 1832. godine u Srpskoj Crnji (Banat). Učestvovao je u borbama
za srpsku Vojvodinu (1848). Veliki nacionalni pesnik, najsnažniji liričar
romantičarske epohe, izvanredan pripovedač i dramaturg. Bio je takođe i darovit
slikar. Najpoznatija književna dela su mu pesme "Na Liparu", "Ponoć" i "Kroz
ponoć nemu", zatim epski spevovi: Nevesta Pivljanina Baje, Prve žrtve i
Mučenica, drame: Seoba Srbalja, Jelisaveta, Stanoje Glavaš i dr. Kao izrazit
romantičar napisao je i brojne pripovetke u kojima je slikao život svoga
vremena. Kao veliki slikar, učenik Konstantina Danila, kasnije student u
Temišvaru, Beču, Pešti i Minhenu, dao je brojna dela: portrete, ikone i
istorijske kompozicije. U Narodnom muzeju u Beogradu nalaze se sledeća njegova
dela: Devojka u plavom, čena s lepezom, Portret profesora ćirića, Pogibija
Karađorđeva, Na straži. Umro je u Beogradu 16. novembra 1878. godine.
ko.je.ko.56balinda,
MILUTIN MARINKOVIĆ
general
Rođen je 11. oktobra 1861. godine u Velikom Gradištu. Kao ministar vojske
Srbije (1909-1910) osnovao je Oficirsku pešadijsku školu i sproveo naoružanje
pešadije mitraljezima "maksim", u ono vreme najsavremenijim pešadijskim
oružjem. Istakao se u Drugom balkanskom ratu (1913) kao komandant šumadijske
divizije, u borbama na žemerniku i Bukovoj Glavi. Prvi svetski rat proveo je u
internaciji. Poginuo je prilikom nemačkog bombardovanja Beograda, u aprilskom
ratu 1941. godine.
ko.je.ko.57balinda,
JEFIMIJA
monahinja
Kćerka Vojihne, kesara Drame, žena srpskog despota Jovana Uglješe. Posle
muževljeve pogibije u boju sa Turcima na Marici (1371) živela je na dvoru kneza
Lazara, a posle njegove pogibije u Kosovskoj bici (1389) zakaluđerila se i
živela u manastiru Ljubostinji. Pisac je izvanrednih pesničkih tekstova.
Poznata je njena "Pohvala knezu Lazaru", zlatom izvezena na svili, jedan od
najboljih književnih radova toga vremena. Sačuvani su i tekstovi "Natpis
ikonici" i "Od skrvnih suza". Umrla je početkom XV veka.
ko.je.ko.58balinda,
ANASTAS JOVANOVIĆ
litograf
Rođen je 1817. godine u Vraci (Bugarska). Bio je prvi srpski pitomac upućen na
školovanje u Beč. Prvi srpski litograf. Izradio je oko 300 litografija sa
prikazima iz srpske istorije i likova znamenitih ljudi (Stefana Nemanje,
Milutina, patrijarha žarnojevića, Vuka, kneza Miloša i dr.). Litografije je
objavljivao u listu Srpski spomenici. Ostavio je nekoliko lepih akvarela i
crteža sa motivima iz prirode, narodne istorije i savremenog života. Umro je u
Beogradu 13. novembra 1899. godine.
ko.je.ko.59hercog,
Stevan Hristic (1885 - 1957)
kompozitor
Srpski kompozitor, dirigeent i pedagog; osnivac je i
Beogradske filharmonije, a kasnije postaje i direkt-
or i dirigent beogradske Opere. Kada je osnovana Mu-
zicka akademija, medju prvim njenim profesorima je i
Hristic. Znacajnija dela su mu : balet "Ohridska le-
genda", muzicka drama : "Suton", oratorijum : "Vas-
kresenje", kao i brojna scenska dela, vokalna itd.
ko.je.ko.60balinda,
-> #59, hercogVeliko hvala na pomoći oko ove teme. Pozivam i ostale da pokušamo da
napravimo ozbiljniju bazu podataka. Pošto sam se trudio da pronađem i
datume rođenja i smrti evo dopune tvoje poruke. (Nadam se da se ne
ljutiš?)
STEVAN HRISTIĆ
kompozitor
Rođen je 19. juna 1885. godine u Beogradu. Studirao je u Lajpcigu,
Moskvi, Parizu i Rimu. Dirigent Beogradske filharmonije, osnivač
Muzičke akademije, direktor Beogradske opere. žlan Srpske akademije
nauka. Komponovao je muziku u nacionalnom i impresionističkom stilu.
Pisao je horske kompozicije, scensku muziku, muziku za film i balet.
Najčuvenija su mu dela: "Ohridska legenda", "Simfonijska fantazija",
"Vaskrsenje", "Suton" i dr. Umro je u Beogradu 21. avgusta 1958. godine.
ko.je.ko.61dusan,
-> #60, balinda->Veliko hvala na pomoći oko ove teme. Pozivam i ostale da pokušamo da
pa i ja sam malo pripomogao :)) a gde je hvala? ;))
ex, jednog dana će balinda stvarno da ubaci opširniji opis mene ;))
ko.je.ko.62balinda,
STEFAN NEMANjA
veliki župan
Rođen je oko 1114. godine u Ribnici. Rodonačelnik dinastije Nemanjića, veliki
raški župan (1166-1196). Dolazi na presto posle sukoba sa bratom Tihomirom,
koga je zbacio sa prestola (1170). Razbio je vizantijsku vojsku kod sela
Pantine na Kosovu. Jačajući svoju vlast, oslanja se na crkvu kojoj se posvetio
njegov mlađi sin Rastko (Sava). Proširio je državu do Timoka na istoku i
Prizrena na jugu. Osvojio je Zetu i primorske gradove Skadar, Ulcinj, Bar i
Kotor. Upravu nad ovim oblastima poverio je najstarijem sinu Vukanu. Prema
bogumilskoj jeresi zauzeo je veoma oštar stav i progonio je. Pošto je pretrpeo
poraz od Vizantije na Moravi (1190) morao joj je vratiti neke osvojene krajeve.
Odrekao se prestola u korist svoga srednjeg sina Stefana i pokaluđerio se pod
imenom Simeon. Podigao je mnoge crkve i manastire, među kojima i poznati
manastir Hilandar u Svetoj Gori (Grčka), Đurđeve Stupove, Studenicu i dr. Umro
je u Hilandaru 13. februara 1199. godine.
ko.je.ko.63balinda,
ALEKSA NENADOVIĆ
oberknez
Rođen je oko 1749. godine u Brankovini (kod Valjeva). Oberknez u Valjevskoj
nahiji. Pred Austro-turski rat (1788-1791) podigao je Srbe protiv Turaka (kao
oficir u frajkoru) i proterao ih preko žačka, Užica i Obrenovca. Predvodio je
Srbe pod generalom Laudanom na Beograd (1789), obezbedivši austrijskoj vojsci
prelaz preko Dunava. Vratio se u Srbiju posle Svištovskog mira i radio na
dobijanju povlastica za Srbe u vreme Hadži Mustafa-paše. Organizovao je srpsku
vojsku i učestvovao u borbama za Beogradski pašaluk protiv Pazvan-Ogluovih
odmetnutih janičara. Vodeća ličnost u zapadnoj Srbiji u organizovanju borbe
protiv dahija i pripremama za Prvi srpski ustanak. Dahija Fočić Mehmed-aga
uhvatio ga je na prevaru i posekao u Valjevu 23. januara 1804. godine.
ko.je.ko.64balinda,
MIHAILO OBRENOVIĆ
knez
Rođen je 4. septembra 1823. godine u Kragujevcu. Sin kneza Miloša i knjeginje
Ljubice. Na presto je stupio posle očeve abdikacije (1839), da bi i sam bio
proteran (1842), zbog pritiska "ustavobranitelja" koje je podržavala Turska.
Dok je živeo u Švajcarskoj, održavao je veze sa mnogim znamenitim Srbima. Kada
je ponovo stupio na presto, posle očeve smrti vladavinu je usmerio ka
kulturno-prosvetnom i vojnom razvitku Srbije. Planirao je dizanje jednog opšteg
balkanskog ustanka protiv Turske, pa je ustanovio narodnu vojsku (1861).
Neumorno je radio na stvaranju srpko-bugarske državne zajednice. Sa Crnom Gorom
je sklopio tajni sporazum o ujedinjenju, sa Grčkom savez o vojnoj konvenciji,
sa Rumunijom savez o prijateljstvu. Uspostavio je kontakt sa Srbima u Bosni,
Hercegovini i Vojvodini, radi sprovođenja akcije za oslobođenje. U Bukureštu je
sklopio ugovor sa Bugarima, planirajući ujedinjenje Srbije i okolnih zemalja u
jednu državu ("Jugoslovensko carstvo") na čijem bi čelu on stajao, za šta je
pridobio i Rusiju. Posle bombardovanja Beograda, pridobio je evropske države
koje su osudile tursku, primorale je da preda sve utvrđene gradove i da zauvek
napusti Srbiju. Dotadašnji Licej pretvorio u Veliku školu. Pokrovitelj je
izgradnje Narodnog pozorišta u Beogradu. Ubijen je u zaveri, dok je šetao po
Košutnjaku, 29. maja 1868. godine.
ko.je.ko.65balinda,
JANKO ŠAFARIK
istoričar i književnik
Rođen je 2. novembra 1812. godine u Kiš-Kerešu (Mađarska). Filozofiju i prava
učio je u Požunu, a medicinu u Pešti i Beču. Lekar, pravnik, književnik,
državnik i naučnik. Bavio se istorijom, arheologijom i numizmatikom. Profesor
Liceja, predsednik Srpskog učenog društva, upravnik Narodnog pozorišta i
Narodne biblioteke, član Državnog saveta. Objavio je velik broj dela iz srpske
istorije. Umro je u Beogradu 18. jula 1876. godine.
ko.je.ko.66balinda,
DIMITRIJE TUCOVIĆ
političar
Rođen je 1. maja 1881. godine u Gostilju (Zlatibor). Osnivač i teoretičar
radničkog pokreta i modernog sindikalnog pokreta, sekretar Socijaldemokratske
partije i najistaknutiji ideolog socijalističkog pokreta u Srbiji. Organizator
brojnih studentskih demonstracija početkom veka, zbog čega je morao da emigrira
iz zemlje. Pokrenuo je i uređivao teorijski časopis Borba i Radničke novine.
Srpski delegat na kongresu Međunarodnog socijalističkog pokreta u Kopenhagenu,
gde je održao značajan govor u kome je kritikovao stav vođa austrijskih
socijaldemokrata povodom aneksije Bosne i Hercegovine. Objavio je knjige Srbija
i Arbanija, reportaže Sa puta, kao i više istorijsko-političkih brošura:
Zakonsko osiguranje radnika, U izbornu borbu, Jedinstvo pokreta itd. Prevodio
je sa ruskog i nemačkog dela Marksa, Bebela, Kauckog i drugih socijalista.
Poginuo je u Prvom svetskom ratu, u Kolubarskoj bici, na Vrapčem Brdu kod
Lazarevca 7. novembra 1914. godine.
ko.je.ko.67balinda,
STOJAN žUPIĆ DOBRILOVIĆ
vojvoda
Rođen je oko 1765. godine u Pivi (Crna Gora). Bavio se trgovinom stoke, a kada
je počeo Prvi srpski ustanak, priključio se odmah ustanicima i veoma brzo se
pročuo kao junak. Istakao se junaštvom u boju na Mišaru, Loznici, Crnogorskom
Salašu i drugim ratištima duž Drine. Poznati su njegovi megdani sa obesnim
turskim begovima i zulumćarima. Njegovo junaštvo opevano je u narodnim pesmama.
Poznat je pod imenom Zmaj od Noćaja. Posle propasti Srbije prešao je u Srem,
ali se ubrzo vratio i živeo u Mačvi. U dogovoru sa knezom Milošem radio je na
dizanju ustanka u Podrinju, ali su ga Turci na prevaru uhvatili i ubili u
Zvorniku 1815. godine.
ko.je.ko.68max.headroom,
-> #61, dusan> pa i ja sam malo pripomogao :)) a gde je hvala? ;))
A mene opet zivo zanima da li je stigla kratka biografija Alena
Kardeka, spiritiste? Sorry na ovu poruku u ko.je.ko, brisi je :)
ko.je.ko.69hercog,
Rihard Straus
(1864-1949)
Nemacki kompozitor, poznat po operama "Saloma", "Elektra",
i komicnoj operi "Kavaljer s ruzom". Pored opera, napisao
je i dosta pesama, manja orkestarska dela, 7 simfonijskih
pesama od kojih znacajne "Makbet", "Don Zuan", "Don Kihot"
i dr.
ko.je.ko.70hercog,
Bendzamin Britn
(1913- )
Engleski kompozitor koji je pored opera "Piter Grajms",
"Otmica Lukrecije" i "San letnje noci" napisao i decju
operu "Mali dimnicar" u kojoj pored odraslih ucestvuju
i deca. Popularno mu je i delo "Varijacije na Perselovu
temu" - vodic kroz orkestar za omladinu, "Jednostavna
simfonija", "Ratni rekvijem" itd.
ko.je.ko.71hercog,
Jozef Hajdn
(1732 - 1809)
Uz Mocarta najznacajniji austrijski kompozitor; pripada
razdoblju klasicne muzike. Napisao je oko 104 simfonije, ve-
liki broj koncerata za klavir (cembalo), violinu, violoncelo,
zatim sonate, gudacke kvatrete itd. Medju vokalno-instrume-
ntalnim delima isticu se oratorijumi "Stvaranje sveta" i
"Godisnja doba".
ko.je.ko.72hercog,
Johan Straus
(1825 - 1899)
KOMPOZITOR
Austrijski kompozitor, nazvan "kralj valcera". Napisao
je oko 400 valcera. Poznati su "Na lepom plavom Dunavu",
"Becka krv", itd. Od opereta najpopularnije su "Slepi mis",
"Ciganin baron" i "Noc u Veneciji".
ko.je.ko.73hercog,
Robert Suman
(1810 - 1856)
KOMPOZITOR
Nemacki kompozitor - romanticar. Medju kompozicijama za
klavir isticu se ciklus "Karneval", zbirke "Decji prizori" i
"Album za mladez", zatim klavirski koncert u a-molu, violi-
nski koncert u d-molu itd. Od solo pesama ciklusi : "Ljudbav
i zivot zene" i "Pesnikova ljubav". Napisao je nekoliko si-
mfonija, uvertira, kao i mnoga vokalna dela.
ko.je.ko.74hercog,
Zorz Bize
(1838 - 1875)
Francuski kompozitor, poznat po svojoj operi "Karmen".
Pored opera znacajna mu je simfonija u C-duru i "Rim", kao
i uvertira "Domovina". Napisao je dosta kompozicija za kla-
vir (svita "Decje igre"), zatim kantate, nekoliko opereta
itd.
ko.je.ko.75hercog,
Frederik Sopen
(1810 - 1849)
KOMPOZITOR
Jedan od najistaknutijih kompozitora i pijanista epohe
romantizma bio je Sopen. Iako rodjen u Poljskoj, deo svog
zivota provodi u Parizu, gde je i umro. On je iskljucivo
pisao za klavir, a kao izvrstan pijanista cesto je prire-
djivao koncerte. Znacajna dela su mu valceri, poloneza
As-dur, "Revolucionarna etida", kao i mnoga druga dela.
Napisao je i dva koncerta za klavir i orkestar.
ko.je.ko.76balinda,
-> #71, hercogVidim da je akcent (makar trenutno!?) prebaćen na značajne kompozitore, evo
male pomoći. Pošto je Hercog odlično "obradio" suvoparniji deo meni se pruža
prilika da dodam nešto privatnije detalje.
FRANZ JOSEPH HAYDN
austrijski kompozitor
Rodio se 31. marta 1732. godine, u Rohrau. Po ocu, seoskom kolaru, mogao je da
nasledi zdravlje, istrajnost u radu i muzikalnost, a od sredini u kojoj je
odrastao da stekne pristan odnos prema prirodi, ljubav prema narodnoj muzici,
smisao za jednostavnost i skoro realističko shvatanje životnih pojava. Pošto je
Hrecog lepo izneo osnovne podatke meni ostaje da ukažem na njegovu umetničku
sudbinu.
Umro je u Beču (31. maja 1809.). Široka popularnost i slava koju je stekao za
života, posle njegove smrti brzo je izbledela. Njegova su se dela, doduše,
izvodila i kroz ceo XIX vek, ali se tek opsežne studije iz XX veka ukazale na
istorijsku ulogu koju je Haydn imao.
ko.je.ko.78balinda,
-> #73, hercogROBERT SCHUMANN
nemački kompozitor
(Zwickau) Rodio se 8. juna 1810. Otac mu je bio književnik, prevodilac i
izdavač, te je svojim umetničkim interesima odlučujuće delovao na njegovo
formiranje. Umro je u lečilištu Endenich kod Bonna 29. jula 1856. godine. U
februaru 1854, u nastupu duševne poremećenosti, pokušao je samoubistvo bacivši
se u Rajnu, odakle su ga izvukli lađari. Posle toga, na vlastiti zahtev smešten
je u lečilište.
ko.je.ko.79balinda,
-> #74, hercogALEXANDRE-CéSAR-LEOPOLD GEORGES BIZET
francuski kompozitor
Rodio se u Parizu 25. okobra 1838. Kao što je već rečeno, po istoimenoj
Mérimée-ovoj noveli napisao je operu Carmen koja ga je učinila besmrtnim. Kako
sam već obećao evo vam priče kako je prošla premijera ovo opere:
3. marta 1875. godine, u Opéri comique održana je premijera Carmen (Georges
Bizet) sa slavnom pevačicom Galli-Marié u naslovnoj ulozi. Publika je delo
primila potpuno hladno, a kritika je napala sve, počevši od fabule koja je
"nemoralna" do pevačkih partova koji su "potpuno prepušteni galami i zbrci
orkestra". Uprkos tome Carmen je za gotovo godinu dana doživela 45 predstava a
nakon velikog uspeha u Beču i nakon trijumfalnog pohoda širom sveta, nakon osam
godina ponovo je stavljena na repertoar sa koje više nije skidana.
Međutim, ovakav uspeh Bize nije uspeo da dočeka. Umro je 3. juna 1875. godine u
Bougival-u kraj Pariza. U trenutku smrti, njegovo remek delo (opera Carmen)
davala se u Parizu 31. put, i još nije doživela pravi uspeh.
ko.je.ko.80balinda,
-> #75, hercogFRéDéRIC-FRANçOIS CHOPIN
poljski kompozitor i pijanista
(čelazowa Wola kraj Warszawe) Rodio se 1. marta 1810. godine. Kao pijanista bio
je gotovo samouk. Svi njegovi savremenici se slažu da onaj ko ga nije čuo ne
može sebi da stvori ni približnu predstavu. Možda ni o jednom odnosu čoveka i
žene nije pisano kao o odnosu između Chopin-a i francuske književnice Aurore
Dudevant, poznatije pod pseudonimom George Sand. Bila je jake prirode, više
muškarac nego žena, negirala je sve konvencionalno, ponašala se nezavisno,
ekstravagantno. Dugo je izbegavao ovu "ženu sa mrkim očima". Ipak, decenija
provedena sa sa Sandovom bio je najplodniji period u njegovom stvaranju i dala
je njegova najzrelija dela. Bolešljiv, nervozan, zamara Sandovu čiji neobuzdani
temperament ne može da se pomiri sa ulogom milosrdne sestre i ona najzad rešava
da tu vezu raskine, koristeći beznačajnu domaću svađu kao razlog. Za Chopin-a
je to bio težak udarac, mada se tvrđenje njegovih prijatelja i učenika, da ga
je Sandova time ubila, može proceniti kao prestrogo. Umro je u Parizu 17.
oktobra 1849. Kao dugogodišnji tuberkolozni bolesnik, Chopin je poslednjih
nekoliko meseci proveo u borbi sa smrću. Fizički iscrpljen i bez sredstava,
umro je na rukama svog vernog učenika Gutmann-a.
ko.je.ko.81balinda,
Nadam se da nemate ništa protiv biografskih pikanterija uz ozbiljne, da kažem
"enciklopedijske" podatke. (?) Naravno da mi je lakše kada već nešto o nekome
napišetete pa nisam toliko obavezan da gledam na "ozbiljne" stvari već mogu
komotnije da opišem nešto zanimljivije. (Naravno, ukoliko tako nešto imam na
hard disku?)
ko.je.ko.82balinda,
-> #72, hercogJOHANN STRAUSS (mlađi)
kompozitor i dirigent
Rodio se u Beču 25. okobra 1825. godine. Sin Johanna starijeg;
proslavljeni "kralj valcera" kojega je Brahms neobično poštovao, a
Wagner nazvao "najmuzikalnijom glavom XIX veka." Muziku je učio
potajno, jer otac nije želeo da mu sinovi postanu profesionalni
muzičari. Umro je, takođe u Beču, 3. juna 1899. godine.
ko.je.ko.83jpavlov,
Ova tema je vrlo interesantna, ali Balinda, mislim da grešiš što
među ko-je-ko nema savremenika. Upravo je to glavna stvar u svim
publikacijama koje se bave tom tematikom. Zašto? Iz prostog razloga
što ko-je-ko bio u prošlosti, možemo pročitati u svakoj enciklopediji,
ali ne znamo i ne možemo to isto uraditi kad se tako nešto odnosi na
savremenike. Naravno, ovo drugo je teže, manje ima materijala, nije
puko prepisivanje iz enciklopedija. Bojim se, da ćemo ovako dobiti
ono što znamo, a ne ono što bi trebalo da saznamo.
ko.je.ko.84gandalf,
DANIJEL BERNULI
Svajcarski erudita(1700-1782)
Zapoceo je da studira medecinu ali vec 1732.kao clan akademije nauka
Sant-Petersburga,dobio je nagradu akademije za proucavanje problema dva
tela,sto predstavlja prvo analiticko tumacenje Njutnove teorije.Pocev od 1733.u
Bazeludrzi nastavu iz astronomije,botanike,fizike i filozofije.Njegovo delo
Hidrodinamika(1738)obuhvata hidrostatiku i hidrauliku,zasnovanu na principu
odrzanja kineticke energije.U ovom delu su poceci kineticke teorije gasova koja
ce u iducem stolecu odigrati znacajnu ulogu kao i tzv.Bernulijeva teorema koja
se odnosi na ocuvanje mehanicke energije u toku savrseno nestisljivog fluida.U
proucavanju vibrirajucih zica Bernuli uvodi kruzne funkcije.Njegovi stavovi
dovode do trigonometrijskih ili Furijeovih redova koji su doveli do napretka u
analizi a Kantora do teorije skupova.U anatomije duguje mu se proucavanje
respiratorne mehanike i princip tacnog proracuna srcanog rada a zabelezeni su i
njegovi elektrostaticki eksperimenti.
ko.je.ko.85gandalf,
ZAK BERNULI
Svajcarski matematicar(1665-1705)
Kao student teologije zanima se za matemetiku i uci je sam.Posle sest godina
putovanja po Francuskoj,Holandiji,Engleskoj,dobija 1687.katedru matematike na
univerzitetu u Bazelu.Upoznavsi nove matematicke tokove citajuci Dekarta
otkruiva infinitezimalne metode u delima Valisa i Baroua.Kada je Lajbnic 1684.
objavio svoju prvu raspravu o infinitezimalnom racunu,Bernuli je odmah shvatio
znacaj ovih oznaka,prihvatio Lajbnicova gledista i postao njegov odani
pristalica.Za ime Zaka Bernulija vezuje se izraz integral,zatim jedna
kriva,Bernulijeva lemniskata;njegovi radovi o ovoj krivoj izvor su proucavanja
eliptickih funkcija koje ce u XIX veku odigrati znacajnu ulogu.Bernulija zanima
i druga kriva logaritamska spirala (zahtevao je da mu se ona uklese na
nadgrobni spomenik).Njemu pripada zasnivanje racuna varijacija koji ce kasnije
sistematizovati Ojler i Lagranz.U diferencijalnom racunu ostale su bernulijeve
jednacine a u proucavanju brojeva Bernulijevi brojevi.
U racunu verovatnoce otkrio je 1689.zakon velikih brojeva ili Bernulijevu
teoremu.Delo Vestina nagadjanja objavljeno osam godina posle njegove
smrti,rezimira negova proucavanja u ovoj oblasti.
ko.je.ko.86gandalf,
ZAN BERNULI
Svajcarski matematicar(1667-1748)
Autor je prirucnika Analiza beskonacno malih.Godine 1695.postaje profesor u
Groningenu,a zatim u Bazelu.Bio je Ojlerov profesor.Njegove naucne
rasprave,koje se odnose na veci broj matematickih problema,ostaju u istoriji
nauke.Kao ni njegov brat Zak ni Zan Bernuli nije prihvatio Njutnove
ideje,ostavsi veran filozofiji i kartezijanstvu;ipak istoriji nauke doprineo je
pre svega kao najcuvenuji mehanicar XVIII veka koji je primetio opstost i
znacaj principa virtuelnih brzina.
ko.je.ko.87gandalf,
DEDEKIND RIHARD
Nemacki matematicar(1831-1916)
Dedekind je jedan od glavnih osnivaca moderne algebre
Stekavsi solidno matematicko obrazovanje na Tehnickoj visokoj skoli u
Braunsvajgu primnjen je 1850.na univerzitet u Getingemu gde su mu ucitelji
Stern(teoreticar brojeva)zatim Gaus i fizicar Veber.Dedekind ce se kasnije
zaliti da je svoju matematicku gulturu u Getingemu nedoviljno koristio u
prakticnom smislu sto ga je obavezivalo da se sam uputi u teoriju eliptickih
funkcija,modernu geometriju,visu algebru i matematicku fiziku.Svoju doktorsku
diserteciju o Ojlerovim integralima branio je 1852.pred Gausom,a 1854.imenovan
je za docenta univerziteta.1885 objavljuje Raspravu o brojevima u cijem dodatku
izlaze ideje o algebarskim brojevima.1862.godine postaje profesor Tehnicke
skole u Bbraunsvajgu,gde ostaje do smrti.
Inspirisan petom knjigom Euklidovih Elemenata objavljuje 1872.kratku brosuru
Neprekidnost i iracionalni brojevi u kojoj najpre definise preseke na skupu Q
racionalnih brojeva.Presek je podela skupa Q na dva disjunktna podskupa,svaki
broj drugog podskupa je veci od svakog broja prvog podskupa.Svaki elemenat od Q
definise jedan presek,tj.dva podskupa od kojih je sa jedne strane onaj od
brojeva najvise jednak elementu,a sa druge strane onaj od brojeva koji su veci
od elementa.Reciprocno nije istinito.Izvesni preseci nisu definisani elementom
iz Q.Dedekind takve preseke naziva iracionalnim brojevima.On pokazuje kako se
moze racunati sa takvim celinama,brisuci na taj nacinantinomiju izmedju
aritmetike i geometrije.U drugoj brosuri Sta su i sta treba da budu brojevi
,svodi pojam celog prirodnog broja na pojam konacnog skupa.Za njega je skup
konacan ako nemoze biti injektovan ni u jedan sopstveni deo.
Vezan prijateljstvom za Kantora posredstvom znacajne naucne
korespondencije,pomaze mu da konstruise teoriju skupova koju koristi u
klasicnoj matematic.Tako u proucavanju algebarskih brojeva zamenjuje kod
Kumerovih idealnih brojeva pojam ideala aditivnom podgrupom prstena stabilnom
ya mnozenje.Ovo otkrice pokazace se plodnim u svim matematickim oblastima.Zato
sam daje dokaz1882.u teoriji algebarskih krivih u ravni.Ova teorija koja se do
tada javljala u geometriji i u analizi,postaje tako poglavlje ciste algebre.
ko.je.ko.88gandalf,
EUKLID
anticki grcki matematicar iy 3.veka pre n.e.
Prema tradiciji Euklid je predavao u Aleksandriji za vreme vladavine Ptolomeja
I,ali nista pouzdano o njegovom zivotu nije poznato.Moglo bi se postaviti
pitanje da li se iza njegovog imena ne krije odredjena matematicka
skola.Njegova glavno delo predstavlja kodeks grcke matematike koji ce najpre
koristiti Apolonije iz Perge i Arhimed.Elementi su podeljeni u trinaest
knjiga;cetiri prve posvecena su geometriji u ravni i bave se proucavanjem
poligonalnih ili kruznih figura.Tu je najpre definicija tacke,"ono sto nema
delova";zatim linije"duzina bez sirine";povrsi"ima samo duzinu i sirinu";prava
linija je"jednako postavljena izmedju svojih tacaka"i ravan je "jednako
postavljena izmedju svojih pravih".
Posle ovih definicija koje danas deluju kao nepotpune,tu su i pitanja ili
postulatiod kojih je najcuveniji Euklidov postulat:ako jedna prava koja sece
druge dve gradi unutrasnje uglove sa iste strane manje nego dva prava,ove
prave,produzene u beskonacnost,susresce se na onoj stranimgde su uglovi manji
od ugla dvaju pravih.Posle postulata slede zajednicki pojmovi i aksiome,kao sto
je:velicine jednake jednoj istoj velicinimedjusobno su jednake i celina je veca
od dela.
Prva knjiga,u kojoj su nejednakosti izmedju elemenata jednog trougla,tri
slucaja jednakosti,povrsina paralelograma i trougla,zavrsava se tzv.Pitagorinom
teoremom i njenom reciprocnom teoremom.Prvi stav koji sadrzi odnosi se na
konstrukciju pravouglog trougla.
Druga knjiga proucava povrsinu pravougaonika i ustanovljuje da:kvadrat strane
jednog trougla predstavlja zbir kvadrata druge dve uvecan ili umanjen
dvostrukim pravougaonikom konstruisanim nad jednom stranom i ortogonalnom
projekcijom nad ovom stranom.
Treca knjiga proucava krug i moc jedne tacke u odnosu na krug;cetvrta knjiga je
posvecena pravilnim poligonima:jednakostranicnom
trouglu,kvadratu,petouglu...;peta knjiga Elemenata sadrzi sve prve pojmove
analize;sesta knjiga raspravlja o slicnosti figura i daje resenje jednacina
drugog stepena na geometrijski nacin;sedma,osma i deveta knjiga proucavaju
teoriju brojeva a deseta knjiga "iracionalne velicine".Sledece knjige se odnose
ns geometriju u prostoru.Dvanaesta knjiga bavi se zapreminom piramide,
konusa,cilindra,sfere.Poslednja trinaesta knjiga proucava pet pravilnih
konveksnih poliedara.
Euklidovo delo obuhvata i raspravu geometrije u ravni pod nazivom Data,izlozenu
vise analiticki nego sto je to ucinjeno u Elementima.Ostala je i jedna arapska
verzija o Podeli figura.
Pored dela koja se odnose na apstraktnu matematiku,sacuvano je astronomsko delo
Fenomeni,zatim Optika i jedna rasprava o muziciDeoba kanona.Pod euklidovim
imenim do nas su stigli apokrifi,tyv.Katoptrika
.
ko.je.ko.89viktor,
-> #85, gandalfZdravo,
samo dve ispravke sto se familije Bernoulli tice:
- James Bernoulli tj. (kako pise) Zak Bernuli rodjen je 27. decembra 1954.
godine, ostale sve godine su tacne...
- zaboravljen je Nicolas Bernoulli koji je veoma znacajan jer je mnoge ideje,
sto se vervatnoce tice, svojih ujaka, Zana i Zaka proveo kroz neposredne
probleme i postavio na noge razne primene verovatnoce u realnim situacijama.
Sada ti zadaci deluju jednostavno ali su u njegovo vreme to bili proboji
ljudskog uma. Treba se setiti da je u to vreme James Bernouli priznavao da ne
ume da sabere red reciprocnih vrednosti kvadrata prirodnih brojeva. Zbog
nedostatka samopuzdanja njegova dela se ne obradjuju sa primerenim postovanjem.
Na kraju, dobre knjige za popualrno proucavanje istorije matematike su:
1. Smith History of Mathematics,(vol. I & II), Dover
2. Todhunter History of the Theory of Probabilty, Chelsea
Ovo je moj mali doprinos prekrasnoj konferenciji za koju se nadam da moze
prerasti u nesto sto bi SEZAM mogao da ostavi iza sebe kao dokaz da u smutna
vremena nastaju najlepsi biseri ljudskog uma.
Pokusajmo svi da pomalo izgradimo, mozda, compact-disk na kome bi bila istorija
onog dela ljudskog razmisljanja koje nas zanima, a mozda upravo taj deo
zainteresije i ostale...
Poceo sam da filozofiram, bolje je da prestanem...
Znam jedno, da me je ova konferencija naterala da se vratim na knjige o
istoriji matematike i autobiografije (u slucaju Halmos-a:automatografije)
velikih matematicara. Bolje to nego dnevne "potsetnike" malih politicara.
Pozdrav.
P.S. eh, da sada sam primetio da su to stricevi a ne ujaci, no nije to vazno...
ko.je.ko.90balinda,
-> #83, jpavlov>> Ova tema je vrlo interesantna, ali Balinda, mislim
>> da grešiš što među ko-je-ko nema savremenika.
Mislim da je nesporno da bi prisustvo savremenika bilo ono pravo.
(?) Međutim, repliciram na dva aspekta koja ti možda nisu pala na
pamet. Prvi je da bi najbolje bilo ne shvatiti ovu temu kao read-only
temu. Hoću da kažem da je dobrodošao svačiji doprinos. (Na primer: Dule
je "obradio" jednog našeg savremenika.) ;))) Dakle, navalite i sa
savremenicima, ja sam obezbedio okvir a glupo je da ova tema bude moje
privatno mesto iživljavanja. :(
Drugi aspekt je sasvim ozbiljan. Evo šta kažeš ti:
>> Iz prostog razloga što ko-je-ko bio u prošlosti, možemo
>> pročitati u svakoj enciklopediji, ali ne znamo i ne možemo
>> to isto uraditi kad se tako nešto odnosi na savremenike.
>> Naravno, ovo drugo je teže, manje ima materijala, nije
>> puko prepisivanje iz enciklopedija. Bojim se, da ćemo
>> ovako dobiti ono što znamo, a ne ono što bi trebalo da
>> saznamo.
Težina svrstavanja savremenika rame uz rame sa "enciklopedistima"
znčajno je teža nego što si ti pokazao. Ne radi se samo o tome da ima
manje podataka, čak se uglavnom o tome i ne radi. žini mi se da bi
solidna sposobnost pravilnog određivanja koji je smrtnik od
savemremenika besmrtan bila vrednost od milion dolara. To bi onda nužno
bila polemika i ja je priželjkujem no, kao što vidiš, odziv je slab. :(
Na primer, ja Vuka Draškovića mogu nazvati "Kraljevićem Markom
današnjice" ali je veliko pitanje da li iko to vidi ovde tako i jesam
li ja uopšte u pravu? Vremenska distanca jeste jedno od solidnih sita
kroz koja prolaze sitne ribe a ima istine da tako filtrirani podaci
postaju previše suvoparni. :( Zato se meni učinilo da nije loše makar
započeti diskusiju podacima koje, kako ti reče, "znamo" nadajući se da
će se već neko javiti i sa onim "što bi trebalo da znamo". Tačno je da
je ovo prepisivanje enciklopedije mada mi se čini da po neki podatak
uopšte nije tako lako naći kao što ti se možda čini. U osatlom probaj
sa nekom od dostupnijih enciklopedija pa ćeš se uveriti. čeleo sam da
iskoristim snagu našeg broja i da napravim takvu enciklopediju na
Sezamu ko.je.ko koja će vremenom postati merodavnija od svih ostalih.
Dovoljno će biti otkucati:
co find
trazi: xxxxx
pa videti osnovne podatke o ovom ili onom velikanu. Gde to još ima?
P.S. Osim toga, čik da vidim da Uprava takvu bazu podataka zipuje pa
skloni sa Sezama. ;))) Vizionarski se nadam da će Sezam imati nekakav
gigabajtski disk i da će jednog dana postati i spremište znanja i
podataka. (?) Sezam je danas poput mladića koji voli da polemiše mada
malo zna. Kada malo ojača možda će živeti više od iskustva nego od
rasprave. (?)
ko.je.ko.91gandalf,
-> #89, viktorHvala na dopuni.Ja sam ove podatke pokupio iz knjige Putevima razvitka nauke od
dr.Ernesta Stipanica.Knjiga je malo konfuzna ali moze da posluzi.Kada budem
imao vremena prekucacu jos nekoliko zani,ljivih biografija
ko.je.ko.92max.headroom,
CHRISTOPHER PRIEST
sf pisac
Kristofer Prist je engleski pisac koji je svoju prvu
naučnofantastičnu priču objavio 1966. godine u časopisu
"Impulse". Bila je to priča "The Run" i kao mnoge njegove rane
priče nije privukla neko osobito zanimanje. Bio je zapažen tek
1970. romanom "Indoctrinaire" u kome je po prvi put uveo temu
koja će kasnije postati lajt-motiv gotovo svih njegovih radova,
temu podeljenih realnosti, alternativnih principiranja
stvarnosti. Njegov sledeći roman, "Fugue for the Darkening
Island" daleko je snažniji i bolji, radnja je smeštena u
Englesku, u blisku budućnost i govori o politici, o
netrpeljivosti rasa, koja dostiže kulminaciju kada afričke
crnačke izbeglice čija je domovina uništena u atomskom ratu,
pristižu na obale Engleske. Za ovaj roman dobio je 1973. godine
nagradu "Džon Kembel" kao najbolji roman godine. Sledeće, 1974.
objavljuje roman koji je verovatno najbliži ortodoksnom SF-u -
"Inverted World" u kome ponovo govori o paradoksima percepcije i
u kome je stvorio jedan od najčudesnijih svetova u naučnoj
fantastici. Za ovaj roman je dobio britansku SF nagradu za 1975.
godinu. U romanu "The Space Machine" (1976) na simpatičan način
govori o bardu britanske naučne fantastike, H. Dž. Velsu, i
popunjava neke od praznina u Velsovom "Vremeplovu" i "Ratu
svetova". 1977. godine napisao je "A Dram of Wessex", roman koji
govori o maštanju četrdesetak ljudskih mozgova u kompjuteru koji
te mozgove projektuje u svet udaljen 150 godina u kome oni
"žive", zaboravivši na stvarni svet. Cela knjiga predstavlja
metaforu o kreativnom procesu i na neki način se nastavlja na
"Inverted World". Razvijanje ove teme dovelo je Kristofera
Prista i izvan žanra naučne fantastike, tako da njegova dva
najnovija romana, "The Affirmation" i "The Glamour", balansiraju
negde na granici SF-a, fantastike i psihološkog romana sa
racionalnim objašnjenjem ludila. Pored romana, Prist je još
napisao i veliki broj priča, najčešće za časopise "New Worlds" i
"Fantasy & Science fiction Magazine". Neke od njih objavljene su
u zbirci "Real-Time World" (1974). Prist je bio i izdavač
časopisa posvećenog kritici žanra: "Foundation: The Review of
Science Fiction".
ko.je.ko.93ilazarevic,
-> #83, jpavlov█ Ova tema je vrlo interesantna, ali Balinda, mislim da grešiš što
█ među ko-je-ko nema savremenika. Upravo je to glavna stvar u svim
█ publikacijama koje se bave tom tematikom. Zašto? Iz prostog razloga
█ što ko-je-ko bio u prošlosti, možemo pročitati u svakoj
█ enciklopediji, ali ne znamo i ne možemo to isto uraditi kad se tako
█ nešto odnosi na savremenike. Naravno, ovo drugo je teže, manje ima
█ materijala, nije
Kako naći izvore informacija? Ako razmatraš političku ličnost na
položaju (Džordž Buš, na primer) sigurno nećeš saznati ništa o
aferama vezanim za njega i njegovu porodicu sve dok ne ode sa vlasti i
ne prođe još neko vreme. Istorija je uvek nepouzdana kada se govori
o modernom svetu...
ko.je.ko.94balinda,
ĐAKON AVAKUM
monah
Rođen je oko 1794. godine u Knez Polju (pod Kozarom). Zamonašio se u manastiru
Moštanici, a kasnije je prešao u manastir Trnavu kod žačka. Kada je izbila
Hadži-Prodanova buna (1814), Turci su ga uhvatili, okovali i bacili u Nebojša
kulu, tada beogradsku tamnicu. Nuđeno mu je da se poturči, ali je on to odbio i
pevajući pošao u smrt. Radi odmazde i zastrašivanja ostalih Srba, Turci su ga
najpre mučili, pa onda nabili na kolac pred Stambol-kapijom u Beogradu, 1814.
godine.
ko.je.ko.95balinda,
ILIJA MILOSAVLjEVIĆ KOLARAC
dobrotvor
Rođen je oko 1800. godine u Kolarima (kod Smedereva). Bavio se politikom i
trgovinom i stekao ogromno bogatstvo koje je zaveštao za prosvećivanje srpskog
naroda. U Beogradu je osnovana Kolarčeva zadužbina, književni fond "Ilija
Kolarac" i podignut Kolarčev narodni univerzitet. Umro je u Beogradu 6. oktobra
1878. godine.
ko.je.ko.96balinda,
DRAGUTIN ANASTASIJEVIĆ
vizantolog
Rođen je 18. jula 1877. godine u Kragujevcu. Završio je Veliku školu u
Beogradu, a doktorirao je u Minhenu. Profesor Univerziteta u Beogradu, član
Srpske akademije nauka. Proučavao je vizantijsko-srpske odnose i vršio
istraživanja, naročito u Svetoj Gori. Prevodilac sa starogrčkog i novogrčkog
jezika. Dao je više zapaženih radova iz oblasti vizantijske kulture i
književnosti. Umro je u Beogradu 20. avgusta 1950. godine.
ko.je.ko.97balinda,
MILOVAN Đ. MILOVANOVIĆ
državnik
Rođen je 17. februara 1863. godine u Beogradu. Doktorirao je prava u Parizu.
Profesor na Velikoj školi, više puta ministar pravde, narodne privrede i
finansija i predsednik srpske vlade (1911-1912). Pored Pašića najuticajnija
ličnost u Radikalnoj stranci. Jedan od osnivača i urednik Dela, uticajnog
književnog i političkog časopisa. Smatran je za jednog od najboljih evropskih
diplomata, rešio je pitanje odnosa sa Bugarskom i stvorio temelje za Balkanski
savez. Bio je poznat i kao novinar, pisao je za bečki Zeit i pariski Temps.
Napisao je i nekoliko studija iz ustavnog prava i diplomatske istorije. Umro je
u Beogradu 18. juna 1912. godine.
ko.je.ko.98balinda,
UZUN-MIRKO APOSTOLOVIĆ
buljubaša
Rođen je oko 1782. godine u Smrdljikovcu (Šumadija). Posle izbijanja Prvog
srpskog ustanka protiv Turaka borio se u četi Stanoja Glavaša. Istakao se
hrabrošću naročito u borbama za Beograd (1806). Iako je 1813. prešao u
Austriju, na početku Drugog srpskog ustanka vraća se u Srbiju i u njemu uzima
vidno učešće. Umro je u Beogradu 20. novembra 1868. godine.
ko.je.ko.99jpavlov,
DUŠAN KOVAžEVIĆ
dramski pisac
Dušan Kovačević je rođen 12. jula 1948. godine u Mrđenovcu kod Šapca.
Osnovnu školu završio je u Šapcu, a gimnaziju u Novom Sadu. Diplomirao je
na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu na Odseku
za dramaturgiju.
Do sada je napisao pozorišne drame: Maratonci trče počasni krug,
Radovan Treći, Proleće u januaru, Šta je to u ljudskom biću što ga vodi
prema piću, Limunacija - po motivima proze Stevana Sremca, Svemirski zmaj,
Sabirni centar, Balkanski špijun, Sveti Georgije ubiva aždahu, Profesionalac,
Klaustofobična komedija, Urnebesna tragedija...
Drame su mu prevođene, nagrađivane i igrane u većini pozorišnih kuća, kao
i u inostranstvu.
Osim dramskih tekstova pisao je i za radio i televiziju. Autor je i mnogih
filmskih scenarija: Poseban tretman, Ko to tamo peva, Maratonci, Balkanski
špijun, Sabirni centar.
čivi i radi u Beogradu.
ko.je.ko.100jpavlov,
SLOBODAN SELENIĆ
književnik
Rođen je 1933. godine u Pakracu. Redovni je profesor Fakulteta dramskih
umetnosti u Beogradu. Napisao je do sada romane: Memoari Pere bogalja, Pri-
jatelji, Pismo glava, Očevi i oci i Timor mortis. Dobitnik je mnogih nagrada
za književnosti: Oktobarska 1969, NIN-ova 1980, "Meša Selimović" 1989.
Kao pozorišni kritičar i teoretičar drame objavio je i knjige: Avangardna
drama (antologija, 1964), Angažman u dramskoj formi, Dramski pravci XX veka,
i Antologija Srpske drame.
Napisao je i dve drame: Kosančićev venac i žetniki - ruženje naroda u dva
dela.
čivi i radi u Beogradu.
ko.je.ko.101jpavlov,
MILORAD PAVIĆ
književnik
Rodio se 1929. godine i poreklom je iz stare književničke porodice. Po
zanimanju je prozni pisac i presnik, profesor univerziteta u Beogradu i
Novom Sadu. Do sada je objavio zbirke priča: Gvozdene zavese (1973), Konji
svetog Marka (1976), Ruski hrt (1979), Nove beogradske priče (1981), Duše se
kupaju poslednji put (1982). i četiri romana: Mali noćni roman, Hazarski
rečnik, Predeo slikan čajem i Unutrašnja strana vetra.
Za roman Hazarski rečnik dobio je NIN-ovu nagradu. Isti je proglašen za
roman godine u Francuskoj. Preveden je na više svedskih jezika, a na sajmu
knjiga u Frankfurtu 1987. bio je među dva najtraženija naslova.
čivi u Beogradu.
ko.je.ko.102gandalf,
HAUARD LUIS LAVKRAFT
Americki pisac (1890-1937)
Lavkraft je mozda najveci americki pisac natprirodnog posle Edgara Alana
Poa,jedan je od pravih majstora proze strave i uzasa u dvadesetom veku.
Prve takve price objavio je 1917.godine i od tada je,tokom sledece dve
decenije,sve dok smrt nije zaustavila njedgovo pero,svake godine ljubiteljima
svoje proze darivao nove price horora,misterije,tajnovitog i sokantnog od cega
citaoca hvata jeza.Lavkraft svojim velikim talentom,medjutim,nije podlegao
izazovu lake zarade sto je ovaj zanr,toliko popularan u Americi vec tokom
dvadesetih godina,nudio,i pred sobom je uvekpostavljao visoke knjizevne zahteve
ovog zanra.
Slucaj Carlsa Dekstera Vorda jedini je Lavkraftov roman i sa pravom se ubraja u
njegova najbolja prozna ostvarenja.To je roman o mladom antikvaru Vordu kojeg
privlace,preko seni jednog svog pretka,mracne sile,zli duhovi,kao i
zaboravljeni bogovi iz pomalo krivo shvacenih legendi.Pod uticajem tog svog
pretka i Vord je hteo da stekne znanje iz najmracnijeg umeca magije,ali je to
znanje morao da plati ljudskom krvlju.
Lavkraft je napisao i izuyetan esej Natprirodna strava u knjizevnosti,koji se
jos i danas moze smatrati najboljom istorijskom raspravom o natprirodnom u
prozi.Na ovom eseju pisac je radio tri godine (1924-1927) po narudzbini,za
casopis koji je izasao samo tada,jedan jedini broj,u kome je objavljen
Lavkraftov esej.