ko.je.ko.1balinda,
Evo jednog pokušaja na svoju ruku i bez ikakvih konsulatacija. :( (Može li
tako nešto uspeti?)
Poštujući dobro došla zalaganja za većom polemičnošću i u ovoj
konferenciji ipak sam rešio da pojačam informativni karakter. Bilo je ranije
zahteva (zddb čini mi se?) da malo popričamo o istaknutim Srbima. Ja bih to
proširio na sve ljude potencirajući individualnost umesto trenutno precenjene
kolektivnosti. No, u ovim usijanim nacionalističkim vremenima :( "red" je da
počnemo sa Srbima.
Zamišljam da tema "ko.je.ko" bude "mala enciklopedija ličnosti". Neko će
možda reći da na ovaj način želim da spasem ovu konferenciju sudbine koja preti
starim Forumima jer su svojom polemičnošću izgubili aktuelnost. (?) :( Pokušaću
da opravdam ideju da konferencija civilizacija bude prava rizinica znanja
svestan eventualnih zamerki da je ovo i "prepisivanje". Zato ću se truditi se
da bude značajnih ličnosti koje je teže pronaći po običnim enciklopedijama.
Probuđenom nacionu obećavam da ću posebnu pažnju posvetiti znamenitim Srbima,
ali očekujem i pomoć auditorijuma da oformimo jaku bazu podataka za čitav svet.
Dakle, ovo je poziv svima da kažu po par reči o nekoj značajnoj individui.
ko.je.ko.2balinda,
NIKOLA TESLA
naučnik
Rođen je 10. jula 1856. godine u Smiljanu (Lika). Studirao je u Gracu i Pragu.
Fizičar i elektroničar, naučnik svetskog glasa koji je dobio 29 diploma raznih
univerziteta i akademija nauka, među kojima više doktorskih titula. žlan Srpske
kraljevske akademije. Radio je u čuvenoj Edisonovoj laboratoriji u Njujorku
(SAD), a osnovao je i sopstvenu. Ima oko hiljadu pronalazaka i preko stotinu
patenata iz oblasti elektronike, a najvažniji su: trofazni sistem za prenos
elektronične snage, indukcioni motor, generator, transformator za struje visoke
frekvencije, bežična telegrafija i dr. Po njegovom imenu nazvana je jedinica za
jačinu magnetskog polja. Objavio je više stručnih radova. Bio je pobornik
svetskog mira. Bio je velik srpski patriota, u svakoj prilici govorio je o
bratstvu Srba i Hrvata. Poznata je njegova izjava: "Ponosim se svojim srpskim
imenom i hrvatskom domovinom." Umro je Njujorku 7. januara 1943. godine.
ko.je.ko.3balinda,
MILOŠ CRNJANSKI
književnik
Rođen je 26. oktobra 1893. godine u žongradu (Mađarska). Studirao je u
Beogradu. Predstavnik modernog književnog pokreta posle Prvog svetskog rata.
Pesnik, romansijer, pripovedač i dramski pisac. Profesor, novinar i diplomata.
Prve radove objavio je u somborskom Golubu (1907). Mnoga njegova dela prevođena
su na svetske jezike, a i sam je bio značajan prevodilac. Najznačajnija su mu
dela: pesme Lirika Itake, "Stražilovo" i "Lament nad Beogradom", romani Dnevnik
o žarnojeviću, Seobe i Roman o Londonu, memoarska proza Kod Hiperborejaca,
zbirka Priče o muškom, putopisi Pisma iz Pariza, Ljubav u Toskani i Knjiga o
Nemačkoj, drame Maska, Konak i Nikola Tesla i dr. Objavio je Antologiju kineske
lirike i Pesme starog Japana. Uređivao je Dan i Ideje. Drugi svetski rat je
proveo u Rimu, Lisabonu i Londonu, gde je i ostao do povratka u domovinu
(1965). Jedan je od najznačajnijih srpskih pisaca XX veka. Umro je u Beogradu
30. novembra 1977. godine.
ko.je.ko.4balinda,
VASA žARAPIĆ
vojvoda
Rođen je oko 1770. godine u Belom Potoku (pod Avalom). Odmetnuo se u hajduke i
imao svoju četu, te vodio borbu sa Turcima još pre Prvog srpskog ustanka. Uz
Karađorđa je od prvih ustaničkih dana, mnogo je doprineo dizanju naroda na
ustanak. Borio se uglavnom oko Beograda, držeći ga u stalnoj opsadi. Kao jedan
od najslavnijih junaka postao je vojvoda. Poginuo je u borbama za oslobođenje
Beograda, kao komandant južne vojske, jurišajući na Stambol-kapiju 30. novembra
1806. godine.
ko.je.ko.5balinda,
ARSENIJE III žARNOJEVIĆ
patrijarh
Rođen je 1633. godine u Bajicama (Crna Gora). Iguman pećkog manastira, za
mitropolita je rukopoložen 1669, a za patrijarha srpskog izabran je 1679. Došao
je u sukob sa Turcima i pobunio narod srpski, pa bio primoran da beži u Nikšić
i na Cetinje, odakle hvata vezu i traži pomoć od Rusije i Mletačke republike.
Posle poraza austrijske vojske kod Kačanika (1690), da ne bi pao Turcima u ruke
sa mnoštvom naroda beži u Beograd, a kada su privilegijom austrijskog cara
Leopolda od 21. avgusta 1690. Srbi dobili crkvenu autonomiju, prešao je u
Komoran trudeći se da sprovede u život dobijenu autonomiju i da zaštiti prava
srpskih doseljenika. Borio se kao vrhovni verski poglavar da postane i vrhovni
politički predstavnik austrijskih Srba. Umro je u Beču 1706. godine.
ko.je.ko.6balinda,
SAVA ŠUMANOVIĆ
slikar
Rođen je 22. januara 1896. godine u Vinkovicma. Počeo je da slika na Umetničkoj
školi u Zagrebu i u privatnim školama i ateljeima. Studirao je slikarstvo u
Parizu. Izuzetan slikar koji je uglavnom slikao pejzaže, mrtvu prirodu i ženske
aktove, u početku pod jakim uticajem kubizma. žuveni su njegovi svetli, lirski
pejzaži Srema, kao i slike: Pijana lađa, Berba, Šidski vinogradi, Velike
kupačice, Doručak na travi i dr. Izlagao je u poznatim galerijama u zemlji i
inostranstvu. Posednje godine proveo je u Šidu. Ubile su ga ustaše u Sremskoj
Mitrovici 30. avgusta 1942. godine.
ko.je.ko.7balinda,
MIŠA ANASTASIJEVIĆ
trgovac
Rođen je 24. februara 1803. godine u Poreču (Donji Milanovac). Trgovac, u svoje
vreme najveći brodovlasnik na Dunavu i najbogatiji čovek u Srbiji. Imao je u
vlasništvu skoro celu flotu u Srbiji onog vremena (74 lađe), a knez Miloš ga je
imenovao za "kapetana dunavskog". Poznat je po imenu Kapetan Miša. Poklonio je
Srbiji najveću i najlepšu zgradu u Beogradu u kojoj je već decenijama
Beogradski univerzitet. Bio je predsednik Narodne skupštine (1858). Umro je u
Bukureštu 27. januara 1885. godine.
ko.je.ko.8balinda,
IVO ANDRIĆ
književnik
Rođen je 9. oktobra 1892. godine u Dolcu (kod Travnika). Doktor istorijskih
nauka i diplomata, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Jedan od najvećih
naših književnika, nosilac mnogih književnih priznanja, pa i najvećeg svetskog
priznanja - Nobelove nagrade za književnost, kojom ga je Švedska akademija
nauka svrstala u red svetskih velikana (1961). Počeo je veoma rano da piše,
njegove pesme objavljuje sarajevski časopis Bosanska vila već 1911. Jedan od
urednika Književnog juga (1918-1919). Prve njegove knjige bile su zbirke pesama
u prozi Ex Ponto (1918) i Nemiri (1920). Srpska književna zadruga izdala mu je
tri knjige pripovedaka (1924, 1931, 1936). Istovremeno on je bio i jedan od
najboljih srpskih esejista. Pisao je o Vuku i Njegošu, Matavulju i Kočiću i
drugim književnim velikanima. Međutim, iznad svega je pripovedač i romansijer.
Izraziti je realista, dao je čitavu galeriju likova. Poznate su njegove
pripovetke "Most na čepi", "Put Alije Đerzeleza", "U musafirhani", "Mustafa
Madžar", "Anikina vremena" i "Priča o vezirovom slonu" a od romana Travnička
hronika i Na Drini ćuprija, kojima stiče glas svetskog pisca. Pored nekoliko
tomova priča i eseja, dao je i romane Gospođica, Omerpaša Latas, Prokleta
avlija. Bio je i veliki srpski patriota. Prvi svetski rat zatekao ga je u
redovima tadašnje revolucionarne srpske omladine. Uhapšen je i interniran u
zloglasnu mariborsku tamnicu, pa u Ovčarevo i Zenicu. Drugi svetski rat provodi
u Beogradu, odbijajući kao eksdiplomata svaku saradnju sa ondašnjom pronemačkom
vladom. Umro je u Beogradu 13. marta 1975. godine.
ko.je.ko.9balinda,
ILIJA BIRžANIN
oberknez
Rođen je oko 1764. godine u selu Suvodanju (pod Medvednikom). Ističe se u
predustaničkim borbama sa janičarima. Jedan je od vodećih srpskih knezova, koje
Hadži Mustafa-paša angažuje u borbama protiv Pazvan-Ogluovih janičara, koji su
hteli da zavladaju Beogradskim pašalukom. Radio je na uspostavljanju redovnih
srpskih odreda, a borio se protiv janičarskih odmetnika. U toj borbi janičarski
odmetnici su dva puta izbačeni iz Srbije. Posle dolaska janičara, koji su
izvršili prevrat i na prevaru ubili Hadži Mustafa-pašu (1801), bio je među
prvima na spisku za likvidiranje. Uhvaćen na prevaru od dahija, u danima "seče
knezova", posečen je u Valjevu 23. januara 1804. godine.
ko.je.ko.10balinda,
RUĐER JOSIP BOŠKOVIĆ
naučnik
Rođen je 18. maja 1711. godine u Dubrovniku. Profesor Univerziteta u Rimu,
inženjer, astronom, fizičar, filozof i diplomata. Direktor Optičkog instituta
francuske mornarice. Osnivač i direktor Brerske opservatorije kod Milana. Sa
ogromnim brojem naučnih radova iz oblasti fizike, astronomije i matematike (na
latinskom, italijanskom i francuskom), stekao je reputaciju jednog od najvećih
svetskih naučnika svoga vremena. Poznata su njegova dela: Theoria philosophiae
naturalis redakta ad unicam legem virium in natura existentium, O morskoj
plimi, Teorija konusnih preseka, Elementi matematike i dr. Umro je u Milanu 13.
februara 1787. godine.
ko.je.ko.11balinda,
VUK BRANKOVIĆ
despot
Sin sevastokratora Branka Mladenovića, zet kneza Lazara. Posle smrti cara Uroša
vladao je u Drenici, kosovskom kraju sa Prištinom, Vučitrnom, Zvečanom i
rudnikom Trepčom. Njegova oblast je prema zapadu dopirala do Polimlja. Posle
smrti kralja Vukašina zavladao je Skopljem i Prizrenom. Imao je dobre odnose sa
Dubrovčanima. Učestvovao je u Kosovskom broju 1389, a u narodnoj pesmi i priči
netačno je prikazan kao izdajnik i krivac za srpski poraz. Posle boja pokušavao
je da nastavi borbu protiv Turaka, ali su mu oni oduzeli Skoplje (1392) i
rudnike i nagnali ga da plaća danak. Kao nepouzdanom vazalu Bajazit mu je
oduzeo vlast. Umro je u izgnanstvu 6. oktobra 1397. godine.
ko.je.ko.12balinda,
VUK BRANKOVIĆ
despot
Rođen je oko 1438. godine u Smederevu. Sin slepog Grgura, a unuk Đurđa
Brankovića. Pre pada Smedereva držao se Turaka, a 1465. prešao je Ugrima koji
su ga imenovali za titularnog srpskog despota. Postavljen je za vojnog
zapovednika Srba u Sremu i Slavoniji. Ratovao je za račun Ugarske, najviše
protiv Turaka. Istakao se pri zauzimanju grada Zaslona (Šapca), kao i u bici na
Uni. Prodirao je sa svojom vojskom više puta u Srbiju i Bosnu, a 1480. spalio
je Vrhbosnu. Zbog svojih hrabrih iznenadnih napada na Turke, u narodnim pesmama
je nazvan "Zmaj Ognjeni Vuk". Umro je 16. aprila 1485. godine.
ko.je.ko.13balinda,
ISIDORA SEKULIĆ
književnica
Rođena je 16. februara 1877. godine u Mošorinu (Bačka). Doktorirala je u
Nemačkoj. Široke kulture i visokog obrazovanja, znalac mnogih jezika, te vrstan
prevodilac. Pisac novela, eseja, romana, studija i putopisac. Sarađivala je u
svim većim listovima i časopisima. Izvanredan stilist i lakog izražaja. žlan je
Srpske akademije nauka i umetnosti. Poznata su njena dela: Saputnici, Pisma iz
Norveške, Đakon Bogorodične crkve, Kronika palanačkog groblja, Zapisi,
Analitički trenuci i teme, Zapisi o mome narodu, Njegošu - knjiga duboke
odanosti, Govor i jezik kulturna smotra naroda, Mir i nemir i dr. Umrla je u
Beogradu 5. aprila 1958. godine.
ko.je.ko.14balinda,
LAZA K. LAZAREVIĆ
književnik
Rođen je 1. maja 1851. godine u Šapcu. Posle prava u Beogradu studirao je
medicinu i doktorirao u Berlinu. Pravnik, lekar, pukovnik. žlan Srpske
kraljevske akademije. Lični lekar kralja Milana. Učestvovao je u Srpsko-turskom
ratu (1876-1878) kao vojni lekar. Kao lekar je objavio više naučnih dela iz
medicine (Lazegov simptom kod išijasa), a znatno je unapredio sanitetsku
organizaciju Srbije. Bio je jedan od vodećih književnika svog vremena. Kao
talentovan pripovedač, spadao je među najbolje srpske realiste, a njegove
najčuvenije pripovetke su: "Prvi put s ocem na jutrenje", "Sve će to narod
pozlatiti", "On zna sve", "Verter", "Školska ikona", "Na bunaru", "U dobri čas
hajduci", "Švabica" i dr. Umro je u Beogradu 29. decembra 1891. godine.
ko.je.ko.15balinda,
BRANISLAV PETRONIJEVIĆ
naučnik
Rođen je 25. marta 1875. godine u Sovljaku (kod Uba). Gimnaziju je završio u
Valjevu, a Filozofski fakultet i doktorat u Lajpcigu. Filozof, matematičar,
paleontolog i biolog. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije
nauka, filozof koji je obrađivao sintezu empirizma i racionalizma (teorija
empirioracionalizma) i sintezu pesimizma i optimizma (malizam). Napisao je
velik broj filozofskih dela (oko 150) od kojih su najznačajnija: Istorija
novije filozofije, Empirijska psihologija, Principi metafizike (u dva toma) i
dr. U matematici je postigao najveća ostvarenja u diskretnoj geometriji, u
paleontologiji, a najznačajnija mu je studija o arheopteriksu i arheornisu.
Poznati su njegovi žlanci i studije (u četiri sveske), o najrazličitijim
naučnim i filozofskim temama, a pisao je i o književnim temama i piscima
(Njegoš, Tolstoj). Umro je u Beogradu 4. marta 1954. godine.
ko.je.ko.16balinda,
RADOMIR RAŠA PLAOVIĆ
glumac
Rođen je 7. februara 1899. godine u Ubu. Diplomirao je na Filozofskom i
Tehničkom fakultetu u Beogradu. Jedan od najtalentovanijih jugoslovenskih
pozorišnih umetnika, prvak drame Narodnog pozorišta u Beogradu, reditelj,
pedagog i dramski pisac. Igrao je visoko nadahnutim kreacijama: Hamleta, Jaga,
Henriha IV, Šajloka, vladiku Petra. Režirao je Njegošev Gorski vijenac. Pisac
više pozorišnih komada (sa M. Đokovićem): Voda sa planine, Rastanak na mostu,
Kad je sreda petak je itd. Istakao se i na filmu. Bavio se pedagoškim radom i
objavio više studija iz oblasti teorije glume. Umro je u Beogradu 1977. godine.
ko.je.ko.17balinda,
UROŠ PREDIĆ
slikar
Rođen je 25. novembra 1857. godine u Orlovatu (Banat). Slikarstvo je učio u
Beču i Minhenu. Izrazit predstavnik realizma i akademskog slikarstva, član
Srpske akademije nauka i umetnosti. Izradio je portrete mnogih istaknutih
ličnosti iz kulturnog i političkog života Srbije s kraja XIX veka i prve
polovine XX veka. Radio je istorijske kompozicije i ikonostase, preko hiljadu
ikona. Poznate su njegove slike: Kosovska devojka, Bosanski begunci, Vesela
braća, Siroče na majčinom grobu, mala platna Pod dudom, Marljive ručice itd.
Umro je u Beogradu 11. februara 1953. godine.
ko.je.ko.18balinda,
RADE PRIBIĆEVIĆ
pravnik
Rođen je 1896. godine u Glavičanima. Završio je pravne nauke i Visoku
diplomatsku školu u Parizu. Pre Drugog svetskog rata izdavao je u Petrinji
napredni list Pravda. Jedan je od osnivača i prvi predsednik društva
"Prosvjeta". Narodni poslanik Sabora NR Hrvatske i Savezne narodne skupštine
Jguoslavije, potpredsednik vlade Hrvatske, ambasador u Varšavi i Otavi, sudija
Vrhovnog suda Hrvatske. Istakao se radom na bratstvu Srba i Hrvata. Umro je u
Zagrebu 1953. godine.
ko.je.ko.19balinda,
GAVRILO PRINCIP
revolucionar
Rođen je 30. juna 1884. godine u Velikom Obnjaju (kod Bosanskog Grahova). Zbog
svojih veza sa đačkom antiaustrijskom revolucinarnom organizacijom isključen je
iz gimnazije u Sarajevu (1912). Prelazi u Beograd gde nastavlja školovanje i
povezuje se sa organizacijom "Ujedinjenje i smrt". Krajem maja 1914. prebacuje
se u Sarajevo, kao član organizacije "Mlada Bosna", gde je 28. juna 1914. pucao
na austrougarskog prestolonaslednika Ferdinanda. Pred sudom se držao veoma
hrabro. Kao maloletan, osuđen je na dvadeset godina teške robije, koju je pod
nemogućim uslovima izdržavao u Terezinu (žSSR), gde je iscrpljen i umro od
tuberkuloze 28. aprila 1918. godine.
ko.je.ko.20balinda,
DRAGUTIN GAVRILOVIĆ
pukovnik
Rođen je 25. maja 1882. godine u žačku. Učestvovao je u svim ratovima srpske
vojske od 1912. do 1918, a naročito se istakao u odbrani Beograda (1915) kada
je izdao istorijsku zapovest vojnicima: "Vrhovna komanda izbrisala nas je iz
spiska živih..." U toj borbi, prsa u prsa, teško je ranjen i jedva se izvukao
iz obruča sa neznatnim brojem vojnika, koji su herojski držali svoje položaje
do poslednjeg časa. Odlikovan je za hrabrost Karađorđevom zvezdom sa mačevima,
a nosilac je i više stranih odlikovanja. Umro je u Beogradu 19. jula 1945.
godine.
ko.je.ko.21balinda,
VELIBOR GLIGORIĆ
književni kritičar
Rođen je 28. jula 1899. godine u Ripnju. Školovao se u Beogradu, Turnonu i
Bolijeu (Francuska), a diplomirao je prava u Beogradu. Posle internacije u
banjičkom logoru, deportovan je u Nemačku, gde je do kraja rata ostao na
prisilnom radu. Upravnik Narodnog pozorišta i Jugoslovenskog dramskog pozorišta
u Beogradu, profesor na Filozofskom fakultetu, član i predsednik Srpske
akademije nauka i umetnosti, dopisni član svih jugoslovenskih akademija. Bio je
urednik više časopisa, poznat kao oštar polemičar. Najpozantija su mu dela:
Srpski realisti, Knjiga i život, Lica i maske, Književne magle, Portreti, Senke
i snovi, Jakov Ignjatović i dr. Dobio je brojna priznanja i odlikovanja. Umro
je u Beogradu 3. oktobra 1977. godine.
ko.je.ko.22balinda,
MILAN GROL
političar
Rođen je 31. avgusta 1876. godine u Beogradu. Studirao je u Beogradu i Parizu.
U Prvom svetskom ratu je na čelu Presbiroa u čenevi. Književni kritičar,
esejista i prevodilac. Dramaturg i upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu.
Glavni saradnik Jovana Skerlića u Srpskom književnom glasniku. Predsednik
Demokratske stranke u Kraljevini Jugoslaviji. Ministar u emigrantskoj vladi u
Londonu, potpredsednik vlade posle rata. Poznato mu je delo Iz pozorišta
predratne Srbije. Posle Drugog svetskog rata pokrenuo je u Beogradu opozicioni
list Demokratija. Umro je u Beogradu 3. decembra 1952. godine.
ko.je.ko.23balinda,
NIKOLA NESTOROVIĆ
arhitekt
Rođen je 2. aprila 1868. godine u Požarevcu. Studirao je u Beogradu, a
na specijalizaciji je u Berlinu. Profesor Univerziteta u Beogradu. Kao
jedan od prvih arhitekata slobodnog pravca u Srboji i sa najvećim
ugledom, izabran je za doživotnog počasnog predsednika Društva
arhitekata Srbije. Projektovao je i izgradio u Beogradu: Narodni muzej
(na Trgu republike), Beogradsku zadrugu i hotel "Bristol" (u
Karađorđevoj ulici), okružna načelstva i sudove u Kragujevcu i Kruševcu
i dr. Objavio je više studija i knjiga, a najznačajnije su: Građevinske
konstrukcije (I-II), Poljoprivredne zgrade, Građevine i arhitekti u
Beogradu prošloga stoleća. Umro je u Beogradu 18. februara 1957.
godine.
ko.je.ko.24balinda,
ALEKSA ŠANTIĆ
pesnik
Rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru. Lirski pesnik koji je veoma
rano skrenuo na sebe pažnju. Da bi suzbio uticaj austrijskog režimskog
lista Nada (osnovanog da parališe Bosansku vilu), sa prijateljima
pokreće list Zoru, a zatim i Malu biblioteku (1899). Za razvijanje
nacionalne svesti u potlačenoj Hercegovini, osniva u Mostaru i pevačko
društvo "Gusle", kao i druge prosvetne i kulturne ustanove. Godine
1904. učestvuje u stvaranju Srpske narodne organizacije u kojoj je
stalni predstavnik Mostara. Za vreme aneksije Bosne i Hercegovine beži
u Italiju, a za vreme Prvog svetskog rata zatvoren je kao taoc i
optužen zbog svojih srpskih patriotskih pesama. žlan Srpske kraljevske
akademije. Poznate su njegove pesme "Ostajte ovde, ", "Pretprazničko
veče" i "Veče na školju" i dr. Sem lirskih pesama pisao je i drame: U
magli i Hasanaginica. Prevodio je sa nemačkog i češkog jezika.
Oslobođenje je dočekao u Mostaru kao predsednik Narodnog veća, uz pesme
koje je spevao srpskoj vojsci koja je donela pobedničku zastavu u
Hercegovinu. Umro je u Mostaru 2. februara 1924. godine.
ko.je.ko.25balinda,
DUŠAN NEDELJKOVIĆ
filozof
Rođen je 18. maja 1899. godine u Isakovu (kod Ćuprije). Studirao je
filozofiju i etniopsihologiju u Parizu, gde je i doktorirao. Profesor
Univerziteta u Beogradu, etnolog, filozofski pisac, član Srpske
akademije nauka i umetnosti. Dao je brojna i veoma zapažena filozofska
dela, kao i niz studija o raznim filozofskim pitanjima. Prevodilac je
značajnih dela velikih filozofa (Hegela, Lajbnica, Voltera i dr.).
Poznate su njegove rasprave: Orijentacije saznavanja, Psihologija
lirskog stvaranja, Leonardo da Vinči (I-II), Pragmatizam i dijalektika
i dr. Umro je u Beogradu 29. juna 1984. godine.
ko.je.ko.26balinda,
MILAN NEDIĆ
general
Rođen je 20. avgusta 1877. godine u Grockoj. Višu vojnu školu završio
je u Beogradu. U balkanskim ratovima je načelnik štaba Vardarske
divizije. Učestvuje u ugušivanju albanske bune. Prilikom probijanja
Solunskog fronta komandant je Timočke divizije. Za vojne zasluge
odlikovan je sa više domaćih i stranih odlikovanja. Ministar vojske
postaje 1939, ali je ubrzo smenjen i osumnjičen da priprema vojni puč.
Drugi svetski rat zatekao ga je na položaju komandanta Treće grupe
armija. Impresioniran nemačkim uspesima početkom Drugog svetskog rata,
pristaje da ga Nemci imenuju za predsednika novoformirane uprave u
Srbiji. Na tom položaju borio se, koliko je bilo u njegovoj moći, da
Srbija i u takvim uslovima ostane državno-pravni subjekt trudeći se da
spase što više srpskih glava. Krajem rata izbegao je iz zemlje ali,
pošto je bio na listi ratnih zločinaca, saveznici su ga repatrirali. Po
tvrđenju tadašnje vlasti, tokom istrage izvršio je samoubistvo u
beogradskom zatvoru 4. februara 1946. godine.
ko.je.ko.27balinda,
NIKODIM I
arhiepiskop
Rođen je sredinom XIII veka. Iguman manastira Hilandara. Kao pećki
arhiepiskop (1317-1324) svojevremeno veoma uticajna ličnost, izmiro je
kraljeve Milutina i Dragutina. Izaslanik srpskog dvora u Carigradu,
ugledan diplomata. Preveo je na srpski Tipik Sv. Save Jerusalimskog.
Umro je 12. maja 1324. godine.
ko.je.ko.28balinda,
BRANISLAV NUŠIĆ
knjiženvik
Rođen je 8. oktobra 1864. godine u Smederevu. Studirao je prava u Gracu
i Beogradu. Najveći srpski pozorišni pisac. Pisao je pripovetke,
feljtone, romane, drame i komedije. Pisao je pod pseudonimima Ben
Akiba, Alkibijad Đ. Nuša, Aga itd. Bio je diplomata, novinar, upravnik
pozorišta u Beogradu, Novom Sadu i Sarajevu. Osnovao je pozorište u
Skoplju. žlan Srpske kranjevske akademije. U svojim delima žigosao je
negativne strane čoveka i društva: neznanje, pohlepnost, uobraženje,
podlost, zelenaštvo, politikanstvo itd. Njegova mnogobrojna dela su
stalno na pozorištnim repertoarima: Narodni poslanik, Sumnjivo lice,
Protekcija, Gospođa ministarka, Ožalošćena porodica, Dr, Pokojnik, Knez
Ivo od Semberije, Hadži Loja, Nahod, Pučina, Analfabeta, Vlast, Put oko
sveta itd. Pripovetke i romani: Pripovetke jednog kaplara, Ramazanske
večeri, Opštinsko dete, Ben Akiba i dr. žuvena je njegova
Autobiografija. Umro je u Beogradu 19. januara 1938. godine.
ko.je.ko.29balinda,
ALEKSANDAR OBRENOVIĆ
kralj
Rođen je 2. avgusta 1876. godine u Beogradu. dolazi na presto Srbije
1889, lišavajući slobode namesnike i ministre, zavodeći lični režim.
Ukinuo je tri Ustava, izvršio četiri državna udara, postavio i oborio
dvanaest vlada. Povećao je vojni potencijal Srbije. Radio je sporazumu
balkanskih država i uspostavio jedno vreme dobre odnose sa Bugarskom i
Crnom Gorom. Pokušavao je da uvede mlađe ljude na političku scenu, ali
je najčešće pribegavao tzv. činovničpkim vladama. Nije birao sredstva
da svoju ljubavnu vezu sa dvorskom damom Dragom Mašin pretvori u brak.
Ubili su ga vojni zaverenici u Beogradu 1. aprila 1903. godine.
ko.je.ko.30balinda,
LAZAR HREBELJANOVIĆ
srpski knez
Rođen je 1329. godine u Prilepcu (kod Novog Brda). U vreme rasula
srpske države postaje knez Pomoravlja, Braničeva, severozapadne Srbije
do Drine i Save. Odupro se Turcima, odbivši ih u prvom naletu na
njegovu državu, na Dubravici i kod Paraćina (1381), a odbio je i drugi
napad turskog sultana Murata kod Pločnika (1386). U okviru teritorije
kojom je upravljao našla su se dva najznačajnija rudarska središta
srednjovekovne Srbije: Novo Brdo i Rudnik. Uživao je podršku Srpske
crkve koju je štedro darivao. Podigao je manastire Ravanicu, Lazaricu i
Gronjak, a izmirenje Srpske pravoslavne crkve i Carigradske
patrijaršije u velikoj meri je njegova zasluga. U ljutom boju na
Kosovu, u kome je ubijen i turski sultan Murat, ranjen je, zarobljen i
pogubljen 15. (28.) juna 1389. godine.
ko.je.ko.31max.headroom,
IPOLIT-LEON-DENIZER RIVAJ (alias ALEN KARDEK)
spiritista
Rodio se u Lionu, 3. oktobra 1804, u gradjanskoj porodici
magistrata i advokata. Skolu je ucio u Lionu, a zatim se okrenuo
naukama, medicini ("Les pionniers du spiritisme en France",
dokumente sakupio J. Malgras, Paris, 1906.) i filozofiji i otisao da
upotpuni svoje delo u Iverdenu u Svajcarskoj, uz cuvenog pastora
Pestolacija, ciji je postao saradnik i ucenik. Radio je na
propagiranju njegovog sistema obrazovanja koji je prosirio svoj uticaj
na reformu studija u Nemackoj i Francuskoj. Katolik, vaspitan u
protestantskoj zemlji, pretrpeo je postupke netolerancije koji ce ga
vezati za ideju ujedinjavanja verovanja.
Kada je zavrsio studije, vratio se u Francusku. Sa dvadeset
osam godina ozenio se cerkom jednog beleznika, svojom susedom
koja je i sama bila nastavnica. Osnovali su malu skolu
zasnovanu na novim pedagoskim principima. Nalicje srece, nesrecni
slucajevi ucinice da prodju kroz teske trenutke. Skolica je bila
zatvorena. Alan Kardek je morao da daje casove drugde: preveo je na
nemacki vise dela o obrazovanju i moralu, izmedju ostalog i
Fenelonova dela (*). Pitanje pravaca se sredilo. Postao je clan
mnogih naucnih drustava, izmedju ostalog i Kraljevske akademije u
Arasu, koja ga je 1831. nagradila za rad o sledecem pitanju:
"Koji je sistem studija najvise u skladu sa potrebama vremena?".
Od 1835. do 1840. drzao je u svom domu, uz pomoc zene, besplatnu
nastavu iz fizike, astronomije, anatomije, itd. Jedan prijatelj, koji
je bio medijum, inicirao ga je 1854. u prizivanje duhova.
Pseudonim Alen Kardek dao mu je u toku jednog opstenja pod naslovom
"Duh istine", sto je bilo njegovo ime za vremena Druida, i nalozio
mu da nastavi raditi u pravcu inicijacije sto mu je i bilo
svojstveno tokom brojnih ranijih inkarnacija.
Od tada je celokupna njegova aktivnost bila u sluzbi
spiritizma. Njegova glavna dela su:
April 1857: "Knjiga o duhovima"
Januar 1861: "Knjiga o medijumima"
Avgust 1864: "Jevandjelje prema spiritizmu"
Januar 1868: "Postanje, cuda i prorocanstva prema spiritizmu"
Pored toga:
1. januara 1868: osnivanje "Spiritistickog casopisa" (ili
novina psiholoskih studija).
1. aprila 1868: osnivanje "Pariskog drustva za spiritisticke
studije", kojim je rukovodio.
Preminuo je u Parizu, 31. marta 1869, u sezdeset petoj godini,
od srcane bolesti pogorsane usled preteranog rada. Pociva u groblju
Per-Lasez pod nekom vrstom dolmena.
Njegova dela su jednostavne transkripcije poruka koje je
primao od Duhova. Autor samo sistematizuje ucenje, grupise
odgovore po logickim rubrikama i rukovodi ispitivanjima na
nacin koji udovoljava zahtevima naseg zemaljskog mozga. Njegova
"Knjiga o duhovima", iz koje u sustini izvlacimo izlaganje
doktrine, predstavlja se kao katehizam sa komentarima. Sistem
je prepun i obuhvata metafiziku koja je prozeta fizickim ili
genetickim razmisljanjima, kao i moral.
----------------------------------------------------------------------
(*) Rene Genon ("Spiritisticka greska") ga stavlja na celo pozorista
Folies Marigny. U stvarnosti, da bi ziveo, morao je voditi
racunovodstvo kod kuce, ali je ono koje se tice tog pozorista
izgubljeno kao i toliko drugih. Videti Klod Varez, bibliografija.
ko.je.ko.32balinda,
STEFAN LAZAREVIĆ
despot
Rođen je oko 1377. godine. Sin kneza Lazara, srpski vladar (1389-1427). Priznao
je vrhovnu vlast turskog sultana Bajazita, koga pomaže u bitkama na Rovinama i
kod Nikopolja. Učestvovao je u bici kod Angore (1402) kao saveznik Turaka,
protiv kana Tamerlana, ali se sretno vratio u Srbiju, iako je turska vojska
pretrpela težak poraz. Na povratku svratio je u Carigrad gde je dobio titulu
despota. Proširio je svoju Despotovinu. Podigao je manastir Manasiju. Bavio se
i književnošću, napisao je "Slovo ljubve". Umro je u Dervenglavi (danas
Crkvina) 19. jula 1427. godine.
ko.je.ko.33balinda,
TEODOSIJE ORAŠAžKI
oberknez
Rođen je oko 1750. godine u Orašcu. Jedan od najuglednijih predustaničkih
prvaka koji je predložen na zboru u Orašcu za glavnog ustaničkog vođu, ali se
nije prihvatio. U Pećinama, nedaleko od Ostružnice, prilikom jedne rasprave
Karađorđe ga je teško ranio. Od zadobijenih rana umro je u Orašcu 1804. godine.
ko.je.ko.34balinda,
MILUTIN USKOKOVIĆ
književnik
Rođen je 4. juna 1884. godine u Užicu. Završio je prava u Beogradu a doktorirao
u čenevi. Novelist po uzoru na francuske pisce, razapet između starinskog
romantizma i modernog senzibiliteta. Objavio je zbirku pripovedaka Kad ruže
cvetaju, dva romana: Došljaci i žedomir Ilić i dr. Prevodio je sa francuskog.
Za vreme katastrofe u Prvom svetskom ratu izvršio je samoubistvo u Kuršumliji
14. oktobra 1915. godine.
ko.je.ko.35balinda,
FIRMILIJAN
mitropolit
Rođen je 1852. godine u Beogradu. Novinar i pedagog. Kao skopski mitropolit
branio je srpska nacionalna prava koja je turska vlast gušila na svakom koraku.
Umro je u Beogradu 7. decembra 1903. godine.
ko.je.ko.36balinda,
JOVAN CVIJIĆ
naučnik
Rođen je 29. septembra 1865. godine u Loznici. Studirao je i doktorirao u Beču.
Naučnik svetskog glasa: geograf, geomorfolog, etnograf, geolog, antropolog i
istoričar. Profesor i rektor Univerziteta u Beogradu, počasni doktor Sorbone i
drugih univerziteta u svetu, kao naučnik koji je imao uticaja na razvoj
geografske nauke u svetu. Predsednik Srpske kraljevske akademije, osnivač
Geografskog zavoda i Srpskog geografskog društva. Pokrenuo je Glasnik srpskih
geografa i publikaciju Naselja srpskih zemalja. Obajvio je na stotine naučnih
dela u svetu zapaženih, među kojima: Antropografski problemi Balkanskog
poluostrva, Osnovi za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije,
Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, Geomorfologija, Govori i članci
(četiri knjige) i dr. Umro je u Beogradu 16. januara 1927. godine.
ko.je.ko.37balinda,
VESELIN žAJKANOVIĆ
klasični filolog
Rođen je 28. marta 1881. godine u Beogradu. Studirao je u Beogradu, Lajpcigu i
Minhenu, gde je i doktorirao. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske
akademije nauka. Prevodio je dela sa klasičnih jezika, a i sam je više radova
napisao na latinskom. Proučavao je običaje i verovanja raznih naroda, a
naročito religiju Srba pre primanja hrišćanstva. Značajna su njegova dela: O
srpskom vrhovnom Bogu, Mit i religija u Srba, Pregled rimske književnosti,
Studije iz religije i folklora, Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama i
dr. Umro je u Beogradu 6. avgusta 1946. godine.
ko.je.ko.39balinda,
DRAGIŠA VASIĆ
književnik
Rođen je 2. septembra 1885. godine u Gornjem Milanovcu. Završio je prava u
Beogradu. Učestvuje u balkanskim ratovima kao rezervni oficir. U Prvom svetskom
ratu je od Kolubarske bitke, preko Albanije i Solunskog fronta do oslobođenja.
Bio je branilac komunista na Vidovdanskom procesu. Dopisni član Srpske
kraljevske akademije. Sa Slobodanom Jovanovićem osniva Srpski kulturni klub i
uređuje Srpski glas. Tokom Drugog svetskog rata je ideolog u štabu D.
Mihailovića. Između dva rata objavio je značajne knjige proze: Utuljena
kandila, Crvene magle, Vitlo i druge priče i Pripovetke, kao i Dva meseca u
jugoslovenskom Sibiru, Karakter i mentalitet jednog pokolenja, Utisci iz Rusije
i brojne članke. Ubijen je u Novoj Gradiški u proleće 1945. godine.
ko.je.ko.40balinda,
JANKO VESELINOVIĆ
književnik
Rođen je 1. maja 1862. godine u Crnobarskom Salašu (Mačva). Učitelj, dramaturg
Narodnog pozorišta, korektor i novinar. Uređivao je Srpske novine i Zvezdu.
Veoma plodan pripovedač i romansijer. Pisao je i pozorišne komade. Poznate su
mu zbirke pripovedaka: Poljsko cveće, Rajske duše, Male priče, Slike iz seoskog
života, Zeleni vajati, Slike iz učiteljskog života, Od srca srcu, Stari
poznanici, romani: Hajduk Stanko, Borci, Junak naših dana, Seljak, Mašići;
pozorišni komadi: Đido (sa D. Brzakom),Potera, Pisma sa sela i dr. Umro je u
Glogovcu 14. juna 1905. godine.
ko.je.ko.41balinda,
FILIP VIŠNJIĆ
narodni pesnik
Rođen je 1767. godine u Trnovi (kod Zvornika). Najveći srpski narodni
pesnik-guslar. Pesnik velikog talenta. Prešao je u Srbiju 1809. Njegove pesme
obiluju istorijskim podacima, često izvornim, jer ih je spevao neposredno posle
događaja. Vuk Karadžić našao ga je 1813. u Sremu i tu je zapisao njegove pesme
o Prvom srpskom ustanku, od kojih je najbolja "Početak bune protiv dahija".
Umro je u Grku (Srem) 1834. godine.
ko.je.ko.42balinda,
JOHANN SEBASTIAN BACH
kompozitor
(Eisenach) 21. marta 1685. fogine, u razgranatoj nemačkoj familiji
muzičara, rodio se ovaj muzički genije. žlanovi ove familije su više od
dva veka držali sve važnije položaje kantora i orguljaša ili su bili
članovi gradskih kapela po čitavoj srednjoj Nemačkoj. Ako se uzme u
obzir da je gotovo polovina Bach-ovog opusa izgubljena, onda on svakako
spada među najplodnije muzičke stvaraoce. Međutim, sama obimnost opusa
za to doba bila je uobičajena (Händel, Telemann, Scarlatti, Hasse,
Graupner i mnogi drugi autori). Bach-ova genijalnost ogleda se u tome
što on daleko natkriljuje svoje savremenike u poznavanju muzike drugih
majstora a izrazitim obeležjem svoje individualnosti.
28. jula 1750. godine u Lapcigu (Leipzig), nakon dugotrajne bolesti,
slepila i posle neuspele operacije umro je genijalni nemački
kompozitor, Johann Sebastian Bach. Pokopan je kraj južnog zida crkve
sv. Ivana, ali je mesto njegovog groba ubrzo bilo zaboravljeno. Nakon
gotovo vek i po posmrtni ostaci su pronađeni i položeni u kriptu crkve
sv. Ivana. Bach-ovo pravo značenje se počelo shvaćati tek u XIX veku.
Njegova smrt je zabeležena samo u jednim novinama a za svoje sugrađane
bio je samo "jedan između mnogih Thomaskantora", dok im je njegova
dvorska titula bila trn u oku.
ko.je.ko.43balinda,
VASA žUBRILOVIĆ
istoričar
Rođen je 13. januara 1897. godine u Bosanskoj Gradiški. Profesor
Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka i umetnosti i
drugih jugoslovenskih akademija. Posle Sarajevskog atentata, osuđen je
kao maloletnik na šesnaest godina robije. Za vreme Drugog svetskog rata
bio je zatvoren u logoru na Banjici. Ministar u Saveznoj vladi FNRJ i
direktor Balkanološkog instituta. Glavna dela: Istorija političke misli
u Srbiji XIX veka, Prvi srpski ustanak i bosanski Srbi, Poreklo
muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini i dr.
P.S. Pošto trenutno ne mogu da pronađem gde sam zapisao datum njegove
smrti, reših da vas upitam ne toliko što je to tako bitan podatak, nego
više stoga da proverim: čita li ovo iko? :)))
ko.je.ko.44zddb,
JOHANN SEBASTIAN BACH
kompozitor
Misliš JOVAN SRBISLAVA BAKIĆ ?
ko.je.ko.45balinda,
>>>> JOHANN SEBASTIAN BACH
>>>> kompozitor
>>
>> Misliš JOVAN SRBISLAVA BAKIĆ?
:) Zddb je prvi primetio da dominiraju (da se blago izrazim) ;)
Srbi, zato najavljujem za sutra jedan kontra udar. :)
P.S.
Pošto sam dobio napomenu u mailu da bi dobro došli i nešto
popularniji podaci po kojima je lakše zapamtiti i ponešto o nekoj
značajnoj ličnosti pa makar se nešto i izostavilo, potrudiću se da bude
i toga umesto suvoparnog iznošenja osnovnih podataka.
Ideja mi je bila da se na sezamu sa nearedbom find lakše i brže
mogu pronaći podaci o ovoj ili onoj poznatoj ili manje poznatoj
ličnosti, ali ako hoćete trač rubriku, (?) ok. :)))
ko.je.ko.46dusan,
DIMITRIJEVIĆ DUŠAN
genije
Možete ga naći na Sezamu; username dusan.
ko.je.ko.47balinda,
GIUSEPPE GUARNERI
graditelj violina
Rodio se 21. avgista 1698. godine u Kremoni (Cremona), najizrazitija ličnost u
poznatoj porodici graditelja gudačkih instrumenata. Uz A. Stradivarija,
najistaknutiji majstor klasične gradnje violina. Izradio je oko 200 violina,
međutim njegovi radovi su ostali dugo nezapaženi, sve dok Paganini nije svirao
na jednoj njegovoj violini. Rezonantna kutija njegovih violina ima izvanredna
akustična svojstva čak i kada nije napravljena od najkvalitetnijeg drveta. Lak
varira od zlatnižute do najfinije, poput trešnje crvene boje, namaz je uglavnom
tanak i veoma mekan, kod kasnijih instrumenata nešto tvrđi, ali uvek čistih
boja. Zanat učio kod svog oca i kod Stradivarija. Vodio je dosta nesređen život
što se ogledalo i u padu kvaliteta (instrumenti iz te faze nazivani su
"tamničke violine"). Njegove violine imaju uglavnom svetliji i snažniji zvuk od
Stradivarijevih. Umro je 17. oktobra 1744.
ko.je.ko.48balinda,
PETAR KOžIĆ
književnik
Rođen je 29. juna 1877. godine u Stričevićima (kod Banja Luke). Gimnaziju je
završio u Beogradu, a filozofiju u Beču. Veliki srpski patriota. Osniva u Banja
Luci list Otadžbina (1907), glavni organ bosanskih Srba političara nosilaca
srpskog nacionalističkog pokreta protiv austrougarske politike i protiv aga i
begova, čitluka i sahibija. Pošto je došao u oštar sukob sa austrijskom
okupatorskom vlašću, Otadžbina je zabranjena, a on osuđen na robiju u okovima.
Kasnije ponovo pokreće Otadžbinu a zatim i Razvitak, koji ima kratak vek
trajanja zbog cenzure. Biran je za narodnog poslanika u Bosanskom saboru, gde
nastavlja borbu, preteći ustankom i ratom. Počeo je da objavljuje članke u
nacionalonom duhu u Bosanskoj vili i Brankovom kolu. Njegova dela vezana su
mahom za nacionalnu delatnost, izvanredan je pripovedač i satiričar. Objavio je
zbirke pripovedaka S planine i ispod planine i Junci sa Zmijanja, a
najpoznatija su satirična jednočinka Jazavac pred sudom i duža pripovetka
Sudanija. Mnogobrojni novinski članci bili su mu čista poezija, iako je u njima
protestovao protiv terora i eksploatacije srpskog seljačkog naroda u Bosni.
Istinski pesnik ljubavi i bola, neumorni i nepomirljivi borac za slobodu i
narodna prava, nije mogao da izdrži pod bremenom koje je na sebe uzeo. čivčano
slomljen umro je u Beogradu 28. avgusta 1916. godine.
ko.je.ko.49balinda,
FRANZ PETER SCHUBERT
kompozitor
(Lichtenthal kod Beča) Dvanesto dete učitelja iz bečkog predgrađa došlo je na
svet 31. januara 1797. godine. Već u ranom detinjstvu pokazivao je izuzetnu
muzičku nadarenost. Robert Schumann je rekao: "Premda vreme rađa toliko mnoštvo
lepote, ono neće više nikada dobeti jednog Schuberta."
Za njegovog života održan je samo jedan koncert. To je njegov najveći uspeh u
javnosti koji mu je doneo i nešto materijalne dobiti. Tek tada, nekoliko meseci
pred smrt, mogao kupiti klavir. Bio je ne samo veliki umetnik nego i čovek
čvrstog karaktera, povučen i nenametljiv, iskren i odan prijatelj; strana mu je
bila svaka sebičnost i zavist.
Umro je 19. novembra 1828. godine, u 31. godini života, od trbušnog tifusa, u
stanu svog brata Ferdinada. Dva velika savremenika pobudila su njegovo
divljenje: Beethoven i Goethe. Premda su živeli u istom gradu Beethoven i
Schubert se nisu upoznali. Gotovo sva svoja dela napisao je za Beethovenova
života (umro je godinu dana kasnije). Pokopan je u blizini Beethovenovog groba.
ko.je.ko.50balinda,
MILOŠ TARABIĆ
prorok
Miloš i Mitar Tarabić su bili najveći proroci na tlu Srbije. Nadmašili su mnoge
proroke sveta pa i samog Nostradamusa u ponečem. Tarabići su u svojim
proricanjima bili potpuno konkretni i vrlo precizni: prostorno, vremenski,
istorijski. Miloš je bio osobenjak. čiveo je vrlo povučeno. Noću je često lutao
po šumi, opsednut svojim vizijama. Prorekao je i svoju smrt rekavši majci: "Kad
budem navršio 45 godina, ondakar ćeš me ukopati, a ženiti me nikada nećeš."
Tako je i bilo 6. februara 1854. godine.
ko.je.ko.51balinda,
LUDWIG VON BEETHOVEN
Kompozitor
Rodio se u Bonn-u 16. decembra 1770. godine. Sudbina se grubo poigravala sa
ovim neospornim genijem ali nije uspela da omete njegov zadatak. Poznata je
njegovo rečenica koju je prkosno uputio knezu Lichnowskom: "Kneže! To, što
jeste, postali ste slučajem i rođenjem, dok ja svoj položaj dugujem samome
sebi. Kneževa je bilo i biće ih na hiljade, Beethoven je samo jedan!"
Umro je Beču 26. marta 1827. godine. Gluvoća tokom polovine života i
nerazumevanje koje je nailazio kod žena koje je voleo, nagonile su ga ponekad
na samoubistvo. Snažan etički temelj njegove naravi i ljubav prema umetnosti
izbavili su ga od propasti. Pisao je Wegeleru: "Uhavati ću sudbinu za vrat. Ona
me neće dokraja dotući." čivot mu je bio ispunjen neprekidnom borbom: dolazi do
pada interesa za njegov umetnost pred suparništvom lakih Rossinijevih trijumfa;
familijarnih neprilika; uz duševne nevolje dolazi i do telesnih. Njegov čvrsti
organizam morao je konačno osetiti posledice dugogodišnjeg neurednog života.
Nizu bolesti se uporno odupirao i savladavao ih, dok nije dobio zapalenje pluća
i vodenu bolest koja ga je sasvim iscrpla.
ko.je.ko.52balinda,
TVRTKO I KOTROMANIĆ
ban i kralj
Unuk Jelisavete, kćeri kralja Dragutina. Presto je nasledio od strica Stevana
Kotromanića 1353. godine. Suzbio je pohod na Bosnu ugarskog kralja Ludovika
(1363). Pobuna vlastele (1366) prognala ga je iz zemlje, ali se uz pomoć
Ugarske vraća i uspostavlja punu vlast. Svojoj državi pripaja deo
Altomanovićeve zemlje. Ističe da je potomak Nemanjića, te se u manastiru
Mileševi kruniše za kralja Srba i Bosne. Kriza u Ugarskoj, posle smrti kralja
Ludovika, i pobuna hrvatske vlastele, omogućili su mu da zauzme Dalmaciju i
južnu Hrvatsku. Tada proširuje svoju titulu kao kralj Srbije, Bosne, Primorja,
Dalmacije i Hrvatske. Pritekao je u pomoć knezu Lazaru na Kosovu (1389). Poraz
nije imao uticaja na njegovu vojsku koja se povukla bez većih gubitaka. Umro je
1391. godine.
ko.je.ko.53balinda,
SAMUILO JAKOVLJEVIĆ
arhimandrit
Rođen je 1760. godine u Podgori (kod N. Pazara). Jeromonah u Studenici,
proizveden za arhimandrita 1817. Borac u Prvom srpskom ustanku. Vođa narodne
deputacije koju je knez Miloš poslao u Carigrad radi pregovora sa Turcima
(1821). Turci u Carigradu zatvore celu deputaciju, te on u zatvoru i umre 14.
avgusta 1824. godine.
ko.je.ko.54balinda,
MAKARIJE
monah
čiveo je u drugoj polovini XV i početkom XVI veka. Jeromonah koji je postao
prvi srpski štampar u štampariji Crnojevića. Štampao je na Cetinju dva oktoiha,
trebnik i psaltir, a posle propasti Zetske države štampao je u Rumuniji
početkom XVI još nekoliko crkvenih knjiga. Povukao se u manastir Hilandar, gde
je i umro.
ko.je.ko.55balinda,
ĐURA JAKŠIĆ
književnik i slikar
Rođen je 27. jula 1832. godine u Srpskoj Crnji (Banat). Učestvovao je u borbama
za srpsku Vojvodinu (1848). Veliki nacionalni pesnik, najsnažniji liričar
romantičarske epohe, izvanredan pripovedač i dramaturg. Bio je takođe i darovit
slikar. Najpoznatija književna dela su mu pesme "Na Liparu", "Ponoć" i "Kroz
ponoć nemu", zatim epski spevovi: Nevesta Pivljanina Baje, Prve žrtve i
Mučenica, drame: Seoba Srbalja, Jelisaveta, Stanoje Glavaš i dr. Kao izrazit
romantičar napisao je i brojne pripovetke u kojima je slikao život svoga
vremena. Kao veliki slikar, učenik Konstantina Danila, kasnije student u
Temišvaru, Beču, Pešti i Minhenu, dao je brojna dela: portrete, ikone i
istorijske kompozicije. U Narodnom muzeju u Beogradu nalaze se sledeća njegova
dela: Devojka u plavom, čena s lepezom, Portret profesora ćirića, Pogibija
Karađorđeva, Na straži. Umro je u Beogradu 16. novembra 1878. godine.
ko.je.ko.56balinda,
MILUTIN MARINKOVIĆ
general
Rođen je 11. oktobra 1861. godine u Velikom Gradištu. Kao ministar vojske
Srbije (1909-1910) osnovao je Oficirsku pešadijsku školu i sproveo naoružanje
pešadije mitraljezima "maksim", u ono vreme najsavremenijim pešadijskim
oružjem. Istakao se u Drugom balkanskom ratu (1913) kao komandant šumadijske
divizije, u borbama na žemerniku i Bukovoj Glavi. Prvi svetski rat proveo je u
internaciji. Poginuo je prilikom nemačkog bombardovanja Beograda, u aprilskom
ratu 1941. godine.
ko.je.ko.57balinda,
JEFIMIJA
monahinja
Kćerka Vojihne, kesara Drame, žena srpskog despota Jovana Uglješe. Posle
muževljeve pogibije u boju sa Turcima na Marici (1371) živela je na dvoru kneza
Lazara, a posle njegove pogibije u Kosovskoj bici (1389) zakaluđerila se i
živela u manastiru Ljubostinji. Pisac je izvanrednih pesničkih tekstova.
Poznata je njena "Pohvala knezu Lazaru", zlatom izvezena na svili, jedan od
najboljih književnih radova toga vremena. Sačuvani su i tekstovi "Natpis
ikonici" i "Od skrvnih suza". Umrla je početkom XV veka.
ko.je.ko.58balinda,
ANASTAS JOVANOVIĆ
litograf
Rođen je 1817. godine u Vraci (Bugarska). Bio je prvi srpski pitomac upućen na
školovanje u Beč. Prvi srpski litograf. Izradio je oko 300 litografija sa
prikazima iz srpske istorije i likova znamenitih ljudi (Stefana Nemanje,
Milutina, patrijarha žarnojevića, Vuka, kneza Miloša i dr.). Litografije je
objavljivao u listu Srpski spomenici. Ostavio je nekoliko lepih akvarela i
crteža sa motivima iz prirode, narodne istorije i savremenog života. Umro je u
Beogradu 13. novembra 1899. godine.
ko.je.ko.59hercog,
Stevan Hristic (1885 - 1957)
kompozitor
Srpski kompozitor, dirigeent i pedagog; osnivac je i
Beogradske filharmonije, a kasnije postaje i direkt-
or i dirigent beogradske Opere. Kada je osnovana Mu-
zicka akademija, medju prvim njenim profesorima je i
Hristic. Znacajnija dela su mu : balet "Ohridska le-
genda", muzicka drama : "Suton", oratorijum : "Vas-
kresenje", kao i brojna scenska dela, vokalna itd.
ko.je.ko.60balinda,
Veliko hvala na pomoći oko ove teme. Pozivam i ostale da pokušamo da
napravimo ozbiljniju bazu podataka. Pošto sam se trudio da pronađem i
datume rođenja i smrti evo dopune tvoje poruke. (Nadam se da se ne
ljutiš?)
STEVAN HRISTIĆ
kompozitor
Rođen je 19. juna 1885. godine u Beogradu. Studirao je u Lajpcigu,
Moskvi, Parizu i Rimu. Dirigent Beogradske filharmonije, osnivač
Muzičke akademije, direktor Beogradske opere. žlan Srpske akademije
nauka. Komponovao je muziku u nacionalnom i impresionističkom stilu.
Pisao je horske kompozicije, scensku muziku, muziku za film i balet.
Najčuvenija su mu dela: "Ohridska legenda", "Simfonijska fantazija",
"Vaskrsenje", "Suton" i dr. Umro je u Beogradu 21. avgusta 1958. godine.
ko.je.ko.61dusan,
->Veliko hvala na pomoći oko ove teme. Pozivam i ostale da pokušamo da
pa i ja sam malo pripomogao :)) a gde je hvala? ;))
ex, jednog dana će balinda stvarno da ubaci opširniji opis mene ;))
ko.je.ko.62balinda,
STEFAN NEMANjA
veliki župan
Rođen je oko 1114. godine u Ribnici. Rodonačelnik dinastije Nemanjića, veliki
raški župan (1166-1196). Dolazi na presto posle sukoba sa bratom Tihomirom,
koga je zbacio sa prestola (1170). Razbio je vizantijsku vojsku kod sela
Pantine na Kosovu. Jačajući svoju vlast, oslanja se na crkvu kojoj se posvetio
njegov mlađi sin Rastko (Sava). Proširio je državu do Timoka na istoku i
Prizrena na jugu. Osvojio je Zetu i primorske gradove Skadar, Ulcinj, Bar i
Kotor. Upravu nad ovim oblastima poverio je najstarijem sinu Vukanu. Prema
bogumilskoj jeresi zauzeo je veoma oštar stav i progonio je. Pošto je pretrpeo
poraz od Vizantije na Moravi (1190) morao joj je vratiti neke osvojene krajeve.
Odrekao se prestola u korist svoga srednjeg sina Stefana i pokaluđerio se pod
imenom Simeon. Podigao je mnoge crkve i manastire, među kojima i poznati
manastir Hilandar u Svetoj Gori (Grčka), Đurđeve Stupove, Studenicu i dr. Umro
je u Hilandaru 13. februara 1199. godine.
ko.je.ko.63balinda,
ALEKSA NENADOVIĆ
oberknez
Rođen je oko 1749. godine u Brankovini (kod Valjeva). Oberknez u Valjevskoj
nahiji. Pred Austro-turski rat (1788-1791) podigao je Srbe protiv Turaka (kao
oficir u frajkoru) i proterao ih preko žačka, Užica i Obrenovca. Predvodio je
Srbe pod generalom Laudanom na Beograd (1789), obezbedivši austrijskoj vojsci
prelaz preko Dunava. Vratio se u Srbiju posle Svištovskog mira i radio na
dobijanju povlastica za Srbe u vreme Hadži Mustafa-paše. Organizovao je srpsku
vojsku i učestvovao u borbama za Beogradski pašaluk protiv Pazvan-Ogluovih
odmetnutih janičara. Vodeća ličnost u zapadnoj Srbiji u organizovanju borbe
protiv dahija i pripremama za Prvi srpski ustanak. Dahija Fočić Mehmed-aga
uhvatio ga je na prevaru i posekao u Valjevu 23. januara 1804. godine.
ko.je.ko.64balinda,
MIHAILO OBRENOVIĆ
knez
Rođen je 4. septembra 1823. godine u Kragujevcu. Sin kneza Miloša i knjeginje
Ljubice. Na presto je stupio posle očeve abdikacije (1839), da bi i sam bio
proteran (1842), zbog pritiska "ustavobranitelja" koje je podržavala Turska.
Dok je živeo u Švajcarskoj, održavao je veze sa mnogim znamenitim Srbima. Kada
je ponovo stupio na presto, posle očeve smrti vladavinu je usmerio ka
kulturno-prosvetnom i vojnom razvitku Srbije. Planirao je dizanje jednog opšteg
balkanskog ustanka protiv Turske, pa je ustanovio narodnu vojsku (1861).
Neumorno je radio na stvaranju srpko-bugarske državne zajednice. Sa Crnom Gorom
je sklopio tajni sporazum o ujedinjenju, sa Grčkom savez o vojnoj konvenciji,
sa Rumunijom savez o prijateljstvu. Uspostavio je kontakt sa Srbima u Bosni,
Hercegovini i Vojvodini, radi sprovođenja akcije za oslobođenje. U Bukureštu je
sklopio ugovor sa Bugarima, planirajući ujedinjenje Srbije i okolnih zemalja u
jednu državu ("Jugoslovensko carstvo") na čijem bi čelu on stajao, za šta je
pridobio i Rusiju. Posle bombardovanja Beograda, pridobio je evropske države
koje su osudile tursku, primorale je da preda sve utvrđene gradove i da zauvek
napusti Srbiju. Dotadašnji Licej pretvorio u Veliku školu. Pokrovitelj je
izgradnje Narodnog pozorišta u Beogradu. Ubijen je u zaveri, dok je šetao po
Košutnjaku, 29. maja 1868. godine.
ko.je.ko.65balinda,
JANKO ŠAFARIK
istoričar i književnik
Rođen je 2. novembra 1812. godine u Kiš-Kerešu (Mađarska). Filozofiju i prava
učio je u Požunu, a medicinu u Pešti i Beču. Lekar, pravnik, književnik,
državnik i naučnik. Bavio se istorijom, arheologijom i numizmatikom. Profesor
Liceja, predsednik Srpskog učenog društva, upravnik Narodnog pozorišta i
Narodne biblioteke, član Državnog saveta. Objavio je velik broj dela iz srpske
istorije. Umro je u Beogradu 18. jula 1876. godine.
ko.je.ko.66balinda,
DIMITRIJE TUCOVIĆ
političar
Rođen je 1. maja 1881. godine u Gostilju (Zlatibor). Osnivač i teoretičar
radničkog pokreta i modernog sindikalnog pokreta, sekretar Socijaldemokratske
partije i najistaknutiji ideolog socijalističkog pokreta u Srbiji. Organizator
brojnih studentskih demonstracija početkom veka, zbog čega je morao da emigrira
iz zemlje. Pokrenuo je i uređivao teorijski časopis Borba i Radničke novine.
Srpski delegat na kongresu Međunarodnog socijalističkog pokreta u Kopenhagenu,
gde je održao značajan govor u kome je kritikovao stav vođa austrijskih
socijaldemokrata povodom aneksije Bosne i Hercegovine. Objavio je knjige Srbija
i Arbanija, reportaže Sa puta, kao i više istorijsko-političkih brošura:
Zakonsko osiguranje radnika, U izbornu borbu, Jedinstvo pokreta itd. Prevodio
je sa ruskog i nemačkog dela Marksa, Bebela, Kauckog i drugih socijalista.
Poginuo je u Prvom svetskom ratu, u Kolubarskoj bici, na Vrapčem Brdu kod
Lazarevca 7. novembra 1914. godine.
ko.je.ko.67balinda,
STOJAN žUPIĆ DOBRILOVIĆ
vojvoda
Rođen je oko 1765. godine u Pivi (Crna Gora). Bavio se trgovinom stoke, a kada
je počeo Prvi srpski ustanak, priključio se odmah ustanicima i veoma brzo se
pročuo kao junak. Istakao se junaštvom u boju na Mišaru, Loznici, Crnogorskom
Salašu i drugim ratištima duž Drine. Poznati su njegovi megdani sa obesnim
turskim begovima i zulumćarima. Njegovo junaštvo opevano je u narodnim pesmama.
Poznat je pod imenom Zmaj od Noćaja. Posle propasti Srbije prešao je u Srem,
ali se ubrzo vratio i živeo u Mačvi. U dogovoru sa knezom Milošem radio je na
dizanju ustanka u Podrinju, ali su ga Turci na prevaru uhvatili i ubili u
Zvorniku 1815. godine.
ko.je.ko.68max.headroom,
> pa i ja sam malo pripomogao :)) a gde je hvala? ;))
A mene opet zivo zanima da li je stigla kratka biografija Alena
Kardeka, spiritiste? Sorry na ovu poruku u ko.je.ko, brisi je :)
ko.je.ko.69hercog,
Rihard Straus
(1864-1949)
Nemacki kompozitor, poznat po operama "Saloma", "Elektra",
i komicnoj operi "Kavaljer s ruzom". Pored opera, napisao
je i dosta pesama, manja orkestarska dela, 7 simfonijskih
pesama od kojih znacajne "Makbet", "Don Zuan", "Don Kihot"
i dr.
ko.je.ko.70hercog,
Bendzamin Britn
(1913- )
Engleski kompozitor koji je pored opera "Piter Grajms",
"Otmica Lukrecije" i "San letnje noci" napisao i decju
operu "Mali dimnicar" u kojoj pored odraslih ucestvuju
i deca. Popularno mu je i delo "Varijacije na Perselovu
temu" - vodic kroz orkestar za omladinu, "Jednostavna
simfonija", "Ratni rekvijem" itd.
ko.je.ko.71hercog,
Jozef Hajdn
(1732 - 1809)
Uz Mocarta najznacajniji austrijski kompozitor; pripada
razdoblju klasicne muzike. Napisao je oko 104 simfonije, ve-
liki broj koncerata za klavir (cembalo), violinu, violoncelo,
zatim sonate, gudacke kvatrete itd. Medju vokalno-instrume-
ntalnim delima isticu se oratorijumi "Stvaranje sveta" i
"Godisnja doba".
ko.je.ko.72hercog,
Johan Straus
(1825 - 1899)
KOMPOZITOR
Austrijski kompozitor, nazvan "kralj valcera". Napisao
je oko 400 valcera. Poznati su "Na lepom plavom Dunavu",
"Becka krv", itd. Od opereta najpopularnije su "Slepi mis",
"Ciganin baron" i "Noc u Veneciji".
ko.je.ko.73hercog,
Robert Suman
(1810 - 1856)
KOMPOZITOR
Nemacki kompozitor - romanticar. Medju kompozicijama za
klavir isticu se ciklus "Karneval", zbirke "Decji prizori" i
"Album za mladez", zatim klavirski koncert u a-molu, violi-
nski koncert u d-molu itd. Od solo pesama ciklusi : "Ljudbav
i zivot zene" i "Pesnikova ljubav". Napisao je nekoliko si-
mfonija, uvertira, kao i mnoga vokalna dela.
ko.je.ko.74hercog,
Zorz Bize
(1838 - 1875)
Francuski kompozitor, poznat po svojoj operi "Karmen".
Pored opera znacajna mu je simfonija u C-duru i "Rim", kao
i uvertira "Domovina". Napisao je dosta kompozicija za kla-
vir (svita "Decje igre"), zatim kantate, nekoliko opereta
itd.
ko.je.ko.75hercog,
Frederik Sopen
(1810 - 1849)
KOMPOZITOR
Jedan od najistaknutijih kompozitora i pijanista epohe
romantizma bio je Sopen. Iako rodjen u Poljskoj, deo svog
zivota provodi u Parizu, gde je i umro. On je iskljucivo
pisao za klavir, a kao izvrstan pijanista cesto je prire-
djivao koncerte. Znacajna dela su mu valceri, poloneza
As-dur, "Revolucionarna etida", kao i mnoga druga dela.
Napisao je i dva koncerta za klavir i orkestar.
ko.je.ko.76balinda,
Vidim da je akcent (makar trenutno!?) prebaćen na značajne kompozitore, evo
male pomoći. Pošto je Hercog odlično "obradio" suvoparniji deo meni se pruža
prilika da dodam nešto privatnije detalje.
FRANZ JOSEPH HAYDN
austrijski kompozitor
Rodio se 31. marta 1732. godine, u Rohrau. Po ocu, seoskom kolaru, mogao je da
nasledi zdravlje, istrajnost u radu i muzikalnost, a od sredini u kojoj je
odrastao da stekne pristan odnos prema prirodi, ljubav prema narodnoj muzici,
smisao za jednostavnost i skoro realističko shvatanje životnih pojava. Pošto je
Hrecog lepo izneo osnovne podatke meni ostaje da ukažem na njegovu umetničku
sudbinu.
Umro je u Beču (31. maja 1809.). Široka popularnost i slava koju je stekao za
života, posle njegove smrti brzo je izbledela. Njegova su se dela, doduše,
izvodila i kroz ceo XIX vek, ali se tek opsežne studije iz XX veka ukazale na
istorijsku ulogu koju je Haydn imao.
ko.je.ko.78balinda,
ROBERT SCHUMANN
nemački kompozitor
(Zwickau) Rodio se 8. juna 1810. Otac mu je bio književnik, prevodilac i
izdavač, te je svojim umetničkim interesima odlučujuće delovao na njegovo
formiranje. Umro je u lečilištu Endenich kod Bonna 29. jula 1856. godine. U
februaru 1854, u nastupu duševne poremećenosti, pokušao je samoubistvo bacivši
se u Rajnu, odakle su ga izvukli lađari. Posle toga, na vlastiti zahtev smešten
je u lečilište.
ko.je.ko.79balinda,
ALEXANDRE-CéSAR-LEOPOLD GEORGES BIZET
francuski kompozitor
Rodio se u Parizu 25. okobra 1838. Kao što je već rečeno, po istoimenoj
Mérimée-ovoj noveli napisao je operu Carmen koja ga je učinila besmrtnim. Kako
sam već obećao evo vam priče kako je prošla premijera ovo opere:
3. marta 1875. godine, u Opéri comique održana je premijera Carmen (Georges
Bizet) sa slavnom pevačicom Galli-Marié u naslovnoj ulozi. Publika je delo
primila potpuno hladno, a kritika je napala sve, počevši od fabule koja je
"nemoralna" do pevačkih partova koji su "potpuno prepušteni galami i zbrci
orkestra". Uprkos tome Carmen je za gotovo godinu dana doživela 45 predstava a
nakon velikog uspeha u Beču i nakon trijumfalnog pohoda širom sveta, nakon osam
godina ponovo je stavljena na repertoar sa koje više nije skidana.
Međutim, ovakav uspeh Bize nije uspeo da dočeka. Umro je 3. juna 1875. godine u
Bougival-u kraj Pariza. U trenutku smrti, njegovo remek delo (opera Carmen)
davala se u Parizu 31. put, i još nije doživela pravi uspeh.
ko.je.ko.80balinda,
FRéDéRIC-FRANçOIS CHOPIN
poljski kompozitor i pijanista
(čelazowa Wola kraj Warszawe) Rodio se 1. marta 1810. godine. Kao pijanista bio
je gotovo samouk. Svi njegovi savremenici se slažu da onaj ko ga nije čuo ne
može sebi da stvori ni približnu predstavu. Možda ni o jednom odnosu čoveka i
žene nije pisano kao o odnosu između Chopin-a i francuske književnice Aurore
Dudevant, poznatije pod pseudonimom George Sand. Bila je jake prirode, više
muškarac nego žena, negirala je sve konvencionalno, ponašala se nezavisno,
ekstravagantno. Dugo je izbegavao ovu "ženu sa mrkim očima". Ipak, decenija
provedena sa sa Sandovom bio je najplodniji period u njegovom stvaranju i dala
je njegova najzrelija dela. Bolešljiv, nervozan, zamara Sandovu čiji neobuzdani
temperament ne može da se pomiri sa ulogom milosrdne sestre i ona najzad rešava
da tu vezu raskine, koristeći beznačajnu domaću svađu kao razlog. Za Chopin-a
je to bio težak udarac, mada se tvrđenje njegovih prijatelja i učenika, da ga
je Sandova time ubila, može proceniti kao prestrogo. Umro je u Parizu 17.
oktobra 1849. Kao dugogodišnji tuberkolozni bolesnik, Chopin je poslednjih
nekoliko meseci proveo u borbi sa smrću. Fizički iscrpljen i bez sredstava,
umro je na rukama svog vernog učenika Gutmann-a.
ko.je.ko.81balinda,
Nadam se da nemate ništa protiv biografskih pikanterija uz ozbiljne, da kažem
"enciklopedijske" podatke. (?) Naravno da mi je lakše kada već nešto o nekome
napišetete pa nisam toliko obavezan da gledam na "ozbiljne" stvari već mogu
komotnije da opišem nešto zanimljivije. (Naravno, ukoliko tako nešto imam na
hard disku?)
ko.je.ko.82balinda,
JOHANN STRAUSS (mlađi)
kompozitor i dirigent
Rodio se u Beču 25. okobra 1825. godine. Sin Johanna starijeg;
proslavljeni "kralj valcera" kojega je Brahms neobično poštovao, a
Wagner nazvao "najmuzikalnijom glavom XIX veka." Muziku je učio
potajno, jer otac nije želeo da mu sinovi postanu profesionalni
muzičari. Umro je, takođe u Beču, 3. juna 1899. godine.
ko.je.ko.83jpavlov,
Ova tema je vrlo interesantna, ali Balinda, mislim da grešiš što
među ko-je-ko nema savremenika. Upravo je to glavna stvar u svim
publikacijama koje se bave tom tematikom. Zašto? Iz prostog razloga
što ko-je-ko bio u prošlosti, možemo pročitati u svakoj enciklopediji,
ali ne znamo i ne možemo to isto uraditi kad se tako nešto odnosi na
savremenike. Naravno, ovo drugo je teže, manje ima materijala, nije
puko prepisivanje iz enciklopedija. Bojim se, da ćemo ovako dobiti
ono što znamo, a ne ono što bi trebalo da saznamo.
ko.je.ko.84gandalf,
DANIJEL BERNULI
Svajcarski erudita(1700-1782)
Zapoceo je da studira medecinu ali vec 1732.kao clan akademije nauka
Sant-Petersburga,dobio je nagradu akademije za proucavanje problema dva
tela,sto predstavlja prvo analiticko tumacenje Njutnove teorije.Pocev od 1733.u
Bazeludrzi nastavu iz astronomije,botanike,fizike i filozofije.Njegovo delo
Hidrodinamika(1738)obuhvata hidrostatiku i hidrauliku,zasnovanu na principu
odrzanja kineticke energije.U ovom delu su poceci kineticke teorije gasova koja
ce u iducem stolecu odigrati znacajnu ulogu kao i tzv.Bernulijeva teorema koja
se odnosi na ocuvanje mehanicke energije u toku savrseno nestisljivog fluida.U
proucavanju vibrirajucih zica Bernuli uvodi kruzne funkcije.Njegovi stavovi
dovode do trigonometrijskih ili Furijeovih redova koji su doveli do napretka u
analizi a Kantora do teorije skupova.U anatomije duguje mu se proucavanje
respiratorne mehanike i princip tacnog proracuna srcanog rada a zabelezeni su i
njegovi elektrostaticki eksperimenti.
ko.je.ko.85gandalf,
ZAK BERNULI
Svajcarski matematicar(1665-1705)
Kao student teologije zanima se za matemetiku i uci je sam.Posle sest godina
putovanja po Francuskoj,Holandiji,Engleskoj,dobija 1687.katedru matematike na
univerzitetu u Bazelu.Upoznavsi nove matematicke tokove citajuci Dekarta
otkruiva infinitezimalne metode u delima Valisa i Baroua.Kada je Lajbnic 1684.
objavio svoju prvu raspravu o infinitezimalnom racunu,Bernuli je odmah shvatio
znacaj ovih oznaka,prihvatio Lajbnicova gledista i postao njegov odani
pristalica.Za ime Zaka Bernulija vezuje se izraz integral,zatim jedna
kriva,Bernulijeva lemniskata;njegovi radovi o ovoj krivoj izvor su proucavanja
eliptickih funkcija koje ce u XIX veku odigrati znacajnu ulogu.Bernulija zanima
i druga kriva logaritamska spirala (zahtevao je da mu se ona uklese na
nadgrobni spomenik).Njemu pripada zasnivanje racuna varijacija koji ce kasnije
sistematizovati Ojler i Lagranz.U diferencijalnom racunu ostale su bernulijeve
jednacine a u proucavanju brojeva Bernulijevi brojevi.
U racunu verovatnoce otkrio je 1689.zakon velikih brojeva ili Bernulijevu
teoremu.Delo Vestina nagadjanja objavljeno osam godina posle njegove
smrti,rezimira negova proucavanja u ovoj oblasti.
ko.je.ko.86gandalf,
ZAN BERNULI
Svajcarski matematicar(1667-1748)
Autor je prirucnika Analiza beskonacno malih.Godine 1695.postaje profesor u
Groningenu,a zatim u Bazelu.Bio je Ojlerov profesor.Njegove naucne
rasprave,koje se odnose na veci broj matematickih problema,ostaju u istoriji
nauke.Kao ni njegov brat Zak ni Zan Bernuli nije prihvatio Njutnove
ideje,ostavsi veran filozofiji i kartezijanstvu;ipak istoriji nauke doprineo je
pre svega kao najcuvenuji mehanicar XVIII veka koji je primetio opstost i
znacaj principa virtuelnih brzina.
ko.je.ko.87gandalf,
DEDEKIND RIHARD
Nemacki matematicar(1831-1916)
Dedekind je jedan od glavnih osnivaca moderne algebre
Stekavsi solidno matematicko obrazovanje na Tehnickoj visokoj skoli u
Braunsvajgu primnjen je 1850.na univerzitet u Getingemu gde su mu ucitelji
Stern(teoreticar brojeva)zatim Gaus i fizicar Veber.Dedekind ce se kasnije
zaliti da je svoju matematicku gulturu u Getingemu nedoviljno koristio u
prakticnom smislu sto ga je obavezivalo da se sam uputi u teoriju eliptickih
funkcija,modernu geometriju,visu algebru i matematicku fiziku.Svoju doktorsku
diserteciju o Ojlerovim integralima branio je 1852.pred Gausom,a 1854.imenovan
je za docenta univerziteta.1885 objavljuje Raspravu o brojevima u cijem dodatku
izlaze ideje o algebarskim brojevima.1862.godine postaje profesor Tehnicke
skole u Bbraunsvajgu,gde ostaje do smrti.
Inspirisan petom knjigom Euklidovih Elemenata objavljuje 1872.kratku brosuru
Neprekidnost i iracionalni brojevi u kojoj najpre definise preseke na skupu Q
racionalnih brojeva.Presek je podela skupa Q na dva disjunktna podskupa,svaki
broj drugog podskupa je veci od svakog broja prvog podskupa.Svaki elemenat od Q
definise jedan presek,tj.dva podskupa od kojih je sa jedne strane onaj od
brojeva najvise jednak elementu,a sa druge strane onaj od brojeva koji su veci
od elementa.Reciprocno nije istinito.Izvesni preseci nisu definisani elementom
iz Q.Dedekind takve preseke naziva iracionalnim brojevima.On pokazuje kako se
moze racunati sa takvim celinama,brisuci na taj nacinantinomiju izmedju
aritmetike i geometrije.U drugoj brosuri Sta su i sta treba da budu brojevi
,svodi pojam celog prirodnog broja na pojam konacnog skupa.Za njega je skup
konacan ako nemoze biti injektovan ni u jedan sopstveni deo.
Vezan prijateljstvom za Kantora posredstvom znacajne naucne
korespondencije,pomaze mu da konstruise teoriju skupova koju koristi u
klasicnoj matematic.Tako u proucavanju algebarskih brojeva zamenjuje kod
Kumerovih idealnih brojeva pojam ideala aditivnom podgrupom prstena stabilnom
ya mnozenje.Ovo otkrice pokazace se plodnim u svim matematickim oblastima.Zato
sam daje dokaz1882.u teoriji algebarskih krivih u ravni.Ova teorija koja se do
tada javljala u geometriji i u analizi,postaje tako poglavlje ciste algebre.
ko.je.ko.88gandalf,
EUKLID
anticki grcki matematicar iy 3.veka pre n.e.
Prema tradiciji Euklid je predavao u Aleksandriji za vreme vladavine Ptolomeja
I,ali nista pouzdano o njegovom zivotu nije poznato.Moglo bi se postaviti
pitanje da li se iza njegovog imena ne krije odredjena matematicka
skola.Njegova glavno delo predstavlja kodeks grcke matematike koji ce najpre
koristiti Apolonije iz Perge i Arhimed.Elementi su podeljeni u trinaest
knjiga;cetiri prve posvecena su geometriji u ravni i bave se proucavanjem
poligonalnih ili kruznih figura.Tu je najpre definicija tacke,"ono sto nema
delova";zatim linije"duzina bez sirine";povrsi"ima samo duzinu i sirinu";prava
linija je"jednako postavljena izmedju svojih tacaka"i ravan je "jednako
postavljena izmedju svojih pravih".
Posle ovih definicija koje danas deluju kao nepotpune,tu su i pitanja ili
postulatiod kojih je najcuveniji Euklidov postulat:ako jedna prava koja sece
druge dve gradi unutrasnje uglove sa iste strane manje nego dva prava,ove
prave,produzene u beskonacnost,susresce se na onoj stranimgde su uglovi manji
od ugla dvaju pravih.Posle postulata slede zajednicki pojmovi i aksiome,kao sto
je:velicine jednake jednoj istoj velicinimedjusobno su jednake i celina je veca
od dela.
Prva knjiga,u kojoj su nejednakosti izmedju elemenata jednog trougla,tri
slucaja jednakosti,povrsina paralelograma i trougla,zavrsava se tzv.Pitagorinom
teoremom i njenom reciprocnom teoremom.Prvi stav koji sadrzi odnosi se na
konstrukciju pravouglog trougla.
Druga knjiga proucava povrsinu pravougaonika i ustanovljuje da:kvadrat strane
jednog trougla predstavlja zbir kvadrata druge dve uvecan ili umanjen
dvostrukim pravougaonikom konstruisanim nad jednom stranom i ortogonalnom
projekcijom nad ovom stranom.
Treca knjiga proucava krug i moc jedne tacke u odnosu na krug;cetvrta knjiga je
posvecena pravilnim poligonima:jednakostranicnom
trouglu,kvadratu,petouglu...;peta knjiga Elemenata sadrzi sve prve pojmove
analize;sesta knjiga raspravlja o slicnosti figura i daje resenje jednacina
drugog stepena na geometrijski nacin;sedma,osma i deveta knjiga proucavaju
teoriju brojeva a deseta knjiga "iracionalne velicine".Sledece knjige se odnose
ns geometriju u prostoru.Dvanaesta knjiga bavi se zapreminom piramide,
konusa,cilindra,sfere.Poslednja trinaesta knjiga proucava pet pravilnih
konveksnih poliedara.
Euklidovo delo obuhvata i raspravu geometrije u ravni pod nazivom Data,izlozenu
vise analiticki nego sto je to ucinjeno u Elementima.Ostala je i jedna arapska
verzija o Podeli figura.
Pored dela koja se odnose na apstraktnu matematiku,sacuvano je astronomsko delo
Fenomeni,zatim Optika i jedna rasprava o muziciDeoba kanona.Pod euklidovim
imenim do nas su stigli apokrifi,tyv.Katoptrika
.
ko.je.ko.89viktor,
Zdravo,
samo dve ispravke sto se familije Bernoulli tice:
- James Bernoulli tj. (kako pise) Zak Bernuli rodjen je 27. decembra 1954.
godine, ostale sve godine su tacne...
- zaboravljen je Nicolas Bernoulli koji je veoma znacajan jer je mnoge ideje,
sto se vervatnoce tice, svojih ujaka, Zana i Zaka proveo kroz neposredne
probleme i postavio na noge razne primene verovatnoce u realnim situacijama.
Sada ti zadaci deluju jednostavno ali su u njegovo vreme to bili proboji
ljudskog uma. Treba se setiti da je u to vreme James Bernouli priznavao da ne
ume da sabere red reciprocnih vrednosti kvadrata prirodnih brojeva. Zbog
nedostatka samopuzdanja njegova dela se ne obradjuju sa primerenim postovanjem.
Na kraju, dobre knjige za popualrno proucavanje istorije matematike su:
1. Smith History of Mathematics,(vol. I & II), Dover
2. Todhunter History of the Theory of Probabilty, Chelsea
Ovo je moj mali doprinos prekrasnoj konferenciji za koju se nadam da moze
prerasti u nesto sto bi SEZAM mogao da ostavi iza sebe kao dokaz da u smutna
vremena nastaju najlepsi biseri ljudskog uma.
Pokusajmo svi da pomalo izgradimo, mozda, compact-disk na kome bi bila istorija
onog dela ljudskog razmisljanja koje nas zanima, a mozda upravo taj deo
zainteresije i ostale...
Poceo sam da filozofiram, bolje je da prestanem...
Znam jedno, da me je ova konferencija naterala da se vratim na knjige o
istoriji matematike i autobiografije (u slucaju Halmos-a:automatografije)
velikih matematicara. Bolje to nego dnevne "potsetnike" malih politicara.
Pozdrav.
P.S. eh, da sada sam primetio da su to stricevi a ne ujaci, no nije to vazno...
ko.je.ko.90balinda,
>> Ova tema je vrlo interesantna, ali Balinda, mislim
>> da grešiš što među ko-je-ko nema savremenika.
Mislim da je nesporno da bi prisustvo savremenika bilo ono pravo.
(?) Međutim, repliciram na dva aspekta koja ti možda nisu pala na
pamet. Prvi je da bi najbolje bilo ne shvatiti ovu temu kao read-only
temu. Hoću da kažem da je dobrodošao svačiji doprinos. (Na primer: Dule
je "obradio" jednog našeg savremenika.) ;))) Dakle, navalite i sa
savremenicima, ja sam obezbedio okvir a glupo je da ova tema bude moje
privatno mesto iživljavanja. :(
Drugi aspekt je sasvim ozbiljan. Evo šta kažeš ti:
>> Iz prostog razloga što ko-je-ko bio u prošlosti, možemo
>> pročitati u svakoj enciklopediji, ali ne znamo i ne možemo
>> to isto uraditi kad se tako nešto odnosi na savremenike.
>> Naravno, ovo drugo je teže, manje ima materijala, nije
>> puko prepisivanje iz enciklopedija. Bojim se, da ćemo
>> ovako dobiti ono što znamo, a ne ono što bi trebalo da
>> saznamo.
Težina svrstavanja savremenika rame uz rame sa "enciklopedistima"
znčajno je teža nego što si ti pokazao. Ne radi se samo o tome da ima
manje podataka, čak se uglavnom o tome i ne radi. žini mi se da bi
solidna sposobnost pravilnog određivanja koji je smrtnik od
savemremenika besmrtan bila vrednost od milion dolara. To bi onda nužno
bila polemika i ja je priželjkujem no, kao što vidiš, odziv je slab. :(
Na primer, ja Vuka Draškovića mogu nazvati "Kraljevićem Markom
današnjice" ali je veliko pitanje da li iko to vidi ovde tako i jesam
li ja uopšte u pravu? Vremenska distanca jeste jedno od solidnih sita
kroz koja prolaze sitne ribe a ima istine da tako filtrirani podaci
postaju previše suvoparni. :( Zato se meni učinilo da nije loše makar
započeti diskusiju podacima koje, kako ti reče, "znamo" nadajući se da
će se već neko javiti i sa onim "što bi trebalo da znamo". Tačno je da
je ovo prepisivanje enciklopedije mada mi se čini da po neki podatak
uopšte nije tako lako naći kao što ti se možda čini. U osatlom probaj
sa nekom od dostupnijih enciklopedija pa ćeš se uveriti. čeleo sam da
iskoristim snagu našeg broja i da napravim takvu enciklopediju na
Sezamu ko.je.ko koja će vremenom postati merodavnija od svih ostalih.
Dovoljno će biti otkucati:
co find
trazi: xxxxx
pa videti osnovne podatke o ovom ili onom velikanu. Gde to još ima?
P.S. Osim toga, čik da vidim da Uprava takvu bazu podataka zipuje pa
skloni sa Sezama. ;))) Vizionarski se nadam da će Sezam imati nekakav
gigabajtski disk i da će jednog dana postati i spremište znanja i
podataka. (?) Sezam je danas poput mladića koji voli da polemiše mada
malo zna. Kada malo ojača možda će živeti više od iskustva nego od
rasprave. (?)
ko.je.ko.91gandalf,
Hvala na dopuni.Ja sam ove podatke pokupio iz knjige Putevima razvitka nauke od
dr.Ernesta Stipanica.Knjiga je malo konfuzna ali moze da posluzi.Kada budem
imao vremena prekucacu jos nekoliko zani,ljivih biografija
ko.je.ko.92max.headroom,
CHRISTOPHER PRIEST
sf pisac
Kristofer Prist je engleski pisac koji je svoju prvu
naučnofantastičnu priču objavio 1966. godine u časopisu
"Impulse". Bila je to priča "The Run" i kao mnoge njegove rane
priče nije privukla neko osobito zanimanje. Bio je zapažen tek
1970. romanom "Indoctrinaire" u kome je po prvi put uveo temu
koja će kasnije postati lajt-motiv gotovo svih njegovih radova,
temu podeljenih realnosti, alternativnih principiranja
stvarnosti. Njegov sledeći roman, "Fugue for the Darkening
Island" daleko je snažniji i bolji, radnja je smeštena u
Englesku, u blisku budućnost i govori o politici, o
netrpeljivosti rasa, koja dostiže kulminaciju kada afričke
crnačke izbeglice čija je domovina uništena u atomskom ratu,
pristižu na obale Engleske. Za ovaj roman dobio je 1973. godine
nagradu "Džon Kembel" kao najbolji roman godine. Sledeće, 1974.
objavljuje roman koji je verovatno najbliži ortodoksnom SF-u -
"Inverted World" u kome ponovo govori o paradoksima percepcije i
u kome je stvorio jedan od najčudesnijih svetova u naučnoj
fantastici. Za ovaj roman je dobio britansku SF nagradu za 1975.
godinu. U romanu "The Space Machine" (1976) na simpatičan način
govori o bardu britanske naučne fantastike, H. Dž. Velsu, i
popunjava neke od praznina u Velsovom "Vremeplovu" i "Ratu
svetova". 1977. godine napisao je "A Dram of Wessex", roman koji
govori o maštanju četrdesetak ljudskih mozgova u kompjuteru koji
te mozgove projektuje u svet udaljen 150 godina u kome oni
"žive", zaboravivši na stvarni svet. Cela knjiga predstavlja
metaforu o kreativnom procesu i na neki način se nastavlja na
"Inverted World". Razvijanje ove teme dovelo je Kristofera
Prista i izvan žanra naučne fantastike, tako da njegova dva
najnovija romana, "The Affirmation" i "The Glamour", balansiraju
negde na granici SF-a, fantastike i psihološkog romana sa
racionalnim objašnjenjem ludila. Pored romana, Prist je još
napisao i veliki broj priča, najčešće za časopise "New Worlds" i
"Fantasy & Science fiction Magazine". Neke od njih objavljene su
u zbirci "Real-Time World" (1974). Prist je bio i izdavač
časopisa posvećenog kritici žanra: "Foundation: The Review of
Science Fiction".
ko.je.ko.93ilazarevic,
█ Ova tema je vrlo interesantna, ali Balinda, mislim da grešiš što
█ među ko-je-ko nema savremenika. Upravo je to glavna stvar u svim
█ publikacijama koje se bave tom tematikom. Zašto? Iz prostog razloga
█ što ko-je-ko bio u prošlosti, možemo pročitati u svakoj
█ enciklopediji, ali ne znamo i ne možemo to isto uraditi kad se tako
█ nešto odnosi na savremenike. Naravno, ovo drugo je teže, manje ima
█ materijala, nije
Kako naći izvore informacija? Ako razmatraš političku ličnost na
položaju (Džordž Buš, na primer) sigurno nećeš saznati ništa o
aferama vezanim za njega i njegovu porodicu sve dok ne ode sa vlasti i
ne prođe još neko vreme. Istorija je uvek nepouzdana kada se govori
o modernom svetu...
ko.je.ko.94balinda,
ĐAKON AVAKUM
monah
Rođen je oko 1794. godine u Knez Polju (pod Kozarom). Zamonašio se u manastiru
Moštanici, a kasnije je prešao u manastir Trnavu kod žačka. Kada je izbila
Hadži-Prodanova buna (1814), Turci su ga uhvatili, okovali i bacili u Nebojša
kulu, tada beogradsku tamnicu. Nuđeno mu je da se poturči, ali je on to odbio i
pevajući pošao u smrt. Radi odmazde i zastrašivanja ostalih Srba, Turci su ga
najpre mučili, pa onda nabili na kolac pred Stambol-kapijom u Beogradu, 1814.
godine.
ko.je.ko.95balinda,
ILIJA MILOSAVLjEVIĆ KOLARAC
dobrotvor
Rođen je oko 1800. godine u Kolarima (kod Smedereva). Bavio se politikom i
trgovinom i stekao ogromno bogatstvo koje je zaveštao za prosvećivanje srpskog
naroda. U Beogradu je osnovana Kolarčeva zadužbina, književni fond "Ilija
Kolarac" i podignut Kolarčev narodni univerzitet. Umro je u Beogradu 6. oktobra
1878. godine.
ko.je.ko.96balinda,
DRAGUTIN ANASTASIJEVIĆ
vizantolog
Rođen je 18. jula 1877. godine u Kragujevcu. Završio je Veliku školu u
Beogradu, a doktorirao je u Minhenu. Profesor Univerziteta u Beogradu, član
Srpske akademije nauka. Proučavao je vizantijsko-srpske odnose i vršio
istraživanja, naročito u Svetoj Gori. Prevodilac sa starogrčkog i novogrčkog
jezika. Dao je više zapaženih radova iz oblasti vizantijske kulture i
književnosti. Umro je u Beogradu 20. avgusta 1950. godine.
ko.je.ko.97balinda,
MILOVAN Đ. MILOVANOVIĆ
državnik
Rođen je 17. februara 1863. godine u Beogradu. Doktorirao je prava u Parizu.
Profesor na Velikoj školi, više puta ministar pravde, narodne privrede i
finansija i predsednik srpske vlade (1911-1912). Pored Pašića najuticajnija
ličnost u Radikalnoj stranci. Jedan od osnivača i urednik Dela, uticajnog
književnog i političkog časopisa. Smatran je za jednog od najboljih evropskih
diplomata, rešio je pitanje odnosa sa Bugarskom i stvorio temelje za Balkanski
savez. Bio je poznat i kao novinar, pisao je za bečki Zeit i pariski Temps.
Napisao je i nekoliko studija iz ustavnog prava i diplomatske istorije. Umro je
u Beogradu 18. juna 1912. godine.
ko.je.ko.98balinda,
UZUN-MIRKO APOSTOLOVIĆ
buljubaša
Rođen je oko 1782. godine u Smrdljikovcu (Šumadija). Posle izbijanja Prvog
srpskog ustanka protiv Turaka borio se u četi Stanoja Glavaša. Istakao se
hrabrošću naročito u borbama za Beograd (1806). Iako je 1813. prešao u
Austriju, na početku Drugog srpskog ustanka vraća se u Srbiju i u njemu uzima
vidno učešće. Umro je u Beogradu 20. novembra 1868. godine.
ko.je.ko.99jpavlov,
DUŠAN KOVAžEVIĆ
dramski pisac
Dušan Kovačević je rođen 12. jula 1948. godine u Mrđenovcu kod Šapca.
Osnovnu školu završio je u Šapcu, a gimnaziju u Novom Sadu. Diplomirao je
na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu na Odseku
za dramaturgiju.
Do sada je napisao pozorišne drame: Maratonci trče počasni krug,
Radovan Treći, Proleće u januaru, Šta je to u ljudskom biću što ga vodi
prema piću, Limunacija - po motivima proze Stevana Sremca, Svemirski zmaj,
Sabirni centar, Balkanski špijun, Sveti Georgije ubiva aždahu, Profesionalac,
Klaustofobična komedija, Urnebesna tragedija...
Drame su mu prevođene, nagrađivane i igrane u većini pozorišnih kuća, kao
i u inostranstvu.
Osim dramskih tekstova pisao je i za radio i televiziju. Autor je i mnogih
filmskih scenarija: Poseban tretman, Ko to tamo peva, Maratonci, Balkanski
špijun, Sabirni centar.
čivi i radi u Beogradu.
ko.je.ko.100jpavlov,
SLOBODAN SELENIĆ
književnik
Rođen je 1933. godine u Pakracu. Redovni je profesor Fakulteta dramskih
umetnosti u Beogradu. Napisao je do sada romane: Memoari Pere bogalja, Pri-
jatelji, Pismo glava, Očevi i oci i Timor mortis. Dobitnik je mnogih nagrada
za književnosti: Oktobarska 1969, NIN-ova 1980, "Meša Selimović" 1989.
Kao pozorišni kritičar i teoretičar drame objavio je i knjige: Avangardna
drama (antologija, 1964), Angažman u dramskoj formi, Dramski pravci XX veka,
i Antologija Srpske drame.
Napisao je i dve drame: Kosančićev venac i žetniki - ruženje naroda u dva
dela.
čivi i radi u Beogradu.
ko.je.ko.101jpavlov,
MILORAD PAVIĆ
književnik
Rodio se 1929. godine i poreklom je iz stare književničke porodice. Po
zanimanju je prozni pisac i presnik, profesor univerziteta u Beogradu i
Novom Sadu. Do sada je objavio zbirke priča: Gvozdene zavese (1973), Konji
svetog Marka (1976), Ruski hrt (1979), Nove beogradske priče (1981), Duše se
kupaju poslednji put (1982). i četiri romana: Mali noćni roman, Hazarski
rečnik, Predeo slikan čajem i Unutrašnja strana vetra.
Za roman Hazarski rečnik dobio je NIN-ovu nagradu. Isti je proglašen za
roman godine u Francuskoj. Preveden je na više svedskih jezika, a na sajmu
knjiga u Frankfurtu 1987. bio je među dva najtraženija naslova.
čivi u Beogradu.
ko.je.ko.102gandalf,
HAUARD LUIS LAVKRAFT
Americki pisac (1890-1937)
Lavkraft je mozda najveci americki pisac natprirodnog posle Edgara Alana
Poa,jedan je od pravih majstora proze strave i uzasa u dvadesetom veku.
Prve takve price objavio je 1917.godine i od tada je,tokom sledece dve
decenije,sve dok smrt nije zaustavila njedgovo pero,svake godine ljubiteljima
svoje proze darivao nove price horora,misterije,tajnovitog i sokantnog od cega
citaoca hvata jeza.Lavkraft svojim velikim talentom,medjutim,nije podlegao
izazovu lake zarade sto je ovaj zanr,toliko popularan u Americi vec tokom
dvadesetih godina,nudio,i pred sobom je uvekpostavljao visoke knjizevne zahteve
ovog zanra.
Slucaj Carlsa Dekstera Vorda jedini je Lavkraftov roman i sa pravom se ubraja u
njegova najbolja prozna ostvarenja.To je roman o mladom antikvaru Vordu kojeg
privlace,preko seni jednog svog pretka,mracne sile,zli duhovi,kao i
zaboravljeni bogovi iz pomalo krivo shvacenih legendi.Pod uticajem tog svog
pretka i Vord je hteo da stekne znanje iz najmracnijeg umeca magije,ali je to
znanje morao da plati ljudskom krvlju.
Lavkraft je napisao i izuyetan esej Natprirodna strava u knjizevnosti,koji se
jos i danas moze smatrati najboljom istorijskom raspravom o natprirodnom u
prozi.Na ovom eseju pisac je radio tri godine (1924-1927) po narudzbini,za
casopis koji je izasao samo tada,jedan jedini broj,u kome je objavljen
Lavkraftov esej.
ko.je.ko.103gandalf,
ARKADIJ i BORIS STRUGACKI
Ruski pisci sf-a
Braca Arkadij i Boris Strugacki rodjeni su u Petersburgu 1925,odnosno
1933.godine.Arkadij Strugacki zavrsio je institut za strane jezike u
Petersburgu i dugo se bavio prevodjenjem sa Japanskog i Engleskog na Ruski
jezik.Boris Strugacki zavrsio je astronomiju na Masinsko tehnickom fakultetu u
Petersburgu a zatim je bio zaposlen u poznatoj Pulkovskoj opservatoriji.Braca
Strugacki poceli su naucnu fantastiku da objavljuju 1958.godine.Pocev od 1960.
gotovo svake godine napisu po jedan roman naucno fantasticnog zanra.Njihova
najpoznatija dela su:
Zemlja purpurnih oblaka;Put na Almateju;Stazeri;Pokusaj bekstva;Povratak;Daleka
duga;Tesko je biti bog itd.
Braca Strugacki danas su najpoznatiji pisci u Rusiji.
ko.je.ko.104hercog,
Dzordz Gersvin
(George Gershwin, 1898 - 1937)
Gersvin je jedan od najpopularnijih kompozitora ameri-
ckog muzickog zivota u prvoj polovini XX veka. On je jedan
od zacetnika simfonizovanog dzeza. Stekao je ugled kao stv-
aralac muzickih komedija i muzike za film, kao i opseznih
dela u koncertnoj i operskoj muzici.
Najobimnije i najznacajnije Gersvinovo delo je opera
Porgi i Bes, komponovana u duhu americkog folklora, na te-
mu iz zivota americkih crnaca. U njoj se opisuje tesko soc-
ijalno stanje eksploatisane rase, koja u dodiru sa zapadnom
civilizacijom najcesce strada. U muzici ovog izuzetnog Ger-
svinovog dela ispoljavaju se tipicna obelezja crnackog duha
i mentaliteta. Da bi uspesno napisao ovu operu, Gersvin je
boravio medju crncima u Carlstonu, u Juznoj Karolini, pro-
ucavajuci i belezeci njihove pesme. Na taj nacin on je u o-
peru vesto utkao crnacki muzicki folklor. Ovde je Gersvin
ispoljio smisao za oblikovanje dramskih prizora i svoj ta-
lenat za melodiku. Ovim delom doprineo je izgradjivanju a-
mericke nacionalne opere.
Najpopularnije arije iz opere Porgi i Bes su : Letnje
doba, Moj covek je sada otisao, Ne mora tako biti itd.
(nastavak nesto kasnije)
ko.je.ko.105max.headroom,
MILAN OKLOPDčIĆ
pisac/dramaturg
Rođen je 1948. u Beogradu. Diplomirao na fakultetu dramskih
umetnosti. Grupa za dramaturgiju. Magistrirao 1976. u SAD sa
temom "Psihodramatske predstave - pozorište i terapija".
Objavljivao je u skoro svim našim časopisima i u inostranstvu.
Stalni je umetnički savetnik Međunarodnog pozorišnog festivala u
San Francisku. Autor je više od desetak pozorišnih i dvadesetak
radio-drama: "Volim te dok jedeš jabuku", jedna od njih,
odabrana je da otvori svečanu proslavu pedesetogodišnjice
evropskog radija u Parizu, 1974. u produkciji ORTF. To je delo
kasnije emitovano u čestrnaest evropskih zemalja.
Autor je pet knjiga: "CA. BLUES", "VIDEO", "METRO", "SIV", i
"HORSELESS".
Pisao je igrane serije i pojedinačne emisije za televiziju.
Koautor je drame "A Day at the Wreckyard" s američkim dramskim
piscem Semom Šepardom (Sam Shepard, nagrađen Pulicerom).
Svirao je bubnjeve sa beogradskim rok-grupama i kalifornijskom
PABLO CRUISE, radio je na kompjuterima za UCDS, kao radnik u
radionici za proizvodnju specijalnih scenskih efekata, bio je
asistent na UCD za predmet tehnika dramskog pisanja i pomoćnik
poznatog pozorišnog stvaraoca Pitera Šumana na projektu
"Monument for Ishi". Stalno je zaposlen u Televiziji Beograd, u
Redakciji programa za kulturu.
"Kalifornijski bluz" je dobio nagradu "Miloš Crnjanski" za 1983.
godinu. Knjiga je doživela šest izdanja i ukupan tiraž od 80.000
primeraka.
ko.je.ko.106max.headroom,
HERMANN HESSE
romanopisac
Nemački književnik Herman Hese (1877-1962), naturalizovani
Švajcarac od 1921, poreklom je iz porodice u kojoj je verska
tradicija bila veoma snažna. Počeo je da pohađa bogosloviju, ali
težeći da se oslobodi uticaja religije na svoj duhovni život,
beži iz nje i radi kao bravarski i knjižarski pomoćnik u
Tibingenu i Bazelu. Posvetivši se književnosti, u početku je bio
pod uticajem Helderlina , dok je kasnije gradio misaonu
strukturu svojih dela polazeći od učenja Frojda, Ničea i
Dostojevskog. Njegov prvi roman "Peter Kamencind" doživljava
uspeh 1904; tema je pobuna dece protiv roditelja. Godine 1911.
putuje u Indiju; boravak u toj zemlji daje novu dimenziju
njegovim razmišljanjima o protivrečnostima modernog sveta. Rat
1914. uneo je veliki nemir u njegov duhovni život. Poput
njegovog prijatelja Romena Rolana, pokušao je da ostane "iznad
meteža", ali je besmisao događaja ipak u njemu izazvao teške
unutarnje sukobe, pojačavši njegovu osamljenost. Ovo
nespokojstvo izraženo je u romanu "Demijan" (1919); u "Sidarti"
(1922) Hese pokušava da kroz priču nadahnutu boravkom u Indiji
reši protivrečnosti s kojima se sukobila njegova misao. Ta ista
težnje još je izrazitija u romanima "Stepski vuk" (1927), koji
predstavlja svojevrstan psihoanalitički dnevnik, i "Narcis i
Zlatousti" (1930). Najznačajnijim njegovim ostvarenjem smatra se
roman "Igra staklenih perli" (1943) u kojem Hese, dok čitav svet
plamti u ratu, pokušava da ostvari neku vrstu sinteze filozofije
Zapada i Istoka. Junaci ovog romana, superiorni ljudi, povukavši
se u jedan kutak zemlje u koji ne dopire svetska buka, trude se
da sažmu sva otkrića ljudskog duha u neku vrstu simboličke
algebre.
Herman Hese je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1946.
godine.
ko.je.ko.107jpavlov,
BRANKO MILJKOVIĆ
pesnik
Rođen je 29, januara 1934. godine u Nišu, gde je i završio osnovnu školu
i gimnaziju. Već u nižim razredima gimnazije počeo je da piše i prevodi sa
ruskog i francuskog, a prvu pesmu objavljuje 1951. godine u niškom listu
"Naš glas". Na filozofski fakultet u Beogradu upisuje se 1953. godine. 1955.
godine već je stekao pesničko ime, pošto je ciklus pesama objavio u cenjenom
časopisu "Delo". Iste godine objavljuje pesme i u "Književnosti", "Letopisu
Matice srpske" i "Književnim novinama".
Objavio je knjige pesama: " Uzalud je budim" (1957), "Smrću protiv smrti"
(1959), "Vatra i ništa" (1960, za koju je dobio Oktobarsku nagradu Beograda),
"Preko nade" (1960) i bibliofilsko izdanje sa Radomirom Svetićem Rasom "Krv
koja svetli" (1961). Pored toga, objavio je mnoštvo književnih eseja, kao i
prepeva, prvenstveno sa ruskog i francuskog, ali i sa engleskog, anamitskog,
i slovenačkog jezika.
čivot je završio u noći 11/12 februara 1961. godine, u jednom zagrebačkom
predgrađu, samoubistvom, kako je glasila zvanična verzija. U ovakvu verziju
međutim, malo ko veruje. Vreme koje dolazi, moraće dati odgovor na kakav se
ko.je.ko.108gandalf,
ALBERTO MORAVIJA
knjizevnik
Ime Alberta Moravije (pseudonim Alberta Pinkerla) iznenada se nametnulo paznji
kritike 1929.godine.Te godine mlad pisac(rodjen je u Rimu 1907) objavio je u
Milanu svoj prvi roman"Ravnodusni ljudi".Bila je to siva i turobna slika
moralnog raspadanja bez zanosa i bez izlaza,nemilosrdno analizirana i izrazena
kroz zgusnuto i snazno pricanje,jednostavnim jezikom,ali vec znalacki,liseno
svih sljokica,svakog ulepsavanja.Tako je,posle jezickog artizma danuncijevske
proze,u Italiji doslo do pokusaja unosenja novog jezika,izdrzala su probu
iskustva futurizma i postignuti znacajni rezultati,stvorena nova proza i
poezija.Ali narocito proza,tako nemilosrdna i savesna,tako snazna u
neposrednosti pisanja i sadrzajnosti svog srecnog ritma,nije imala primera ni
ugleda,niti ce ih ubuduce imati.
Mnogi su se pitali kako je mogucno da u jednom mladicu ima toliko iskrenog
iskustva i toliko ostrine,a gradjansko drustvo iz visih slojeva osecalo se
razgoliceno i rasporeno na najnezdravijim i najbolnijim
mestima.Uspeh"Ravnodusnih ljudi"bio je nagao i trajno ostao,a Moravija je ubrzo
potvrdio svoje velike spisateljske vrednosti,nastavljajuci da sece po bolnim
tackamadrustva,preciscavajuci i usavrsavajuci istovremeno svoj stil.
Za "Ravnodusnim ljudima"sledilo je bogato i srecno stvaranje romana,pripovedaka
i "dokumenata":iz 1935 su "Lep zivot"i "Promasena castoljublja",za kojima 1937
dolazi"Spletka"a zatim iz godine u godinu "Nesrecni
ljubavnik","Pokozica","Agustino","Dve kurtizane" ,
"Rimljanka","Neposlusnost","Bracna ljubav","Komformist","Prezir","Rimske
price".
Moravija je neprekidno zadrzao moralni stav nemilosrdnog hirurga koji otkriva i
svlaci bedu i ruznocu,ali pisuci on ne izrazava svoj moralni sud niti pokazuje
zelju da lec.No kako nema istinske umetnosti bez moralne podloge,ubedzeni smo u
efikasnu moralnu sadrzajnost Moravijine proze.Nije uzalud,uostalom,Alberto
Moravija imao posla sa fasistickom cenzurom,koja je u toj prozi nasla likove
svoga drustva,ili sa Vatikanskim tribunalom koji je dela Alberta Moravije
stavio na indeks librorum prohibitorum.
.
ko.je.ko.109gandalf,
DINO BUCATI
italijanski knjizevnik
Dino Bucati potice iz porodice sa cvrstim moralom drustvenom tradicijom (otac
mu je bio profesor medjunarodnog prava na univerzitetu u Pavilji).Rodjen je
16.oktobra 1906.godine u staroj porodicnoj kuci u planinskom mestu Beluno,ali
stalno boraviste porodice je Milano.Njegov zivot je tekao linearno,bar za one
koji vole da u spoljnim dogadjejima nalaze psoholoske korene tolikih licnosti
savremene literature.
Kao ucenik klasicnog liceja Parni u Milanu,nasao je svog prvog pravog
ucitelja,kako je voleo da kaze,u profesoru knjizevnosti koji ga je naucio da
otkriva u svakom obliku duboka znacenja i odnose.Kad je zavrsio srednju
skolu,zeleo je da upise studije knjizevnosti;iz postovanja prema ocu pravniku
izabrao je prava,ali bez imalo sklonosti,tako da mu diploma,kada ju je najzad
dobio,nikada nije posluzila.Od 1928.godine bio je novinar u listu Korijere dela
sera i do kraja zivota nije napustio ni novinarstvo niti tu izdavacku kucu.Bio
je specijalni izvestac i ratni dopisnik za vreme drugog svetskog rata.
Bucatijeva knjzevnicka aktivnost pocela je 1933.godine objavljivanjem romana
Barnabo sa planina.Knjiga je probudila prilicno iteresovanje i radoznalost
kritike kao delo mladog pocetnika.Medjutim,dve godine kasnije njegov drugi
roman,Tajna stare sume,gotovo da nije ni primecen.Uspeh je dosao objavljivanjem
trece knjige Tatarska pustinja,koja je u roku od nekoliko godina prevedena na
vise jezika i izazvala mnoga odobravanja.Priznanja su,medjutim bila umerena
jer,dok je sa jedne strane podvlacena pojava znacajnog literarnog slucaja,sa
druge strane je vec pocinjala igra uporedzivanja i povezivanja sa drugim
autorima.Danas se ovaj roman smatra jednim od klasicnih dela svetske
fantastike,a mnogo godina kasnije Bucati ga je proglasi0o knjigom svog
zivota.Kad sam je pisao bilo mi je jasno da cu tu knjigu morati da pisem celog
svog zivota i da je zavrsim tek pred smrt rekao je u jednom intervjuu
1966.godine.
Sledece knjige doprinele su ucvrscivanju slave Dina Bucatija kod sire publike
(jer ona je u pocetku bila samo elitna).Za zbirku Sezdeset pripovedaka Bucati
je 1958.godine dobio najugledniju italijansku knjizevnu nagradu Strega.
Bucatijeva sklonost ka fantastici,sa svim njenim mnogostranostima i
sarolikostima,u potpunosti je ispoljena u pripovetkama koje omogucavaju piscu
da na ogranicenom prostoru,ostavljavsi ih na brzinu da bi odmah presao na nesto
drugo,evocira bezbrojne odjeke na koje u njegovoj dusi nailazi jedna
egzistencijalna stvarnost koja ga neprestano iznenadjuje i odusevljva.
Ako pogledamo uzore,obavezan i najznacajniji je svakako Kafka.To je vec opste
mesto,dosadno i opsesivno,ali kao sva opsta mesta ima u sebi neke
istine.Povezivanje Kafke i Bucatija nije neopravdano,postoji vise analogija u
atmosferi i stilu;to,medjutim,nije dovoljno da odmah jednog od njih proglasimo
podloznim onom drugom.
Dino Bucati je umro u Milanu 16.januara 1972.godine u sezdeset i sestoj godini
zivota.Pred smrt je doziveo poslednji uspeh knjigom Teske noci,zbirkom
razmisljanja i fantazija o zivotu.Na srpski jezik prevedeni su njegovi romani
Jedna ljubav i Tatarska pustinja
K.
ko.je.ko.110gandalf,
FRANC KAFKA
knjizevnik
Rodjen je u Pragu 3.jula 1883.godine.Poticao je iz imucne jevrejske gradjanske
porodice,u kojoj je preovadjivao uticaj despotskog oca.Imao je detinjstvo i
prvu mladost slicnu Kjekegorovim i Prustovim iskusenjima.Pohadjao je Nemacku
gimnaziju,zatim je studirao prava na Nemackom univerzitetu u Pragu.Mada studira
pravo i sa uspehom priprema doktorat,vise misli na knjizevnost.Ucestvuje na
omladinskim knjizevnim sastancima,upoznaje se i sprijateljuje sa Maksom Brodom
a kasnije sa Francom Verfelom.Napada Oskara Vajlda i Franka Vedekinda,vatreno
se zalaze za Manovog "Tonija Kregera" i Floberovo "Sentimentalno
vaspitanje",cita
Paskala,Getea,Dikensa,Kjerkegora,Renana,Tolstoja,Dostojevskog,a kasnije Bibliju
i jevrejsku kabalu:nemackim jezikom se sluzio kao maternjim,vlada takodje
grckim,latinskim i francuskim,docnije uci ceski i hebrejski.Godine 1908.stupa u
drzavno osiguravajuce drustvo za radnik,svoju duznost obavlja veoma
savesno,omiljen je kod pretpostavljenih i saradnik,zanima se za politicke
skupove,za sport,konjske trke,lovacke kerove i vegeterijanstvo.Cetiri godine
kasnije upoznaje mladu nemicu "F.B.",uzajamna ljubav je snazna:iako zudi za
obicnim ognjistem sa zenom i decom,Kafka bezi,tako reci ispred samog oltara,a
1917.dolazi do konacnog raskida koji ga je tesko pogodio.U vreme prvog svetskog
rata pokazuju se i prvi jasniji znaci njegovih telesnih i dusevnih
oboljenja:opste slabo zdravlje,ceste opake glavobolje,tuberkuloza,preterana
osetljivost,velike teskoce u odnosima sa roditeljima i sestrama,sa zenama
uopste,ponekad osecanje odgovornosti prema citavoj okolini koja ga okruzuje.
Hrabren od Broda sa kojim isprva saradjuje Kafka pocinje da pise oko
1912.godine,1913.objavljuje zbirku skica "Posmatranje",pripovetku "Presuda" i
prvu glavu romana "Amerika" pod naslovom "Lozac",a 1915.pripovetku
"Preobrazaj".Uto vreme mu bogati ekspresionist,tada veoma poznat komediografi
pripovedac Karl Srenhajm ustupa knjizevnu nagradu koju je upravo bio dobio;uz
povoljne prikaze iz pera Kazimira Etsmita,Oskara Valcela i Maksa Broda,to je
najvece priznanje koje je dobio za zivota.Godine 1919.objavljuje zbirku kratkih
pripovedaka "Seoski lekar" i pripovetku "U kaznjenickoj kolonijni",a
1924.-nekoliko nedelja posle njegove smrti izlazi zbirka pripovedaka "Umetnik u
gladovanju".Sva ova dela mogu da se obuhvate knjigom od oko cetiri stotine
stranica.
Krajem prvog svetskog rata Kafka je sasvim oboleo od tuberkuloze,ali odbija da
se leci u nekom sanatorijumu,nego se odmara po banjama i u unutrasnjosti.Nove
duboke psihicke potrese donosi mu ljubav sa udatom Cehinjom,Milenom,koja sa
muzem zivi u Becu
("Prepiska sa Milenom").Godine 1923.upoznaje mladu Doru Diamant,Jevrejku
poljskog porekla;sa njom je,mozda prvi put u zivotu,ostvario srecne
odnose.Najpre su zlopatili u Berlinu za vreme vrhunca inflacije,a zatim su
prilicno srecno ziveli u Pragu.Medjutim,Kafkina bolest se pogorsava i on u
teskim bolovima umire 3.juna 1924.u sanatorijumu kraj Beca.
Savremena svetska knjizevnost ne moze da se zamisli bez njega.Kad god je rec o
onome sto je u njoj novo govori se i o njemu,u izvesnom smislu vec postoji mit
o Kafki.On,doduse,nije pisac koji se cita lako,odmora a jos manje zabave
radi,njegova dela nisu od onih kojima je obezbedjen uspeh kod citalaca.Za
zivota je obicno bio stampan na lepoj hartiji u malom broju primeraka,prihvacen
od nemackih izdavackih kuca koje su se posvetile objavljivanju
ekspresionisticke knjizevnosti,ukrasene crtezima slikara ovog pravca.Za Kafku
se osobito zalagao,narocito posle njegove smrti,ekspresionisticki pisac i
publicist Maks Brod,a 1931.javnim proglasom istakli su "jedinstvenu vrednost
njegovog dela"Martin Buber,Andre Zid,Herman Hese,Hajnrih Man,Tomas Man i Franc
Verfel.Nekako u to vreme ,vec pred drugi svetski rat,stekao je Kafka iznenadnu
posmrtnu slavu.Uticao je na mnoge knjizevnike Tomasa Mana ("Ispovest varalice
Feliksa Krula"),Ernsta Viherta,Anu Zegers,Ernsta Jingera ("Na mramornim
stenama") i Hermana Kazaka("Grad iya reke","Razboj"),na najpoznatijeg
francuskog egzistencijalista Zan-Pol Sartra,na Amerikance Kristofera Iservuda i
reksa Uornera.
Bio je vanredno strog prema sebi i svom radu.Pisao je sporo i sa
prekidima,ispravljao i doterivao stalno;sam je unistio veci deo svojih
rukopisa.Pred smrt je zakleo Broda da spali citavu njegovu
zaostavstinu.Srecom,posle duzeg kolebanja,Brod nije odrzao zadatu rec.
ko.je.ko.111gandalf,
PERSI HARISON FOSET
istrazivac
Pukovnik Persi Harison Foset rodio se 1867.godine u Engleskoj gde se skolovao i
zavrsio vojnu akademiju u Vulicu.Godine 1886.stupio je u kraljevsku artiljeriju
i booi upucen u Trinkomaleju na Cejlon gde je proveo 8.godina.Na Cejlonu se
duhovno zainteresovao za budizam i utrosio je sve svoje slobodno vreme i novac
uzaludno trazeci,uz pomoc neke tajanstvene mape,zakopano blagoKendijskih
kraljeva.Ozenio se 1901,a iste godine vec je na obavestajnom zadatku u Severnoj
Africi i na Malti,gde je uzgred savladao osnove geodezije.Kao clan Kraljevskog
geodezijskog drustva upucen je 1906.godine bolivijskoj vladi,da organizuje
premeravanje granica u nedostupnom podrucjima Mato Grosa.Foset je,madjutim,osim
tog zadatka imao na umu i jedan mnogo vazniji-pronaci Atlantidu.Fosetova
uverenost u postojanje u postojanje ostataka Atlantide na podrucju Juzne
Amerike temeljila se na dokumentu iz XVIII veka,koji se cuva u arhivu u Rio de
Zeneiru,o postojanju nekog tajanstvenog grada,punog kamenih statua i hramova sa
natpisima pisanim nepoznatim slovima,u dubinama brazilske dzungle.Drugi stub
Fosetovog uverenja bio je kameni idol slican onim iz tajanstvenog grada,sto ga
je ovom istrazivacu poklonio Riber Hadgard (1856-1925,americki
kongresmen,napisao vise knjiga o Atlantidi od kojih je najpoznatija
Atlantida-prepotopski svet).
Foset je uz pomoc izvestaja psihometara i telepata zakljucio da idol potice iz
nekog hrama drevne Atlantide.Te okolnosti nagnale su Foseta da ostatak zivota
provede,cesto u nemogucim uslovima juznoamerickih prasuma,sledeci vekovni mit o
izgubljenom kontinentu.
Foset nije imao srecu da otkrije tajanstvenu Atlantidu.On je tragican heroj
zbog toga sto mu je cilj stalno izmicao pred vrhovima prstiju.Trud pukovnika
Foseta nije bio nagradzen cak ni nekim skromnim arheoloskim otkricem,a putevi
su ga vodili ponekad,sasvim blizu ostataka,ako ne bas Atlantide,a ono carstva
Inka i njihivih prethodnika.On nije doziveo slavu ni radist otkrica kao Bingam
( americki istrazivac,otkrio 1911.Macu Picu,grad drevnih Inka,u andama na
visini od 2743 m.),niti je poput Stivensa (americki istrazivac 1805-1852)mogao
da kupi citav grad iscezlih Maja.Fosetovo ime ne stoji danas uz imena cuvenih
arheologa i istrazivaca zasluznih za otkrica iscezlih civilizacija.Njegovi
dnevnici,sabrani u knjizi Tragom Atlantide,sacuvali su,medjutim,Fosetov trud i
obezbedili mu trajno mesto u istoriji ljudskog duha.
Kao ni zivot,ni nestanak pukovnika Foseta nije prosao bez cudnih
prica,misterija i povoda za nove avanture.Godinama po njegovom nestanku,stizali
su razni kontradiktorni izvestaji o tome da je vidjen,ovde ili onde i da je
nastavio zivot u dzungli.
Danas,krajem XX veka,gotovo da je tesko poverovati da je covek kakav je boi
Foset,zaista postojao.Njegov zivotni put,pustolovine,duhovna energija i odanost
jednom snu,pre ga cine slicnim junaku kakvog avanturistickog romana.Pa ipak,on
je postojao i jos pre 65 godina krstario je dzunglama Juzne A merike.Poslednja
pustolovina pukovnika Foseta,za razliku od onih u avanturistickim
romanima,tragicno se yavrsila.Foset se sa ekspedicije u neprohodnu
prasumu,1925.godine,nikad nije vratio.Misterija njegovog nestanka jos jace je
osencila neobican profil ovog istrazivaca.
...Zivot pukovnika Foseta bio je ispunjen grandioznim i smelim snovima,hrabrim
poduhvatima,mistikom i neiscrpnom energijom.Svoje avanture i istrazivanja
opisao je vizionarskom zanesenoscu,ali i stogim analitickim naucnim
rasudjivanjem radoznalog istrazivaca.
ko.je.ko.112gandalf,
Video sam da si i ti napisao Heseovu biografiju al stavio sam i ja moju (kad
sam vec kucao),pa nek ljudi citaju koja im se vise svidi.
ko.je.ko.113gandalf,
HERMAN HESE
knjizevnik
Herman hese se rodio 1887.godine u malom mestu Kalv u pokrajini Virtemberg,kao
sin pijetistickog propovednika i misionara.Strogo vaspitanje,neprikosnoveni
autoritet oca koji ga salje u cuveni teoloski seminar u Maulbronu,zatim kruta
stega"slamanje vilje" i uskogrudost okoline u tom zavodu obelezili su njegov
unutrasnji svet neuroticnom senzibilnoscu.Posle bekstva iz seminara i teskih
sukoba sa ocem nailaze,za mladog Hesea,mucne godine lutanja i traganja.To
vreme,u kome radi kao zanatlija a kasnije i kao knjizar,opisuje u svom
tragicnom,autobiografskim elementima protkanom romanu "Pod tockom".
Prvo zvanicno prozno delo"Peter Kamencind"objavio je 1904.godine.Uspeh tog
romana omogucuje mu da od tada zivi kao slobodni knjizevnik.Sit
evropske"civilizacije",Hese 1911.odlazi u Indiju.Tragom tog putovanja,nastala
su dela"Iz Indije"(1913),a nekoliko godina kasnije(1922)"Sidarta",jedna od
najlepsih i najpoeticnijih Heseovih pripovedaka.
Pacifista,Hese se za vreme prvog svetskog rata opredelio protiv"krvave
besmislice rata".Odmah po zavrsetku rata 1929.godine napustio je Nemacku i
nastanio se u Montanjoli kraj Lugana,a 1921.je postao svajcarski
drzavljanin.Dva psihoanaliticka romana-"Demijan"(1919)i "Stepski
vuk"(1927)donose mu svetsku slavu.Uprvom autor slika unutrasnje potrese i
groznicava traganja mladog coveka,suprotstavljajuci se izvitoperenom pogledu na
svet i laznosti morala koji mu drustvo i roditelji namecu.U drugom "Stepskom
vuvu",tragicnoj i nadasve istinoljubivoj ispovesti uamljenika,Hese otkriva
paklene ponore i nebeske sfere u ljudskom bicu.Upravo ga ovo delo svrstava
medju najvece svetske knjizevnike.
U romanu "Narcis i Zlatousti"(1930),u atmosferi jedne srednjovekovne legende
Hese sintetizira stremljenje za izmirenjem jaza izmedju duha i tela.
Produbljena,misaona i samosvojnim humanistickim teznjama prozimana "Igra
staklenih perli"(1943),napisana u varvarsko vreme drugog svetskog rata,kruna je
zivotnog dela Hermana Hesea.To je delo koje predstavlja kritiku jednog
vremena,a u isti mah je i utopisticki roman,u kome pisac simbolicno istrazuje i
formira mogucnosti i nuznosti vaspitnog delanja za dobrobit covecanstva.Ali
junak romana umire kada se vraca u svet u kome treba da preobrazi "pedagosku
provinciju"nauke i umetnosti.
Pored znacajnih romana Hese je napisao i niz pripovedaka koje plene lirskim
stimungom i idilicnim opisima prirode.Njegova eseisticka proza takodje
zasluzuje paznju;da pomenemo samo dva dela iz te oblasti"Franjo Asiski"(1904) i
"Zhvalnost Geteu"(1946).Heseova veoma osobena lirska poezija obuhvatila je u
izdanju iz 1957.godine sedam tomova.
Herman hese je dobitnik Nobelove nagrade za knjizevnost 1946.godine.
Umro j 1962.u Montanjoli.
ko.je.ko.114jpavlov,
... čivot je završio u noći 11/12 februara 1961. godine, u
... jednom zagrebačkom predgrađu, samoubistvom, kako je
... glasila zvanična verzija. U ovakvu verziju međutim,
... malo ko veruje. Vreme koje dolazi, moraće dati odgovor
... na kakav se
Misterija, oko Miljkovićeva smrti, još nije rešena, ona i dalje ostaje
enigma koja čeka odgovor. Ali misterija oko nestanka jednog dela teksta
je rešena. Naime, mojom greškom, karakter broj 4 se isprečio ispred ostatka
teksta. Nastavak glasi "način završio život jednog od velikana naše poezije"
ko.je.ko.115ndragan,
/ današnjice" ali je veliko pitanje da li iko to vidi ovde tako i jesam
/ li ja uopšte u pravu? Vremenska distanca jeste jedno od solidnih sita
Nemoj da se jediš. Pronađi negde spisak brljotki onog komiteja koji dodeljuje
Nobelovu nagradu, biće ti lakše.
Kad smo kod Nobela, među matematičarima kruži trač da nema nagrade za
matematiku (iako je trebalo), zato što je Stiltjes mako ribu Nobelu. Zna li
neko nešto više o tome?
Bue_ NDragan
ko.je.ko.116gandalf,
FERMA PJER
matematicar
Francuski matematicar (1601-1665)
U mladosti je stekao znacajno jezicko i knjizevno obrazovanje,znao je
latinski,grcki,italijanski,spanski.Oko 1629.posecuje naucne krugove u
Bordou,ali matematicku nadarenost,pre svega u domenu infinitezimalnog racuna i
teorije brojeva pokazuje permanentno.Za zivota ipak nije objavio ni jedno
delo:svoja shvatanja i otkrica izlozio je u korespondenciji sa Karkavijem i
Mersenom.Nikad nije dolazio u Pariz a njegovi odnosi sa naucnim krugovima
odrazivali su se putem pisama,njegovi rukopisi kruzili su od ruke do ruke.Posle
oceve smrti,stariji sin Samijel objavio je 1670.delo "Diofant",obogaceno
cuvenim beleskama o otkricima u teoriji brojeva a 1679.celokupno delo Pjera
Ferma,"Varia Opera".
Vijetov ucenik,Ferma je uvek koristio algebarske oznake svog ucitelja i nikad
nije prihvatio moderno pisanje koje je uveo Dekart 1637.u svojoj
"geometriji".Godinu dana pre objavljivanja Dekartovog dela,Ferma je napisao
studijuo"mestima u ravni i prostoru"(prava,kruznica,konusni preseci)koja
takodje daje osnove analiticke geometrije,mada prevashodstvo ostaje
Dekartu.Polemisuci sa kartezijancima oko 1600.o zakonima prelamanja
svetlosti,prvi upotrebljava racun varijacija po kome ce se proslaviti Ojler i
Lagranz.U prepisci sa Paskalom i zajedno sa njim stvara postepeno izvesne
delove racuna verovatnoce.Njihovi postupci su razliciti,ali,koristeci
kombinatornu analizu i nacelo slozenih verovatnoca,Ferma je superiorniji id
mladog Paskala.Najzad,vazio je za arbitra teorije kojom se bavio oko 1640"radi
se o teoriji magicnih kvadrata ili kvadratnih ploca cija svaka pregrada sadrzi
razlicit broj,tako da je zbir brojeva jedne kolone svake od dijagonala
medjusobno jednak.Moda magicnih kvadrata dosla je u matematicke krugove iz
astrologije,narocito posredstvom dela"Prijatni i zabavni problemi".
ko.je.ko.117gandalf,
KANTOR GEORG
matematicar
Nemacki matematicar,ruskog porekla (1845-1918)
Od 1856.nastanjen u Nemackoj,Kantor pohadja razlicite skole u
Visbadenu,Frankfurtu na Majni,Darmstatu.Posle krace inzenjeriske karijere u
Cirihu,okrece se nauci i odlazi 1863.na univerzitet u Berlin gde 1867.brani
doktorsku disertaciju,posvecenu neodredjenim jednacinama drugog strpena sto ne
daje nikakav nagovestaj docnijeg pravca njegovih radova.Posle teze o
transformacijama trostrukih kvadraticnih formi 1869.postao je docent u Haleu a
1872.p;rofesor.U ovo vreme pocinje da proucava trigonometrijske redove ,putuje
u Svajcarsku gde upoznaje Dedekinda,sa kojim sklapa prijateljstvo i odrzava
znacajnu naucnu korespondenciju u kojoj izlaze osnovne ideje iz teorije
skupova.Orginalna dela iz ove oblasti pocinje da stampa 1873. .Otkrice
transfinitnih brojeva objavio je 1879.Narednih godina dolazi do neocekivanih
otkrica koja su ponekad iznenadila i samog autora:pojam moci apstraktnih
skupova,razlika izmedju moci prebrojivog skupa i moci kontinuma,pocetak
topologije,aritmetika transfinitnih brojeva,itd.
Kantor je priznanja dobijao posrednim putem i nadasve polako i postepeno:u
dvema raspravama Mitag-Lefler koristi prvi put Kantorove pojmove o pozitivnim
istrazivanjima;na kongresu matematicara u Cirihu 1897,Admar Hurvic i Hilbert
odaju veliko postovanje velikom novatoru.
ko.je.ko.118gandalf,
KOSI OGISTEN LUJ
matematicar
Francuski matematicar (1789-1857)
Posto je zavrsio Politehnicku skolu,,pocev od 1811.istice se radovima iz
matematike,drzi nastavu na Politehnickoj skoli od 1815.i 1816.dobija veliku
nagradu za matematiku.Do 1830.drzi nastavu u Kolez-de-Fransu(na katedri
matematicke fizike),zatim je profesor na Fakultetu nauka.Odbijajuci zakletvu
novoj vladi,1830.se dobrovoljno udaljuje u Italiju i Svajcarsku gde u Friburgu
uzalud pokusava da osnuje novu akademiju i nov koledz.Sardinijski krajl
obnavlja 1832.za Kosija u Torinu katedru vise fizike,koju je proslavio
Avogadro.U francusku se konacno vratio 1838,a 1848.preuzima katedru na Sorboni.
Kao matematicar Kosi je bio izvanredno plodan,a njegovo delo,pored
Gausovog,dominira polovonom XIX veka.Jos u mladosti naucno dokazuje stavove u
geometriji koji se odnose na poliedarska tela.U teoriji brojeva,u isto vreme
utvedjuje Fermaov stav o poligonskim brojevima.S druge strane ,smatra se jednim
od osnivaca konacnih grupa.Medjutim,najznacajniji je njegov rad
infinitezimalnoj analizi.Formalna razmisljana velikih autora XVIII veka Kosi
zamenjuje naucnim.On funkcije posmatra kao preslikavanja tela realnih brojeva
ili tela kompleksnih na samog sebe.Pokazuje znacaj pojmova kontinuiteta jedne
funkcije ili konvergencije jednog reda,dajuci kriterijume konvergencije nazvane
D^Alabrerovim i Kosijevim kriterijumima i narocito Kosijevim
nizovima.Precizirao je pojam odredjenog integrala i zasnovao teoriju funkcija
kompleksne promenjive pomocu Kosijevog integrala
ko.je.ko.119gandalf,
LOBACEVSKI NIKOLAJ IVANOVIC
matematicar
Ruski matematicar,osnivac neeuklidske geometruje (1792-1856).
Skoro celi zivot proveo je u Kazanju,gde je ucio gimnaziju i studirao na
Kazanjskom univerzitetu.Po zavrsetku studija ostao je na
univerzitetu:od1881-1846.prosao je sva univerzitetska zvanja,od asistente da
redovnog profesora.Bi0 je dekan Fizicko-matematickog fakulteta i rektor
univerziteta.Poslednjih godina zivota bio je pomocnik okruznog nacelnika
kazanjskog skolskog okruga.Mjegovom zaslugom Kazanjski univerzitet stekao je
renome i slavu,unapredjen je njegov naucni i pedagoski rad.Lobacevski je bio
inicijator i redaktor Naucnih zapisa Kazanjskog univerziteta;rekonstruisane su
ili osnovane mnoge ustanove univerziteta (kabineti,klinike,
opservatorija...).Lobacevski je doziveo da iz politickih razloga bude udaljen
sa univerziteta poslednjih deset godina svoga zivota,sto je osamljen veoma
tesko podnosio.
Svoju neprolaznu slavu Lobacevski je stekao zasnivanjem nove,tyv.neeuklidske
geometrije koja je predstavljala revolucionarnu tacku u razvitku matematickog
misljenja XIX veka.Mnogi istaknuti matematicari pokusavali su pre Lobacevskog
da dokazu peti Euklidov postulat o paralelama:da se kroz jednu tacku izvan neke
prave,u ravni odredjenoj tom pravom i tom tackom,moze povuci samo jedna prava
koja nace seci datu pravu.Za stampu je bio pripremio jos 1823.samostalan kurs
geometrije koji zbog nerazumevanja recenzenta nije objavljen.U njemu su zaceci
novih ideja Lobacevskog u odnosu na principe geometrije.
Ukazivao je na vazan problem u teoriji paralelnoh pravih koji se sastoji u tome
da se osnovno tvrdjenje teorije paralelnih primalo bez analize
neophodnosti.Naime,pri preseku trecom pravom dveju pravih u ravni,obrazuje se
osam uglova,ako je pri tom zbir unutrasnjih uglova s jedne strana dvama pravim
uglovima,onda su dve prave paralelne.Da li vazi obrnuto tvrdjenje?
Moze li se tvrditi da svaki put kad su dve prave paralelne,da je presekom trece
prave tih pravih zbir unutrasnjih uglova sa jedne strane jednak dvama pravim
uglovima?Euklidova geometrija tvrdi da to vazi i to cini sadrzinu petog
Euklidovog postulata.
Lobacevski je uvidjao uzaludnost pokusaja da se dokaze peti Euklidov
postulat,pa na yasedanju Fizicko-matematickog odeljenja 1826.izlaze svoj rad
"Sazeto izlaganje osnova geometrije sa strgim dokazom teorema o paralelama"koji
obelezava datum rodjenja neeuklidske geometrije.Zahtevao je da se rad objavi u
Naucnim zapisima Kazanjskog univerziteta,ali,neshvativsi sadrzinu rada,komisija
sastavljena od tri profesora nije prihvatila njegovo objavljivanje.
Lobacevski je nastavio sa svojim radom iako njegova pionirska istrazivanja nisu
bila prihvacena.U casopisu "Kazanjski vesnik"objavio je 1829-1830.rad "O
principima geometrije".Obradjivao je najpre onaj deo geometrije koji se moze
izvesti bez koriscenja petog Euklidovog postulata:tako je definisao apsolutnu
geometriju.Dokazao je da se pretpostavka-da se u ravni kroz jednu tacku izvan
date prave moze povuci vise pravih koje nece seci datu pravu-ne moze dovesti u
protivrecnost.Polazeci od toka pokazao je da se moze matematicki i logicki
razviti jedna cela geometruja,razlicita od Euklidove geometrije.Tako je nastala
"Imaginarna geometrija" 1835,zatim "Primena imaginarne geometruje na neke
integrale",1836;"novi principi geometrije sa punom teorijom
paralelnih"1835-1838,kao i dva dela objavljena izvan Rusije.
Geometrija Lobacevskog se zasniva na osnovnim stavovima kao i Euklidova,samo
sto se peti postulat zamenjuje postulatom da se kroz jednu tacku izvan neke
prave mogu povuci najmanje dve prave koje leze sa datom pravom u istoj ravni i
ne seku je.Svoju geometriju je konstruisao polazeci od osnovnih geometrijskih
pojmova i svojih aksioma i dokazivao je teoreme geometrijskim metodama,slicno
Euklidovoj geometriji.Kao osnova sluzila mu je teorija paralelnih pravih i to
razlikuje geometruju Lobacevskog od Euklidove.Geometrija Lobacevskog otkruva
novi svet geometrijskih oblika,npr:prave paralelne u smislu Lobacevskog sve
vise se priblizavaju jedna drugoj u jednom smeru a u drugom smeru njihovo
rastojanje se neograniceno uvecava;dve prave u istoj ravni koje imaju
zajednicku normalu,na obe strane od te normale beskonacno se razilaze;zbir
uglova u trouglu manji je od 180',sto znaci da u geometriji Lobacevskog
cetvorougao moze imati najvise tri prava ugla a cetvrti je ostar;sve tacke koje
se nalaze na jednakom odstojanju od date prave leze na krivoj liniji a ne na
pravoj,kao u Euklidovoj geometriji.Ravan i prostor Lobacevskog su skupovi
tacaka u kojima su odredjene prave,kretanje figura,rastojanja,uglovi i drugi
elementi.Izgradio je odgovarajucu terminologiju,kao i principe analiticke i
diferencijalne geometrije.
Kao neeuklidska geometrija,geometrija Lobacevskog imala je protivnike medju
matematicarima koji nisu shvatili njenu sadrzinu sve dok veliki italijanski
matematicar Beltrami nije 1868.pokazao da geometrija Lobacevskog vredi na
jednoj posebnoj povrsi nazvanoj pseudosfera.Ona je postala predmet ispitivanja
velikih matematicara.U tom pogledu znacajni su radovi Nemaca Klajna i Rimana i
Francuza Poenkarea koji su veoma doprineli u smislu afirmacije geometrije
Lobacevskog i njene primene.Ona je nasla siroku primenu u raznim granama
matematike,posebno u modernim tokovima teorijske fizike.
U isto vreme ali nezavisno od Lobacevskog,dosao je do istog rezultata madjarski
matematicar Boljaj (1802-1860),koji se posle objavljivanja svog rada o
paralelama vise nije bavio neeuklidskom geometrijom.Na osnovu Gausove
korespondencije saznaje se da je do neeuklidske geometrije dosao sam Gaus pre
alaobacevskog i Boljaja.Madjutim,nije mogao da se odluci da objavi svoje
otkrice,strpeci da nece biti shvacen.U jednom pismu Gaus pohvalno pise o
radovima Lobacevskog koji se odnose na neeuklidsku geometriju.
Kao matematicki stvaralac Lobacevski se ispoljio i u drugim granama
matematike:u algebri,matematickoj analizi,posebno u teoriji beskonacnih
redova,kao i u pribliznom resavanju algebarskih jednacina.
Materijalistickog pogleda na svet,Lobacevski je smatrao da su polazne
matematicke apstrakcije,a isto i osnovni pojmovi geometrije odrazi samo opstih
i prostih realnih odnosa i osobina realnog sveta.U prirodi saznajemo kretanje
bez koga nemoguca nasa osecanja,pa su skoro svi
pojmovi,npr.geometrijski,proizvedeni nasim umom putem iskustva,stecenog iz
osobina kretanja.Na taj nacin,prema Lobacevskom,nase prve datosti su bez sumnje
uvek pojmovi koje dobijamo iz prirode putem nasih cula.U tome je matematicka
sustina njegovog senzualizma.Isticao je da matematicke apstrakcije kod nas
radjaju ne proizvoljno ljudskom misli,nego u rezultatu naseg uzajamnog odnosa
sa materijalnim svetom.Povrsi i linije ne postoje u prirodi,podvlaci
naucnik,vec samo u masti;one tako predstavljaju osobine tela cijom sposnajom se
nuzno radjaju pojmovi povrsi i linija.Njegovi pogledi na teoriju i praksu
potpuno su materijalisticki.Praksu smatra kriterijum istine.Podvlaci da se
nuzna spoznaja ne sastoji u razvijanju pojmova otrgnutih od zivota,vec u
izucavanju materijalnog sveta.Priznaje ogromnu ulogu hipoteza u naucnoj
spoznaji.one moraju odrzavati odnose uocene u stvarnosti i prema tome nalaziti
se u tesnoj vezi sa prakticnim primenama.Podvlacio je da"nema grane
matematike,ma kako da je apstraktna,koja se jednog dana ne bi mogla primeniti
na pojave stvarnog sveta".
Otkrice neeuklidske geometrije spada u red najvecih otkrica u matematici.Ovim
otkricem,kao i svojim celokupnom stavom matematicara i filozofa
matematike,Lobacevski je otkrio nove puteve u razvitku matematike koji su
usledili aksiomatskim zasnivanjima svih grana matematike i uvrstio se u red
genijalnih stvaralaca.Povodom stogodisnjice njegovog rodjenja utemeljena je
Nagrada Lobacevskog za dela iz neeuklidske geometrije.
ko.je.ko.120balinda,
RASTKO NEMANjIĆ
arhiepiskop i svetac
Rođen je oko 1177. godine. Najmlađi sin Stefana Nemanje, župana srpskog.
Zamonašio se pod imenom Sava (1192), a svetačko ime mu je Sveti Sava. U Svetoj
Gori (Grčka) sa ocem Nemanjom podigao je manastir Hilandar koji se razvio u
centar crkvenog i književnog obrazovanja srednjovekovnih srpskih monaha.
Izmirio je zavađenu braću Vukana i Stefana i tako je očuvano jedinstvo srpske
dražve koja je bila u usponu. Osamostalio je srpsku crkvu i postao prvi
arhiepskop (1219). Napisao je žitije svoga oca Nemanje (čivot gospodina
Simeona) a za potrebe crkve preveo je sa grčkog i prilagodio Hilandarski i
Karejski tipik. Umro je 1235. godine.
ko.je.ko.121balinda,
MILOŠ OBRENOVIĆ
knez
Rođen je 26. aprila 1783. godine u Srednjoj Dobrnji (Šumadija). Sin siromašnog
seljaka teodora Mihailovića. U ranoj mladosti sluga, ali ga polu brat Milan
prihvata i uvodi u trgovinu. Vojvoda i nahijski knez, jedan od najsposobnijih i
najhrabrijih ustaničkih vođa. Naročito se istakao pri osvajanju Užica, kada je
bio i teško ranjen. Zbog tajanstvene smrti brata Milana i neslaganja sa
Mladenom Milovanovićem, drugim čovekom Srbije posle Karađorđa, oduzeti su mu
vojvodstvo i nahija. Kada je došlo do novog rata sa Turcima, vraćen mu je
položaj. Kao komandant jugozapadne vojske, obezbedio je granicu Srbije prema
Bosni i Sandžaku, tako da je Turci sa Arbanasima nisu mogli probiti. Isticao se
hrabrošću u borbama na Drini. Posle propasti Srbije nije napustio zemlju kao
ostali prvaci, već se odmetnuo u planine. Pregovara sa Turcima i predaje se
kada je priznat za oberkneza. Ali već 1815. diže Drugi ustanak. Velikim
pobedama kod žačka, na Moravi, kod Požarevca i drugde, uz diplomatske pregovore
sa Carigradom, oslobađa Srbiju koja će hatišerifom dobiti određenu
samostalnost, a on je priznat za naslednog kneza Srbije (1830). Pri oslobođenju
zemlje nije prezao ni od čega, pa ni od ubistva Karađorđa i drugih prvaka prvog
ustanka. Uspeva da uguši nekoliko buna protiv svoje despotovske vladavine.
Nateran je da d╬a Srbiji prvi slobodoumni Ustav (1835). Zahvaljujući turskoj
podršci i organizovanoj uroti njegovih prvih doglavnika, primoran je da
abdicira i napusti Srbiju (1839). Posle skoro dvadeset godina provedenih izvan
zemlje, odlukom Svetoandrejske narodne skupštine vraća se na kneževski presto
Srbije (1858) i vlada do smrti, 27. septembra 1860. godine.
ko.je.ko.122balinda,
SLOBODAN JOVANOVIĆ
pravnik i istoričar
Rođen je 21. novembra 1869. godine u Novom Sadu. Studirao je prava u Minhenu,
Cirihu i čenevi. Pravnik, profesor i rektor Univerziteta u Beogradu. žlan
Srpske kraljevske akademije. Jedan od najvećih istoričara i publicista Srbije.
Potpredsednik jugoslovenske vlade (1941) i predsednik emigrantske jugoslovenske
vlade u Londonu (1942-1943). Kao pravnik i sociolog njegova dela zauzimaju prva
mesta u srpskoj pravno-političkoj literaturi. Glavna su mu dela: O suverenosti,
Država, Osnovi pravne teorije o državi, Političke i pravne rasprave, Svetozar
Marković, Makijaveli, Vođi francuske revolucije, Druga vlada Miloša i Mihaila,
Vlada Miloša Obrenovića, Ustavno pravo Kraljevine Srbije, Ustavno pravo
Kraljevine SHS, Ustavobranitelji i mnoga druga. Bavio se i književnom kritikom
koja je bila zapažena i cenjena. Umro je u emigraciji u Londonu 12. decembra
1958. godine.
ko.je.ko.123balinda,
DOSITEJ OBRADOVIĆ
prosvetitelj
Rođen je 1739. godine u žakovu (Banat). Kršteno ime Dimitrije. Književnik,
filozof, pedagog, lingvista i narodni prosvetitelj. Jedan od najznačajnijih i
najuticajnijih ličnosti srpskog naroda krajem XVIII i početkom XIX veka.
Kaluđer, sveštenik i narodni učitelj koji putuje po mnogim zemljama, uči jezike
i studira, upoznaje najpoznatije ličnosti, čitajući njihova dela ili ih
slušajući. Najprosvećeniji Srbin svog vremena. Kad je izbio Prvi srpski ustanak
(1804) radi na prikupljanju pomoći za Srbiju u koju prelazi 1808, da srpski
narod prosveti i oslobodi zaostalosti. Kao reformator bori se protiv sujeverja,
nepismenosti i neznanja. Prvi se zalagoa za jedinstvo srpskog naroda, bez
obzira na versku pripadnost. Borio se za upotrebu narodnog jezika u
književnosti, te otvorio vrata evropskoj kulturi i stvorio osnov za savremenu
srpsku književnost. Deputat Sovjeta u Bukureštu i glavni direktor svih škola u
Srbiji. Karađorđev sekretar i savetnik, član Praviteljstvujuščeg sovjeta
serbskog i prvi popečitelj (ministar) prosvete Srbije. Svojom besedom otvorio
je Veliku školu u Beogradu (1808). Najznačajnija su mu dela: čivot i
priključenija, Bosne, Sovjeti zdravaga razuma, Sobranije i dr. Najveći srpski
basnopisac. Umro je u Beogradu 28. marta 1811. godine.
ko.je.ko.124balinda,
PETROVIĆ STANA
ustanik
Rođena je oko 1793. godine u Sikolu (na Timoku). Druga žena Hajduk Veljka,
kojeg je upoznala kad je došla da se žali na njegove bećare. Pomagala je
ustanike sve do pada Srbije (1813), a onda se sklonila u Banat. Iako su je
mnogi prosili, nije htela da se uda sve dok nije srela junaka, kapetana
Jorgaća. Kada su ga Turci opkolili u Moldavskom manastiru, on je zapalio bure
baruta i svi su odleteli u vazduh. "Mala Stana" (po turskom: žučuk Stana)
dočekala je oslobođenje Grčke i prešla u Atinu, gde je i umrla u velikoj bedi
1859. godine.
ko.je.ko.125balinda,
JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ
književnik
Rođen je 24. novembra 1833. godine u Novom Sadu. Završio je prava u Beču, a
medicinu je studirao u Pešti. Spada u najveće srpske pesnike. Njegova plodnost
bila je besprimerna. žlan Matice srpske i Srpske kraljevske akademije, jedan od
osnivača Srpske književne zadruge (autor njenog zaštitnog inicijala).
Najpopularniji poeta čiji je razmah poezije bio tako širok da je vezao za sebe
veoma raznovrsnu čitalačku publiku. Pesnik koji je srpskoj književnosti dao
najlepše ljubavne pesme: Đuliće i Đuliće uveoke. Nenadmašan dečji pesnik žika
Jova, osnivač srpske dečje poezije. Napisao je i brojne patriotske pesme. Bio
je i veliki satiričar i humorista. Satirične i humorističke pesme objavljivao
je u Zmaju, Javoru, Starmalom, čiži, Komarcu, Nevenu. Napisao je scensku šalu
Šaran, a jedno vreme bio je i dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu. Bio je
poliglota i bavio se prevodom književnih dela sa mađarskog, nemačkog, ruskog,
engleskog i drugih jezika. Kao književnik i novinar imao je uvek pred sobom kao
cilj ujedinjenje raskomadanog srpskog naroda, kao i bratstvo i slogu sa
Hrvatima. Njegov patriotski rad poznat je za vreme Srpsko-turskog rata
(1876-1878), kada je uređivao čuvenu "Ilustrovanu ratnu hroniku". Do smrti je
svojom satirom žigosao despotizam, birokratiju, poltronstvo i sve mane vlasti i
društva i zato bio proganjan. Umro je u Sremskoj Kamenici 3. juna 1904. godine.
ko.je.ko.126balinda,
EMILIJAN JOSIMOVIĆ
arhitekt
Rođen je 1823. godine u Staroj Moldavi (Rumunija). Tehnički i Filozofski
fakultet završio je u Beču. Bio je profesor Liceja i Velike škole, prvi srpski
urbanist i teoretičar, član Srpskog učenog društva. Izradio je prvi regulacioni
plan Beograda. Njegovo je delo park na Kalemegdanu. Pisao je univerzitetske
udžbenike. Predlagao je izgradnju keja oko Beograda, basenskog pristaništa van
korita Dunava (što je grad tek nedavno dobio), kao i tunel ispod grebena koji
bi povezao savski kej i dunavsko pristanište. Umro je u Sokobanji 25. maja
1897. godine.
ko.je.ko.128max.headroom,
JORGE LUIS BORGES (izg. HORHE LUIS BORHES)
pesnik
Rođen 1899. godine u Buenos Airesu, Horhe Luis Borhes je
odrastao u svetu knjiga. Od samog početka enciklopedije i knjige
iz očeve biblioteke imaju za malog Džordžija isti ako ne i veći
značaj nego događaji iz života, a ličnosti iz knjiga su
konzistentnije od stvarnih ljudi. On je shvatao književnu
lektiru kao materijal od koga se može graditi nova literatura.
Njegovi prvi književni pokušaji su u stvari slobodne prerade
najpoznatijih dela: grčke mitologije (u sedmoj) i jedne epizode
iz "Don Kihota" (u osmoj godini). Pesnike Everista Karijega i
Masedonija Fernandesa, koji su posećivali dom pesnikovog oca,
psihologa i prevodioca Omara Hajama, pomalo i pisca, Brohes
doživljava kao fiktivne ličnosti iz književnog dela. Potpuna
pomešanost fikcije i realnosti jedna su od bitnih odlika
Borhesovog stvaralaštva. Atmosfera roditeljske kuće vrlo je
povoljna za razvoj budućeg književnika. Blag otac i nežna majka
ohrabruju rano probuđeni interes svog sina za književnost. Pošto
je baba po ocu Engleskinja, u kući se, pored španskog, govori i
engleski. Džordž čita u originalu Stivensona, Kiplinga, Velsa,
Tvena, Dikensa, a "Don Kihot" i "Hiljadu i jedna noć" su mu
najomiljenije knjige.
Za formiranje Borhesove ličnosti vrlo je značajan njegov
boravak, sa porodicom, u Evropi od 1914. do 1921. Posle kraćeg
putovanja po Francuskoj i Italiji, Borhesovi se, po izbijanju
rata, sklanjaju u Švajcarsku iz koje se 1919. sele u Španiju, a
1921. vraćaju u Argentinu. U čenevi Borhes pohađa srednju školu
i stiče jedinu školsku diplomu - matursku svedodžbu. Pored
latinskog, uči latinski i nemački, što mu omogućuje da u
originalu čita Voltera, Igoa, Flobera, Mopasana, Verlena,
Barbisa, kao i Vergilija, Šopenhauera i nemačke ekspresioniste.
Na mladog pesnika najviše utiču ekspresionisti svojom pobunom
protiv besmisla rata, smelim metaforama, interesovanjem za
magiju, istočne religije i filozofije, a pod tim uticajem mašta
o bratstvu svih ljudi i piše u slavu oktobarske revolucije, i
spreman je da se u Španiji uključi u ultraistički pokret, koga
vode tvorci kreacionizma - Gomes de la Serna i Vinsente Uidobre
sa jedne, i Apoliniera, Reverdija, Marinetija, dadaisti i
ekspresionisti sa druge strane (Ultraizam traje od 1918. do
1922. u Španiji; do 1927. u Argentini). Borhes je ne samo
pesnik, već i teoretičak ultraizma koji sa grupom argentinskih
pesnika, presađuje na američko tlo. U Buenos Airesu pokreće
časopis "Prizma i Proa", potpisuje manifeste i objavljuje jedan
značajan članak posvećen ultraizmu, u kome napada ispovedni ton
i moralisanje. Prva pesma, "Oduševljenje Buenos Airesom" je
objavljena 1923. godine. Kasnije izlaze i "Mesec prekoputa"
(1927), kao i "Sveska San Martin" (1929). U vremenskom intervalu
između "Sveske San Martin" i "Tvoritelja", Borhes je bio vrlo
plodan kao esejist, pripovedač i sastavljač antologija. U tom
razdoblju, između ostalog, objavljuje eseje: "Everisto Karijego"
(1930), "Opštu istoriju beščašća" (1935), "Istoriju večnosti"
(1936), "Istraživanja" (1952); zbirke pripovedaka: "Maštarije"
(1944), "Alef" (1949) i, u saradnji sa prijateljima, više
antologija: "Klasičnu antologiju argentinske književnosti"
(1937), "Antologiju fantastične književnosti" (1940),
"Argentinsku pesničku antologiju" (1941), "Najbolje kriminalne
priče" (1943).
Od događaja u ličnom životu u tom periodu treba pomenuti
poznanstvo (1930) i duboko prijateljstvo s piscem Adolfom Bioj
Kasaresom (Bioy Casares), s kojim će napisati niz knjiga pod
pseudnimom Bustos Domek (Bustos Domecq), zatim očevu smrt (1938)
i nesrećan slučaj (1938) posle koga se Borhesu pogoršava vid što
ga postepeno dovodi do potpunog slepila. Za vreme Peronove
diktature (1941-1955) Borhes i njegova i porodica (majka i
sestra Nora, slikar) izloženi su proganjanjima. Posle Peronovog
pada (1955) Borhes, već slep, postaje direktor Nacionalne
biblioteke (1955). Sledeće godine biraju ga za profesora
engleske književnosti na Univerzitetu u Buenos Airesu i
dodeljuju mu Nacionalnu književnu nagradu. Borhes postaje poznat
tek posle dodeljivanja Međunarodne književne nagrade izdavača
koju deli sa Beketom (1961) iako već mnogo ranije ugledni
francuski pisac Rože Kajoa (Callois), ukazuje na izuzetan značaj
Borhesovog dela. Šezdesetih i sedamdesetih godina Borhes vrlo
mnogo putuje i drži niz predavanja u Francuskoj, Engleskoj,
Švajcarskoj i Španiji, a u nekoliko mahova predaje na američkim
univerzitetima. Dobija i najznačajnije priznanje za pisce
španskog govornog pordručja, Servantesovu nagradu (1980), a
dobio bi i Nobelovu nagradu, da nije u Santjagu održao govor u
čast Pinočea i njegovog režima. Novija ostvarenja su mu: pesme
"Ustoličenje" i "20. maj 1928.", "Klepsidra", zbirke "Zagonetke"
(1981), "Istorija noći" (1981) i "Pohvala tami".
Iako je književnu slavu stekao najviše zahvaljujući
pripovetkama, Borhes je uvek isticao da je pre svega pesnik. Ako
pogledamo njegovu književnu biografiju, zapazićemo da je poezija
Borhesova glavna preokupacija i na početku njegovog njiževnog
rada i, kasnije, u zrelim i poznijim godinama. Borhes privremeno
napušta poeziju (posle objavljivanja zbirke "Sveska San Martin,
1929), da bi se posvetio, prvo, esejistici, a zatim (od 1938)
pisanju pripovedaka. žetrdesetih godina ponovo počinje da piše
pesme, a objavljene zbirke "Tvoritelj" (1960) označava njegov
konačan povratak poeziji. Razlog za pauzu je pesnikovo
nezadovoljstvo sopstvenim pesmama. Nekih mladenačkih pesama će
se potpuno odreći, a sve ostale, koje će uvrstiti u "Pesničko
delo" (Obra poetica), temeljno će preraditi. Sličnu sudbinu
doživeće i neka njegova prozna dela pisana dvadesetih godina, na
primer, zbirka eseja "Dimenzija moje nade" (El tamano de mi
esperanza", 1926). Zreli Borhes ne može da oprosti mladome
Borhesu razbarušeni stil i isključivost avanagrdnog pesnika koji
neki put ide do arogantnosti. Drugi razlog je Borhesovo uverenje
(u čemu sledi Malarmea) da poezija i proza nisu različite
književne vrste. Po Borhesu, književnik mora biti 'Dichter',
pesnik u najširem smislu reči. Kritički sagledavajući moderne
pesničke škole, Borhes je, reklo bi se, kao i Valeri, nastavljač
pesničke tradicije XIX veka, koja započinje Poom i Bodlerom.
"Pesnik je lucidni stvaralac koji razmišlja o svojoj poeziji i
ne služi se samo stihom". Otud Borhes nije ni mogao doživeti
nepisanje pesama kao napuštanje poezije. Pisanje eseja i kratkih
priča za Borhesa su takođe vid pesničkog stvaralaštva, a ovaj
argument ukazuje na pesnikovu krizu koja se ogleda u želji da
pisanje stihova zameni drugom vrstom pisanja, jer se u pesmi ne
može adekvatno izraziti.
ko.je.ko.129balinda,
JOAKIM VUJIĆ
književnik
Rođen je 9. septembra 1772. godine u Baji (Mađarska). Završio je prava
u Požunu. Radio je kao advokat, učitelj, profesor, reditelj i pisac.
Bio je poliglot, bavio se prevođenjem. Protivnik reforme Vuka
Karadžića. Osnivač je prvog srpskog pozorišta. Direktor
"Književno-serpskog teatra", u kome je bio glavni režiser i glumac.
Poznato mu je delo Putešestvije po Serbiji (1828), posrbljivao je
strane pozorišne komade: Kreštalica, Negri, Šnajderski kalfa i druge,
preveo je Napoleonovu biografiju, Robinzona Krusa (koga je posrbio) i
druga dela, a pisao je i gramatike, geografije (zemljeopisanija),
jestastvenice i dr. Napisao je i autobiografiju. U posmrtnoj
zaostavštini, pored rukopisa (21 pozorišno delo) našlo se i 150 dukata
koji su pripali državi. Umro je u Beogradu 8. novembra 1847. godine.
ko.je.ko.130balinda,
MARKO LEKO
hemičar
Rođen je 17. septembra 1853. godine u Beogradu. Doktorirao je u Cirihu. Radio
je u nemačkim i švajcarskim hemijskim fabrikama. Profesor na Velikoj školi u
Beogradu, član Srpske kraljevske akademije. Napisao je više naučnih i
popularnih spisa iz oblasti analitičke hemije, životnih namirnica i mineralnih
voda. Umro je u Beogradu 4. novembra 1932. godine.
ko.je.ko.131balinda,
FRANZ LISZT
kompozitor
Rodio se 22. oktobra 1811. godine u mestu Doborján. Otac mu je bio Madžar,
nadglednik imanja Esterházy-ja, a mati Austrijanka. Od malih nogu urođene
muzičke sklonosti lako su se uočavale. Liszt je u velikoj meri obogatio i
obnovio evropsku klavirsku muziku romanike. Uz mnoge pojedinosti kojima je
unapredio tehniku klavira, dao je klaviru romanike sjaj, blistavost i punoću
orkestra. Bio je veliki pijanist, kompozitor, dirigent i muzički pisac. Nakon
burnog života u 75. godini života umro je 31. jula 1886. godine u Bayreuth-u.
ko.je.ko.132balinda,
AVRAM LUKIĆ
knez
Rođen je 1760. godine u Rajcu (kod žačka). Za kneza i člana Sovjeta naroda
serbskog izabran je 1805. Poslat je od Sovjeta 1806. u Trst, sa Jeremijom
Gagićem, za pomoć od ondašnjih Srba, a 1807. u Vlašku, u Glavni stan ruske
vojske, da moli za pomoć u oružju i municiji. Kada je propala Srbija (1813)
nalazi utočište u planinama zapadne Srbije. Veliki vezir Kuršid-paša postavlja
ga za kneza Požeške nahije. Kada je 1815. planuo Drugi srpski ustanak,
učestvuje u borbama na Ljubiću i žačku. Posle bitke na Dublju odlazi na mirovne
pregovore. Osvetoljubivi veliki vezir umorio ga je na najsvirepiji način 20.
jula 1815. godine.
ko.je.ko.133balinda,
STEFAN STRATIMIROVIĆ
mitropolit
Rođen je 27. decembra 1757. godine u Kulpinu (Bačka). Dugogodišnji duhovni
starešina srpskog naroda i crkve u Vojvodini i velik borac za nacionalna prava.
Karlovački mitropolit (1790-1836). Pomagao je oba srpska ustanka velikim
materijalnim prilozima i zauzimanjem za ustanike na austrijskom i ruskom
carskom dvoru. Vodio je borbu protiv rimokatoličke crkve koja je radila na
unijaćenju pravoslavaca. Još pre Prvog srpskog ustanka podneo je čuveni memoar
ruskom caru za ostvarenje samostalne srpske države. Osnovao je u Sremskim
Karlovcima bogosloviju i prvu srpsku gimnaziju. Kao dobrotvor ustanovio je
zadužbinu "Stefaneum". Bio je velik protivnik jezičke reforme Vuka Karadžića.
Ostavio je bogatu istorijsku dokumentaciju i arhivsku građu i radove na
srpskom, latinskom i nemačkom jeziku za istoriju Srba. Umro je u Sremskim
Karlovcima 23. septembra 1836. godine.
ko.je.ko.134balinda,
TEODOSIJE
pisac
Monah u Hilandaru. čiveo je u drugoj polovini XIII i u prve tri decenije XIV
veka. Glavno njegovo delo je čitije Svetoga Save, jedno od prvih srpskih,
značajnijih, proznih ostvarenja, rađeno prema poznatom Domentijanovom spisu.
Napisao je čitije Petra Koriškog i službe i pohvale Svetom Simeonu i Svetom
Savi.
ko.je.ko.135balinda,
HEINRICH HEINE
nemački pesnik
Rodio se 13. decembra 1797. godine u Düsseldorf-u. Bio je revolucionarni
demokrat i oštar kritičar društvenog uredjenja svoga doba. "Po svom suptilnom
lirizmu, iskrenosti emocije, po svojim subjektivnim pesničkim usponima koji
dobijaju iznenadni obrt u poenti ciničnoj, bolnoj, duhovitoj - Heine-ova
poezija se pojavila kao vrhunsko dostignuće nemačkog romantizma i, istovremeno
kao njegova negacija." Umro je u Parizu 17. februara 1856. godine.
ko.je.ko.136balinda,
VATROSLAV LISINSKI
kompozitor
Bio je jedan od najdarovitijih ilirskih kompozitora. Rodio se u Zagrebu 8. jula
1819. godine od oca Slovenca i majke Hrvatice. U detinjstvu je povredio nogu te
je kroz ceo život ostao hrom. To je uticalo da po naravi bude skroman i
povučen. Umro je 31. maja 1854. godine. Njegov neotporan organizam, izmučen
patnjama i odricanjima podlegao je već u 35-toj godini života, potpuno
osamljen, neshvaćen i obescenjen. Zakleo se da neće komponovati više ni jednu
notu ali je prekršio zakletvu da komponuje vlastito opelo.
ko.je.ko.137max.headroom,
> RASTKO NEMANjIĆ
> arhiepiskop i svetac
(SVETI SAVA), prvi srpski arhiepiskop, književnik i
prosvetitelj. Rođen oko 1174., umro u Trnovu (Bugarska) 1235.
godine. 1219. izborio je autokefalnost (nezavisnost) srpske
pravoslavne crkve. Rastko, najmlađi sin velikog župana Stefana
Nemanje, zamonašio se u Svetoj Gori i dobio ime Sava. Sa
Nemanjom, koji se takođe zamonašio, obnovio je u Svetoj Gori
razrušeni manastir Hilandar, srednjovekovno srpsko središte
crkvenog i književnog života. Iz Hilandara se povukao u Koreju i
u njoj napisao hilandarski i korejski Tipik (crkveni ustav).
Posle Nemanjine smrti, s očevim moštima vraća se u Rašku da
pomiri zavađenu braću Stefana i Vukana. Vešt kao diplomata i
državnik, putovao je u Nikeju, gde je od vizantijskog patrijarha
postavljen za prvog srpskog arhiepiskopa. Time je srpska crkva
dobila samostalnost. Za sedište arhiepiskopije izabrao je
manastir čiču, a zemlju podelio na 8 eparhija. Kao književnik i
prevodilac, utemeljivač je srpskog književnog jezika. Crkva ga
je proglasila za svetitelja.
ko.je.ko.138balinda,
>>>> RASTKO NEMANjIĆ
>>>> arhiepiskop i svetac
>>
>> (SVETI SAVA),
O Svetom Savi smo već razgovarali u ovoj konferenciji pa je čak bio
i jedan srednje dugi fajl sa njegovom biografijom. (CIVILIZACIJA:1.15)
Zato mi je bilo naprijatno da opet kopiram isto. Ko hoće može da pokupi
fajl iz poruke koju sam pomenuo. Tamo je sve malčice ozbiljnije
prikazano a ovde sam pomislio da je primerenije zadržati samo sažetiji
tekst.
ko.je.ko.139max.headroom,
ALEXANDER S. NEILL
pedagog/pisac
Britanski pedagog Aleksandar S. Nil (rođen je 1883. u Forforu,
Škotska, umro 1973) osnovao je sredinom dvadesetih godina ovog
veka školu u kući na jednom brdu engleske pokrajine Lyme Regis.
Školu je naznao Samerhil ("Summerhill"), i to ga je ime
proslavilo u svetu. Osim u Engleskoj, Nil je predavao u Južnoj
Africi, Skandinaviji, SAD, a objavio je i više knjiga, među
kojima je "Problem deteta" (1926), "Problem roditelja" (1932),
"Problem učitelja" (1939), "Problem porodice" (1948), "O
Samerhilu" (1967).
U školi Samerhil nastava i vaspitanje dece postavljeni su na
potpuno nove pedagoške i psihološke osnove. Rad u Samerhilu, o
kome govori knjiga "Slobodna deca Samerhila" (u originalu:
"A Radical Approach to Child Rearing"), smatra se jednim od
najznačajnijih pedagoških eksperimenata XX veka. Poslednjih
decenija Nilov rad i njegove ideje bili su predmet žestoke
kritike, ali su dobili velika priznanja eminentnih pedagoga,
psihologa i antropologa.
ko.je.ko.140max.headroom,
MIHAJLO IDVORSKI PUPIN
naučnik
Mihajlo Pupin, jedno od desetoro dece majke Olimpijade i oca
Konstantina, paora iz banatskog sela Idvora, rođen je 9. oktobra
1854. godine. U nekim enciklopedijama sreće se i ime Mihailo,
što nije najbolji "prepev" njegovog imena zapisanog prilikom
krštenja u staroslovenskom pismu, a nije ni u skladu sa njegovom
voljom, jer se u svetu do smrti potpisivao kao Mihajlo. Dalje,
često se, u ispisivanju njegovog imena, izostavlja pridevak
Idvorski, koji će on, kao slavan naučnik, dodati svom imenu,
kako stoji i na njegovoj nadgrobnoj ploči na jednom njujorškom
groblju, čime je želeo da naglasi tačno ko je i odakle je. Do
pogrešnih datuma rođenja (27. septembar, 4. i 8. oktobar)
dolazilo se, uglavnom, zbog netačnog preračunavanja sa ondašnjeg
julijanskog na današnji, gregorijanski kalendar. Godinu 1858.
pogrešno je upisao idvorski sveštenik, ispisujući krštenicu koju
je 1888. godine, pod hitno iz Londona, tražio Mihajlo Pupin -
radi ženidbe. Do smrti cenjeni paroh Adam Dudvarski nije mogao
objasniti kako je u crkvenoj knjizi, pokraj imena Mihajla
Pupina, umesto 1854. "ugledao" 1858. godinu. S druge strane,
zaljubljeni oksfordovac Mihajlo ili nije primetio grešku, ili,
zbog žurbe da što pre stane pred oltar Grčke crkve u Londonu,
pored Sare Katarine Džekson.
Od pet sinova i toliko kćeri Olimpijade i Konstantina
Pupina, dečije bolesti će nadživeti samo Mihajlo i njegove tri
sestre. Valjda i zato što je trebalo da nasledi 16 lanaca
zemlje, Mihajlo, ili, po nadimku, Miša, bio je okružen posebnom
brigom roditelja, koji su, uopšte, bili nepismeni. Inače, oni su
bili potomci Srba koji su, sredinom 17. veka pod vođstvom
Arsenija žarnojevića, stigli u ove krajeve, upisali se u
austrijske graničare, prihvatili se odbrane južnih granica nove
carevine od Turaka, i za to dobili zemlju i privilegije, koje su
ih štitile od samovolje mađarskih spahija. Sve to opisuje Pupin
u svojoj autobiografiji "From Immigrant to Inventor" (kod nas
prevedenu: "Sa pašnjaka do učenjaka"). Baba Batikin (vidoviti
starac iz Idvora) bio je prvi prijatelj i učitelj Mihajlov;
Slovenac Kos, seoski školski predavač. Potom odlazi u Pančevačku
realku, odakle biva poslat (na nagovor učitelja Vase čivkovića)
u Prag. U Pragu, zbog rastuće političke tenzije, Mihajlo nije
zadovoljan kvalitetom predavanja, te se odlučuje da ode preko
Atlantika, u Ameriku (sa 28 forinti u džepu), tj. u zemlju
"Franklina i Linkolna". Na veliki brod jeftine klase
"Vestfaliju", pun nemaca zapućenih u novi svet, ukrcao se 12.
marta 1874. godine u Hamburgu, i otisnuo se ka Njujorku. Na
njegovu sreću, komisija za useljavanje mu je progledala kroz
prste, kada je 25. marta 1874. godine prispeo u Njujoršku luku.
Počeo je od kočijaša i čuvara mazgi kod jednog farmera u
Delaveru, a zatim se vraća u Filadelfiju. Potom se obreo u
južnom Merilendu i obrađivao tuđu zemlju za nadnicu. Sa 15
dolara se vraća u Njujork, gde upoznaje dobroćudnog Nemca, i sa
čijim će se sinom Kristijanom dobro sprijateljiti. Radio je i na
farmama u Nju Džersiju, lepio etikete na ambalaže za dvopek,
itd. Pomogao mu je i nemački doseljenik Bilharc, vrsni
poznavalac grčkog i latinskog, da položi prijemni ispit na
Kolumbija univerzitetu na jesen, 1879. godine. (sa 25 godina), a
bio je i oslobođen plaćanja školarine. Posle druge godine
koledža, putuje u Evropu, brodom "Florida", u eventualni susret
Maksvelu, učeniku Faradeja. Zatim se vraća u rodni Idvor, do
majke, ali se ponovo vraća na Kembridž. Za vreme letnjeg
raspusta 1884. godine otputovao je u Francusku, gde je uzeo
Lagranžove "Analitičke mehanike". Profesori sa Kembridža i
Kolumbije ga šalju Hermanu fon Helmholcu, najvećem živom
autoritetu eksperimentalne fizike, gde ovaj počinje školovanje
oktobra 1885. u Berlinu. Iste godine se ženi Sarom Katarinom, i,
takođe, odbranio doktorsku tezu "Osmotički pritisak i njegov
odnos prema slobodnoj energiji" - 1899. godine.
U 47. godini života postaje profesor Kolumbija Univerziteta, gde
će predano raditi četiri pune decenije, i rukovodeći
Elektrotehničkom laboratorijom, u kojoj ostvaruje 24 svoja
patentirana izuma. On je, kako je rečeno, zaštitio u SAD 24
patenta, i to u dva dosta vremenski razdvojena intervala: prvih
12 od 1894. do 1904., a isto kasnije, kada mu je bilo 60 godina,
a odnosili su se uglavnom na radio-tehničke i antenske sisteme.
Upravo tada i počinje široka primena Pupinovog električnog
rezonatora, kod telegrafije/telefonije, a danas se koristi kod
konstrukcije birača kanala TV-aparata, i za koji je podneo
zahtev februara 1894. godine. Zatim dolazi na red sledeće
epohalno otkriće - Pupinov kalem, koji je patentiran 19. juna
1900. godine. i napravio revoluciju u telefoniji. Zaštitivši
svoje uređaje, zaradio je dosta novca prodajući deonice, tako da
kasnije nije morao brinuti za novčano stanje. Uskoro mu umire
supruga i čitavu pažnju posvećuje ćerki Varvari. Umro je u
Njujorku, 12. marta 1935. godine. Sahranjen je na groblju
Vudlaun u Bronksu, pod imenom Michael Pupin.
Danas se u Idvoru nalazi renovirani deo "Narodnog doma Mihajla
Pupina", ispred koga se nalazi spomenik Pupinu, otkriven 7.
oktobra 1979, rad akad, vajara Aleksandra Zarina.
Pupin je takođe i dobitnik Pulicerove nagrade:
1923. godine - "From Immigrant to Inventor", objavljenoj 1929.
godine sa posvetom majci Olimpijadi. Za nju
Pupin dobija Pulicerovu nagradu, kao najveće
književno priznanje u SAD za knjigu godine, a i
uvrštena je u lektire, odlukom Bele kuće.
Doživela je 16 izdanja, a kod nas je 1932.
objavljena na slovenačkom jeziku.
1924. godine - "The New Reformation", sa podnaslovom "Od
fizičkih do duhovnih realnosti".
1930. godine - "Romance of the Machine", pretežno
socijalno-filozofskog karaktera.
Pronalasci:
1. Br. 519 346: Aparati za telegrafske i telefonske prenose
(objavljen 8. V 1894);
2 Br 519 347: Transformator za telegrafske, telefonske ili
druge električne sisteme (8. V 1894);
3. Br. 640 515: Tehnika razvođenja električne energije
naizmeničnim strujama (2. I 1900);
4. Br. 640 516: Električni prenos rezonantnim strujnim kolima
(2. I 1900);
5. Br. 652 230: Tehnika smanjenja slabljenja električnih talasa
i aparati za to (19. VI 1900);
6. Br. 652 231: Metod smanjenja slabljenja električnih talasa i
aparati za to (19. VI 1900);
7. Br. 697 660: Mašina za namotavanje (15. VI 1902);
8. Br. 707 007: Višestruka telegrafija (12. VII 1902);
9. Br. 707 008: Višestruka telegrafija (12. VIII 1902);
10. Br. 713 044: Proizvodnja asimetričnih struja simetričnim
elektromotornim procesom (4. XI 1902);
11. Br. 768 301: Bežično prenošenje elekričnih signala (23. VIII
1904);
12. Br. 761 995: Aparat za smanjenje slabljenja električnih
talasa (7. VI 19404);
13. Br.. 1,334 165: Prenošenje električnih talasa (16. III
1920);
14. Br. 1,336 378: Antena sa raspodeljenim pozitivnim otporom
(6. IV 1920);
15. Br. 1,388 877: Zvučni generator (3. XII 1921);
16. Br. 1,388 441: Višestruka antena za prenošenje električnih
talasa (23. XII 1921);
17. Br. 1,415 845: Selektivna impedancija koja se suprotstavlja
primljenim električnim osilacijama (9. V 1922);
18. Br. 1,416 061: Radio-prijemni sistem visoke selektivnosti
(10. V 1922);
19. Br. 1,456 909: Talasni provodnik (29. V 1922);
20. Br. 1,452 833: Aparat za selektivno pojačavanje (24. IV
1923);
21. Br. 1,446 769: Aperiodični pilotni provodnik (23. II 1923);
22. Br. 1,488 514: Selektivni aparat za pojačavanje (1. IV
1923);
23. Br. 1,494 803: Električno saglašavanje (29. V 1923);
24. Br. 1,503 875: Radiofonski prijemnik (29. IV 1923);
ko.je.ko.141balinda,
JOVAN HADčIĆ
književnik i pravnik
Rođen je 8. septembra 1799. godine u Somboru. Doktor pravnih nauka, advokat,
direktor gimnazije, političar, istoričar, književnik i filolog. Jedan od
osnivača Matice srpske (u Pešti 1826) i njen prvi predsednik, član Društva
srpske slovesnosti. Na poziv kneza Miloša dolazi u Srbiju i radi na zakonima
ondašnje Srbije. Izradio je građanski zakon (1844). Pravni savetnik
ustavobranitelja. Kada se razišao sa Tomom Vučićem Perišićem, vratio se u Novi
Sad. Izabran je za srpskog poslanika na Ugarskom saboru u Požunu (1847),
deputat je na Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima i vladin komesar za
sudsko uređenje Vojvodine (1850). Glavni protivnik Vukove reforme srpskog
jezika i pravopisa. Pisao je pod pseudonimom Miloš Svetić. Bavio se
novinarstvom, a urednik je Letopisa srpskog, almanaha Golubice i Ogledala
srpskog. Bio je jedan od najaktivnijih pisaca i prevodilaca svoga vremena.
Prevodio je Horacija, Vergilija, Lesinga, Getea, Hercena i dr. Pesme je objavio
u dve knjige, a glavno mu je istorijsko delo Ustanak srpski pod Crnim Đorđem.
Umro je u Novom Sadu 23. aprila 1869. godine.
ko.je.ko.142balinda,
FELIX MENDELSSOHN-BARTHOLDY
kompozitor
Rodio se u Hamburgu 3. februara 1809. godine. Kao veliki nemački kompozitor,
pijanista i dirigent, nesummljivo spada među najznačajnije kompozitore XIX
veka, iako mišljenja o vrednosti njegovih dela nisu nikada bila jednodušna kao
kad je reč o Bach-u, Mozart-u ili Beethoven-u. Nagla smrt voljene sestre Fanny
duboko ga je potresla i on ubrzo umire od moždane kapi 4. novembra 1847.
godine. (Leipzig)
ko.je.ko.143balinda,
PERA TODOROVIĆ
političar
Rođen je 2. maja 1852. godine u Vodicama (Šumadija). Studirao je pedagogiju u
Cirihu. Pedagog i novinar, idol omladine i narodnih masa. Jedan od najboljih
novinara svog vremena. Izdavao je Male novine, prvi informativni list Srbije.
Uređivao je Rad, prvi socijalistički časopis Srbije. Pokrenuo je list Radikal i
uređivao Samoupravu, list Radikalne stranke. Najveći govornik, polemičar i
politički organizator XIX veka u Srbiji. Jedan od osnivača Radikalne stranke,
najveće srpske političke stranke. Bio je dobrovoljac u Srpsko-turskom ratu
(1876-1878). Uhapšen je zbog manifestacije "Crveni barjak" u Kragujevcu.
Političke prilike nagnale su ga da emigrira, najpre u Austriju, gde u Novom
Sadu izdaje socijalistički časopis Straža, a zatim u Francusku. Posle povratka
osuđen je na smrt kao inspirator Timočke bune. Uopšte, osuđivan je na smrt
četiri puta, a više puta i na 27 godina robije, od kojih je u kazamatima
izdržao oko šest godina. Bavio se književnošću i prevodom, naročito
socijalističkih pisaca. Glavna su mu književna dela: Dnevnik jednog
dobrovoljca, Karađorđe, Silazak sa prestola i dr. Umro je u Beogradu 24.
oktobra 1907. godine.
ko.je.ko.144balinda,
STEFAN II TOMAŠEVIĆ
kralj
Zet despota Lazara i srpski despot (1459). Postao je bosanski kralj kao sin
Tomaša Stefana I (1461). Otkazao je plaćanje danka uzdajući se u pomoć
hrišćanske koalicije koju je organizovao papa Pije II, te tako izazvao Tursku
da uputi vojsku na Bosnu. Nespremna bosanska vojska nije prihvatila borbu.
Feudalci su se predali sultanu koji ih je sve pogubio. Poslednji bosanski
kralj, uhvaćen je u Ključu i pogubljen 1463. godine.
ko.je.ko.145balinda,
MARTIN LUTHER
crkveni reformator
Rodio se 10. novembra 1483. godine u Ajslebenu (Eisleben, Saska). Na očigledno
paradoksalno pitanje: "Kako Bog, koji je milostiv, može istovremeno biti i
pravičan?" (kad iz milosti prašta i onima koji to nisu zaslužili), Luter
"otkriva milosrđe Božje" i s tim otkrićem, može se reći, počinje protestantska
reformacija. Pred samu smrt (umro je 18. februara 1546. godine) bio je zabrinut
za svoje delo jer je znao da će protiv njegove reforme crkva preći u protiv
napad drugom reformom (kontrareformacijom) i da će to biti opasnost za
protestantizam. Papa Pavle III, pristalica opšteg sabora hrišćana, je želeo da
uključi i protestante u crkvu. Car Karlo V nastavio je da sve češće održava
skupove pomirenja protestanata i katolika ali ni već ostareli Luter nije želeo
da se preda želeći da učvrsti svoje delo stvaranja posebne, protestantske
crkve.
ko.je.ko.146balinda,
IVO ĆIPIKO
književnik
Rođen je 13. januara 1869. godine u Kaštel-Novom (Dalmacija). Završio je
šumarsku školu i jedno vreme radio kao šumar. Kao učesnik u Prvom svetskom ratu
prešao je Albaniju (1915). Ta golgota srpske vojske ostavila je u njemu dubok
trag i narušeno zdravlje. Izvanredan pripovedač i romansijer, opisao je
mukotrpan život dalmatinskog seljaka pod tuđinom. Glavna su mu dela zbirke
pripovedaka koje su u srpskoj književnosti najbolji opis mora, svetlosti i
zraka: Primorske duše, Sa jadranskih obala, Sa ostrva, Kraj mora, Utisci iz
rata 1912, Preljub i dr. Napisao je i dva romana: Za kruhom i Pauci. Umro je u
Kaštel-Starom 23. septembra 1923. godine.
ko.je.ko.147max.headroom,
ISAAC BASHEVIS SINGER
pisac
Isak Baševis Singer je rođen 1904. godine u Poljskoj, a živi u
SAD od 1935. godine. Veoma je plodan pisac; objavio je brojna
prozna dela (pripovetke i romane), a pisao je i liriku. Singer
se ubraja među najznačajnije savremene američke književne
stvaraoce te ga često (sa jidiša) prevode i tako istaknuti pisci
kao što je nobelovac Sol Belou. Najpoznatija su mu dela:
"Porodica Muskat", "Sotona u Goreju", "žarobnjak iz Lublina",
"Spinoza sa pijace", "Rob" i "Neprijatelj". Pored romana Singer
je napisao i nekoliko veoma zapaženih zbirki pripovedaka.
Neočekivana dodela Nobelove nagrade za književnost 1978.
uvrstila je Isaka Baševisa Singera u plejadu svetskih velikana
pera.
"Singer je mag poetske reči, pripovedač maštovitog nerva, tanani
slikar egzotičnog kolorita drevnih jevrejskih običaja, mitova i
legendi, hroničar gorke sudbine ovog naroda. No, upravo ova
tematska isključivost Singerove stvaralačke inspiracije,
opsednutost životom, stradanjima i nadanjima Jevreja (dugi niz
godina pisao je dela samo na jidiš jeziku) objašnjavaju zašto je
svetsku slavu Singer stekao tek u 74. godin4i."
"Ličnosti u njegovim delima su, gotovo bez izuzetka, netipični
junaci. Oni se upinju da dokuče i spoznaju istinu i suštinu
stvari. Duboko su religiozni, ali u stalnom sporu i nesporazumu
sa Bogom. Osećaju potrebu da svoje grehe iskupe i okaju, no ipak
nastoje da probiju okove koje im sudbina nameće. Sumnja i
verovanje u Boga rastržu i pisca i njegove junake. Oni su
ispunjeni unutrašnjim protivurečnostima, bore se protiv zlehude
sudbine, a ipak joj se priklanjaju i mire sa nevoljama".
A.G.
ko.je.ko.148max.headroom,
ARKADIJ i BORIS STRUGACKI
sf pisci
Braća Arkadij i Boris Strugacki rođeni su u Lenjingradu 1925,
odnosno 1933. godine. Arkadij Strugacki završio je institut za
strane jezike u Lenjingradu i dugo se bavio prevođenjem sa
japanskog i engleskog na ruski jezik. Boris Strugacki završio je
astronomiju na Mašinsko-tehničkom fakultetu u Lenjingradu a
zatim je bio zaposlen u poznatoj Pulkovskoj opservatoriji. Braća
Strugacki naučnu fantastiku počeli su da objavljuju 1958.
godine. Počev od 1960. gotovo svake godine napišu po jedan roman
naučno-fantastičnog žanra. Njihova najpoznatija dela su:
"Zemlja purpurnih oblaka", "Put na Amalteju", "Stažeri",
"Pokušaj bekstva", "Povratak", "Daleka duga", "Grabljive stvari
veka", "Teško je biti bog", "Ponedeljak počinje u subotu", "Puž
golać na urvini", "Ružni labudovi", "Bajka o Trojci",
"Nastanjeno ostrvo", "Piknik kraj puta", "Hotel 'Kod poginulog
alpiniste'", "Milijardu godina do kraja sveta", "Buba u
mravinjaku", "Talasi smiruju vetar".
Braća Strugacki danas su najpoznatiji pisci naučne fantastike u
Sovjetskom Savezu, a podjednako su cenjeni i na Istoku i na
Zapadu. 1988. godine im je u Njujorku objavljen izbor iz dela
gotovo identičan domaćem.
ko.je.ko.149max.headroom,
FARIA
opat, hipnotizer
Rođen je 1755. u portugalskoj koloniji Goa, a umro 1819.
godine. 1813. preselio se u Pariz. U Indiji je proučavao
hipnotičke pojave i došao do uverenja da za izazivanje
hipnotičkog sna nije hipnotizeru potreban nikakav fluid, kako je
verovao Mesmer, već da hipnotički san izaziva sama sugestija.
Njegovi javni nastupi pobudili su jednako veliku senzaciju kao
što ju je izazvalo i njegovo delo "De la cause du sommeil lucide
en etude sur la nature de l'homme" (O uzroku budnih snova u
okviru proučavanja čovekove prirode), objavljenoj 1819. U tom
svom delu nazvao je hipnotizera "concentrateur", a
hipnotisanog "concentré", dok je hipnotički san nazvao
"concentration" ili "sommeil lucide". Njegova metoda
hipnotisanja sastojala se u tome da bi jednostavno prišao
bolesniku, oštro ga pogledao i odjednom viknuo: "Dormez!"
(Spavajte!) Gotovo 50% pacijenata već je pri tom zapalo u
hipnozu. Ovde se radi o preteči "hipnoze zastrašivanjem" kojom
se kasnije J.M.Charcot složio u "Salpetriéri".
ko.je.ko.150max.headroom,
JAMES BRAID
doktor/hipnotizer
Rođen je 1795. u Engleskoj, a umro 1860. godine. Bio je očni
doktor, i 1841. je krenuo odlučnim korakom u razvoju hipnoze.
Posmatrao je eksperimente švajcarskog magnetizera Lafontainea.
Budući da su mu se pokazane pojave učinile neverovatnima, počeo
se i sam temeljito baviti njima nameravajući raskrinkati
Lafontainea. Za svoje eksperimente koristio je svoju suprugu,
svog prijatelja Walkera i svog slugu. Iznenadio se kad mu je
uspelo da sve troje zanese u hipnotički san. Učinio je to tako
da im je u visini korena nosa držao pred očima sjajno dugme sa
svoje kutije sa instrumentima. Iz svog rada kao očni hirurg znao
je da trajno fiksiranje kakvog sjajnog predmeta izaziva umor.
Taj veštački san nazvao je "hipnoza", prema grčkoj reči
"hypnos", što znači san. Na osnovu vlastite teorije razvio je
prilično jednostavan postupak za hipnotisanje ljudi i životinja.
Otprilike 20 cm daleko od osobe koju je želeo hipnotisati,
nekako u visini korena njezina nosa, postavio bi neki sjajan
predmet, na primer staklenu prizmu. Jednostavnim fiksiranjem i
bez ikakvog verbalnog uticaja postizao je već nakon nekoliko
minuta početak hipnoze u velikoj većini slučajeva. Godine
1842/43. izdao je svoje glavno delo "Neurohypnology or the
rationale of nervous sleep considered in relation with animal
magnetism" (Neurohipnologija, ili princip živčanog sna u odnosu
na životinjski magnetizam). No i Braid je među svojim kolegama
doktorima požnjeo samo porugu.
ko.je.ko.151pstojkov,
Š713Ć TESLA, Nikola
Croatian-American electrical engineer
Born: Smiljan , Croatia (then part of Austria-Hungary,
now part of Yugoslavia)
July 9, 1856
Died: New York, New York, January 7, 1943.
Tesla, of Serbian ancestry though born in Croatia, began his inventing
career in Hungary, where he studied enginering at the University of Graz.
In 1884. he emigrated to the United States and for a time was associated
with Edison Š650Ć.
Edison, somewhat dictatorially, went back on a promise to pay him a sum
of money for a particular invention and Tesla broke off relations at once
and went into the inventing business for himself. (It should be mentioned
that Tesla was a queer chap whom it was almost impossible not to offend
and who was serious neurotic. In later life he bred pigeons, on whom he
lavished all the afection he was unable to give human beings).
As an inventor, Tesla, while not quite in Edison's class (no one ever was),
nevertheless did well. In particular, he made alternating current pracrical.
The great difficulty in the electrical industry of the late ninethen century
was that of transporting electricity over wires without too much loss.
It was found that electicity at high voltage could be transported efficiently
and Tesla worked out transformers that could lift electicity to high voltage
for transporting purposes and then drop it to low voltage for use at its
destination. However, transformers would ever work for alternating current,
so Tesla also worked out motors that would run on alternating current.
Edison, meanwhile, had commited himself thorouggly to the use of direct
current, and a long career of being always right made it impossible for him
to endure being wrong. He fought the use of a.c. quite unscrupulosly. First
he lobbied New York State into adopting a.c. for its newly devised electric
(and a.c. is indeed more efficient in electrocution than d.c.) and then he
pointed with great horror to the electric chair as an example of the deadly
nature of a.c.
Tesla, with enduring bitterness, fought back just as hard, enlisting the
help of the businessman and an inventor George Westinghouse Š647Ć, and in
the end the transport efficiency of a.c. won out over d.c. and the Edison
prestige. In 1912 there was the intention of aearding the Nobel Prize in
physics jointly to Tesla and Edison, but Tesla refused to be asociated with
Edison and the prize went to a Swedish inventor of lesser merit than either.
The last quarter century of his life degenerated into wild eccentricity.
Even so, his achievements were great and the unit of magnetic flux density
has been named the "tesla" in his honor.
from >> Asimov's
"Bibliographical Encyclopedia of
Science and Technology" <<
page 492.
ko.je.ko.152balinda,
BRANKO RADIžEVIĆ
pesnik
Rođen je 15. marta 1824. godine u Slavonskom Brodu. Gimnaziju je učio u
Sremskim Karlovcima i Temišvaru, a studirao je prava i medicinu u Beču. Bio je
Vukov i Daničićev prijatelj. Prvi je počeo da piše u duhu narodne poezije,
Vukovim pravopisom. Znamenit romantičar i decenijama najomiljeniji srpski
omladinski pesnik, čije su pesme učinile preokret u srpskoj umetničkoj poeziji.
Za života štampane su mu dve knjige Pesama. Treća knjiga objavljena je posle
njegove smrti (1862). Kruna njegovih pesama je spev "Đački rastanak", slika
mladosti, protkana istorijom srpstva, a što se izražava i u pesmama "Srpsko
momče" i "Juriš Srba". Poznata mu je i satirična pesma "Put", kojom žigoše
protivnike Vukove reforme, kao i ljubavna poema "Tuga i opomena". Umro je u
cvetu mladosti, savladan tuberkulozom, u Beču 18. juna 1853. godine.
ko.je.ko.153balinda,
VLADISLAV RIBNIKAR
novinar
Rođen je 1. novembra 1871. godine u Trsteniku. Završio je filozofiju u
Beogradu, a studirao je i u Parizu i Berlinu. Osnivač je i urednik dnevnog
lista Politika (1904) sve do smrti. Učestvovao je u oba balkanska rata
(1912-1913). Poginuo je kao komandir čete u Prvom svetskom ratu, na Sokol
planini, 1. septembra 1914. godine.
ko.je.ko.154balinda,
BORISAV STANKOVIĆ
književnik
Rođen je 31. marta 1876. godine u Vranju. Začetnik modernog srpskog romana,
jedan od najboljih srpskih pripovedača. Dramski pisac, stvaralac evropskog
značaja koji je izvanredno opisao život u Staroj Srbiji, gde se odigrao sukob
ličnosti i patrijarhalne sredine, uz sve suprotnosti i strasti, moć i nemoć,
individualističkog i društvenog, lokalnog, nacionalnog i univerzalnog. Njegovi
romani, drame i pripovetke i danas plene čitaoca, a najpoznatija su mu dela:
romani Nečista krv, Gazda Mladen, drame Koštana i Tašana, knjige pripovedaka
Stari dani, Božji ljudi i dr. Umro je u Beogradu 21. oktobra 1927. godine.
ko.je.ko.155balinda,
TOMA ROSANDIĆ
vajar
Rođen je 23. januara 1878. godine u Splitu. Kamenorezački zanat počeo je da uči
kod oca i u radionicama u Splitu, Rimu i firenci. Vajarstvo je učio u Veneciji
i Beču. Svetski uspeh je postigao na izložbi u Rimu (1911). U Prvom svetskom
ratu povlači se sa srpskom vojskom i živi u emigraciji. Prvi rektor Akademije
likovanih umetnosti u Beogradu, član Srpske akademije nauka. Neobično svestran
i plodan umetnik. Radio je figure, biste, reljefe i spomenike. Najznačajnija su
mu dela: Mlada žena, čeđ, Svirač na harfi, Autoportret, Umorni borac, Igrali se
konji vrani (ispred narodne skupštine u Beogradu) i izvanredan mauzolej
porodice Petrinović na Braču. Umro je u Splitu 1. marta 1958. godine.
ko.je.ko.156balinda,
MILAN STOJADINOVIĆ
državnik
Rođen je 4. avgusta 1888. godine u žačku. Profesor Univerziteta u Beogradu,
ministar finansija Jugoslavije (1922-1926, 1934-1935), osnivač i predsednik
političke grupacije JRZ (Jugoslovenske radikalne zajednice), predsednik
jugoslovenske vlade (1935-1939). Finansijski stručnjak svetske reputacije. Pred
Drugi svetski rat interniran je i deportovan van zemlje, jer je po političkim
koncepcijama bio blizak Musoliniju i Hitleru. Posle rata je profesor na
američkim univerzitetima i urednik uticajnih ekonomskih časopisa. Glavna dela:
Nauka o finansijama, Naše valutne nevolje, Monopol duvana, Borba protiv skupoće
i dr. Umro je u Argentini, u Buenos Ajresu 1961. godine.
ko.je.ko.157balinda,
KIPRIJAN RAžANIN
jeromonah
Jedan je od najizrazitijih nosilaca srpske književnosti krajem XVII veka. Sa
patrijarhom Arsenijem III žarnojevićem otišao je u Sentandreju gde je bio
"obšti duhovnik". Okupio je oko sebe "v velicej buri i metežu" nekoliko
pismenih kaluđera i otvorio školu prepisivača knjiga za srpske crkve u novoj
postojbini (Ugarskoj). Sačuvan je veći broj njegovih prepisa najrazličitijih
crkvenih knjiga. U propovedima se služio narodnim jezikom. Imao je mnogo
sledbenika, među kojima je i Gavrilo Stefanović Venclović. Najpoznatije njegovo
delo je i najstariji srpski Bukvar slovenskih pismen (1717), pisan
srpsko-crkvenim jezikom, po ugledu na starije ruske bukvare.
ko.je.ko.158balinda,
STEPA STEPANOVIĆ
vojvoda
Rođen je 28. februara 1856. godine u Kumodražu (Beograd). Završio je
Vojnu akademiju u Beogradu. Učestvovao je u Srpsko-turskom (1876-1878),
a zatim u Bugarsko-srpskom ratu (1885-1886), a za pokazanu hrabrost
odlikovan je Takovskim krstom sa mačevima. U Prvom balkanskom ratu
predvodio je Drugu armiju u bitkama kod ćustendila, na Crnom Vrhu,
Stracinu i Ovčem Polju, a pomaže Prvoj armiji kod Kumanova. Profesor
istorije u Vojnoj akademiji, pomoćnik načelnika Generalštaba i vojni
ministar. U Drugom balkanskom ratu komandant je Druge armije. U Prvom
svetskom ratu u sudbonosnoj bici na Ceru komandovao je Drugom armijom,
povratio je Loznicu i Mačvu sa Šapcem, potukavši Austrijance do nogu,
te je proizveden u bojnog vojvodu. Istakao se takođe i u Kolubarskoj
bici i u borbama na Drini. Kada je Bugarska napala Srbiju (1915), vodi
bojeve na frontu kod Pirota, Niša, Leskovca, Puste Reke, Novog Brda,
Prištine i na Sitnici na Kosovu, a potom prelazi Albaniju. Na Solunskom
frontu bije najznačajnije bitke i odnosi pobede na Sokolu, Dobrom Polju
i Veterniku i dobija naziv "gvozdeni čovek". Odlikovan je najvišim
domaćim i stranim vojnim odlikovanjima. Bio je doživotni predsednik
Narodne odbrane. Umro je u žačku 27. maja 1930. godine.
ko.je.ko.159max.headroom,
HYPOLYTE BERNHEIM
psiholog/hipnotizer
Profesor Bernheim je rođen 1843 u Francuskoj, a umro 1917.
godine. Zvanje profesora stekao je na univerzitetu u Nancyju.
Posle nekoliko godina izučavanja hipnoze uočio je značenje
Liebéaultovog učenja. Nekoliko godina intenzivno se bavio time,
a godine 1866. i sam je napisao delo o sugestiji i njezinom
značenju, pa je tu novu metodu lečenja uveo na medicinskoj
klinici u Nancyju. Zajedno sa Liebéaultom osnovao je "Nansijsku
školu", čime počinje naučna primena hipnoze. Jedan od učenika
Nansijske škole bio je Sigmund Frojd, osnivač psihoanalize. U
isto vreme na istraživanju i korištenju hipnoze radili su čuveni
doktori kakav je bio August Forel, a isto tako i prvi sledbenici
Nansijske škole Emile Coué i Ch. Baudouin.
ko.je.ko.160max.headroom,
EMILE COUÉ
doktor/hipnotizer
čiveo od 1857. do 1926. u Francuskoj, i razvio nauku o
autosugestiji. Spoznao je da je hipnoza u biti uvek autohipnoza.
Hipnotizer izaziva u subjektu samo manje ili više snažnu
predstavu nameravanog delovanja koju onda ostvaruje pomoću
autohipnoze. Skovao je naučnu izreku: "Naše delovanje ne
podstiče volja, veš sposobnost predočavanja". Iz toga je
zaključio da svako može sebe hipnotisati i razjasnio svojim
pacijentima da autosugestijom mogu izlečiti svoje bolesti.
Doslovno je rekao: "Naučite sami sebe izlečiti; to možete
učiniti. Ja, lično, nisam još nikoga izlečio. Mogućnost lečenja
leži u vama. Pozovite u pomoć vlastiti duh neka posluži vašem
telesnom i duhovnom zdravlju. Biće ovde. On će vas uvek izlečiti
pa ćete biti snažni i sretni". Naveo je svoje pacijente na to da
ujutru i uveče po dvadeset puta sami sebi kažu: "Svakoga dana u
svakom trenutku sve više napredujem".
ko.je.ko.161max.headroom,
JEAN MARTIN CHARCOT
doktor/hipnotizer
čiveo od 1825. do 1894. godine u Francuskoj. Bio je glavni
doktor u pariškoj bolnici "La Salpetriére" i profesor patološke
anatomije. Kao neurolog uživao je međunarodni glas. Njegovi
radovi o živčanim bolestima bili su epohalni. Charcot je bio
veliki protivnik Nansijske škole (vidi: Hypolyte Bernheim). Smer
hipnoze što ga je on zastupao nazvan je "Pariškom školom".
Suprotnost tih dvaju mišljenja mogla bi se svesti na to što je
Nansijska škola vršila eksperimente sa normalnim ljudima, dok su
Charcotovi pacijenti bili duševni bolesnici. Tako je Charcot
došao do uverenja da je hipnoza samo veštački izazvana
histerija. Služio se različitim tehnikama, ali za indukciju
hipnoze uglavnom je koristio tehniku zaprepašćivanja. Tako je
palio eksplozivni pamuk i služio se "Drummondovom krečnom
svetlošću" koju bi iznenada zapalio, ili bi odjednom udario u
glasan gong. Preplašeni duševni bolesnici grupno su zapadali u
hipnotičko stanje. Reko je nešto što se nije moglo opovrći:
"Vera je ona koja leči".
ko.je.ko.162max.headroom,
THEOPHRASTUS BOMBASTUS VON HOHENHEIM (alias PARACELSUS)
doktor/hipnotizer
čiveo od 1493. do 1541. godine. Učio je da je odlučujući agens
svog lečenja "unutrašnji doktor". Izveštavao je da su kaluđeri u
Koruškoj lečili bolesnike tako da su im naređivali da gledaju u
sjajnu kristalnu kuglu. Usled toga bi bolesnici obično zapali u
dubok san. U tom snu davali su kaluđeri bolesnicima potrebne
sugestije za izlečenje do kojega bi većinom i došlo. Taj oblik
doktorske veštine bacila je u zaborav tek inkvizicija. Razlog je
bio taj što se svako umeo tom veštinom služiti, izvrgavao
opasnosti da bude spaljen na lomači kao zaklinjač đavola.
ko.je.ko.163max.headroom,
ATHANASIUS KIRCHER
hipnotizer
čiveo je od 1606. do 1680. u Rimu, Italija. Bio je isusovački
kaluđer u Rimu, i godine 1646. izveštava u svojoj knjizi
"Experimentum Mirabile" o tome kako je "začarao" petla. Bila je
to prva naučno obrađena klasična pojava takozvane animalne
hipnoze, pa je možemo smatrati pretečom Mesmerovog "magnetismus
animalisa".
ko.je.ko.164pstojkov,
Predlažem onome koji brine o organizaciji ove lepe teme da se poruke
vezane za istu osobu vežu nekeako u lance (kao "odgovori"), radi lakšeg
čitanja.
Pstojkov
ko.je.ko.165pstojkov,
Ima li tu ičeg o Paracelzusu?
ko.je.ko.166max.headroom,
> Ima li tu ičeg o Paracelzusu?
Ovo je samo jedan deo njegove biografije. Ako neko ima ostatak,
neka pošalje. Slično je bilo i sa muzičarima...
ko.je.ko.167max.headroom,
MEŠA SELIMOVIĆ
književnik/pisac
1910.
26. aprila rodio se Meša Selimović u Tuzli, u imućnoj trgovačkoj
porodici. "Moji preci su bili age, pučkog porijekla. Ne znam
kako su se obogatili, ni kada. Znam kad smo osiromašili: pred
prvi svjetski rat. Ali je otac poslije rata opet imao veliku
štalu, lijepih konja i uspešno se bavio trgovinom ("Sjećanja").
U kući je bila velika biblioteka (više od pet hiljada knjiga)."
U rodnom mestu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Po
vlastitom priznanju, najviše je voleo da čita romane
Dostojevskog, "čerminal" Emila Zole, dela Maksima Gorkog.
1928.
Posle završene gimnazije, dolazi u Beograd. Po očevoj želji,
najpre studira rudarstvo, zatim pravo, da bi se konačno, posle
dve godine, upisao na Filozofski fakultet (grupa za srpski jezik
i jugoslovensku književnost). Profesori su mu bili Bogdan
Popović, Pavle Popović, Vladimir Ćorović, Veselin žajkanović,
Stjepan Kuljbakin, Aleksandar Belić. Učestvuje u naprednom
pokretu.
1934.
Diplomira na Filozofskom fakultetu. Vraća se u Tuzlu gde, kao
profesor gimnazije, provodi sedam godina.
1941.
Po dolasku okupatorskih snaga u Tuzlu, biva odmah uhapšen.
1942.
Od marta u partizanima; bio je politički komesar Srebreničkog i
Tuzlanskog odreda.
1944.
U novembru dolazi u Beograd, u Komisiju za utvrđivanje zločina
okupatora i njihovih pomagača (direktor te komisije bio je dr.
Dušan Nedeljković).
1945.
Načelnih je odeljenja za veze sa inostranstvom Komiteta za
kulturu vlade FNRJ.
1947.
Preseljava se u Sarajevo. Profesor je Više pedagoške škole i
pomoćnik direktora Izdavačkog preduzeća "Svjetlost".
1950.
Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu počinje da predaje realizam
i teoriju književnosti, ali nije prihvaćen na konkursu za
vanrednog profesora na fakultetu. Nastaje težak period u
njegovom životu, "bez i jednog sigurnog dinara, bez posla". Radi
na filmskim scenarijima.
1957.
Honorarni dramaturg u sarajevskom Narodnom pozorištu, potom
direktor Drame Narodnog pozorišta.
1961.
Postaje glavni urednik Izdavačkog preduzeća "Svjetlost" u
Sarajevu.
1965.
Izabran za predsednika Saveza knjižvnika Jugoslavije.
1967.
Nagrada NIN-a za roman "Derviš i smrt"; Goranova nagrada za isti
roman.
1969.
Njegoševa nagrada za roman "Derviš i smrt".
1970.
Nagrada AVNOJ.
Sada živi u Beogradu. Redovni je član Srpsk akademije nauka i
umetnosti (SANU).
Dela Meše Selimovića:
"Prva četa", (Zora), Zagreb, 1950.
"Tišine", (Svjetlost), Sarajevo, 1961.
"Tuđa zemlja", (Svjetlost), Sarajevo, 1962.
"Magla i mjesečina", (Svjetlost), Sarajevo, 1965.
"Derviš i smrt", (Svjetlost), Sarajevo, 1966.
"Eseji i ogledi", (Veselin Masleša), Sarajevo, 1966.
"Za i protiv Vuka", (Matica srpska), Novi Sad, 1967.
"Djevojka crvene kose", (Svjetlost), Sarajevo, 1970.
"Pisci, mišljenja, razgovori", (Svjetlost), Sarajevo, 1970.
"Tvrđava", (Svjetlost), Sarajevo, 1970.
"Ostrvo", (Prosveta), Beograd, 1974.
"Sabrana dela" (u 9 knjiga), (Sloboda), Beograd, 1975.
"Sabrana dela" (u 9 knjiga), (Otokar Keršovani), Rijeka, 1975.
ko.je.ko.168max.headroom,
JOVAN DUžIĆ
književnik
Jovan Dučić (1871 - 1943), književnik; prešao umetnički put od
mladog pesnika u provinciji do vodećeg pesnika srpske
književnosti jednog razdoblja; akademik. Rođen u Hrupjeli,
Trebinje; učiteljsku školu završio u Somboru; službovao po
unutrašnjosti; pokrenuo list "Zora" u Mostaru; završio prava u
Parizu; u diplomatskoj službi s manjim prekidima od 1912 - 1941;
umro u emigraciji u SAD. Njegovo stvaralaštvo sa odlikama
kasnog simbolizma znatnih parnasovskih elemenata, izvrsno u
versifikaciji, jeziku i plastičnosti slika; udarilo je pečat
našoj poeziji uoči I svetskog rata, ali je i kasnije stvarao
pesme trajne vrednosti, koje je najzad sam odabrao i redigovao
za izdanje svojih "Sabranih dela".
Osim pesama, pisao je putopise "Gradovi i himere", aforistiku
"Blago cara Radovana", kao i izvrsne eseje o književnosti "Moji
saputnici" o Bori Stankoviću, Vidriću, Miloradu Mitroviću, i dr.
Iako su ga avangardne pesničke generacije između dva rata napale
zbog mondenske i pozerske strane njegovog pesničkog dela, ipak
nisu osporavali ni vrednost njegove poezije ni značaj njegovog
dela u srpskoj književnosti. Ostala dela: eseji "Staza pored
puta", studije "Grof Sava Vladislavić", stihovi i proza "Jutra
sa Leutara".
ko.je.ko.169pstojkov,
ABRAKSAS (AVRAKSAS;ABRASAS)
Ime kosmičkog bića u predanju gnostika. Po doktrini Vasilida (sledbenika
Vasilida (Bazilida), gnostička sekta iz drugog veka, Sirija), A. je vrhovni
vladar neba, gospodar Eona koji u sebi objedinjuje njihove osobine. U
Bazilidovom učenju, zbir brojčanih vrednosti sedam grčkih glasova koji tvore
ime ŠAĆŠBĆŠRĆŠAĆŠKSĆŠAĆŠSĆ , daje 1+2+100+1+60+1+200 = 365, broj dana u godini
("svo vreme sveta") , kao i broj nebesa ("sav prostor sveta") i broj eona
(svaki po jednom nebu) ("sav duhovni svet"). "Kosmički" karakter sedmice kao
broja slova u imenu A. ima smisao sadržioca svega. A. ime i njegov lik (biće sa
glavom petla koja gleda udesno; telom čoveka koji nosi pripijeni oklop, desnom
rukom vitla bič, a levom drži okrugli štit; i nogama oblika zmija), poznati sa
mnoštva pronađenih gemma-amuleta, su opšta baština ne samo hrišćanskog
gnosticizma, već i celog kasnoantičkog sinkretičkog kultno-magijskog rečnika.
U literaturi 20 veka ("Sedam propovedi mrtvima" C.G.Jung; "Demijan" H.Hesse)
se simbol A. koristi kao izraz ideja višeg jedinstva dobrih i zlih potencijala
ljudske duše. K. Santana je dao jednom svom albumu ime A..
ko.je.ko.170petrovic,
Slobodan Milosevic
Slobodan Milosevic je rodjen u Pozarevcu,20. avgusta 1941. godine.
Odrastao je uz majku uciteljicu koja je,iako samohrana i sa velikim
drustvenim obavezama,kakve su narocito u godinama posle rata imali
mnogi clanovi KPJ-javni radnici,nastojala da svoju decu vaspita u duhu
humanih i progresivnih vrednosti.U tom smislu im je i sama sluzila za
primer.Osnovnu skolu i gimnaziju zavrsio je u Pozarevcu,a Pravni fakultet
(1964.) u Beogradu.
Kao ucenik gimnazije i student bio je drustveno veoma angazovan.Bio je
glavni urednik gimnazijskih novina;sekretar Fakultetskog komiteta Saveza
komunista na Pravnom fakultetu u Beogradu;potpredsednik Studentske
organizacije Beogradskog univerziteta i sekretar Univerzitetskog komiteta
Saveza komunista Beogradskog univerziteta.
Po odlasku sa Univerziteta radio je nekoliko godina u Skupstini grada
Beograda,najpre kao savetnik za privredu predsednika grada,a kasnije kao
rukovodilac sluzbe za organizaciju informacionog sistema grada Beograda.
Najveci deo svog profesionalnog rada proveo je u privredi-"Tehnogasu" i
Beogradskoj banci.
Profesionalnim politickim radom poceo je da se bavi krajem 1983.godine.
Pocetkom 1984.godine izabran je za predsednika Gradskog komiteta Saveza
komunista,a na funkciju predsednika CK SK Srbije izabran je 1986. godine.
Za vreme nemira siptarskih sovinista i secesionista na Kosovu i Metohiji
proslavio se recenicom:"Niko ne sme da bije narod".Vec nekoliko godina
posle,9.marta 1991. godine,posle decembarskih izbora na kojima pobedjuje
i postaje prvi posleratni predsednik Republike,istu misao gazi i salje na
demonstrante i omladinu suzavac,vodu,pendreke,tenkove koji su sve gazili.
Njegova zena prof.dr.Mira Markovic u javnosti veoma omiljena zbog cveta u
kosi,pisac je veoma znacajnih ucbenika i knjiga o socijalizmu.
Slobodan Milosevic trenutno zivi i radi trenutno u Beogradu na Dedinju.
Biografiju sacinio Petrovic M. Zoran.
ko.je.ko.171squsovac,
General armije Veljko Kadijević (zvanična biografija)
Dosadašnji savezni sekretar za narodnu odbranu general armije Veljko
Kadijević rodjen je 1925. godine u Glavini kod Imotskog. Po
nacionalnosti je Jugosloven. U narodnooslobodilački pokret se
uključio 1943. godine. posle drugog svetskog rata na službi u JNA bio
je profesor na vojnoj akademiji, komandnim dužnostima u operativnom
sastavu JNA, zamenik načelnika generalštaba i pomoćnik saveznog
sekretara za narodnu odbranu. Za saveznog sekretara za narodnu
odbranu Veljko Kadijević je imenovan u maju 1988. godine, u vladi
Branka Mikulića. Završio je najviše vojne škole, a školovao se i na
američkoj vojnoj akademiji u West Pointu.
ko.je.ko.172squsovac,
General-pukovnik Blagoje Adžić (zvanična biografija)
Dosadašnji načelnik generalštaba Oružanih snaga SFRJ,
general-pukovnik, Blagoje Adžić rodjen je 1932. godine u Pridvorici
kod Gackog, Republika Bosna i Hercegovina. General Adžić je po
nacionalnosti Srbin. Završio je najviše vojne škole u Jugoslaviji,
a školovao se i u inostranstvu. U Jugoslovenskoj Narodnoj Armiji
obavljao je mnoge odgovorne dužnosti, a načelnik generalštaba
Oružanih Snaga SFRJ postao je 21. septembra 1989. godine, posle
odlaska u penziju general-pukovnika Stevana Mirkovića.
ko.je.ko.173squsovac,
Ove dve ličnosti su po mom mišljenju vrlo zadužile civilizaciju, pa sam ih zato
stavio ovde! ;))
ko.je.ko.174balinda,
čIVANA čANKA STOKIĆ
glumica
Rođena je 24. januara 1888. godine u Rabrovu (istočna Srbija). žlanica Narodnog
pozorišta u Beogradu, najpopularnija glumica svog vremana. Iako je uspešno
igrala i dramske i ostale glumačke uloge, zapažen domet postigla je u
karakternoj komici. Spontanost i svežina izražavanja bile su glavne odlike
njene sugestivne glume. Najveći uspeh imala je u nacionalnom repertoaru,
naročito u komedijama, iako se isticala i u stranom repertoaru, pa i kao
odlična subreta. Umela je svojom igrom da razgali čoveka u smehu do suza.
žuvene su njene uloge u Nušićevoj Gospođi ministarki i Molijerovom Uobraženom
bolesniku. Umrla je Beogradu 22. jula 1947. godine.
ko.je.ko.175balinda,
SIMO MATAVULJ
književnik
Rođen je 14. septembra 1852. godine u Šibeniku. Učitelj, nastavnik gimnazije,
nadzornik osnovnih škola. žlan Srpske kraljevske akademije. Jedan je od
najboljih i najvećih predstavnika srpskog realizma, pripovedač i romansijer.
Napisao je velik broj pripovedaka i objavio zbirke: Iz Crne Gore i Primorja, Iz
primorskog života, S mora i planina, Sa Jadrana, Beogradske priče i dr. Njegovi
romani Bakonja fra Brne i Uskok spadaju u najbolje romane onog vremena. Pisao
je i drame: Na slavi, Zavjet, kao i zapažene putopise. Bavio se i prevodom
klasika sa francuskog. Umro je u Beogradu 20. februara 1908. godine.
ko.je.ko.176balinda,
ĐORĐE STRATIMIROVIĆ
general
Rođen je 7. februara 1822. godine u Novom Sadu. Završio je Vojnu inžinjerijsku
akademiju u Beču. Deputat vojvođanskih Srba na Ugarskom saboru u Požunu, član
Državnog sabora u Pešti, na kome je najenergičnije zastupao srpske zahteve za
autonomijom Vojvodine. Predsednik karlovačkog Glavnog odbora, vrhovni
zapovednik srpske narodne vojske i privremeni predvoditelj srpskog naroda -
vrhovni vožd u buni (1848-1849). U svim bitkama koje je vodio protiv Mađara
izašao je kao pobednik, a često je dolazio u sukob sa patrijarhom Rajačićem.
Posle svršetka rata sa Mađarima, austrijski car ga penzioniše iz političkih
razloga, kao generala u 36. godini. Za vreme Srpsko-turskog rata (1876-77)
komandovao je srpskim jedinicama kod Bele Palanke. Objavio je raspravu Die
Reformen in der Turkei. Napisao je Uspomene koje su posmrtno objavljene. Umro
je u Beču 15. decembra 1908. godine.
ko.je.ko.177balinda,
MILOVAN GLIŠIĆ
književnik
Rođen je 6. januara 1847. godine u Gradacu (kraj Valjeva). Studirao je tehniku
i filozofiju. Bio je urednik Srpskih novina, korektor u Državnoj štampariji,
dramaturg narodnog pozorišta i pomoćnik upravnika Narodne biblioteke. Bavio se
i politkom, kao pristalica Svetozara Markovića zatvaran je zbog pisanja članaka
i širenja socijalističke literature. I njegove pripovetke predstavljaju
umetničku primenu ideja Svetozara Markovića. Izvanredan pripovedač i dramski
pisac. Jedan od osnivača realizma u srpskoj književnosti. Pisao je neposredno i
toplo i malo je ko voleo selo kao on. Poznate su njegove pripovetke "Prva
brazda", "Redak zver" i "Glava šećera". Dva njegova pozorišna komada (Dva
cvancika i Podvala) još uvek su na repertoaru srpskih pozorišta. Istakao se i
kao prevodilac sa ruskog, nemačkog i francuskog. Preveo je 31 pozorišni komad i
više romana: Mrtve duše, Taras Buljba, Oblomov, Rat i mir, Kolomba, Šagrinska
koža i dr. Umro je u Dubrovniku 20. januara 1908. godine.
ko.je.ko.178balinda,
IVAN TABAKOVIĆ
slikar
Rođen je 10. decembra 1898. godine u Aradu (Rumunija). Studirao je u
Budimpešti, Zagrebu i Minhenu. Profesor Akademije primenjenih umetnosti u
Beogradu, aktivan u grupi "Zemlja", član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Slikao je senzibilne realističke portrete, mrtve prirode, socijalno angažovane
slike, pravio je maštovite kolaže, a bavio se i keramikom. Dobio je više
domaćih i stranih priznanja. Umro je u Beogradu 27. juna 1977. godine.
ko.je.ko.179balinda,
SVETOZAR MARKOVIĆ
političar
Rođen je 9. septembra 1846. godine u Zaječaru. Socijalistički prvak i osnivač
socijalističkog pokreta u Srbiji. Nosilac teze o socijalizmu. Politički program
bazirao je na najsavremenijim demokratskim načelima. Pokrenuo je list Radnik,
prvi socijalistički list na Balkanu, a osnovao je i uređivao Javnost, Glas
javnosti i Oslobođenje. Bio je teoretičar zadrugarstva i osnivač
zanatsko-potrošačkih zadruga u Srbiji. Socijalističkim idejama suprotstavio se
politici i postupcima vladajuće oligarhije, što mu donosi hapšenje i
progonstvo. To će mu vremenom narušiti i inače nežno zdravlje. Pisao je mnogo,
uglavnom političke rasprave, a glavno mu je delo Srbija na Istoku. Umro je u
Trstu 26. februara 1875. godine.
ko.je.ko.180balinda,
ILIJA GARAŠANIN
državnik
Rođen je 16. januara 1812. godine u Garašima (Šumadija). Školovao se u Zemunu i
naučio nemački. Stupa u službu kod kneza Miloša koji ga postavlja za šefa svoje
regularne vojske. Kao pomoćnik ministra unutrašnjih dela izradio je opsežan
program nacionalne politike Srbije, poznat kao Načertanije, u kojem preporučuje
naslon na Francusku i Englesku, a u Austriji vidi neprijatelja srpske države.
Bio je ministar unutrašnjih dela (1843-1852, 1858), predsednik vlade i ministar
spoljnih poslova (1861-1867) i počasni član Srpskog učenog društva.
Najzaslužniji je za stvaranje saveza balkanskih zemalja protiv Turske. Za vreme
njegovog predsednikovanja Turci su predali Srbima utvrđene gradove: Beograd,
Šabac, Soko, Užice, Smederevo i Kladovo. Posle ubistva kneza Mihaila podnosi
ostavku i povlači se u Grocku, gde je skromno živeo. Umro je u Beogradu 10.
juna 1874. godine.
ko.je.ko.181sasa.m,
Šešelj N. Vojislav,predsednik Glavnog odbora Srpske radikalne
stranke i predsednik Centralne otadžbinske uprave Srpskog četničkog
pokreta (četnički vojvoda);poslanik u Narodnoj skupštini Republike
Srbije (r.11.10.1954,Sarajevo).Srbin,pravoslavne vere.
Završio pravni fakultet i doktorirao odbranivši disertaciju
Politička suština militarizma i fašizma,prilog analizi marksističke
kritike političkih oblika građanske autokratije.Bio je docent
Univerziteta u Sarajevu (do 1982) i naučni saradnik u Institutu za
društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka u Sarajevu (do 1984).
Objavio 14 knjiga i 3 brošure (veći broj u samizdatu) od kojih su
značajnije:Vrijeme preispitivanja (1986) , Sumrak iluzija (1986) ,
Demokratija i dogma (1987) ,Pledoaje za demokratski ustav (1988) ,
Debrozovizacija društvene svijesti (1990). Mnoga izdanja su zabranjivana,
autor je više puta hapšen, osuđivan i zatvaran (godine 1984 zbog
neobjavljenog rukopisa osuđen u Sarajevu na 8 godina robije,od kojih
je izdržao gotovo dve). Na studijskim usavršavanjima boravio na Univezitetu
u Manhajmu (1975), Univerzitetu u Grajfsfaldu (1977) i u Mičigenu (Asocijacija
državnih koledža Velike Doline, 1978).Za poslanika izabran u beogradskoj
opštini Rakovica (nakon smrti kniževnika i poslanika Miodraga Bulatovića).
Govori engleski i ruski.
ko.je.ko.182sasa.m,
BOčOVIĆ RADOMAN,predsednik vlade Republike Srbije,bivši
predsednik Izvršnog Veća Vojvodine ,poslanik u Saveznoj
skupštini i Narodnoj skupštini Republike Srbije;redovni
profesor Ekonomskog fakulteta u Subotici (r.10.1.1953).
Crnogorac,pravoslane vere.
Završio Ekonomski fakultet,a potom magistrirao i doktorirao
u oblasti ekonomskih nauka.Objavio je knjige (samostalno
ili u koautorstvu) Politička ekonomija I-II (1989) ,
Akumulacija-privredni razvoj (1988) , Oblici svojine u
socijalizmu (1988) , Problemi reforme privrednog sistema
SFRJ (1989).Na studijskim usavršavanjima boravio na
Univerzitetu Karl Marx u Budimpešti i Univerzitetu M.L.
King u Haleu.Za poslanika Narodne skupštine Srbije
izabran u 189. izbornoj jedinici (Novi Sad VI) ,kao
kandidat SPS.Govori ruski,a služi se engleskim.
ko.je.ko.183petrovic,
>>>> Seselj N. Vojislav,predsednik Glavnog odbora Srpske
>>>> radikalne stranke i predsednik Centralne otadzbinske
>>>> uprave Srpskog cetnickog pokreta (cetnicki
>>>> vojvoda);poslanik u Narodnoj skupstini Republike Srbije
>>>> (r.11.10.1954,Sarajevo).Srbin,pravoslavne vere.
Seselj Vojislav,cetnicki cosavi vojvoda bez brade,titulu
vojvode dobio od lickog cetnickog vojvode Momcila Djujica.
U svojim burnim pocecima demokratske borbe bio je stvarno
nekoliko puta hapsen,za vreme decembarskih poslednjih izbora
proveo je veliki deo svoje predizborne kampanje u zatvoru,i
za to moze da zahvali komunistima,medjutim ovo sam naveo ne zato
da g. Seselja proglasimo prometejidom jer to de facto i nije,jer
ubrzo od pompeznog cetnickog vojvode,koji se zalagao za veliku
Srbiju,menja naglo kurs i zalaze se za Yugoslaviju!Kakav apsurd
gorepomenuti postaje clan upravnog odbora kosovske elektroprivrede,
profesor pristinskog Univerziteta,glasnogovornik g.Milosevica,
protivu je demokratske opozicije...........
>>>> Govori engleski i ruski.
Pa imao je bogami dobrog ucitelja,a osim toga nedavno kada je bio u
Spaniji pokazalo se kako parla jezike ali kako i mesetari srpskom
krunom!
ko.je.ko.184petrovic,
>>>> BOZOVIC RADOMAN,predsednik vlade Republike Srbije,bivsi
>>>> predsednik Izvrsnog Veca Vojvodine ,poslanik u Saveznoj
>>>> skupstini i Narodnoj skupstini Republike Srbije;redovni
>>>> profesor Ekonomskog fakulteta u Subotici (r.10.1.1953).
>>>> Crnogorac,pravoslane vere.
Pravoslane????Apsolutno!Ja sam radoman partizan i imam dva
roga i borim se protiv boga.
>>>> Zavrsio Ekonomski fakultet,a potom magistrirao i
>>>> doktorirao u oblasti ekonomskih nauka.Objavio je knjige
>>>> (samostalno ili u koautorstvu) Politicka ekonomija I-II
>>>> (1989) , Akumulacija-privredni razvoj (1988) , Oblici
>>>> svojine u socijalizmu (1988) , Problemi reforme
>>>> privrednog sistema SFRJ (1989).Na studijskim
>>>> usavrsavanjima boravio na Univerzitetu Karl Marx u
>>>> Budimpesti i Univerzitetu M.L.
A gde bi drugo boravio nego na nekakvom univerzitetu.....
>>>> kandidat SPS.Govori ruski,a sluzi se engleskim.
Svi oni imaju istog ucitelja.I svi govore isto.Jer iste
su godine svi bili rodjeni,isto su im tekli dani,na iste
svecanosti zajedno su vodjeni,od svih bolesti svi pelcovani,
i svi da bog da umrli u istom danu!!!!!!!!!!!!!!
ko.je.ko.185balinda,
>> Šešelj N. Vojislav.....
>> .....
>> Govori engleski i ruski.
....i mrcvari srpski. ;)
ko.je.ko.187zolika,
!:>> Šešelj N. Vojislav.....
!:>> .....
!:>> Govori engleski i ruski.
!:
!: ....i mrcvari srpski. ;)
""""""""""""""
Ja bih vekao da mvcvavi svpski!
ko.je.ko.188spantic,
> ....i mrcvari srpski. ;)
Pa daj Balinda, nemoj molim te. Prebaci komentare u RAZNO. Ostavimo barem
korisne informacije ovde. A ostalo ili razno ili briši.
ko.je.ko.189ilazarevic,
█ Svi oni imaju istog ucitelja.I svi govore isto.Jer iste
█ su godine svi bili rodjeni,isto su im tekli dani,na iste
█ svecanosti zajedno su vodjeni,od svih bolesti svi pelcovani,
█ i svi da bog da umrli u istom danu!!!!!!!!!!!!!!
Ova tema je predviđena za pisanje o koliko-toliko istorijskim ličnostima
(što Kradoman sigurno jeste, dal' pozitivna ili negativna, procenite sami :)
Bilo bi dobro da se komentari prebace negde, to može da uradi pisac ili
moderator.
PS. Ovo je ipak conf. CIVILIZACIJA, može barem u njoj da se reaguje manje
impulsivno.
ko.je.ko.191sasa.m,
MIĆUNOVIĆ M. DRAGOLJUB, predsednik Demokratske stranke;
poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije;redovni profesor
Filozofskog fakulteta u Beogradu i naučni savetnik u Centru za
filozofiju i društvenu teoriju (r.14. VII 1930, Merdare,Srbija).
Srbin
Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu i odbranio
doktorsku disertaciju "Logika i sociologija" (objavljena kao knjiga
1971).Bio je profesor u učiteljskoj školi,a na Filozofskom fakultetu
(Odeljenje za sociologiju) predavao od 1960,u svim nastavničkim
zvanjima.Godine 1975. Odlukom Skupštine SR Srbije udaljen je sa
Univerziteta zbog "moralno-političke nepodobnosti",zajedno sa
grupom profesora.Iako su kasnija sudska rešenja utvrdila
neustavnost takve odluke,sama Odluka nikada nije povučena.Od 1990.
ponovo je u redovnoj nastavi na Filozofskom fakultetu
ko.je.ko.192sasa.m,
=> MIĆUNOVIĆ M. DRAGOLJUB, predsednik Demokratske
=> stranke;
..................................
=> neustavnost takve odluke,sama Odluka nikada nije
=> povučena.Od 1990. ponovo je u redovnoj nastavi na
=> Filozofskom fakultetu...
Evo nastavka:
Objavio više radova u časopisima za filozofiju u sociologiju,
kao i knjige:"Nauka i filozofija" (1963),"Birokratija i
javnost" (1965),"Sociologija" (1971),"Socijalna filozofija" (1989).
Radovi su mu prevođeni na engleski,nemački,francuski i španski.Na
stufijskom usavršavanjima boravio u Francuskoj,Nemačkoj,Engleskoj i
SAD (stipendija Fondacije Aleksander von Humboldt).Za poslanika
izabran u 6.izbornoj jedinici (Stari grad II).Govori nemački,
ruski i francuski.
ko.je.ko.193balinda,
FELIX MENDELSSOHN-BARTHOLDY
kompozitor
Rodio se u Hamburgu 3. februara 1809. Iako mišljenja o vrednosti dela ovog
nemačkog kompozitora, pijaniste i dirigenta nisu nikada bila jednodušna kao kad
je reč o Bach-u, Mozart-u ili Beethoven-u, nesummljiv je sud da spada u red
najznačajnijih kompozitora XIX veka. U prilog ovome govori i njegova prerana
smrt. (4. novembar 1847. Leipzig) Nagla smrt voljene sestre Fanny duboko ga je
potresla i on ubrzo umire od moždane kapi.
ko.je.ko.194balinda,
BRANKO LAZAREVIĆ
književni kritičar
Rođen je 25. decembra 1883. godine u Vidinu (Bugarska). Studirao je prava u
Parizu, a diplomirao književnost na filozofskom fakultetu u Beogradu. Bavio se
književnom, pozorišnom i likovnom kritikom. Uređivao je Novo vreme, Srpske
novine i njihov književni dodatak Zabavnik. Učestvovao je u oba balkanska rata
i u Prvom svetskom ratu, a posle rata je diplomata. Pored tri knjige Impresija
iz književnosti objavio je i: Prolegomena za jednu teoriju estetike, Filozofija
kritike i drugi eseji, Tri najviše jugoslovenske vrednosti i dr. Posle Drugog
svetskog rata počeo je da objavljuje tek početkom sedamdesetih godina u
Savremeniku i Književnim novinama. Umro je u Herceg-Novom 6. oktobra 1968.
godine.
ko.je.ko.195balinda,
RASTKO PETROVIĆ
književnik
Rođen je 16. maja 1898. godine u Beogradu. U Prvom svetskom ratu kao đak
prelazi preko Albanije. Završava prava u Parizu. Između dva rata radio je u
poslanstvima u Vatikanu, Rimu, žikagu i Vašingtonu. Jedan je od
najoriginalnijih književnih talenata prve polovine XX veka. Autentičan
temperament, silovit i senzibilan. Pisao je pesme, pripovetke, romane, putopise
i umetničke kritike. Poznata su mu dela: romani Burleska Gospodina Peruna Boga
Groma, Sa silama nemerljivim i Dan šesti, zbirka pesama Otkrovenje, lirska
proza Ljudi govore, putopis Afrika i dr. Umro je u Vašingtonu 15. avgusta 1949.
godine.
ko.je.ko.196balinda,
RADOMIR PUTNIK
vojvoda
Rođen je 12. januara 1847. godine u Kragujevcu. Završio je Vojnu akademiju i
kao kapetan istakao se u ratu sa Turcima (1876), naročito u borbama na Javoru,
Šiljegovcu, Kaoniku i Đuniskim visovima, koje je ogorčeno napadao čuveni turski
vojskovođa Osman-paša. Za pokazanu hrabrost unapređen je u čin majora. U drugom
ratu sa Turcima (1877) zauzima Pirot i učestvuje u oslobađanju Vranja i
Giljana. U ratu sa Bugarima (1885-1886) učestvuje kao načelnik štaba Dunavske
divizije, a posle rata je profesor Više vojne akademije, te komandant
Šumadijske divizijske oblasti. Sudija Kasacionog suda. Kao izvanredan vojni
pisac napisao je poznato delo Đeneralštabna služba mirnog i ratnog doba. Od
1903, kada je proizveden za generala, u više mahova je načelnik Generalštaba, a
zatim vojni ministar (1904-1905, 1907-1908, 1912). Balkanski ratovi zatekli su
ga na položaju načelnika štaba Vrhovne komande. Jedan je od najzaslužnijih za
briljantne pobede srpske vojske nad Turskom i oslobođenje Južne Srbije i
Makedonije, kada postaje i vojvoda. U Prvom svetskom ratu, iako bolešljiv i
star, kao načelnik štaba Vrhovne komande, rukuje operacijama srpske vojske koja
postiže pobede nad austrougarskom vojskom na Jadru i Ceru, a zatim i u bitkama
na Rudniku, Suvoboru, Kolubari i Beogradu. Pošto je sa vojskom prešao snežnu
Albaniju, potpuno iznuren umro je u Nici 4. maja 1917. godine.
ko.je.ko.197balinda,
MODEST PETROVIž MUSORGSKI
kompozitor
(Karevo, Pskovska gubernija) Rodio se 21. marta 1839. godine. U pismu slikaru
I. Rjepinu Musorgski kaže: "Ja hoću da uobličim narod. Spavam i vidim ga, jedem
i razmišljam o njemu, pijem, a on mi se ukazuje, on jedini, potpun, velik,
neulepšan i bez pozlate." Umro je Petrogradu 28. marta 1881. Na jednom mestu je
rekao: "čivot, ma gde se pojavio, istina, ma kako bila gorka, smela, iskrena
reč dobačena ljudima u lice - eto moga pravca, to ja hoću i tu bih se bojao da
ne promašim".
ko.je.ko.198balinda,
JAŠA PRODANOVIĆ
političar
Rođen je 10. aprila 1867. godine u žačku. Posle gimanzije završio je
prirodno-matematički odsek na Velikoj školi u Beogradu. Jedan od prvaka
Samostalne stranke, ministar narodne privrede (1909-1911), koji će kroz
Skupštinu sprovesti Zakon o radnjama, kojim su stvorene radničke i druge komore
i uvedeno zaštitno radničko zakonodavstvo. Osnivač je Republikanske stranke
(1921), kojoj je bio šef do smrti. Narodni poslanik, član Srpske kraljevske
akademije. Bio je urednik Narodne misli, Odjeka i Glasnika Profesorskog
društva, član osnivačkog i redakcionog odbora Dela i Srpskog književnog
glasnika, sarađivao skoro u svim književnim i političkim listovima. Objavio je
dve antologije narodnih pesama i pripovedaka, priredio celokupna dela više
srpskih pisaca. Posle Drugog svetskog rata bio je takođe narodni poslanik i
ministar, a jedno vreme i potpredsednik vlade FNR Jugoslavije. Objavio je više
zapaženih dela: Ustavni razvitak i ustavne borbe u Srbiji, Vuk Karadžić i Miloš
Obrenović, Naši i strani, Naša narodna književnost, Istorija političkih
stranaka i struja u Srbiji itd. Umro je u Beogradu 1. juna 1948. godine.
ko.je.ko.199hercog,
Petar Konjović
kompozitor
(1883 - ) Jedan je od najznačajnijih savremenih srpskih
kompozitora, čije je područje stvaralaštva uglavnom opera :
"čenidba Miloševa" ("Vilin veo"), "Knez od Zete", narodna op-
era "Koštana" i komična opera "Seljaci". Pored ovih opera po-
menućemo simfonijsku poemu "Makar žudra", a od vokalnih zbirku
narodnih pesama "Moja zemlja", "Vragolan" itd.
Hercog
ko.je.ko.200hercog,
Bedžih Smetana
kompozitor
(1824 - 1884) žeški kompozitor, tvorac nacionalne opere, me-
đu kojima su najpoznatije "Prodana nevesta", "Dalibor", "Libuše".
Među mnogobrojnim kompozicijama ističu se 6 simfonijskih poema
pod nazivom "Moja domovina", zatim gudački kvartet "Iz mog ži-
vota" itd.
Hercog
ko.je.ko.201hercog,
Petar Ilič žajkovski
kompozitor
(1830 - 1893) žajkovski je jedan od najpopularnijih i najpo-
znatijih ruskih kompozitora. Među simfonijama poznate su IV, V i
VI "Patetična", zatim klavirski koncert b-mol, violinski koncert
d-dur, a od opera "Evgenije Onjegin", "Pikova dama", balet "La-
budovo jezero" kao i dečja bajka "Krcko Orašćić".
Hercog
ko.je.ko.202hercog,
Kamij Sen-Sans
kompozitor
(1835 - 1921) Francuski kompozitor. Među operama najznača-
jnija mu je "Samson i Dalila". Pored opera pisao je simfonije,
koncerte za klavir, violinu, violončelo i druge instrumente, za-
tim mnoga vokalna dela itd. Njegovo popularno delo je i "Karne-
val životinja".
Hercog
ko.je.ko.203balinda,
>> Bedžih Smetana
>> kompozitor
Zahvalan sam na aktivnom učešću u ovoj sve popularnijoj temi. Nadam
se da mi nećeš zameriti ako dopunim pre svega zbog datuma?
-------------------------------
BEDRICH SMETANA
češki kompozitor
(Litomyšl) Rodio se 2. marta 1824. godine. U četvrtoj godini počeo
učiti violinu, a ubrzo i klavir. U sedmoj već svira javno, a u osmoj
sam beleži svoje kompozicije, većinom za klavir. Sa šesnaest godina
prvi put sluša Liszta što presudno utiče na čitav njegov život. Umro je
12. maja 1884. godine, u duševnoj bolnici u Pragu, potpuno pomračenog
uma. Uprkos naglo i nepovratno izgubljenom sluhu i najdubljem očajanju,
sa bednom penzijom, poslednjih 10 godina svog života proveo je u
najintezivnijem stvaralačkom radu.
ko.je.ko.204balinda,
PJOTR ILJIž žAJKOVSKIJ
ruski kompozitor
(Kamsko-Votkinsk) Rodio se 7. maja 1840. godine. Od najranijeg
detinjstva bio je izuzetno nervno osetljiv. Materijalno nezavistan
život omogućila mu je izdašna i stalna novčana pomoć izvesne imućne
ljubiteljice muzike. To je Nadežda von Meck koja se oduševljavala
njegovom umetnošću. Razvilo se jedno neobično prijateljstvo; po njenoj
izričitoj želji nisu se nikada lično upoznali; saobraćali su jedino
putem pisama. U Petrogradu, na vrhuncu slave, poznat i cenjen u Evropi
i u Americi, uznenada je od kolere 6. novembra 1893. godine. Bio je
nestalan i nemiran, bolesno osetljiv. Verovao je da ljudskim životom
upravlja sudbina, nemilosrdni fatum, koji sprečava pojedinca da
postigne zadovoljstvo i sreću. Neispunjena čežnja, da stekne unutrašnji
mir osnovna je tragika njegovog života i, kao najznačajnija psihološka
karakteristika, očituje se u njegovom stvaralačkom opusu.
ko.je.ko.205hercog,
Ivo Lotka Kalinski
(1913 - )
Savremeni hrvatski kompozitor, sada profesor na Muzičkoj aka-
demiji u Zagrebu. Među mnogim operama ističu se "Matija Gubec",
"Analfabeta", radio-opera rađena po libretu Nušićevog komada, "Pu-
tovanje", prva jugoslovenska televizijska opera, zatim kantate
"Hrvatska hronika", "Kerempuhova pesem" itd.
Hercog
ko.je.ko.206hercog,
Nadam se da mi niko neće zameriti što ovde navodim i slovenačke i
hrvatske kompozitore. Navodiću sve kompozitore za koje nađem poda-
tke bez obzira na nacionalnu pripadnost. Ako nekome to nije pravo,
mislim da greši. Umetnik je umetnik, ma odakle on bio.
Hercog
ko.je.ko.207hercog,
Mihovil Logar
(1902 - )
Savremeni srpski kompozitor, profesor Muzičke akademije u
Beogradu. Među mnogim njegovim delima pomenućemo opere "Pokondi-
rena tikva", "žetrdesetprva" i dr., balet "Zlatna ribica", kanta-
te "Plava grobnica", "četvarite", simfonijsku sliku "Primorje",
koncerte za violinu i klavir, masovne i solo pesme itd.
Hercog
ko.je.ko.208hercog,
Jakov Gotovac
(1895 - )
Savremeni hrvataki kompozitor i dirigent, poznat po operi
"Ero s onoga sveta". Pored opera značajnija su mu dela "Simfoni-
jsko kolo" i "Orači", a od vokalnih "Jadovanka za teletom", "Pri-
morska svita", "Pesme obnove" itd.
Hercog
P.S. ako se neke godine ne slažu kod pojedinih kompozitora dopunite ih
ili ispravite
ko.je.ko.209ivans,
* ................ Umetnik je umetnik, ma odakle on bio.
Apsolutno!
ko.je.ko.210balinda,
STEFAN NEMANjIĆ PRVOVENžANI
veliki župan i kralj
Srednji Nemanjin sin. Na presto je došao kada se otac odrekao prestola u
njegovu korist i otišao u manastir. Bio je veliki župan srpski od 1196. sve dok
ga papa nije krunisao za kralja (1217). Za vreme njegove vladavine Srbija je
dobila crkvenu samostalnost (1219) i još više se proširila. Napisao je čitije
Svetog Simeona (Nemanje), svoga oca, i podigao mnoge manastire. Umro je 24.
septembra 1228. godine.
ko.je.ko.211balinda,
SAVA TEKELIJA
pravnik
Rođen je 17. avgusta 1761. godine u Aradu. Prvi doktor pravnih nauka u Srbiji,
vođa i predstavnik vojvođanskih Srba na Ugarskom saboru, predsednik Matice
srpske. Narodni dobrotvor koji je svoju imovinu zaveštao za školovanje srpske
omladine (1838), preko zadužbine "Tekelijanum" koja je postojala sve do 1914.
Umro je u Aradu 21. septembra 1842. godine.
ko.je.ko.212balinda,
ZAHARIJE STEFANOVIĆ ORFELIN
književnik
Rođen je 1726. godine u Vukovaru. Jedan od najznačajnijih srpskih književnika i
gravera XVIII veka, član bečke Umetničke akademije. Pokrenuo je prvi srpski
časopis Sloveno-serbski magazin (1768), napisao je Večiti kalendar, u kojem se
prvi put kod nas govori o prirodnim naukama. Galvna su mu istorijska dela: Plač
Serbiji i čivot Petra Velikog. Bio je nenadmašan kaligraf i bakrorezac. Crtao
je portrete, pejzaže, kompozicije, medaljone, a radio je i grbove i geografske
karte. Umro je na Isajlovu (kod Novog Sada) 19. januara 1785. godine.
ko.je.ko.213balinda,
PROTA MATEJA NENADOVIĆ
državnik i pisac
Rođen je 1777. godine u Brankovini. Sin Aleksin, otac Ljubomirov. Prota,
vojvoda, ustanički diplomata i pisac. U borbama sa Turcima pokazao je
izvanredno junaštvo. Bio je srpski izaslanik na austrijskom i ruskom dvoru.
Prvi predsednik Praviteljstvujuščeg sovjeta i Vrhovnog suda Srbije, član
Društva srpske slovesnosti. Posle propasti Srbije prešao je u Austriju, ali se
kasnije vratio u Srbiju, u državnu upravu. žuveni su njegovi Memoari, kao
književno delo i izvanredna građa za istoriju Prvog srpskog ustanka. Umro je u
Valjevu 29. novembra 1854. godine.
ko.je.ko.214balinda,
PLATON ATANACKOVIĆ
vladika
Rođen je 12. jula 1788. godine u Somboru. Kršteno ime mu je Pavle. Vladika
budimski i bački. Mađari su ga u početku pokreta 1848. odredili da upravlja
pravoslavnom crkvom u Austriji. Kasnije je prišao srpskom pokretu i borio se za
autonomnu Srpsku Vojvodinu u Ugarskoj. Predsednik Matice srpske u Novom Sadu i
narodni prosvetni dobrotvor. Bio je protivnik Vukovog pravopisa. Bavio se
književnošću (preveo je Bibliju). Umro je u Novom Sadu 9. aprila 1867. godine.
ko.je.ko.215balinda,
TEODOSIJE
mitropolit
Rođen je 30. januara 1815. godine u Baji. Pravnik, profesor i rektor
Bogoslovije u Beogradu. Poglavar Srpske pravoslavne crkve koji je imao znatnu
ulogu u razvoju Srbije u prošlom veku. Umro je u Beogradu 27. februara 1892.
godine.
ko.je.ko.216balinda,
ALEKSANDAR KARAĐORĐEVIĆ
knez
Rođen je 29. septembra 1806. godine u Topoli. Sin Karađorđa, vođe Prvog srpskog
ustanaka. Posle propasti Srbije (1813) sa ocem je prešao u Austriju. U Srbiju
se vratio 1839, knez Mihailo ga je uzeo za svog ađutanta. Kada su
ustavobranitelji srušili kneza Mihaila (1842), dolazi na kneževski presto
Srbije. Za vreme njegove vladavine učinjen je vidan napredak na zakonodavnom i
prosvetnom polju. Otvorio je u Srbiji više od 200 novih škola i Licej koji će
ubrzo postati "Veliko učilište". Pomogao je osnivanje Društva srpske slovenosti
(1841) i početak rada Narodne biblioteke (1853). Za vreme borbe Srba i Mađara u
Vojvodini (1848) pomagao je borbu Srba, za stvaranje i samostalnost Srpske
Vojvodine, kako u ljudstvu tako i materijalno. Godine 1844. donosi Građanski
zakon, a 1853. i zakonik o Građanskom sudskom postupku. Iako je pomagao
prosvetu i sudstvo, zbog surove birokratije koju je pokrivao svojim
autoritetom, narod mu je na Svetoandrejskoj skupštini uskratio vlast (1858), pa
je prešao u Austriju. Umro je u Temišvaru 22. aprila 1885. godine.
ko.je.ko.217balinda,
RADIVOJE KAŠANIN
matematičar
Rođen je 21. maja 1892. godine u Belom Manastiru. Studirao je u Beogradu i
Parizu. Doktor nauka, profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije
nauka i umetnosti. Osnivač i upravnik Matematičkog instituta SANU. Kao
dobrovoljac učestvovao je u Prvom svetskom ratu, u borbama u Dobrudži i
Besarabiji, a istakao se i prilikom proboja Solunskog fronta. Odlikovan je
mnogim značajnim, domaćim i stranim odlikovanjima. Objavio je više studija iz
teorije funkcija, mehanike i diferencijalnih jednačina, kao i nekoliko
univerzitetskih udžbenika (Viša matematika, I-II). Umro je u Beogradu 30.
oktobra 1989. godine.
ko.je.ko.218balinda,
JOVAN AVAKUMOVIĆ
državnik
Rođen je 1. januara 1841. godine u Beogradu. Pravnik i političar. Pripadao je
Liberalnoj stranci. žlan Srpske kraljevske akademije. Upravnik grada Beograda,
ministar pravde (1880, 1887) i inostranih poslova, te predsednik srpske vlade
(1892-1893, 1903). Sarađivao je sa oficirima koji su izvršili prevrat 1903.
Posle ubistva kralja Aleksandra Obrenovića obrazovao je novu vladu. Objavio je
više radova iz krivičnog prava, kao i prvi srpski sistematski udžbenik iz te
oblasti (Teorija kaznenog prava). Umro je u Beogradu 3. avgusta 1928. godine.
ko.je.ko.219balinda,
STOJAN ARALICA
slikar
Rođen je 24. decembra 1883. godine u Škarama (kod Otočca). Slikarstvo je
studirao u Rimu, Minhenu i Parizu. U Zagrebu je imao privatnu slikarsku školu.
žlan Srpske akademije nauka i umetnosti, nosilac brojnih priznanja. Izlagao je
u mnogim galerijama po zemlji i inostranstvu. Slikao je predele, portrete i
kompozicije u duhu pariskog postimpresionizma i lirske apstrakcije. Važne su
njegove slike: Motiv iz Lošinja, čena sa slamnim šeširom, Portret B.
Petronijevića, Put i dr. Umro je u Beogradu 4. februara 1980. godine.
ko.je.ko.220balinda,
LUKA LAZAREVIĆ
vojvoda
Rođen je 1774. godine u Svileuvi (kod Šapca). Sveštenik. U Prvom srpskom
ustanku naročito se istakao u boju na Mišaru (1806), kada je u odsudnom momentu
razbio Turke svojom konjicom. Više puta je u bojevima ranjavan. Posle
oslobođenja Šapca postavljen je za komandanta. Srbiju je napustio 1813, vratio
se 1832, a naimenovan je za člana Državnog saveta 1842. Umro je u Šapcu 29.
aprila 1852. godine.
ko.je.ko.221balinda,
TEODOR
episkop
Rođen je sredinom prve polovine XVI veka. Vršački episkop. Učestvovao u
organizovanju ustanka Srba protiv Turaka (Banatska buna) koji je predvodio Sava
Temišvarac. Kada je ustanak krvavo ugušen i velik broj Srba pobegao u Erdelj,
Turci su ga uhvatili, mučili i živog odrali 1594. godine.
ko.je.ko.222balinda,
ĐURAĐ II STRACIMIROVIĆ BALŠIĆ
župan
Sin Stracimira Balšića, oženjen kćerkom kneza Lazara, gospodar Zete
(1385-1403). Pao je u ropstvo i morao Turcima da ustupi Skadar i okolinu.
Međutim, kada se otkupio i oslobodio, zaratio je protiv Turaka i povratio
ustupljene krajeve (1395). Kasnije je i proširio svoju državu. Povremeno se
oslanjao na Turke, ali se na kraju priklonio Mlečanima. Umro je 1403. godine.
ko.je.ko.223balinda,
VOJISLAV TURINSKI
operski pevač
Rođen je 1886. godine. Osnivač srpske operske scene u Novom Sadu, član Narodnog
pozorišta u Beogradu. Otvorio je još i Dečije pozorište (1924) i Slobodno
pozorište (1925), koje je na repertoaru imalo vodvilje i operete. Njegov lirski
glas otvorio mu je vrata popularnosti kod tadašnje beogradske publike. Umro je
u Beogradu 1933. godine.
ko.je.ko.224balinda,
ARSENIJE I
arhiepiskop
Rodom iz Srema. Srpski arhiepiskop (1233-1263), nasledio je Svetog Savu,
osnivača srpske crkve. Posle provale Bugara u Srbiju, preneo je sedište
Arhiepiskopije iz čiče u Peć. Umro je 28. oktobra 1267. godine.
ko.je.ko.225balinda,
LJUBOMIR P. NENADOVIĆ
književnik
Rođen je 14. septembra 1826. godine u Brankovini. Studirao je u Pragu, Berlinu
i Hajdelbergu. Profesor Liceja, diplomata, član Srpske kraljevske akademije i
novinar. Pokrenuo je i uređivao Šumadinku. Pisao je pesme i aforizme. Poznate
su mu pesme: "Grob taj ne leži na srpskoj zemlji", "Popara", "Kuzman", "Berber
Trajko", "Stolar", "Jedna noć" i dr., kao i aforizmi objavljeni pod naslovom
Pored vatre. Međutim, najpoznatiji su mu putopisi, puni osećajnosti,
duhovitosti, humora i ironije. Prve dve knjige pesama štampao je 1849. žuvena
su mu Pisma iz Italije, Pisma iz Nemačke, Pisma iz Švajcarske, spev Dojčinović
Vojin, kao i delo O Crnogorcima. Pisao je basne, priče za narod i udžbenike.
Prevodio je sa francuskog. Bio je velik prijatelj pesnika Njegoša i kneza
Mihaila, čije ubistvo je na njega tako uticalo da je pretrpeo nervni slom i
dugo bolovao, jer su sa ubistvom imali neposrednu vezu i njegova braća. Umro je
u Valjevu 21. januara 1895. godine.
ko.je.ko.226balinda,
NICCOLĽ PAGANINI
violinista i kompozitor
Rodio se 27. oktobra 1782. godine (Genova). Oko njegove ličnosti nikle su
različite legende izazvane koliko uspesima toliko i njegovim izgledom i
ophođenjem. Uticaj koji je ovaj virtuoz ostavio na stil violinske muzike je
gotovo legendaran. U istoriji muzike ostao je jedinstvena, gotovo nedostižna,
pojava: umetnik kod koga su vanredne muzičke i fizičke sposobnosti bile spojene
sa fantastičnim predavanjem vlastitoj umetnosti i fascinantnom sugestivnošću.
Umro je u Nici 27. maja 1840. godine.
ko.je.ko.227balinda,
HEINRICH HEINE
nemački pesnik
Ovaj revolucionarni demokrat i oštar kritičar društvenog uredjenja svoga doba
rodio se u Düsseldorf-u 13. decembra 1797. godine. Drugi su rekli: "Po svom
suptilnom lirizmu, iskrenosti emocije, po svojim subjektivnim pesničkim
usponima koji dobijaju iznenadni obrt u poenti ciničnoj, bolnoj, duhovitoj -
Heine-ova poezija se pojavila kao vrhunsko dostignuće nemačkog romantizma i,
istovremeno kao njegova negacija." Umro je u Parizu 17. februara 1856. godine.
ko.je.ko.228balinda,
MAHALIA JACKSON
američka pevačica
() Rodila se 26. oktobra 1911. godine u New Orleans-u. Već kao petogodišnja
devojčica pevala je u crkvenom zboru u žikagu. Izrasla je u jednu od najboljih
interpretatora crnačke duhovne muzike i pevačica bluesa. Kao nekrunisana
kraljica gospel songa i bluesa umrla je 27. januara 1972 godine. (Evergreen
Park, Illinois).
ko.je.ko.229balinda,
CHARLIE PARKER
alt-saksofonista i kompozitor.
Pravo ime mu je bilo Charls Christopher, nazvan Bird, rodio se u
Kansas City-ju 29. avgusta 1920. godine. Bio je jedan od tvoraca i glavnih
predstavnika be-bopa, te jedan od začetnika modernog jazza. Umro je u New
York-u 12. marta 1955. godine.
ko.je.ko.230balinda,
JOVAN NENAD
ustanik
Rođen je oko 1480. godine. Vođa srpskih ustanika u Bačkoj i Banatu. Poznat pod
imenom "Crni čovek" i "car Jovan Crni". Smatran je za potomka srpskih despota,
a sam se predstavljao kao potomak vizantijskih careva. Krajem 1526, boreći se
sa Turcima, zauzima celu Bačku i deo Srema. Po proterivanju Turaka, proglašava
Suboticu svojom prestonicom i utvrđuje se u njoj na čelu sa svojim Srbima
ustanicima. Upleo se u borbu pretendenata za ugarski presto. Kod Seleša (1527)
potukao je Zapoljinu vojsku. Smrtno ranjen iz zasede kod Segedina, prenet je u
Tornjoš, gde je ubijen po zapovesti Zapolje. Odsečena mu je glava i poslata u
Budim 26. jula 1527. godine.
ko.je.ko.231balinda,
EDITH PIAF
francuska šansonjerka
Pravo ime joj je bilo Giovanna Gassion. Rodila se u Parizu 19. decembra 1915.
godine. Svojim izuzetnim sposobnostima i načinom života, ušla je gotovo u
legendu. Bila je i ostala najbolja francuska šansonjerka. Uz veliku muzikalnost
i svojstvenu lepotu glasa njeno se pevanje odlikovalo i izuzetnom izražajnošću.
Umrla je 11. oktobra 1963. godine.
ko.je.ko.232balinda,
JOVAN čUJOVIĆ
naučnik
Rođen je 18. oktobra 1856. godine u Brusnici (na Rudniku). Studirao je na
Velikoj školi u Beogradu, te u Cirihu i Parizu. Geolog, petrograf i antropolog.
Profesor univerziteta, predsednik Srpske akademije nauka, ministar inostranih
poslova (1905)i prosvete (1907). Naučnik svetskog glasa. Osnivač i doživotni
predsednik Srpskog geološkog društva, Mineraloško-geološkog zavoda i Geoloških
anala. žlan mnogih inostranih naučnih društava i akademija. Napisao je veći
broj naučnih radova iz oblasti geologije, mineralogije i antropologije. Glavno
mu je delo Geologija Srbije, I i II (topografska i petrografska). Dao je i prvu
geološku kartu Srbije i Jugoslavije, objavio je Dnevnik (I-II), kao i više
udžbenika iz petrografije, mineralogije i opšte geologije. Umro je u Beogradu
19. jula 1936. godine.
ko.je.ko.233balinda,
JOVAN ILKIĆ
arhitekta
Rođen je 25. marta 1857. godine u Zemunu. Studirao je arhitekturu u Beču. Veoma
plodan arhitekta, jedan od vodećih u Srbiji, čiji su stručni radovi zapaženi i
objavljeni i u inostranstvu. U znatnoj meri uticao je na arhitektonska
ostvarenja u Srbiji početkom ovog veka. Najradije je obrađivao eklektične
stilove, na bazi baroka i klasicizma. Glavna su mu dela u Beogradu: Narodna
skupština, hotel "Moskva", zgrada nekadašnjeg Oficirskog doma (sada Studentski
kulturni centar) i zgrada Krsmanovića (na Terazijama). Umro je u mađarskom
ropstvu u Nežideru (Mađarska) 9. januara 1917. godine.
ko.je.ko.234balinda,
VUKAN NEMANJIĆ
kralj
čiveo je u drugoj polovini XII i početkom XIII veka. Najstariji sin velikog
župana Stefana Nemanje. Kralj Duklje (1195-1208), od oca je dobio na upravu
Zetu, Trebinje, Hvosno i Toplicu. Kada je pomoću Ugara zbacio sa prestola brata
Stefana, jedno vreme je bio i veliki župan (1202-1203). Uskoro nestaje svaki
trag o njemu. Njegovu liniju u lozi Nemanjića nastavljaju sinovi Đorđe, Stefan
i Dimitrije.
ko.je.ko.235balinda,
PAVLE PAJA JOVANOVIĆ
slikar
Rođen je 4. juna 1859. godine u Vršcu. Prvi i najveći relaistički srpski slikar
koji je prekoračio nacionalne granice i dobio priznanja na strani. Njegovi
slikarski radovi traženi su od svih svetskih galerija i velikih svetskih
kolekcionara. Za svoj rad nagrađen je brojnim međunarodnim priznanjima:
diplomama, medaljama, uz najblistavije pohvale svetskih kritičara. Učestvovao
je na najvećim svetskim slikarskim izložbama. žlan Srpske akademije nauka. Bio
je i poliglota. Iako je uglavnom živeo u inostranstvu (Beč, Minhen, Pariz),
nikada nije zaboravio svoju zemlju Srbiju, sa kojom je imao neraskidive veze.
Svoju zaostavštinu zaveštao je Beogradu i svoj legat posebnom muzeju.
Najčuvenija su mu dela: Proglašenje Dušanovog zakonika, Mačevanje, Kićenje
neveste, Seoba Srbalja, Osveta Kosova, Borba petlova i dr. Umro je u Beču 30.
novembra 1957. godine.
ko.je.ko.236balinda,
MIRKO ALEKSIĆ
knez
Rođen je oko 1800. godine u Malinskom (Drobnjaci). Crnogorski junak u ratovima
protiv Turaka (1851-52. i 1861-62). Umro je u rodnom mestu 6. marta 1889.
godine.
ko.je.ko.237balinda,
PETAR IžKO
diplomat
Rođen je sredinom XVIII veka u Katranici, poreklom iz Makedonije. Diplomata iz
Prvog srpskog ustanka koji je sa Portom pregovarao kao srpski opunomoćenik i
zaključio mir (1806). Odredbe "Ičkovog mira" obuhvatale su proterivanje
janičara i krdžalija, prelazak javnih službi u srpske ruke, plaćanje danka u
ratama itd., što je nastavak ratovanja protiv Turaka onemogućio. Umro je u
Beogradu 15. maja 1808. godine.
ko.je.ko.238balinda,
KOSTA ABRAŠEVIĆ
pesnik
Rođen je 29. maja 1879. godine u Ohridu. Prvi naš proleterski pesnik koji je
svoje pesme posvetio radnom čoveku, verujući u njegovu pobedonosnu borbu i
društvenu afirmaciju. Pesme su mu sabrali i izdali drugovi velikoškolci, a
najpoznatije su: "Zviždi vetre", "Svet je nama otadžbina", "Bratstvo", "Crvena"
i druge. U spomen na ovog mladog pesnika u Beogradu je 1905. osnovano Radničko
kulturno-umetničko društvo "Abrašević". Umro je u Šapcu veoma mlad, od
tuberkuloze, 20. januara 1898. godine.
ko.je.ko.239balinda,
GAVRILO AVRAMOVIĆ
mitropolit
Rođen je 1518. godine. Egzarh pećkog patrijarha u Dalmaciji, mitropolit
dabrobosanski (1578-1588). Povlačeći se ispred turskog zuluma, poveo je srpski
narod i brojne kaluđere u Austriju, na teritoriju današnje Hrvatske. Osnovao je
manastire Moraču i Gomirje. Umro je 1588. godine.
ko.je.ko.240balinda,
ARSENIJE IV JOVANOVIĆ ŠAKABENTA
patrijarh
Rođen je 1698. godine u raškoj oblasti. Potvrđen za patrijarha beratom sultana
Mahmuda (1730). Zbog saradnje sa Austrijom i pružanja oružane pomoći u ratu sa
Turcima (1737-1739), morao je da napusti Pećku patrijaršiju i sa narodom pređe
u Austriju (1742), gde postaje poglavar Karlovačke mitropolije i svih
pravoslavnih u Austriji, s pravom na titulu patrijarha. Umro je u Sremskim
Karlovcima 18. januara 1748. godine.
ko.je.ko.241balinda,
VLADIMIR ĆOROVIĆ
istoričar
Rođen je 15. oktobra 1885. godine u Mostaru. Doktorirao je filozofiju u Beču.
Radio je po bibliotekama u inostranstvu, a 1909. zaposlio se u Zemaljskom
muzeju u Sarajevu. Početkom Prvog svetskog rata uhapšen je i optužen za državnu
izdaju u poznatom "Banjalučkom procesu". Osuđen je na osam godina teške robije,
ali je 1917. amnestiran. Bio je urednik Književnog juga, član Narodnog veća i
Privremenog narodnog predstavništva u Beogradu (1918). Profesor i rektor
Univerziteta u Beogradu, član Srpske kraljevske akademije. Bavio se literarnom
kritikom, istorijom i arheologijom, da bi se docnije odao samo istoriji i
postao jedan od najplodnijih srpskih istoričara. Ostavio je velik broj
istorijskih, naučnih radova, a najzapaženiji su: Istorija Jugoslavije, Istorija
Srba, Uzajamne veze i uticaj kod slovenskih zapisa, Velika Srbija
(Ujedinjenje), Naše pobede, Odnosi Austro-Ugarske i Srbije u XX veku, Sveta
gora i Hilandar, Historija Bosne i dr. Poginuo je zbog avionskog kvara,
prilikom evakuacije u Grčku, 12. aprila 1941. godine.
ko.je.ko.242balinda,
DRAGIŠA LAPžEVIĆ
političar
Rođen je 13. oktobra 1864. godine u Užicu. Jedan od osnivača i vođa Srpske
socijaldemokratske partije. Objavio je oko 50 dela, uglavnom iz oblasti
radničkog pokreta, a najpoznatija su: Kako buržoasko društvo pljačka radnike,
Komunalna politika, Istorija socijalizma u Srbiji, Protiv globadžijske
politike, Pustošenje Srbije i dr. Baveći se novinarstvom napisao je bezbroj
brošura i članaka. Jedan je od pokretača Radničkih novina (1897). Umro je u
Beogradu 14. avgusta 1939. godine.
ko.je.ko.243balinda,
DIMITRIJE DAVIDOVIĆ
novinar
Rođen je 12. oktobra 1789. godine u Zemunu. Studirao je medicinu u Pešti i
Beču. Prelazi u Srbiju i knez Miloš ga uzima za sekretara Kneževske
kancelarije. Pokretač je i izdavač prvog srpskog lista Novine serbske (u Beču
1813-1828, obnovljene u Srbiji 1834). Ministar unutrašnjih dela (1835-1838), a
privremeno i prosvete, te izaslanik srpski u Carigradu. Učestvovao je u izradi
poznatog Sretenjskog ustava (1835), a bavio se književnošću i istorijom.
Napisao je Djejanija k istoriji srpskoga naroda (1821). Umro je u Smederevu 25.
marta 1838. godine.
ko.je.ko.244balinda,
DANILO PETROVIĆ
vladika
Rođen je oko 1670. godine u Njegušima. Zavladičen je na Cetinju (1700), a
preuzeo svu duhovnu i svetovnu vlast od patrijarha Arsenija koji je sa delom
naroda pobegao ispred Turaka u Austriju. Naredio je istragu poturica u Crnoj
Gori i poveo borbu za nezavisnost Crne Gore. Ratovao je protiv Turaka na
Carevom Lazu (1714). Uspostavio je prve veze sa Rusijom. Umro je u Podmajinskom
manastiru 11. januara 1735. godine.
ko.je.ko.245balinda,
DRAGUTIN DIMITRIJEVIĆ APIS
pukovnik
Rođen je 10. avgusta 1876. godine u Beogradu. Organizator oficirske zavere
protiv kralja Aleksandra Obrenovića i kraljice Drage (1903). U Prvom svetskom
ratu bio je rukovodilac obaveštajne službe Glavnog štaba, a na Solunskom frontu
pomoćnik načelnika III armije. Kao član centralne uprave i jedan od
organizatora tajne zavereničke organizacije "Ujedinjenje ili smrt", nazvane i
"Crna ruka", optužen je za organizovanje atentata na regenta (kasnije kralja)
Aleksandra Karađorđevića, pa je na tzv. Solunskom procesu osuđen na smrt i
streljan u Solunu 26. juna 1917. godine.
ko.je.ko.246balinda,
ĐURO ĐAKOVIĆ
političar
Rođen je 30. novembra 1886. godine u Brodskoj Varoši (Slavonija). Bravarski
zanat je izučio u Slavonskom Brodu, a od 1905. radio je u Sarajevu. žlan je
Glavnog odbora Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine (1919), a na
Vukovarskom kongresu izabran je za člana Centralnog veća KPJ. Poslanik u
Ustavotvornoj skupštini Kraljevine SHS, delegat na III kongresu Komunističke
internacionale u Moskvi (1921), a na IV kongresu u Drezdenu (1928) bori se
protiv leve i desne frakcije. Izabran je za sekretara CK KP Jugoslavije, a li
je ubrzo uhapšen i ubijen na jugoslovensko-austrijskoj granici, na Oštrom vrhu
kod Svetog duha, 25. aprila 1929. godine.
ko.je.ko.247balinda,
MITA čIVKOVIĆ
književnik
Rođen je 13. oktobra 1854. godine u Starom Bečeju. Studirao je klasične jezike
u Budimpešti. Pripovedač i skupljač narodnih umotvorina. Radio je kao nastavnik
u gimnazijama po Bosni i Srbiji. Poznat je po zbirci pripovedaka Bosančica.
Napisao je monografiju Sarajevo od postanka do danas. Umro je u Beogradu 2.
februara 1913. godine.
ko.je.ko.248balinda,
BOčIDAR KNEčEVIĆ
filozof
Rođen je 3. marta 1862. godine u Ubu (kod Valjeva). Posle gimnazije, završio je
istorijsko-filološki odsek na Velikoj školi u Beogradu. Radio je kao profesor u
Užicu, Nišu, žačku, Kragujevcu, Šapcu i Beogradu. Dobrovoljac je u
Srpsko-bugarskom ratu. Prevodio je sa engleskog Bekla i Karlajla. žuvene su
njegove Misli koje je najpre počeo da objavljuje u Srpskom književnom glasniku.
Objavio je i tri rada iz istorije filozofije: Principi istorije, Red u istoriji
i Proporcija u istoriji. Smatrao je da je vera osnova filozofije i nauke,
razvijao ideje o pesimističkom shvatanju čoveka i davao prednost duhu nad
materijom. Umro je u Beogradu 18. februara 1905. godine.
ko.je.ko.249balinda,
LAZA KOSTIĆ
književnik
Rođen je 31. januara 1841. godine u Kovilju (Bačka). Prava je diplomirao i
doktorirao u Pešti. Veliki beležnik Novog Sada, poslanik srpski u peštanskom
parlamentu, urednik liberalnog organa Srpska nezavisnost u Beogradu. Uređivao
je Glas Crnogorca, sarađivao u Zastavi. Pesnik, dramski pisac, pripovedač,
književni kritičar i prevodilac. žlan Srpske kraljevske akademije. Originalna i
snažna lirska priroda. Uneo je u poeziju smele pesničke oblike (jamb) i nov
jezički izraz. Napisao je nekoliko pesama koje spadaju u sam vrh srpske poezije
("Spomen na Ruvarca", "Santa Maria della Salute", "Među javom i med snom" i
dr.). Istaknuta ličnost omladinskog pokreta, ali se kasnije udaljio od ideja
ovog pokreta. Od ostalih radova najpoznatiji su mu: tragedije Maksim Crnojević
i Pera Segedinac, balade Samson i Dalila i Minadir, kao i rasprave Osnovno
načelo, Kritički uvod u opštu filosofiju i O Jovanu Jovanoviću Zmaju (Zmajovi),
njegovu pevanju, mišljenju i pisanju i njegovu dobu. Prevodio je Šekspira,
njegova je velika zasluga izvođenje Šekspirovih drama u srpskim pozorištima.
Umro je u Beču 26. novembra 1910. godine.
ko.je.ko.250balinda,
KONSTANTIN FILOZOF
pisac
Rođen je krajem XIV veka u Kostencu (danas Đustendil). Posle propasti Bugarske
(1393), početkom XV veka došao je u Srbiju i bio učitelj i diplomata. Znalac
više jezika, prevodilac, prvi srpski dijalektolog. Sačuvano je njegovo značajno
delo čivot despota Stefana Lazarevića, kao i pravopisni traktat Skazanije i
pismeneh, pisani "pletenim i retorskim rečima". Umro je u Beogradu oko 1440.
godine.
ko.je.ko.251balinda,
SIMA PANDUROVIĆ
pesnik
Rođen je 14. aprila 1883. godine u Beogradu. Filozofski fakultet završio je u
Beogradu. Profesor gimnazije, urednik u više časopisa, prevodilac. Pesnik nove
emotivnosti, mutnog i teškog pesimizma, nosilac modernističke poezije, gde su
simboli mesto ideja a paradoski mesto misli. Pisao je po ugledu na francuske
dekadente. Poznati su njegovi prevodi Igoa, Rostana, Rosina i dr. Objavio je
zbirke stihova: Posmrtne počasti, Dani i noći, Okovani slogovi, Pesme, knjige
eseja: Ogledi iz estetike, Razgovor o književnosti i dr. Umro je u Beogradu 27.
avgusta 1960. godine.
ko.je.ko.252balinda,
PETAR II PETROVIĆ NjEGOŠ
pesnik i vladar
Rođen je 1. novembra 1813. godine u Njegušima. Kršteno ime mu je Radivoje, u
narodu poznat kao vladika Rade. Zamonašio se u manastiru na Cetinju. Učenje je
produžio u manastiru Savini, a učitelj mu je bio i pesnik Sima Milutinović
Sarajlija. Stupio je na presto Crne Gore posle smrti svoga strica, vladike
Petra I (1830), kao vladika Petar II. Rukopoložio ga je prizrenski mitropolit
Dionisije, a za vladiku je hirotonisan u Petrogradu u prisustvu ruskog cara
Nikole I. Najveći srpski filozof-pesnik, lirske, epske i dramske meditacije.
Boreći se protiv anarhije, koja je još uvek vladala u Crnoj Gori, uspeo je da
sredi unutrašnje prilike i odnose sa susednim zemljama. Organizovao je sudove u
zemlji, ustanovio senat, ukinuo guvernadurstvo, uveo poreze i rešio finansijsko
pitanje, osnovao je štampariju i otvorio prve škole. Počasni član Društva
srpske slovesnosti. Bio je plodan književnik. Sakupljao je narodne pesme i
objavio zbirku Ogledalo serbsko, u kojoj su sabrane pesme o oslobodilačkoj
borbi Crne Gore i Srbije. Njegova epska pesnička dela biser su srpske
književnosti. Najčuvenije mu je delo dramski spev Gorski vijenac, ali čuvena su
mu dela: kosmički spev Luča mikrokozma, drama Lažni car Šćepan Mali, zbirka
pesama Pustinjak cetinjski, pesme "Noć skuplja vijeka", "Misao", "Polazak
Pompeje" i dr. Umro je na Cetinju 19. oktobra 1851. godine.
ko.je.ko.253balinda,
JOSIF PANžIĆ
naučnik
Rođen je 5. aprila 1814. godine u Ugrinu (ispod Velebita). Filozofiju je
diplomirao u Zagrebu, a medicinu u Pešti, gde je i doktorirao. Profesor i
rektor Velike škole u Beogradu, prvi predsednik Srpske kraljevske akademije,
predsednik Narodne skuštine. Najveći srpski prirodnjak, koji je izneo nove
prirodoslovne ideje i bio začetnik škole koja je dala brojne naučnike i
prirodnjake svetskog glasa. Kao botaničar ispitao je preko 2.000 biljaka, među
kojima i poznatu omoriku koja je dobila njegovo ime, a ukazao je i na rudna
bogatstva. Opisao je oko 80 vrsta biljaka, novih za nauku. Bio je član osam
naučnih društava. Objavio je više naučnih dela, iz floristike i faunistike a
najznačajnija su: Flora Kneževine Srbije, Flora Bugarske, Flora Crne Gore itd.
Umro je u Beogradu 25. februara 1888. godine.
ko.je.ko.254balinda,
FRIEDRICH WILHELM JOSEPH SCHELLING
filozof
(Leonberg, Württemberg) Rodio se 27. januar 1775. godine. Bio je profesor
uneiverziteta u Jeni, Würzburgu, Erlangenu, Münchenu i Berlinu. Smatra se
utemeljivačem filozofije identiteta, prema kojoj su subjekt i objekt, mišljenje
i bitak, priroda i duh polariteti jedne te iste stvarnosti, dakle u biti
identični. U svom sistemu transcendentalnog idealizma, zastupa tezu o
umetnostima kao najvišem stepenu duhovne delatnosti, jer je u njoj najpotpunije
ostvareno jedinstvo subjekta i objekta, konačnog i beskonačnog, svesnog i
nesvesnog, idealnog i realnog. Umro je 20. avgusta 1854. godine. (Bad Ragaz,
Švajicarska.)
ko.je.ko.255balinda,
Clara Josephina Schumann (rođena Wieck)
pijanistkinja
Nova nemačka novčanica od 100 maraka počastvovana je likom najveće
pijanistkinje svoga vremena. Rodila se u Leipzigu 13. septembra 1819. godine.
Već sa devet godina dabitovala je u leipziškom Gewandhausu. Uprkos očevom
protivljenju, udala se za Roberta Shumanna. Nakon njegove smrti bila je
prisiljena da se brine za materijalni opstanak njihove sedmoro dece. Brahms je
ostao njen doživotni poklonik, prijatelj i umetnički savetnik. Umrla je u
Frankfurtu na Majni 20 maja. 1896. godine.
ko.je.ko.256hercog,
Vlastimir Peričić
(1927 - )
KOMPOZITOR
Savremeni srpski kompozitor mlađe generacije. Napisao je dosta dela
među kojima su: "Simfonijeta" za gudački orkestar, "Simfonijski stav",
"Gudački kvartet", ciklus "Noć bez jutra" inspirisan pesmama Vaska Pope...
Sada je vanredni profesor na Muzičkoj akademiji u Beogradu i kao pedagog
napisao je dosta značajnih dela.
Hercog
ko.je.ko.257hercog,
Slavko Osterc
(1895 - 1941)
KOMPOZITOR
Slovenački kompozitor koji svojim delima vrši prekretnicu slovena-
čke muzike ka modernijim pravcima, pa time utiče i na mlađe kompozitore.
Značajnija dela su mu: simfonijska poema "Vodeni duh" i "Mati", opere
"Medea", "Maska crvene smrti", balet "Iz Satanovog dnevnika", kao i mno-
ga instrumentalna i vokalna dela.
Hercog
ko.je.ko.258hercog,
Antonjin Dvoržak
(1841 - 1904)
KOMPOZITOR
žeški kompozitor romantičar. Među mnogobrojnim delima ističu se
simfonije, od kojih V "Iz novog sveta", zatim koncerti "Slovenske igre",
a od opera "Rusalka" i "Jakobinac"
Hercog
ko.je.ko.259hercog,
Igor Stravinski
(1882 - )
KOMPOZITOR
Znamenita dela ovog savremenog ruskog kompozitora su baleti "čar
ptica", "Petruška", "Posvećenje proleća", zatim opera-oratorijum "Kralj
Edip", čuvena "Simfonija psalama", kantata "Svadba" itd.
Hercog
ko.je.ko.260hercog,
Georg Fridrih Hendl
(1685 - 1759)
KOMPOZITOR
Nemački kompozitor barokne epohe. Značajne kompozicije su mu :
opere "Julije Cezar", "Rodelinda", oratorijumi "Izrael u Egiptu",
"Mesija", "Juda Makabejac" itd. Pisao je kopncerte za orgulje kao i
mnoga vokalna dela.
Hercog
ko.je.ko.261balinda,
GEORG FREIDRICH HäNDEL
kompozitor
(Halle an der Saale). Rodio se 23. februara 1685. godine. Bila mu je
namenjena karijera pravnika, ali je saksonski vojvoda Johann Adolf, u
čijoj je službi bio njegov otac, jednom prilikom čuo dečakovo sviranje
na orguljama i odmah uočio njegovu neobičnu darovitost. Uspeo je
nagovoriti oca da detetu dozvoli muzičko školovanje. Suprotno sudbini
toliko drugih kompozitora, kult Händel-ove muzike nije prestao ni posle
njegove smrti. Ovaj genijalni nemački kompozitor, naturalizovan u
Engleskoj, umro je u Londonu 14. aprila 1759. godine. Jednostavnost
kojoj je težio u muzici bila je rezultat neizmerno strpljivog procesa
pročišćavanja. Njegova duboko etička priroda zagovarala je čovekovo
dojstojanstvo i plemenitost, a u religiji i politici slobodu misli i
tolerantnost. Kao što je sam rekao: "čao bi mi bilo, ako sam svoje
slušaoce samo zabavljao; želeo sam ih učiniti boljima". Pred kraj
života potpuno je oslepeo ali je hrabro podnosio svoju sudbinu.
ko.je.ko.262balinda,
IGOR FJODOREVIž STRAVINSKI
ruski kompozitor
(Oranienbaum, Petrograd) Kao sin veoma cenjenog bas pevača Fjodora,
rodio se 17. juna 1882. godine. žuven je pasus u njegovoj
autobiografiji "o nesposobnosti muzike da bilo šta izrazi što leži
izvan dometa tonskog govora". Tim njegovim rečima mogu se suprostaviti
bezbrojna vlastita dela prožeta duboko humanim i poetski osmišljenjim
sadržajima. 1934. godine primio je francusko državljanstvo, a 1945.
američko, gde je i umro 6. aprila 1971. godine. (New York).
ko.je.ko.263balinda,
MILAN KAŠANIN
književnik
Rođen je 21. februara 1895. godine u Belom Manastiru. Studirao je književnost u
Zagrebu, a diplomirao na istoriji umetnosti u Parizu. Bio je direktor Narodnog
muzeja, Muzeja kneza Pavla i Galerije fresaka. Počeo je da objavljuje književne
radove u somborskoj Slozi. Pisao je pripovetke, romane, kritike, eseje i
studije iz istorije umetnosti. Najznačajnija su mu dela: pripovetke Jutrenja i
bdenja, romani Pijana zemlja i Trokošuljnik, te knjige kritika i eseja: Sudbine
i ljudi, Umetnost i umetnici, Srpska umetnost u Vojvodini, Srpska književnost u
srednjem veku, Kamena otkrića, Susreti i pisma, Dva veka srpskog slikarstva i
dr. Umro je u Beogradu 21. novembra 1981. godine.
ko.je.ko.264balinda,
SVETOZAR MILETIĆ
političar
Rođen je 10. februara 1826. godine u Mošorinu (Bačka). Kršteno ime Avram. U
Bratislavi, u đačkom društvu "Sloboda" javlja se kao pesnik. Diže Šajkaše u
buni protiv Mađara (1848). U Beču završava prava i doktorira. Ukidanjem Srpske
Vojvodine počinje njegova borba kao narodnog poslanika, pravnika i publiciste,
za ponovno njeno uspostavljanje. Bio je vođa srpskih poslanika na ugarskom
saboru. Osnivač je i šef Srpske narodne slobodoumne stranke u Ugarskoj, prvi
urednik Zastave, oko koje su se okupili najbolji srpski pisci i borci za
nacionalna prava. Biran je dva puta za gradonačelnika Novog Sada. Hapšen je i
više puta osuđivan na robiju. Ideal mu je bilo ujedinjenje srpstva na Balkanu.
Kada je planuo Nevesinjski ustanak (1875), tražio je da Srbija i Crna Gora
javno intervenišu u Bosni i Hercegovini. Bavio se i književnošću. Napisao je
poznatu pesmu "Već se srpska zastava svuda vije javno". Umro je u Vršcu (a
sahranjen u Novom Sadu) 22. januara 1901. godine.
ko.je.ko.265balinda,
ĐORĐE MILOVANOVIĆ GUZONjA
vojvoda
Rođen je sedamdesetih godina XVIII veka u čelezniku (kod Beograda). Jedan od
ustaničkih prvaka, učestvovao u svim bojevima oko Beograda. Karađorđe ga 1811.
postavlja za upravnika Beograda. Napušta Srbiju sa Karađorđem, ali se za vreme
kneza Miloša ponovo vraća u Srbiju. Ubijen je pod Rudnikom 1817. godine.
ko.je.ko.266balinda,
MILAN NEDELjKOVIĆ
meteorolog
Rođen je 27. septembra 1857. godine u Beogradu. Završio je u rodnom mestu
Veliku školu, a usavršavao se u Francuskoj. Profesor Velike škole i
Univerziteta u Beogradu. Osnovao je Opservatoriju i organizovao astronomsku i
meteorološku službu Kraljevine Srbije, koja će se posle Prvog svetskog rata
proširiti i na ostale delove ujedinjene zemlje. Umro je u Beogradu 16. februara
1950. godine.
ko.je.ko.267balinda,
VASA PELAGIĆ
narodni tribun
Rođen je 1838. godine u Gornjem čabaru. Arhimandrit, upravnik Bogoslovije u
Banja Luci. Studirajući na Univerzitetu u Moskvi, radio je na širenju njihovih
ideja uglavnom utopističkog socijalizma. Zbog revolucionarnog i
prosvetiteljskog rada u narodu, prognan je u Malu Aziju. Pobegao je iz
zatočeništva, prišao Ujedinjenoj omladini srpskoj i učestvovao u
Bosanko-hercegovačkom ustanku (1875), kada i piše "Program ustaničkih prava" i
druge memorandume. žim je ustanak ugušen, prebacio se u Srbiju gde je, kao
izrazit narodni tribun, mnogo doprineo popularisanju socijalističkih ideja.
Sarađuje u Srpskom zanatliji, Zanatlijskom savezu i drugim listovima. Napisao
je velik broj političkih, istorijskih, kulturnih i književnih dela za
prosvećivanje naroda, među kojima su najzapaženija: Istorija
bosansko-hercegovačke bune, Stvarni narodni učitelj, Spas Srbije i srpstva,
Preobražaj škole i nastave, Nauka o javnoj nastavi, Umovanje zdravog razuma,
Koliko nas košta Bog i gospodar, Poslanica Bogu, Odgovor na četiri društvena
pitanja, Socijalizam i osnovni preporođaj društva, Nauka i radni narod,
Blagodatnik i dr. Umro je u zatvoru u Požarevcu 25. januara 1899. godine.
ko.je.ko.268balinda,
PETAR I PETROVIĆ NjEGOŠ
mitropolit i vladar
Rođen je u aprilu 1747. godine u Njegušima. Školovao se u Rusiji. Prvi
crnogorski duhovni i svetovni vođ (1782-1830). Oslobodilac i ujedinitelj
crnogorskih plemena i velik borac protiv Turaka. Dao je prvi pisani zakonik
(1796) i bio u vezi sa Karađorđem. Bavio se književnim radom i ispevao više
pesama u narodnom duhu. Od njega je ostalo više poslanica crnogorskim
plemenima, pisanih jedrim narodnim jezikom. Umro je na Cetinju 18. oktobra
1830. godine.
ko.je.ko.269balinda,
STANOJE STAMATOVIĆ GLAVAŠ
vojvoda
Rođen je oko 1755. godine u Glibovcu (kod Smederevske Palanke). Poznat junački
harambaša u čijoj su četi hajdukovale mnoge ustaničke starešine, pa i sam vožd
Karađorđe. Bio je predložen za vođu, ali je na zboru u Orašcu (1804) prepustio
vođstvo Karađorđu. Istakao se u mnogim bojevima sa Turcima, a naročito na
Deligradu, pri oslobođenju Prokuplja i u opsadi Beograda. Posle propasti Srbije
(1813) ponovo se odmetnuo u hajduke, ali su Turci otkrili njegovo prisustvo kod
Glibovca i opkolili ga. Posle teške borbe poginuo je junački 13. februara 1815.
godine.
ko.je.ko.270balinda,
ALEKANDAR KARAĐORĐEVIĆ
kralj
Rođen je 17. decembra 1888. godine na Cetinju. Vojne nauke završio je u Rusiji.
Za vreme Balkanskog rata protiv Turaka, u odsudnoj bici na Ovčem Polju
(Kumanovska bitka), osvetio je Kosovo. Potukao je Turke i kod Prilepa, te rat
sa Turcima završio pobedonosnom bitkom kod Bitolja (19. novmebra 1912). Vrhovni
komandant turske vojske Ali Riza-paša predao se, jer je bio iznenađen napadom
preko Pelagonije, koja je bila poplavljena, te je srpska vojska nastupala kroz
duboku vodu, često i preko glave. Ovom bitkom ušao je u svetsku istoriju kao
velik vojskovođa. U Drugom balkanskom ratu učestvovao je u znamenitoj
Bregalničkoj bici, kada su Bugari razbijeni. Kraljevsku vlast preuzima kao
regent, a vrhovni komandant srpske vojske postaje uoči austrougarske objave
rata Srbiji. Izdao je tada kratak proglas vojsci: "Mi imamo ili da pobedimo ili
da sa čašću umremo..." Posle slavnih pobeda na Ceru i Kolubari, pred daleko
moćnijim neprijateljem i iznenadnim napadom Bugara, povlači se sa vojskom preko
albanskih gudura i bespuća (1915) sa rečima: "Ja želim da podelim sudbinu svoje
zemlje." žuvene su i njegove naredbe i proklamacije srpskoj vojsci pre Solunske
ofanzive. Proklamovao je ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca (1. decembra
1918), te po smrti svoga oca, kralja Petra I, postaje kralj Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca (1. decembra 1921). Zbog nastale političke krize u zemlji,
ukida Ustav, zavodi lični režim (1929) i donosi nov Ustav (1931). Prilikom
zvanične posete Francuskoj, ubijen je u Marselju od strane međunarodnih
zaverenika, 9. septembra 1934. godine.
ko.je.ko.271max.headroom,
IVANA ĆOJBAŠIĆ
muzičar
Ivana Ćojbašić je rođena 1964. god. u Beogradu. Diplomirala je
1986. godine na FMU u Beogradu na Odseku za klavir, u klasi
prof. Mire Vukdragović, gde je magistrirala 1989. godine.
Kao stipendista mađarske vlade za 1988. god. usavršavala se na
Muzičkoj akademiji "Franc List" u Budimpešti, u klasi prof. Edit
Hambalko, a 1990. god. stekla je diplomu Državnog muzičkog
konzervatorijuma "Luiđi Kerubini" u Firenci u klasi prof. Lučije
Pasalje.
Dobitnica je prvih i drugih nagrada na Republičkim i saveznim
takmičenjima učenika i studenata muzike, nagrade Univerziteta
umetnosti u Beogradu (1988), nagrada iz fondova "Katarina
Aćimović" i "Olga Mihailović" (1987. i 1988).
1990. godine osvojila je jednu od prvih nagrada na Međunarodnom
pijanističkom takmičenju "Rim 1990" održanog u Rimu u
organizaciji udruženja "Frederik Šopen", i petu nagradu kao
specijalnu nagradu žirija na Međunarodnom takmičenju pijanista
"Franc List" u italijanskom gradu Luki.
Nastupala je kao solista i klavirski saradnik u Jugoslaviji,
Mađarskoj i Italiji, a takođe je snimala za Radio i TV Beograd.
ko.je.ko.272balinda,
ĐORĐE LUKIĆ
general
Rođen je 17. aprila 1886. godine u Kragujevcu. Istakao se u Prvom balkanskom
ratu protiv Turaka, u bici kod Bitolja. U Prvom svetskom ratu artiljerijske
jedinice pod njegovom komandom nanele su na Mačkovom Kamenu (1914) teške
gubitke neprijateljskoj pešadiji. Posebno se istakao u borbama kod Kraljeva.
Povukao se sa svojim baterijama preko Albanije, da bi ih upotrebio kod Šendija
(1816) protiv austrijskih aviona koji su ugrožavali povlačenje srpske vojske.
Odlikovan je najvećim srpskim odlikovanjima. Umro je u Beogradu 15. maja 1953.
godine.
ko.je.ko.273balinda,
RAKA LEVAJAC
vojvoda
Rođen je oko 1777. godine u Donjoj Gorjevici. U Prvom srpskom ustanku istakao
se prilikom osvajanja Sjenice (1809), kada je zbog pokazanog junaštva i
umešnosti u vojevanju imenovan vojvodom. Sa žolak-Antom Simeonovićem, prodro je
do Nikšića i sjedinio se sa Crnogorcima. Po povratku iz Crne Gore postavljen je
za komandanta Užičkog grada, ali je 1813. smenjen zbog pobune. Kada je 1813.
propala Srbija, odmetnuo se u hajduke i učestvovao u boju na žačku (1815), gde
je u planini Jelici dočekao Turke i posekao sina Sulejman-paše Skopljaka. Posle
ustanka povukao se iz javnog života i umro u Mojsinju 17. oktobra 1833. godine.
ko.je.ko.274balinda,
KOSTA MILETIĆ
pukovnik
Rođen je 21. septembra 1874. godine u Aranđelovcu. Prvi vojni avijatičar
Srbije. Završio je Vojnu akademiju i vazduhoplovnu tehničku školu u
Lenjingradu. Organizator vazduhoplovstva, prve golubije pošte u Srbiji (1908) i
srpske vazduhoplovne komande (1913). Pri opsadi Skadra bio je komandir
Primorskog aeroplanskog odreda. U Drugom balkanskom i u Prvom svetskom ratu
komandant je Vazduhoplovne komande Srbije. Posle reorganizacije srpske vojske
(1916) postaje komandant aeroplanske eskadrile. Umro je u Beogradu 6. novembra
1953. godine.
ko.je.ko.275balinda,
MUTIMIR
knez
Sin kneza Vlastimira, srpski knez u drugoj polovini IX veka. Uspešno se odupro
snažnoj navali Bugara i stabilizovao državnu vlast. Za vreme njegove vladavine
izvršeno je pokrštavanje plemena nad kojima je vladao. Njegov najmlađi sin nosi
hrišćansko ime Stefan. Nasledili su ga sinovi oko 890. godine.
ko.je.ko.276balinda,
LUKIJAN MUŠICKI
vladika i pesnik
Rođen je 27. januara 1777. godine u Temerinu. Pravnik, filozof, prevodilac sa
grčkog i latinskog. Arhimandrit manastira Šišatovca (1812), prijatelj i
saradnik Vuka Karadžića, episkop gornjokarlovački. Prvi umetnički pesnik srpske
književnosti. Njegovim pesmama, sabranim kasnije u knjigu Stihotvorenija
(I-IV), u srpsku poeziju uveden je nov pravac - klasicizam. Najpoznatiji su mu
spevovi Glas narodoljubca i Glas arfe šišatovačke. Njegova poezija prožeta je
prosvetiteljskim idealima i snažnim srpskim rodoljubljem. Umro je u Gornjem
Karlovcu 15. marta 1837. godine.
ko.je.ko.277balinda,
DRAGIŠA MIŠOVIĆ
lekar
Rođen je 4. marta 1898. godine u Kulinovcima (kod žačka). Studirao je u
Francuskoj, a medicinu je završio u Pragu. Bio je velik protivnik autokratskog
tzv. "šestojanuarskog režima", pa je proganjan i hapšen (1935). Jedna od
najpopularnijih ličnosti naprednog pokreta u Srbiji. Povukao se u ilegalnost
(1938), ali je po direktivi Komunističke partije prihvatio poziv da izađe pred
Sud za zaštitu države. U insceniranoj saobraćajnoj nesreći pri prevoženju u
zatvor (sudar tramvaja i automobila) teško je povređen. Umro je posle dva dana
u Beogradu 18. januara 1930. godine.
ko.je.ko.278balinda,
SVETOZAR ĆOROVIĆ
književnik
Rođen je 29. maja 1875. godine u Mostaru. Počeo je da piše veoma mlad. Kao
retko talentovan pripovedač dao je sliku porobljene Hercegovine. I pored
stezanja krute austrijske cenzure gvozdenim lancima, uspeo je u velikoj meri da
književnim radovima uveri svet o potrebi slobodne Hercegovine. Zamahom najvećeg
idealiste neumorno je radio na svim poljima narodnog razvitka i narodne
slobode. Sa A. Šantićem pokrenuo je u Mostaru list Zora. Pisao je pripovetke,
romane, pesme i drame. Najpoznatija su mu dela: knjige pripovedaka U časovima
odmora, Moji poznanici i Brđani, romani Stojan Mutikaša, čenidba Pere Karantana
i Majčina Sultanija, drame Zulumćar i Kao vihor i dr. Umro je u Mostaru 17.
aprila 1919. godine.
ko.je.ko.279balinda,
PETAR UBAVKIĆ
vajar
Rođen je 19. septembra 1850. godine u Beogradu. Studirao je u Minhenu i Rimu.
Bio je prvi vajar Kneževine Srbije, član Srpskog učenog društva. Vajao je
najviše biste poznatih istorijskih ličnosti: Vuka Karadžića, Đure Daničića,
kneza Miloša, kralja Aleksandra Obrenovića, a najpoznatija njegova dela su:
grupa figura Ranjeni zastavnik, čena pod velom, Ciganka, Glava mlade žene i dr.
Umro je u Beogradu 27. juna 1910. godine.
ko.je.ko.280balinda,
ILIJA ŠOBAJIĆ
slikar
Rođen je 15. avgusta 1876. godine u Danilovgradu. Studirao je slikarstvo u Beču
i Parizu. Putovao je studijski po celoj Evorpi. Predavao je crtanje na Cetinju,
a posle Prvog svetskog rata na Umetničkoj školi u Beogradu. Radio je aktove,
portrete, kompozicije i pejzaže, a najviše se bavio crtežom. Izradio je
poštanske marke Crne Gore i nacrte za bakarni, nikleni, srebrni i zlatni novac.
Umro je u Begradu 29. jula 1953. godine.
ko.je.ko.281balinda,
STEVAN ŠUPLJIKAC
vojvoda
Rođen je 1786. godine u Petrinji. Posle gimnazije u Karlovcima i Šopronju
stupio je u austrijsku vojsku. General u austrijskoj i francuskoj vojsci,
ađutant maršala Marmona. Borac za srpska nacionalna prava u Vojvodini. Na
Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima (1848) izabran je za srpskog vojvodu u
Austriji. Umro je u Pančevu 15. decembra 1848. godine.
ko.je.ko.282balinda,
DOBROSLAV TODOROVIĆ
agronom
Rođen je 16. februara 1889. godine u Kraljevu. Profesor Poljoprivrednog
fakulteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka. Naučnik koji je objavio više
važnijih radova: Nova koncepcija obrade zemljišta, Plodored u Srbiji i njegova
evolucija, Mehanička analiza glavnih tipova zemljišta Srbije, Osnovne
poljoprivredne osobine Skopske kotline, univerzitetski udžbenik Opšte ratarstvo
na agroekološkoj osnovi, kao i mnoge članke i stručne rasprave. Umro je u
Beogradu 24. septembra 1959. godine.
ko.je.ko.283balinda,
VOJISLAV ŠOLA
političar
Rođen je 1863. godine u Mostaru. Vrlo mlad je ušao u javni život, boreći se za
nacionalna prava srpskog naroda. Već u Hercegovačkom ustanku dopao je tamnice
(1882), ali kao maloletnik nije kažnjen težom kaznom. Kao predsednik mostarske
srpske opštine, stajao je na čelu prvog organizovanog opozicionog pokreta Bosne
i Hercegovine protiv austrougarske uprave. Izabran je u Bosanski sabor, a bio
je i njegov potpredsednik (1910). Za vrema Prvog svetskog rata ponovo je u
tamnici iz koje izlazi posle kapitulacije Austro-Ugarske. Jedan je od
najistaknutijih organizatora Narodnog veća, a ušao je i u privremeno Narodno
prestavništvo. Umro je u Beogradu 1931. godine.
ko.je.ko.284balinda,
NEDELjKO žABRINOVIĆ
tipograf
Rođen je 2. februara 1895. godine u Sarajevu. Velik srpski patriota i
nacionalni revolucinar iz Bosne. Kada je posle štrajka štampara u Sarajevu
proteran, radio je u Trstu, Zagrebu i Beogradu. Učesnik u atentatu na
austrougarskog prestolonaslednika u Sarajevu (1914). Uhvaćen je i kao maloletan
osuđen na robiju. Umro je ne izdržavši zatvorski režim u Terezijenštatu 20.
januara 1916. godine.
ko.je.ko.285balinda,
HADčI RUVIM
arhimandrit
Rođen je 1744. godine u Babinoj Luci (kod Valjeva). Zamonašio se 1785, a
arhimandrit manastira Bogovađe postaje 1796. čivopisac i rezbar. Poznati su
njegovi ikonostasi u Bogovađi, Osečini i Krušedolu, Pećka patrijaršija sa
likovima svetaca, a sačuvani su i njegovi crteži po knjigama koje je čitao. Kao
znamenitog Srbina u predustaničkim danima, janičarske dahije pogubile su ga na
najsvirepiji način u Beogradu 29. januara 1804. godine.
ko.je.ko.286balinda,
JAKOV ORFELIN
ikonopisac
Rođen je sredinom XVIII veka u Sremskim Karlovcima. Slikarstvo je studirao u
Beču. Radio je u duhu starog srpskog, zografskog slikarstva sa bogatim
koloritom, najviše po crkvama i manastirima u Sremu i Bačkoj. Poznati su
njegovi ikonostasi u manastiru Grgetegu, u Staparu i Parabuću, u Sabornoj crkvi
u S. Karlovcima i dr. Radio je i portrete i bakroreze. Umro je u Sremskim
Karlovcima oko 20. oktobra 1803. godine.
ko.je.ko.287balinda,
DRAGUTIN NEMANjIĆ
kralj
Sin kralja Uroša i kraljice Jelene. Uz pomoć Ugara, jer je bio zet ugarskog
kralja Stefana V, zbacio je sa prestola svoga oca Uroša (1276), ali ne ostaje
dugo na prestolu Srbije. Na saboru u Deževu (1282) ustupio je presto bratu
Milutinu, pod uslovom da ovoga nasledi njegov sin Vladislav. Za sebe je zadržao
samo severne krajeve Srbije, sa Mačvom i Beogradom, koje je dobio od Ugara
zajedno sa severnom Bosnom. Savremenici su ga nazivali "sremski kralj", pošto
je severozapadna Srbija tada smatrana delom Srema. Uz pomoć brata Milutina
pokorio je gospodare Braničeva. Međutim, posle 1299. počeo je među braćom rat
za nasleđe koji je trajao više od deset godina. čivopisan je u Arilju i u
kapeli kraj Đurđevih Stupova. Umro je 1316. godine.
ko.je.ko.288balinda,
DIMITRIJE PAVLOVIĆ
patijarh
Rođen je 15. oktobra 1846. godine u Požarevcu. Posle Bogoslovije i Velike škole
studirao je u Parizu. Prvi patrijarh obnovljene Srpske patrijaršije
(1905-1930). Bio je učitelj, profesor, državni savetnik i episkop niški i
šabački. Bavio se i književnošću. Za vreme Prvog svetoskog rata držao je
rodoljubive besede izbeglicam na Krfu. Poslanicom koju je uputio ruskom caru i
narodu doprineo je da Rusija odluči da pomogne ustanicima Bosne i Hercegovine.
Izdao je Tipik Svetog Save. Umro je u Beogradu 6. aprila 1930. godine.
ko.je.ko.289balinda,
MILAN OBRENOVIĆ
vojvoda
Rođen je oko 1772. godine u Brusnici. Jedan od vodećih ustaničkih prvaka u
Prvom srpskom ustanku. Podigao je na ustanak Rudničku nahiju. Borio se na
Jagodini, Požarevcu, Smederevu, pod Beogradom, Užicu, Mišaru, Valjevu; sa
Karađorđem je prodro u Sandžak i učestovao u borbama za Novi Pazar, Sjenicu,
Novu Varoš i Prijepolje. Nije se slagao sa pojedinim Karađorđevim odlukama i sa
još nekim vojvodama stvorio je opoziciju. Kao srpski deputat poslat je u ruski
glavni štab u Bukurešt, radi pregovora za zajedničko vojevanje protiv Turaka.
Pretpostavlja se da je trovan po Karađorđevom nalogu u bukureštu 29. decembra
1810. godine.
ko.je.ko.290balinda,
STEFAN UROŠ NEMANjIĆ NEJAKI
car
Rođen je 1336. godine. Nasledio je svoga oca cara Dušana (1355) i punih pet
godina odupirao se pritiscima silnih velmoža i okolnih država. Najpre su se
otcepili Epir i Tesalija, a zatim Braničevo i Kučevo. Promovisao je za kralja
Vukašina Mrnjačevića. Umro je u decembru 1371. godine.
ko.je.ko.291balinda,
ALEKSANDAR BUGARSKI
arhitekt
Rođen je 1835. godine u Eperješu (Mađarska). Diplomirao na Univerzitetu u
Budimpešti. Redovni član Srpskog učenog društva. Izgradio je mnoge, još i danas
viđene zgrade u Beogradu, među kojima zgradu Narodnog pozorišta i Starog dvora
(danas Skupština grada Beograda) koje dolaze u sam vrh srpske arhitekture. Umro
je u Beogradu 11. avgusta 1891. godine.
ko.je.ko.292balinda,
LJUBINKA BOBIĆ
glumica
Rođena je 2. januara 1897. godine u Kruševcu. žlanica Narodnog pozorišta u
Beogradu. Veoma popularna, originalna i duhovita. Isticala je svoju ulogu u
komediji i drami, upečatljivo i živahno. Igrala je i na filmu. Napisala je
komedije Naši maniri, Otmeno društvo, Porodica Blo, Rista sportista. Umrla je u
Beogradu 3. decembra 1978. godine.
ko.je.ko.293balinda,
DUŠAN BOGDANOVIĆ
političar
Rođen je krajem prošlog veka u Lici. Studirao je filozofiju u Lajpcigu.
Saradnik lista Srbobran, organa srpsko-hrvatske koalicije. Posle propasti
Srbije (1916), otišao je u Švajcarsku a zatim u SAD, gde je radio na
prikupljanju dobrovoljaca, srpskih iseljenika, za odlazak na Solunski front.
Posle Prvog svetskog rata postaje potpredsednik Seljačke narodne stranke, a
bavi se publicistikom i prevođenjem istorijskih dela. Za vreme Drugog svetskog
rata sarađivao je sa KPJ i NOB. Zbog toga je uhapšen (1943) i streljan u
Beogradu 1944. godine.
ko.je.ko.294balinda,
MILAN OBRENOVIĆ
knez i kralj
Rođen je 10. avgusta 1854. godine u Jašiju (Rumunija). Dolazi za kneza Srbije
posle ubistva kneza Mihaila (1868). U vladavini se oslanja na vojsku. Prvi rat
protiv Turske završen je porazom, a iz drugog je Srbija izašla ojačana, sa
novim teritorijama na jugu i istoku. Na Berlinskom kongresu evropske sile su
priznale samostalnost i nezavisnost Srbije (1878). Zbog Sanstefanskog ugovora
sa Bugarskom i neslaganja, napušta oslonac na Rusiju i vezuje se za
Austro-Ugarsku sa kojom zaključuje tajnu konvenciju (1881), obavezujući se da
neće raditi protiv njenih interesa. Proglasio se za kralja Srbije (1882).
Ugušio je u krvi Timočku bunu (1883) i zaveo lični režim. Objavio je rat
Bugarskoj, kada se ona ujedinila sa Rumelijom. Savez sa Austro-Ugarskom,
ugušivanje u krvi Timočke bune i rat sa Bugarskom, doneli su mu takvu
nepopularnost da je, iako je doneo demokratski Ustav, bio primoran da abdicira
i napusti zemlju (1889). Umro je u Beču 29. januara 1901. godine.
ko.je.ko.295balinda,
PETAR TORODOVIĆ DOBRNjAC
vojvoda
Rođen je 1771. godine u Dobrnji (kod Požarevca). Do Prvog srpskog ustanka je
bio hajduk, a zatim buljubaša kod Milenka Stojkovića. Istakao se naročito u
bojevima na Ivankovcu, ćupriji, Paraćinu, Ražnju, Deligradu i Požarevcu. Zbog
hrabrosti i veštog rukovođenja ustaničkim jedinicama imenovan je za vojvodu i
komandanta krajinske vojske (1810). Nezadovoljan Karađorđevom upravom i
samovoljom, napustio je Srbiju (1809), ali se na intervenciju Rusa vratio. Iako
je postavljen za popečitelja pravosuđa (1811), dolazi ponovo u sukob sa
Karađorđem i Mladenom Milovanovićem, te ponovo napušta Srbiju (sa Milenkom
Stojkovićem). čiveo je u Jašiju (Rusija) sve do kraja Drugog srpskog ustanka, a
kada se vratio u Srbiju knez Miloš ga je imenovao za izaslanika kod ruskog cara
Aleksandra I. Umro je u Jašiju 6. oktobra 1831. godine.
ko.je.ko.296balinda,
STEVAN ŠIJAžKI
kompozitor
Rođen je 12. decembra 1885. godine u Starom Futogu. Osim komponovanja bavio se
još i horskim dirigovanjem i pedagoškim radom. Bio je horovođa u radničkim
društvima "Abrašević" i "Jedinstvo", u skopskom "Mokranjcu" itd. Muzički
narodni motivi čine osnovu njegovih horskih kompozicija. Značajan je njegov
horski ciklus Kratovske pesme, a od mnogih solo-pesama popularna je "Bila
jednom ruža jedna". Umro je u Beogradu 2. januara 1957. godine.
ko.je.ko.297balinda,
RODOLjUB žOLAKOVIĆ
političar
Rođen je 7. juna 1900. godine u Bijeljini. Diplomirao je na
Ekonomsko-komercijalnoj školi u Zagrebu. Politički borac, organizator
Socijalističke radničke partije (komunista). Osuđen na robiju zbog atentata na
ministra unutrašnjih poslova Kraljevine SHS u Delnicama. Posle izlaska sa
robije odlazi u emigraciju. Preveo je Kapital i Bedu filozofije Karla Marksa,
kao i Lenjinovu Državu i revoluciju. Učestvuje u borbi protiv fašizma u
Španiji, Francuskoj, Italiji. Jedan od orgnaizatora NOB u Jugoslaviji, član
Glavnog štaba, sekretar AVNOJ-a, u posleratnom periodu je na brojnim
funkcijama. Napisao je više publicističkih dela, a najznačajnija su: Španija u
plamenu, Kuća oplakana, Zapisi iz oslobodilačkog rata, Kazivanja o jednom
pokolenju i dr. Umro je u Beogradu 30. marta 1983. godine.
ko.je.ko.298balinda,
FILIP FILIPOVIĆ
političar
Rođen je 9. juna 1879. godine u žačku. Završio je tehničke nauke u Petrogradu i
učestvovao u ruskoj revoluciji. U Srbiju se vraća 1912, te učestvuje u Prvom
svetskom ratu. Istaknut rukovodilac radničkog pokreta Srbije. Na kongresu
ujedinjenja izabran je za sekretara Izvršnog veća Socijalističke radničke
partije (1919). Kasnije je jedan od osnivača i rukovodilaca Socijalističke
radničke partije Jugoslavije. Predsedavao je kongresu Komunističke partije
Jugoslavije u Vukovaru (1920), poslanik Komunističke partije i predsednik
Beogradske opštine. Povodom vidovdanskog atentata (na ministra unutrašnjih dela
Draškovića) osuđen je na dve godine robije, pa je emigrirao iz zemlje (1924).
Predstavnik KPJ u Balkanskoj komunističkoj federaciji i u IK Komunističke
internacionale, član Centralnog komiteta KPJ. Istakao se kao publicista: Balkan
i međunarodni internacionalizam, Razvitak društva u ogledalu istorijskog
materijalizma, Pedagogija matematike i dr. Uhapšen je u Moskvi za vreme
Staljinovih čistki (1937) i umro u zatvoru 1938. godine.
ko.je.ko.299balinda,
MILUTIN NEMANjIĆ
kralj
Sin kralja Uroša i kraljice Jelene. Kraljevsku vlast prepustio mu je stariji
brat Dragutin. Vladao je od 1282. do 1321. godine. Kada je preuzeo vlast napao
je Vizantiju i izbio na Egejsko more kod Kavale. Zauzeo je Skoplje, Gornji i
Donji Polog, Ovče polje, Zletovo, Poreč, Kičevo i Debar. Eksploatacijom bogatih
rudnika dolazi do sredstava za izdržavanje jače najamničke vojske. Pomaže brata
Dragutina da 1291. protera tatarske vazale iz Braničeva. Zbog toga ga je napao
bugarski knez Šišman, ali ga je srpski kralj suzbio i zauzeo Vidin. Kada je sa
Vizantijom sklopio mir, oženio se maloletnom Simonidom, kćerkom vizantijskog
cara Andronika II, i zadržao osvojene delove Makedonije. Posle smrti brata
Dragutina zaposeda njegove zemlje, ali su Mačvu i Beograd ponovo zauzeli
Mađari. Proširio je i ojačao Srbiju toliko da je postala najmoćnija država na
Balkanu. Pomagao je književnost i umetnost, a obnovio je i podigao mnoge crkve
i manastire: Gračanicu, Banjsku, Hilandar, Nagoričino i dr. Umro je iznenada u
Nerodimlju 29. oktobra 1321. godine.
ko.je.ko.300balinda,
MILOŠ OBILIĆ
kosovski junak
Pominjan je i pod imenom Kobilić ili Kobilović. Prem podacima Konstantina
Filozofa, biografa despota Stefana Lazarevića, dok je trajala Kosovska bitka,
dospeo je do čadora turskog sultana Murata i ubio ga, želeći da stvori haos u
turskoj vojsci i doprinese pobedi srpske vojske. Narodno predanje slavi ga (uz
Kraljevića Marka) kao najvećeg i najodvažnijeg srpskog junaka svih vremena, kao
oličenje hrabrosti i čestitosti. Tako je prikazan u narodnim pesmama i u
Njegoševom Gorskom vijencu. Pogubljen je na Kosovu 15. juna 1389. godine.
ko.je.ko.301balinda,
VOJISLAV J. ILIĆ
književnik
Rođen je 14. aprila 1860. godine u Beogradu. Veliki srpski rodoljub, učestvovao
je kao dobrovoljac u Srpsko-bugarskom ratu (1885). Korektor Državne štamparije,
vicekonzul u Prištini. Imao je kritičan stav prema društvu svog vremena. Jedan
je od vodećih srpskih liričara koji je udario temelje novoj poeziji, negujući
kult lepote. Njegove pesme imaju elegičan karakter. Obogatio je srpsku poeziju
novim oblicima i tonovima. Prvu zbirku pesama izdao je kao đak (1887). Srpska
književna zadruga izdala je njegova pesnička dela u dve knjige. Pored proze
(Nedelja sviće, Strašni ljubavnik i dr.) ogledao se i u književnim raspravama i
satiričnoj poeziji ("Maskenbal na Rudniku"), a poznate su njegove balade i
romanse ("Julija", "Pećina na Rudniku", "Korintska hetera", "Mramorni ubica" i
dr.). Najveći je njegov pesnički rad Ribar, koji podseća na Geteovog Fausta. I
za komični ep ima razvijen smisao, što pokazuje Amor na selu. Umro je u
Beogradu 21. januara 1894. godine.
ko.je.ko.302balinda,
MLADEN čUJOVIĆ
major
Rođen je 20. jula 1811. godine u Ješevcu (kod Kragujevca). Bio je vojni pitomac
u Rusiji. Ađutant kneza Mihaila i upravitelj Beograda, osuđen na pet godina i
prognan u Nemenikuće. Posle povratka kneza Miloša postaje načelnik Vojne uprave
i državni savetnik. Umro je u Beogradu 16. maja 1894. godine.
ko.je.ko.303dpaun,
>> Pominjan je i pod imenom Kobilić ili Kobilović.
... Milon, Miloin, Biliš Kobila, Miloš Kobila, Miloš Kobilić,
Miloš Kobiljević, Miloš Obiljević, Miloš Dragilović ...
U XVIII veku našlo se da je nepristojno ime koje potiče
od kobile, pa ga je srpski istorik Đurinac 1763. godine
preinačio u Obilić, od reči obilan, obilje (Jireček).
>> Prema podacima Konstantina Filozofa (...) dok je trajala
>> Kosovska bitka, dospeo je do čadora turskog sultana Murata
>> i ubio ga, želeći da stvori haos u
Ej, evo šta piše rečeni Kosta (40-ak godina posle KBitke):
"Među vojnicima koji su se borili pred vojskom, b e š e
n e k o v e o m a b l a g o r o d a n (podvukao dPaun),
koga oblagaše zavidljivci svome gospodinu i osumnjičiše
kao neverna. A ovaj, da pokaže vernost, a ujedno i hrabrost,
nađe zgodno vreme, ustremi se ka samome velikome načelniku kao
da je prebeglica, i njemu put otvoriše. A kada je bio blizu,
iznenada pojuri i zari mač u toga samoga gordoga i strašnoga
samodršca. A i tu sam pade od njih."
Zapažanje: kosovski heros je anoniman, to je samo "neko veoma
blagorodan"
Pitanje: zašto u krugovima na dvoru despota Stefana Lazarevića,
sina kneza Lazara, čoveka vrla i učena, nije bilo poznato ime
izvršioca herojskog dela na Kosovu? Moramo se začuditi što niko
nije učinio napor da se ono dozna, zar ne?
Odgovor: o tome sam napisao čitavu jednu raspravu.
v. Paun Es DURLIĆ, žIJA JE KULA MILOŠEVA KULA?, Razvitak br. 2,
Zaječar, 1989, 74-86 /ispred toga: LEGENDE I PREDANJA O MILOŠU
OBILIĆU KOD VLAHA U SEVEROISTOžNOJ SRBIJI, s.66-73/
dPaun
ko.je.ko.304vmisev,
> Pitanje: zašto u krugovima na dvoru despota Stefana Lazarevića, sina kne-
> za Lazara, čoveka vrla i učena, nije bilo poznato ime izvršioca herojskog
> dela na Kosovu? Moramo se začuditi što niko nije učinio napor da se ono
> dozna, zar ne?
> Odgovor: o tome sam napisao čitavu jednu raspravu
Interesantan pristup. Da li te tvoje rasprave ime negde u BG? Ako nema (a
i ako ima), da li bi bio tako dobar da to pošalješ na Sezam? Mene jako zani-
ma (verujem i ostale).
bye,
Vladimir
ko.je.ko.305dpaun,
>> Interesantan pristup. Da li te tvoje rasprave ime negde u BG?
Ima u Narodnoj biblioteci Srbije, u bibliotekama nekih fakulteta
(etnologija na Filozofskom, na primer), u bibliotekama Etnografskog i
Narodnog muzeja, u Etnografskom, Balkanološkom (i možda još po nekom)
institutu. U SANU takođe.
Pregledao sam, inače, original koji čuvam na disketama. Prvi deo
(legende) je faličan, pa sam morao da ga skratim, tako da na Sezam
mogu da pošaljem samo krnji tekst, bez (za mene) najlepših legendi
o Milošu Obiliću koje sam zapisao u okolini Golupca. Sama rasprava
je u redu, ali je poduža: 52K ASCII teksta, sa legendama oko 80K.
Ne znam da li Sezam dozvoljava ovoliki tekst kao prilog uz poruku?
dPaun
ko.je.ko.306dpaun,
Na osnovu pokrenute rasprave i iskazanog interesovanja,
šaljem svoja dva teksta posvećena folklorno-istorijskom
nasleđu, spletenog oko mita o Milošu Obiliću.
Uz ovu poruku, prikačen je fajl LEGEN.ZIP, i sadrži deo
legendi koje sam skupljao u s/i Srbiji. Njih valja najpre
pročitati, pa tek onda samu raspravu.
dPaun
legen.zipko.je.ko.307dpaun,
Uz ovu poruku prikačen je fajl MILOS.ZIP, sa tekstom
žIJA JE KULA MILOŠEVA KULA?
*
Kritički nastrojenom čitaocu preporučujem da najpre
štampa zadnji deo rada, u kome se nalazi naučni aparat,
i da ga drži pred sobom dok na ekranu bude čitao tekst,
kako bi mogao da prati digresije koje su u ovoj vrsti
posla neminovne. Na žalost, čitaoci sa Sezam-a biće
uskraćeni i za nekoliko ilustracija koje prate tekst u
"Razvitku".
=> Tekst se u pojedinim delovima oslanja na legende, pa
je neophodno najpre pročitati fajl LEGEN.ZIP
*
He, he: zamislite moju bi(bli)ografiju u kojoj će morati
da stoji "Objavljivao svoje radove ... na Sezamu"!
SysAdm, kaži jesam li prvi u ovome, da počnem odmah da se
hvalim?
Lep pozdrav svima, uz čestitke za uskršnje praznike,
Paun Es DURLIĆ, Majdanpek
milos.zipko.je.ko.308balinda,
LAZA TEODOROVIĆ
diplomat
Rođen je oko 1780. godine u Kaoni (kod Šapca). Završio je prava u Segedinu.
Pisar kod Jakova Nenadovića (1805), a posle sloma ustanka prelazi u Austriju i
zatim u Rusiju. Pisao je Karađorđev izveštaj o stanju u Srbiji 1813. koji je
predat ruskom caru Aleksandru I. Vraća se u Srbiju, radi u sudu, član je srpske
carigradske deputacije. Razilazi se sa knezom Milošem i prilazi
ustavobraniteljima. Namesništvo ga postavlja za člana Državnog saveta, ali knez
Mihailo ga primorava da napusti zemlju. Posredovanjem Porte i Rusije vraća se u
Srbiju. Za vreme kneza Aleksandra Karađorđevića ponovo je član Saveta, a zatim
i kapućehaja (poslanik) u Carigradu, gde je i umro 1. februara 1846. godine.
ko.je.ko.309balinda,
VOJISLAV SUBOTIĆ
lekar
Rođen je 6. januara 1859. godine u Novom Sadu. Studirao je medicinu i
usavršavao hirurgiju u Beču. Vodeći hirurg u Srbiji, šef hirurškog odeljenja
Opšte državne bolnice, osnivač Medicinskog fakulteta i profesor Univerziteta u
Beogradu. U oslobodilačkim ratovima Srbije (1912-1918) učestvovao je kao
rezervni sanitetski pukovnik. Objavio je više naučnih radova iz abdominalne
hirurgije, urologije, ortopedije i dr. Umro je u Beogradu 4. decembra 1924.
godine.
ko.je.ko.310balinda,
MARKO ŠTITARAC
knez
Rođen je 1782. godine u Donjem Štitaru (Mačva). Stupio je 1806. kao bećar u
četu buljubaše Konde, prelazi kod vojvode Luke Lazarevića uz koga je vojevao do
propasti Srbije (1813). Do Drugog srpskog ustanka hajdukovao je po okupiranoj
Srbiji, a zatim pristupa knezu Milošu i postaje najpoverljiviji čovek, te mu se
pripisuje da je bezobzirano likvidirao više Miloševih protivnika. Bio je
mačvanski knez. Umro je u selu Varni (Pocerina) 17. septembra 1830. godine.
ko.je.ko.311balinda,
JAŠA TOMIĆ
političar
Rođen je 11. oktobra 1856. godine u Vršcu. Studirao je u Beču i Pragu. Prelazi
u Srbiju i kao dobrovoljac učestvuje u borbama na Javoru. Učesnik je u
balkanskim ratovima, a Prvi svetski rat proveo je u internaciji. Novinarskim i
književnim radom bavi se od najranije mladosti. Sarađuje u Straži, Građevincu,
Samoupravi, a više godina uređuje Miletićevu Zastavu. Pored brošura sa borbenim
sadržajem, u kojima oštro napada nenarodni režim Beča i Pešte, objavio je i
popularnu knjigu Narodni prijatelj, trilogiju Kraljević Marko, romane Trulež i
Nazareni, zbirku pesama, rasprave čena i njeno pravo, O uzrocima zločina i dr.
Zbog ubistva M. Dimitrijevića uhapšen je i bačen na duži niz godina u Vacki
zatvor. Organizator je srpskih zemljoradničkih zadruga i urednik časopisa
Zemljoradnički prijatelj. Posle kapitulacije Austro-Ugarske na čelu je Velike
narodne skupštine Vojvodine koja je donela odluku o sjedinjenju Vojvodine sa
Srbijom (1918). Umro je u Novom Sadu 9. oktobra 1922. godine.
ko.je.ko.312balinda,
SIMO ŠOBAJIĆ
književnik
Rođen je 13. februara 1876. godine u Danilovgradu. Prekinuo je školovanje i
nastavio očevu trgovinu. Veoma mlad je počeo da obajvljuje pesme u Delu, Iskri
i Brankovom kolu. Pisao je političke članke u beogradskim listovima, bio je
jedan od osnivača Narodne misli u Nikšiću. U Bombaškoj aferi osuđen je na
dvadeset godina, pa je emigrirao. Štampao je knjigu pripovedaka, a
najzapaženiji je njegov rad Crnogorci, psihičke osobine Crnogoraca (po
uputstvima Cvijićevim). Umro je u Nikšiću 12. februara 1916. godine.
ko.je.ko.313balinda,
NIKOLA UZUNOVIĆ
državnik
Rođen je 3. maja 1873. godine u Nišu. Završio je prava u Beogradu i bio sudija.
Političar, pripadnik Radikalne stranke, više puta ministar agrarne reforme,
saobraćaja, građevine, socijalne politike ili bez portfeljai predsednik vlade
Kraljevine SHS i Jugoslavije (1926-1927, 1934). Osnivač i predsednik
Jugoslovenske nacionalne stranke (1932). Umro je 1954. godine.
ko.je.ko.314balinda,
MILOŠ BAJIĆ
baron
Rođen je 1822. godine u Požarevcu. Unuk kneza Miloša Obrenovića. Studirao je u
Papi, Šopronju i Budimpešti. Poslanik u ugarskom državnom Saboru. Sa ordenom
gvozdene krune dobio je baronat. Legator novosadske Srpske gimnazije. Umro je u
Varadiji 31. jula 1897. godine.
ko.je.ko.315balinda,
DRAGIŠA BRAŠOVAN
arhitekt
Rođen je 25. maja 1887. godine u Vršcu. Studirao je arhitekturu u Budimpešti.
žlan Srpske akademije nauka i umetnosti i Kraljevskog instituta britanskih
arhitekata. Pionir srpskog modernog arhitektonskog pokreta. U temeljima
savremene beogradske arhitekture je njegova Državna štamparija (danas BIGZ).
Projektovao je brojne privatne objekte i monumentalne javne zgrade, među kojima
su i: Genčićeva i Škarkina vila, Eskontna banka u Nušićevoj ulici, zgrada
Izvršnog veća Vojvodine u Novom Sadu. Umro je u Beogradu 7. aprila 1965.
godine.
ko.je.ko.316balinda,
MILAN BOGDANOVIĆ
književnik
Rođen je 4. januara 1892. godine u Beogradu. Profesor Univerziteta u Beogradu,
upravnik Narodnog pozorišta, član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Potpredsednik Saveza književnika Jugoslavije. Urednik Republike i Srpskog
književnog glasnika, sa M. Krležom je uređivao časopis Danas. Pobornik
realističkog pravca u savremenoj jugoslovenskoj književnosti. Vrstan stilista.
Jedan od najautoritativnijih književnih kritičara. Kritike je sabrao u knjigu
Stari i novi (I-IV). Pisao je o Vuku, Njegošu, Zmaju, Lazareviću i dr. od
starih, te o Andriću, Crnjanskom, Krleži, R. Petroviću, Daviču i dr. od novih
pisaca. Umro je u Beogradu 28. februara 1964. godine.
ko.je.ko.317balinda,
JOVAN BIJELIĆ
slikar
Rođen je 19. juna 1886. godine u Koluniću (Bosna). Studirao slikarstvo u
Parizu, Pragu, Krakovu. žlan Srpske akademije nauka i umetnosti. Jedan od
najznačajnijih slikara Jugoslavije između dva rata. Imao je privatnu slikarsku
školu iz koje su izašli mnogi značajni umetnici. žuvena su mu dela: Devojka,
Kupačica, Dvorište i dr. Umro je u Beogradu 12. marta 1964. godine.
ko.je.ko.318ndragan,
/ SysAdm, kaži jesam li prvi u ovome, da počnem odmah da se
SF first :)
ko.je.ko.319bpetrovic,
KRISTI Agata (Christie Agatha, 1890-1976), engleska knji-
ževnica, popularna u celom svetu po detektivskim romanima,
kojih je napisala veliki broj.Gl dela:
"Ubistvo u Orijent-ekspresu","Deset malih crnaca","Leš u
sarkofagu" itd.
ko.je.ko.320bpetrovic,
POLO Marko (Polo Marco, 1254-1324),najpoznatiji svetski
putnik srednjeg veka, iz Venecije, poreklom sa Korčule;
1271. krenuo na Daleki istok i proputovao jugozapadnu i
srednju aziju: Mesopotamiju,Kurdistan,Persiju,Turan,
pamir,Kineski Turkestan,Mongoliju, i stigao u Peking
1275; prvi Evropljanin koji je prešao preko Pamira,Turkestana
i Mongolije.Proputovao jegotovo celu Kinu 1275-92 a 1295 se
vratio u Evropu preko Indonezije,Singapura,Indijskog okeana,
Persije i Crnog mora.Opis svojih putovanja objavio 1298. u
knjizi koju je po njegovom kazivanju napisao italijanski
pisac Rusticijano iz Pize.
ko.je.ko.321balinda,
ARSENIJE LOMO
vojvoda
Rođen je oko 1774. godine u Dragolju (kod Rudnika). Jedan je od organizatora
Prvog srpskog ustanka. učestvovao je u borbama na Rudniku. Zbog pokazane
hrabrosti Karađorđe ga postavlja za buljubašu, a nešto kasnije i za vojvodu. Sa
svojim Kačarcima učestvuje u boju na Karanovcu, pri zauzeću Užica, a naročito
se ističe u odbrani Deligrada, gde se sa ostalim vojvodama držao još 40 dana
posle propasti Srbije. Jedan je od inicijatora dizanja Drugog srpskog ustanka.
Prvi je poveo borbu, potukavši turske aračlije u Jasenovcu. Zatim udara na
Rudnik i zauzima varoš a grad opkoljava. Tokatlićev barjaktar ga je na prevaru
ubio 20. aprila 1815. godine.
ko.je.ko.322balinda,
RAJKO LEŠJANIN
državnik
Rođen je 17. januara 1826. godine u Lešju (kod Paraćina). Studirao je prava u
Hajdelbergu i Parizu. Pravnik, profesor Velike škole u Beogradu, ministar
pravde Srbije (1867-1868) i kneževski namesnik. Zaslužan je za uređenje sudstva
u Srbiji. Napisao je prvi udžbenik rimskog prava na srpskom jeziku Institucije
Justinijanovog Rimskog prava i više stručnih rasprava. Umro je u Beču 19.
oktobra 1872. godine.
ko.je.ko.323balinda,
PAVLE JURIŠIĆ ŠTURM
general
Rođen je 22. avgusta 1848. godine u Gerlicu (Nemačka). Vojne škole završio je u
Vroclavu i Nansiju. Učestvovao je u Francusko-pruskom ratu kao poručnik.
Omogućio je bekstvo zarobljenom francuskom oficiru Petru Karađorđeviću,
potonjem kralju Srbije. Učestvovao je u ratu Srbije protiv Turske (1876) i
protiv Bugarske (1885), istakao se kao mlad oficir i unapređen je u čin
kapetana. Kralj Petar ga 1908. uzima za ađutanta. U balkanskim ratovima kao
komandant Drinske pa Dunavske divizije dobija čin generala. U Prvom svetskom
ratu komandovao je Trećom armijom. Odlikovan je Karađorđevom zvezdom, Takovskim
krstom i drugim vojnim odlikovanjima. Umro je u Beogradu 14. januara 1922.
godine.
ko.je.ko.324balinda,
MIHAILO ISAILOVIĆ
glumac i reditelj
Rođen je 15. oktobra 1870. godine u Kalafatu (Rumunija). Škole je učio u Gracu
i Beču, a glumačku karijeru počeo je u Lincu. Glumio je po raznim pozorištima u
Evropi i Severnoj Americi (Nirnberg, Bremen, Njujork, žikago itd.). Prvi
svetski rat je proveo u Bazelu. U Beogradu je prvi put gostovao krajem prošlog
veka (1898), a od tada je često gostovao. Glavni reditelj između dva rata u
Narodnom pozorištu u Beogradu, postavio je temelj modernom pozorišnom životu i
preciznoj režiji klasičnih (Šekspir) i modernih drama. žuvene su njegove uloge:
Ričard III, Jago, Šajlok, Franja Mor, Ivan Grozni i dr. Umro je u Beogradu 13.
jula 1938. godine.
ko.je.ko.325balinda,
MILAN JOVANOVIĆ BATUT
lekar
Rođen je 10. oktobra 1847. godine u Sremskoj Mitrovici. Studirao je medicinu u
Beču, a na specijalizaciji je u Minhenu, Berlinu, Parizu i Londonu. Profesor
Velike škole i Medicinskog fakulteta u Beogradu, naučnik i pisac. Objavio je
velik broj popularnih članaka i stručnih rasprava. Jedan je od osnivača
Trezvenjačkog pokreta u Srbiji, urednik i izdavač više medicinskih časopisa
(Zdravlje i dr.). Poznata su mu dela: Zdravlje i napredak naše dece, Bukvica
bolesti, Jektika i brak, Nadrilekari, Seljačka kuća i dr. Umro je u Beogradu
11. septembra 1932. godine.
ko.je.ko.326balinda,
KOSTA TODOROVIĆ
lekar
Rođen je 22. juna 1887. godine u Beogradu. Završio je medicinu u Gracu, a
usavršavao se u Parizu. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije
nauka i Nacionalne akademije za medicinu u Parizu. U oslobodilačkim ratovima
Srbije učestvovao kao sanitetski major. Objavio je preko 150 naučnih, stručnih
radova iz medicine, na srpskom i stranim jezicima. Objavio je više medicinskih
udžbenika, dobitnik je zlatne diplome Medicinskog fakulteta u Gracu i nagrade
AVNOJ-a itd. Poznat je njegov udžbenik infektivnih bolesti. Umro je u Beogradu
19. septembra 1975. godine.
ko.je.ko.327balinda,
MARKO TODOROVIĆ ABDULA
oberknez
Rođen je 1780. godine u Matejevcu (kod Niša). Barjaktar u Prvom i učesnik u
Drugom srpskom ustanku. Oberknez Požarevačke nahije. Digao je ustanak (Abdulina
buna) protiv kneza Miloša. Kako nije dobio veću podršku naroda, buna je ugušena
(1821). Ubijen je 1823. godine.
ko.je.ko.328balinda,
NIKOLA PAŠIĆ
državnik
Rođen je 19. decembra 1844. godine u Zaječaru. Studirao je na Politehnici u
Cirihu, jedan je od osnivača radikalnog pokreta u Srbiji i Narodne radikalne
stranke. Delegat Sveslovenskog odbora u Beogradu kod hercegovačkih ustanika. Sa
Starčevićem pokreće jugoslovensko pitanje u Austro-Ugarskoj. Radi na stvaranju
saveza balkanskih naroda i na narodnom jedinstvu u srpskim pokrajinama pod
tuđinom. Posle Timočke bune pobegao je i u odsustvu osuđen na smrt, a vratio se
u zemlju kada je Radikalna stranka dobila apsolutnu većinu na izborima i kad je
proglašena amnestija. Postaje predsednik vlade (1891) i sprovodi nacionalnu
politiku. Odlazi u Petrograd sa kraljem i upoznaje ruskog cara sa prilikama na
Balkanu. Kao poslanik u Rusiji sa Sveslovenskim odborom radi na rešavanju
jugoslovenskog pitanja. Naročito je aktivan kada je ponovo došao na čelo srpske
vlade, posle stupanja na presto kralja Petra I (1904). Od tada pa do smrti bio
je u vladi, kao ministar spoljnih poslova i predsednik, pa u svim značajnim
događajima na Balkanu aktivno učestvuje. Zaslužan je što je Srbija dobila tzv.
Carinski rat (1908). Na čelu je srpske vlade koja zaključuje savez sa Grčkom,
Crnom Gorom i Bugarskom i objavljuje rat Turskoj, posle kojeg su oslobođeni
Makedonija i Stara Srbija. Prvi svetski rat izbija posle Sarajevskog atentata
na austrijskog prestolonaslednika, jer srpska vlada na čelu sa njim odbija
bečki ultimatum. Vodi vrlo efikasnu političku borbu: pribira jugoslovensku
emigraciju, poziva Jugoslovenski odbor iz Londona i Pariza, aktivno učestvuje u
donošenju Krfske deklaracije (1917). Posle rata postaje šef jugoslovenske
delegacije na mirovnoj konferenciji u Parizu. Pod njegovim predsednikovanjem
izglasan je Vidovdanski ustav, prvi u istoriji prve jugoslovenske države -
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Umro je u Beogradu 10. decembra 1926.
godine.
ko.je.ko.329balinda,
NIKOLA I PETROVIĆ
knez i kralj
Rođen je 7. oktobra 1841. godine. u Njegušima. Stupio je na kneževski presto
Crne Gore 1860, a krunisan je za kralja 1910. Tesno je sarađivao sa Srbijom.
Posle neuspelog rata sa Turcima (1862), radio je sa knezom Mihailom na planu o
zajedničkoj borbi protiv Turaka i ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom. Pomagao je
ustanak u Hercegovini (1875) i sa Srbijom objavio rat Turskoj, odnevši nekoliko
pobeda od kojih je najčuvenija na Vučjem Dolu. Posle tog rata Crnoj Gori je
priznata nezavisnost (1878), uz teritorijalno proširenje i izlazak na more. U
balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu ratovao je na strani Srbije, ali je
ponudio Austro-Ugarskoj separatan mir, te je emigrirao iz zemlje i ražalovan od
Podgoričke skupštine. Bio je autokrata. Pisao je pesme i drame (rodoljubiva
pesma "Onamo, namo", drama Balkanska kraljica i dr.). Umro je u Kop Antibu (kod
Kana, u Francuskoj) 1. marta 1921. godine.
ko.je.ko.330balinda,
FJODOR IVANOVIž ŠALJAPIN
ruski pevač
(Kazan) Rodio se 13. februara 1873. Detinjstvo i mladost proveo je u bedi, dok
se nije sa sedamnaest godina priključio jednoj putujućoj ukrajinskoj pozorišnoj
družini. Sa 25. godina počinje njegova velika svetska slava pevajući na svih
pet kontinenata i svugde postizući senzacionalne uspehe kao bas-bariton
neobično velikog raspona posebno u dubokom registru. Sjedinjavao je na sebi
svojstven način, svoje izuzetne glasovne mogućnosti s urođenim darom za glumu.
Umro je 12. aprila 1938. godine u Parizu.
ko.je.ko.331balinda,
GIUSEPPE TARTINI
italijanski violinista i kompozitor
Rodio se u Piranu 8. aprila 1692. godine. O njegovom čarobnom sviranju
izveštavaju mnogi njegovi savremenici. Znatno je unapredio violinsku tehniku;
njegova tehnika gudala ostala je do danas uzornom. Umro je u Padovi 26.
februara 1770. godine. Celom svojom aktivnošću - kao violinista, pedagog,
muzički teoretičar i kompozitor - Tartini prestavlja originalnu ličnost;
njegova dela nisu do danas izgubila svoje izvanredne muzičke kvalitete i svoju
svežinu.
ko.je.ko.332balinda,
GEORG PHILIPP TELEMANN
nemački kompozitor
Rodio se u Magdeburgu 14. marta 1681. godine. Klavir je učio svega 14 dana i to
je, po njegovim rečima, bila njegova jedina muzička nastava. U svoje vreme bio
je cenjen, slavljen i poznat više nego Bach i Händel. Mattheson ga je smatrao
"najuzvišenijim muzičarem". Borio se za novo i napredno u muzici: "Ne sme se
umetnosti reći: ne možeš dalje. Može se uvek dalje, mora se uvek ići dalje."
Bio je, svakako, jedan od najobrazovanijih muzičara svoga vremena. Govorio je i
pisao na više jezika, poznavao je klasičnu i savremenu književnost, bavio se
pesništvom, pisao memoare, muzičke rasprave i teorijska dela. Bio je izvrstan
orguljaš i čembalista, svirao je i više drugih instrumenata; bio je dirigenti
administrator mnogih muzičkih ustanova. Umro je u Hamburgu 25. juna 1767.
godine. Posle smrti neopravdano zaboravljen; u XX veku doživeo je pravu
renesansu. Svoje sposobnosti i snage razbacivao je zadovoljavajući se površnim
rezultatima - umesto da ih pribere i usmeri na studiozni i uporni kompozitorski
rad koji je njegove savremenike Bacha, Händel-a i Glucka, za života manje
slavne, učinio besmrtnima.
ko.je.ko.333balinda,
CARL MARIA FRIEDRICH ERNST VON WEBER
nemački kompozitor
(Eutin, Holstein) Rodio se 18. novembra 1786. godine. Istorijsku ulogu ovog
umetnika najbolje je opisao H. Pfitzner: "Weber je došao na svet da bi napisao
žarobnog strelca". Tim delom nemačka operska umetnost se konačno odvaja od
dotada dominirajuće italijanske operske škole. Umro je u Londonu 5 juna 1826.
godine. Njegov biograf zaključije: "Kao zvezda Zornjača Suncu, tako Weber
prethodi Wagneru". Zastao je na pola puta, ne opirući se novim težnjama, ne
želeći da izda stara načela. Učinio je ono što je bilo u skladu sa idejnom
nadgradnjom njegove epohe.
ko.je.ko.334balinda,
STEVAN JAKOVLJEVIĆ
arhimandrit
Rođen je 1759. godine. Starešina Tronoškog manastira, velik rodoljub. Za vreme
Austro-turskog rata (1788-1791) radio je na stvaranju slobodne Srbije. Upućivao
je memorandume i molbe austrijskom i ruskom caru, da se dobije autonomija bar
za Beogradski pašaluk. Dejstvovao je i preko Temišvarskog sabora, a naročito je
nastojao da u tu svrhu angažuje mitropolita Stratimirovića, koji je kao veliki
patriota radio na stvaranju samostalne Srbije. Otrovao ga je zvornički paša,
kao opasnog protivnika Turske, u Zvorniku 1799. godine.
ko.je.ko.335balinda,
JOANIKIJE
patrijarh
Rođen je oko 1300. godine. Logotet cara Dušana, pećki arhiepiskop (1338), za
prvog srpskog patrijarha ustoličen je 1346. Postao je i prvi savetnik cara
Dušana, koga je i krunisao za cara. Izveo je reorganizaciju srpske crkve. Umro
je u Polumiru na Ibru 3. septembra 1354. godine.
ko.je.ko.336balinda,
LOUIS-HECTOR BERLIOZ
francuski kompozitor
(La Côte-Saint-André, IsŐre) Rodio se 11. decembra 1803. godine. Po očevoj
želji upisao je Medicinski fakultet u Parizu ali ubrzo ga napušta da bi se
bavio muzikom. To izaziva teške sukobe sa roditeljima i prestanak njihove
pomoći. Postaje vatreni poklonik romantizma. Zaljubljuje se u englesku glumicu
Harriett Smithson. U vezi sa tom ljubavlju je i postanak Symphonie fantastique.
žovek divljeg mladanačkog temperamenta, pesnik trajno uznemirene fantazije, u
svome privatnom životu ostao je nesrećan do smrti. Umro je u Parizu 8. marata
1869. godine. Bio je romantik neobuzdanog temperamenta. Nezadovoljstva u
bračnom životu; ekonomske teškoće koje su ga pratile kroz ceo život;
poboljevanje; samoća koju je teško podnosio (najbolji prijatelji, žena i jedini
sin umrli su pre njega); su izvori njegove duševne i telesne iscrpljenosti,
pesimizma iz kojeg nije nalazio izlaz. Smrt je našla samo senku olujnog
neustrašivog romantičara.
ko.je.ko.337balinda,
JOVAN UGLjEŠA MRNjAžEVIĆ
despot
Gospodar Serske oblasti od 1365. do 1371. godine. Sa bratom (kraljem Vukašinom)
ulazi u borbu protiv znatno jačih turskih snaga. Kod žernomena na Marici srpska
vojska je poražena a oba brata su poginula, 26. septembra 1371. godine.
ko.je.ko.338balinda,
JOVAN OBRENOVIĆ
vojvoda
Rođen je 1786. godine u Dobrnji (Šumadije). Brat kneza Miloša, učesnik u oba
srpska ustanka. Istakao se u borbama na Ljubiću, Dubiju i Požarevcu. Diplomata
i starešina radničkog i požeškog okruga. Napustio je Srbiju 1842. Umro je u
Novom Sadu 22. januara 1850. godine.
ko.je.ko.339balinda,
ARTURO TOSCANINI
dirigent
Rodio se u Parmi 25. marta 1867. godine. Postao je jedan od najvećih dirigenata
svih vremena počevši sasvim nenadano, zamenivši dirigenta koga je publika
izviždala za vreme izvođenja Verdijeve opere Aida u Rio de Janeiru. Sve do
duboke starosti suvereno je vladao opernim i koncertnim dvoranama gde god se
pojavio. Umro je u New Yorku 16. januara 1957. godine u 90. godini života.
ko.je.ko.340balinda,
GIUSEPPE VERDI
kompozitor
(Le Roncole, kraj Busseta, Parma) Rodio se 10. oktobra 1813. godine. Već u
ranom detinjstvu je pokazivao izvanrednu muzičku nadarenost, ali kao dete
siromašne gostioničarske porodice nije imao mogućnosti za redovno muzičko
obrazovanje. Nakon višegodišnjeg marljivog rada, pokušava da se, u devetnaestoj
godini, upiše na Milanski konzervatorij. Međutim ta ustanova, koja danas nosi
njegovo ime, bio je odbijen zbog nedovoljno savladanog umeća u sviranju klavira
a i zbog prekoračene starosne granice predviđene za prijem. Kao "pravi
nacionalni umetnik" Verdi piše u jednom od svojih pisama: "Ako su Nemci,
polazeći od Bacha stigli k' Wagneru, oni su to učinili kao dobri Nemci i sve je
u redu. Ali kad mi, naslednici jednog Palestrine, oponašamo Wagnera, činimo
muzički zločin i vršimo nešto beskorisno, ako ne i štetno." Umro je u Milanu
27. januara 1901. godine.
ko.je.ko.341balinda,
HEITOR VILLA-LOBOS
brazilski kompozitor
(Rio de Janeiro) Rodio se 5. marta 1887. godine. Veština u sviranju violončela,
stečena od oca muzičkog amatera, dobro mu je došla da se nakon njegove smrti
(sa 12 godina) zaposli kao kafanski svirač. Kontakt sa narodnom muzikom
presudno je uticao na njegov život i karijeru. Spada u najvažnije kompozitore
XX veka. Umro jhe u rodnom mestu 17. novembra 1959. godine.
ko.je.ko.342balinda,
ANTONIO VIVALDI
kompozitor i violinista
Svakako najveći italijanski barokni majstor orkestra za koji je posedovao
izvanredan smisao i osećaj, rodio se u Veneciji 4. marta 1678. godine. Pokopan
je u Beču 28. jula 1741. Posle smrti, vrlo brzo je pao u zaborav. Interes za
njega ponovo oživljuje od XIX veka uporedo sa Bachovom renesansom. Tek u novije
vreme, kada je pronađen veći deo njegovog dotad nepoznatog opusa, Vivaldija
treba oceniti kao središnju ličnost u evropskoj muzici prve polovine XVIII
veka.
ko.je.ko.343balinda,
RICHARD WAGNER
kompozitor
Rodio se u Leipzigu 22. maja 1813. godine. Njegova najpozitivnija idejna i
umetnička aktivnost bila je borba protiv konzervatizma i konvencionalnosti
muzičke scene. Nekim svojim pogledima i delima, dao je donekle povoda
ideolozima nemačkog fašizma da ga stave u središte pažnje i da ga čak proglase
svojim pretečom. Zbog lošeg zdravlja otputovao je u Veneciju radi oporavka.
Umro je 13. februara 1883. godine a sahranjen je u Bayreuthu, u parku vile
Wahnfried.
ko.je.ko.344balinda,
RAY CHARLES ROBINSON
pijanista i pevač
Ovaj virtuozni pijanist i jedan od najboljih savremenih pevača bluesa rodio se
23. septembra 1932. godine (Albany, Georgia). Od šeste godine je slep pa je
muziku učio u školi za slepe.
ko.je.ko.345balinda,
KONSTANTIN JOVANOVIĆ
arhitekt
Rođen je 13. januara 1849. godine u Beču. Dugo je živeo i radio u Beču i
Cirihu. Projektant modernizovanog renesansnog stila. Pored mnogobrojnih, veoma
zapaženih radova u inostranstvu, projektovao je u Beogradu, još i danas
monumentalnu zgradu Narodne biblioteke, Zadužbinu Nikole Spasića i palatu
Akademije likovih umetnosti (u Knez Mihailovoj) i dr. Umro je u Cirihu 15.
novembra 1923. godine.
ko.je.ko.346balinda,
STEFAN DUŠAN NEMANjIĆ
kralj i car
Rodio se oko 1308. godine. Sin kralja Stefana Dečanskog. Istakao se kao mladi
kralj Srba u bici protiv Bugara kod Velbužda (1330). Kralj Srba (1331-1345), a
car Srba, Grka i Bugara (1345-1355). Zbacio je sa prestola oca i ugušio pobunu
u Zeti. U borbi sa Vizantijom, proširo je svoju državu toliko da je postala
najveća država na Balkanu. Tada dolazi prvi put u sukob sa Turcima, koje pomaže
dotadašnji njegov saveznik Kantakuzin. U njegovo vreme Srpska država je
udvostručena. Za cara se proglasio 1345, a krunisan je sledeće godine na Uskrs
u Skoplju. Izdao je čuveni Zakonik, najznačajniji pravni spomenik srednjeg veka
(1349). Umro je iznenada, posle kraće bolesti, 20. decembra 1355. godine.
ko.je.ko.347balinda,
STEFAN UROŠ III NEMANjIĆ DEžANSKI
kralj
Sin kralja Milutina, koji ga je kao taoca dao Tatarima. Vratio se u Srbiju
1299. i kao mladi kralj upravljao je Zetom. Kada je ugušen ustanak koji je
podigao protiv oca, za kaznu je bio oslepljen i poslat u zatočeništvo u
Carigrad. Vratio se pred samu Milutinovu smrt, u borbi pobedio braću i postao
kralj Srbije (1321-1331). U velikoj bici na Velbuždu pobeđuje vizantijsku i
bugarsku vojsku (1330). U ovoj bici poginuo je bugarski car Mihajlo Šišman.
Podigao je manastir Dečani, po kome je i dobio naziv Dečanski. Protiv njega
pobunio se njegov sin Dušan, zbacio ga sa prestola i zatvorio u Zvečan. Umro je
pod nejasnim okolnostima 11. novembra 1331. godine.
ko.je.ko.348balinda,
BERTOLT BRECHT
nemački pesnik i dramatičar
Rodio se u Ausburgu 10. februara 1898. godine. Studirao je medicinu u
Münichenu, ali se posvetio literarnom radu. Razvio se u jednog od najuglednijih
nemačkih dramatičara novijeg doba. Do 1933. delovao je kao pozorišni dramaturg
i režiser u Münich-u i Berlinu. Nakon Drugog svetskog rata vratio se u istočni
Berlin gde je utemeljio Berliner Ensemble. Umro je u Berlinu 14. avgusta 1956.
godine.
ko.je.ko.349balinda,
ENRICO CARUSO
tenor
Rodio se 27. februara 1873. godine u Napulju. U najranijoj mladosti pokazivao
je veliki talenat za crtanje i pevanje. Kasnije, kao slavni tenor, rado se
bavio karikaturom. Njegov repertoar obuhvatao je 67 operskih uloga i oko 500
pesama. "...Velike glasovne mogućnosti sjedinile su se kod Carusa sa savršenom
tehnikom pevanja i izvanrednom interpretacijom; glas tamna, baršunasta tembra,
bio je podjednako intezivan, ali istovremeno i blag, u svim položajima. Njegovo
ime postalo je sinonim savršenog pevača..." Pevao je na italijanskom,
francuskom, španskom i engleskom jeziku, na svim većim opernim scenama Evrope i
Amerike. Najznačajnije kreacije su mu bile: Don José (Bizet, Carmen), Radames
(Verdi, Aida), Rodolfo (Puccini, La BohŐme) i Canio (Leoncavallo, Pagliacci).
Umro je 2. avgusta 1921. godine.
ko.je.ko.350balinda,
MOMžILO NASTASIJEVIĆ
književnik
Rođen je 5. oktobra 1894. godine u Gornjem Milanovcu. Studirao je francuski
jezik na Univerzitetu u Beogradu. Pesnik, pripovedač, dramski pisac. Odlikovao
se originalnim stilom i jezičkom invencijom. Značajnija dela su mu: pesme Pet
lirskih krugova, pripovetke Iz tamnog vilajeta, drame Kod Večne slavine, Gazda
Mladenova kći, Nedozvani, libreto Međuluško blago. Umro je u Beogradu 13.
februara 1938. godine.
ko.je.ko.351balinda,
PABLO CASALS
muzičar
29. decembra 1876. godine (Vendrell, Barcelona) rodio se ovaj španski
violočelist, dirigent i kompozitor. Svestran u svom muzičkom obrazovanju,
tehničar retkog savršenstva, svojim duboko proživljenim i jednostavnim
sviranjem otkrivao je sadržajnost umetničkog dela u svoj celovitosti i punoći.
ko.je.ko.352balinda,
MAURICE CHEVALIER
francuski pevač i glumac
Rodio se u Parizu 12. septembra 1888. godine. U najranijoj mladosti počinje
karijeru pevača zabavne muzike, a nakon Prvog svetskog rata već uživa i svetsku
slavu. Svakako jedan od najboljih i najpopularnijih pevača chansona svih
vremena.
ko.je.ko.353balinda,
LjUBICA OBRENOVIĆ
knjeginja
Rođena je 1788. godine u Srezojevcima (Šumadija). čena kneza Miloša i majka
kneza Mihaila Obrenovića. Znatno je doprinela podizanju ustanka u Srbiji i
Miloševim uspesima, kao uzorna žena i majka. Poznato je njeno hrabro držanje i
uticaj na ustanike u Drugom srpskom ustanku, kao i njene zakletve da će pre
sebe i decu ubiti nego rob turski postati. Umrla je u Novom Sadu 14. maja 1843.
godine.
ko.je.ko.354balinda,
>> Danas je 92 rođendan Desanke Maksimović!
DESANKA MAKSIMOVIĆ
pesnikinja
Rođena je 3. maja 1898. godine u Rabrovici (kod Valjeva). Studirala je
književnost, istoriju i istoriju umetnosti u Beogradu. Pisac
mnogobrojnih patriotskih pesama, pripovedaka, romana. Plodan dečiji
pisac. žlan Srpske akademije nauka i umetnosti. Poznate su joj zbirke
pesama: Pesme, Zeleni vitez, Pesnik i zavičaj, Otadžbino tu sam, Miris
zemlje, Tražim pomilovanje, Nemam više vremena, Slovo o ljubavi i
druge, kao i romani: Pradevojčica i Otvoren prozor. čivi u Beogradu.
ko.je.ko.355balinda,
>> Desanka Maksimović je rođena 1898. godine, ali stvarno
>> ima li ko tačan podatak! datumu. S tim da je kalendar preciziran.
Ti si (16. maja) rekao:
>> Danas je 92 rođendan Desanke Maksimović!
Ja sam pronašao da je datum njenog rođenja 3. maj 1898. Zato sam
posumnjao da je razlika od "čuvenih" 13. dana upravo ona razlika između
starog i novog kalendara. Pri tome ostaje greška u godinama (pod
uslovom da je podatak koji sam našao tačan!?) ali je datum samo uslovno
"pogrešan". Zato sam i rekao da mi se čini da si u pravu.
ko.je.ko.356balinda,
RADOSLAV NEMANjIĆ
kralj
Rođen je oko 1192. godine. Najstariji sin Stefana Prvovenčanog, srpski kralj
(1228-1233). Kuje prvi srpski novac. Bio je pod patronatom svoga tasta,
vizantijskog cara Todora Anđela. Kada je zbačen sa prestola, zakaluđerio se.
Sahranjen je u manastiru Studenica.
ko.je.ko.357balinda,
SIMEON ROKSANDIĆ
vajar
Rođen je 1. aprila 1874. godine u Majskim Poljanama (kod Gline). Završio je
Obrtnu školu u Zagrebu, a studirao je na Akademiji u Minhenu. Profesor i
direktor Umetničke škole u Beogradu. Učestvovao je u oslobodilačkim ratovima
Srbije 1912-1918. Jedan od osnivača grupe "Lada". Njegova umetnička dela
karakteriše poetski naturalizam. Poznata su mu dela: žukur-česma u Beogradu,
Ribar, Rob, Autoportret, Dečak koji vadi trn iz noge, Portret svastike, Mali
flautista, spomenik palim borcima u Vranju i dr. Umro je u Beogradu 12. januara
1943. godine.
ko.je.ko.358balinda,
JOHANNES BRAHMS
nemački kompozitor
Rodio se 7. maja 1833. godine u Hamburgu. Njegov otac rano primetio talenat
sina i poverio ga muzičkom vaspitanju. Već u desetoj godini prvi put javno
nastupa kao pijanista. U svom (poslednjem) članku Shumann predstavlja Brahms-a
nemačkoj muzičkoj javnosti: "...već je njegova spoljašnost nosila sve oznake
koje nam najavljuju: to je onaj pozvani. Za klavirom je počeo otkrivati čudesne
predele. Uvlačio nas je u sve žačaranije krugove, a njegovom zaista genijalnom
igrom pretvorio se klavir u orkestar glasova koji jecaju i kliču...". Nakon
povratka iz Bonna, gde je prisustvovao sahrani Clare Schumann, njegovo se
zdravstveno stanje naglo pogoršalo. Podmukloj bolesti (rak u jetri) nije bilo
leka. Umro je u Beču 3. aprila 1897. godine.
ko.je.ko.359balinda,
VARNAVA ROSIĆ
patrijarh
Rođen je 29. avgusta 1880. godine u Pljevljima. Kršteno ime mu je Petar.
Studirao je na petrogradskoj Duhovnoj akademiji. Veleško-debarski episkop,
skopski mitropolit, srpski patrijarh (1930-1937). Dao je Srpskoj pravoslavnoj
crkvi prvi Ustav. Umro je u Beogradu 24. jula 1937. godine.
ko.je.ko.360balinda,
MILOVAN VIDAKOVIĆ
književnik
Rođen je 1780. godine u Nemenikućama (Šumadija). Školovao se u Novom Sadu,
Temišvaru, Segedinu i Kežmarku. Profesor gimnazije. Začetnik srpskog romana.
Njegov književni rad je veoma obiman, u svoje vreme je jedan od najplodnijih
srpskih pisaca. Javlja se najpre kao autor spevova pisanih narodnim jezikom:
Istorija o prekrasnom Josifu, Putešestvije u Jerusalimu, i dr. Poznati su mu
romani: Usamljeni junoša, Velimir i Bosiljka, Ljubomir u Jelisiumu, Kasija
Carica i dr. Umro je u Budimpešti 28. oktobra 1841. godine.
ko.je.ko.361balinda,
TOMA VUžIĆ PERIŠIĆ
vojvoda
Rođen je 1787. godine u Bariču. Učestvovao je u Prvom srpskom ustanku, a
priključio se ustanicima Drugog srpskog ustanka već u prvim danima. Postaje
starešina Gruže. Kao komandant garde kneza Miloša ugušio je Đakovu bunu (1825).
Iako najpouzdaniji knežev čovek, najviše doprinosi da ovaj abdicira i napusti
Srbiju (1839). Stavivši se na čelo ustavobranitelja, kao najveći demagog svog
vremena, privoleo je i kneza Mihaila na abdikaciju (1842). Ugušio je Katansku
bunu (1844). Imao je velik uticaj na narod i Skupštinu sve do 1858, kada je na
vlast došao po drugi put knez Miloš. Umro je u zatvoru u Beogradu 1. jula 1859.
godine.
ko.je.ko.362balinda,
STEFAN VLADISLAV I NEMANjIĆ
kralj
Srpski kralj (1234-1243), drugi sin Stefana Prvovenčanog, koji je preoteo
presto od svog starijeg brata Radoslava. Podigao je manastir Mileševo u koji je
preneo mošti Sv. Save (Rastka Nemanjića). Sa prestola ga je zbacio njegov mlađi
brat Uroš. Umro je 1264. godine.
ko.je.ko.363zolika,
>> MILOVAN VIDAKOVIĆ
>> književnik
>>
>> Rođen je 1780. godine u Nemenikućama (Šumadija). Školovao se u Novom
>> Sadu, Temišvaru, Segedinu i Kežmarku. Profesor gimnazije. Začetnik
>> srpskog romana.
Prema nekim pisanim izvorima, gdin Vidaković je imao malo čudne seksualne
navike. Mnogo je voleo UžENIKE kojima je bio stanodavac... Tek toliko, da ne
promakne...
ko.je.ko.365balinda,
JAKOV IGNjATOVIĆ
književnik
Rođen je 26. novembra 1822. godine u Sentandreji (Mađarska). Prava je studirao
u Pešti i Kečkemetu. Advokat i veliki beležnik u Novom Sadu. Novinar, urednik
Vesnika, Novina srpskih, Letopisa Matice srpske i Nedeljnog lista. žlan Srpske
kraljevske akademije. Poslanik srpski u peštanskom parlamentu. Kao velik
prijatelj Mađara radio je na zbližavanju srpskog naroda sa mađarskim. Narodni
sekretar u Karlovcima. Književnik koji se ogledao u svim disciplinama, ali se
naročito ističe kao plodan romanopisac i pripovedač, koji ustaje protiv stranih
uticaja u srpskoj književnosti i traži nacionalnu orijentaciju. Smatra se za
tvorca realizma u srpskoj književnosti. Poznati su mu romani: Večiti
mladoženja, Vasa Rešpekt, Milan Nerandžić, žudan svet, Trpen-spasen, Stari i
novi majstori, Patnica, istorijski romani: Đurađ Branković, Deli Bakić i Mansoj
i Džemila, istorijska pripovetka Krv za rod, pozorišni komad Adam i berberin,
studija Misli o srpskom narodu, kao i nezaobilazni Memoari. Umro je u Novom
Sadu 23. juna 1889. godine.
ko.je.ko.366balinda,
MILAN AJVAZ
glumac
Rođen je 17. marta 1897. godine u Srpskom Krsturu. Pozorišni i filmski glumac,
dugo godina igrao je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu. Posebno se
istakao glumom u komedijama: na filmu u Pop ćiri i pop Spiri, a u pozorištu u
delima Gogolja, Držića, Sremca itd. Dobio je brojna glumačka i društvena
priznanja i nagrade. Umro je u Beogradu 28. marta 1980. godine.
ko.je.ko.367balinda,
SIMA MARKOVIĆ
knez
Rođen je oko 1760. godine u Velikom Borku (kraj Beograda). Jedan od vodećih
ljudi Prvog srpskog ustanka. Učestvovao je u mnogim bojevima na Drini i u
Mačvi, ističući se pri oslobađanju Loznice i Beograda (1806-1807), kada je sa
savske strane udario na Varoš-kapiju. Srpski deputat u Petrogradu, predsednik
Praviteljstvujuščeg sovjeta serbskog (od 1811), popečitelj (ministar) finansija
Srbije (1813). Komandant zapadnog fronta Srbije u ratu sa Turcima (1813). Posle
propasti ustanka prelazi u Austriju, ali se u Srbiju vraća krajem 1814. Sa
Pavlom Cukićem diže bunu protiv Miloša. Kada je buna ugušena, uhvaćen je i
pogubljen u Beogradu 9. marta 1817. godine.
ko.je.ko.368balinda,
KOSTA RUVARAC
književni kritičar
Rođen je 1837. godine u Starim Banovcima. Student prava, jedan od vođa srpske
omladine okupljene oko peštanskog omladinskog društva "Preodnica". Napisao je
brojne pripovetke i novele, kao i filološke i etnografske rasprave i članke.
Jedan od najznačajnijih književnih kritičara svog doba. Prevodio je značajna
dela sa nemačkog. Posthumno su objavljeni njegovi Sabrani spisi (u dva toma).
Umro je u Pešti 5. januara 1864. godine.
ko.je.ko.369balinda,
STEVAN SREMAC
književnik
Rođen je 11. novembra 1855. godine u Senti. Završio je Veliku školu u Beogradu.
Dobrovoljac u srpsko-turskim ratovima (pobegao je od kuće da bi otišao u rat).
Profesor gimnazije, izvanredan govornik, član Srpske kraljevske akademije.
Novinar, priče i humoreske objavljivao je u Rabošu, Srpskoj zastavi, Srpskom
pregledu i dr. Jedan od najistaknutijih srpskih realista. Pisao je romane i
pripovetke. Najznačajnija su mu dela: Iz knjiga starostavnih, Pop ćira i pop
Spira, Vukadin, Ivkova slava, Zona Zamfirova, Luminacija na selu itd. Umro je u
Sokobanji 12. avgusta 1906. godine.
ko.je.ko.370balinda,
STEVAN SINĐELIĆ
knez
Rođen je oko 1770. godine u selu Vojsci (Resava). Junak iz Prvog srpskog
ustanka, učesnik u svim bojevima sa Turcima u Pomoravlju (1804-1809), a
naročito se istakao u bojevima na Ivankovcu i Deligradu. Na brdu žegru kod Niša
(gde je i do danas sačuvana čuvena ćele-kula od ljudskih lobanja) zapalio je
barutni magacin i digao u vazduh ceo šanac u koji se sručio velik broj Turaka,
pa je tako i sam poginuo, sa preostalim svojim Resavcima koji su se junački
borili do poslednjeg, 19. maja 1809. godine.
ko.je.ko.371balinda,
JOVAN SKERLIĆ
književni kritičar
Rođen je 8. avgusta 1877. godine u Beogradu. Diplomirao je na Velikoj školi u
Beogradu, a doktorirao iz francuske književnosti u Lozani. Profesor Velike
škole i Univerziteta u Beogradu, član Srpske kraljevske akademije, narodni
poslanik. Prve radove satiričnog i socijalnog karaktera objavljuje u
Šaljivčini, Gedži, Delu, Zvezdi i u ondašnjim socijalističkim listovima.
Napisao je i nekoliko pripovedaka i prevodio francusku poeziju. Svoj glavni
književni rad, književnu kritiku, počeo je nešto kasnije. Najznačajnija su mu
dela: Jakov Ignjatović, Omladina i njena književnost, Srpska književnost u
XVIII veku, Istorija nove srpske književnosti, Svetozar Marković itd. Studije,
kritike i prikazi sakupljeni su u devet knjiga pod naslovom Pisci i knjige.
Veoma intenzivno radio je i na socijalnom i političkom polju, naročito posle
aneksije Bosne i Hercegovine, zagovarajući ideje jugoslovenske saradnje. Kao
vođ leve frakcije Radikalne stranke smatran je apostolom modernog nacionalizma
u jugoslovenskim krajevima pod Austro-Ugarskom. Neumorno piše članke u mnogim
novinama i časopisima. Zalagao se za potpuno jezičko jedinstvo Srba i Hrvata
(predlagao je ekavicu i latinicu), radio je na političkom ujedinjenju svih
Slovena u jednu državu, ali ujedinjenje nije doživeo pošto je prerano umro u
Beogradu 2. maja 1914. godine.
ko.je.ko.372balinda,
DUŠAN SIMOVIĆ
general
Rođen je 9. novembra 1882. godine u Kragujevcu. Armijski general, vođa vojnih
pučista koji su 27. marta 1941. oborili namesnički režim, iskoristivši
nezadovoljstvo naroda zbog pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu. Doveo je
maloletnog kralja Petra II na vlast i obrazovao prozapadno orijentisanu vladu.
U aprilskom ratu, pored resora predsedništva vlade, preuzima i položaj
načelnika štaba Vrhovne komande jugoslovenske vojske. U Londonu u emigraciji
stao je na čelo jugoslovenske vlade i radio na organizovanju otpora protiv
okupatora. Kao istoričar i vojni doktrinar, napisao je više dela među kojima su
najznačajnija: Srpsko-turski rat 1912-1913, Taktika vazduhoplovstva, Služba
veze i Savremene ratne doktrine. U zemlju se vratio posle rata i umro u
Beogradu 26. avgusta 1962. godine.
ko.je.ko.373balinda,
NIKODIM MILAŠ
episkop
Rođen je 4. aprila 1845. godine u Šibeniku. Kršteno ime mu je Nikola. Studirao
je filozofiju u Beču, a završio je kijevsku Duhovnu akademiju. Postao je
zadarski episkop 1890, pripadao je istaknutom krugu članova primorske Srpske
stranke, bio urednik Srpsko-dalmatinskog magazina i dopisni član Srpske
kraljevske akademije. Posebno je proučavao crkveno pravo i istoriju. Značajna
su njegova dela: Dostojanstvo u pravoslavnoj crkvi, Crkveno kazneno pravo,
Pravoslavna Dalmacija, Krmčija Savinska itd. Umro je u Dubrovniku 20. marta
1915. godine.
ko.je.ko.374balinda,
DUŠAN MATIĆ
književnik
Rođen je 31. avgusta 1898. godine u ćupriji. Filozofiju i prava studirao je u
Hajdelbergu, a doktorirao u Berlinu. Nadrealistički pesnik, esejista i
romansijer. žlan Srpske akademije nauka i umetnosti. U romanima je slikao
srpsko društvo pre Prvog svetskog rata. Najpoznatija su mu dela: Bagdala,
Buđenje materije, Laža i paralaža noći, Anina balska haljina, Proplanak i um i
dr. Umro je u Beogradu 12. septembra 1980. godine.
ko.je.ko.375balinda,
KSENIJA ATANASIJEVIĆ
filozof
Rođena je 5. februara 1894. godine u Beogradu. Studirala je u čenevi i Parizu,
a diplomirala je čistu filozofiju sa klasičnim jezicima i doktorirala u
Beogradu (kod B. Petronijevića). Prevodilac klasičnih filozofskih dela i pisac
filozofskih studija, članaka i metafizičkih i etičkih rasprava. Između dva rata
bila je profesor na Univerzitetu u Beogradu. U dva toma objavljeni su njeni
Filozofski fragmetni. Prevodila je dela Aristotela (Organon), Spinoze, Platona,
Adlera (Individualna psihologija) i dr. Umrla je u Beogradu 28. septembra 1981.
godine.
ko.je.ko.376balinda,
JEVREM OBRENOVIĆ
knez
Rođen je 1790. godine u Dobrnji (Šumadija). Posle kneza Miloša drugi čovek u
srbiji toga doba. Istakao se u više bojeva u Drugom srpskom ustanku. Knez
šabačke, sokoske, valjevske i beogradske nahije. Gubernator Beograda i
kneževski namesnik Srbije (1839-1840). Umro je u izgnanstvu u Vlaškoj 1856.
godine.
ko.je.ko.377balinda,
ĐURAĐ BRANKOVIĆ SMEDEREVAC
despot
Rođen je oko 1375. godine. Sin Vuka Brankovića, muž Proklete Jerine. Učestvovao
je u Angorskoj bici u vazalnom odnosu na strani Turaka, a u odredu srpske
vojske koju je predvodio njegov ujak despot Stefan Lazarević, čiji je naslednik
bio (1427-1456). Učestvuje u boju pod planinom Vitošom, gde je potučen sultan
Musa. Ratovao je protiv Mlečića u Zeti i izvojevao povoljan mir za Srbiju. Da
bi se održao između dva suparnička carstva, bio je vazal čas Turaka čas
Ugarske, pa tako produžavao vek poslednjim ostacima srpske srednjovekovne
države. Istakao se svojom velikom hrabrošću u više bojeva, a u miru je bio
izvanredan diplomata. Podigao je grad Smederevo i učinio ga svojom prestonicom.
Umro je 1456. godine.
ko.je.ko.378balinda,
čIVOJIN VASIĆ
pukovnik
Rođen je 1872. godine u Negotinu. Ađutant kralja Petra I. Učestvovao je u
Balkanskom ratu kao komandant puka. Istako se u borbama kod Novog Pazara, gde
je i ranjen. Kao komandant Krajinskog odreda i trupa opsedao je Vidin (1913). U
Prvom svetskom ratu učestvuje kao komandant 13. pešadijskog puka Timočke
divizije. Teško ranjen, pao je u neprijateljske ruke. Umro je u neprijateljskoj
bolnici kod Ljiga 14. novembra 1914. godine.
ko.je.ko.379balinda,
HADžI MELENTIJE STEVANOVIĆ
vladika
Rođen je 1750. godine u Birču (Bosna). Zakaluđerio se u manastiru Tronoši, a na
hadžiluk u Jerusalim išao je 1794. Postao je arhimandrit (1795), obnavlja
manastir Raču. Kada je planuo Prvi srpski ustanak, pristupa ustanicima i diže
na oružje Sokolsku nahiju, pa je imenovan za vojvodu i glavnog starešinu.
Učestvuje u bojevima kod Užica. Određen je 1810. od Narodne skupštine i
Karađorđa za poslanika u Bukureštu, da traži pomoć od glavnokomandujućeg ruske
vojske, a odlazi i u Petrograd kod ruskog cara koji je njegov trud nagradio
velikim zlatnim krstom i dijamantskim prstenom. Posle povratka u zemlju
posvećan je za vladiku šabačkog (1813), ali ubrzo prelazi u Srem. U Srbiju se
vraća 1815. i ostaje u manastiru Rači do smrti. Umro je 27. marta 1824. godine.
ko.je.ko.380balinda,
MILOŠ STOJIĆEVIĆ POCERAC
vojvoda
Rođen je oko 1775. godine u Vranjskoj (Pocerina). Kada su Turci prodrli preko
Drine, popalili Mačvu i ponovo zagospodarili Šapcem, odmetnuo se i hajdukovao
po Kitogu i planini Ceru, sve dok nije uspeo da pobegne Karađorđu u Beljin.
Istakao se u boju na Mišaru (1806), a za pokazano junaštvo Karađorđe ga imenuje
za vojvodu pocerskog. Slavno je vojevao protiv Turaka, pogubio je Mehmeda
Orukdžića na megdanu u polju ispod Beljina (1809). Ubio ga je hajduk Prelo,
kada je po Karađorđevom nalogu pošao da ga uhvati, u šumi Daništu 1811. godine.
ko.je.ko.381balinda,
MILICA STOJADINOVIĆ SRPKINjA
književnica
Rođena je 1830. godine u Bukovcu (Srem). Najznačajnija žena književnik u XIX
veku. Cenjena je zbog svojih romantičarskih stihova, među savremenicima bila
poznata kao "Vrdnička vila". Najznačajnije je njeno književno delo U Fruškoj
Gori, kao lirski dnevnik i kao dokumenat o dobu. Izdala je i tri knjige
patriotskih pesama. Umrla je u Beogradu 25. jula 1878. godine.
ko.je.ko.382balinda,
VLADIMIR S. STEFANOVIĆ KALENIĆ
dobrotvor
Rođen je 1851. godine u Malom Mokrom Lugu (Beograd). Bio je vlasnik velikih
površina zemljišta u Beogradu. Kao narodni dobrotvor svu imovinu, u vrednosti
od 22 miliona zlatnih dinara, zaveštao je srpskom narodu kao "Fond Vlajka
Kalenića" za dobrotvorne svrhe. Umro je u Beogradu 1907. godine.
ko.je.ko.383balinda,
KIRILO SAVIĆ
inženjer
Rođen je 26. januara 1870. godine u Ivanjici. Posle Velike škole u Beogradu
studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Berlinu. Profesor Univerziteta u
Beogradu i Više tehničke škole u Moskvi. žlan Srpske akademije nauka.
Učestvovao je u izgradnji železnica u Srbiji i SSSR. Učesnik je u balkanskim
ratovima, u Prvom svetskom ratu, kao i u ruskim revolucijama 1905. i 1917.
Posle Drugog svetskog rata bio je prvi predsednik beogradske opštine, savezni
poslanik i ministar u vladi FNRJ. Napisao je više stručnih dela: Građenje
železnice (u 4 knjige), Stanovitost Zemljinog trupa (2 knjige), Ublažavanje
uspona u tunelima i dr. Umro je u Beogradu 27. aprila 1957. godine.
ko.je.ko.384balinda,
PAVLE NENADOVIĆ
mitropolit
Rođen je 1699. godine u Budimu. žlan srpske narodne delegacije u Beču. Za
karlovačkog mitropolita izabran je 1749. Brinuo se za srpsko školstvo u
Austriji i osnivao arhive i biblioteke po manastirima i crkvama. Doprineo je
širenju rusko-slovenskog jezika kod Srba, naredbama svetšenstvu da upotrebljava
ruske knjige u vreme kada su vlasti vršile presiju na pravoslavno stanovništvo
da se pounijati. Umro je u Sremskim Karlovcima 15. avgusta 1768. godine.
ko.je.ko.385balinda,
LAZAR MUTAP
vojvoda
Rođen je sredinom XVIII veka u Prislonici (Šumadija). Bavio se mutavdžijskim
zanatom. Jedan od pokretača Prvog srpskog ustanka, učestvuje u borbama za
osvajanje Rudnika, žačka, Karanovca. Na Bratiću razbija Turke i odbacuje ih
preko Drine. U bojevima na Drini, Loznici i Deligradu, za pokazanu hrabrost
Karađorđe ga unapređuje u čin vojvode. Ističe se u bojevima na Senici, Novoj
Varoši, Novom Pazaru, Suvodolu, Kukutnici, Kolašinu, Prijepolju i Nikšiću.
Skupština ga potvrđuje za srpskog vojvodu (1811). Posle propasti ustanka ne
napušta Srbiju, skriva se po planinama, a predaje se Turcima tek kada je
proglašena amnestija. Spada među desetak vojvoda koje su na čelu Drugog srpskog
ustanka. Teško je ranjen u boju na žačku. Podleže ranama u svom rodnom mestu
Prislonici, krajem aprila 1815. godine.
ko.je.ko.386balinda,
MIROSLAV
knez
Brat velikog župana Nemanje. Humski knez u XII veku. Došao je u sukob sa
rimskom crkvom. U savezu sa Nemanjom napadao je Dubrovnik. Podigao je manastir
Sv. Petra u Bijelom Polju. Za njega je dijak Gligorije napisao Miroslavljevo
jevanđelje, jedan od najvećih i najznačajnijih spomenika srpske pismenosti XII
veka. Umro je krajem veka.
ko.je.ko.387balinda,
čIVOJIN MIŠIĆ
vojvoda
Rođen je 6. jula 1855. godine u Struganiku (kod Valjeva). Završio je
Artiljerijsku školu u Beogradu. Istakao se u oba srpsko-turska rata, uspešno
komandujući bataljonom i odredom. Posle Srpsko-bugarskog rata imenovan je za
pomoćnika načelnika Glavnog generalštaba. U Prvom svetskom ratu, za zasluge u
vođenju operacija srpske vojske u Cerskoj i Kolubarskoj bici, čime je najviše
doprineo da neprijatelj bude potučen i izbačen iz Srbije, dobio je čin vojvode
(1914). Kao komandant Prve armije onemogućio je nemački plan za opkoljavanje
srpske vojske. Prilikom povlačenja kroz Albaniju teško se razboleo, pa je
prebačen u Francusku na lečenje. Po ozdravljenju imenovan je za načelnika
Vrhovne komande. Rukovodi ofanzivom srpske vojske koja je probila
nemačko-bugarski front na Dobrom Polju i Kozjaku. Smelim akcijama najviše je
doprineo da bugarska i nemačka vojska kapituliraju i zemlja bude oslobođena.
Odlikovan je četiri puta Karađorđevom zvezdom sa mačevima, francuskom Legijom
časti i drugim najvišim domaćim i stranim vojnim odlikovanjima. Napisao je
poznato vojno delo Strategija i više rasprava. Umro je u Beogradu 7. januara
1921. godine.
ko.je.ko.388balinda,
MARKO MILjANOV
vojvoda i pisac
Rođen je 12. aprila 1833. godine u Medunu. Kučki vojvoda, jedan od najhrabrijih
ljudi svoga doba. Vodio je Kuče protiv Turaka u crnogorsko-turskim ratovima
(1862. i 1876-1878). Potiče iz porodice Drekalovića. Iako je tek u poznim
godinama naučio da piše, napisao je više dela od kojih su najpoznatija:
Primjeri čojstva i junaštva, Pleme Kuči, čivot i običaji Arbanasa i dr. Umro je
u Herceg-Novom 2. februara 1901. godine.
ko.je.ko.389balinda,
JOVAN STERIJA POPOVIĆ
književnik
Rođen je 1. januara 1806. godine u Vršcu. Studirao je prava u Kežmarku.
Pravnik, advokat, profesor Liceja, stolnonačelnik Ministarstva prosvete. Jedan
od osnivača Društva srpske slovesnosti, Narodnog muzeja i drugih prosvetnih
ustanova. Jedan od najvećih srpskih pozorišnih pisaca. Pored drama, tragedija i
komedija, pisao je pesme i romane. Najpoznatija su mu dela: komedije Laža i
paralaža, Pokondirena tikva, Zla žena, Tvrdica, Rodoljupci, čenidba i udadba,
Beograd nekad i sad, Prevara i pravda, Džandrljiv muž, tragedije Smrt Stefana
Dečanskog, Hajduci, Lahan, Vladislav, Skenderbeg, Toržestvo Srbije, San
Kraljevića Marka itd. Objavio je zbirku pesama Davorje, pseudoistorijski roman
Boj na Kosovu, i satirični Roman bez romana. Napisao je u vreme nacionalnog
buđenja poznatu himnu "Ustaj, ustaj, Srbine". Umro je u Vršcu 26. februara
1856. godine.
ko.je.ko.390balinda,
PETAR SEGEDINAC
ustanički vođa
Rođen je 1655. godine u Segedinu. Austrijski kapetan i srpski pukovnik, istakao
se u borbama protiv Turaka kod Arada. Digao je Srbe na bunu u Pomorišu, Bačkoj
i Posavini (1735). Kada je kao ustanički vođa uhvaćen, razapet je na točku. Da
bi zastrašili Srbe, Austrijanci su njegovo rastrgnuto telo preneli u Pečku i
obesili 1736. godine.
ko.je.ko.391balinda,
SVETOZAR PRIBIĆEVIĆ
političar
Rođen je 26. oktobra 1875. godine u Kostajnici. Studirao je matematiku i fiziku
u Zagrebu. Vođa Samostalne demokratske stranke, jedan od prvaka Srpsko-hrvatske
koalicije, bio je više puta ministar između dva rata. Urednik Novog Srbobrana.
Posle stvaranja Jugoslavije (1918) bio je odlučni pristalica centralizma i
unitarizma, a pred kraj života zagovarao je federativno uređenje države. Posle
internacije (1929) emigrirao je i u inostranstvu objavio knjigu Le dictature du
roi Aledžandre (prevod je posle Drugog svetskog rata objavljen u Beogradu).
Umro je u Pragu 15. septembra 1936. godine.
ko.je.ko.392balinda,
JOSIP SLAVENSKI (ŠTOLCER)
kompozitor
Rođen je 11. maja 1896. godine u žakovecu. Muziku je studirao u Budimpešti i
Pragu. Profesor Muzičke akademije u Beogradu. Jedan od najizrazitijih
stvaralaca u novijoj jugoslovenskoj muzici. Radio je na spajanju balkanskog
muzičkog folklora sa evropskom muzikom. Komponovao je Simfoniju Orijenta,
Balkanofoniju (za orkestar), Pesme moje majke, kao i brojne sonate. Umro je u
Beogradu 30. oktobra 1955. godine.
ko.je.ko.393balinda,
MEHMED SOKOLOVIĆ
veliki vezir
Rođen je oko 1505. godine u Sokolovićima (kod Rudog). Hrišćansko kršteno ime mu
je Bajo i spremao se za kaluđera, kao i njegov brat Makarije koji je postao
patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Odveden je kao momak od osamnaest godina
(danak u krvi) i poturčen. Školovao se u Jedrenu, a posle prelaska u Carigrad
dospeva u carski saraj gde postaje miljenik a zatim i zet sultana Sulejmana
Veličanstvenog koji će ga imenovati za prvog vezira (1565), kao izvanredno
sposobnog i hrabrog vojskovođu i političara. Za vreme sultana Selima, on je
gotovo neograničeni gospodar Turske. Prisilio je Austriju na mir (1568). Iako
ovenčan slavom ne zaboravlja svoje poreklo i diže mnogobrojne zadužbine, među
kojima je i monumentalni most kod Višegrada, remek-delo tadašnje arhitekture.
Zaslužan je za obnovu Pećke patrijaršije, na čije čelo je došao njegov brat
Makarije. Stradao je od ruke atentatora, fanatizovanog derviša, u Carigradu 11.
oktobra 1579. godine.
ko.je.ko.394balinda,
NIKOLA SPASIĆ
dobrotvor
Rođen je 2. novembra 1838. godine u Beogradu. Najjači finansijer i bankar
Srbije svoga doba. žlan Upravnog odbora Narodne banke, predsednik Prometne
banke i Beogradske berze. Celokupnu svoju imovinu zaveštao je srpskom narodu u
privredne i dobrotvorne svrhe. Umro je u Beogradu 1916. godine.
ko.je.ko.395balinda,
BOGDAN POPOVIĆ
književni kritičar
Rođen je 20. decembra 1863. godine u Beogradu. Posle studija na Velikoj školi u
Beogradu završio je Filozofski fakultet u Parizu. Profesor Univerziteta u
Beogradu, član Srpske kraljevske akademije, estetičar. Imao je velik upliv na
svoje savremenike, književne stvaraoce i umetničku publiku. Osnivač i jedan od
urednika Srpskog književnog glasnika. Zajedno sa Lj. Nedićem tvorac moderne
srpske književne kritike, u srpsku književnost uvodi načela moderne, pozitivne
estetike i stvara tradiciju da se književno piše. Napisao je veći broj studija
iz književnosti i umetnosti. Poznata je njegova Antologija novije srpske
lirike, kao i dela: O književnosti, Bomarše, Ogledi iz književnosti i
umetnosti, Alegorična satirična priča, Dva ogleda iz teorije stila i dr. Umro
je u Beogradu 7. novembra 1944. godine.
ko.je.ko.396balinda,
PETAR PRERADOVIĆ
pesnik
Rođen je 19. marta 1818. godine u Grabovnici (kod Bjelovara). Završio je Vojnu
akademiju u Bečkom Novom Mestu. General austrijske vojske (1859). Najznačajniji
pesnik epohe ilirizma. Zalagao se u svojim delima za bratstvo Srba i Hrvata,
jer je smatrao da su oni jedna celina, jedan narod. Bio je pravi narodni
pesnik, pisao je lirska, epska i dramska dela. Značajna su: zbirke pesama
Prvjenci i Nove pjesme, drama Kraljević Marko, spevovi Lopudska sirotica, Prvi
ljudi, Pustinjak, libreto: Vladimir i Kosara, a od pojedinačnih pesama
najpoznatija mu je "Zora puca biće dana". Umro je u Farafeldu (kod Beča) 18.
avgusta 1872. godine.
ko.je.ko.397balinda,
MIHAILO PUPIN
naučnik
Rođen je 27. septembra 1854. godine u Idvoru (Banat). Fizičar, elektroničar,
matematičar i pisac. Doktorirao je na Kolumbijskom univerzitetu u SAD, gde je
postao i profesor fizike i predsednik Instituta radio-inženjera. Kolumbijski
tehnički fakultet danas nosi njegovo ime. Za pronalaske na polju fizike i
elektronike dobio je najveća priznanja u svetu (Edisonovu medalju), kao i 15
doktorata raznih država. Bio je savetnik predsednika SAD, imao je značajnu
ulogu u životu Srba u SAD, predsednik Saveza ujedinjenih Srba u SAD, počasni
konzul Srbije, srpski delegat na mirovnoj konferenciji u Parizu (1918). žlan
Srpske kraljevske akademije. Za delo u kojem je opisao svoj život Immigrant to
Inventor (kod nas objavljeno pod naslovom Od pašnjaka do naučnika) dobio je
najveće priznanje u Americi-Pulicerovu nagradu, a objavio je i udžbenik
termodinamike i dr. Imao je mnogobrojne pronalaske, među kojima su tzv.
"Pupinovi kalemi", koji omogućavaju prenos telefonskih razgovora na veliku
daljinu, sekundarna radijacija rentgenskih zraka, elektromagnetni detektori i
dr. Velik rodoljub i dobrotvor srpskog naroda. Umro je u Njujorku 12. marta
1935. godine.
ko.je.ko.398balinda,
STEVAN PETROVIĆ KNIĆANIN
vojvoda
Rođen je 15. februara 1807. godine u Kniću (kod Kragujevca). žlan Državnog
saveta Srbije, nedelju dana ministar unutrašnjih dela (1854). Posle izbijanja
srpskog ustanka u Vojvodini, prelazi sa grupom dobrovoljaca u Srem i staje na
čelo srpskih ustanika. Bio je nepobediv vojskovođa u borbama sa Mađarima, za
autonomnu Srpsku Vojvodinu (1848-1849). Umro je u Beogradu 14. maja 1855.
godine.
ko.je.ko.399balinda,
ĐORĐE PETROVIĆ KARAĐORĐE
vožd Srbije
Rođen je 1768. godine u Viševcu (Šumadija). Narodni vođa u Prvom srpskom
ustanku i oslobodilac Srbije. Hajdukuje veoma mlad, a da bi naučio da vojuje
prešao je u Austriju, stupio u frajkor (Srpski dobrovoljački odred) i kao
podoficir učestvovao u Austro-turskom ratu (1788-1791). Posle povlačenja
austrijske vojske iz Srbije ostaje u zemlji i zbog turskog zuluma ponovo se
odmeće u hajduke. Kada su dahije preuzele vlast u Beogradu i krenule u pašaluk
da poseku sve kneževe, srpski glavari sakupe se kraj Orašca i dogovore da dignu
ustanak, a njega izaberu za vođu ustanika (1804). Borba za oslobođenje trajala
je tri godine, do osvajanja Beograda, a zatim se proširila i izvan Beogradskog
pašaluka (1807-1912). Kada su Turci izbačeni iz Srbije, on radi na organizaciji
uprave i ispoljava sklonost ka neograničenoj ličnoj vladavini, što je doprinelo
da se protiv njega stvori jaka opozicija ostalih ustaničkih vođa. Zbog
uklanjanja nekoliko značajnih i dokazano hrabrih i sposobnih vojvoda (među
kojima je i Miloš Obrenović), prilikom snažnog, novog udarnog talasa Osmanlija
(1813), Srbija nije izdržala nalet velike turske armije i bila je pregažena. Sa
nekoliko vojskovođa pobegao je u Austriju, a zatim otišao u Rusiju. Po nagovoru
vođstva grčke ustaničke organizacije "Heterije" odlučuje da se ilegalno vrati u
Srbiju (1817). Kada je njegova namera otkrivena, da ne bi ponovo došlo do
krvoprolića sa Turcima, na zboru kneževa u Beogradu odlučeno je da bude
likvidiran. Ubijen je noću u Radovljanskom lugu kod Smedereva, 25. jula 1817.
godine.
ko.je.ko.400balinda,
TANASIJE TANASKO RAJIĆ
vojvoda
Rođen je oko 1775. godine u Stragarima. Učestvovao je kao srpski dobrovoljac
(frajkor) u Austro-turskom ratu (1788-1891). U Prvom srpskom ustanku bio je
Karađorđev telohranitelj i barjaktar srpskih ustanika. Istakao se u borbama
protiv Turaka, a naročito kod Jasenica gde je sa 2.000 ustanika razbio vojsku
Alije Gušanca. Veliki junak u Drugom srpskom ustanku. Poginuo je junački u boju
protiv Turaka na Ljubiću (kod žačka), ne dozvolivši da srpski ustanički
položaji budu opkoljeni i topovi uništeni, 25. maja 1815. godine.
ko.je.ko.401balinda,
VLADISLAV PETKOVIĆ DIS
pesnik
Rođen je 29. februara 1880. godine u Zablaći (kod Zaječara). Posle gimnazije
radio je kao učitelj i carinski činovnik. Jedan od najznačajnijih srpskih
lirskih pesnika. Njegova poezija je odudarala od poezije drugih naših pesnika
onog vremena, jer je bila deo intimnog, unutrašnjeg života, poezija maštanja i
snova sa odsustvom materijalnog sveta. Njegov pesimizam, kao odraz ličnog bola
i osećanja nečeg izgubljenog u životu, odvodio ga je u život nestvarnosti,
živeo je boemski. Objavio je zbirke Utopljene duše i Mi čekamo cara.
Najpoznatije su mu pesme: "Tamnica", "Možda spava" i "Nirvana". Utopio se kod
Krfa u brodu torpedovanom od nemačke podmornice 16. maja 1917. godine.
ko.je.ko.402balinda,
JOVAN RISTIĆ
državnik
Rođen je 4. januara 1831. godine u Kragujevcu. Kao licejski đak učestvuje u
revolucionarnom srpskom pokretu u Ugarskoj (1848). Doktorirao je u Hajdelbergu.
Državničku karijeru otpočeo je kao sekretar srpske deputacije koju je knez
Mihailo poslao na pregovore u Carigrad (1860). Kasnije je postavljen za srpskog
poslanika u Carigradu. Postaje vođ Srpske liberalne stranke. Posle pogibije
kneza Mihaila, izabran je za kneževskog namesnika (1868-1872). Postaje najpre
ministar inostranih dela, a zatim i predsednik srpske vlade koja je vodila rat
sa Turskom (1877), posle kojeg su Srbiji pripali: Niš, Pirot, Vranje i
Prokuplje. Posle ostavke kralja Milana (1889) postaje ponovo kraljevski
namesnik (1889-1893). Sem na diplomatskom i političkom polju, istakao se i kao
istoričar. žuvena su njegova dela: Diplomatska istorija Srbije i Spoljašnji
odnosi Srbije od 1848. do 1872. Bio je predsednik Srpske kraljevske akademije.
Umro je u Beogradu 23. avgusta 1899. godine.
ko.je.ko.403balinda,
MILAN RAKIĆ
pesnik
Rođen je 18. septembra 1876. godine u Beogradu. Završio je prava u Parizu.
Vicekonzul u Prištini, Skoplju i Solunu, te otpravnik poslova i poslanik Srbije
u Kopenhagenu, Štokholmu, Sofiji i Rimu. žlan Srpske kraljevske akademije,
predsednik PEN-kluba. Izvanredan srpski lirski pesnik i esejista. Pesnik
unutrašnjih nemira i sukoba, pesimist, reformator stiha, misaon i osećajan.
Njegova se dela rado čitaju, a čuvene su mu pesme: "Na Gazi Mestanu",
"Jefimija", "Simonida", "U kvrgama", "Misao", "Dolap" i dr. Njegove pesme
spadaju u najbolje pesme srpske i jugoslovenske lirike na početku XX veka.
Objavio je dve knjige sa jednostavnim naslovom Pesme, te Nove pesme. Umro je u
Srebrnjaku kod Zagreba 30. juna 1938. godine.
ko.je.ko.404balinda,
NADEčDA PETROVIĆ
slikarka
Rođena je 12. oktobra 1873. godine u žačku. Velika srpska slikarka. Najbolji
predstavnik impresionizma u jugoslovenskoj umetnosti. Studirala je u Minhenu i
Parizu. Karakteriše je snažan i bogat kolorit. Osnivač Kola srpskih sestara. Za
vreme balkanskih i Prvog svetskog rata kao bolničarka je negovala ranjenike na
frontu. Više njenih radova čuva Narodni muzej u Beogradu. žuveni su njeni
pejzaži iz Resnika, portreti oca, majke i sestara, fovistički i
ekspresionistički slikani predeli. Umrla je u Valjevu 3. aprila 1915. godine.
ko.je.ko.405balinda,
LAZAR PAžU
državnik
Rođen je 1. marta 1855. godine u žurugu (Bačka). Doktorat medicine stekao je na
Univerzitetu u Berlinu, ali su ga više interesovali narodna ekonomija i
finansijske nauke. Jedno vreme se bavi i novinarstvom, bio je urednik Straže. U
Beogradu je najpre opštinski lekar, šef opštinskog saniteta, upravnik Državnih
monopola i Novčanog zavoda, te najzad i ministar finansija (1904-1905,
1907-1908, 1912-1914). Nekadašnji socijalista i ugledan prvak Radikalne
stranke, bio je velik Srbin, a svoj rad je posvetio na dobrobit srpstva. Imao
je uvek pred sobom vaskrs Srbije, a njegova državnička sposobnost tome je mnogo
doprinela. Ne zadužujući se, izdržala je Srbija najveće ratne napore i
ostvarila konačnu pobedu. Umro je u Vrnjcima 12. oktobra 1915. godine.
ko.je.ko.406balinda,
JOVAN KURSULA
vojvoda
Rođen je 1768. godine u Gornjoj Gorjevici (Šumadija). U Prvom srpskom ustanku
prišao je sa svojim ustanicima Karađorđu, učestvovao u boju kod žačka i na
Karanovcu i dobio čin vojvode. Naročito se istakao u boju na Varvarinu. Umro je
od zadobijenih teških rana na Deligradu, 16. avgusta 1813. godine.
ko.je.ko.407balinda,
ALEKSANDR ALEKSANDROVIž ALJEHIN
šahista
Rodio se u Moskvi 29. novembra 1927. godine. Emigrirao je u Francusku,
doktorirao prava, ali je ceo svoj šivot posvetio šahu i postao najistaknutiji
šahista između dva svetska rata. Postao je četvrti prvak sveta u šahu u meču sa
Capablancom koji je počeo u Buenos Airesu 1. novembra 1927. godine. Meč je
trajao dva i po meseca, a rezultat je bio 6 pobeda, 3 poraza i 25 remija.
Aljehin je bio svetski prvak u šahu od 1927. do 1935. i od 1937. do kraja
života. Umro je 24. marta 1946. godine (Estorial). Poslednje godine života
proveo je u Španiji i Portugaliji; posmrtni ostaci kasnije su preneti u Pariz.
Na njegovom grobu FIDE je podigla spomenik sa natpisom: "A. A., genije šaha
Rusije i Francuske".
ko.je.ko.408balinda,
MARKO KRALjEVIĆ
kralj
Sin kralja Vukašina. Prvi put se pominje kao poslanik cara Uroša (1361). Turski
vazal, zadržao je titulu srpskog kralja nasleđenu od oca. Vladao je zapadnom
Makedonijom. Iako u istoriji malo poznata ličnost kao vladar, poznatiji je u
narodu kao epska ličnost zbog svojih izuzetnih kvaliteta, herojstva,
pravednosti i čestitosti. Najpopularnija je ličnost srpskih narodnih pesama.
Kao turski vazal, pod sultanom Bajazitom učestvovao je u bici na Rovinama
(Rumunija), protiv vlaškog vojvode Mirče, gde je i poginuo 17. maja 1395.
godine.
ko.je.ko.409balinda,
VALERIJAN (VASA) PRIBIĆEVIĆ
episkop
Rođen je 21. marta 1870. godine u Hrvatskoj Dubici. Posle bogoslovije nastavio
je školovanje na Duhovnoj akademiji u Kijevu. Zatim studira filozofiju u
Lajpcigu i Beču. Jedan od prvaka Demokratske stranke, profesor karlovačke
Bogoslovije. U zagrebačkom Veleizdajničkom procesu osuđen je na dvanaest godina
teške tamnice (1908). Narodni poslanik Hrvatskog sabora a zatim i u Kraljevini
SHS i Jugoslaviji. Umro je u Splitu u julu 1941. godine.
ko.je.ko.410balinda,
SIMA MILUTINOVIĆ SARAJLIJA
pesnik
Rođen je 3. oktobra 1791. godine u Sarajevu. Najpopularniji pesnik patriota
svog vremena, poznat i kao žubra žojković. Preteča srpskih romantičara. Veliki
avanturista, u Srbiju je došao 1808. i postao pisar Praviteljstvujuščeg
sovjeta. Profesor Velike škole, član Društva srpske slovenosti. Učestvuje u
borbama sa Turcima (1811). Ostao je u Srbiji posle propasti, kao pisar kod
valjevskog vladike. Priključio se borcima Drugog srpskog ustanka u Mačvi, uz
vojvodu Simu Nenadovića, koji je na njegove oči poginuo na Dublju. Kada je
ustanovljena Narodna kancelarija, postaje pisar. Napušta Srbiju 1816. da traži
roditelje u izbeglištvu u Rusiji. Iz Rusije odlazi u Nemačku, gde ostaje do
jeseni 1827. kada odlazi u Crnu Goru, gde ga vladika Petar I postavlja za
narodnog sekretara, učitelja i vaspitača svog sinovca, kasnijeg vladiku i
velikog pesnika Petra Petrovića Njegoša. Kada je 1832. prešao u Srbiju, knez
Miloš mu daje nalog da napiše istoriju drugog ustanka. Radi štampanja odlazi u
Lajpcig. Vraća se u Srbiju posle Miloševe abdikcije i pristupa
"ustavobraniteljima". Postavljen je za sekretara Ministarstva prosvete. Epski
pesnik, istoričar. Najpoznatija su mu dela: Trojesestarstvo, Srbijanka,
Istorija Crne Gore, Istorija Srbije 1813-1815, drama Dika Crnogorska, tragedija
Obilić i dr. Sakupio je i izdao narodne pesme crnogorske i hercegovačke. Umro
je u Beogradu 30. decembra 1847. godine.
ko.je.ko.411balinda,
STEVAN MOKRANjAC
kompozitor
Rođen je 28. decembra 1855. godine u Mokranju (kod Negotina). Kršteno prezime
Stojanović. Studirao je u Minhenu, Rimu i Lajpcigu. Direktor Srpske muzičke
škole u Beogradu, horovođa Beogradskog pevačkog društva i osnivač Beogradskog
gudačkog kvarteta. žlan Srpske kraljevske akademije. Najveći kompozitor i
pisac, sakupljač i obrađivač narodnih melodija iz svih krajeva Srbije.
Najpoznatije su mu delo Rukoveti u kojima je obradio stotine narodnih pesama i
melodija. Njegova crkvena muzika spada u najznačajnija dela pravoslavnog
bogosluženja (Liturgija, Opelo, Akatist Bogorodici). Umro je u Skoplju 16.
septembra 1914. godine.
ko.je.ko.412balinda,
MILAN KUJUNDžIĆ ABERDAR
književnik
Rođen je 16. febrara 1842. godine u Beogradu. Studirao je filozofiju u Beču,
Minhenu, Parizu i na Oksfordu. Profesor Velike škole u Beogradu, član Srpske
kraljevske akademije, srpski poslanik u Rimu. Ministar prosvete (1886-1887), u
čije vreme su otvorene mnoge škole po Srbiji, predsednik Narodne skupštine,
čuven i kao govornik. Urednik časopisa Mlada Srbadija. Pisao je filozofska
dela, patriotske i romantične stihove, a bavio se i književnom kritikom.
Najpoznatija su mu dela: Kratak pregled harmonije u svetu, Filozofija u Srba,
zbirke pesama Prvi jek, Drugi jek i dr. Umro je u Beogradu 14. novembra 1893.
godine.
ko.je.ko.413balinda,
ĐURO KUSOVAC
vojvoda
Rođen je krajem XVIII veka u Ljubotinji (Crna Gora). Učesnik u mnogim bitkama.
Komandant Crnogoraca u boju na Lesjani u Crmnici, gde su Turci do nogu
potučeni. Posebno se istakao u bici na Grahovu, gde je kao komandant kneževe
garde prekinuo odstupnicu glavnini turske vojske. Poginuo je u poslednjem
jurišu na Turke 13. maja 1858. godine.
ko.je.ko.414feniks,
>> ALEKSANDR ALEKSANDROVIC ALJEHIN
>> sahista
>> Rodio se u Moskvi 29. novembra 1927. godine. Emigrirao je u Francusku,
^^^^
>> Aljehin je bio svetski prvak u sahu od 1927. do 1935. i od 1937. do kraja
^^^^
Verovatno greska u godini rodjenja ili je vec kao beba bio prvak ;)))
Pozdrav, S.P.
ko.je.ko.415balinda,
>> Verovatno greska u godini rodjenja ili je vec kao beba bio prvak ;)))
Verovatno je Aljehin još kao beba bio predodređen za svetskog
prvaka, (?) :) no ovde sam ja ispao "prvak" :) pa sam napravio čak dve
greške. :(
29. novembra 1927. Aljehin je postao prvak sveta nakon meča sa
Kapablankom, a rodio se 1. novembra 1892. godine u Moskvi.
Izvinjavam se na nepažnji i zahvaljujem na ispravci.
ko.je.ko.416balinda,
GAVRILO RAJIĆ
patrijarh
Rođen je oko 1600. godine. Pećki patrijarh (1648-1655). Borio se za oslobođenje
Srba od Turaka. Odlazio je u Rusiju da traži pomoć, a pokušao je i da stupi u
vezu sa papom, kako bi obe crkve povele zajedničku borbu protiv zavojevača.
Međutim, Turci ga uhvate (1655), odvedu u Carigrad i pogube 30. avgusta 1659.
godine.
ko.je.ko.417balinda,
JEVREM NENADOVIĆ
vojvoda
Rođen je 29. septembra 1793. godine u Brankovini. Vojevao je protiv Turaka,
uglavnom na Drini, gde se naročito istakao na Loznici i Zasavici, zadržavajući
nadiranje znatno nadmoćnije turske vojske. Posle pada Beograda prelazi sa
ostalim vođama u Austriju, a zatim odlazi u Rusiju i postaje oficir. Ratovao je
protiv Napoleona, pod Parizom. U Srbiju se vratio 1831. Postao je predsednik
"suda Valjevskog i nadziratelj Valjevske nahije". Kasnije je postavljen za
upravnika Valjevske nahije. Bio je član Apelacinog suda u Beogradu, Državnog
saveta, Srpskog učenog društva i poslanik Srbije kod austrougarskog cara u
Beču. Umro je u Beogradu 6. aprila 1867. godine.
ko.je.ko.418balinda,
MARKO OREŠKOVIĆ KRNTIJA
revolucionar
Rođen je 1895. godine u Širokoj Kuli (Luka). U Prvom svetskom ratu učestvovao
je u revolucionarnoj pobuni mornara na mađarskom ratnom brodu "Sent Ištvan".
Između dva rata postao je član KPJ (1925), hapšen je više puta i osuđen na
robiju (930). Učestvovao je u Španskom građanskom ratu. Kada se vratio u
zemlju, nastavio je revolucionarni rad. Na V zemaljskoj konferenciji izabran je
u Centralni komitet KPJ. Posle kapitulacije Jugoslavije (1941) odlazi u Liku,
organizuje prve partizanske borbene grupe i rukovodi prvim akcijama protiv
okupatora. Postaje komesar partizanskih odreda, a kasnije i komesar Glavnog
štaba Hrvatske. Ubijen je 20. oktobra 1941. godine.
ko.je.ko.419balinda,
ILIJA MARKOVIĆ
knez
Rođen je 1762. godine u Grušiću (Pocerina). Kao knez pocerski, da bi spasao
srpski narod od pogibije (1806) predao se Turcima. Karađorđe ga je oslobodio i
postavio za člana Državnog saveta (1806). Za predsednika Vilajetskog suda
postavljen je 1811. Posle propasti Srbije (1813) prebegao je u Austriju i živeo
u Sremu do Drugog srpskog ustanka. Posle Dubljanske bitke i zaključenja mira sa
Marašli Ali-pašom, postavljen je za kneza, nešto kasnije za člana Narodne
kancelarije u Beogradu, potom za predsednika Velikog suda i popečitelja pravde.
žlan srpske deputacije u Carigradu (1819-1827). Umro je 5. januara 1837.
godine.
ko.je.ko.420balinda,
JAKOV NENADOVIĆ
vojvoda
Rođen je oko 1765. godine u Brankovini. Mlađi brat Aleksin. Organizator ustanka
u severozapadnoj Srbiji. Jedan od najznačajnijih ustaničkih vođa, istakao se u
borbama protiv Turaka u više bojeva na Drini, Šapcu i Valjevu, a naročito u
boju na Svileuvi, na Beljinu i Dugim njivama, gde je sa Jankom Katićem razbio
Turke pod Hasan-pašom, Sulejman-pašom i Sinan-pašom. Na čičkom polju je teže
ranjen. Tri puta zauzima Šabac: aprila 1804, posle bitke na Mišaru 1806. i
posle opsade i bitke na Dumači 1807. Upada sa vojskom u Bosnu i zauzima
Bjeljinu, Janjinu, Zvornik, Ljuboviju, Višegrad i Srebrnicu (1807). Sa
Karađorđem ide na Požarevac, Smederevo i Beograd, koji redom padaju u ustaničke
ruke. Jedno vreme je u sukobu sa Karađorđem, čiju ličnu vlast ne odobrava, te
stupa u opoziciju. Postaje prvi ministar unutrašnjih dela i predsednik
Praviteljstvujuščeg sovjeta (1813). Napustio je Srbiju 1813, a vratio se 1831.
Knez Miloš ga imenuje za predsednika valjevskog Magistrata. Umro je u Beogradu
1836. godine.
ko.je.ko.421balinda,
MILAN VUJAKLIJA
leksikograf
Rođen je 28. novembra 1895. godine u Buhaču (kod Slunja). Studirao je na
Filozofskom fakultetu u Beogradu. Dobrovoljac u srpskoj vojsci za vreme Prvog
svetskog rata. Prevodilac filozofskih dela sa nemačkog jezika. Radio je na
velikom srpskohrvatskom rečniku Srpske akademije nauka i umetnosti. Glavno mu
je delo Leksikon stranih reči i izraza. Umro je u Beogradu 16. decembra 1955.
godine.
ko.je.ko.422balinda,
STEFAN VOJISLAV
knez
Rodonačelnik velike zetske dinastije Vojislavića. Zetski knez (1034-1050). Dva
puta je porazio carsku vizantijsku vojsku i postao gospodar oblasti u zaleđu
primorskih gradova koji su pripadali Vizantiji. Pored Zete neko vreme je
upravljao Zahumljem i Travunijom.
ko.je.ko.423balinda,
JOVAN VLADIMIR
knez
Zetski knez. Vladao je do 1016. godine. Zbog savezništva sa Vizantijom, zarobio
ga je car Samuilo (998), ali ga je ubrzo pustio. Kada je Samuila na prestolu
nasledio Vladislav, domamio ga je u Prespu i 1016. godine ubio. Proglašen je za
sveca-mučenika, pa je njegovo žitije uneto u Letopis popa Dukljanina.
ko.je.ko.424balinda,
STANISLAV VINAVER
književnik
Rođen je 1. marta 1891. godine u Šapcu. Posle mature odlazi u Pariz da studira
matematiku i fiziku, a potom i sociologiju i muziku. U oba balkanska rata
učestvuje kao dobrovoljac, a u Prvom svetskom ratu najpre je u đačkoj četi i
zatim na frontu. Drugi svetski rat je proveo u zarobljeništvu u Nemačkoj. Od
rane mladosti objavljivao je pesme, pripovetke, putopise, kritičke i
esejističke tekstove u mnogim listovima i časopisima (Misao, Vreme, Kritika,
Letopis Matice srpske, Nin itd.), a bavio se uspešno i prevodilaštvom i
novinarstvom. žuven je njegov prevod Rableovog romana Gargantua i Pantagruel.
Objavio je knjige pesama: Mjeća, Varoš zlih volšebnika, Evropska noć i druge
pesme, knjigu proze Priče koje su izgubile ravnotežu, kao i kritička dela:
Gromobran svemira, žardak ni na nebu ni na zemlji, Zanosi i prkosi Laze
Kostića, Nadgramatika, Jezik naš nasušni itd. Veliko zanimanje i brojne
nesporazume izazvala je njegova Pantologija novije srpske pelengirike. Umro je
u Niškoj Banji 1. avgusta 1955. godine.
ko.je.ko.425balinda,
STEFAN BRANKOVIĆ
despot
Sin despota Đurđa Brankovića. Zajedno sa bratom Grgurom oslepili su ga Turci
(1441). Došavši na presto, oslanjao se na Mađare boreći se protiv Turaka.
Zbačen je sa prestola i napustio Srbiju. Umro je u Italiji 1476. godine.
ko.je.ko.426balinda,
MILOJE TEODOROVIĆ
vojvoda
Rođen je u selu Crnče (kod Jagodine). Učestvovao je u Austro-turskom ratu
(1788-1789), kao kaplar dobrovoljac. U Prvom srpskom ustanku istakao se u
borbama za Jagodinu (Svetozarevo), te je unapređen u čin vojvode. Kada je
Srbija propala, prebegao je u Srem, ali se na početku Drugog srpskog ustanka
vratio u Srbiju i istakao u boju na Belici. Određen je za pregovarača sa
Marašli Ali-pašom, kome je podneo žalbu protiv Sulejman-paše Skopljaka koji je
uskoro po carigradskom fermanu smenjen. Bio je član Srpske narodne kancelarije.
Umro je 1832. godine.
ko.je.ko.427balinda,
VOJISLAV SUBOTIĆ MLAĐI
lekar
Rođen je 24. decembra 1866. godine u Ramaći (Gruža). Medicinu je studirao u
Beču i Parizu. Psihijatar, upravnik Državne bolnice u Beogradu. Dao je više
naučnih radova iz psihologije i sudske medicine. Mnogo je doprineo organizaciji
i radu Srpskog crvenog krsta. Svoju imovinu ostavio je Srpskom lekarskom
društvu. Umro je u Beču 3. septembra 1922. godine.
ko.je.ko.428balinda,
HADžI MILENTIJE SIMEONOVIĆ NIKŠIĆ
vladika
Rođen je 1780. godine u Brezovi (kod Studenice). Arhimandrit manastira
Studenice sve do propasti Srbije (1813), kada je prešao u Srem i preneo u
manastir Fenek mošti kralja Stefana Prvovenčanog. U Srbiju prelazi pred sam boj
na Dublju, a kada je sklopljen mir sa Marašli Ali-pašom, kao srpski deputat
odlazi u Carigrad na pregovore sa Portom. U Carigradu se i zavladičio i vratio
u Srbiju kao episkop, sa stolicom u Šapcu. Kako je bio u savezništvu sa
vojvodom Molerom i Cukićem, a govorilo se da je i veoma bogat i da čuva
Karađorđev novac, pretpostavlja se da je ubijen po Miloševom nalogu. Ubio ga je
na prepad hajduk Marko Štitarac u Šapcu 16. juna 1816. godine.
ko.je.ko.429balinda,
PERO SLIJEPžEVIĆ
filolog
Rođen je 12. juna 1888. godine u Samoboru (kod Gacka). Studirao je germanistiku
i filozofiju u Beču, a doktorirao je u Friburgu. Germanist, književni kritičar
i esejist. Profesor Univerziteta u Beogradu. Napisao je više dela, a
najznačajnija su: Njegoš kao umetnik, Pogledi Tomasa Mana, Šiler u Jugoslaviji,
Sabrani ogledi i dr. Umro je u Beogradu 13. decembra 1964. godine.
ko.je.ko.430balinda,
VASILIJE BRKIĆ JOVANOVIĆ
patrijarh
Rođen je oko 1719. godine u Sremskim Karlovcima. Poslednji Srbin pećki
patrijarh (1763-65). Protođakon, te mitropolit novobrdski i kosovski. Crkva je
za njegovo vreme znatno proširila svoj kulturno-prosvetni rad, a on je veoma
često obilazio svoju pastvu, putujući i na Bliski Istok, u Carigrad i
Jerusalim. Poznato je njegovo delo Opis turskih oblasti i u njima hrišćanskih
naroda, a naročito naroda srpskoga. Umro je u Rusiji 10. februara 1772. godine.
ko.je.ko.431balinda,
PETAR BOJOVIĆ
vojvoda
Rođen je 4. jula 1858. godine u Miševiću (pod Zlatarom). Učestvovao je u svim
ratovima koje je Srbija vodila od 1876. do 1918. U Prvom balkanskom ratu (1912)
bio je načelnik štaba Prve armije. Zbog pokazane hrabrosti u Kumanovskoj bici,
proizveden je za generala i učestvovao je u osvajanju Bitolja. U Drugom
balkanskom ratu odneo je sjajne pobede u borbama na Bregalnici, kod Drenka,
Rajčanskog Rita, Carevog Vrha i Krive Palanke. U Prvom svetskom ratu bio je
komandant Prve armije i učestvovao je u bojevima u Mačvi i kod Šapca, koji je
zauzeo i gde je ranjen (1914). Zatim je upao u Srem, ali se po naredbi Vrhovne
komande morao povući radi odbrane na Drini kod Zvornika. Postavljen je (1915)
za komandanta trupa Nove oblasti (Južne Srbije) i rukovodio je operacijama na
Kosovu. Od kraja novembra 1915. zamenjuje obolelog vojvodu Putnika. Dobio je
čin vojvode (1918) i postavljen je za komandanta Prve armije, sa kojom je
učestvovao u proboju Solunskog fronta. Presekao je odstupnicu bugarskoj vojsci
koja je morala da položi oružje. Posle smrti vojvode Mišića postao je načelnik
Glavnog generalštaba (1921). Pisac je značajnijih vojnih i istorijskih dela.
Umro je u Beogradu 16. jula 1945. godine.
ko.je.ko.432balinda,
MILAN SRZENTIĆ
kapetan
Rođen je 1893. godine u Paštrovićima (Crna Gora). Austrougarski pomorski
oficir, poznat kao srpski nacionalista koji je izražavao ideju o ujedinjenju
Južnih Slovena. Kada je Austro-Ugarska objavila rat Srbiji (1914), on je kao
oficir na brodu "Radion" vidno izražavao svoj neprijateljski stav prema
Austriji, zbog čega je uhvaćen i osuđen na smrt. Streljan je u Herceg-Novom 17.
septembra 1914. godine.
ko.je.ko.433balinda,
STANISLAV BINIžKI
kompozitor
Rođen je 27. jula 1872. godine u Jasici (kod Kruševca). Studirao je u Beogradu
i na Muzičkoj akademiji u Minhenu. Osnivač je Srpske muzičke škole i prvi
direktor beogradske Opere (osnovane 1920). Autor je velikog broja kompozicija.
Napisao je prvu operu u Srbiji: Na uranku. Popularne su još uvek njegove horske
pesme u zbirci Seljančica. Komponovao je i crkvenu muziku. Umro je u Beogradu
15. februara 1942. godine.
ko.je.ko.434balinda,
PETAR DOBROVIĆ
slikar
Rođen je 14. januara 1890. godine u Pečuju (Mađarska). Studirao je slikarstvo u
Budimpešti. Borac za srpska narodna prava u Austro-Ugarskoj, gde je u odsustvu
(1919) bio osuđen na smrt. Bio je predsednik Baranjsko-srpsko-mađarske
republike (1921). Kao izvanredan slikarski talenat, brzo se afirmisao i dobio
svetsko priznanje. Njegovi pejzaži, portreti i aktovi, intenzivnog kolorita i
jasnog ekspresivnog crteža, isticani su na izložbama širom Evrope i postali
veoma traženi. Brojni njegovi radovi istaknuti su u muzejima Beograda, Zagreba,
Novog Sada i dr. Umro je Beogradu 27. januara 1942. godine.
ko.je.ko.435balinda,
ATANASIJE LjUBOJEVIĆ
mitropolit
Rođen je oko 1630. godine u Bosni. Mitropolit dabrobosanski,
karlovačko-zrinopoljski i ličko-krbavski. Upravljao je srpskom crkvom u Bosni i
Dalmaciji (1681-1688). Stalno je ratovao sa Turcima i sa austrijskim vlastima.
Podigao je više manastira u Baniji, Lici i Krbavi. Pomagao je patrijarhu
Arseniju III u dobijanju i očuvanju narodnih, crkvenih privilegija. Umro je u
Hrvatskoj 10. decembra 1712. godine.
ko.je.ko.436balinda,
ĐURA DANIžIĆ
filolog
Rođen je 4. aprila 1825. godine u Novom Sadu. Porodično prezime mu je Popović.
Studirao je prava u Pešti i Beču. Profesor Liceja i Velike škole u Beogradu.
Najveći srpski filolog, sa Vukom Karadžićem bio je glavni reformator srpskog
književnog jezika. Sekretar i član Društva srpske slovesnosti i prvi sekretar
Jugoslovenske akademije u Zagrebu. Napisao je više dela o srpskom jeziku, autor
je prve sintakse i gramatike. Glavna su mu dela: Rat za srpski jezik i
pravopis, Osnove srpskoga ili hrvatskoga jezika, Oblici srpskoga jezika i dr.
Preveo je Stari zavjet. Izdao je Rječanik iz književnih starina srpskih (u tri
knjige) i dela srpskih srednjovekovnih pisaca. Započeo je rad na velikom
Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika i objavio prvu knjigu. Neumorno je
radio na jedinstvu srpskog i hrvatskog naroda. Umro je u Zagrebu 17. novembra
1882. godine.
ko.je.ko.437balinda,
MILUTIN MILANKOVIĆ
naučnik
Rođen je 16. maja 1879. godine u Dalju. Završio je građevinsku tehniku i
doktorirao u Beču. Profesor Univerziteta u Beogradu, jedan od eminentnih
predstavnika naše nauke. žlan i potpredsednik Srpske akademije nauka i
Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti. Osnivač katedre za nebesku
mehaniku na Univerzitetu u Beogradu. Radio je u oblasti kosmičke fizike,
geofizike i nebeske mehanike. Dao je nova teoretska objašnjenja rasporeda
sunčevih radijacija na površini planeta i toka klimatskih promena u geološkoj
prošlosti Zemlje. Izradio je nacrt za reformu Julijanskog kalendara, prihvaćen
na Svepravoslavnom kongresu crkava u Carigradu (1923) koji je i danas u
upotrebi. Napisao je mnogobrojna stručna dela, objavljena kod nas i na strani,
kao i udžbenike Nebeska mehanika i Istorija astronomske nauke. Glavno njegovo
delo Kanon der Erdbestrahlung izdala je Srpska akademija nauka. Umro je u
Beogradu 12. decembra 1958. godine.
ko.je.ko.438balinda,
BOčIDAR MASLARIĆ
general-major
Rođen je 10. avgusta 1895. godine u Dolu. Kao đak-narednik učestvovao je u
Prvom svetskom ratu, a pri proboju Solunskog fronta teško je ranjen. Diplomirao
je filozofiju u Beogradu (1921). žlan Komunističke partije postao je 1919. Zbog
komunističke aktivnosti osuđen je na robiju koju je izdržao u Sremskoj
Mitrovici (1922-1924). Emigrirao je u SSSR (1928), gde je bio slušalac
Lenjinske škole, te je zatim postao profesor na Komunističkom univerzitetu u
Moskvi. Učestvovao je u Španskom građanskom ratu (1936-1939). U Drugom svetskom
ratu učestvuje u stvaranju Sveslovenskog komiteta u Moskvi i postaje njegov
potpredsednik. Predsednik je i ministar jugoslovenske vlade. Umro je u Zagrebu
5. aprila 1963. godine.
ko.je.ko.439balinda,
LjUBOMIR JOVANOVIĆ
istoričar
Rođen je 2. februara 1865. godine u Kotoru. Veliku školu završio je u Beogradu.
Bibliotekar i upravnik Narodne biblioteke, profesor na Velikoj školi i
Univerzitetu u Beogradu. Bavio se novinarstvom i bio je jedan od osnivača i
urednika Kola (1889), Dela (1894), Srpskog književnog glasnika (1901),
Nastavnika (organa profesorskog društva), Srpske književne zadruge (kojoj je
bio predsednik), Odjeka, Samouprave, glavnog organa Radikalne stranke u kojoj
je jedno vreme bio potpredsednik (1923). Za narodnog poslanika stalno je biran
u vranjskom okrugu od 1905. do 1912. U vremenu od 1906. do 1909. bio je
potpredsednik i predsednik Narodne skupštine. Ministar unutrašnjih dela (1909),
ministar prosvete (1911-1914), a do decembra 1918. ponovo ministar unutrašnjih
poslova. Predsednik Narodne skupštine (1923). Posle ujedinjenja član je
Državnog saveta, ministar vera (1922) i predsednik Narodne skupštine (1924).
Napisao je Istoriju srpskog naroda i dr. Umro je u Beogradu 10. decembra 1928.
godine.
ko.je.ko.440balinda,
JOVAN DUžIĆ
pesnik
Rođen je 5. februara 1874. godine u Hrupjeli (Trebinje). Posle trgovačke i
učiteljske škole završio je studije u čenevi. Prelazi u Srbiju i stupa u
diplomatsku službu (ataše, sekretar poslanstva, konzul, otpravnik poslova,
ambasador). žlan Srpske kraljevske akademije. Prvu zbirku izdao je 1901. kada
je bio pod uticajem Vojislava Ilića. Druga i treća zbiraka (Pesme i Pesme u
prozi), koje je izdao 1908, nastale su pod uticajem modernih francuskih
pesnika. Pored pesama pisao je i eseje, a naročito su mu poznati putopisi
sabrani u knjizi Gradovi i himere. Objavio je zbirku filozofske proze Blago
cara Radovana, kao i knjigu književnih ogleda Moji saputnici. Posle pada
Jugoslavije (1941) prešao u SAD, gde je i umro u Geri (Indijana), 7. aprila
1943. godine.
ko.je.ko.441balinda,
RADE DRAINAC
pesnik
Rođen je 17. avgusta 1899. godine u Trbunju (kod Toplice). Kršteno ime mu je
Radojko Jovanović. Kao gimnazijalac prelazi Albaniju u Prvom svetskom ratu, a
školovanje nastavlja u Nici i Parizu. Veoma je aktivan u književnom životu
dvadesetih godina. Objavljuje pesme, priče, kritike i članke, kao i velik broj
putopisnih zapisa. Najznačajnije su mu pesničke knjige: Modri smeh, Erotikon,
Bantit ili pesnik, Afroditin vrt, Dah zemlje, roman Španski zid, knjiga eseja
Osvrti itd. Umro je u Beogradu 1. maja 1943. godine.
ko.je.ko.442balinda,
TOMA ĐUROV MILENKOVIĆ
tobdžibaša
Rođen je krajem XVIII veka u Morinju (Boka Kotorska). Došao je u Srbiju (1810)
i stupio u službu pri artiljeriji kao samouki majstor za livenje topova i
đuladi. Izumeo je topove na rasklapanje od pet delova (zvane "kubus"). Po
odlasku ruskih artiljeraca i livaca postavljen je za komandanta artiljerije
(tobdžibašu). Imenovan je za vojvodu Karađorđeve garde. Posle propasti Srbije
(1813) prebegao je u Austriju, pa u Hotin, da bi se zauvek nastanio u Akermanu.
Napisao je i dva istorijska dela: Istoriju Primorja Slovenskoga i Ratovanja
Srba 1804-1815. Umro je u Akermanu 1845. godine.
ko.je.ko.443balinda,
DMITAR JAKŠIĆ
vojvoda
Sin vojvode Jakše, srpski vojvoda. Posle pada Smedereva pod tursku vlast (1459)
prešao je sa braćom Stevanom i Davidom i 1.200 srpskih ratnika u Ugarsku i
dobio od kralja Matije imanja na Morišu. Učestvovao je u raznim ratnim
pohodima, a posebno se istakao u Šleskom ratu (1473-1474). Kao nagradu dobio je
više gradova i spahiluka. Ranili su ga Turci, prilikom povratka iz diplomatske
misije kod sultana Bajazita II, u blizini Smedereva, te je umro od rane 8.
novembra 1486. godine.
ko.je.ko.444balinda,
STEVAN JOVANOVIĆ
arhimandrit
Rođen je 1759. godine u Tekerišu (Jadar). Starešina Tronoškog manastira. Bio je
velik borac protiv Turaka, pa se radi oslobođenja Srbije okretao Austriji. U
vreme Austro-turskog rata (1788-1791), tražio je od austrijskog cara autonomiju
Srbije. Turski paša ga je uhvatio i otrovao u Zvorniku 1799. godine.
ko.je.ko.445balinda,
MILOŠ N. ĐURIĆ
klasični filolog
Rođen je 1. januara 1892. godine u Benkovcu (Slavonija). Između dva rata bio je
gimnazijski profesor u više mesta. Profesor filozofije i klasične filologije na
Univerzitetu u Beogradu, prevodilac, filozofski pisac, član Srpske akademije
nauka i umetnosti. Najznačajniji i najplodniji srpski helenist. Za vreme Drugog
svetskog rata odbio je da potpiše proglas okupatorskih vlasti protiv srpskog
naroda. Prevodio je dela Homera (Ilijada i Odiseja), Platona, Aristotela,
Seneke, Adlera, Junga itd. Stvarao je našu filozofsku terminologiju na osnovu
grčkih mitoloških pojmova. Uređivao je časopis čiva antika. Objavio je mnoštvo
radova i dobio brojna priznanja. Najznačajnija su mu dela: Istorija helenske
književnosti u vremenu političke samostalnosti, Vidovdanska etika, Problemi
filosofije kulture, Iz helenskih riznica, Ogledi iz grčke filosofije i
umetnosti, Racionalizam u savremenoj nemačkoj filosofiji, Istorija helenske
etike i dr. Umro je u Beogradu 5. decembra 1967. godine.
ko.je.ko.446balinda,
MARIJA POPOVIĆ TRANDAFILOVIĆ
dobrotvorka
Rođena je 25. decembra 1816. godine u Novom Sadu. čena Jovana Trandafilovića,
jednog od najbogatijih srpskih trgovaca u Vojvodini. Svu svoju imovinu oko 500
lanca zemlje i više kuća, zaveštala je u dobrotvorne svrhe: za pomaganje
siromašnih učenika, a za miraz sirotim devojkama, za obrazovanje omladine "bez
svake razlike narodnosti" itd. O svom trošku podigla je u rodnom mestu
jermensku i obnovila Nikolajevsku crkvu. Umrla je u Novom Sadu 1883. godine.
ko.je.ko.447balinda,
ĐURAĐ CRNOJEVIĆ
knez
Gospodar Zete (1490-1496), sin Ivana Crnojevića, poznatog u istoriji pod imenom
Ivan-beg. Veoma obrazovan, radi prosvećivanja srpskog naroda podigao je prvu
štampariju na Cetinju, gde su 1493-1495. štampane najstarije ćirilske knjige,
tzv. inkunabule (Oktoih, Psaltir i Trebnik). Umro je u Anadoliji posle 1503.
godine.
ko.je.ko.448balinda,
ĐORĐE BRANKOVIĆ
hroničar
Rođen je 1645. godine u Jenopolju. Austrijski car Leopold I potvrdio mu je
titulu naslednika vladarske kuće Brankovića, proglasio ga grofom i podario mu u
nasledstvo Jenopolje, Hercegovinu i Srem, što ga je navelo da radi na
vaspostavljanju srpske države kojoj bi bio vladar pod austrijskim patronatom.
Kao titularni grof rimske imperije, radi za svoju državničku stvar na Balkanu.
Pećki patrijarh Arsenije III priznaje ga za potomka starih srpskih vladara.
Radio je na dizanju ustanka u porobljenoj Srbiji. Kada je digao ustanak u
Oršavi, prešao je u Kladovo radi širenja pobune u Timočkoj Krajini, ali ga je
ubrzo na prevaru u Kladovu uhapsio austrijski komandant Ludvik Badenski, po
nalogu Beča, jer su otkrili da ima vezu sa Rusijom i Vlaškom. Bio je veoma učen
i poliglot. Napisao je Slavenoserbske hronike (u pet knjiga), od stvaranja
sveta do 1705, koje su za više od 100 godina bile glavni izvor srpske
istoriografije. Proučavao je stare letopise, hrisovulje i druga dokumenta,
pribirajući materijal za svoju čuvenu knjigu. Uhapšen je u trenutku kada je
izdao manifest o stvaranju velike srpske države kojoj bi on stajao na čelu.
Zatočen u raznim mestima, pored svih nastojanja da se oslobodi, dočekao je i
smrt u Hebu 19. decembra 1711. godine.
ko.je.ko.449balinda,
VLADIMIR MARINKOVIĆ
geograf
Rođen je 9. marta 1885. godine u Nišu. Studirao je u Beogradu. Veliki srpski
kartograf. Njegova su dela: Karta kulture Kraljevine SHS, Globus, Geografski
atlas, Karta Balkanskog poluostrva, Karta Evrope i dr. Pisao je školske
udžbenike iz geografije. Izradio je prvi kompletan Rečnik-imenik mesta
Kraljevine Jugoslavije. Umro je u Beogradu 1940. godine.
ko.je.ko.450balinda,
PAJSIJE JANjEVAC
patrijarh i književnik
Rođen je oko 1554. godine u Janjevu. Pre nego što je postao srpski patrijarh
(1614) bio je mitropolit novobrdski. Učvrstio je poljuljani položaj srpske
Patrijaršije. Kanonizovao je cara Uroša, poslednjeg vladara iz loze Nemanjića.
Napisao je svetiteljsku službu kao i biografiju Stefana Prvovenčanog i Uroša.
Umro je 2. novembra 1647. godine.
ko.je.ko.451balinda,
[reply na 1.105 iboris]
(Šta kažete, kako usvajam kritiku?) :)))
>> Recimo da te ja pitam da li si cuo za Paul Samuelsona.
>> Covek je dobio nobelovu nagradu, a njegova jedna knjiga
>> je udzbenik na desetinama Americkih fakulteta. Inace,
>> zasluzan je za mnoge originalne pristupe, i tvorac jedne
>> skole misljenja. Da li znas ko je to? Ovako iz glave,
>> verovatno ne znas, sto ti samo pokazuje da jedan covek
>> ne moze sve znati.
Zato je tu konferencija CIVILIZACIJA da pomogne! :))) Šalu na stranu, evo ja
ću pokušati (koliko to bude u mojoj moći) da nabrojim dobitnike Nobelove
nagrade iz raznih oblasti. Imam podatke zaključno sa 1989. godinom. Bio bih
presrećan ako bi ih neko dopunio, i ispravio. (!?)
Alfred Nobel, pronalazač dinamita, zaveštao je 9.000.000 $ od čije bi se
zarade nagrađivali oni ljudi koji postignu najveće uspehe u fizici, hemiji,
madicini-psihologiji, književnosti i miru. 1969. godine ovome je pridodata još
i ekonomija. Prve nagrade dodeljene su 1901. godine tako da bi se simbolično
moglo reći da je Nobelova nagrada postala simbol ovoga veka ne samo po dinamitu
koji ga je obeležio, nego i po stremljenjima koja su posebno cenjena. No, da
počnem sa fizikom:
1901. Wilhelm C. Roentgen (Nemačka)
1902. Hendrik A. Lorentz (Holandija),
Pieter Zeeman, (Holandija)
1903. Antoine Henri Becquerel (Francuska),
Marie Curie, (Poljska-Francuska),
Pierre Curie (Francuska)
1904. John W. Strutt (V. Britanija),
Lord Rayleigh (V. Britanija)
1905. Philipp E. A. von Lenard (Nemačka)
1906. Sir Joseph J. Thomson (V. Britanija)
1907. Albert A. Michelson (USA)
1908. Gabriel Lippmann (Francuska)
1909. Carl F. Braun (Nemačka),
Guglielmo Marconi (Italija)
1910. Johannes D. van der Waals (Holandija)
1911. Wilhelm Wien (Nemačka)
1912. Nils G. Dalen (Švedska)
1913. Heike Kamerlingh-Onnes (Holandija)
1914. Max von Laue (Nemačka)
1915. Sir William H. Bragg (V. Britanija),
Sir William L. Bragg (V. Britanija)
1917. Charles G. Barkia (V. Britanija)
1918. Max. K.E.L. Planck (Nemačka)
1919. Johannes Stark (Nemačka)
1920. Charles E. Guillaume (Francuska)
1921. Albert Einstain (Nemačka-USA)
1922. Niels Bohr (Danska)
1923. Robert A. Milikan (USA)
1924. Karl M. Siegbahn (Švedska)
1925. James Franck (Nemačka),
Gustav Hertz (Nemačka)
1926. Jean B. Perrin (Francuska)
1927. Arthur H. Compton (USA)
1928. Owen W. Richardson (V. Britanija)
1929. Prince Louis-Victor de Broglie (Francuska)
1930. Sir Chandrasekhara V. Raman (Indija)
1932. Werner Heisenberg (Nemačka)
1933. Paul A.M. Dirac (V. Britanija),
Erwin Schrodinger (Austrija)
1935. Sir James Chadwick (V. Britanija)
1936. Carl D. Anderson (USA),
Vistor F. Hess (Austrija)
1937. Clinton J. Davisson (USA),
Sir George P. Thomson (V. Britanija)
1938. Enrico Fermi (Italija)
1939. Ernest O. Lawrence (USA)
1943. Otto Stern (USA)
1944. Isidor Isaac Rabi (USA)
1945. Wolfgang Pauli (USA)
1946. Percy Williams Bridgman (USA)
1947. Sir Edvard V. Appleton (V. Britanija)
1948. Petrick M.S. Blackett (V. Britanija)
1949. Hideki Yukawa (Japan)
1950. Cecil F. Powell (V. Britanija)
1951. Sir John D. Cockroft (V. Britanija),
Ernest T.S. Walton (Irska)
1952. Felix Bioch (USA),
Edward M. Purcell (USA)
1953. Frits Zernike (Holandija)
1954. Max Born (V. Britanija),
Walter Bothe (Nemačka)
1955. Polykarp Kusch (USA),
Willis E. Lamb (USA)
1956. John Bardeen (USA),
Walter H. Brattain (USA),
William Shockley (USA)
1957. Tsung-dao Lee (USA),
Chen Ning Yang (USA)
1958. Pavel žerenkov (SSSR),
Ilja Frank (SSSR),
Igor J. Tam (SSSR)
1959. Owen Chamberlain (USA)
1960. Donald A. Glaser (USA)
1961. Robert Hofstadter (USA),
Rudolf L. Mossbauer (Nemačka)
1962. Lev. D. Landau (SSSR)
1963. Maria Goeppert-Mayer (USA),
J. Hans D. Jensen (Nemačka),
Eugene P. Wigner (USA)
1964. Nikolaj G. Basov (SSSR),
Aleksandar M. Pročorov (SSSR),
Charles H. Townes (USA)
1965. Richard P. Feynman (USA),
Julian S. Schwinger (USA),
Schinichiro Tomanaga (Japan)
1966. Alfred Kastler (Francuska)
1967. Hans A. Beathe (USA)
1968. Luis W. Alvarez (USA)
1969. Murray Gell-Mann (USA)
1970. Louis Neel (Francuska),
Hannes Alfen (Švedska)
1971. Dennis Gabor (V. Britanija)
1972. John Bardeen (USA),
Leon N. Cooper (USA),
John R. Schrieffer (USA)
1973. Ivar Giaever (USA),
Leo Esaki (Japan),
Brain D. Josephson (V. Britanija)
1974. Martin Ryle (V. Britanija),
Antony Hewish (V. Britanija)
1975. James Rainwater (USA),
Ben Mottelson (USA-Danska)),
Aage Bohr (Danska)
1976. Burton Richter (USA),
Samuel C.C. Ting (USA)
1977. John H. Van Vieck (USA),
Philip W. Anderson (USA),
Nevill F. Mott (V. Britanija)
1978. Pjotr Kapica (SSSR),
Arno Penzias (USA),
Robert Wilson (USA)
1979. Steven Weinberg (USA),
Sheldon L. Glashow (USA),
Abdus Salam (Pakistan)
1980. James W. Cronin (USA),
Val L. Fitch (USA)
1981. Nikolass Bloembergen (USA),
Arthur Schaalow (USA),
Kai M. Siegbahn (Švedska)
1982. Kenneth G. Wilson (USA)
1983. Subrahmanyan Chandresekhar (USA),
William A. Fowler (USA)
1984. Carlo Rubbia (Italija),
Simon van der Meere (Holandija)
1985. Klaus von Klitzing (Namačka)
1986. Ernest Ruska (Namačka),
Gerd Binnig (Namačka),
Heinrich Rohrer (Švajicarska)
1987. K. Alex Muller (Švajicarska),
J. Gerog Bednorz (Namačka)
1988. Leon M. Lederman (USA),
Melvin Schwartz (USA),
Jack Steinberger (USA)
1989. Norman F. Ramsey (USA),
Hans G. Dehmelt (Nemačka-USA),
Wolfgang Paul (Namačka)
1990. ......
1991. ......
1992. ......
P.S. Dalje ne znam. :(((
ko.je.ko.452balinda,
Dobitnici Nobelove nagrade za hemiju:
1901. Jacubus H. van't Hoff (Holandija)
1902. Emil Fischer (Nemačka)
1903. Svante A. Arrhenius (Švedska)
1904. Sir William Ramsay (V. Britanija)
1905. Adolf von Baeyer (Nemačka)
1906. Henri Moissan (Francuska)
1907. Eduard Buchner (Nemačka)
1908. Ernest Rutherford (V. Britanija)
1909. Wilhelm Ostwald (Nemačka)
1910. Otto Wallach (Nemačka)
1911. Maria Curie (Poljska-Francuska)
1912. Victor Grignard (Francuska),
Paul Sabatier (Francuska)
1913. Alfred Werner (Švajcarska)
1914. Theodore W. Richards (USA)
1915. Richard M. Willstatter (Nemačka)
1918. Fritz Haber (Nemačka)
1920. Walther H. Nernst (Nemačka)
1921. Frederick Soddy (V. Britanija)
1922. Francis W. Aston (V. Britanija)
1923. Fritz Pregl (Austrija)
1925. Richard A. Zsigmondy (Nemačka)
1926. Theodor Svedberg (Švedska)
1927. Heinrich O. Wieland (Nemačka)
1928. Adolf O.R. Windaus (Nemačka)
1929. Sir Arthur Harden (V. Britanija),
Hans von Euler-Chelpin (Švedska)
1930. Hans Fischer (Nemačka)
1931. Frederich Bergius (Nemačka),
Karl Bosh (Nemačka)
1932. Irving Langmuir (USA)
1934. Harold C. Urey (USA)
1935. Frederic Joiliot-Curie (Francuska),
Irene Joiliot-Curie (Francuska)
1936. Peter J.W. Debye (Holandija)
1937. Walter N. Haworth (V. Britanija),
Paul Karrer (Švajcarska)
1938. Richard Kuhn (Nemačka)
1939. Adolf F.J. Butenandt (Nemačka),
Leopold Ruzicka (Švajcarska)
1943. Georg de Hevesy (Mađarska)
1944. Otto Hahn (Nemačka)
1945. Artturi I. Virtanen (Finska)
1946. James B. Summer (USA),
John H. Northrop (USA),
Wendell M. Stanley (USA)
1947. Sir Robert Robinson (V. Britanija)
1948. Arne W.K. Tiselius (Švedska)
1949. William F. Giaque (USA)
1950. Kurt Aider (Nemačka)
Otto P.H. Diels (Nemačka)
1951. Edwin M. McMilan (USA),
Glenn T. Seaborg (USA)
1952. Archer J.P. Martin (V. Britanija),
Richard L.M. Synge (V. Britanija)
1953. Hermann Staudinger (Nemačka)
1954. Linus C. Pauling (USA)
1955. Vincent du Vigneaud (USA)
1956. Sir Cyril N. Hinshelwood (V. Britanija),
Nikolai N. Semenov (SSSR)
1957. Sir Alexander R. Todd (V. Britanija)
1958. Frederick Sanger (V. Britanija)
1959. Jaroslav Heryrovsky (žehoslovačka)
1960. Wilard F. Libby (USA)
1961. Melvin Calvin (USA)
1962. John C. Kendrew (V. Britanija)
Max F. Perutz (V. Britanija)
1963. Guilio Natta (Italija)
1964. Dorothy C. Hodgkin (V. Britanija)
1965. Robert B. Woodward (USA)
1966. Robert S. Muliken (USA)
1967. Manfred Eigen (Nemačka),
Ronald G.W. Norrish (V. Britanija),
Geroge Porter (V. Britanija)
1968. Lars Onsager (USA)
1969. Derek H.R. Barton (V. Britanija),
Odd Hassel (Norveška)
1970. Luis F. Leloir (Argentina)
1971. Gerhard Herzberg (Kanada)
1972. Christian B. Anfinsen (USA)
1973. Ernst Otto Fischer (Nemačka)
1974. Paul J. Flory (USA)
1975. John Cornforth (Australija-V. Britanija),
Vladimir Prelog (Jugoslavija-Švajcarska)
1976. William N. Lipscomb (USA)
1977. Ilya Prigogine (Belgija)
1978. Peter Mitchell (V. Britanija)
1979. Herbert C. Brown (USA),
George Wittig (Nemačka)
1980. Paul Berg (USA),
Walter Gilbert (USA),
Frederick Sanger (V. Britanija)
1981. Kenichi Fukui (Japan),
Roald Hoffmann (USA)
1982. Aaron Klug (Južna Afrička Republika)
1983. Henry Taube (Kanada)
1984. Bruce Merrifield (USA)
1985. Herbert A. Hauptman (USA),
Jerome Karle (USA)
1986. Dudley Herschbach (USA),
Yuan T. Lee (USA),
John C. Polanyi (Kanada)
1987. Donald J. Cram (USA),
Charles J. Pederson (USA),
Jean-Marie Lehn (Francuska)
1988. Johann Deisenhofer (Nemačka),
Robert Huber (Nemačka),
Hartmud Michel (Nemačka)
1989. Thomas R. Cech (USA)
Sidney Alman (USA)
1990. ......
1991. ......
1992. ......
P.S. Davim li vas ja sa ovim?
ko.je.ko.453balinda,
Dobitnici Nobelove nagrade
za medicinu ili psihologiju:
1901. Emil A. von Behring (Nemačka)
1902. Sir Ronald Ross (V. Britanija)
1903. Niels R. FInsen (Danska)
1904. Ivan P. Pavlov (Rusija)
1905. Robert Koch (Nemačka)
1906. Camilio Golgi (Italija),
Santiago Ramon y Cajal (Španija)
1907. Charles L.A. Laveran (Francuska)
1908. Paul Enrich (Nemačka),
Elie Metchnikoff (Francuska)
1909. Emil T. Kocher (Švajcarska)
1910. Albrecht Kossel (Nemačka)
1911. Alvar Gulistand (Švedska)
1912. Alexis Carrel (Francuska)
1913. Charles R. Richet (Francuska)
1914. Robert Barany (Austrija)
1919. Jules Bordet (Belgija)
1920. Schack A.s. Krogh (Danska)
1922. Archibald V. Hill (V. Britanija),
Otto F. Meyerhof (Nemačka)
1923. Frederick G. Banting (Kanada),
John J.R. Macleod (Škotska)
1924. Williem Einthoven (Holandija)
1926. Johannes A.G. Fibiger (Danska)
1927. Julius Wagner-Jauregg (Austrija)
1928. Charles J.H. Nicolle (Francuska)
1929. Christiaan Eijkman (Holandija),
Sir Frederick G. Hopkins (V. Britanija)
1930. Karl Landsteiner (USA)
1931. Otto H. Warburg (Nemačka)
1932. Edgar D. Adrian (V. Britanija),
Sir Charles S. Sherrington (V. Britanija)
1933. Thomas H. Morgan (USA)
1934. George R. Minot (USA),
Wm. P. Murphy (USA),
G.H. Whipple (USA)
1935. Hans Spemann (Nemačka)
1936. Sir Henry H. Dale (V. Britanija),
Otto Loewi (USA)
1937. Albert Szent-Gyorgyi Hung (USA)
1938. Cornelle J.F. Heymans (Belgija)
1939. Gerhard Damagk (Nemačka)
1943. Henrik C.P. Dam (Danska),
Edward A. Doisy (USA)
1944. Joseph Erlanger (USA),
Herbert S. Gasser (USA)
1945. Ernst B. Chain (V. Britanija),
Sir Alexander Fleming (V. Britanija),
Sir Howard W. Florey (V. Britanija)
1946. Hermann J. Muller (USA)
1947. Carl F. Cori (USA),
Gerty T. Cori (USA),
Bernardo A. Houssay (Argentina)
1948. Paul H. Müller (Švajcarska)
1949. Walter R. Hess (Švajcarska),
Antonio Moniz (Portugal)
1950. Philip S. Hench (USA),
Edward C. Kendall (USA),
Tadeus Reichstein (Švajcarska)
1951. Max Theiler (USA)
1952. Selman A. Waksman (USA)
1953. Hans A. Krebs (V. Britanija),
Fritz A. Lipmann (USA)
1954. John F. Enders (USA),
Frederick C. Robbins (USA),
Thomas H. Weller (USA)
1955. Alex H.T. Theorell (Švedska)
1956. Andre F. Courmand (USA),
Werner Forssmann (Nemačka),
Dickinson W. Richards, Jr. (USA)
1957. Daniel Bovet (Italija)
1958. George W. Beadie (USA),
Edward L. Tatum (USA),
Joshua Lederberg (USA)
1959. Arthur Komberg (USA),
Severo Oschoa (USA)
1960. Sir F. MacFarlane Bumet (Australija),
Peter B. Medawar (V. Britanija)
1961. Georg von Bekesy (USA)
1962. Francis H.C. Crick (V. Britanija),
James D. Watson (USA),
Maurice H.F. Wilkins (V. Britanija)
1963. Sir John C. Eccies (Australija),
Alan L. Hodgkin (V. Britanija),
Andrew F. Huxley (V. Britanija)
1964. Konrad E. Bloch (USA),
Feodor Lynen (Nemačka)
1965. Francois Jacob (Francuska),
Andre Lwoff (Francuska),
Jacques Monod (Francuska)
1966. Charles B. Huggins (USA),
Francis Peyton Rous (USA)
1967. Ragnar Granit (Švedska),
Haldan Keffer Hartline (USA),
George Wald (USA)
1968. Robert W. Holley (USA),
H. Gobind Khorana (USA),
Marshall W. Nirenberg (USA)
1969. Max Delbruck (USA),
Alfred D. Hershey (USA),
Salvador Luria (USA)
1970. Julius Axelrod (USA),
Sir Bernard Katz (V. Britanija),
Ulf von Euler (Švedska)
1971. Earl W. Sutherland Jr. (USA)
1972. Gerald M. Edelman (USA),
Rodney R. Porter (V. Britanija)
1973. Karl von Frish (Nemačka),
Konrad Lorenz (Nemačka-Austrija),
Nikolaas Tinbergen (V. Britanija)
1974. Albert Claude (Luksemburg-USA),
Emil Palade (Rumunija-USA),
Christian Rene de Duve (Belgija)
1975. David Baltimore (USA),
Howard Temin (USA),
Renato Dulbecco (Italija-USA)
1976. Baruch S. Blumberg (USA),
Daniel Carleton Gajdusek (USA)
1977. Rosalyn S. Yelow (USA),
Roger C.L. Gullemin (USA),
Andrew V. Schally (USA)
1978. Daniel Nathans (USA),
Hamilton O. Smith (USA),
Werner Arber (Švajcarska)
1979. Alian M. Cormack (USA),
Geoffrey N. Hounsfield (V. Britanija)
1980. Baruj Benacerraf (USA),
George Snell (USA),
Jean Dausset (Francuska)
1981. Roger W. Sperry (USA),
David H. Hubel (USA),
Tosten N. Wiesel (USA)
1982. Sune Bergstom (Švedska),
Bengt Samuelsson (Švedska),
John R. Vane (V. Britanija)
1983. Barbara McClintock (USA)
1984. Cesar Milstein (V. Britanija-Argentina),
Georges J.F. Koehler (Nemačka)
Niels K. Jerne (V. Britanija-Danska)
1985. Michael S. Brown (USA),
Joseph L. Goldstein (USA)
1986. Rita Levi-Montalcini (Italija-USA),
Stenley Cohen (USA)
1987. Susumu Tonegawa (Japan)
1988. Gertrude B. Elion (USA),
George H. Hitchings (USA),
Sir James Black (V. Britanija)
1989. J. Michael Bishop (USA),
Harold E. Varmus (USA)
1990. ......
1991. ......
1992. ......
ko.je.ko.454iboris,
Ł P.S. Davim li vas ja sa ovim?
NE, NIKAKO, bar mene ne. Koga ne interesuje, neka preskoci.
Navedi molim te i dobitnike Nobelove nagrade za ekonomiju, ako
ti nije tesko, nema ih puno, a ako ti nije tesko, jel mozes da
nam navedes i izvor podataka.
ko.je.ko.455balinda,
>> Navedi molim te i dobitnike Nobelove nagrade za ekonomiju,
>> ako ti nije tesko, nema ih puno, a ako ti nije tesko,
>> jel mozes da nam navedes i izvor podataka.
Naravno, ekonomija sledi ali mora da bude strpljiva pa da sačeka
starije. :)
Izvor je lične prirode u vidu fotokopije spiska dobitnika ove
nagrade nabavljen na zahtev. Nisam siguran ali mislim da je naziv
izvora: "AWARDS - MEDALS - PRIZES", u svakom slučaju spisak dobitnika
Nobelovih nagrada nalazi se od 320 strane pa na dalje. ;) (Eto koliko
je to Amerikancima važno.) :)))
ko.je.ko.457balinda,
Dobitnici Nobelove nagrade za književnost:
1901. Rene F.A. Sully Prudhomme (Francuska)
1902. Theodor Mommsen (Nemačka)
1903. Bjornsterne Bjornson (Norveška)
1904. Frederic Mistral (Francuska),
Jose Echegaray (Španija)
1905. Henryk Sienkiexicz (Poljska)
1906. Giosue Carducci (Italija)
1907. Radyard Kipling (V. Britanija)
1908. Rudolf C. Eucken (Nemačka)
1909. Selma Lagerlof (Švedska)
1910. Paul J.L. Heyse (Nemačka)
1911. Maurice Maeterlinck (Belgija)
1912. Gerhart Hauptmann (Nemačka)
1913. Rabindranath Tagore (Indija)
1915. Romain Rolland (Francuska)
1916. Verner von Heidenstam (Švedska)
1917. Karl A. Gjellerup (Danska),
Henrik Pontoppidan (Danska)
1919. Carl F.G. Spitteler (Švajcarska)
1920. Knut Hamsun (Norveška)
1921. Anatole France (Francuska)
1922. Jacinto Benavente (Španija)
1923. Wiliam Butler Yeats (Irska)
1924. Wladyslaw S. Reymont (Poljska)
1925. George Bernard Show (V. Britanija)
1926. Grazia Deledda (Italija)
1927. Henry Bergson (Francuska)
1928. Sigrid Undset (Norveška)
1929. Thomas Mann (Nemačka)
1930. Sinclair Lewis (USA)
1931. Erik A. Karfeldt (Švedska)
1932. John Galsworthy (V. Britanija)
1933. Ivan A. Bunin (Francuska)
1934. Luigi Pirandello (Italija)
1936. Eugene O'Neill (USA)
1937. Roger Martin du Gard (Francuska)
1938. Pearl S. Buck (USA)
1939. Frans E. Silanpaa (Finska)
1944. Johannes V. Jensen (Danska)
1945. Gabriela Mistral (žile)
1946. Hermann Hesse (Švajcarska)
1947. Andre Gide (Francuska)
1948. T.S. Eliot (V. Britanija)
1949. William Faulkner (USA)
1950. Bertrand Russell (V. Britanija)
1951. Par F. Lagerkvist (Švedska)
1952. Francois Mauriac (Francuska)
1953. Sir Winston Churchill (V. Britanija)
1954. Ernest Hemingway (USA)
1955. Hallidor K. Laxness (Island)
1956. Juan Ramon Jimenez (Španija)
1957. Albert Camus (Francuska)
1958. Boris L. Pasternak (Rusija) - odbio nagradu
1959. Salvador Quasimodo (Italija)
1960. Saint-John Perse (Francuska)
1961. Ivo Andrić (Jugoslavija)
1962. John Steinbeck (USA)
1963. Giorgos Seferis (Grčka)
1964. Jean Paul Sartre (Francuska) - odbio nagradu
1965. Mihail Šolohov (Rusija)
1966. Samuel Joseph Agnon (Izrael),
Nelly Sachs (Švedska)
1967. Miguel Angel Asturias (Gvatemala)
1968. Yasunari Kawabata (Japan)
1969. Samuel Beckett (Irska)
1970. Aleksandar I. Solženjicin (Rusija)
1971. Pablo Neruda (žile)
1972. Heinrich Boll (Nemačka)
1973. Patrick White (Australija)
1974. Eyvind Johnson (Švedska),
Harry Edmund Martinson (Švedska)
1975. Eugenio Montale (Italija)
1976. Saul Bellow (USA)
1977. Vicente Aleixandre (Španija)
1978. Isaac Bashevis Singer (USA)
1979. Odyssaus Eiytis (Grčka)
1980. Czeslaw Milosz (Poljska-USA)
1981. Elias Canetti (Bugarska-V. Britanija)
1982. Gabriel Garcia Marquez (Kolumbija-Meksiko)
1983. William Golding (V. Britanija)
1984. Jaroslav Siefert (žehoslovačka)
1985. Claude Simon (Francuska)
1986. Wole Soyinka (Nigerija)
1987. Joseph Brodsky (SSSR-USA)
1988. Nagib Mahfouz (Egipat)
1989. Camilo José Cela (Španija)
1990. ......
1991. ......
1992. ......
P.S. Učite li vi ovo napamet ili ne? ;)
Nemo' da preslišavam a vi nešto da ne znate. :))))))
ko.je.ko.458iboris,
Ja ti se mnogo zahvaljujem na ovim listama. Za neke ljude nikada ne bih saznao
da su Nobelovci, da nisam video spisak. Jos jednom hvala, meni je ovo korisna
informacija.
Pozdrav, Boris
ko.je.ko.459max.headroom,
VIDOSAV STEVANOVIĆ
pisac
Vidosav Stevanović (1942) rođen je u selu Cvetojevcu pored Kragujevca.
U Beograd dolazi 1961. godine.
Objavio je sledeće knjige:
"TRUBLJE" (pesme), 1967., "Vidici", Beograd,
"NIŠžI" (roman), 1971., "Prosveta", Beograd,
"KONSTANTIN GORžA" (roman), 1975., "Srpska književna zadruga", Beograd,
"PERIFERIJSKI ZMAJEVI" (pripovetke), 1978., "Nolit", Beograd,
"CARSKI REZ" (pripovetke), 1984., "Narodna knjiga", Beograd,
"TESTAMENT" (roman), 1986., "Srpska književna zadruga", Beograd,
"LJUBAVNI KRUG" (roman), 1988., "Svjetlost", Sarajevo,
"DALEKO TAMO" (monodrame), 1988., "Svetlost", Kragujevac.
Pisao je pesme, pripovetke, romane, eseje, kritičke i novinske
tekstove, drame i monodrame. Knjige su mu prevedene na francuski,
poljski, mađarski, slovenački, makedonski i albanski jezik, a
pripovetke na engleski, nemački, danski, rumunski, bugarski, ruski,
hebrejski.
Dobio je sledeće književne nagrade:
"Isidora Sekulić" (1969),
"Mladost" (1970),
"Milan Rakić" (1972),
"Ivo Andrić" (1985),
NIN-ova (1987).
Bio je urednik u "Prosveti" i Srpskoj književnoj zadruzi, glavni
urednik i direktor OOUR-a "Izdavačka delatnost" BIGZ-a, a potom i
direktor IRO "Prosveta". Sada je slobodni umetnik. čivi i radi u
Beogradu i selu Botunju pored Kragujevca.
ko.je.ko.460balinda,
>> Ja ti se mnogo zahvaljujem na ovim listama.
Hvala na podršci, nastavak sledi.
ko.je.ko.462iboris,
Fjodor Mihajlovic Dostojevski (FMD u daljem tekstu)
(1821-1881)
FMD je bio opterecen bolescu od koje su patili i Herkul, Sokrat,
Julije Cezar, Livije Druz, Petrarka, Dante, Petar Veliki,
Napoleon i drugi, a to je epilepsija. Epilepsija je mogla poteci
i od oceve i od majcine loze, jer su obe bile opterecene raznim
oblicima neuropatija i psihopatija.
Otac mu je bio "mracan covek, nervozan i razdrazljivo-samoljubiv",
kako pise Vjetrinski, biograf FMD. Na drugom mestu isti biograf
dodaje da je FMD govorio s postovanjem o ostalim clanovima
porodice, ali da o ocu nije voleo govoriti, a takodje je malo
govorio os vom bratu Andreju. Kci FMD je tek otkrila sta je tako
strasno bilo kod oca velikog pisca. FMD je bio strasan alkoholicar i
grozan tiranin, u kuci i van nje, a narocito prema muzicima na
polju, koji su ga u ogorcenju premlatili na najgori moguci
nacin. To tiranstvo izgleda vuce korene iz sadizma (nije jasno,
ali j apretpostavljam da je otac FMD-a bio slican, prim. IB)
Majka FMD je takodje bila opterecena. Bila je slabih zivaca.
Umrla je kad je FMD imao 15 godina.
Deca starog dostojevskok su bila sva opterecena teskim nasledjem. U
svojim uspomenama Ljubov Dostojevska pise da su i stariji i mladji brat
Fjodorov bili nepopravljivi alkoholicari, a da je njihova jedina sestra
Varvara bila zla i pakosna u toj meri da su je ubili njeni ukucani. Sin
Varvare je bio idiot, dok je sin najstarijeg FMD-ovog brata, inace
bisre pameti, umro od progresivne paralize. Ojednoj svojoj tetki FMD
pise da je "imala slabo pamcenje, mada je na izgled bila zdrava;
beskarakterna i neodlucna, bila je podlozna svakojakim uticajima i
bojala se djavola". Kako tvrdi Ljubov Dostojevska, svi clanovi patili
su od RASTROJENIH ZIVACA, DUSEVNIH POREMECAJA I KRIMINALNIH SKLONOSTI.
....
U romanu "IDIOT", podrobno je opisano samoosecanje epilepticara pre sâm
napad (epilepsije, prim IB).
***************************************
Sve ovo i jos mnogo toga i o FMD i o drugim velikim licnostima mozete
naci u knjizi Vladimira Stanojevica, TRAGEDIJA GENIJA , u izdanju
medicinske knjige Beogrda-Zagreb. Podnaslov je:Dusevni poremecaji
znamenitih ljudi.
ko.je.ko.463balinda,
Dobitnici Nobelove nagrade za mir:
1901. Jean H. Dunant (Švajcarska),
Frederic Possy (Francuska)
1902. Elie Ducommun (Švajcarska),
Charls A. Gobat (Švajcarska)
1903. Sir William R. Cremer (V. Britanija)
1904. Institute of International Law
1905. Baroness Bertha von Suttner (Austrija)
1906. Teodore Roosevelt (USA)
1907. Ernesto T. Moneta (Italija)
1908. Klas P. Arnoldson (Švedska),
Fredrik Bajer (Danska)
1909. Auguste M.F. Beernaest (Belgija)
Paul H.B.B. d'Estoumelles de Constant (Francuska)
1910. Permanent Int. Peace Bureau
1911. Tobias M.C. Asser (Holandija),
Alfred H. Fried (Austrija)
1912. Elihu Root (USA)
1913. Henri La Fontaine (Belgija)
1917. International Red Cross
1919. Wooddrow Wilson (USA)
1920. Leon V.A. Bourgeois (Francuska)
1921. Karl H. Branting (Švedska),
Christian L. Lange (Norveška)
1922. Fridtjof Nansen (Norveška)
1925. Sir J. Austen Chamberlain (V. Britanija),
Charles G. Dawes (USA)
1926. Arstide Braind (Francuska),
Gustav Stresemann (Nemačka)
1927. Ferdinand E. Buisson (Francuska)
1929. Frank B. Kellogg (USA)
1930. Nathan Soderblom (Švedska)
1931. Jane Addams (USA),
Nicholas Murray Butler (USA)
1933. Sir Norman Angell (V. Britanija)
1934. Arthur Henderson (V. Britanija)
1935. Carl von Ossietzky (Nemačka)
1936. Carlos de Saavedra Lamas (Argentina)
1937. Viscount Cecil of Chelwood (V. Britanija)
1938. Nansen International Office for Refugees
1944. International red Cross
1945. Cordeli Hull (USA)
1946. Emily G. Balch (USA),
John R. Mott (USA)
1947. Friends Service Council (V. Britanija),
Amer. Friends Service Com.
1949. Lord John Boyd Orr of Brechin Mearns (V. Britanija)
1950. Ralp J. Bunche (USA)
1951. Leon Jouhaux (Francuska)
1952. Albert Schweitzer (Francuska)
1953. George C. Marshall (USA)
1954. Office of the UN High Commissioner for Refugees
1957. Lester B. Pearson (Kanada)
1958. Georgies Pire (Belgija)
1959. Philip J. Noel-Baker (V. Britanija)
1960. Albert J. Luthuli (Južna Afrika)
1961. Dag Hammarskjold (Švedska)
1962. Linus C. Pauling (USA)
1963. International red Cross,
League od Red cross Societies
1964. Merthin Luther King Jr. (USA)
1965. U.N. Children's Fund (UNICEF)
1968. Rene Cassin (Francuska)
1969. Int. Labor Organization
1970. Norman E. Borlaug (USA)
1971. Willy Brandt (Nemačka)
1973. Henry Kissinger (USA),
Le Duc Tho (Vijetnam) - odbio nagradu
1974. Eisaku Sato (Japan),
Sean MacBride (Irska)
1975. Andrei Sakharov (SSSR)
1976. Mairead Corrigan (Severna Irska),
Betty Williams (Severna Irska)
1977. Amnesty International
1978. Anwar Sadat (Egipat),
Menachem Begin (Izrael)
1979. Mather Teresa of Calcuta (Albanija-Indija)
1980. Adolfo Perez Esquivel (Argentina)
1981. Office of U.N. High Commissioner for Refugees
1982. Alva Mydral (Švedska),
Alfonso Garcia Robies (Meksiko)
1983. Lech Walesa (Poljska)
1984. Bishop Desmond Tutu (Južna Afrika)
1985. Int. Physicians for the Prevention of Nuclear War (USA)
1986. Elie Wiesel (Rumunija-USA)
1987. Oscar Arias Sanches (Kostarika)
1988. United Nations Peacekeeping Forces
1989. Dalai Lama (Tibet)
1990. .....
1991. .....
1992. .....
ko.je.ko.464vitez.koja,
MARK TVEN
Samuel Langhorne Clemens
stamparski pomocnik, kormilar, vojnik, rudar, novinar, pisac
Tridesetog novembra 1835, godine kada se pojavila Halajeva kometa,
u Gradu Florida na obali Misisipija rodio se Semjuel Klemens.Detinjstvo
je proveo u Hanibale, takodje pored Misisipija.Njegovo prvo zaposlenje
bilo je segrtovanje u stamparskoj radionici i raznosenje novina.
Kada se zasitio Hanibala krenuo da radi kao stamparski kalfa po raznim
gradovima Severne Amerike. Trazeci bolju zaradu, krenuo je ka Juznoj
Americi. Ukrcao se na parobrod, ali je na njemu i ostao, upoznavsi u
toku putovanja Horasa Bigzbija, cuvenog recnog pilota. Kako je kormilar
bio skoro neprikosnovena licnost na brodu, Tven je lepo napredovao.
Pocetak gradjanskog rata odveo ga je medju dobrovoljce Konfederacije.
Medjutim, kako njegovo odusevljenje ratom nije bilo osobito, Tven nije
trazio vise rata posto je njegov odred bio raspusten.
U vreme kada je navrsavao trecu deceniju zivota, na pragu knjizevnicke
karijere, Mark Tven je temeljno poznavao Sjedinjene Drzave. On je licno
ucestvovao u tri velike faze Americke istorije - naseljavanju granice na
Srednjem zapadu, parobrodskoj eri na Misisipiju, i jurisu na rudnike
Stenovitih planina.
Tvenov prvi veliki uspeh - "Nevinasca u inostranstvu" - nastala je kao
plod obilaska juzne Evrope i Bliskog istoka pod pokroviteljstvom jednog
lista. Po objavljivanju knjige Tven se ozenio devojkom iz ugledne
Njujorske porodice - Olivijom Langdon. Medjutim, samo jedna od njihove
tri cerke nadzivela je tvena. Prerani gubici clanova porodice bacili su
tamnu senku na poslednje godine njegovog zivota i ostetili njegovo
nekadasnje optimisticko vidjenje zivota.
Dela :
1867 zbirka pripovedaka
1868 Nevinasca u inostranstvu
1872 Zivot u divljini
1875 Stara vremena na Misisipiju - delimicno autobiografska
1876 Avanture Toma Sojera
1882 Kraljevic i prosjak
1885 Avanture Haklberija Fina
1886 Zivot na Misisipiju - 'nadogrdanja' "Starih vremena ..."
1889 Jenki na dvoru Kralja Artura
Odmah postaje najomiljenija satira. Prica govori o
ljubopitljivom masinskom inzenjeru iz Nove Engleske -
Jenkiju, koji se obreo na dvoru kralja Artura i od
srednjovekovne Engleske pokusao da stvori "Napredno
preduzece". Mada je ubrzo postao prvi covek drzave,
Jenki je posle sest ili sedam godina 'usancavanja' i
pripremanja za konacni okrsaj bio smlavljen masinerijom
katolicke crkve. Tvenovo neodobravanje pa skoro i
odvratnost prema rimskoj crkvi provlaci se kroz celo
delo.
1896 Licna secanja Jovanke Orleanke
1897 Stazom Ekvatora - putopis
1916 Tajanstveni stranac
Pored ovih dela, Tven je napisao i mnogo kritika, pripovedaka i eseja.
Za zivota je diktirao i autobiografiju, koja nije zavrsena.
Umro je 21 aprila 1910 u godini Halajeve komete.
ko.je.ko.465balinda,
STEFAN RADIžEVIĆ
političar
Rođen je 1800. godine u Novom Sadu. U Srbiju je prešao 1830. i postao sekretar
Kneževe kancelarije. žlan je Državnog saveta, Zakonodavne komisije i Vrhovnog
suda, ministar pravde i prosvete (1840-1842). Napušta Srbiju 1842. sa knezom
Mihailom, a vraća se po povratku na presto Miloša Obrenovića. Umro je u
Beogradu 27. februara 1871. godine.
ko.je.ko.466balinda,
KORNELIJE STANKOVIĆ
kompozitor
Rođen je 18. avgusta 1831. godine u Budimu. Pored gimnazijskog školovanja uči
da svira klavir i violinu, a studira u Beču. Prvi profesionalno obrazovan
srpski muzičar, prvi zapisivač narodne melodije u Srbiji i među Srbima u
Vojvodini. Zahvaljujući njemu imamo zabeleženu i sačuvanu narodnu muziku.
Komponovao je kompozicije u duhu zapadnoevropskog romantizma, a zabeležio je i
celokupno crkveno pojenje. Sve pesme, narodne ili crkvene, harmonizovao je za
hor. Objavio je šest svezaka Srpskih narodnih pesama, koje su harmonizovane i
obrađene za glas, klavir i hor, te Pravoslavno crkveno pojanje u srpskoga
naroda, I-III. Umro je u Beogradu 5. aprila 1865. godine.
ko.je.ko.467balinda,
DIMITRIJE RUVARAC
istoričar
Rođen je 25. oktobra 1842. godine u Starim Banovcima. Sveštenik, istoričar i
bibliotekar. žlan Srpske kraljevske akademije. Bavio se političkom,
crkveno-političkom i književnom istorijom. Uređivao je Srpski Sion i Arhiv za
istoriju srpske pravoslavne Karlovačke mitropolije. U brojnim raspravama i
studijama istupao je protiv neukih, romantičarskih shvatanja. Objavio je i
svoju Bibliografiju (sa Produženjem) sa više od hiljadu radova. Umro je u
Sremskim Karlovcima 3. decembra 1931. godine.
ko.je.ko.468balinda,
EMILIJAN RADIĆ
istoričar
Rođen je 23. oktobra 1857. godine u Beloj Crkvi (Banat). Kršteno ime mu je
Radoslav. Studirao je na moskovskoj Duhovnoj akademiji, prava u Pragu i
filozofiju u Pešti, gde je i doktorirao. Profesor i rektor karlovačke
Bogoslovije. žlan akademija nauka u Petrogradu, Pešti, Pragu i Beču.
Arhimandrit u više manastira, zastupao je i branio stroga crkvena shvatanja.
Napisao je veći broj zapaženih istorijskih, pravnih i crkvenih radova na
nemačkom i srpskom jeziku. Umro je u Baden Badenu 22. maja 1907. godine.
ko.je.ko.469balinda,
VLADAN ĐORĐEVIĆ
državnik
Rođen je 21. novembra 1844. godine u Beogradu. Poznat i pod imenom Hipokrates.
Studirao je i doktorirao medicinu u Beču. Lekar, istoričar, profesor
Univerziteta u Beogradu i diplomata. Lični lekar kralja Milana, šef saniteta
Srbije. Osnivač Srpskog lekarskog društva, časopisa Arhiv, Srpskog crvenog
krsta i jedan od osnivača Ujedinjene omladine srpske. žlan Srpske kraljevske
akademije, predsednik Beogradske opštine, poslanik Srbije u Carigradu, ministar
prosvete. Predsednik vlade Srbije, sa režimom čvrste ruke, nazvanim
"vladanovština" (1897-1900). Bavio se i novinarstvom. Izdao je romane,
pripovetke, putopise, istorijska dela i udžbenike. Najpoznatija su mu
istorijska dela: Kraj jedne dinastije, Srpsko-turski rat i Istorija
srpsko-bugarskog rata, romani: Car Dušan i Golgota. U delu Ljuo vadis Austrio
prorekao je propast Austro-Ugarske. Umro je u Badenu (kod Beča) 31. avgusta
1930. godine.
ko.je.ko.470balinda,
TEOFAN čIVKOVIĆ
episkop
Rođen je 8. marta 1825. godine u Sremskim Karlovcima. Studirao je u Pešti,
Kečkemetu i Beču. Srpski nacionalni radnik. Episkop gornjokarlovački. Pre
posvećivanja bio je profesor, jer je završio prava. Bavio se i književnošću.
Isticao se i kao izvanredan besednik. Biran je za patrijarha na Karlovačkom
crkvenom saboru (1881). Pisao je istorijsko-pravne studije. Umro je u Plaškom
8. novembra 1891. godine.
ko.je.ko.471balinda,
JOVAN STOJKOVIĆ BABUNSKI
vojvoda
Rođen je 25. decembra 1875. godine u Martolcima (kod Velesa). Završio je
Učiteljsku školu u Beogradu i postaje učitelj u Tetovu. Kada je 1904. otpočela
teroristička akcija bugarskih komitskih organizacija, sa puškom u ruci
prikuplja srpske dobrovoljce i kreće u borbu za oslobođenje Makedonije i Stare
Srbije (1905). Zbog svoje legendarne hrabrosti i omiljenosti u narodu, opevan
je u narodnim pesmama. U oba balkanska rata, protiv Turaka i Bugara, bio je
prethodnica srpskoj vojsci. I pri proboju Solunskog fronta hrabrim podvizima
izaziva divljenje. Među prvima ga je odlikovala francuska komanda najvećim
odlikovanjem - Legijom časti. Umro je u Velesu 17. februara 1920. godine.
ko.je.ko.472balinda,
VLADISLAV SL. RIBNIKAR
novinar
Rođen je 15. juna 1900. godine u Beogradu. Završio je arhitekturu u Parizu.
Inženjer arhitekture i direktor Politike. Učestvuje u ratu i postaje član KPJ
(1941). Uhvaćen od okupatora, zatvoren je u koncentracioni logor na Banjici, a
zatim je u kućnom zatvoru sve do stupanja u NOB. Posle rata osniva "Tanjug" i
postaje direktor. Većnik AVNOJ-a, potpredsednik NKOJ-a (poverenik za
informacije), ministar vlade FNR Jugoslavije, član prezidijuma Narodne
skupštine i predsednik Jugoslovenskog crvenog krsta. Delegat FNR Jugoslavije,
na zasedanju Generalne skupštine UN i član Izvršnog saveta UNESKO-a. Umro je u
Beogradu 1. decembra 1955. godine.
ko.je.ko.473balinda,
Konačno, evo i dobitnika Nobelove nagrade
za ekonomiju:
1969. Ragnar Frisch (Norveška),
Jan Tinbergen (Holandija)
1970. Paul A. Samuelson (USA)
1971. Simon Kuznets (USA)
1972. Kenneth J. Arrow (USA),
John R. Hicks (V. Britanija)
1973. Wassily Leontief (USA)
1974. Gunnar Myrdal (Švedska),
Friedrich A. von Hayek (Austrija)
1975. Tjalling Koopmans (Holandija-USA),
Leonid Kantorocich (SSSR)
1976. Milton Friedman (USA)
1977. Bertil Ohlin (Švedska)
1978. Herbert A. Simon (USA)
1979. Theodore W. Schultz (USA),
Sir Arthur Lewis (V. Britanija)
1980. Lawrence R. Klein (USA)
1981. James Tobin (USA)
1982. George J. Stinger (USA)
1983. Gerald Debreu (Francuska-USA)
1984. Richard Stone (V. Britanija)
1985. Franco Modigliani (Italija-USA)
1986. James M. Buchanan (USA)
1987. Robert M. Solow (USA)
1988. Maurice Allais (Francuska)
1989. Trygve Haavelmo (Norveška)
1990. ......
1991. ......
1992. ......
ko.je.ko.474isekulovic,
Dragoslav Andrić,
književni prevodilac, pesnik, humorist, dramaturg, leksikograf, antologičar
i šahovski majstor, preveo je oko stotinu knjiga sa francuskog, engleskog,
ruskog, nemačkog i holandskog jezika. Narocito su poznate i popularne
antologije i zbirke poezije u njegovom prepevu, kao što su antologija klasične
kineske poezije "Svet u kapi rose", klasične japanske poezije "Ne pali još
svetiljku", pesništva američkih crnaca "Otisak srca u prašini", angloameričkog
humorističnog pesništva "Ko - jel' ja?", rok-poezije "Stereo stihovi", pesama
Karla Sandberga "Tumačenja ljubavi" ili Ogdena Neša "Štihovi" i "Smešna smeša",
itd. Objavio je i dve svoje zbirke pesama, humorističnu knjigu "Svaštara
(Udžbenik nonsensa)". Autor je i dveju šahovskih knjiga, zbirke grafita
"Graffiti international" kao i prvog našeg "Rečnika žargona".
ko.je.ko.475isekulovic,
Robert Ludlum
Nenadmašni majstor trilera, Robert Ludlum, jedan je od nekolicine pisaca
koji su se munjevitom brzinom uzdigli do svetske popularnosti, jer su njegova
dela objavljena na devetnaest jezika i u dvadeset tri zemlje. Sam autor kaže:
"Prvenstveno pišem kao zabavljač. Ali bez obzira na to pišete li dramatično
ili komično, pišete kao čovek kome nešto smeta, ili koga nešto vređa ili
plaši. To ja upravo činim. Priznajem da sam ponekad uplašen - najviše
zloupotrebom moći od strane fanatika, ekstremista bilo kojih boja... Ja mrzim
nasilje, zato me ono boli. Kad su moji junaci pgođeni oni pate i umiru, a ne
vraćaju se u akciju, poput Johna Waynea." Sve to i mnogo više možete naći u
obajavljenim delima Roberta Ludluma. Od njegovog prvog romana "The Scarlatti
Inheritance", počeo je uspeh koji sledi i s ostalima: "The Osterman Weekend",
"The Matlock Paper", "The Rhinemann Exchange", "The Gemini Contenders", "The
Chancellor Manuscript", "The Road to Gandolfo", "The Holcroft Covenant",
"The Matarese Circle", "The Bourne Identity", "The Parsifal Mosaic", "The
Aquitaine Progression", "The Bourne Supremacy", "The Icarus Agenda" sve do
najnovijeg "The Bourne Ultimatum".
ko.je.ko.476isekulovic,
Agatha Christie
pisac
U svetu literature poznata kao Kraljica zločina, engleska spisateljka
Agata Kristi (1890-1976) najtiražniji je autor svih vremena. Njene knjige,
prevedene na 44 strana jezika, prodate su u više od dve milijarde primeraka
širom sveta. Tokomm gotovo šest decenija izuzetno plodnog književnog rada,
napisala je 78 kriminalističkih romana, veći broj kratkih priča, 19 pozorišnih
komada, 4 neliteralna dela i još 6 ljubavnih romana pod pseudonimom Meri
Vestmakot.
U svom prvom romanu ("Misteriozni događaji u Stajsu") objavljenom
1920, stvorila je lik Herkula Poaroa, omalenog Belgijanca koji će postati
najpopularniji detektiv u svetskoj literaturi od vremena Šerloka Holmsa.
Svetsku slavu postigla je svojim šetim romanom ("Ubistvo Rodžera
Akrojda", 1926), koji se danas smatra klasičnim delom kriminalističke
literature.
Njen drugi popularni lik detektiva je ljubopitljiva stara usedelica,
Engleskinja Džejn Marpl, koja se prvi put pojavljuje u romanu "Ubistvo u
vikarijatu" (1930).
Najpoznatiji pozorišni komad Agate Kristi ("Mišolovka", 1952) najduže
je igrana predstav u istoriji. U Ambasadors teatru u Londonu, tokom više od
21 godine neprekidnog izvođenja, ova predstava odigrana je 8862 puta.
Prema njenim romanima snimljeni su brojni filmovi, od kojih su
najpoznatiji "Ubistvo u Orijent-eksrpesu" (po istoimenom romanu, objavljen
1934.; film snimljen 1974.) i "Smrt na Nilu" (1937, 1978). Herkul Poaro i
gđica Marpl su junaci i dveju veoma popularnih televizijskih serija.
Ubistva u romanima Agate Kristi bivaju otkrivena na najrazličitijim
mestima, na zabavama, u letovalištima, vozovima, baštama, bibliotekama,
svetim mestima, a radnja se neretko odvija u egzotičnim krajevima sveta.
Zapleti joj se odlikuju ingenioznošču sa psihološkog i stručnošču sa
kriminološkog stanovištva. U svojim delima Agata Kristi gotovo nikad ne
isključuje unapred nijednu ličnost iz reda mogućih ubica. Stil joj je
jednostavan, pripovedanje smireno i vešto, uz uvek prisutnu dozu humora.
Sve to objašnjava razlog ogromnog interesovanja za njene romane koje čitaoci
svih starosnih doba čitaju u jednom dahu.
Agati Kristi je 1971. godine dodeljane titula baronice.
ko.je.ko.477isekulovic,
Pošto se u ovoj temi već skupilo dosta biografija, napravih neku vrstu
sadržaja. Nadam se da će vam pomoći da lakše iskoristite mogućnosti ove teme.
ivan
8.2 NIKOLA TESLA
8.3 MILOŠ CRNJANSKI
8.4 VASA žARAPIĆ
8.5 ARSENIJE III žARNOJEVIĆ
8.6 SAVA ŠUMANOVIĆ
8.7 MIŠA ANASTASIJEVIĆ
8.8 IVO ANDRIĆ
8.9 ILIJA BIRžANIN
8.10 RUĐER JOSIP BOŠKOVIĆ
8.11 VUK BRANKOVIĆ
8.12 VUK BRANKOVIĆ
8.13 ISIDORA SEKULIĆ
8.14 LAZA K. LAZAREVIĆ
8.15 BRANISLAV PETRONIJEVIĆ
8.16 RADOMIR RAŠA PLAOVIĆ
8.17 UROŠ PREDIĆ
8.18 RADE PRIBIĆEVIĆ
8.19 GAVRILO PRINCIP
8.20 DRAGUTIN GAVRILOVIĆ
8.21 VELIBOR GLIGORIĆ
8.22 MILAN GROL
8.23 NIKOLA NESTOROVIĆ
8.24 ALEKSA ŠANTIĆ
8.25 DUŠAN NEDELJKOVIĆ
8.26 MILAN NEDIĆ
8.27 NIKODIM I
8.28 BRANISLAV NUŠIĆ
8.29 ALEKSANDAR OBRENOVIĆ
8.30 LAZAR HREBELJANOVIĆ
8.31 IPOLIT-LEON-DENIZER RIVAJ (alias ALEN KARDEK)
8.32 STEFAN LAZAREVIĆ
8.33 TEODOSIJE ORAŠAžKI
8.34 MILUTIN USKOKOVIĆ
8.35 FIRMILIJAN
8.36 JOVAN CVIJIĆ
8.37 VESELIN žAJKANOVIĆ
8.39 DRAGIŠA VASIĆ
8.40 JANKO VESELINOVIĆ
8.41 FILIP VIŠNJIĆ
8.42 JOHANN SEBASTIAN BACH
8.43 VASA žUBRILOVIĆ
8.46 DIMITRIJEVIĆ DUŠAN
8.47 GIUSEPPE GUARNERI
8.48 PETAR KOžIĆ
8.49 FRANZ PETER SCHUBERT
8.50 MILOŠ TARABIĆ
8.51 LUDWIG VON BEETHOVEN
8.52 TVRTKO I KOTROMANIĆ
8.53 SAMUILO JAKOVLJEVIĆ
8.54 MAKARIJE
8.55 ĐURA JAKŠIĆ
8.56 MILUTIN MARINKOVIĆ
8.57 JEFIMIJA
8.58 ANASTAS JOVANOVIĆ
8.59 STEVAN HRISTIĆ
8.60 STEVAN HRISTIĆ
8.62 STEFAN NEMANjA
8.63 ALEKSA NENADOVIĆ
8.64 MIHAILO OBRENOVIĆ
8.65 JANKO ŠAFARIK
8.66 DIMITRIJE TUCOVIĆ
8.67 STOJAN žUPIĆ DOBRILOVIĆ
8.69 RIHARD STRAUS
8.70 BENDžAMIN BRITN
8.71 JOZEF HAJDN
8.72 JOHAN ŠTRAUS
8.73 ROBERT ŠUMAN
8.74 čORč BIZE
8.75 FRDERIK ŠOPEN
8.76 FRANZ JOSEPH HAYDN
8.78 ROBERT SCHUMANN
8.79 ALEXANDRE-CžSAR-LEOPOLD GEORGES BIZET
8.80 FRžDžRIC-FRANçOIS CHOPIN
8.82 JOHANN STRAUSS (mlađi)
8.84 DANIJEL BERNULI
8.85 ZAK BERNULI
8.86 ZAN BERNULI
8.87 DEDEKIND RIHARD
8.88 EUKLID
8.92 CHRISTOPHER PRIEST
8.94 ĐAKON AVAKUM
8.95 ILIJA MILOSAVLjEVIĆ KOLARAC
8.96 DRAGUTIN ANASTASIJEVIĆ
8.97 MILOVAN Đ. MILOVANOVIĆ
8.98 UZUN-MIRKO APOSTOLOVIĆ
8.99 DUŠAN KOVAžEVIĆ
8.100 SLOBODAN SELENIĆ
8.101 MILORAD PAVIĆ
8.102 HAUARD LUIS LAVKRAFT
8.103 ARKADIJ i BORIS STRUGACKI
8.104 GEORGE GERSHWIN
8.105 MILAN OKLOPDčIĆ
8.106 HERMANN HESSE
8.107 BRANKO MILJKOVIĆ
8.108 ALBERTO MORAVIJA
8.109 DINO BUCATI
8.110 FRANC KAFKA
8.111 PERSI HARISON FOSET
8.113 HERMAN HESE
8.116 FERMA PJER
8.117 KANTOR GEORG
8.118 KOSI OGISTEN LUJ
8.119 LOBACEVSKI NIKOLAJ IVANOVIC
8.120 RASTKO NEMANjIĆ
8.121 MILOŠ OBRENOVIĆ
8.122 SLOBODAN JOVANOVIĆ
8.123 DOSITEJ OBRADOVIĆ
8.124 PETROVIĆ STANA
8.125 JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ
8.126 EMILIJAN JOSIMOVIĆ
8.128 JORGE LUIS BORGES
8.129 JOAKIM VUJIĆ
8.130 MARKO LEKO
8.131 FRANZ LISZT
8.132 AVRAM LUKIĆ
8.133 STEFAN STRATIMIROVIĆ
8.134 TEODOSIJE
8.135 HEINRICH HEINE
8.136 VATROSLAV LISINSKI
8.139 ALEXANDER S. NEILL
8.140 MIHAJLO IDVORSKI PUPIN
8.141 JOVAN HADčIĆ
8.142 FELIX MENDELSSOHN-BARTHOLDY
8.143 PERA TODOROVIĆ
8.144 STEFAN II TOMAŠEVIĆ
8.145 MARTIN LUTHER
8.146 IVO ĆIPIKO
8.147 ISAAC BASHEVIS SINGER
8.148 ARKADIJ i BORIS STRUGACKI
8.149 FARIA
8.150 JAMES BRAID
8.151 Š713Ć TESLA, Nikola
8.152 BRANKO RADIžEVIĆ
8.153 VLADISLAV RIBNIKAR
8.154 BORISAV STANKOVIĆ
8.155 TOMA ROSANDIĆ
8.156 MILAN STOJADINOVIĆ
8.157 KIPRIJAN RAžANIN
8.158 STEPA STEPANOVIĆ
8.159 HYPOLYTE BERNHEIM
8.160 EMILE COUč
8.161 JEAN MARTIN CHARCOT
8.162 THEOPHRASTUS BOMBASTUS VON HOHENHEIM (alias PARACELSUS)
8.163 ATHANASIUS KIRCHER
8.167 MEŠA SELIMOVIĆ
8.168 JOVAN DUžIĆ
8.169 ABRAKSAS (AVRAKSAS;ABRASAS)
8.170 SLOBODAN MILOŠEVIĆ
8.171 General armije Veljko Kadijević
8.172 General-pukovnik Blagoje Adžić
8.174 čIVANA čANKA STOKIĆ
8.175 SIMO MATAVULJ
8.176 ĐORĐE STRATIMIROVIĆ
8.177 MILOVAN GLIŠIĆ
8.178 IVAN TABAKOVIĆ
8.179 SVETOZAR MARKOVIĆ
8.180 ILIJA GARAŠANIN
8.181 Šešelj N. Vojislav
8.182 BOčOVIĆ RADOMAN
8.191 MIĆUNOVIĆ M. DRAGOLJUB
8.193 FELIX MENDELSSOHN-BARTHOLDY
8.194 BRANKO LAZAREVIĆ
8.195 RASTKO PETROVIĆ
8.196 RADOMIR PUTNIK
8.197 MODEST PETROVIž MUSORGSKI
8.198 JAŠA PRODANOVIĆ
8.199 PETAR KONjOVIĆ
8.200 Bedžih Smetana
8.201 Petar Ilič žajkovski
8.202 Kamijs Sen-Sans
8.203 BEDRICH SMETANA
8.204 PJOTR ILJIž žAJKOVSKIJ
8.205 IVO LOTKA KALINSKI
8.207 MIHOVIL LOGAR
8.208 JAKOV GOTOVAC
8.210 STEFAN NEMANjIĆ PRVOVENžANI
8.211 SAVA TEKELIJA
8.212 ZAHARIJE STEFANOVIĆ ORFELIN
8.213 PROTA MATEJA NENADOVIĆ
8.214 PLATON ATANACKOVIĆ
8.215 TEODOSIJE
8.216 ALEKSANDAR KARAĐORĐEVIĆ
8.217 RADIVOJE KAŠANIN
8.218 JOVAN AVAKUMOVIĆ
8.219 STOJAN ARALICA
8.220 LUKA LAZAREVIĆ
8.221 TEODOR
8.222 ĐURAĐ II STRACIMIROVIĆ BALŠIĆ
8.223 VOJISLAV TURINSKI
8.224 ARSENIJE I
8.225 LJUBOMIR P. NENADOVIĆ
8.226 NICCOLĽ PAGANINI
8.227 HEINRICH HEINE
8.228 MAHALIA JACKSON
8.229 CHARLIE PARKER
8.230 JOVAN NENAD
8.231 EDITH PIAF
8.232 JOVAN čUJOVIĆ
8.233 JOVAN ILKIĆ
8.234 VUKAN NEMANJIĆ
8.235 PAVLE PAJA JOVANOVIĆ
8.236 MIRKO ALEKSIĆ
8.237 PETAR IžKO
8.238 KOSTA ABRAŠEVIĆ
8.239 GAVRILO AVRAMOVIĆ
8.240 ARSENIJE IV JOVANOVIĆ ŠAKABENTA
8.241 VLADIMIR ĆOROVIĆ
8.242 DRAGIŠA LAPžEVIĆ
8.243 DIMITRIJE DAVIDOVIĆ
8.244 DANILO PETROVIĆ
8.245 DRAGUTIN DIMITRIJEVIĆ APIS
8.246 ĐURO ĐAKOVIĆ
8.247 MITA čIVKOVIĆ
8.248 BOčIDAR KNEčEVIĆ
8.249 LAZA KOSTIĆ
8.250 KONSTANTIN FILOZOF
8.251 SIMA PANDUROVIĆ
8.252 PETAR II PETROVIĆ NjEGOŠ
8.253 JOSIF PANžIĆ
8.254 FRIEDRICH WILHELM JOSEPH SCHELLING
8.255 Clara Josephina Schumann (rođena Wieck)
8.256 Vlastimir Peričić
8.257 Slavko Osterc
8.258 Antonjin Dvoržak
8.259 Igor Stravinski
8.260 Georg Fridrih Hendl
8.263 MILAN KAŠANIN
8.264 SVETOZAR MILETIĆ
8.265 ĐORĐE MILOVANOVIĆ GUZONjA
8.266 MILAN NEDELjKOVIĆ
8.267 VASA PELAGIĆ
8.268 PETAR I PETROVIĆ NjEGOŠ
8.269 STANOJE STAMATOVIĆ GLAVAŠ
8.270 ALEKANDAR KARAĐORĐEVIĆ
8.271 IVANA ĆOJBAŠIĆ
8.272 ĐORĐE LUKIĆ
8.273 RAKA LEVAJAC
8.274 KOSTA MILETIĆ
8.275 MUTIMIR
8.276 LUKIJAN MUŠICKI
8.277 DRAGIŠA MIŠOVIĆ
8.278 SVETOZAR ĆOROVIĆ
8.279 PETAR UBAVKIĆ
8.280 ILIJA ŠOBAJIĆ
8.281 STEVAN ŠUPLJIKAC
8.282 DOBROSLAV TODOROVIĆ
8.283 VOJISLAV ŠOLA
8.284 NEDELjKO žABRINOVIĆ
8.285 HADčI RUVIM
8.286 JAKOV ORFELIN
8.287 DRAGUTIN NEMANjIĆ
8.288 DIMITRIJE PAVLOVIĆ
8.289 MILAN OBRENOVIĆ
8.290 STEFAN UROŠ NEMANjIĆ NEJAKI
8.291 ALEKSANDAR BUGARSKI
8.292 LJUBINKA BOBIĆ
8.293 DUŠAN BOGDANOVIĆ
8.294 MILAN OBRENOVIĆ
8.295 PETAR TORODOVIĆ DOBRNjAC
8.296 STEVAN ŠIJAžKI
8.297 RODOLjUB žOLAKOVIĆ
8.298 FILIP FILIPOVIĆ
8.299 MILUTIN NEMANjIĆ
8.300 MILOŠ OBILIĆ
8.301 VOJISLAV J. ILIĆ
8.302 MLADEN čUJOVIĆ
8.308 LAZA TEODOROVIĆ
8.309 VOJISLAV SUBOTIĆ
8.310 MARKO ŠTITARAC
8.311 JAŠA TOMIĆ
8.312 SIMO ŠOBAJIĆ
8.313 NIKOLA UZUNOVIĆ
8.314 MILOŠ BAJIĆ
8.315 DRAGIŠA BRAŠOVAN
8.316 MILAN BOGDANOVIĆ
8.317 JOVAN BIJELIĆ
8.319 KRISTI Agata
8.320 POLO Marko
8.321 ARSENIJE LOMO
8.322 RAJKO LEŠJANIN
8.323 PAVLE JURIŠIĆ ŠTURM
8.324 MIHAILO ISAILOVIĆ
8.325 MILAN JOVANOVIĆ BATUT
8.326 KOSTA TODOROVIĆ
8.327 MARKO TODOROVIĆ ABDULA
8.328 NIKOLA PAŠIĆ
8.329 NIKOLA I PETROVIĆ
8.330 FJODOR IVANOVIž ŠALJAPIN
8.331 GIUSEPPE TARTINI
8.332 GEORG PHILIPP TELEMANN
8.333 CARL MARIA FRIEDRICH ERNST VON WEBER
8.334 STEVAN JAKOVLJEVIĆ
8.335 JOANIKIJE
8.336 LOUIS-HECTOR BERLIOZ
8.337 JOVAN UGLjEŠA MRNjAžEVIĆ
8.338 JOVAN OBRENOVIĆ
8.339 ARTURO TOSCANINI
8.340 GIUSEPPE VERDI
8.341 HEITOR VILLA-LOBOS
8.342 ANTONIO VIVALDI
8.343 RICHARD WAGNER
8.344 RAY CHARLES ROBINSON
8.345 KONSTANTIN JOVANOVIĆ
8.346 STEFAN DUŠAN NEMANjIĆ
8.347 STEFAN UROŠ III NEMANjIĆ DEžANSKI
8.348 BERTOLT BRECHT
8.349 ENRICO CARUSO
8.350 MOMžILO NASTASIJEVIĆ
8.351 PABLO CASALS
8.352 MAURICE CHEVALIER
8.353 LjUBICA OBRENOVIĆ
8.354 Desanka Maksimović
8.356 RADOSLAV NEMANjIĆ
8.357 SIMEON ROKSANDIĆ
8.358 JOHANNES BRAHMS
8.359 VARNAVA ROSIĆ
8.360 MILOVAN VIDAKOVIĆ
8.361 TOMA VUžIĆ PERIŠIĆ
8.362 STEFAN VLADISLAV I NEMANjIĆ
8.365 JAKOV IGNjATOVIĆ
8.366 MILAN AJVAZ
8.367 SIMA MARKOVIĆ
8.368 KOSTA RUVARAC
8.369 STEVAN SREMAC
8.370 STEVAN SINĐELIĆ
8.371 JOVAN SKERLIĆ
8.372 DUŠAN SIMOVIĆ
8.373 NIKODIM MILAŠ
8.374 DUŠAN MATIĆ
8.375 KSENIJA ATANASIJEVIĆ
8.376 JEVREM OBRENOVIĆ
8.377 ĐURAĐ BRANKOVIĆ SMEDEREVAC
8.378 čIVOJIN VASIĆ
8.379 HADžI MELENTIJE STEVANOVIĆ
8.380 MILOŠ STOJIĆEVIĆ POCERAC
8.381 MILICA STOJADINOVIĆ SRPKINjA
8.382 VLADIMIR S. STEFANOVIĆ KALENIĆ
8.383 KIRILO SAVIĆ
8.384 PAVLE NENADOVIĆ
8.385 LAZAR MUTAP
8.386 MIROSLAV
8.387 čIVOJIN MIŠIĆ
8.388 MARKO MILjANOV
8.389 JOVAN STERIJA POPOVIĆ
8.390 PETAR SEGEDINAC
8.391 SVETOZAR PRIBIĆEVIĆ
8.392 JOSIP SLAVENSKI (ŠTOLCER)
8.393 MEHMED SOKOLOVIĆ
8.394 NIKOLA SPASIĆ
8.395 BOGDAN POPOVIĆ
8.396 PETAR PRERADOVIĆ
8.397 MIHAILO PUPIN
8.398 STEVAN PETROVIĆ KNIĆANIN
8.399 ĐORĐE PETROVIĆ KARAĐORĐE
8.400 TANASIJE TANASKO RAJIĆ
8.401 VLADISLAV PETKOVIĆ DIS
8.402 JOVAN RISTIĆ
8.403 MILAN RAKIĆ
8.404 NADEčDA PETROVIĆ
8.405 LAZAR PAžU
8.406 JOVAN KURSULA
8.407 ALEKSANDR ALEKSANDROVIž ALJEHIN
8.408 MARKO KRALjEVIĆ
8.409 VALERIJAN (VASA) PRIBIĆEVIĆ
8.410 SIMA MILUTINOVIĆ SARAJLIJA
8.411 STEVAN MOKRANjAC
8.412 MILAN KUJUNDžIĆ ABERDAR
8.413 ĐURO KUSOVAC
8.416 GAVRILO RAJIĆ
8.417 JEVREM NENADOVIĆ
8.418 MARKO OREŠKOVIĆ KRNTIJA
8.419 ILIJA MARKOVIĆ
8.420 JAKOV NENADOVIĆ
8.421 MILAN VUJAKLIJA
8.422 STEFAN VOJISLAV
8.423 JOVAN VLADIMIR
8.424 STANISLAV VINAVER
8.425 STEFAN BRANKOVIĆ
8.426 MILOJE TEODOROVIĆ
8.427 VOJISLAV SUBOTIĆ MLAĐI
8.428 HADžI MILENTIJE SIMEONOVIĆ NIKŠIĆ
8.429 PERO SLIJEPžEVIĆ
8.430 VASILIJE BRKIĆ JOVANOVIĆ
8.431 PETAR BOJOVIĆ
8.432 MILAN SRZENTIĆ
8.433 STANISLAV BINIžKI
8.434 PETAR DOBROVIĆ
8.435 ATANASIJE LjUBOJEVIĆ
8.436 ĐURA DANIžIĆ
8.437 MILUTIN MILANKOVIĆ
8.438 BOčIDAR MASLARIĆ
8.439 LjUBOMIR JOVANOVIĆ
8.440 JOVAN DUžIĆ
8.441 RADE DRAINAC
8.442 TOMA ĐUROV MILENKOVIĆ
8.443 DMITAR JAKŠIĆ
8.444 STEVAN JOVANOVIĆ
8.445 MILOŠ N. ĐURIĆ
8.446 MARIJA POPOVIĆ TRANDAFILOVIĆ
8.447 ĐURAĐ CRNOJEVIĆ
8.448 ĐORĐE BRANKOVIĆ
8.449 VLADIMIR MARINKOVIĆ
8.450 PAJSIJE JANjEVAC
8.451 Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku
8.452 Dobitnici Nobelove nagrade za hemiju
8.453 Dobitnici Nobelove nagrade za medicinu ili psihologiju
8.457 Dobitnici Nobelove nagrade za književnost
8.459 VIDOSAV STEVANOVIĆ
8.462 Fjodor Mihajlovic Dostojevski
8.463 Dobitnici Nobelove nagrade za mir
8.464 MARK TVEN
8.465 STEFAN RADIžEVIĆ
8.466 KORNELIJE STANKOVIĆ
8.467 DIMITRIJE RUVARAC
8.468 EMILIJAN RADIĆ
8.469 VLADAN ĐORĐEVIĆ
8.470 TEOFAN čIVKOVIĆ
8.471 JOVAN STOJKOVIĆ BABUNSKI
8.472 VLADISLAV SL. RIBNIKAR
8.473 Dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju
8.474 Dragoslav Andrić
8.475 Robert Ludlum
8.476 Agatha Christie
ko.je.ko.478vitez.koja,
Genije... hvala ti puno. Bas sam mislio da trazim od g.Moderatora ;)
da uradi tako nesto. (Mene mrzi :)
ko.je.ko.479isekulovic,
>> Genije... hvala ti puno. Bas sam mislio da trazim od g.Moderatora ;)
>> da uradi tako nesto. (Mene mrzi :)
Molim i drugi put. Ma tražio i ja od moderatora, ali pošto nije hteo
rekoh da uzmem stvari u svoje ruke :)
ko.je.ko.480balinda,
KIRIL čIVKOVIĆ
episkop
Rođen je 1730. godine u Pirotu. Zamonašio se na Svetoj Gori. Episkop pakrački i
crkveni pisac. Objavio je nekritički prerađeno Domentijanovo delo pod naslovom
čitije svjatih serpskih prosvetitelej Simeona i Save. Umro je u Pakracu u julu
1807. godine.
ko.je.ko.481balinda,
STEFAN ŠTILjANOVIĆ
despot i svetac
Rođen je krajem XV veka. Poreklom je iz Paštrovića. Kao kastelan krajiških
gradova i graničarski zapovednik ratovao je protiv Turaka. U vreme unutrašnjih
borbi u Ugarskoj bio je na strani Ferdinanda Habsburškog (protiv Jovana
Zapolje), pa je dobio imanje u Slavoniji i Sremu. U manastiru Šišatovcu
ustanovljen je kult svetog i pravednog despota Stevana Štiljanovića. Poslednje
vesti pominju ga kao upravnika Valpova oko 1540. godine.
ko.je.ko.482balinda,
LAZAR TOMANOVIĆ
političar
Rođen je na Lazarevu subotu 1845. godine u Lepetanima (Boka Kotorska). Prava je
studirao u Pešti i Gracu gde je i doktorirao. Novinar, urednik lista Glas
Crnogoraca, predsednik crnogorske vlade (1907-1912). Napoznatije mu je delo
Petar II Petrović Njegoš kao vladalac. Pisao je književne i stručne članke i
rasprave. Umro je u Lepetanima u novembru 1932. godine.
ko.je.ko.483balinda,
JOVAN ŠORAK ĐEDO
prota
Rođen je 1821. godine u Petrovom Selu (Lika). Bogosloviju je završio u Plaškom.
Jedno vreme je bio i vojni sveštenik. Narodni dobrotvor, proganjan zbog svog
srpskog rodoljublja u Austro-Ugarskoj. Kao narodni poslanik na Zemaljskom
saboru Trojedinice u Zagrebu, radio je na osnivanju Samostalne srpske stranke i
Kluba srpskih poslanika. Osnovao je fond u korist srpske školske omladine. Umro
je na Rijeci 21. marta 1894. godine.
ko.je.ko.484balinda,
NIKOLA žUPIĆ KURTOVIĆ
kapetan
Rođen je 1836. godine u Šapcu. Kapetan, potomak vojvode Stojana župića. Svu
svoju imovinu od 16.000 dukata zaveštao je srpskom narodu kao zadužbinu za
izdavanje naučnih i popularnih knjiga. župićeva zadužbina izdala je velik broj
knjiga iz istorije, književnosti i dr. Do Drugog svetskog rata izašlo je 50
zbornika čuvene Godišnjice Nikole župića. Umro je u Oranu (Alžir) 31. januara
1870. godine.
ko.je.ko.485balinda,
SVETISLAV B. CVIJANOVIĆ
knjižar
Rođen je 13. avgusta 1877. godine u čupanji (Slavonija). Školovao se u Osijeku,
Vinkovcima, Bjelovaru. Najpre se zaposlio u Hartmanovoj knjižari u Zagrebu,
zatim radi u knjižarama Lajpciga i Buenos Ajresa, a na kraju stiže u Novi Sad i
Beograd, gde otvara svoju knjižaru (1902). Osim prodaje knjiga i časopisa,
počinje i da objavljuje knjige: prva je čivot Sime Matavulja. Do početka Drugog
svetskog rata objavio je brojna dela domaćih i svetskih pisaca (Fransa,
Hamsuna, Dostojevskog, Ničea, Njegoša, Skerlić, B. Popovića, I. Sekulića, R.
Petrovića, Crnjanskog, Andrića, Ujevića itd.). Posle Drugog svetskog rata
nacionalizovana je njegova knjižara (1948). Umro je u Beogradu 20. maja 1961.
godine.
ko.je.ko.486balinda,
ALEKSA čUJOVIĆ
političar
Rođen je 30. novembra 1867. godine u Maloj Vrbici (na Kosmaju). Učitelj,
predsednik suda, prvak Radikalne stranke i dugogodišnji narodni poslanik. Radio
je veoma aktivno na ujedinjenju. Sudelovao je u oba balkanska rata i u Prvom
svetskom ratu (1912-1918). Umro je 1941. godine.
ko.je.ko.487balinda,
STOJAN NOVAKOVIĆ
naučnik
Rođen je 1. novembra 1842. godine u Šapcu. Kršteno ime mu je Kosta. Licej je
završio u Beogradu. Ministar prosvete i crkvenih dela Srbije (1874-1875), zatim
unutrašnjih poslova (1884-1885), poslanik u Carigradu, Petrogradu i Parizu, te
predsednik srpske vlade (1909). Jedan je od osnivača i prvi predsednik srpske
književne zadruge (1892), državni savetnik i predsednik državnog saveta, te šef
srpske delegacije na Londonskoj konferenciji. U mladosti je pisao pesme i
romane. Bavio se raznovrsnom naučnom delatnošću (istorijom, slovenskom
filologijom i istorijom književnošću) i u svima postigao zapažen uspeh.
Naročoto se istakao istorijskim delima: Vaskrs države srpske, Srbi i Turci XIV
i XV veka, Zakonik Stefana Dušana, Problemi Jugoslavije, gde predskazuje
ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca. Objavio je Istoriju srpske književnosti,
Srpsku bibliografiju, Srpsku gramatiku i dr. Posvetio se organizaciji i razvoju
srpske propagande u krajevima pod Turcima. Bio je član i predsednik Srpske
kraljevske akademije, član akademije nauka u Petrogradu i Krakovu i dopisni
član Francuske akademije nauka u Parizu. Umro je naprasno u Nišu 5. februara
1915. godine.
ko.je.ko.488balinda,
STEFAN SRBIN
muzičar
čiveo je krajem XIV i početkom XV veka. Autor više liturgijskih pesama, jedan
od značajnijih srpskih srednjovekovnih kompozitora. Njegove pesme "Njina sili
nebesnije" i "Vkusite i vidite" su najstarije do danas pronađene srpske pesme
zapisane viznatijskom neumskom notacijom.
ko.je.ko.489balinda,
ATANASIJE STOJKOVIĆ
fizičar
Rođen je 20. septembra 1773. godine u Rumi. Doktorirao je filozofiju i prirodne
nauke na Univerzitetu u Getingenu, član učenog društva Getingena i Jene,
profesor fizike na Univerzitetu u Harkovu. Napisao je prvu srpsku fiziku:
Fisika, prostim jezikom spisana za rod sloveno-serbski. Bio je to prvi veliki,
sistematski rad na prirodnim naukama kod Srba. Pisao je i ode o srpskom
prosvetnom napretku, a objavio je i dva romana: Kandor ili otkrovenije
egipatskih tain i Aristid i Natalija. Umro je u Harkovu (Rusija) 2. juna 1832.
godine.
ko.je.ko.490balinda,
PETAR čIVKOVIĆ
general
Rođen je 23. januara 1879. godine u Negotinu. Vojnu akademiju završio je u
Beogradu. Jedan je od viđenijih učesnika prevrata i ubistva kralja Aleksandra
Obrenovića i kraljice Drage (1903). Učestvovao je u oba balkanska rata i u
Prvom svetskom ratu. Kao poverljiv čovek kralja Aleksandra Karađorđevića, izveo
je tzv. "šestojanuarski puč" (1929) kojim je uveden diktatorski režim.
Predsednik vlade i ministar vojske i mornarice (1929-1933). Jedan je od
osnivača Jugoslovenske nacionalne stranke koja je sprovodila šestojanuarski
kurs kraljevskog apsolutizma. Napušta zemlju (1941) sa Simovićevom vladom. Umro
je u Parizu 1953. godine.
ko.je.ko.491balinda,
STOJAN JANKOVIĆ
uskok
Rođen je početkom XVII veka. Sin serdara Janka Mitrovića iz sela čegara u
Kotarima (Severna Dalmacija). Borio se protiv Turaka. Zarobljen je kod Obrovca
na Cetini (1666) i odveden u Carigrad. Posle 14 meseci tamnovanja uspeo je da
pobegne, te je stupio u mletačku službu. Učestvuje u Kandijskom ratu. Za
pokazano junaštvo odlikovan je titulom kavaljera i dato mu je veliko imanje na
Islamu (u Kotarima). Učestvuje i u Morejskom ratu, u kome se takođe istakao
junaštvom. Sa četom uskoka doprineo je zauzimanju Sinja (1686). Njegovo
junaštvo opevano je u narodnim pesmama ("Ropstvo Janković Stojana"). Poginuo je
u napadu na Duvno 1689. godine.
ko.je.ko.492balinda,
NIKOLA VULIĆ
naučnik
Rođen je 15. novembra 1872. godine u Skadru. Posle Velike škole u Beogradu
studirao je i doktorirao istoriju i arheologiju u Minhenu. Arheolog i istoričar
svetskog glasa, počasni doktor univerziteta u Padovi i Klermon-Feranu. Profesor
Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka i brojnih akademija u
svetu, kao i briselske Međunarodne akademije. žlan odbora Lige naroda za
intelektualnu saradnju. Osnivač beogradskog Narodnog univerziteta (1920).
Dobrovoljac u Prvom svetskom ratu. Objavio je velik broj naučnih radova,
naročito iz preistorije i istorije našeg naroda. Vršio je naučna arheološka
istraživanja širom zemlje i važio je kao najbolji poznavalac antike Balkana.
Najpoznatija su mu dela: Antički spomenici naše zemlje, Istorija kao nauka,
Zbirka epigrafskih natpisa u našoj zemlji i dr. Od 1919. do 1941. sastavljao je
karte naše zemlje. Pisao je mnoge popularne članke i brojne priloge za
enciklopedije. Za vreme Drugog svetskog rata Nemci su ga kao taoca internirali
u logor na Banjici i preživeo je sva mučeništva. Umro je u Beogradu 25. maja
1945. godine.
ko.je.ko.493balinda,
SERAFIM PETROVIĆ
mitropolit
Rođen je 22. juna 1827. godine u Gorici (kod Trebinja). Kršteno ime mu je Sava.
Završio je beogradsku Bogosloviju, iguman u manastiru čitomisliću gde je
osnovao i Duhovnu školu. Zbog saradnje sa srpskom vladom, Turci su ga uhapsili
i zatovorili u kazamat u Murzuku (Sahara). Posle je doveden u Hercegovinu da bi
umirujuće delovao na pobunjenike (1876-1878). Imenovan je za hercegovačkog
mitorpolita. Umro je u Mostaru 17. februara 1903. godine.
ko.je.ko.494balinda,
PETAR JOVANOVIĆ VIDAK
episkop
Rođen je 12. juna 1768. godine u Sremskim Karlovcima. Osnivač i direktor
kliričeske škole (1802) i slaveno-srpske škole (1804) u Plaškom. Radio je mnogo
na prosvećivanju srpskog naroda i borio se za njegova nacionalna prava. Kada je
izbila Kruščička buna, radio je na njenom ugušivanju. Umro je u Vršcu 21.
decembra 1818. godine.
ko.je.ko.495balinda,
VOJIN POPOVIĆ
potpukovnik
Rođen je 26. novembra 1881. godine u Sjenici. Poznat i kao Vojvoda Vuk. Završio
je Vojnu akademiju u Beogradu. Šef svih dobrovoljačkih četa koje su se borile
protiv Turaka na teritoriji Stare Srbije, Makedonije i Kosova. Komandant
dobrovoljačkog odreda na Solunskom frontu. Istakao se u borbama protiv Turaka,
naročito na želopeku i Kozjaku, u Prvom balkanskom ratu na Kumanovu, Strevici,
kod Prilepa i Bitolja i u borbama protiv Bugara u Drugom balkanskom ratu
(1913). U Prvom svetskom ratu sa dobrovoljačkim odredima učestvuje u
zadržavanju neprijateljske 5. armije na Drini i u Mačvi (1914). Boreći se
junački i hrabro, kao komandant Dobrovoljačkih odreda, pao je na Gruništu, na
Crnom Kamenu, 16. novembra 1916. godine.
ko.je.ko.496balinda,
ALEKSANDAR VUžO
književnik
Rođen je 25. septembra 1897. godine u Beogradu. U rodnom mestu je završio
prava, a doktorirao je u Parizu. Pesnik, prozni pisac i autor više knjiga za
decu. Pripadao je nadrealističkom krugu između dva rata. Uređivao je Našu
stvarnost i Svedočanstva. U saradnji sa D. Matićem objavio je roman Gluho doba
i poemu Marija Ručara. Značajne su njegove knjige: Koren vida, Krov nad
prozorom, Nepovrat Humora Zaspalog, Raspust, Omame, San i java hrabrog Koče
itd. Umro je u Beogradu 21. jula 1985. godine.
ko.je.ko.497balinda,
MILOJE VASIĆ
arheolog
Rođen je 3. septembra 1869. godine u Velikom Gradištu. Na Velikoj školi u
Beogradu studirao je filologiju i istoriju, a doktorirao je arhelogiju u
Minhenu. Profesor Univerziteta u Beogradu, jedan od osnivača arheologije u
Srbiji, član Srpske akademije nauka. Posebno je proučavao našu srednjovekovnu
arheologiju i umetnost. čivotno mu je delo iskopavanje preistorijske Vinče.
Objavio je preko 180 stručnih radova, među kojima su najznačajniji:
Preistorijska Vinča (četiri knjige), Arhitektura i skulptura u Dalmaciji, čiča
i Lazarica i dr. Umro je u Beogradu 4. novembra 1956. godine.
ko.je.ko.498balinda,
ILIJA DEDE JANKOVIĆ
grof
Rođen je oko 1800. godine u Zadru. Potomak čuvene i jedne od najstarijih
srpskih porodica u Dalmaciji. Prvak Narodne stranke i osnivač Srpske stranke na
Primorju. Vodio je odlučnu borbu za srpstvo u Dalmaciji. Umro je u Trstu
februara 1874. godine.
ko.je.ko.499balinda,
GAVRILO POPOVIĆ
vladika
Rođen je 11. oktobra 1811. godine u Baji (Mađarska). Filozofiju je studirao u
Segedinu u Đuru, prava u Pešti, a bogosloviju u Karlovcima. Profesor i rektor
Bogoslovije u Beogradu, član Društva srpske slovesnosti, šabački episkop i
propovednik. Bavio se književnim radom, a objavljivao je i verske, vaspitne i
istorijske radove. Poznate su njegove Duhovne besede. Umro je u Beogradu 7.
februara 1871. godine.
ko.je.ko.500balinda,
BOčIDAR JANKOVIĆ
general
Rođen je 7. decembra 1849. godine u Beogradu. Istakao se u Srpsko-turskom ratu
(1876-1878) i u Srpsko-bugarskom ratu (1885). Ministar vojske (1901), profesor
u Vojnoj akademiji. U Prvom balkanskom ratu (1912) kao komandant Treće armije
učestvovao je u oslobađanju Kosova i Metohije, a u Drugom balkanskom ratu
(1913) onemogućio je bugarski noćni napad na Bregalnici, što je bilo presudno
za čitav rat. U Prvom svetskom ratu je načelnik štaba Vrhovne komande, a posle
rata komadant žetvrte armijske oblasti. Rukovodio je akcijama u Koruškoj. Umro
je u Herceg-Novom 7. jula 1920. godine.