CIVIL.1

19 Nov 1991 - 01 Oct 1992

Topics

  1. istorija (291)
  2. umetnost (70)
  3. filozofija (615)
  4. religija (630)
  5. o.jeziku (1293)
  6. knjizevnost (414)
  7. mozgalice (411)
  8. ko.je.ko (500)
  9. razno (668)

Messages - ko.je.ko

ko.je.ko.1 balinda,
Evo jednog pokušaja na svoju ruku i bez ikakvih konsulatacija. :( (Može li tako nešto uspeti?) Poštujući dobro došla zalaganja za većom polemičnošću i u ovoj konferenciji ipak sam rešio da pojačam informativni karakter. Bilo je ranije zahteva (zddb čini mi se?) da malo popričamo o istaknutim Srbima. Ja bih to proširio na sve ljude potencirajući individualnost umesto trenutno precenjene kolektivnosti. No, u ovim usijanim nacionalističkim vremenima :( "red" je da počnemo sa Srbima. Zamišljam da tema "ko.je.ko" bude "mala enciklopedija ličnosti". Neko će možda reći da na ovaj način želim da spasem ovu konferenciju sudbine koja preti starim Forumima jer su svojom polemičnošću izgubili aktuelnost. (?) :( Pokušaću da opravdam ideju da konferencija civilizacija bude prava rizinica znanja svestan eventualnih zamerki da je ovo i "prepisivanje". Zato ću se truditi se da bude značajnih ličnosti koje je teže pronaći po običnim enciklopedijama. Probuđenom nacionu obećavam da ću posebnu pažnju posvetiti znamenitim Srbima, ali očekujem i pomoć auditorijuma da oformimo jaku bazu podataka za čitav svet. Dakle, ovo je poziv svima da kažu po par reči o nekoj značajnoj individui.
ko.je.ko.2 balinda,
NIKOLA TESLA naučnik Rođen je 10. jula 1856. godine u Smiljanu (Lika). Studirao je u Gracu i Pragu. Fizičar i elektroničar, naučnik svetskog glasa koji je dobio 29 diploma raznih univerziteta i akademija nauka, među kojima više doktorskih titula. žlan Srpske kraljevske akademije. Radio je u čuvenoj Edisonovoj laboratoriji u Njujorku (SAD), a osnovao je i sopstvenu. Ima oko hiljadu pronalazaka i preko stotinu patenata iz oblasti elektronike, a najvažniji su: trofazni sistem za prenos elektronične snage, indukcioni motor, generator, transformator za struje visoke frekvencije, bežična telegrafija i dr. Po njegovom imenu nazvana je jedinica za jačinu magnetskog polja. Objavio je više stručnih radova. Bio je pobornik svetskog mira. Bio je velik srpski patriota, u svakoj prilici govorio je o bratstvu Srba i Hrvata. Poznata je njegova izjava: "Ponosim se svojim srpskim imenom i hrvatskom domovinom." Umro je Njujorku 7. januara 1943. godine.
ko.je.ko.3 balinda,
MILOŠ CRNJANSKI književnik Rođen je 26. oktobra 1893. godine u žongradu (Mađarska). Studirao je u Beogradu. Predstavnik modernog književnog pokreta posle Prvog svetskog rata. Pesnik, romansijer, pripovedač i dramski pisac. Profesor, novinar i diplomata. Prve radove objavio je u somborskom Golubu (1907). Mnoga njegova dela prevođena su na svetske jezike, a i sam je bio značajan prevodilac. Najznačajnija su mu dela: pesme Lirika Itake, "Stražilovo" i "Lament nad Beogradom", romani Dnevnik o žarnojeviću, Seobe i Roman o Londonu, memoarska proza Kod Hiperborejaca, zbirka Priče o muškom, putopisi Pisma iz Pariza, Ljubav u Toskani i Knjiga o Nemačkoj, drame Maska, Konak i Nikola Tesla i dr. Objavio je Antologiju kineske lirike i Pesme starog Japana. Uređivao je Dan i Ideje. Drugi svetski rat je proveo u Rimu, Lisabonu i Londonu, gde je i ostao do povratka u domovinu (1965). Jedan je od najznačajnijih srpskih pisaca XX veka. Umro je u Beogradu 30. novembra 1977. godine.
ko.je.ko.4 balinda,
VASA žARAPIĆ vojvoda Rođen je oko 1770. godine u Belom Potoku (pod Avalom). Odmetnuo se u hajduke i imao svoju četu, te vodio borbu sa Turcima još pre Prvog srpskog ustanka. Uz Karađorđa je od prvih ustaničkih dana, mnogo je doprineo dizanju naroda na ustanak. Borio se uglavnom oko Beograda, držeći ga u stalnoj opsadi. Kao jedan od najslavnijih junaka postao je vojvoda. Poginuo je u borbama za oslobođenje Beograda, kao komandant južne vojske, jurišajući na Stambol-kapiju 30. novembra 1806. godine.
ko.je.ko.5 balinda,
ARSENIJE III žARNOJEVIĆ patrijarh Rođen je 1633. godine u Bajicama (Crna Gora). Iguman pećkog manastira, za mitropolita je rukopoložen 1669, a za patrijarha srpskog izabran je 1679. Došao je u sukob sa Turcima i pobunio narod srpski, pa bio primoran da beži u Nikšić i na Cetinje, odakle hvata vezu i traži pomoć od Rusije i Mletačke republike. Posle poraza austrijske vojske kod Kačanika (1690), da ne bi pao Turcima u ruke sa mnoštvom naroda beži u Beograd, a kada su privilegijom austrijskog cara Leopolda od 21. avgusta 1690. Srbi dobili crkvenu autonomiju, prešao je u Komoran trudeći se da sprovede u život dobijenu autonomiju i da zaštiti prava srpskih doseljenika. Borio se kao vrhovni verski poglavar da postane i vrhovni politički predstavnik austrijskih Srba. Umro je u Beču 1706. godine.
ko.je.ko.6 balinda,
SAVA ŠUMANOVIĆ slikar Rođen je 22. januara 1896. godine u Vinkovicma. Počeo je da slika na Umetničkoj školi u Zagrebu i u privatnim školama i ateljeima. Studirao je slikarstvo u Parizu. Izuzetan slikar koji je uglavnom slikao pejzaže, mrtvu prirodu i ženske aktove, u početku pod jakim uticajem kubizma. žuveni su njegovi svetli, lirski pejzaži Srema, kao i slike: Pijana lađa, Berba, Šidski vinogradi, Velike kupačice, Doručak na travi i dr. Izlagao je u poznatim galerijama u zemlji i inostranstvu. Posednje godine proveo je u Šidu. Ubile su ga ustaše u Sremskoj Mitrovici 30. avgusta 1942. godine.
ko.je.ko.7 balinda,
MIŠA ANASTASIJEVIĆ trgovac Rođen je 24. februara 1803. godine u Poreču (Donji Milanovac). Trgovac, u svoje vreme najveći brodovlasnik na Dunavu i najbogatiji čovek u Srbiji. Imao je u vlasništvu skoro celu flotu u Srbiji onog vremena (74 lađe), a knez Miloš ga je imenovao za "kapetana dunavskog". Poznat je po imenu Kapetan Miša. Poklonio je Srbiji najveću i najlepšu zgradu u Beogradu u kojoj je već decenijama Beogradski univerzitet. Bio je predsednik Narodne skupštine (1858). Umro je u Bukureštu 27. januara 1885. godine.
ko.je.ko.8 balinda,
IVO ANDRIĆ književnik Rođen je 9. oktobra 1892. godine u Dolcu (kod Travnika). Doktor istorijskih nauka i diplomata, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Jedan od najvećih naših književnika, nosilac mnogih književnih priznanja, pa i najvećeg svetskog priznanja - Nobelove nagrade za književnost, kojom ga je Švedska akademija nauka svrstala u red svetskih velikana (1961). Počeo je veoma rano da piše, njegove pesme objavljuje sarajevski časopis Bosanska vila već 1911. Jedan od urednika Književnog juga (1918-1919). Prve njegove knjige bile su zbirke pesama u prozi Ex Ponto (1918) i Nemiri (1920). Srpska književna zadruga izdala mu je tri knjige pripovedaka (1924, 1931, 1936). Istovremeno on je bio i jedan od najboljih srpskih esejista. Pisao je o Vuku i Njegošu, Matavulju i Kočiću i drugim književnim velikanima. Međutim, iznad svega je pripovedač i romansijer. Izraziti je realista, dao je čitavu galeriju likova. Poznate su njegove pripovetke "Most na čepi", "Put Alije Đerzeleza", "U musafirhani", "Mustafa Madžar", "Anikina vremena" i "Priča o vezirovom slonu" a od romana Travnička hronika i Na Drini ćuprija, kojima stiče glas svetskog pisca. Pored nekoliko tomova priča i eseja, dao je i romane Gospođica, Omerpaša Latas, Prokleta avlija. Bio je i veliki srpski patriota. Prvi svetski rat zatekao ga je u redovima tadašnje revolucionarne srpske omladine. Uhapšen je i interniran u zloglasnu mariborsku tamnicu, pa u Ovčarevo i Zenicu. Drugi svetski rat provodi u Beogradu, odbijajući kao eksdiplomata svaku saradnju sa ondašnjom pronemačkom vladom. Umro je u Beogradu 13. marta 1975. godine.
ko.je.ko.9 balinda,
ILIJA BIRžANIN oberknez Rođen je oko 1764. godine u selu Suvodanju (pod Medvednikom). Ističe se u predustaničkim borbama sa janičarima. Jedan je od vodećih srpskih knezova, koje Hadži Mustafa-paša angažuje u borbama protiv Pazvan-Ogluovih janičara, koji su hteli da zavladaju Beogradskim pašalukom. Radio je na uspostavljanju redovnih srpskih odreda, a borio se protiv janičarskih odmetnika. U toj borbi janičarski odmetnici su dva puta izbačeni iz Srbije. Posle dolaska janičara, koji su izvršili prevrat i na prevaru ubili Hadži Mustafa-pašu (1801), bio je među prvima na spisku za likvidiranje. Uhvaćen na prevaru od dahija, u danima "seče knezova", posečen je u Valjevu 23. januara 1804. godine.
ko.je.ko.10 balinda,
RUĐER JOSIP BOŠKOVIĆ naučnik Rođen je 18. maja 1711. godine u Dubrovniku. Profesor Univerziteta u Rimu, inženjer, astronom, fizičar, filozof i diplomata. Direktor Optičkog instituta francuske mornarice. Osnivač i direktor Brerske opservatorije kod Milana. Sa ogromnim brojem naučnih radova iz oblasti fizike, astronomije i matematike (na latinskom, italijanskom i francuskom), stekao je reputaciju jednog od najvećih svetskih naučnika svoga vremena. Poznata su njegova dela: Theoria philosophiae naturalis redakta ad unicam legem virium in natura existentium, O morskoj plimi, Teorija konusnih preseka, Elementi matematike i dr. Umro je u Milanu 13. februara 1787. godine.
ko.je.ko.11 balinda,
VUK BRANKOVIĆ despot Sin sevastokratora Branka Mladenovića, zet kneza Lazara. Posle smrti cara Uroša vladao je u Drenici, kosovskom kraju sa Prištinom, Vučitrnom, Zvečanom i rudnikom Trepčom. Njegova oblast je prema zapadu dopirala do Polimlja. Posle smrti kralja Vukašina zavladao je Skopljem i Prizrenom. Imao je dobre odnose sa Dubrovčanima. Učestvovao je u Kosovskom broju 1389, a u narodnoj pesmi i priči netačno je prikazan kao izdajnik i krivac za srpski poraz. Posle boja pokušavao je da nastavi borbu protiv Turaka, ali su mu oni oduzeli Skoplje (1392) i rudnike i nagnali ga da plaća danak. Kao nepouzdanom vazalu Bajazit mu je oduzeo vlast. Umro je u izgnanstvu 6. oktobra 1397. godine.
ko.je.ko.12 balinda,
VUK BRANKOVIĆ despot Rođen je oko 1438. godine u Smederevu. Sin slepog Grgura, a unuk Đurđa Brankovića. Pre pada Smedereva držao se Turaka, a 1465. prešao je Ugrima koji su ga imenovali za titularnog srpskog despota. Postavljen je za vojnog zapovednika Srba u Sremu i Slavoniji. Ratovao je za račun Ugarske, najviše protiv Turaka. Istakao se pri zauzimanju grada Zaslona (Šapca), kao i u bici na Uni. Prodirao je sa svojom vojskom više puta u Srbiju i Bosnu, a 1480. spalio je Vrhbosnu. Zbog svojih hrabrih iznenadnih napada na Turke, u narodnim pesmama je nazvan "Zmaj Ognjeni Vuk". Umro je 16. aprila 1485. godine.
ko.je.ko.13 balinda,
ISIDORA SEKULIĆ književnica Rođena je 16. februara 1877. godine u Mošorinu (Bačka). Doktorirala je u Nemačkoj. Široke kulture i visokog obrazovanja, znalac mnogih jezika, te vrstan prevodilac. Pisac novela, eseja, romana, studija i putopisac. Sarađivala je u svim većim listovima i časopisima. Izvanredan stilist i lakog izražaja. žlan je Srpske akademije nauka i umetnosti. Poznata su njena dela: Saputnici, Pisma iz Norveške, Đakon Bogorodične crkve, Kronika palanačkog groblja, Zapisi, Analitički trenuci i teme, Zapisi o mome narodu, Njegošu - knjiga duboke odanosti, Govor i jezik kulturna smotra naroda, Mir i nemir i dr. Umrla je u Beogradu 5. aprila 1958. godine.
ko.je.ko.14 balinda,
LAZA K. LAZAREVIĆ književnik Rođen je 1. maja 1851. godine u Šapcu. Posle prava u Beogradu studirao je medicinu i doktorirao u Berlinu. Pravnik, lekar, pukovnik. žlan Srpske kraljevske akademije. Lični lekar kralja Milana. Učestvovao je u Srpsko-turskom ratu (1876-1878) kao vojni lekar. Kao lekar je objavio više naučnih dela iz medicine (Lazegov simptom kod išijasa), a znatno je unapredio sanitetsku organizaciju Srbije. Bio je jedan od vodećih književnika svog vremena. Kao talentovan pripovedač, spadao je među najbolje srpske realiste, a njegove najčuvenije pripovetke su: "Prvi put s ocem na jutrenje", "Sve će to narod pozlatiti", "On zna sve", "Verter", "Školska ikona", "Na bunaru", "U dobri čas hajduci", "Švabica" i dr. Umro je u Beogradu 29. decembra 1891. godine.
ko.je.ko.15 balinda,
BRANISLAV PETRONIJEVIĆ naučnik Rođen je 25. marta 1875. godine u Sovljaku (kod Uba). Gimnaziju je završio u Valjevu, a Filozofski fakultet i doktorat u Lajpcigu. Filozof, matematičar, paleontolog i biolog. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka, filozof koji je obrađivao sintezu empirizma i racionalizma (teorija empirioracionalizma) i sintezu pesimizma i optimizma (malizam). Napisao je velik broj filozofskih dela (oko 150) od kojih su najznačajnija: Istorija novije filozofije, Empirijska psihologija, Principi metafizike (u dva toma) i dr. U matematici je postigao najveća ostvarenja u diskretnoj geometriji, u paleontologiji, a najznačajnija mu je studija o arheopteriksu i arheornisu. Poznati su njegovi žlanci i studije (u četiri sveske), o najrazličitijim naučnim i filozofskim temama, a pisao je i o književnim temama i piscima (Njegoš, Tolstoj). Umro je u Beogradu 4. marta 1954. godine.
ko.je.ko.16 balinda,
RADOMIR RAŠA PLAOVIĆ glumac Rođen je 7. februara 1899. godine u Ubu. Diplomirao je na Filozofskom i Tehničkom fakultetu u Beogradu. Jedan od najtalentovanijih jugoslovenskih pozorišnih umetnika, prvak drame Narodnog pozorišta u Beogradu, reditelj, pedagog i dramski pisac. Igrao je visoko nadahnutim kreacijama: Hamleta, Jaga, Henriha IV, Šajloka, vladiku Petra. Režirao je Njegošev Gorski vijenac. Pisac više pozorišnih komada (sa M. Đokovićem): Voda sa planine, Rastanak na mostu, Kad je sreda petak je itd. Istakao se i na filmu. Bavio se pedagoškim radom i objavio više studija iz oblasti teorije glume. Umro je u Beogradu 1977. godine.
ko.je.ko.17 balinda,
UROŠ PREDIĆ slikar Rođen je 25. novembra 1857. godine u Orlovatu (Banat). Slikarstvo je učio u Beču i Minhenu. Izrazit predstavnik realizma i akademskog slikarstva, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Izradio je portrete mnogih istaknutih ličnosti iz kulturnog i političkog života Srbije s kraja XIX veka i prve polovine XX veka. Radio je istorijske kompozicije i ikonostase, preko hiljadu ikona. Poznate su njegove slike: Kosovska devojka, Bosanski begunci, Vesela braća, Siroče na majčinom grobu, mala platna Pod dudom, Marljive ručice itd. Umro je u Beogradu 11. februara 1953. godine.
ko.je.ko.18 balinda,
RADE PRIBIĆEVIĆ pravnik Rođen je 1896. godine u Glavičanima. Završio je pravne nauke i Visoku diplomatsku školu u Parizu. Pre Drugog svetskog rata izdavao je u Petrinji napredni list Pravda. Jedan je od osnivača i prvi predsednik društva "Prosvjeta". Narodni poslanik Sabora NR Hrvatske i Savezne narodne skupštine Jguoslavije, potpredsednik vlade Hrvatske, ambasador u Varšavi i Otavi, sudija Vrhovnog suda Hrvatske. Istakao se radom na bratstvu Srba i Hrvata. Umro je u Zagrebu 1953. godine.
ko.je.ko.19 balinda,
GAVRILO PRINCIP revolucionar Rođen je 30. juna 1884. godine u Velikom Obnjaju (kod Bosanskog Grahova). Zbog svojih veza sa đačkom antiaustrijskom revolucinarnom organizacijom isključen je iz gimnazije u Sarajevu (1912). Prelazi u Beograd gde nastavlja školovanje i povezuje se sa organizacijom "Ujedinjenje i smrt". Krajem maja 1914. prebacuje se u Sarajevo, kao član organizacije "Mlada Bosna", gde je 28. juna 1914. pucao na austrougarskog prestolonaslednika Ferdinanda. Pred sudom se držao veoma hrabro. Kao maloletan, osuđen je na dvadeset godina teške robije, koju je pod nemogućim uslovima izdržavao u Terezinu (žSSR), gde je iscrpljen i umro od tuberkuloze 28. aprila 1918. godine.
ko.je.ko.20 balinda,
DRAGUTIN GAVRILOVIĆ pukovnik Rođen je 25. maja 1882. godine u žačku. Učestvovao je u svim ratovima srpske vojske od 1912. do 1918, a naročito se istakao u odbrani Beograda (1915) kada je izdao istorijsku zapovest vojnicima: "Vrhovna komanda izbrisala nas je iz spiska živih..." U toj borbi, prsa u prsa, teško je ranjen i jedva se izvukao iz obruča sa neznatnim brojem vojnika, koji su herojski držali svoje položaje do poslednjeg časa. Odlikovan je za hrabrost Karađorđevom zvezdom sa mačevima, a nosilac je i više stranih odlikovanja. Umro je u Beogradu 19. jula 1945. godine.
ko.je.ko.21 balinda,
VELIBOR GLIGORIĆ književni kritičar Rođen je 28. jula 1899. godine u Ripnju. Školovao se u Beogradu, Turnonu i Bolijeu (Francuska), a diplomirao je prava u Beogradu. Posle internacije u banjičkom logoru, deportovan je u Nemačku, gde je do kraja rata ostao na prisilnom radu. Upravnik Narodnog pozorišta i Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu, profesor na Filozofskom fakultetu, član i predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti, dopisni član svih jugoslovenskih akademija. Bio je urednik više časopisa, poznat kao oštar polemičar. Najpozantija su mu dela: Srpski realisti, Knjiga i život, Lica i maske, Književne magle, Portreti, Senke i snovi, Jakov Ignjatović i dr. Dobio je brojna priznanja i odlikovanja. Umro je u Beogradu 3. oktobra 1977. godine.
ko.je.ko.22 balinda,
MILAN GROL političar Rođen je 31. avgusta 1876. godine u Beogradu. Studirao je u Beogradu i Parizu. U Prvom svetskom ratu je na čelu Presbiroa u čenevi. Književni kritičar, esejista i prevodilac. Dramaturg i upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu. Glavni saradnik Jovana Skerlića u Srpskom književnom glasniku. Predsednik Demokratske stranke u Kraljevini Jugoslaviji. Ministar u emigrantskoj vladi u Londonu, potpredsednik vlade posle rata. Poznato mu je delo Iz pozorišta predratne Srbije. Posle Drugog svetskog rata pokrenuo je u Beogradu opozicioni list Demokratija. Umro je u Beogradu 3. decembra 1952. godine.
ko.je.ko.23 balinda,
NIKOLA NESTOROVIĆ arhitekt Rođen je 2. aprila 1868. godine u Požarevcu. Studirao je u Beogradu, a na specijalizaciji je u Berlinu. Profesor Univerziteta u Beogradu. Kao jedan od prvih arhitekata slobodnog pravca u Srboji i sa najvećim ugledom, izabran je za doživotnog počasnog predsednika Društva arhitekata Srbije. Projektovao je i izgradio u Beogradu: Narodni muzej (na Trgu republike), Beogradsku zadrugu i hotel "Bristol" (u Karađorđevoj ulici), okružna načelstva i sudove u Kragujevcu i Kruševcu i dr. Objavio je više studija i knjiga, a najznačajnije su: Građevinske konstrukcije (I-II), Poljoprivredne zgrade, Građevine i arhitekti u Beogradu prošloga stoleća. Umro je u Beogradu 18. februara 1957. godine.
ko.je.ko.24 balinda,
ALEKSA ŠANTIĆ pesnik Rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru. Lirski pesnik koji je veoma rano skrenuo na sebe pažnju. Da bi suzbio uticaj austrijskog režimskog lista Nada (osnovanog da parališe Bosansku vilu), sa prijateljima pokreće list Zoru, a zatim i Malu biblioteku (1899). Za razvijanje nacionalne svesti u potlačenoj Hercegovini, osniva u Mostaru i pevačko društvo "Gusle", kao i druge prosvetne i kulturne ustanove. Godine 1904. učestvuje u stvaranju Srpske narodne organizacije u kojoj je stalni predstavnik Mostara. Za vreme aneksije Bosne i Hercegovine beži u Italiju, a za vreme Prvog svetskog rata zatvoren je kao taoc i optužen zbog svojih srpskih patriotskih pesama. žlan Srpske kraljevske akademije. Poznate su njegove pesme "Ostajte ovde, ", "Pretprazničko veče" i "Veče na školju" i dr. Sem lirskih pesama pisao je i drame: U magli i Hasanaginica. Prevodio je sa nemačkog i češkog jezika. Oslobođenje je dočekao u Mostaru kao predsednik Narodnog veća, uz pesme koje je spevao srpskoj vojsci koja je donela pobedničku zastavu u Hercegovinu. Umro je u Mostaru 2. februara 1924. godine.
ko.je.ko.25 balinda,
DUŠAN NEDELJKOVIĆ filozof Rođen je 18. maja 1899. godine u Isakovu (kod Ćuprije). Studirao je filozofiju i etniopsihologiju u Parizu, gde je i doktorirao. Profesor Univerziteta u Beogradu, etnolog, filozofski pisac, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Dao je brojna i veoma zapažena filozofska dela, kao i niz studija o raznim filozofskim pitanjima. Prevodilac je značajnih dela velikih filozofa (Hegela, Lajbnica, Voltera i dr.). Poznate su njegove rasprave: Orijentacije saznavanja, Psihologija lirskog stvaranja, Leonardo da Vinči (I-II), Pragmatizam i dijalektika i dr. Umro je u Beogradu 29. juna 1984. godine.
ko.je.ko.26 balinda,
MILAN NEDIĆ general Rođen je 20. avgusta 1877. godine u Grockoj. Višu vojnu školu završio je u Beogradu. U balkanskim ratovima je načelnik štaba Vardarske divizije. Učestvuje u ugušivanju albanske bune. Prilikom probijanja Solunskog fronta komandant je Timočke divizije. Za vojne zasluge odlikovan je sa više domaćih i stranih odlikovanja. Ministar vojske postaje 1939, ali je ubrzo smenjen i osumnjičen da priprema vojni puč. Drugi svetski rat zatekao ga je na položaju komandanta Treće grupe armija. Impresioniran nemačkim uspesima početkom Drugog svetskog rata, pristaje da ga Nemci imenuju za predsednika novoformirane uprave u Srbiji. Na tom položaju borio se, koliko je bilo u njegovoj moći, da Srbija i u takvim uslovima ostane državno-pravni subjekt trudeći se da spase što više srpskih glava. Krajem rata izbegao je iz zemlje ali, pošto je bio na listi ratnih zločinaca, saveznici su ga repatrirali. Po tvrđenju tadašnje vlasti, tokom istrage izvršio je samoubistvo u beogradskom zatvoru 4. februara 1946. godine.
ko.je.ko.27 balinda,
NIKODIM I arhiepiskop Rođen je sredinom XIII veka. Iguman manastira Hilandara. Kao pećki arhiepiskop (1317-1324) svojevremeno veoma uticajna ličnost, izmiro je kraljeve Milutina i Dragutina. Izaslanik srpskog dvora u Carigradu, ugledan diplomata. Preveo je na srpski Tipik Sv. Save Jerusalimskog. Umro je 12. maja 1324. godine.
ko.je.ko.28 balinda,
BRANISLAV NUŠIĆ knjiženvik Rođen je 8. oktobra 1864. godine u Smederevu. Studirao je prava u Gracu i Beogradu. Najveći srpski pozorišni pisac. Pisao je pripovetke, feljtone, romane, drame i komedije. Pisao je pod pseudonimima Ben Akiba, Alkibijad Đ. Nuša, Aga itd. Bio je diplomata, novinar, upravnik pozorišta u Beogradu, Novom Sadu i Sarajevu. Osnovao je pozorište u Skoplju. žlan Srpske kranjevske akademije. U svojim delima žigosao je negativne strane čoveka i društva: neznanje, pohlepnost, uobraženje, podlost, zelenaštvo, politikanstvo itd. Njegova mnogobrojna dela su stalno na pozorištnim repertoarima: Narodni poslanik, Sumnjivo lice, Protekcija, Gospođa ministarka, Ožalošćena porodica, Dr, Pokojnik, Knez Ivo od Semberije, Hadži Loja, Nahod, Pučina, Analfabeta, Vlast, Put oko sveta itd. Pripovetke i romani: Pripovetke jednog kaplara, Ramazanske večeri, Opštinsko dete, Ben Akiba i dr. žuvena je njegova Autobiografija. Umro je u Beogradu 19. januara 1938. godine.
ko.je.ko.29 balinda,
ALEKSANDAR OBRENOVIĆ kralj Rođen je 2. avgusta 1876. godine u Beogradu. dolazi na presto Srbije 1889, lišavajući slobode namesnike i ministre, zavodeći lični režim. Ukinuo je tri Ustava, izvršio četiri državna udara, postavio i oborio dvanaest vlada. Povećao je vojni potencijal Srbije. Radio je sporazumu balkanskih država i uspostavio jedno vreme dobre odnose sa Bugarskom i Crnom Gorom. Pokušavao je da uvede mlađe ljude na političku scenu, ali je najčešće pribegavao tzv. činovničpkim vladama. Nije birao sredstva da svoju ljubavnu vezu sa dvorskom damom Dragom Mašin pretvori u brak. Ubili su ga vojni zaverenici u Beogradu 1. aprila 1903. godine.
ko.je.ko.30 balinda,
LAZAR HREBELJANOVIĆ srpski knez Rođen je 1329. godine u Prilepcu (kod Novog Brda). U vreme rasula srpske države postaje knez Pomoravlja, Braničeva, severozapadne Srbije do Drine i Save. Odupro se Turcima, odbivši ih u prvom naletu na njegovu državu, na Dubravici i kod Paraćina (1381), a odbio je i drugi napad turskog sultana Murata kod Pločnika (1386). U okviru teritorije kojom je upravljao našla su se dva najznačajnija rudarska središta srednjovekovne Srbije: Novo Brdo i Rudnik. Uživao je podršku Srpske crkve koju je štedro darivao. Podigao je manastire Ravanicu, Lazaricu i Gronjak, a izmirenje Srpske pravoslavne crkve i Carigradske patrijaršije u velikoj meri je njegova zasluga. U ljutom boju na Kosovu, u kome je ubijen i turski sultan Murat, ranjen je, zarobljen i pogubljen 15. (28.) juna 1389. godine.
ko.je.ko.31 max.headroom,
IPOLIT-LEON-DENIZER RIVAJ (alias ALEN KARDEK) spiritista Rodio se u Lionu, 3. oktobra 1804, u gradjanskoj porodici magistrata i advokata. Skolu je ucio u Lionu, a zatim se okrenuo naukama, medicini ("Les pionniers du spiritisme en France", dokumente sakupio J. Malgras, Paris, 1906.) i filozofiji i otisao da upotpuni svoje delo u Iverdenu u Svajcarskoj, uz cuvenog pastora Pestolacija, ciji je postao saradnik i ucenik. Radio je na propagiranju njegovog sistema obrazovanja koji je prosirio svoj uticaj na reformu studija u Nemackoj i Francuskoj. Katolik, vaspitan u protestantskoj zemlji, pretrpeo je postupke netolerancije koji ce ga vezati za ideju ujedinjavanja verovanja. Kada je zavrsio studije, vratio se u Francusku. Sa dvadeset osam godina ozenio se cerkom jednog beleznika, svojom susedom koja je i sama bila nastavnica. Osnovali su malu skolu zasnovanu na novim pedagoskim principima. Nalicje srece, nesrecni slucajevi ucinice da prodju kroz teske trenutke. Skolica je bila zatvorena. Alan Kardek je morao da daje casove drugde: preveo je na nemacki vise dela o obrazovanju i moralu, izmedju ostalog i Fenelonova dela (*). Pitanje pravaca se sredilo. Postao je clan mnogih naucnih drustava, izmedju ostalog i Kraljevske akademije u Arasu, koja ga je 1831. nagradila za rad o sledecem pitanju: "Koji je sistem studija najvise u skladu sa potrebama vremena?". Od 1835. do 1840. drzao je u svom domu, uz pomoc zene, besplatnu nastavu iz fizike, astronomije, anatomije, itd. Jedan prijatelj, koji je bio medijum, inicirao ga je 1854. u prizivanje duhova. Pseudonim Alen Kardek dao mu je u toku jednog opstenja pod naslovom "Duh istine", sto je bilo njegovo ime za vremena Druida, i nalozio mu da nastavi raditi u pravcu inicijacije sto mu je i bilo svojstveno tokom brojnih ranijih inkarnacija. Od tada je celokupna njegova aktivnost bila u sluzbi spiritizma. Njegova glavna dela su: April 1857: "Knjiga o duhovima" Januar 1861: "Knjiga o medijumima" Avgust 1864: "Jevandjelje prema spiritizmu" Januar 1868: "Postanje, cuda i prorocanstva prema spiritizmu" Pored toga: 1. januara 1868: osnivanje "Spiritistickog casopisa" (ili novina psiholoskih studija). 1. aprila 1868: osnivanje "Pariskog drustva za spiritisticke studije", kojim je rukovodio. Preminuo je u Parizu, 31. marta 1869, u sezdeset petoj godini, od srcane bolesti pogorsane usled preteranog rada. Pociva u groblju Per-Lasez pod nekom vrstom dolmena. Njegova dela su jednostavne transkripcije poruka koje je primao od Duhova. Autor samo sistematizuje ucenje, grupise odgovore po logickim rubrikama i rukovodi ispitivanjima na nacin koji udovoljava zahtevima naseg zemaljskog mozga. Njegova "Knjiga o duhovima", iz koje u sustini izvlacimo izlaganje doktrine, predstavlja se kao katehizam sa komentarima. Sistem je prepun i obuhvata metafiziku koja je prozeta fizickim ili genetickim razmisljanjima, kao i moral. ---------------------------------------------------------------------- (*) Rene Genon ("Spiritisticka greska") ga stavlja na celo pozorista Folies Marigny. U stvarnosti, da bi ziveo, morao je voditi racunovodstvo kod kuce, ali je ono koje se tice tog pozorista izgubljeno kao i toliko drugih. Videti Klod Varez, bibliografija.
ko.je.ko.32 balinda,
STEFAN LAZAREVIĆ despot Rođen je oko 1377. godine. Sin kneza Lazara, srpski vladar (1389-1427). Priznao je vrhovnu vlast turskog sultana Bajazita, koga pomaže u bitkama na Rovinama i kod Nikopolja. Učestvovao je u bici kod Angore (1402) kao saveznik Turaka, protiv kana Tamerlana, ali se sretno vratio u Srbiju, iako je turska vojska pretrpela težak poraz. Na povratku svratio je u Carigrad gde je dobio titulu despota. Proširio je svoju Despotovinu. Podigao je manastir Manasiju. Bavio se i književnošću, napisao je "Slovo ljubve". Umro je u Dervenglavi (danas Crkvina) 19. jula 1427. godine.
ko.je.ko.33 balinda,
TEODOSIJE ORAŠAžKI oberknez Rođen je oko 1750. godine u Orašcu. Jedan od najuglednijih predustaničkih prvaka koji je predložen na zboru u Orašcu za glavnog ustaničkog vođu, ali se nije prihvatio. U Pećinama, nedaleko od Ostružnice, prilikom jedne rasprave Karađorđe ga je teško ranio. Od zadobijenih rana umro je u Orašcu 1804. godine.
ko.je.ko.34 balinda,
MILUTIN USKOKOVIĆ književnik Rođen je 4. juna 1884. godine u Užicu. Završio je prava u Beogradu a doktorirao u čenevi. Novelist po uzoru na francuske pisce, razapet između starinskog romantizma i modernog senzibiliteta. Objavio je zbirku pripovedaka Kad ruže cvetaju, dva romana: Došljaci i žedomir Ilić i dr. Prevodio je sa francuskog. Za vreme katastrofe u Prvom svetskom ratu izvršio je samoubistvo u Kuršumliji 14. oktobra 1915. godine.
ko.je.ko.35 balinda,
FIRMILIJAN mitropolit Rođen je 1852. godine u Beogradu. Novinar i pedagog. Kao skopski mitropolit branio je srpska nacionalna prava koja je turska vlast gušila na svakom koraku. Umro je u Beogradu 7. decembra 1903. godine.
ko.je.ko.36 balinda,
JOVAN CVIJIĆ naučnik Rođen je 29. septembra 1865. godine u Loznici. Studirao je i doktorirao u Beču. Naučnik svetskog glasa: geograf, geomorfolog, etnograf, geolog, antropolog i istoričar. Profesor i rektor Univerziteta u Beogradu, počasni doktor Sorbone i drugih univerziteta u svetu, kao naučnik koji je imao uticaja na razvoj geografske nauke u svetu. Predsednik Srpske kraljevske akademije, osnivač Geografskog zavoda i Srpskog geografskog društva. Pokrenuo je Glasnik srpskih geografa i publikaciju Naselja srpskih zemalja. Obajvio je na stotine naučnih dela u svetu zapaženih, među kojima: Antropografski problemi Balkanskog poluostrva, Osnovi za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije, Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, Geomorfologija, Govori i članci (četiri knjige) i dr. Umro je u Beogradu 16. januara 1927. godine.
ko.je.ko.37 balinda,
VESELIN žAJKANOVIĆ klasični filolog Rođen je 28. marta 1881. godine u Beogradu. Studirao je u Beogradu, Lajpcigu i Minhenu, gde je i doktorirao. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka. Prevodio je dela sa klasičnih jezika, a i sam je više radova napisao na latinskom. Proučavao je običaje i verovanja raznih naroda, a naročito religiju Srba pre primanja hrišćanstva. Značajna su njegova dela: O srpskom vrhovnom Bogu, Mit i religija u Srba, Pregled rimske književnosti, Studije iz religije i folklora, Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama i dr. Umro je u Beogradu 6. avgusta 1946. godine.
ko.je.ko.39 balinda,
DRAGIŠA VASIĆ književnik Rođen je 2. septembra 1885. godine u Gornjem Milanovcu. Završio je prava u Beogradu. Učestvuje u balkanskim ratovima kao rezervni oficir. U Prvom svetskom ratu je od Kolubarske bitke, preko Albanije i Solunskog fronta do oslobođenja. Bio je branilac komunista na Vidovdanskom procesu. Dopisni član Srpske kraljevske akademije. Sa Slobodanom Jovanovićem osniva Srpski kulturni klub i uređuje Srpski glas. Tokom Drugog svetskog rata je ideolog u štabu D. Mihailovića. Između dva rata objavio je značajne knjige proze: Utuljena kandila, Crvene magle, Vitlo i druge priče i Pripovetke, kao i Dva meseca u jugoslovenskom Sibiru, Karakter i mentalitet jednog pokolenja, Utisci iz Rusije i brojne članke. Ubijen je u Novoj Gradiški u proleće 1945. godine.
ko.je.ko.40 balinda,
JANKO VESELINOVIĆ književnik Rođen je 1. maja 1862. godine u Crnobarskom Salašu (Mačva). Učitelj, dramaturg Narodnog pozorišta, korektor i novinar. Uređivao je Srpske novine i Zvezdu. Veoma plodan pripovedač i romansijer. Pisao je i pozorišne komade. Poznate su mu zbirke pripovedaka: Poljsko cveće, Rajske duše, Male priče, Slike iz seoskog života, Zeleni vajati, Slike iz učiteljskog života, Od srca srcu, Stari poznanici, romani: Hajduk Stanko, Borci, Junak naših dana, Seljak, Mašići; pozorišni komadi: Đido (sa D. Brzakom),Potera, Pisma sa sela i dr. Umro je u Glogovcu 14. juna 1905. godine.
ko.je.ko.41 balinda,
FILIP VIŠNJIĆ narodni pesnik Rođen je 1767. godine u Trnovi (kod Zvornika). Najveći srpski narodni pesnik-guslar. Pesnik velikog talenta. Prešao je u Srbiju 1809. Njegove pesme obiluju istorijskim podacima, često izvornim, jer ih je spevao neposredno posle događaja. Vuk Karadžić našao ga je 1813. u Sremu i tu je zapisao njegove pesme o Prvom srpskom ustanku, od kojih je najbolja "Početak bune protiv dahija". Umro je u Grku (Srem) 1834. godine.
ko.je.ko.42 balinda,
JOHANN SEBASTIAN BACH kompozitor (Eisenach) 21. marta 1685. fogine, u razgranatoj nemačkoj familiji muzičara, rodio se ovaj muzički genije. žlanovi ove familije su više od dva veka držali sve važnije položaje kantora i orguljaša ili su bili članovi gradskih kapela po čitavoj srednjoj Nemačkoj. Ako se uzme u obzir da je gotovo polovina Bach-ovog opusa izgubljena, onda on svakako spada među najplodnije muzičke stvaraoce. Međutim, sama obimnost opusa za to doba bila je uobičajena (Händel, Telemann, Scarlatti, Hasse, Graupner i mnogi drugi autori). Bach-ova genijalnost ogleda se u tome što on daleko natkriljuje svoje savremenike u poznavanju muzike drugih majstora a izrazitim obeležjem svoje individualnosti. 28. jula 1750. godine u Lapcigu (Leipzig), nakon dugotrajne bolesti, slepila i posle neuspele operacije umro je genijalni nemački kompozitor, Johann Sebastian Bach. Pokopan je kraj južnog zida crkve sv. Ivana, ali je mesto njegovog groba ubrzo bilo zaboravljeno. Nakon gotovo vek i po posmrtni ostaci su pronađeni i položeni u kriptu crkve sv. Ivana. Bach-ovo pravo značenje se počelo shvaćati tek u XIX veku. Njegova smrt je zabeležena samo u jednim novinama a za svoje sugrađane bio je samo "jedan između mnogih Thomaskantora", dok im je njegova dvorska titula bila trn u oku.
ko.je.ko.43 balinda,
VASA žUBRILOVIĆ istoričar Rođen je 13. januara 1897. godine u Bosanskoj Gradiški. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka i umetnosti i drugih jugoslovenskih akademija. Posle Sarajevskog atentata, osuđen je kao maloletnik na šesnaest godina robije. Za vreme Drugog svetskog rata bio je zatvoren u logoru na Banjici. Ministar u Saveznoj vladi FNRJ i direktor Balkanološkog instituta. Glavna dela: Istorija političke misli u Srbiji XIX veka, Prvi srpski ustanak i bosanski Srbi, Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini i dr. P.S. Pošto trenutno ne mogu da pronađem gde sam zapisao datum njegove smrti, reših da vas upitam ne toliko što je to tako bitan podatak, nego više stoga da proverim: čita li ovo iko? :)))
ko.je.ko.44 zddb,
JOHANN SEBASTIAN BACH kompozitor Misliš JOVAN SRBISLAVA BAKIĆ ?
ko.je.ko.45 balinda,
>>>> JOHANN SEBASTIAN BACH >>>> kompozitor >> >> Misliš JOVAN SRBISLAVA BAKIĆ? :) Zddb je prvi primetio da dominiraju (da se blago izrazim) ;) Srbi, zato najavljujem za sutra jedan kontra udar. :) P.S. Pošto sam dobio napomenu u mailu da bi dobro došli i nešto popularniji podaci po kojima je lakše zapamtiti i ponešto o nekoj značajnoj ličnosti pa makar se nešto i izostavilo, potrudiću se da bude i toga umesto suvoparnog iznošenja osnovnih podataka. Ideja mi je bila da se na sezamu sa nearedbom find lakše i brže mogu pronaći podaci o ovoj ili onoj poznatoj ili manje poznatoj ličnosti, ali ako hoćete trač rubriku, (?) ok. :)))
ko.je.ko.46 dusan,
DIMITRIJEVIĆ DUŠAN genije Možete ga naći na Sezamu; username dusan.
ko.je.ko.47 balinda,
GIUSEPPE GUARNERI graditelj violina Rodio se 21. avgista 1698. godine u Kremoni (Cremona), najizrazitija ličnost u poznatoj porodici graditelja gudačkih instrumenata. Uz A. Stradivarija, najistaknutiji majstor klasične gradnje violina. Izradio je oko 200 violina, međutim njegovi radovi su ostali dugo nezapaženi, sve dok Paganini nije svirao na jednoj njegovoj violini. Rezonantna kutija njegovih violina ima izvanredna akustična svojstva čak i kada nije napravljena od najkvalitetnijeg drveta. Lak varira od zlatnižute do najfinije, poput trešnje crvene boje, namaz je uglavnom tanak i veoma mekan, kod kasnijih instrumenata nešto tvrđi, ali uvek čistih boja. Zanat učio kod svog oca i kod Stradivarija. Vodio je dosta nesređen život što se ogledalo i u padu kvaliteta (instrumenti iz te faze nazivani su "tamničke violine"). Njegove violine imaju uglavnom svetliji i snažniji zvuk od Stradivarijevih. Umro je 17. oktobra 1744.
ko.je.ko.48 balinda,
PETAR KOžIĆ književnik Rođen je 29. juna 1877. godine u Stričevićima (kod Banja Luke). Gimnaziju je završio u Beogradu, a filozofiju u Beču. Veliki srpski patriota. Osniva u Banja Luci list Otadžbina (1907), glavni organ bosanskih Srba političara nosilaca srpskog nacionalističkog pokreta protiv austrougarske politike i protiv aga i begova, čitluka i sahibija. Pošto je došao u oštar sukob sa austrijskom okupatorskom vlašću, Otadžbina je zabranjena, a on osuđen na robiju u okovima. Kasnije ponovo pokreće Otadžbinu a zatim i Razvitak, koji ima kratak vek trajanja zbog cenzure. Biran je za narodnog poslanika u Bosanskom saboru, gde nastavlja borbu, preteći ustankom i ratom. Počeo je da objavljuje članke u nacionalonom duhu u Bosanskoj vili i Brankovom kolu. Njegova dela vezana su mahom za nacionalnu delatnost, izvanredan je pripovedač i satiričar. Objavio je zbirke pripovedaka S planine i ispod planine i Junci sa Zmijanja, a najpoznatija su satirična jednočinka Jazavac pred sudom i duža pripovetka Sudanija. Mnogobrojni novinski članci bili su mu čista poezija, iako je u njima protestovao protiv terora i eksploatacije srpskog seljačkog naroda u Bosni. Istinski pesnik ljubavi i bola, neumorni i nepomirljivi borac za slobodu i narodna prava, nije mogao da izdrži pod bremenom koje je na sebe uzeo. čivčano slomljen umro je u Beogradu 28. avgusta 1916. godine.
ko.je.ko.49 balinda,
FRANZ PETER SCHUBERT kompozitor (Lichtenthal kod Beča) Dvanesto dete učitelja iz bečkog predgrađa došlo je na svet 31. januara 1797. godine. Već u ranom detinjstvu pokazivao je izuzetnu muzičku nadarenost. Robert Schumann je rekao: "Premda vreme rađa toliko mnoštvo lepote, ono neće više nikada dobeti jednog Schuberta." Za njegovog života održan je samo jedan koncert. To je njegov najveći uspeh u javnosti koji mu je doneo i nešto materijalne dobiti. Tek tada, nekoliko meseci pred smrt, mogao kupiti klavir. Bio je ne samo veliki umetnik nego i čovek čvrstog karaktera, povučen i nenametljiv, iskren i odan prijatelj; strana mu je bila svaka sebičnost i zavist. Umro je 19. novembra 1828. godine, u 31. godini života, od trbušnog tifusa, u stanu svog brata Ferdinada. Dva velika savremenika pobudila su njegovo divljenje: Beethoven i Goethe. Premda su živeli u istom gradu Beethoven i Schubert se nisu upoznali. Gotovo sva svoja dela napisao je za Beethovenova života (umro je godinu dana kasnije). Pokopan je u blizini Beethovenovog groba.
ko.je.ko.50 balinda,
MILOŠ TARABIĆ prorok Miloš i Mitar Tarabić su bili najveći proroci na tlu Srbije. Nadmašili su mnoge proroke sveta pa i samog Nostradamusa u ponečem. Tarabići su u svojim proricanjima bili potpuno konkretni i vrlo precizni: prostorno, vremenski, istorijski. Miloš je bio osobenjak. čiveo je vrlo povučeno. Noću je često lutao po šumi, opsednut svojim vizijama. Prorekao je i svoju smrt rekavši majci: "Kad budem navršio 45 godina, ondakar ćeš me ukopati, a ženiti me nikada nećeš." Tako je i bilo 6. februara 1854. godine.
ko.je.ko.51 balinda,
LUDWIG VON BEETHOVEN Kompozitor Rodio se u Bonn-u 16. decembra 1770. godine. Sudbina se grubo poigravala sa ovim neospornim genijem ali nije uspela da omete njegov zadatak. Poznata je njegovo rečenica koju je prkosno uputio knezu Lichnowskom: "Kneže! To, što jeste, postali ste slučajem i rođenjem, dok ja svoj položaj dugujem samome sebi. Kneževa je bilo i biće ih na hiljade, Beethoven je samo jedan!" Umro je Beču 26. marta 1827. godine. Gluvoća tokom polovine života i nerazumevanje koje je nailazio kod žena koje je voleo, nagonile su ga ponekad na samoubistvo. Snažan etički temelj njegove naravi i ljubav prema umetnosti izbavili su ga od propasti. Pisao je Wegeleru: "Uhavati ću sudbinu za vrat. Ona me neće dokraja dotući." čivot mu je bio ispunjen neprekidnom borbom: dolazi do pada interesa za njegov umetnost pred suparništvom lakih Rossinijevih trijumfa; familijarnih neprilika; uz duševne nevolje dolazi i do telesnih. Njegov čvrsti organizam morao je konačno osetiti posledice dugogodišnjeg neurednog života. Nizu bolesti se uporno odupirao i savladavao ih, dok nije dobio zapalenje pluća i vodenu bolest koja ga je sasvim iscrpla.
ko.je.ko.52 balinda,
TVRTKO I KOTROMANIĆ ban i kralj Unuk Jelisavete, kćeri kralja Dragutina. Presto je nasledio od strica Stevana Kotromanića 1353. godine. Suzbio je pohod na Bosnu ugarskog kralja Ludovika (1363). Pobuna vlastele (1366) prognala ga je iz zemlje, ali se uz pomoć Ugarske vraća i uspostavlja punu vlast. Svojoj državi pripaja deo Altomanovićeve zemlje. Ističe da je potomak Nemanjića, te se u manastiru Mileševi kruniše za kralja Srba i Bosne. Kriza u Ugarskoj, posle smrti kralja Ludovika, i pobuna hrvatske vlastele, omogućili su mu da zauzme Dalmaciju i južnu Hrvatsku. Tada proširuje svoju titulu kao kralj Srbije, Bosne, Primorja, Dalmacije i Hrvatske. Pritekao je u pomoć knezu Lazaru na Kosovu (1389). Poraz nije imao uticaja na njegovu vojsku koja se povukla bez većih gubitaka. Umro je 1391. godine.
ko.je.ko.53 balinda,
SAMUILO JAKOVLJEVIĆ arhimandrit Rođen je 1760. godine u Podgori (kod N. Pazara). Jeromonah u Studenici, proizveden za arhimandrita 1817. Borac u Prvom srpskom ustanku. Vođa narodne deputacije koju je knez Miloš poslao u Carigrad radi pregovora sa Turcima (1821). Turci u Carigradu zatvore celu deputaciju, te on u zatvoru i umre 14. avgusta 1824. godine.
ko.je.ko.54 balinda,
MAKARIJE monah čiveo je u drugoj polovini XV i početkom XVI veka. Jeromonah koji je postao prvi srpski štampar u štampariji Crnojevića. Štampao je na Cetinju dva oktoiha, trebnik i psaltir, a posle propasti Zetske države štampao je u Rumuniji početkom XVI još nekoliko crkvenih knjiga. Povukao se u manastir Hilandar, gde je i umro.
ko.je.ko.55 balinda,
ĐURA JAKŠIĆ književnik i slikar Rođen je 27. jula 1832. godine u Srpskoj Crnji (Banat). Učestvovao je u borbama za srpsku Vojvodinu (1848). Veliki nacionalni pesnik, najsnažniji liričar romantičarske epohe, izvanredan pripovedač i dramaturg. Bio je takođe i darovit slikar. Najpoznatija književna dela su mu pesme "Na Liparu", "Ponoć" i "Kroz ponoć nemu", zatim epski spevovi: Nevesta Pivljanina Baje, Prve žrtve i Mučenica, drame: Seoba Srbalja, Jelisaveta, Stanoje Glavaš i dr. Kao izrazit romantičar napisao je i brojne pripovetke u kojima je slikao život svoga vremena. Kao veliki slikar, učenik Konstantina Danila, kasnije student u Temišvaru, Beču, Pešti i Minhenu, dao je brojna dela: portrete, ikone i istorijske kompozicije. U Narodnom muzeju u Beogradu nalaze se sledeća njegova dela: Devojka u plavom, čena s lepezom, Portret profesora ćirića, Pogibija Karađorđeva, Na straži. Umro je u Beogradu 16. novembra 1878. godine.
ko.je.ko.56 balinda,
MILUTIN MARINKOVIĆ general Rođen je 11. oktobra 1861. godine u Velikom Gradištu. Kao ministar vojske Srbije (1909-1910) osnovao je Oficirsku pešadijsku školu i sproveo naoružanje pešadije mitraljezima "maksim", u ono vreme najsavremenijim pešadijskim oružjem. Istakao se u Drugom balkanskom ratu (1913) kao komandant šumadijske divizije, u borbama na žemerniku i Bukovoj Glavi. Prvi svetski rat proveo je u internaciji. Poginuo je prilikom nemačkog bombardovanja Beograda, u aprilskom ratu 1941. godine.
ko.je.ko.57 balinda,
JEFIMIJA monahinja Kćerka Vojihne, kesara Drame, žena srpskog despota Jovana Uglješe. Posle muževljeve pogibije u boju sa Turcima na Marici (1371) živela je na dvoru kneza Lazara, a posle njegove pogibije u Kosovskoj bici (1389) zakaluđerila se i živela u manastiru Ljubostinji. Pisac je izvanrednih pesničkih tekstova. Poznata je njena "Pohvala knezu Lazaru", zlatom izvezena na svili, jedan od najboljih književnih radova toga vremena. Sačuvani su i tekstovi "Natpis ikonici" i "Od skrvnih suza". Umrla je početkom XV veka.
ko.je.ko.58 balinda,
ANASTAS JOVANOVIĆ litograf Rođen je 1817. godine u Vraci (Bugarska). Bio je prvi srpski pitomac upućen na školovanje u Beč. Prvi srpski litograf. Izradio je oko 300 litografija sa prikazima iz srpske istorije i likova znamenitih ljudi (Stefana Nemanje, Milutina, patrijarha žarnojevića, Vuka, kneza Miloša i dr.). Litografije je objavljivao u listu Srpski spomenici. Ostavio je nekoliko lepih akvarela i crteža sa motivima iz prirode, narodne istorije i savremenog života. Umro je u Beogradu 13. novembra 1899. godine.
ko.je.ko.59 hercog,
Stevan Hristic (1885 - 1957) kompozitor Srpski kompozitor, dirigeent i pedagog; osnivac je i Beogradske filharmonije, a kasnije postaje i direkt- or i dirigent beogradske Opere. Kada je osnovana Mu- zicka akademija, medju prvim njenim profesorima je i Hristic. Znacajnija dela su mu : balet "Ohridska le- genda", muzicka drama : "Suton", oratorijum : "Vas- kresenje", kao i brojna scenska dela, vokalna itd.
ko.je.ko.60 balinda,
Veliko hvala na pomoći oko ove teme. Pozivam i ostale da pokušamo da napravimo ozbiljniju bazu podataka. Pošto sam se trudio da pronađem i datume rođenja i smrti evo dopune tvoje poruke. (Nadam se da se ne ljutiš?) STEVAN HRISTIĆ kompozitor Rođen je 19. juna 1885. godine u Beogradu. Studirao je u Lajpcigu, Moskvi, Parizu i Rimu. Dirigent Beogradske filharmonije, osnivač Muzičke akademije, direktor Beogradske opere. žlan Srpske akademije nauka. Komponovao je muziku u nacionalnom i impresionističkom stilu. Pisao je horske kompozicije, scensku muziku, muziku za film i balet. Najčuvenija su mu dela: "Ohridska legenda", "Simfonijska fantazija", "Vaskrsenje", "Suton" i dr. Umro je u Beogradu 21. avgusta 1958. godine.
ko.je.ko.61 dusan,
->Veliko hvala na pomoći oko ove teme. Pozivam i ostale da pokušamo da pa i ja sam malo pripomogao :)) a gde je hvala? ;)) ex, jednog dana će balinda stvarno da ubaci opširniji opis mene ;))
ko.je.ko.62 balinda,
STEFAN NEMANjA veliki župan Rođen je oko 1114. godine u Ribnici. Rodonačelnik dinastije Nemanjića, veliki raški župan (1166-1196). Dolazi na presto posle sukoba sa bratom Tihomirom, koga je zbacio sa prestola (1170). Razbio je vizantijsku vojsku kod sela Pantine na Kosovu. Jačajući svoju vlast, oslanja se na crkvu kojoj se posvetio njegov mlađi sin Rastko (Sava). Proširio je državu do Timoka na istoku i Prizrena na jugu. Osvojio je Zetu i primorske gradove Skadar, Ulcinj, Bar i Kotor. Upravu nad ovim oblastima poverio je najstarijem sinu Vukanu. Prema bogumilskoj jeresi zauzeo je veoma oštar stav i progonio je. Pošto je pretrpeo poraz od Vizantije na Moravi (1190) morao joj je vratiti neke osvojene krajeve. Odrekao se prestola u korist svoga srednjeg sina Stefana i pokaluđerio se pod imenom Simeon. Podigao je mnoge crkve i manastire, među kojima i poznati manastir Hilandar u Svetoj Gori (Grčka), Đurđeve Stupove, Studenicu i dr. Umro je u Hilandaru 13. februara 1199. godine.
ko.je.ko.63 balinda,
ALEKSA NENADOVIĆ oberknez Rođen je oko 1749. godine u Brankovini (kod Valjeva). Oberknez u Valjevskoj nahiji. Pred Austro-turski rat (1788-1791) podigao je Srbe protiv Turaka (kao oficir u frajkoru) i proterao ih preko žačka, Užica i Obrenovca. Predvodio je Srbe pod generalom Laudanom na Beograd (1789), obezbedivši austrijskoj vojsci prelaz preko Dunava. Vratio se u Srbiju posle Svištovskog mira i radio na dobijanju povlastica za Srbe u vreme Hadži Mustafa-paše. Organizovao je srpsku vojsku i učestvovao u borbama za Beogradski pašaluk protiv Pazvan-Ogluovih odmetnutih janičara. Vodeća ličnost u zapadnoj Srbiji u organizovanju borbe protiv dahija i pripremama za Prvi srpski ustanak. Dahija Fočić Mehmed-aga uhvatio ga je na prevaru i posekao u Valjevu 23. januara 1804. godine.
ko.je.ko.64 balinda,
MIHAILO OBRENOVIĆ knez Rođen je 4. septembra 1823. godine u Kragujevcu. Sin kneza Miloša i knjeginje Ljubice. Na presto je stupio posle očeve abdikacije (1839), da bi i sam bio proteran (1842), zbog pritiska "ustavobranitelja" koje je podržavala Turska. Dok je živeo u Švajcarskoj, održavao je veze sa mnogim znamenitim Srbima. Kada je ponovo stupio na presto, posle očeve smrti vladavinu je usmerio ka kulturno-prosvetnom i vojnom razvitku Srbije. Planirao je dizanje jednog opšteg balkanskog ustanka protiv Turske, pa je ustanovio narodnu vojsku (1861). Neumorno je radio na stvaranju srpko-bugarske državne zajednice. Sa Crnom Gorom je sklopio tajni sporazum o ujedinjenju, sa Grčkom savez o vojnoj konvenciji, sa Rumunijom savez o prijateljstvu. Uspostavio je kontakt sa Srbima u Bosni, Hercegovini i Vojvodini, radi sprovođenja akcije za oslobođenje. U Bukureštu je sklopio ugovor sa Bugarima, planirajući ujedinjenje Srbije i okolnih zemalja u jednu državu ("Jugoslovensko carstvo") na čijem bi čelu on stajao, za šta je pridobio i Rusiju. Posle bombardovanja Beograda, pridobio je evropske države koje su osudile tursku, primorale je da preda sve utvrđene gradove i da zauvek napusti Srbiju. Dotadašnji Licej pretvorio u Veliku školu. Pokrovitelj je izgradnje Narodnog pozorišta u Beogradu. Ubijen je u zaveri, dok je šetao po Košutnjaku, 29. maja 1868. godine.
ko.je.ko.65 balinda,
JANKO ŠAFARIK istoričar i književnik Rođen je 2. novembra 1812. godine u Kiš-Kerešu (Mađarska). Filozofiju i prava učio je u Požunu, a medicinu u Pešti i Beču. Lekar, pravnik, književnik, državnik i naučnik. Bavio se istorijom, arheologijom i numizmatikom. Profesor Liceja, predsednik Srpskog učenog društva, upravnik Narodnog pozorišta i Narodne biblioteke, član Državnog saveta. Objavio je velik broj dela iz srpske istorije. Umro je u Beogradu 18. jula 1876. godine.
ko.je.ko.66 balinda,
DIMITRIJE TUCOVIĆ političar Rođen je 1. maja 1881. godine u Gostilju (Zlatibor). Osnivač i teoretičar radničkog pokreta i modernog sindikalnog pokreta, sekretar Socijaldemokratske partije i najistaknutiji ideolog socijalističkog pokreta u Srbiji. Organizator brojnih studentskih demonstracija početkom veka, zbog čega je morao da emigrira iz zemlje. Pokrenuo je i uređivao teorijski časopis Borba i Radničke novine. Srpski delegat na kongresu Međunarodnog socijalističkog pokreta u Kopenhagenu, gde je održao značajan govor u kome je kritikovao stav vođa austrijskih socijaldemokrata povodom aneksije Bosne i Hercegovine. Objavio je knjige Srbija i Arbanija, reportaže Sa puta, kao i više istorijsko-političkih brošura: Zakonsko osiguranje radnika, U izbornu borbu, Jedinstvo pokreta itd. Prevodio je sa ruskog i nemačkog dela Marksa, Bebela, Kauckog i drugih socijalista. Poginuo je u Prvom svetskom ratu, u Kolubarskoj bici, na Vrapčem Brdu kod Lazarevca 7. novembra 1914. godine.
ko.je.ko.67 balinda,
STOJAN žUPIĆ DOBRILOVIĆ vojvoda Rođen je oko 1765. godine u Pivi (Crna Gora). Bavio se trgovinom stoke, a kada je počeo Prvi srpski ustanak, priključio se odmah ustanicima i veoma brzo se pročuo kao junak. Istakao se junaštvom u boju na Mišaru, Loznici, Crnogorskom Salašu i drugim ratištima duž Drine. Poznati su njegovi megdani sa obesnim turskim begovima i zulumćarima. Njegovo junaštvo opevano je u narodnim pesmama. Poznat je pod imenom Zmaj od Noćaja. Posle propasti Srbije prešao je u Srem, ali se ubrzo vratio i živeo u Mačvi. U dogovoru sa knezom Milošem radio je na dizanju ustanka u Podrinju, ali su ga Turci na prevaru uhvatili i ubili u Zvorniku 1815. godine.
ko.je.ko.68 max.headroom,
> pa i ja sam malo pripomogao :)) a gde je hvala? ;)) A mene opet zivo zanima da li je stigla kratka biografija Alena Kardeka, spiritiste? Sorry na ovu poruku u ko.je.ko, brisi je :)
ko.je.ko.69 hercog,
Rihard Straus (1864-1949) Nemacki kompozitor, poznat po operama "Saloma", "Elektra", i komicnoj operi "Kavaljer s ruzom". Pored opera, napisao je i dosta pesama, manja orkestarska dela, 7 simfonijskih pesama od kojih znacajne "Makbet", "Don Zuan", "Don Kihot" i dr.
ko.je.ko.70 hercog,
Bendzamin Britn (1913- ) Engleski kompozitor koji je pored opera "Piter Grajms", "Otmica Lukrecije" i "San letnje noci" napisao i decju operu "Mali dimnicar" u kojoj pored odraslih ucestvuju i deca. Popularno mu je i delo "Varijacije na Perselovu temu" - vodic kroz orkestar za omladinu, "Jednostavna simfonija", "Ratni rekvijem" itd.
ko.je.ko.71 hercog,
Jozef Hajdn (1732 - 1809) Uz Mocarta najznacajniji austrijski kompozitor; pripada razdoblju klasicne muzike. Napisao je oko 104 simfonije, ve- liki broj koncerata za klavir (cembalo), violinu, violoncelo, zatim sonate, gudacke kvatrete itd. Medju vokalno-instrume- ntalnim delima isticu se oratorijumi "Stvaranje sveta" i "Godisnja doba".
ko.je.ko.72 hercog,
Johan Straus (1825 - 1899) KOMPOZITOR Austrijski kompozitor, nazvan "kralj valcera". Napisao je oko 400 valcera. Poznati su "Na lepom plavom Dunavu", "Becka krv", itd. Od opereta najpopularnije su "Slepi mis", "Ciganin baron" i "Noc u Veneciji".
ko.je.ko.73 hercog,
Robert Suman (1810 - 1856) KOMPOZITOR Nemacki kompozitor - romanticar. Medju kompozicijama za klavir isticu se ciklus "Karneval", zbirke "Decji prizori" i "Album za mladez", zatim klavirski koncert u a-molu, violi- nski koncert u d-molu itd. Od solo pesama ciklusi : "Ljudbav i zivot zene" i "Pesnikova ljubav". Napisao je nekoliko si- mfonija, uvertira, kao i mnoga vokalna dela.
ko.je.ko.74 hercog,
Zorz Bize (1838 - 1875) Francuski kompozitor, poznat po svojoj operi "Karmen". Pored opera znacajna mu je simfonija u C-duru i "Rim", kao i uvertira "Domovina". Napisao je dosta kompozicija za kla- vir (svita "Decje igre"), zatim kantate, nekoliko opereta itd.
ko.je.ko.75 hercog,
Frederik Sopen (1810 - 1849) KOMPOZITOR Jedan od najistaknutijih kompozitora i pijanista epohe romantizma bio je Sopen. Iako rodjen u Poljskoj, deo svog zivota provodi u Parizu, gde je i umro. On je iskljucivo pisao za klavir, a kao izvrstan pijanista cesto je prire- djivao koncerte. Znacajna dela su mu valceri, poloneza As-dur, "Revolucionarna etida", kao i mnoga druga dela. Napisao je i dva koncerta za klavir i orkestar.
ko.je.ko.76 balinda,
Vidim da je akcent (makar trenutno!?) prebaćen na značajne kompozitore, evo male pomoći. Pošto je Hercog odlično "obradio" suvoparniji deo meni se pruža prilika da dodam nešto privatnije detalje. FRANZ JOSEPH HAYDN austrijski kompozitor Rodio se 31. marta 1732. godine, u Rohrau. Po ocu, seoskom kolaru, mogao je da nasledi zdravlje, istrajnost u radu i muzikalnost, a od sredini u kojoj je odrastao da stekne pristan odnos prema prirodi, ljubav prema narodnoj muzici, smisao za jednostavnost i skoro realističko shvatanje životnih pojava. Pošto je Hrecog lepo izneo osnovne podatke meni ostaje da ukažem na njegovu umetničku sudbinu. Umro je u Beču (31. maja 1809.). Široka popularnost i slava koju je stekao za života, posle njegove smrti brzo je izbledela. Njegova su se dela, doduše, izvodila i kroz ceo XIX vek, ali se tek opsežne studije iz XX veka ukazale na istorijsku ulogu koju je Haydn imao.
ko.je.ko.78 balinda,
ROBERT SCHUMANN nemački kompozitor (Zwickau) Rodio se 8. juna 1810. Otac mu je bio književnik, prevodilac i izdavač, te je svojim umetničkim interesima odlučujuće delovao na njegovo formiranje. Umro je u lečilištu Endenich kod Bonna 29. jula 1856. godine. U februaru 1854, u nastupu duševne poremećenosti, pokušao je samoubistvo bacivši se u Rajnu, odakle su ga izvukli lađari. Posle toga, na vlastiti zahtev smešten je u lečilište.
ko.je.ko.79 balinda,
ALEXANDRE-CéSAR-LEOPOLD GEORGES BIZET francuski kompozitor Rodio se u Parizu 25. okobra 1838. Kao što je već rečeno, po istoimenoj Mérimée-ovoj noveli napisao je operu Carmen koja ga je učinila besmrtnim. Kako sam već obećao evo vam priče kako je prošla premijera ovo opere: 3. marta 1875. godine, u Opéri comique održana je premijera Carmen (Georges Bizet) sa slavnom pevačicom Galli-Marié u naslovnoj ulozi. Publika je delo primila potpuno hladno, a kritika je napala sve, počevši od fabule koja je "nemoralna" do pevačkih partova koji su "potpuno prepušteni galami i zbrci orkestra". Uprkos tome Carmen je za gotovo godinu dana doživela 45 predstava a nakon velikog uspeha u Beču i nakon trijumfalnog pohoda širom sveta, nakon osam godina ponovo je stavljena na repertoar sa koje više nije skidana. Međutim, ovakav uspeh Bize nije uspeo da dočeka. Umro je 3. juna 1875. godine u Bougival-u kraj Pariza. U trenutku smrti, njegovo remek delo (opera Carmen) davala se u Parizu 31. put, i još nije doživela pravi uspeh.
ko.je.ko.80 balinda,
FRéDéRIC-FRANçOIS CHOPIN poljski kompozitor i pijanista (čelazowa Wola kraj Warszawe) Rodio se 1. marta 1810. godine. Kao pijanista bio je gotovo samouk. Svi njegovi savremenici se slažu da onaj ko ga nije čuo ne može sebi da stvori ni približnu predstavu. Možda ni o jednom odnosu čoveka i žene nije pisano kao o odnosu između Chopin-a i francuske književnice Aurore Dudevant, poznatije pod pseudonimom George Sand. Bila je jake prirode, više muškarac nego žena, negirala je sve konvencionalno, ponašala se nezavisno, ekstravagantno. Dugo je izbegavao ovu "ženu sa mrkim očima". Ipak, decenija provedena sa sa Sandovom bio je najplodniji period u njegovom stvaranju i dala je njegova najzrelija dela. Bolešljiv, nervozan, zamara Sandovu čiji neobuzdani temperament ne može da se pomiri sa ulogom milosrdne sestre i ona najzad rešava da tu vezu raskine, koristeći beznačajnu domaću svađu kao razlog. Za Chopin-a je to bio težak udarac, mada se tvrđenje njegovih prijatelja i učenika, da ga je Sandova time ubila, može proceniti kao prestrogo. Umro je u Parizu 17. oktobra 1849. Kao dugogodišnji tuberkolozni bolesnik, Chopin je poslednjih nekoliko meseci proveo u borbi sa smrću. Fizički iscrpljen i bez sredstava, umro je na rukama svog vernog učenika Gutmann-a.
ko.je.ko.81 balinda,
Nadam se da nemate ništa protiv biografskih pikanterija uz ozbiljne, da kažem "enciklopedijske" podatke. (?) Naravno da mi je lakše kada već nešto o nekome napišetete pa nisam toliko obavezan da gledam na "ozbiljne" stvari već mogu komotnije da opišem nešto zanimljivije. (Naravno, ukoliko tako nešto imam na hard disku?)
ko.je.ko.82 balinda,
JOHANN STRAUSS (mlađi) kompozitor i dirigent Rodio se u Beču 25. okobra 1825. godine. Sin Johanna starijeg; proslavljeni "kralj valcera" kojega je Brahms neobično poštovao, a Wagner nazvao "najmuzikalnijom glavom XIX veka." Muziku je učio potajno, jer otac nije želeo da mu sinovi postanu profesionalni muzičari. Umro je, takođe u Beču, 3. juna 1899. godine.
ko.je.ko.83 jpavlov,
Ova tema je vrlo interesantna, ali Balinda, mislim da grešiš što među ko-je-ko nema savremenika. Upravo je to glavna stvar u svim publikacijama koje se bave tom tematikom. Zašto? Iz prostog razloga što ko-je-ko bio u prošlosti, možemo pročitati u svakoj enciklopediji, ali ne znamo i ne možemo to isto uraditi kad se tako nešto odnosi na savremenike. Naravno, ovo drugo je teže, manje ima materijala, nije puko prepisivanje iz enciklopedija. Bojim se, da ćemo ovako dobiti ono što znamo, a ne ono što bi trebalo da saznamo.
ko.je.ko.84 gandalf,
DANIJEL BERNULI Svajcarski erudita(1700-1782) Zapoceo je da studira medecinu ali vec 1732.kao clan akademije nauka Sant-Petersburga,dobio je nagradu akademije za proucavanje problema dva tela,sto predstavlja prvo analiticko tumacenje Njutnove teorije.Pocev od 1733.u Bazeludrzi nastavu iz astronomije,botanike,fizike i filozofije.Njegovo delo Hidrodinamika(1738)obuhvata hidrostatiku i hidrauliku,zasnovanu na principu odrzanja kineticke energije.U ovom delu su poceci kineticke teorije gasova koja ce u iducem stolecu odigrati znacajnu ulogu kao i tzv.Bernulijeva teorema koja se odnosi na ocuvanje mehanicke energije u toku savrseno nestisljivog fluida.U proucavanju vibrirajucih zica Bernuli uvodi kruzne funkcije.Njegovi stavovi dovode do trigonometrijskih ili Furijeovih redova koji su doveli do napretka u analizi a Kantora do teorije skupova.U anatomije duguje mu se proucavanje respiratorne mehanike i princip tacnog proracuna srcanog rada a zabelezeni su i njegovi elektrostaticki eksperimenti.
ko.je.ko.85 gandalf,
ZAK BERNULI Svajcarski matematicar(1665-1705) Kao student teologije zanima se za matemetiku i uci je sam.Posle sest godina putovanja po Francuskoj,Holandiji,Engleskoj,dobija 1687.katedru matematike na univerzitetu u Bazelu.Upoznavsi nove matematicke tokove citajuci Dekarta otkruiva infinitezimalne metode u delima Valisa i Baroua.Kada je Lajbnic 1684. objavio svoju prvu raspravu o infinitezimalnom racunu,Bernuli je odmah shvatio znacaj ovih oznaka,prihvatio Lajbnicova gledista i postao njegov odani pristalica.Za ime Zaka Bernulija vezuje se izraz integral,zatim jedna kriva,Bernulijeva lemniskata;njegovi radovi o ovoj krivoj izvor su proucavanja eliptickih funkcija koje ce u XIX veku odigrati znacajnu ulogu.Bernulija zanima i druga kriva logaritamska spirala (zahtevao je da mu se ona uklese na nadgrobni spomenik).Njemu pripada zasnivanje racuna varijacija koji ce kasnije sistematizovati Ojler i Lagranz.U diferencijalnom racunu ostale su bernulijeve jednacine a u proucavanju brojeva Bernulijevi brojevi. U racunu verovatnoce otkrio je 1689.zakon velikih brojeva ili Bernulijevu teoremu.Delo Vestina nagadjanja objavljeno osam godina posle njegove smrti,rezimira negova proucavanja u ovoj oblasti.
ko.je.ko.86 gandalf,
ZAN BERNULI Svajcarski matematicar(1667-1748) Autor je prirucnika Analiza beskonacno malih.Godine 1695.postaje profesor u Groningenu,a zatim u Bazelu.Bio je Ojlerov profesor.Njegove naucne rasprave,koje se odnose na veci broj matematickih problema,ostaju u istoriji nauke.Kao ni njegov brat Zak ni Zan Bernuli nije prihvatio Njutnove ideje,ostavsi veran filozofiji i kartezijanstvu;ipak istoriji nauke doprineo je pre svega kao najcuvenuji mehanicar XVIII veka koji je primetio opstost i znacaj principa virtuelnih brzina.
ko.je.ko.87 gandalf,
DEDEKIND RIHARD Nemacki matematicar(1831-1916) Dedekind je jedan od glavnih osnivaca moderne algebre Stekavsi solidno matematicko obrazovanje na Tehnickoj visokoj skoli u Braunsvajgu primnjen je 1850.na univerzitet u Getingemu gde su mu ucitelji Stern(teoreticar brojeva)zatim Gaus i fizicar Veber.Dedekind ce se kasnije zaliti da je svoju matematicku gulturu u Getingemu nedoviljno koristio u prakticnom smislu sto ga je obavezivalo da se sam uputi u teoriju eliptickih funkcija,modernu geometriju,visu algebru i matematicku fiziku.Svoju doktorsku diserteciju o Ojlerovim integralima branio je 1852.pred Gausom,a 1854.imenovan je za docenta univerziteta.1885 objavljuje Raspravu o brojevima u cijem dodatku izlaze ideje o algebarskim brojevima.1862.godine postaje profesor Tehnicke skole u Bbraunsvajgu,gde ostaje do smrti. Inspirisan petom knjigom Euklidovih Elemenata objavljuje 1872.kratku brosuru Neprekidnost i iracionalni brojevi u kojoj najpre definise preseke na skupu Q racionalnih brojeva.Presek je podela skupa Q na dva disjunktna podskupa,svaki broj drugog podskupa je veci od svakog broja prvog podskupa.Svaki elemenat od Q definise jedan presek,tj.dva podskupa od kojih je sa jedne strane onaj od brojeva najvise jednak elementu,a sa druge strane onaj od brojeva koji su veci od elementa.Reciprocno nije istinito.Izvesni preseci nisu definisani elementom iz Q.Dedekind takve preseke naziva iracionalnim brojevima.On pokazuje kako se moze racunati sa takvim celinama,brisuci na taj nacinantinomiju izmedju aritmetike i geometrije.U drugoj brosuri Sta su i sta treba da budu brojevi ,svodi pojam celog prirodnog broja na pojam konacnog skupa.Za njega je skup konacan ako nemoze biti injektovan ni u jedan sopstveni deo. Vezan prijateljstvom za Kantora posredstvom znacajne naucne korespondencije,pomaze mu da konstruise teoriju skupova koju koristi u klasicnoj matematic.Tako u proucavanju algebarskih brojeva zamenjuje kod Kumerovih idealnih brojeva pojam ideala aditivnom podgrupom prstena stabilnom ya mnozenje.Ovo otkrice pokazace se plodnim u svim matematickim oblastima.Zato sam daje dokaz1882.u teoriji algebarskih krivih u ravni.Ova teorija koja se do tada javljala u geometriji i u analizi,postaje tako poglavlje ciste algebre.
ko.je.ko.88 gandalf,
EUKLID anticki grcki matematicar iy 3.veka pre n.e. Prema tradiciji Euklid je predavao u Aleksandriji za vreme vladavine Ptolomeja I,ali nista pouzdano o njegovom zivotu nije poznato.Moglo bi se postaviti pitanje da li se iza njegovog imena ne krije odredjena matematicka skola.Njegova glavno delo predstavlja kodeks grcke matematike koji ce najpre koristiti Apolonije iz Perge i Arhimed.Elementi su podeljeni u trinaest knjiga;cetiri prve posvecena su geometriji u ravni i bave se proucavanjem poligonalnih ili kruznih figura.Tu je najpre definicija tacke,"ono sto nema delova";zatim linije"duzina bez sirine";povrsi"ima samo duzinu i sirinu";prava linija je"jednako postavljena izmedju svojih tacaka"i ravan je "jednako postavljena izmedju svojih pravih". Posle ovih definicija koje danas deluju kao nepotpune,tu su i pitanja ili postulatiod kojih je najcuveniji Euklidov postulat:ako jedna prava koja sece druge dve gradi unutrasnje uglove sa iste strane manje nego dva prava,ove prave,produzene u beskonacnost,susresce se na onoj stranimgde su uglovi manji od ugla dvaju pravih.Posle postulata slede zajednicki pojmovi i aksiome,kao sto je:velicine jednake jednoj istoj velicinimedjusobno su jednake i celina je veca od dela. Prva knjiga,u kojoj su nejednakosti izmedju elemenata jednog trougla,tri slucaja jednakosti,povrsina paralelograma i trougla,zavrsava se tzv.Pitagorinom teoremom i njenom reciprocnom teoremom.Prvi stav koji sadrzi odnosi se na konstrukciju pravouglog trougla. Druga knjiga proucava povrsinu pravougaonika i ustanovljuje da:kvadrat strane jednog trougla predstavlja zbir kvadrata druge dve uvecan ili umanjen dvostrukim pravougaonikom konstruisanim nad jednom stranom i ortogonalnom projekcijom nad ovom stranom. Treca knjiga proucava krug i moc jedne tacke u odnosu na krug;cetvrta knjiga je posvecena pravilnim poligonima:jednakostranicnom trouglu,kvadratu,petouglu...;peta knjiga Elemenata sadrzi sve prve pojmove analize;sesta knjiga raspravlja o slicnosti figura i daje resenje jednacina drugog stepena na geometrijski nacin;sedma,osma i deveta knjiga proucavaju teoriju brojeva a deseta knjiga "iracionalne velicine".Sledece knjige se odnose ns geometriju u prostoru.Dvanaesta knjiga bavi se zapreminom piramide, konusa,cilindra,sfere.Poslednja trinaesta knjiga proucava pet pravilnih konveksnih poliedara. Euklidovo delo obuhvata i raspravu geometrije u ravni pod nazivom Data,izlozenu vise analiticki nego sto je to ucinjeno u Elementima.Ostala je i jedna arapska verzija o Podeli figura. Pored dela koja se odnose na apstraktnu matematiku,sacuvano je astronomsko delo Fenomeni,zatim Optika i jedna rasprava o muziciDeoba kanona.Pod euklidovim imenim do nas su stigli apokrifi,tyv.Katoptrika .
ko.je.ko.89 viktor,
Zdravo, samo dve ispravke sto se familije Bernoulli tice: - James Bernoulli tj. (kako pise) Zak Bernuli rodjen je 27. decembra 1954. godine, ostale sve godine su tacne... - zaboravljen je Nicolas Bernoulli koji je veoma znacajan jer je mnoge ideje, sto se vervatnoce tice, svojih ujaka, Zana i Zaka proveo kroz neposredne probleme i postavio na noge razne primene verovatnoce u realnim situacijama. Sada ti zadaci deluju jednostavno ali su u njegovo vreme to bili proboji ljudskog uma. Treba se setiti da je u to vreme James Bernouli priznavao da ne ume da sabere red reciprocnih vrednosti kvadrata prirodnih brojeva. Zbog nedostatka samopuzdanja njegova dela se ne obradjuju sa primerenim postovanjem. Na kraju, dobre knjige za popualrno proucavanje istorije matematike su: 1. Smith History of Mathematics,(vol. I & II), Dover 2. Todhunter History of the Theory of Probabilty, Chelsea Ovo je moj mali doprinos prekrasnoj konferenciji za koju se nadam da moze prerasti u nesto sto bi SEZAM mogao da ostavi iza sebe kao dokaz da u smutna vremena nastaju najlepsi biseri ljudskog uma. Pokusajmo svi da pomalo izgradimo, mozda, compact-disk na kome bi bila istorija onog dela ljudskog razmisljanja koje nas zanima, a mozda upravo taj deo zainteresije i ostale... Poceo sam da filozofiram, bolje je da prestanem... Znam jedno, da me je ova konferencija naterala da se vratim na knjige o istoriji matematike i autobiografije (u slucaju Halmos-a:automatografije) velikih matematicara. Bolje to nego dnevne "potsetnike" malih politicara. Pozdrav. P.S. eh, da sada sam primetio da su to stricevi a ne ujaci, no nije to vazno...
ko.je.ko.90 balinda,
>> Ova tema je vrlo interesantna, ali Balinda, mislim >> da grešiš što među ko-je-ko nema savremenika. Mislim da je nesporno da bi prisustvo savremenika bilo ono pravo. (?) Međutim, repliciram na dva aspekta koja ti možda nisu pala na pamet. Prvi je da bi najbolje bilo ne shvatiti ovu temu kao read-only temu. Hoću da kažem da je dobrodošao svačiji doprinos. (Na primer: Dule je "obradio" jednog našeg savremenika.) ;))) Dakle, navalite i sa savremenicima, ja sam obezbedio okvir a glupo je da ova tema bude moje privatno mesto iživljavanja. :( Drugi aspekt je sasvim ozbiljan. Evo šta kažeš ti: >> Iz prostog razloga što ko-je-ko bio u prošlosti, možemo >> pročitati u svakoj enciklopediji, ali ne znamo i ne možemo >> to isto uraditi kad se tako nešto odnosi na savremenike. >> Naravno, ovo drugo je teže, manje ima materijala, nije >> puko prepisivanje iz enciklopedija. Bojim se, da ćemo >> ovako dobiti ono što znamo, a ne ono što bi trebalo da >> saznamo. Težina svrstavanja savremenika rame uz rame sa "enciklopedistima" znčajno je teža nego što si ti pokazao. Ne radi se samo o tome da ima manje podataka, čak se uglavnom o tome i ne radi. žini mi se da bi solidna sposobnost pravilnog određivanja koji je smrtnik od savemremenika besmrtan bila vrednost od milion dolara. To bi onda nužno bila polemika i ja je priželjkujem no, kao što vidiš, odziv je slab. :( Na primer, ja Vuka Draškovića mogu nazvati "Kraljevićem Markom današnjice" ali je veliko pitanje da li iko to vidi ovde tako i jesam li ja uopšte u pravu? Vremenska distanca jeste jedno od solidnih sita kroz koja prolaze sitne ribe a ima istine da tako filtrirani podaci postaju previše suvoparni. :( Zato se meni učinilo da nije loše makar započeti diskusiju podacima koje, kako ti reče, "znamo" nadajući se da će se već neko javiti i sa onim "što bi trebalo da znamo". Tačno je da je ovo prepisivanje enciklopedije mada mi se čini da po neki podatak uopšte nije tako lako naći kao što ti se možda čini. U osatlom probaj sa nekom od dostupnijih enciklopedija pa ćeš se uveriti. čeleo sam da iskoristim snagu našeg broja i da napravim takvu enciklopediju na Sezamu ko.je.ko koja će vremenom postati merodavnija od svih ostalih. Dovoljno će biti otkucati: co find trazi: xxxxx pa videti osnovne podatke o ovom ili onom velikanu. Gde to još ima? P.S. Osim toga, čik da vidim da Uprava takvu bazu podataka zipuje pa skloni sa Sezama. ;))) Vizionarski se nadam da će Sezam imati nekakav gigabajtski disk i da će jednog dana postati i spremište znanja i podataka. (?) Sezam je danas poput mladića koji voli da polemiše mada malo zna. Kada malo ojača možda će živeti više od iskustva nego od rasprave. (?)
ko.je.ko.91 gandalf,
Hvala na dopuni.Ja sam ove podatke pokupio iz knjige Putevima razvitka nauke od dr.Ernesta Stipanica.Knjiga je malo konfuzna ali moze da posluzi.Kada budem imao vremena prekucacu jos nekoliko zani,ljivih biografija
ko.je.ko.92 max.headroom,
CHRISTOPHER PRIEST sf pisac Kristofer Prist je engleski pisac koji je svoju prvu naučnofantastičnu priču objavio 1966. godine u časopisu "Impulse". Bila je to priča "The Run" i kao mnoge njegove rane priče nije privukla neko osobito zanimanje. Bio je zapažen tek 1970. romanom "Indoctrinaire" u kome je po prvi put uveo temu koja će kasnije postati lajt-motiv gotovo svih njegovih radova, temu podeljenih realnosti, alternativnih principiranja stvarnosti. Njegov sledeći roman, "Fugue for the Darkening Island" daleko je snažniji i bolji, radnja je smeštena u Englesku, u blisku budućnost i govori o politici, o netrpeljivosti rasa, koja dostiže kulminaciju kada afričke crnačke izbeglice čija je domovina uništena u atomskom ratu, pristižu na obale Engleske. Za ovaj roman dobio je 1973. godine nagradu "Džon Kembel" kao najbolji roman godine. Sledeće, 1974. objavljuje roman koji je verovatno najbliži ortodoksnom SF-u - "Inverted World" u kome ponovo govori o paradoksima percepcije i u kome je stvorio jedan od najčudesnijih svetova u naučnoj fantastici. Za ovaj roman je dobio britansku SF nagradu za 1975. godinu. U romanu "The Space Machine" (1976) na simpatičan način govori o bardu britanske naučne fantastike, H. Dž. Velsu, i popunjava neke od praznina u Velsovom "Vremeplovu" i "Ratu svetova". 1977. godine napisao je "A Dram of Wessex", roman koji govori o maštanju četrdesetak ljudskih mozgova u kompjuteru koji te mozgove projektuje u svet udaljen 150 godina u kome oni "žive", zaboravivši na stvarni svet. Cela knjiga predstavlja metaforu o kreativnom procesu i na neki način se nastavlja na "Inverted World". Razvijanje ove teme dovelo je Kristofera Prista i izvan žanra naučne fantastike, tako da njegova dva najnovija romana, "The Affirmation" i "The Glamour", balansiraju negde na granici SF-a, fantastike i psihološkog romana sa racionalnim objašnjenjem ludila. Pored romana, Prist je još napisao i veliki broj priča, najčešće za časopise "New Worlds" i "Fantasy & Science fiction Magazine". Neke od njih objavljene su u zbirci "Real-Time World" (1974). Prist je bio i izdavač časopisa posvećenog kritici žanra: "Foundation: The Review of Science Fiction".
ko.je.ko.93 ilazarevic,
█ Ova tema je vrlo interesantna, ali Balinda, mislim da grešiš što █ među ko-je-ko nema savremenika. Upravo je to glavna stvar u svim █ publikacijama koje se bave tom tematikom. Zašto? Iz prostog razloga █ što ko-je-ko bio u prošlosti, možemo pročitati u svakoj █ enciklopediji, ali ne znamo i ne možemo to isto uraditi kad se tako █ nešto odnosi na savremenike. Naravno, ovo drugo je teže, manje ima █ materijala, nije Kako naći izvore informacija? Ako razmatraš političku ličnost na položaju (Džordž Buš, na primer) sigurno nećeš saznati ništa o aferama vezanim za njega i njegovu porodicu sve dok ne ode sa vlasti i ne prođe još neko vreme. Istorija je uvek nepouzdana kada se govori o modernom svetu...
ko.je.ko.94 balinda,
ĐAKON AVAKUM monah Rođen je oko 1794. godine u Knez Polju (pod Kozarom). Zamonašio se u manastiru Moštanici, a kasnije je prešao u manastir Trnavu kod žačka. Kada je izbila Hadži-Prodanova buna (1814), Turci su ga uhvatili, okovali i bacili u Nebojša kulu, tada beogradsku tamnicu. Nuđeno mu je da se poturči, ali je on to odbio i pevajući pošao u smrt. Radi odmazde i zastrašivanja ostalih Srba, Turci su ga najpre mučili, pa onda nabili na kolac pred Stambol-kapijom u Beogradu, 1814. godine.
ko.je.ko.95 balinda,
ILIJA MILOSAVLjEVIĆ KOLARAC dobrotvor Rođen je oko 1800. godine u Kolarima (kod Smedereva). Bavio se politikom i trgovinom i stekao ogromno bogatstvo koje je zaveštao za prosvećivanje srpskog naroda. U Beogradu je osnovana Kolarčeva zadužbina, književni fond "Ilija Kolarac" i podignut Kolarčev narodni univerzitet. Umro je u Beogradu 6. oktobra 1878. godine.
ko.je.ko.96 balinda,
DRAGUTIN ANASTASIJEVIĆ vizantolog Rođen je 18. jula 1877. godine u Kragujevcu. Završio je Veliku školu u Beogradu, a doktorirao je u Minhenu. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka. Proučavao je vizantijsko-srpske odnose i vršio istraživanja, naročito u Svetoj Gori. Prevodilac sa starogrčkog i novogrčkog jezika. Dao je više zapaženih radova iz oblasti vizantijske kulture i književnosti. Umro je u Beogradu 20. avgusta 1950. godine.
ko.je.ko.97 balinda,
MILOVAN Đ. MILOVANOVIĆ državnik Rođen je 17. februara 1863. godine u Beogradu. Doktorirao je prava u Parizu. Profesor na Velikoj školi, više puta ministar pravde, narodne privrede i finansija i predsednik srpske vlade (1911-1912). Pored Pašića najuticajnija ličnost u Radikalnoj stranci. Jedan od osnivača i urednik Dela, uticajnog književnog i političkog časopisa. Smatran je za jednog od najboljih evropskih diplomata, rešio je pitanje odnosa sa Bugarskom i stvorio temelje za Balkanski savez. Bio je poznat i kao novinar, pisao je za bečki Zeit i pariski Temps. Napisao je i nekoliko studija iz ustavnog prava i diplomatske istorije. Umro je u Beogradu 18. juna 1912. godine.
ko.je.ko.98 balinda,
UZUN-MIRKO APOSTOLOVIĆ buljubaša Rođen je oko 1782. godine u Smrdljikovcu (Šumadija). Posle izbijanja Prvog srpskog ustanka protiv Turaka borio se u četi Stanoja Glavaša. Istakao se hrabrošću naročito u borbama za Beograd (1806). Iako je 1813. prešao u Austriju, na početku Drugog srpskog ustanka vraća se u Srbiju i u njemu uzima vidno učešće. Umro je u Beogradu 20. novembra 1868. godine.
ko.je.ko.99 jpavlov,
DUŠAN KOVAžEVIĆ dramski pisac Dušan Kovačević je rođen 12. jula 1948. godine u Mrđenovcu kod Šapca. Osnovnu školu završio je u Šapcu, a gimnaziju u Novom Sadu. Diplomirao je na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu na Odseku za dramaturgiju. Do sada je napisao pozorišne drame: Maratonci trče počasni krug, Radovan Treći, Proleće u januaru, Šta je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću, Limunacija - po motivima proze Stevana Sremca, Svemirski zmaj, Sabirni centar, Balkanski špijun, Sveti Georgije ubiva aždahu, Profesionalac, Klaustofobična komedija, Urnebesna tragedija... Drame su mu prevođene, nagrađivane i igrane u većini pozorišnih kuća, kao i u inostranstvu. Osim dramskih tekstova pisao je i za radio i televiziju. Autor je i mnogih filmskih scenarija: Poseban tretman, Ko to tamo peva, Maratonci, Balkanski špijun, Sabirni centar. čivi i radi u Beogradu.
ko.je.ko.100 jpavlov,
SLOBODAN SELENIĆ književnik Rođen je 1933. godine u Pakracu. Redovni je profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Napisao je do sada romane: Memoari Pere bogalja, Pri- jatelji, Pismo glava, Očevi i oci i Timor mortis. Dobitnik je mnogih nagrada za književnosti: Oktobarska 1969, NIN-ova 1980, "Meša Selimović" 1989. Kao pozorišni kritičar i teoretičar drame objavio je i knjige: Avangardna drama (antologija, 1964), Angažman u dramskoj formi, Dramski pravci XX veka, i Antologija Srpske drame. Napisao je i dve drame: Kosančićev venac i žetniki - ruženje naroda u dva dela. čivi i radi u Beogradu.
ko.je.ko.101 jpavlov,
MILORAD PAVIĆ književnik Rodio se 1929. godine i poreklom je iz stare književničke porodice. Po zanimanju je prozni pisac i presnik, profesor univerziteta u Beogradu i Novom Sadu. Do sada je objavio zbirke priča: Gvozdene zavese (1973), Konji svetog Marka (1976), Ruski hrt (1979), Nove beogradske priče (1981), Duše se kupaju poslednji put (1982). i četiri romana: Mali noćni roman, Hazarski rečnik, Predeo slikan čajem i Unutrašnja strana vetra. Za roman Hazarski rečnik dobio je NIN-ovu nagradu. Isti je proglašen za roman godine u Francuskoj. Preveden je na više svedskih jezika, a na sajmu knjiga u Frankfurtu 1987. bio je među dva najtraženija naslova. čivi u Beogradu.
ko.je.ko.102 gandalf,
HAUARD LUIS LAVKRAFT Americki pisac (1890-1937) Lavkraft je mozda najveci americki pisac natprirodnog posle Edgara Alana Poa,jedan je od pravih majstora proze strave i uzasa u dvadesetom veku. Prve takve price objavio je 1917.godine i od tada je,tokom sledece dve decenije,sve dok smrt nije zaustavila njedgovo pero,svake godine ljubiteljima svoje proze darivao nove price horora,misterije,tajnovitog i sokantnog od cega citaoca hvata jeza.Lavkraft svojim velikim talentom,medjutim,nije podlegao izazovu lake zarade sto je ovaj zanr,toliko popularan u Americi vec tokom dvadesetih godina,nudio,i pred sobom je uvekpostavljao visoke knjizevne zahteve ovog zanra. Slucaj Carlsa Dekstera Vorda jedini je Lavkraftov roman i sa pravom se ubraja u njegova najbolja prozna ostvarenja.To je roman o mladom antikvaru Vordu kojeg privlace,preko seni jednog svog pretka,mracne sile,zli duhovi,kao i zaboravljeni bogovi iz pomalo krivo shvacenih legendi.Pod uticajem tog svog pretka i Vord je hteo da stekne znanje iz najmracnijeg umeca magije,ali je to znanje morao da plati ljudskom krvlju. Lavkraft je napisao i izuyetan esej Natprirodna strava u knjizevnosti,koji se jos i danas moze smatrati najboljom istorijskom raspravom o natprirodnom u prozi.Na ovom eseju pisac je radio tri godine (1924-1927) po narudzbini,za casopis koji je izasao samo tada,jedan jedini broj,u kome je objavljen Lavkraftov esej.
ko.je.ko.103 gandalf,
ARKADIJ i BORIS STRUGACKI Ruski pisci sf-a Braca Arkadij i Boris Strugacki rodjeni su u Petersburgu 1925,odnosno 1933.godine.Arkadij Strugacki zavrsio je institut za strane jezike u Petersburgu i dugo se bavio prevodjenjem sa Japanskog i Engleskog na Ruski jezik.Boris Strugacki zavrsio je astronomiju na Masinsko tehnickom fakultetu u Petersburgu a zatim je bio zaposlen u poznatoj Pulkovskoj opservatoriji.Braca Strugacki poceli su naucnu fantastiku da objavljuju 1958.godine.Pocev od 1960. gotovo svake godine napisu po jedan roman naucno fantasticnog zanra.Njihova najpoznatija dela su: Zemlja purpurnih oblaka;Put na Almateju;Stazeri;Pokusaj bekstva;Povratak;Daleka duga;Tesko je biti bog itd. Braca Strugacki danas su najpoznatiji pisci u Rusiji.
ko.je.ko.104 hercog,
Dzordz Gersvin (George Gershwin, 1898 - 1937) Gersvin je jedan od najpopularnijih kompozitora ameri- ckog muzickog zivota u prvoj polovini XX veka. On je jedan od zacetnika simfonizovanog dzeza. Stekao je ugled kao stv- aralac muzickih komedija i muzike za film, kao i opseznih dela u koncertnoj i operskoj muzici. Najobimnije i najznacajnije Gersvinovo delo je opera Porgi i Bes, komponovana u duhu americkog folklora, na te- mu iz zivota americkih crnaca. U njoj se opisuje tesko soc- ijalno stanje eksploatisane rase, koja u dodiru sa zapadnom civilizacijom najcesce strada. U muzici ovog izuzetnog Ger- svinovog dela ispoljavaju se tipicna obelezja crnackog duha i mentaliteta. Da bi uspesno napisao ovu operu, Gersvin je boravio medju crncima u Carlstonu, u Juznoj Karolini, pro- ucavajuci i belezeci njihove pesme. Na taj nacin on je u o- peru vesto utkao crnacki muzicki folklor. Ovde je Gersvin ispoljio smisao za oblikovanje dramskih prizora i svoj ta- lenat za melodiku. Ovim delom doprineo je izgradjivanju a- mericke nacionalne opere. Najpopularnije arije iz opere Porgi i Bes su : Letnje doba, Moj covek je sada otisao, Ne mora tako biti itd. (nastavak nesto kasnije)
ko.je.ko.105 max.headroom,
MILAN OKLOPDčIĆ pisac/dramaturg Rođen je 1948. u Beogradu. Diplomirao na fakultetu dramskih umetnosti. Grupa za dramaturgiju. Magistrirao 1976. u SAD sa temom "Psihodramatske predstave - pozorište i terapija". Objavljivao je u skoro svim našim časopisima i u inostranstvu. Stalni je umetnički savetnik Međunarodnog pozorišnog festivala u San Francisku. Autor je više od desetak pozorišnih i dvadesetak radio-drama: "Volim te dok jedeš jabuku", jedna od njih, odabrana je da otvori svečanu proslavu pedesetogodišnjice evropskog radija u Parizu, 1974. u produkciji ORTF. To je delo kasnije emitovano u čestrnaest evropskih zemalja. Autor je pet knjiga: "CA. BLUES", "VIDEO", "METRO", "SIV", i "HORSELESS". Pisao je igrane serije i pojedinačne emisije za televiziju. Koautor je drame "A Day at the Wreckyard" s američkim dramskim piscem Semom Šepardom (Sam Shepard, nagrađen Pulicerom). Svirao je bubnjeve sa beogradskim rok-grupama i kalifornijskom PABLO CRUISE, radio je na kompjuterima za UCDS, kao radnik u radionici za proizvodnju specijalnih scenskih efekata, bio je asistent na UCD za predmet tehnika dramskog pisanja i pomoćnik poznatog pozorišnog stvaraoca Pitera Šumana na projektu "Monument for Ishi". Stalno je zaposlen u Televiziji Beograd, u Redakciji programa za kulturu. "Kalifornijski bluz" je dobio nagradu "Miloš Crnjanski" za 1983. godinu. Knjiga je doživela šest izdanja i ukupan tiraž od 80.000 primeraka.
ko.je.ko.106 max.headroom,
HERMANN HESSE romanopisac Nemački književnik Herman Hese (1877-1962), naturalizovani Švajcarac od 1921, poreklom je iz porodice u kojoj je verska tradicija bila veoma snažna. Počeo je da pohađa bogosloviju, ali težeći da se oslobodi uticaja religije na svoj duhovni život, beži iz nje i radi kao bravarski i knjižarski pomoćnik u Tibingenu i Bazelu. Posvetivši se književnosti, u početku je bio pod uticajem Helderlina , dok je kasnije gradio misaonu strukturu svojih dela polazeći od učenja Frojda, Ničea i Dostojevskog. Njegov prvi roman "Peter Kamencind" doživljava uspeh 1904; tema je pobuna dece protiv roditelja. Godine 1911. putuje u Indiju; boravak u toj zemlji daje novu dimenziju njegovim razmišljanjima o protivrečnostima modernog sveta. Rat 1914. uneo je veliki nemir u njegov duhovni život. Poput njegovog prijatelja Romena Rolana, pokušao je da ostane "iznad meteža", ali je besmisao događaja ipak u njemu izazvao teške unutarnje sukobe, pojačavši njegovu osamljenost. Ovo nespokojstvo izraženo je u romanu "Demijan" (1919); u "Sidarti" (1922) Hese pokušava da kroz priču nadahnutu boravkom u Indiji reši protivrečnosti s kojima se sukobila njegova misao. Ta ista težnje još je izrazitija u romanima "Stepski vuk" (1927), koji predstavlja svojevrstan psihoanalitički dnevnik, i "Narcis i Zlatousti" (1930). Najznačajnijim njegovim ostvarenjem smatra se roman "Igra staklenih perli" (1943) u kojem Hese, dok čitav svet plamti u ratu, pokušava da ostvari neku vrstu sinteze filozofije Zapada i Istoka. Junaci ovog romana, superiorni ljudi, povukavši se u jedan kutak zemlje u koji ne dopire svetska buka, trude se da sažmu sva otkrića ljudskog duha u neku vrstu simboličke algebre. Herman Hese je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1946. godine.
ko.je.ko.107 jpavlov,
BRANKO MILJKOVIĆ pesnik Rođen je 29, januara 1934. godine u Nišu, gde je i završio osnovnu školu i gimnaziju. Već u nižim razredima gimnazije počeo je da piše i prevodi sa ruskog i francuskog, a prvu pesmu objavljuje 1951. godine u niškom listu "Naš glas". Na filozofski fakultet u Beogradu upisuje se 1953. godine. 1955. godine već je stekao pesničko ime, pošto je ciklus pesama objavio u cenjenom časopisu "Delo". Iste godine objavljuje pesme i u "Književnosti", "Letopisu Matice srpske" i "Književnim novinama". Objavio je knjige pesama: " Uzalud je budim" (1957), "Smrću protiv smrti" (1959), "Vatra i ništa" (1960, za koju je dobio Oktobarsku nagradu Beograda), "Preko nade" (1960) i bibliofilsko izdanje sa Radomirom Svetićem Rasom "Krv koja svetli" (1961). Pored toga, objavio je mnoštvo književnih eseja, kao i prepeva, prvenstveno sa ruskog i francuskog, ali i sa engleskog, anamitskog, i slovenačkog jezika. čivot je završio u noći 11/12 februara 1961. godine, u jednom zagrebačkom predgrađu, samoubistvom, kako je glasila zvanična verzija. U ovakvu verziju međutim, malo ko veruje. Vreme koje dolazi, moraće dati odgovor na kakav se
ko.je.ko.108 gandalf,
ALBERTO MORAVIJA knjizevnik Ime Alberta Moravije (pseudonim Alberta Pinkerla) iznenada se nametnulo paznji kritike 1929.godine.Te godine mlad pisac(rodjen je u Rimu 1907) objavio je u Milanu svoj prvi roman"Ravnodusni ljudi".Bila je to siva i turobna slika moralnog raspadanja bez zanosa i bez izlaza,nemilosrdno analizirana i izrazena kroz zgusnuto i snazno pricanje,jednostavnim jezikom,ali vec znalacki,liseno svih sljokica,svakog ulepsavanja.Tako je,posle jezickog artizma danuncijevske proze,u Italiji doslo do pokusaja unosenja novog jezika,izdrzala su probu iskustva futurizma i postignuti znacajni rezultati,stvorena nova proza i poezija.Ali narocito proza,tako nemilosrdna i savesna,tako snazna u neposrednosti pisanja i sadrzajnosti svog srecnog ritma,nije imala primera ni ugleda,niti ce ih ubuduce imati. Mnogi su se pitali kako je mogucno da u jednom mladicu ima toliko iskrenog iskustva i toliko ostrine,a gradjansko drustvo iz visih slojeva osecalo se razgoliceno i rasporeno na najnezdravijim i najbolnijim mestima.Uspeh"Ravnodusnih ljudi"bio je nagao i trajno ostao,a Moravija je ubrzo potvrdio svoje velike spisateljske vrednosti,nastavljajuci da sece po bolnim tackamadrustva,preciscavajuci i usavrsavajuci istovremeno svoj stil. Za "Ravnodusnim ljudima"sledilo je bogato i srecno stvaranje romana,pripovedaka i "dokumenata":iz 1935 su "Lep zivot"i "Promasena castoljublja",za kojima 1937 dolazi"Spletka"a zatim iz godine u godinu "Nesrecni ljubavnik","Pokozica","Agustino","Dve kurtizane" , "Rimljanka","Neposlusnost","Bracna ljubav","Komformist","Prezir","Rimske price". Moravija je neprekidno zadrzao moralni stav nemilosrdnog hirurga koji otkriva i svlaci bedu i ruznocu,ali pisuci on ne izrazava svoj moralni sud niti pokazuje zelju da lec.No kako nema istinske umetnosti bez moralne podloge,ubedzeni smo u efikasnu moralnu sadrzajnost Moravijine proze.Nije uzalud,uostalom,Alberto Moravija imao posla sa fasistickom cenzurom,koja je u toj prozi nasla likove svoga drustva,ili sa Vatikanskim tribunalom koji je dela Alberta Moravije stavio na indeks librorum prohibitorum. .
ko.je.ko.109 gandalf,
DINO BUCATI italijanski knjizevnik Dino Bucati potice iz porodice sa cvrstim moralom drustvenom tradicijom (otac mu je bio profesor medjunarodnog prava na univerzitetu u Pavilji).Rodjen je 16.oktobra 1906.godine u staroj porodicnoj kuci u planinskom mestu Beluno,ali stalno boraviste porodice je Milano.Njegov zivot je tekao linearno,bar za one koji vole da u spoljnim dogadjejima nalaze psoholoske korene tolikih licnosti savremene literature. Kao ucenik klasicnog liceja Parni u Milanu,nasao je svog prvog pravog ucitelja,kako je voleo da kaze,u profesoru knjizevnosti koji ga je naucio da otkriva u svakom obliku duboka znacenja i odnose.Kad je zavrsio srednju skolu,zeleo je da upise studije knjizevnosti;iz postovanja prema ocu pravniku izabrao je prava,ali bez imalo sklonosti,tako da mu diploma,kada ju je najzad dobio,nikada nije posluzila.Od 1928.godine bio je novinar u listu Korijere dela sera i do kraja zivota nije napustio ni novinarstvo niti tu izdavacku kucu.Bio je specijalni izvestac i ratni dopisnik za vreme drugog svetskog rata. Bucatijeva knjzevnicka aktivnost pocela je 1933.godine objavljivanjem romana Barnabo sa planina.Knjiga je probudila prilicno iteresovanje i radoznalost kritike kao delo mladog pocetnika.Medjutim,dve godine kasnije njegov drugi roman,Tajna stare sume,gotovo da nije ni primecen.Uspeh je dosao objavljivanjem trece knjige Tatarska pustinja,koja je u roku od nekoliko godina prevedena na vise jezika i izazvala mnoga odobravanja.Priznanja su,medjutim bila umerena jer,dok je sa jedne strane podvlacena pojava znacajnog literarnog slucaja,sa druge strane je vec pocinjala igra uporedzivanja i povezivanja sa drugim autorima.Danas se ovaj roman smatra jednim od klasicnih dela svetske fantastike,a mnogo godina kasnije Bucati ga je proglasi0o knjigom svog zivota.Kad sam je pisao bilo mi je jasno da cu tu knjigu morati da pisem celog svog zivota i da je zavrsim tek pred smrt rekao je u jednom intervjuu 1966.godine. Sledece knjige doprinele su ucvrscivanju slave Dina Bucatija kod sire publike (jer ona je u pocetku bila samo elitna).Za zbirku Sezdeset pripovedaka Bucati je 1958.godine dobio najugledniju italijansku knjizevnu nagradu Strega. Bucatijeva sklonost ka fantastici,sa svim njenim mnogostranostima i sarolikostima,u potpunosti je ispoljena u pripovetkama koje omogucavaju piscu da na ogranicenom prostoru,ostavljavsi ih na brzinu da bi odmah presao na nesto drugo,evocira bezbrojne odjeke na koje u njegovoj dusi nailazi jedna egzistencijalna stvarnost koja ga neprestano iznenadjuje i odusevljva. Ako pogledamo uzore,obavezan i najznacajniji je svakako Kafka.To je vec opste mesto,dosadno i opsesivno,ali kao sva opsta mesta ima u sebi neke istine.Povezivanje Kafke i Bucatija nije neopravdano,postoji vise analogija u atmosferi i stilu;to,medjutim,nije dovoljno da odmah jednog od njih proglasimo podloznim onom drugom. Dino Bucati je umro u Milanu 16.januara 1972.godine u sezdeset i sestoj godini zivota.Pred smrt je doziveo poslednji uspeh knjigom Teske noci,zbirkom razmisljanja i fantazija o zivotu.Na srpski jezik prevedeni su njegovi romani Jedna ljubav i Tatarska pustinja K.
ko.je.ko.110 gandalf,
FRANC KAFKA knjizevnik Rodjen je u Pragu 3.jula 1883.godine.Poticao je iz imucne jevrejske gradjanske porodice,u kojoj je preovadjivao uticaj despotskog oca.Imao je detinjstvo i prvu mladost slicnu Kjekegorovim i Prustovim iskusenjima.Pohadjao je Nemacku gimnaziju,zatim je studirao prava na Nemackom univerzitetu u Pragu.Mada studira pravo i sa uspehom priprema doktorat,vise misli na knjizevnost.Ucestvuje na omladinskim knjizevnim sastancima,upoznaje se i sprijateljuje sa Maksom Brodom a kasnije sa Francom Verfelom.Napada Oskara Vajlda i Franka Vedekinda,vatreno se zalaze za Manovog "Tonija Kregera" i Floberovo "Sentimentalno vaspitanje",cita Paskala,Getea,Dikensa,Kjerkegora,Renana,Tolstoja,Dostojevskog,a kasnije Bibliju i jevrejsku kabalu:nemackim jezikom se sluzio kao maternjim,vlada takodje grckim,latinskim i francuskim,docnije uci ceski i hebrejski.Godine 1908.stupa u drzavno osiguravajuce drustvo za radnik,svoju duznost obavlja veoma savesno,omiljen je kod pretpostavljenih i saradnik,zanima se za politicke skupove,za sport,konjske trke,lovacke kerove i vegeterijanstvo.Cetiri godine kasnije upoznaje mladu nemicu "F.B.",uzajamna ljubav je snazna:iako zudi za obicnim ognjistem sa zenom i decom,Kafka bezi,tako reci ispred samog oltara,a 1917.dolazi do konacnog raskida koji ga je tesko pogodio.U vreme prvog svetskog rata pokazuju se i prvi jasniji znaci njegovih telesnih i dusevnih oboljenja:opste slabo zdravlje,ceste opake glavobolje,tuberkuloza,preterana osetljivost,velike teskoce u odnosima sa roditeljima i sestrama,sa zenama uopste,ponekad osecanje odgovornosti prema citavoj okolini koja ga okruzuje. Hrabren od Broda sa kojim isprva saradjuje Kafka pocinje da pise oko 1912.godine,1913.objavljuje zbirku skica "Posmatranje",pripovetku "Presuda" i prvu glavu romana "Amerika" pod naslovom "Lozac",a 1915.pripovetku "Preobrazaj".Uto vreme mu bogati ekspresionist,tada veoma poznat komediografi pripovedac Karl Srenhajm ustupa knjizevnu nagradu koju je upravo bio dobio;uz povoljne prikaze iz pera Kazimira Etsmita,Oskara Valcela i Maksa Broda,to je najvece priznanje koje je dobio za zivota.Godine 1919.objavljuje zbirku kratkih pripovedaka "Seoski lekar" i pripovetku "U kaznjenickoj kolonijni",a 1924.-nekoliko nedelja posle njegove smrti izlazi zbirka pripovedaka "Umetnik u gladovanju".Sva ova dela mogu da se obuhvate knjigom od oko cetiri stotine stranica. Krajem prvog svetskog rata Kafka je sasvim oboleo od tuberkuloze,ali odbija da se leci u nekom sanatorijumu,nego se odmara po banjama i u unutrasnjosti.Nove duboke psihicke potrese donosi mu ljubav sa udatom Cehinjom,Milenom,koja sa muzem zivi u Becu ("Prepiska sa Milenom").Godine 1923.upoznaje mladu Doru Diamant,Jevrejku poljskog porekla;sa njom je,mozda prvi put u zivotu,ostvario srecne odnose.Najpre su zlopatili u Berlinu za vreme vrhunca inflacije,a zatim su prilicno srecno ziveli u Pragu.Medjutim,Kafkina bolest se pogorsava i on u teskim bolovima umire 3.juna 1924.u sanatorijumu kraj Beca. Savremena svetska knjizevnost ne moze da se zamisli bez njega.Kad god je rec o onome sto je u njoj novo govori se i o njemu,u izvesnom smislu vec postoji mit o Kafki.On,doduse,nije pisac koji se cita lako,odmora a jos manje zabave radi,njegova dela nisu od onih kojima je obezbedjen uspeh kod citalaca.Za zivota je obicno bio stampan na lepoj hartiji u malom broju primeraka,prihvacen od nemackih izdavackih kuca koje su se posvetile objavljivanju ekspresionisticke knjizevnosti,ukrasene crtezima slikara ovog pravca.Za Kafku se osobito zalagao,narocito posle njegove smrti,ekspresionisticki pisac i publicist Maks Brod,a 1931.javnim proglasom istakli su "jedinstvenu vrednost njegovog dela"Martin Buber,Andre Zid,Herman Hese,Hajnrih Man,Tomas Man i Franc Verfel.Nekako u to vreme ,vec pred drugi svetski rat,stekao je Kafka iznenadnu posmrtnu slavu.Uticao je na mnoge knjizevnike Tomasa Mana ("Ispovest varalice Feliksa Krula"),Ernsta Viherta,Anu Zegers,Ernsta Jingera ("Na mramornim stenama") i Hermana Kazaka("Grad iya reke","Razboj"),na najpoznatijeg francuskog egzistencijalista Zan-Pol Sartra,na Amerikance Kristofera Iservuda i reksa Uornera. Bio je vanredno strog prema sebi i svom radu.Pisao je sporo i sa prekidima,ispravljao i doterivao stalno;sam je unistio veci deo svojih rukopisa.Pred smrt je zakleo Broda da spali citavu njegovu zaostavstinu.Srecom,posle duzeg kolebanja,Brod nije odrzao zadatu rec.
ko.je.ko.111 gandalf,
PERSI HARISON FOSET istrazivac Pukovnik Persi Harison Foset rodio se 1867.godine u Engleskoj gde se skolovao i zavrsio vojnu akademiju u Vulicu.Godine 1886.stupio je u kraljevsku artiljeriju i booi upucen u Trinkomaleju na Cejlon gde je proveo 8.godina.Na Cejlonu se duhovno zainteresovao za budizam i utrosio je sve svoje slobodno vreme i novac uzaludno trazeci,uz pomoc neke tajanstvene mape,zakopano blagoKendijskih kraljeva.Ozenio se 1901,a iste godine vec je na obavestajnom zadatku u Severnoj Africi i na Malti,gde je uzgred savladao osnove geodezije.Kao clan Kraljevskog geodezijskog drustva upucen je 1906.godine bolivijskoj vladi,da organizuje premeravanje granica u nedostupnom podrucjima Mato Grosa.Foset je,madjutim,osim tog zadatka imao na umu i jedan mnogo vazniji-pronaci Atlantidu.Fosetova uverenost u postojanje u postojanje ostataka Atlantide na podrucju Juzne Amerike temeljila se na dokumentu iz XVIII veka,koji se cuva u arhivu u Rio de Zeneiru,o postojanju nekog tajanstvenog grada,punog kamenih statua i hramova sa natpisima pisanim nepoznatim slovima,u dubinama brazilske dzungle.Drugi stub Fosetovog uverenja bio je kameni idol slican onim iz tajanstvenog grada,sto ga je ovom istrazivacu poklonio Riber Hadgard (1856-1925,americki kongresmen,napisao vise knjiga o Atlantidi od kojih je najpoznatija Atlantida-prepotopski svet). Foset je uz pomoc izvestaja psihometara i telepata zakljucio da idol potice iz nekog hrama drevne Atlantide.Te okolnosti nagnale su Foseta da ostatak zivota provede,cesto u nemogucim uslovima juznoamerickih prasuma,sledeci vekovni mit o izgubljenom kontinentu. Foset nije imao srecu da otkrije tajanstvenu Atlantidu.On je tragican heroj zbog toga sto mu je cilj stalno izmicao pred vrhovima prstiju.Trud pukovnika Foseta nije bio nagradzen cak ni nekim skromnim arheoloskim otkricem,a putevi su ga vodili ponekad,sasvim blizu ostataka,ako ne bas Atlantide,a ono carstva Inka i njihivih prethodnika.On nije doziveo slavu ni radist otkrica kao Bingam ( americki istrazivac,otkrio 1911.Macu Picu,grad drevnih Inka,u andama na visini od 2743 m.),niti je poput Stivensa (americki istrazivac 1805-1852)mogao da kupi citav grad iscezlih Maja.Fosetovo ime ne stoji danas uz imena cuvenih arheologa i istrazivaca zasluznih za otkrica iscezlih civilizacija.Njegovi dnevnici,sabrani u knjizi Tragom Atlantide,sacuvali su,medjutim,Fosetov trud i obezbedili mu trajno mesto u istoriji ljudskog duha. Kao ni zivot,ni nestanak pukovnika Foseta nije prosao bez cudnih prica,misterija i povoda za nove avanture.Godinama po njegovom nestanku,stizali su razni kontradiktorni izvestaji o tome da je vidjen,ovde ili onde i da je nastavio zivot u dzungli. Danas,krajem XX veka,gotovo da je tesko poverovati da je covek kakav je boi Foset,zaista postojao.Njegov zivotni put,pustolovine,duhovna energija i odanost jednom snu,pre ga cine slicnim junaku kakvog avanturistickog romana.Pa ipak,on je postojao i jos pre 65 godina krstario je dzunglama Juzne A merike.Poslednja pustolovina pukovnika Foseta,za razliku od onih u avanturistickim romanima,tragicno se yavrsila.Foset se sa ekspedicije u neprohodnu prasumu,1925.godine,nikad nije vratio.Misterija njegovog nestanka jos jace je osencila neobican profil ovog istrazivaca. ...Zivot pukovnika Foseta bio je ispunjen grandioznim i smelim snovima,hrabrim poduhvatima,mistikom i neiscrpnom energijom.Svoje avanture i istrazivanja opisao je vizionarskom zanesenoscu,ali i stogim analitickim naucnim rasudjivanjem radoznalog istrazivaca.
ko.je.ko.112 gandalf,
Video sam da si i ti napisao Heseovu biografiju al stavio sam i ja moju (kad sam vec kucao),pa nek ljudi citaju koja im se vise svidi.
ko.je.ko.113 gandalf,
HERMAN HESE knjizevnik Herman hese se rodio 1887.godine u malom mestu Kalv u pokrajini Virtemberg,kao sin pijetistickog propovednika i misionara.Strogo vaspitanje,neprikosnoveni autoritet oca koji ga salje u cuveni teoloski seminar u Maulbronu,zatim kruta stega"slamanje vilje" i uskogrudost okoline u tom zavodu obelezili su njegov unutrasnji svet neuroticnom senzibilnoscu.Posle bekstva iz seminara i teskih sukoba sa ocem nailaze,za mladog Hesea,mucne godine lutanja i traganja.To vreme,u kome radi kao zanatlija a kasnije i kao knjizar,opisuje u svom tragicnom,autobiografskim elementima protkanom romanu "Pod tockom". Prvo zvanicno prozno delo"Peter Kamencind"objavio je 1904.godine.Uspeh tog romana omogucuje mu da od tada zivi kao slobodni knjizevnik.Sit evropske"civilizacije",Hese 1911.odlazi u Indiju.Tragom tog putovanja,nastala su dela"Iz Indije"(1913),a nekoliko godina kasnije(1922)"Sidarta",jedna od najlepsih i najpoeticnijih Heseovih pripovedaka. Pacifista,Hese se za vreme prvog svetskog rata opredelio protiv"krvave besmislice rata".Odmah po zavrsetku rata 1929.godine napustio je Nemacku i nastanio se u Montanjoli kraj Lugana,a 1921.je postao svajcarski drzavljanin.Dva psihoanaliticka romana-"Demijan"(1919)i "Stepski vuk"(1927)donose mu svetsku slavu.Uprvom autor slika unutrasnje potrese i groznicava traganja mladog coveka,suprotstavljajuci se izvitoperenom pogledu na svet i laznosti morala koji mu drustvo i roditelji namecu.U drugom "Stepskom vuvu",tragicnoj i nadasve istinoljubivoj ispovesti uamljenika,Hese otkriva paklene ponore i nebeske sfere u ljudskom bicu.Upravo ga ovo delo svrstava medju najvece svetske knjizevnike. U romanu "Narcis i Zlatousti"(1930),u atmosferi jedne srednjovekovne legende Hese sintetizira stremljenje za izmirenjem jaza izmedju duha i tela. Produbljena,misaona i samosvojnim humanistickim teznjama prozimana "Igra staklenih perli"(1943),napisana u varvarsko vreme drugog svetskog rata,kruna je zivotnog dela Hermana Hesea.To je delo koje predstavlja kritiku jednog vremena,a u isti mah je i utopisticki roman,u kome pisac simbolicno istrazuje i formira mogucnosti i nuznosti vaspitnog delanja za dobrobit covecanstva.Ali junak romana umire kada se vraca u svet u kome treba da preobrazi "pedagosku provinciju"nauke i umetnosti. Pored znacajnih romana Hese je napisao i niz pripovedaka koje plene lirskim stimungom i idilicnim opisima prirode.Njegova eseisticka proza takodje zasluzuje paznju;da pomenemo samo dva dela iz te oblasti"Franjo Asiski"(1904) i "Zhvalnost Geteu"(1946).Heseova veoma osobena lirska poezija obuhvatila je u izdanju iz 1957.godine sedam tomova. Herman hese je dobitnik Nobelove nagrade za knjizevnost 1946.godine. Umro j 1962.u Montanjoli.
ko.je.ko.114 jpavlov,
... čivot je završio u noći 11/12 februara 1961. godine, u ... jednom zagrebačkom predgrađu, samoubistvom, kako je ... glasila zvanična verzija. U ovakvu verziju međutim, ... malo ko veruje. Vreme koje dolazi, moraće dati odgovor ... na kakav se Misterija, oko Miljkovićeva smrti, još nije rešena, ona i dalje ostaje enigma koja čeka odgovor. Ali misterija oko nestanka jednog dela teksta je rešena. Naime, mojom greškom, karakter broj 4 se isprečio ispred ostatka teksta. Nastavak glasi "način završio život jednog od velikana naše poezije"
ko.je.ko.115 ndragan,
/ današnjice" ali je veliko pitanje da li iko to vidi ovde tako i jesam / li ja uopšte u pravu? Vremenska distanca jeste jedno od solidnih sita Nemoj da se jediš. Pronađi negde spisak brljotki onog komiteja koji dodeljuje Nobelovu nagradu, biće ti lakše. Kad smo kod Nobela, među matematičarima kruži trač da nema nagrade za matematiku (iako je trebalo), zato što je Stiltjes mako ribu Nobelu. Zna li neko nešto više o tome? Bue_ NDragan
ko.je.ko.116 gandalf,
FERMA PJER matematicar Francuski matematicar (1601-1665) U mladosti je stekao znacajno jezicko i knjizevno obrazovanje,znao je latinski,grcki,italijanski,spanski.Oko 1629.posecuje naucne krugove u Bordou,ali matematicku nadarenost,pre svega u domenu infinitezimalnog racuna i teorije brojeva pokazuje permanentno.Za zivota ipak nije objavio ni jedno delo:svoja shvatanja i otkrica izlozio je u korespondenciji sa Karkavijem i Mersenom.Nikad nije dolazio u Pariz a njegovi odnosi sa naucnim krugovima odrazivali su se putem pisama,njegovi rukopisi kruzili su od ruke do ruke.Posle oceve smrti,stariji sin Samijel objavio je 1670.delo "Diofant",obogaceno cuvenim beleskama o otkricima u teoriji brojeva a 1679.celokupno delo Pjera Ferma,"Varia Opera". Vijetov ucenik,Ferma je uvek koristio algebarske oznake svog ucitelja i nikad nije prihvatio moderno pisanje koje je uveo Dekart 1637.u svojoj "geometriji".Godinu dana pre objavljivanja Dekartovog dela,Ferma je napisao studijuo"mestima u ravni i prostoru"(prava,kruznica,konusni preseci)koja takodje daje osnove analiticke geometrije,mada prevashodstvo ostaje Dekartu.Polemisuci sa kartezijancima oko 1600.o zakonima prelamanja svetlosti,prvi upotrebljava racun varijacija po kome ce se proslaviti Ojler i Lagranz.U prepisci sa Paskalom i zajedno sa njim stvara postepeno izvesne delove racuna verovatnoce.Njihovi postupci su razliciti,ali,koristeci kombinatornu analizu i nacelo slozenih verovatnoca,Ferma je superiorniji id mladog Paskala.Najzad,vazio je za arbitra teorije kojom se bavio oko 1640"radi se o teoriji magicnih kvadrata ili kvadratnih ploca cija svaka pregrada sadrzi razlicit broj,tako da je zbir brojeva jedne kolone svake od dijagonala medjusobno jednak.Moda magicnih kvadrata dosla je u matematicke krugove iz astrologije,narocito posredstvom dela"Prijatni i zabavni problemi".
ko.je.ko.117 gandalf,
KANTOR GEORG matematicar Nemacki matematicar,ruskog porekla (1845-1918) Od 1856.nastanjen u Nemackoj,Kantor pohadja razlicite skole u Visbadenu,Frankfurtu na Majni,Darmstatu.Posle krace inzenjeriske karijere u Cirihu,okrece se nauci i odlazi 1863.na univerzitet u Berlin gde 1867.brani doktorsku disertaciju,posvecenu neodredjenim jednacinama drugog strpena sto ne daje nikakav nagovestaj docnijeg pravca njegovih radova.Posle teze o transformacijama trostrukih kvadraticnih formi 1869.postao je docent u Haleu a 1872.p;rofesor.U ovo vreme pocinje da proucava trigonometrijske redove ,putuje u Svajcarsku gde upoznaje Dedekinda,sa kojim sklapa prijateljstvo i odrzava znacajnu naucnu korespondenciju u kojoj izlaze osnovne ideje iz teorije skupova.Orginalna dela iz ove oblasti pocinje da stampa 1873. .Otkrice transfinitnih brojeva objavio je 1879.Narednih godina dolazi do neocekivanih otkrica koja su ponekad iznenadila i samog autora:pojam moci apstraktnih skupova,razlika izmedju moci prebrojivog skupa i moci kontinuma,pocetak topologije,aritmetika transfinitnih brojeva,itd. Kantor je priznanja dobijao posrednim putem i nadasve polako i postepeno:u dvema raspravama Mitag-Lefler koristi prvi put Kantorove pojmove o pozitivnim istrazivanjima;na kongresu matematicara u Cirihu 1897,Admar Hurvic i Hilbert odaju veliko postovanje velikom novatoru.
ko.je.ko.118 gandalf,
KOSI OGISTEN LUJ matematicar Francuski matematicar (1789-1857) Posto je zavrsio Politehnicku skolu,,pocev od 1811.istice se radovima iz matematike,drzi nastavu na Politehnickoj skoli od 1815.i 1816.dobija veliku nagradu za matematiku.Do 1830.drzi nastavu u Kolez-de-Fransu(na katedri matematicke fizike),zatim je profesor na Fakultetu nauka.Odbijajuci zakletvu novoj vladi,1830.se dobrovoljno udaljuje u Italiju i Svajcarsku gde u Friburgu uzalud pokusava da osnuje novu akademiju i nov koledz.Sardinijski krajl obnavlja 1832.za Kosija u Torinu katedru vise fizike,koju je proslavio Avogadro.U francusku se konacno vratio 1838,a 1848.preuzima katedru na Sorboni. Kao matematicar Kosi je bio izvanredno plodan,a njegovo delo,pored Gausovog,dominira polovonom XIX veka.Jos u mladosti naucno dokazuje stavove u geometriji koji se odnose na poliedarska tela.U teoriji brojeva,u isto vreme utvedjuje Fermaov stav o poligonskim brojevima.S druge strane ,smatra se jednim od osnivaca konacnih grupa.Medjutim,najznacajniji je njegov rad infinitezimalnoj analizi.Formalna razmisljana velikih autora XVIII veka Kosi zamenjuje naucnim.On funkcije posmatra kao preslikavanja tela realnih brojeva ili tela kompleksnih na samog sebe.Pokazuje znacaj pojmova kontinuiteta jedne funkcije ili konvergencije jednog reda,dajuci kriterijume konvergencije nazvane D^Alabrerovim i Kosijevim kriterijumima i narocito Kosijevim nizovima.Precizirao je pojam odredjenog integrala i zasnovao teoriju funkcija kompleksne promenjive pomocu Kosijevog integrala
ko.je.ko.119 gandalf,
LOBACEVSKI NIKOLAJ IVANOVIC matematicar Ruski matematicar,osnivac neeuklidske geometruje (1792-1856). Skoro celi zivot proveo je u Kazanju,gde je ucio gimnaziju i studirao na Kazanjskom univerzitetu.Po zavrsetku studija ostao je na univerzitetu:od1881-1846.prosao je sva univerzitetska zvanja,od asistente da redovnog profesora.Bi0 je dekan Fizicko-matematickog fakulteta i rektor univerziteta.Poslednjih godina zivota bio je pomocnik okruznog nacelnika kazanjskog skolskog okruga.Mjegovom zaslugom Kazanjski univerzitet stekao je renome i slavu,unapredjen je njegov naucni i pedagoski rad.Lobacevski je bio inicijator i redaktor Naucnih zapisa Kazanjskog univerziteta;rekonstruisane su ili osnovane mnoge ustanove univerziteta (kabineti,klinike, opservatorija...).Lobacevski je doziveo da iz politickih razloga bude udaljen sa univerziteta poslednjih deset godina svoga zivota,sto je osamljen veoma tesko podnosio. Svoju neprolaznu slavu Lobacevski je stekao zasnivanjem nove,tyv.neeuklidske geometrije koja je predstavljala revolucionarnu tacku u razvitku matematickog misljenja XIX veka.Mnogi istaknuti matematicari pokusavali su pre Lobacevskog da dokazu peti Euklidov postulat o paralelama:da se kroz jednu tacku izvan neke prave,u ravni odredjenoj tom pravom i tom tackom,moze povuci samo jedna prava koja nace seci datu pravu.Za stampu je bio pripremio jos 1823.samostalan kurs geometrije koji zbog nerazumevanja recenzenta nije objavljen.U njemu su zaceci novih ideja Lobacevskog u odnosu na principe geometrije. Ukazivao je na vazan problem u teoriji paralelnoh pravih koji se sastoji u tome da se osnovno tvrdjenje teorije paralelnih primalo bez analize neophodnosti.Naime,pri preseku trecom pravom dveju pravih u ravni,obrazuje se osam uglova,ako je pri tom zbir unutrasnjih uglova s jedne strana dvama pravim uglovima,onda su dve prave paralelne.Da li vazi obrnuto tvrdjenje? Moze li se tvrditi da svaki put kad su dve prave paralelne,da je presekom trece prave tih pravih zbir unutrasnjih uglova sa jedne strane jednak dvama pravim uglovima?Euklidova geometrija tvrdi da to vazi i to cini sadrzinu petog Euklidovog postulata. Lobacevski je uvidjao uzaludnost pokusaja da se dokaze peti Euklidov postulat,pa na yasedanju Fizicko-matematickog odeljenja 1826.izlaze svoj rad "Sazeto izlaganje osnova geometrije sa strgim dokazom teorema o paralelama"koji obelezava datum rodjenja neeuklidske geometrije.Zahtevao je da se rad objavi u Naucnim zapisima Kazanjskog univerziteta,ali,neshvativsi sadrzinu rada,komisija sastavljena od tri profesora nije prihvatila njegovo objavljivanje. Lobacevski je nastavio sa svojim radom iako njegova pionirska istrazivanja nisu bila prihvacena.U casopisu "Kazanjski vesnik"objavio je 1829-1830.rad "O principima geometrije".Obradjivao je najpre onaj deo geometrije koji se moze izvesti bez koriscenja petog Euklidovog postulata:tako je definisao apsolutnu geometriju.Dokazao je da se pretpostavka-da se u ravni kroz jednu tacku izvan date prave moze povuci vise pravih koje nece seci datu pravu-ne moze dovesti u protivrecnost.Polazeci od toka pokazao je da se moze matematicki i logicki razviti jedna cela geometruja,razlicita od Euklidove geometrije.Tako je nastala "Imaginarna geometrija" 1835,zatim "Primena imaginarne geometruje na neke integrale",1836;"novi principi geometrije sa punom teorijom paralelnih"1835-1838,kao i dva dela objavljena izvan Rusije. Geometrija Lobacevskog se zasniva na osnovnim stavovima kao i Euklidova,samo sto se peti postulat zamenjuje postulatom da se kroz jednu tacku izvan neke prave mogu povuci najmanje dve prave koje leze sa datom pravom u istoj ravni i ne seku je.Svoju geometriju je konstruisao polazeci od osnovnih geometrijskih pojmova i svojih aksioma i dokazivao je teoreme geometrijskim metodama,slicno Euklidovoj geometriji.Kao osnova sluzila mu je teorija paralelnih pravih i to razlikuje geometruju Lobacevskog od Euklidove.Geometrija Lobacevskog otkruva novi svet geometrijskih oblika,npr:prave paralelne u smislu Lobacevskog sve vise se priblizavaju jedna drugoj u jednom smeru a u drugom smeru njihovo rastojanje se neograniceno uvecava;dve prave u istoj ravni koje imaju zajednicku normalu,na obe strane od te normale beskonacno se razilaze;zbir uglova u trouglu manji je od 180',sto znaci da u geometriji Lobacevskog cetvorougao moze imati najvise tri prava ugla a cetvrti je ostar;sve tacke koje se nalaze na jednakom odstojanju od date prave leze na krivoj liniji a ne na pravoj,kao u Euklidovoj geometriji.Ravan i prostor Lobacevskog su skupovi tacaka u kojima su odredjene prave,kretanje figura,rastojanja,uglovi i drugi elementi.Izgradio je odgovarajucu terminologiju,kao i principe analiticke i diferencijalne geometrije. Kao neeuklidska geometrija,geometrija Lobacevskog imala je protivnike medju matematicarima koji nisu shvatili njenu sadrzinu sve dok veliki italijanski matematicar Beltrami nije 1868.pokazao da geometrija Lobacevskog vredi na jednoj posebnoj povrsi nazvanoj pseudosfera.Ona je postala predmet ispitivanja velikih matematicara.U tom pogledu znacajni su radovi Nemaca Klajna i Rimana i Francuza Poenkarea koji su veoma doprineli u smislu afirmacije geometrije Lobacevskog i njene primene.Ona je nasla siroku primenu u raznim granama matematike,posebno u modernim tokovima teorijske fizike. U isto vreme ali nezavisno od Lobacevskog,dosao je do istog rezultata madjarski matematicar Boljaj (1802-1860),koji se posle objavljivanja svog rada o paralelama vise nije bavio neeuklidskom geometrijom.Na osnovu Gausove korespondencije saznaje se da je do neeuklidske geometrije dosao sam Gaus pre alaobacevskog i Boljaja.Madjutim,nije mogao da se odluci da objavi svoje otkrice,strpeci da nece biti shvacen.U jednom pismu Gaus pohvalno pise o radovima Lobacevskog koji se odnose na neeuklidsku geometriju. Kao matematicki stvaralac Lobacevski se ispoljio i u drugim granama matematike:u algebri,matematickoj analizi,posebno u teoriji beskonacnih redova,kao i u pribliznom resavanju algebarskih jednacina. Materijalistickog pogleda na svet,Lobacevski je smatrao da su polazne matematicke apstrakcije,a isto i osnovni pojmovi geometrije odrazi samo opstih i prostih realnih odnosa i osobina realnog sveta.U prirodi saznajemo kretanje bez koga nemoguca nasa osecanja,pa su skoro svi pojmovi,npr.geometrijski,proizvedeni nasim umom putem iskustva,stecenog iz osobina kretanja.Na taj nacin,prema Lobacevskom,nase prve datosti su bez sumnje uvek pojmovi koje dobijamo iz prirode putem nasih cula.U tome je matematicka sustina njegovog senzualizma.Isticao je da matematicke apstrakcije kod nas radjaju ne proizvoljno ljudskom misli,nego u rezultatu naseg uzajamnog odnosa sa materijalnim svetom.Povrsi i linije ne postoje u prirodi,podvlaci naucnik,vec samo u masti;one tako predstavljaju osobine tela cijom sposnajom se nuzno radjaju pojmovi povrsi i linija.Njegovi pogledi na teoriju i praksu potpuno su materijalisticki.Praksu smatra kriterijum istine.Podvlaci da se nuzna spoznaja ne sastoji u razvijanju pojmova otrgnutih od zivota,vec u izucavanju materijalnog sveta.Priznaje ogromnu ulogu hipoteza u naucnoj spoznaji.one moraju odrzavati odnose uocene u stvarnosti i prema tome nalaziti se u tesnoj vezi sa prakticnim primenama.Podvlacio je da"nema grane matematike,ma kako da je apstraktna,koja se jednog dana ne bi mogla primeniti na pojave stvarnog sveta". Otkrice neeuklidske geometrije spada u red najvecih otkrica u matematici.Ovim otkricem,kao i svojim celokupnom stavom matematicara i filozofa matematike,Lobacevski je otkrio nove puteve u razvitku matematike koji su usledili aksiomatskim zasnivanjima svih grana matematike i uvrstio se u red genijalnih stvaralaca.Povodom stogodisnjice njegovog rodjenja utemeljena je Nagrada Lobacevskog za dela iz neeuklidske geometrije.
ko.je.ko.120 balinda,
RASTKO NEMANjIĆ arhiepiskop i svetac Rođen je oko 1177. godine. Najmlađi sin Stefana Nemanje, župana srpskog. Zamonašio se pod imenom Sava (1192), a svetačko ime mu je Sveti Sava. U Svetoj Gori (Grčka) sa ocem Nemanjom podigao je manastir Hilandar koji se razvio u centar crkvenog i književnog obrazovanja srednjovekovnih srpskih monaha. Izmirio je zavađenu braću Vukana i Stefana i tako je očuvano jedinstvo srpske dražve koja je bila u usponu. Osamostalio je srpsku crkvu i postao prvi arhiepskop (1219). Napisao je žitije svoga oca Nemanje (čivot gospodina Simeona) a za potrebe crkve preveo je sa grčkog i prilagodio Hilandarski i Karejski tipik. Umro je 1235. godine.
ko.je.ko.121 balinda,
MILOŠ OBRENOVIĆ knez Rođen je 26. aprila 1783. godine u Srednjoj Dobrnji (Šumadija). Sin siromašnog seljaka teodora Mihailovića. U ranoj mladosti sluga, ali ga polu brat Milan prihvata i uvodi u trgovinu. Vojvoda i nahijski knez, jedan od najsposobnijih i najhrabrijih ustaničkih vođa. Naročito se istakao pri osvajanju Užica, kada je bio i teško ranjen. Zbog tajanstvene smrti brata Milana i neslaganja sa Mladenom Milovanovićem, drugim čovekom Srbije posle Karađorđa, oduzeti su mu vojvodstvo i nahija. Kada je došlo do novog rata sa Turcima, vraćen mu je položaj. Kao komandant jugozapadne vojske, obezbedio je granicu Srbije prema Bosni i Sandžaku, tako da je Turci sa Arbanasima nisu mogli probiti. Isticao se hrabrošću u borbama na Drini. Posle propasti Srbije nije napustio zemlju kao ostali prvaci, već se odmetnuo u planine. Pregovara sa Turcima i predaje se kada je priznat za oberkneza. Ali već 1815. diže Drugi ustanak. Velikim pobedama kod žačka, na Moravi, kod Požarevca i drugde, uz diplomatske pregovore sa Carigradom, oslobađa Srbiju koja će hatišerifom dobiti određenu samostalnost, a on je priznat za naslednog kneza Srbije (1830). Pri oslobođenju zemlje nije prezao ni od čega, pa ni od ubistva Karađorđa i drugih prvaka prvog ustanka. Uspeva da uguši nekoliko buna protiv svoje despotovske vladavine. Nateran je da d╬a Srbiji prvi slobodoumni Ustav (1835). Zahvaljujući turskoj podršci i organizovanoj uroti njegovih prvih doglavnika, primoran je da abdicira i napusti Srbiju (1839). Posle skoro dvadeset godina provedenih izvan zemlje, odlukom Svetoandrejske narodne skupštine vraća se na kneževski presto Srbije (1858) i vlada do smrti, 27. septembra 1860. godine.
ko.je.ko.122 balinda,
SLOBODAN JOVANOVIĆ pravnik i istoričar Rođen je 21. novembra 1869. godine u Novom Sadu. Studirao je prava u Minhenu, Cirihu i čenevi. Pravnik, profesor i rektor Univerziteta u Beogradu. žlan Srpske kraljevske akademije. Jedan od najvećih istoričara i publicista Srbije. Potpredsednik jugoslovenske vlade (1941) i predsednik emigrantske jugoslovenske vlade u Londonu (1942-1943). Kao pravnik i sociolog njegova dela zauzimaju prva mesta u srpskoj pravno-političkoj literaturi. Glavna su mu dela: O suverenosti, Država, Osnovi pravne teorije o državi, Političke i pravne rasprave, Svetozar Marković, Makijaveli, Vođi francuske revolucije, Druga vlada Miloša i Mihaila, Vlada Miloša Obrenovića, Ustavno pravo Kraljevine Srbije, Ustavno pravo Kraljevine SHS, Ustavobranitelji i mnoga druga. Bavio se i književnom kritikom koja je bila zapažena i cenjena. Umro je u emigraciji u Londonu 12. decembra 1958. godine.
ko.je.ko.123 balinda,
DOSITEJ OBRADOVIĆ prosvetitelj Rođen je 1739. godine u žakovu (Banat). Kršteno ime Dimitrije. Književnik, filozof, pedagog, lingvista i narodni prosvetitelj. Jedan od najznačajnijih i najuticajnijih ličnosti srpskog naroda krajem XVIII i početkom XIX veka. Kaluđer, sveštenik i narodni učitelj koji putuje po mnogim zemljama, uči jezike i studira, upoznaje najpoznatije ličnosti, čitajući njihova dela ili ih slušajući. Najprosvećeniji Srbin svog vremena. Kad je izbio Prvi srpski ustanak (1804) radi na prikupljanju pomoći za Srbiju u koju prelazi 1808, da srpski narod prosveti i oslobodi zaostalosti. Kao reformator bori se protiv sujeverja, nepismenosti i neznanja. Prvi se zalagoa za jedinstvo srpskog naroda, bez obzira na versku pripadnost. Borio se za upotrebu narodnog jezika u književnosti, te otvorio vrata evropskoj kulturi i stvorio osnov za savremenu srpsku književnost. Deputat Sovjeta u Bukureštu i glavni direktor svih škola u Srbiji. Karađorđev sekretar i savetnik, član Praviteljstvujuščeg sovjeta serbskog i prvi popečitelj (ministar) prosvete Srbije. Svojom besedom otvorio je Veliku školu u Beogradu (1808). Najznačajnija su mu dela: čivot i priključenija, Bosne, Sovjeti zdravaga razuma, Sobranije i dr. Najveći srpski basnopisac. Umro je u Beogradu 28. marta 1811. godine.
ko.je.ko.124 balinda,
PETROVIĆ STANA ustanik Rođena je oko 1793. godine u Sikolu (na Timoku). Druga žena Hajduk Veljka, kojeg je upoznala kad je došla da se žali na njegove bećare. Pomagala je ustanike sve do pada Srbije (1813), a onda se sklonila u Banat. Iako su je mnogi prosili, nije htela da se uda sve dok nije srela junaka, kapetana Jorgaća. Kada su ga Turci opkolili u Moldavskom manastiru, on je zapalio bure baruta i svi su odleteli u vazduh. "Mala Stana" (po turskom: žučuk Stana) dočekala je oslobođenje Grčke i prešla u Atinu, gde je i umrla u velikoj bedi 1859. godine.
ko.je.ko.125 balinda,
JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ književnik Rođen je 24. novembra 1833. godine u Novom Sadu. Završio je prava u Beču, a medicinu je studirao u Pešti. Spada u najveće srpske pesnike. Njegova plodnost bila je besprimerna. žlan Matice srpske i Srpske kraljevske akademije, jedan od osnivača Srpske književne zadruge (autor njenog zaštitnog inicijala). Najpopularniji poeta čiji je razmah poezije bio tako širok da je vezao za sebe veoma raznovrsnu čitalačku publiku. Pesnik koji je srpskoj književnosti dao najlepše ljubavne pesme: Đuliće i Đuliće uveoke. Nenadmašan dečji pesnik žika Jova, osnivač srpske dečje poezije. Napisao je i brojne patriotske pesme. Bio je i veliki satiričar i humorista. Satirične i humorističke pesme objavljivao je u Zmaju, Javoru, Starmalom, čiži, Komarcu, Nevenu. Napisao je scensku šalu Šaran, a jedno vreme bio je i dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu. Bio je poliglota i bavio se prevodom književnih dela sa mađarskog, nemačkog, ruskog, engleskog i drugih jezika. Kao književnik i novinar imao je uvek pred sobom kao cilj ujedinjenje raskomadanog srpskog naroda, kao i bratstvo i slogu sa Hrvatima. Njegov patriotski rad poznat je za vreme Srpsko-turskog rata (1876-1878), kada je uređivao čuvenu "Ilustrovanu ratnu hroniku". Do smrti je svojom satirom žigosao despotizam, birokratiju, poltronstvo i sve mane vlasti i društva i zato bio proganjan. Umro je u Sremskoj Kamenici 3. juna 1904. godine.
ko.je.ko.126 balinda,
EMILIJAN JOSIMOVIĆ arhitekt Rođen je 1823. godine u Staroj Moldavi (Rumunija). Tehnički i Filozofski fakultet završio je u Beču. Bio je profesor Liceja i Velike škole, prvi srpski urbanist i teoretičar, član Srpskog učenog društva. Izradio je prvi regulacioni plan Beograda. Njegovo je delo park na Kalemegdanu. Pisao je univerzitetske udžbenike. Predlagao je izgradnju keja oko Beograda, basenskog pristaništa van korita Dunava (što je grad tek nedavno dobio), kao i tunel ispod grebena koji bi povezao savski kej i dunavsko pristanište. Umro je u Sokobanji 25. maja 1897. godine.
ko.je.ko.128 max.headroom,
JORGE LUIS BORGES (izg. HORHE LUIS BORHES) pesnik Rođen 1899. godine u Buenos Airesu, Horhe Luis Borhes je odrastao u svetu knjiga. Od samog početka enciklopedije i knjige iz očeve biblioteke imaju za malog Džordžija isti ako ne i veći značaj nego događaji iz života, a ličnosti iz knjiga su konzistentnije od stvarnih ljudi. On je shvatao književnu lektiru kao materijal od koga se može graditi nova literatura. Njegovi prvi književni pokušaji su u stvari slobodne prerade najpoznatijih dela: grčke mitologije (u sedmoj) i jedne epizode iz "Don Kihota" (u osmoj godini). Pesnike Everista Karijega i Masedonija Fernandesa, koji su posećivali dom pesnikovog oca, psihologa i prevodioca Omara Hajama, pomalo i pisca, Brohes doživljava kao fiktivne ličnosti iz književnog dela. Potpuna pomešanost fikcije i realnosti jedna su od bitnih odlika Borhesovog stvaralaštva. Atmosfera roditeljske kuće vrlo je povoljna za razvoj budućeg književnika. Blag otac i nežna majka ohrabruju rano probuđeni interes svog sina za književnost. Pošto je baba po ocu Engleskinja, u kući se, pored španskog, govori i engleski. Džordž čita u originalu Stivensona, Kiplinga, Velsa, Tvena, Dikensa, a "Don Kihot" i "Hiljadu i jedna noć" su mu najomiljenije knjige. Za formiranje Borhesove ličnosti vrlo je značajan njegov boravak, sa porodicom, u Evropi od 1914. do 1921. Posle kraćeg putovanja po Francuskoj i Italiji, Borhesovi se, po izbijanju rata, sklanjaju u Švajcarsku iz koje se 1919. sele u Španiju, a 1921. vraćaju u Argentinu. U čenevi Borhes pohađa srednju školu i stiče jedinu školsku diplomu - matursku svedodžbu. Pored latinskog, uči latinski i nemački, što mu omogućuje da u originalu čita Voltera, Igoa, Flobera, Mopasana, Verlena, Barbisa, kao i Vergilija, Šopenhauera i nemačke ekspresioniste. Na mladog pesnika najviše utiču ekspresionisti svojom pobunom protiv besmisla rata, smelim metaforama, interesovanjem za magiju, istočne religije i filozofije, a pod tim uticajem mašta o bratstvu svih ljudi i piše u slavu oktobarske revolucije, i spreman je da se u Španiji uključi u ultraistički pokret, koga vode tvorci kreacionizma - Gomes de la Serna i Vinsente Uidobre sa jedne, i Apoliniera, Reverdija, Marinetija, dadaisti i ekspresionisti sa druge strane (Ultraizam traje od 1918. do 1922. u Španiji; do 1927. u Argentini). Borhes je ne samo pesnik, već i teoretičak ultraizma koji sa grupom argentinskih pesnika, presađuje na američko tlo. U Buenos Airesu pokreće časopis "Prizma i Proa", potpisuje manifeste i objavljuje jedan značajan članak posvećen ultraizmu, u kome napada ispovedni ton i moralisanje. Prva pesma, "Oduševljenje Buenos Airesom" je objavljena 1923. godine. Kasnije izlaze i "Mesec prekoputa" (1927), kao i "Sveska San Martin" (1929). U vremenskom intervalu između "Sveske San Martin" i "Tvoritelja", Borhes je bio vrlo plodan kao esejist, pripovedač i sastavljač antologija. U tom razdoblju, između ostalog, objavljuje eseje: "Everisto Karijego" (1930), "Opštu istoriju beščašća" (1935), "Istoriju večnosti" (1936), "Istraživanja" (1952); zbirke pripovedaka: "Maštarije" (1944), "Alef" (1949) i, u saradnji sa prijateljima, više antologija: "Klasičnu antologiju argentinske književnosti" (1937), "Antologiju fantastične književnosti" (1940), "Argentinsku pesničku antologiju" (1941), "Najbolje kriminalne priče" (1943). Od događaja u ličnom životu u tom periodu treba pomenuti poznanstvo (1930) i duboko prijateljstvo s piscem Adolfom Bioj Kasaresom (Bioy Casares), s kojim će napisati niz knjiga pod pseudnimom Bustos Domek (Bustos Domecq), zatim očevu smrt (1938) i nesrećan slučaj (1938) posle koga se Borhesu pogoršava vid što ga postepeno dovodi do potpunog slepila. Za vreme Peronove diktature (1941-1955) Borhes i njegova i porodica (majka i sestra Nora, slikar) izloženi su proganjanjima. Posle Peronovog pada (1955) Borhes, već slep, postaje direktor Nacionalne biblioteke (1955). Sledeće godine biraju ga za profesora engleske književnosti na Univerzitetu u Buenos Airesu i dodeljuju mu Nacionalnu književnu nagradu. Borhes postaje poznat tek posle dodeljivanja Međunarodne književne nagrade izdavača koju deli sa Beketom (1961) iako već mnogo ranije ugledni francuski pisac Rože Kajoa (Callois), ukazuje na izuzetan značaj Borhesovog dela. Šezdesetih i sedamdesetih godina Borhes vrlo mnogo putuje i drži niz predavanja u Francuskoj, Engleskoj, Švajcarskoj i Španiji, a u nekoliko mahova predaje na američkim univerzitetima. Dobija i najznačajnije priznanje za pisce španskog govornog pordručja, Servantesovu nagradu (1980), a dobio bi i Nobelovu nagradu, da nije u Santjagu održao govor u čast Pinočea i njegovog režima. Novija ostvarenja su mu: pesme "Ustoličenje" i "20. maj 1928.", "Klepsidra", zbirke "Zagonetke" (1981), "Istorija noći" (1981) i "Pohvala tami". Iako je književnu slavu stekao najviše zahvaljujući pripovetkama, Borhes je uvek isticao da je pre svega pesnik. Ako pogledamo njegovu književnu biografiju, zapazićemo da je poezija Borhesova glavna preokupacija i na početku njegovog njiževnog rada i, kasnije, u zrelim i poznijim godinama. Borhes privremeno napušta poeziju (posle objavljivanja zbirke "Sveska San Martin, 1929), da bi se posvetio, prvo, esejistici, a zatim (od 1938) pisanju pripovedaka. žetrdesetih godina ponovo počinje da piše pesme, a objavljene zbirke "Tvoritelj" (1960) označava njegov konačan povratak poeziji. Razlog za pauzu je pesnikovo nezadovoljstvo sopstvenim pesmama. Nekih mladenačkih pesama će se potpuno odreći, a sve ostale, koje će uvrstiti u "Pesničko delo" (Obra poetica), temeljno će preraditi. Sličnu sudbinu doživeće i neka njegova prozna dela pisana dvadesetih godina, na primer, zbirka eseja "Dimenzija moje nade" (El tamano de mi esperanza", 1926). Zreli Borhes ne može da oprosti mladome Borhesu razbarušeni stil i isključivost avanagrdnog pesnika koji neki put ide do arogantnosti. Drugi razlog je Borhesovo uverenje (u čemu sledi Malarmea) da poezija i proza nisu različite književne vrste. Po Borhesu, književnik mora biti 'Dichter', pesnik u najširem smislu reči. Kritički sagledavajući moderne pesničke škole, Borhes je, reklo bi se, kao i Valeri, nastavljač pesničke tradicije XIX veka, koja započinje Poom i Bodlerom. "Pesnik je lucidni stvaralac koji razmišlja o svojoj poeziji i ne služi se samo stihom". Otud Borhes nije ni mogao doživeti nepisanje pesama kao napuštanje poezije. Pisanje eseja i kratkih priča za Borhesa su takođe vid pesničkog stvaralaštva, a ovaj argument ukazuje na pesnikovu krizu koja se ogleda u želji da pisanje stihova zameni drugom vrstom pisanja, jer se u pesmi ne može adekvatno izraziti.
ko.je.ko.129 balinda,
JOAKIM VUJIĆ književnik Rođen je 9. septembra 1772. godine u Baji (Mađarska). Završio je prava u Požunu. Radio je kao advokat, učitelj, profesor, reditelj i pisac. Bio je poliglot, bavio se prevođenjem. Protivnik reforme Vuka Karadžića. Osnivač je prvog srpskog pozorišta. Direktor "Književno-serpskog teatra", u kome je bio glavni režiser i glumac. Poznato mu je delo Putešestvije po Serbiji (1828), posrbljivao je strane pozorišne komade: Kreštalica, Negri, Šnajderski kalfa i druge, preveo je Napoleonovu biografiju, Robinzona Krusa (koga je posrbio) i druga dela, a pisao je i gramatike, geografije (zemljeopisanija), jestastvenice i dr. Napisao je i autobiografiju. U posmrtnoj zaostavštini, pored rukopisa (21 pozorišno delo) našlo se i 150 dukata koji su pripali državi. Umro je u Beogradu 8. novembra 1847. godine.
ko.je.ko.130 balinda,
MARKO LEKO hemičar Rođen je 17. septembra 1853. godine u Beogradu. Doktorirao je u Cirihu. Radio je u nemačkim i švajcarskim hemijskim fabrikama. Profesor na Velikoj školi u Beogradu, član Srpske kraljevske akademije. Napisao je više naučnih i popularnih spisa iz oblasti analitičke hemije, životnih namirnica i mineralnih voda. Umro je u Beogradu 4. novembra 1932. godine.
ko.je.ko.131 balinda,
FRANZ LISZT kompozitor Rodio se 22. oktobra 1811. godine u mestu Doborján. Otac mu je bio Madžar, nadglednik imanja Esterházy-ja, a mati Austrijanka. Od malih nogu urođene muzičke sklonosti lako su se uočavale. Liszt je u velikoj meri obogatio i obnovio evropsku klavirsku muziku romanike. Uz mnoge pojedinosti kojima je unapredio tehniku klavira, dao je klaviru romanike sjaj, blistavost i punoću orkestra. Bio je veliki pijanist, kompozitor, dirigent i muzički pisac. Nakon burnog života u 75. godini života umro je 31. jula 1886. godine u Bayreuth-u.
ko.je.ko.132 balinda,
AVRAM LUKIĆ knez Rođen je 1760. godine u Rajcu (kod žačka). Za kneza i člana Sovjeta naroda serbskog izabran je 1805. Poslat je od Sovjeta 1806. u Trst, sa Jeremijom Gagićem, za pomoć od ondašnjih Srba, a 1807. u Vlašku, u Glavni stan ruske vojske, da moli za pomoć u oružju i municiji. Kada je propala Srbija (1813) nalazi utočište u planinama zapadne Srbije. Veliki vezir Kuršid-paša postavlja ga za kneza Požeške nahije. Kada je 1815. planuo Drugi srpski ustanak, učestvuje u borbama na Ljubiću i žačku. Posle bitke na Dublju odlazi na mirovne pregovore. Osvetoljubivi veliki vezir umorio ga je na najsvirepiji način 20. jula 1815. godine.
ko.je.ko.133 balinda,
STEFAN STRATIMIROVIĆ mitropolit Rođen je 27. decembra 1757. godine u Kulpinu (Bačka). Dugogodišnji duhovni starešina srpskog naroda i crkve u Vojvodini i velik borac za nacionalna prava. Karlovački mitropolit (1790-1836). Pomagao je oba srpska ustanka velikim materijalnim prilozima i zauzimanjem za ustanike na austrijskom i ruskom carskom dvoru. Vodio je borbu protiv rimokatoličke crkve koja je radila na unijaćenju pravoslavaca. Još pre Prvog srpskog ustanka podneo je čuveni memoar ruskom caru za ostvarenje samostalne srpske države. Osnovao je u Sremskim Karlovcima bogosloviju i prvu srpsku gimnaziju. Kao dobrotvor ustanovio je zadužbinu "Stefaneum". Bio je velik protivnik jezičke reforme Vuka Karadžića. Ostavio je bogatu istorijsku dokumentaciju i arhivsku građu i radove na srpskom, latinskom i nemačkom jeziku za istoriju Srba. Umro je u Sremskim Karlovcima 23. septembra 1836. godine.
ko.je.ko.134 balinda,
TEODOSIJE pisac Monah u Hilandaru. čiveo je u drugoj polovini XIII i u prve tri decenije XIV veka. Glavno njegovo delo je čitije Svetoga Save, jedno od prvih srpskih, značajnijih, proznih ostvarenja, rađeno prema poznatom Domentijanovom spisu. Napisao je čitije Petra Koriškog i službe i pohvale Svetom Simeonu i Svetom Savi.
ko.je.ko.135 balinda,
HEINRICH HEINE nemački pesnik Rodio se 13. decembra 1797. godine u Düsseldorf-u. Bio je revolucionarni demokrat i oštar kritičar društvenog uredjenja svoga doba. "Po svom suptilnom lirizmu, iskrenosti emocije, po svojim subjektivnim pesničkim usponima koji dobijaju iznenadni obrt u poenti ciničnoj, bolnoj, duhovitoj - Heine-ova poezija se pojavila kao vrhunsko dostignuće nemačkog romantizma i, istovremeno kao njegova negacija." Umro je u Parizu 17. februara 1856. godine.
ko.je.ko.136 balinda,
VATROSLAV LISINSKI kompozitor Bio je jedan od najdarovitijih ilirskih kompozitora. Rodio se u Zagrebu 8. jula 1819. godine od oca Slovenca i majke Hrvatice. U detinjstvu je povredio nogu te je kroz ceo život ostao hrom. To je uticalo da po naravi bude skroman i povučen. Umro je 31. maja 1854. godine. Njegov neotporan organizam, izmučen patnjama i odricanjima podlegao je već u 35-toj godini života, potpuno osamljen, neshvaćen i obescenjen. Zakleo se da neće komponovati više ni jednu notu ali je prekršio zakletvu da komponuje vlastito opelo.
ko.je.ko.137 max.headroom,
> RASTKO NEMANjIĆ > arhiepiskop i svetac (SVETI SAVA), prvi srpski arhiepiskop, književnik i prosvetitelj. Rođen oko 1174., umro u Trnovu (Bugarska) 1235. godine. 1219. izborio je autokefalnost (nezavisnost) srpske pravoslavne crkve. Rastko, najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, zamonašio se u Svetoj Gori i dobio ime Sava. Sa Nemanjom, koji se takođe zamonašio, obnovio je u Svetoj Gori razrušeni manastir Hilandar, srednjovekovno srpsko središte crkvenog i književnog života. Iz Hilandara se povukao u Koreju i u njoj napisao hilandarski i korejski Tipik (crkveni ustav). Posle Nemanjine smrti, s očevim moštima vraća se u Rašku da pomiri zavađenu braću Stefana i Vukana. Vešt kao diplomata i državnik, putovao je u Nikeju, gde je od vizantijskog patrijarha postavljen za prvog srpskog arhiepiskopa. Time je srpska crkva dobila samostalnost. Za sedište arhiepiskopije izabrao je manastir čiču, a zemlju podelio na 8 eparhija. Kao književnik i prevodilac, utemeljivač je srpskog književnog jezika. Crkva ga je proglasila za svetitelja.
ko.je.ko.138 balinda,
>>>> RASTKO NEMANjIĆ >>>> arhiepiskop i svetac >> >> (SVETI SAVA), O Svetom Savi smo već razgovarali u ovoj konferenciji pa je čak bio i jedan srednje dugi fajl sa njegovom biografijom. (CIVILIZACIJA:1.15) Zato mi je bilo naprijatno da opet kopiram isto. Ko hoće može da pokupi fajl iz poruke koju sam pomenuo. Tamo je sve malčice ozbiljnije prikazano a ovde sam pomislio da je primerenije zadržati samo sažetiji tekst.
ko.je.ko.139 max.headroom,
ALEXANDER S. NEILL pedagog/pisac Britanski pedagog Aleksandar S. Nil (rođen je 1883. u Forforu, Škotska, umro 1973) osnovao je sredinom dvadesetih godina ovog veka školu u kući na jednom brdu engleske pokrajine Lyme Regis. Školu je naznao Samerhil ("Summerhill"), i to ga je ime proslavilo u svetu. Osim u Engleskoj, Nil je predavao u Južnoj Africi, Skandinaviji, SAD, a objavio je i više knjiga, među kojima je "Problem deteta" (1926), "Problem roditelja" (1932), "Problem učitelja" (1939), "Problem porodice" (1948), "O Samerhilu" (1967). U školi Samerhil nastava i vaspitanje dece postavljeni su na potpuno nove pedagoške i psihološke osnove. Rad u Samerhilu, o kome govori knjiga "Slobodna deca Samerhila" (u originalu: "A Radical Approach to Child Rearing"), smatra se jednim od najznačajnijih pedagoških eksperimenata XX veka. Poslednjih decenija Nilov rad i njegove ideje bili su predmet žestoke kritike, ali su dobili velika priznanja eminentnih pedagoga, psihologa i antropologa.
ko.je.ko.140 max.headroom,
MIHAJLO IDVORSKI PUPIN naučnik Mihajlo Pupin, jedno od desetoro dece majke Olimpijade i oca Konstantina, paora iz banatskog sela Idvora, rođen je 9. oktobra 1854. godine. U nekim enciklopedijama sreće se i ime Mihailo, što nije najbolji "prepev" njegovog imena zapisanog prilikom krštenja u staroslovenskom pismu, a nije ni u skladu sa njegovom voljom, jer se u svetu do smrti potpisivao kao Mihajlo. Dalje, često se, u ispisivanju njegovog imena, izostavlja pridevak Idvorski, koji će on, kao slavan naučnik, dodati svom imenu, kako stoji i na njegovoj nadgrobnoj ploči na jednom njujorškom groblju, čime je želeo da naglasi tačno ko je i odakle je. Do pogrešnih datuma rođenja (27. septembar, 4. i 8. oktobar) dolazilo se, uglavnom, zbog netačnog preračunavanja sa ondašnjeg julijanskog na današnji, gregorijanski kalendar. Godinu 1858. pogrešno je upisao idvorski sveštenik, ispisujući krštenicu koju je 1888. godine, pod hitno iz Londona, tražio Mihajlo Pupin - radi ženidbe. Do smrti cenjeni paroh Adam Dudvarski nije mogao objasniti kako je u crkvenoj knjizi, pokraj imena Mihajla Pupina, umesto 1854. "ugledao" 1858. godinu. S druge strane, zaljubljeni oksfordovac Mihajlo ili nije primetio grešku, ili, zbog žurbe da što pre stane pred oltar Grčke crkve u Londonu, pored Sare Katarine Džekson. Od pet sinova i toliko kćeri Olimpijade i Konstantina Pupina, dečije bolesti će nadživeti samo Mihajlo i njegove tri sestre. Valjda i zato što je trebalo da nasledi 16 lanaca zemlje, Mihajlo, ili, po nadimku, Miša, bio je okružen posebnom brigom roditelja, koji su, uopšte, bili nepismeni. Inače, oni su bili potomci Srba koji su, sredinom 17. veka pod vođstvom Arsenija žarnojevića, stigli u ove krajeve, upisali se u austrijske graničare, prihvatili se odbrane južnih granica nove carevine od Turaka, i za to dobili zemlju i privilegije, koje su ih štitile od samovolje mađarskih spahija. Sve to opisuje Pupin u svojoj autobiografiji "From Immigrant to Inventor" (kod nas prevedenu: "Sa pašnjaka do učenjaka"). Baba Batikin (vidoviti starac iz Idvora) bio je prvi prijatelj i učitelj Mihajlov; Slovenac Kos, seoski školski predavač. Potom odlazi u Pančevačku realku, odakle biva poslat (na nagovor učitelja Vase čivkovića) u Prag. U Pragu, zbog rastuće političke tenzije, Mihajlo nije zadovoljan kvalitetom predavanja, te se odlučuje da ode preko Atlantika, u Ameriku (sa 28 forinti u džepu), tj. u zemlju "Franklina i Linkolna". Na veliki brod jeftine klase "Vestfaliju", pun nemaca zapućenih u novi svet, ukrcao se 12. marta 1874. godine u Hamburgu, i otisnuo se ka Njujorku. Na njegovu sreću, komisija za useljavanje mu je progledala kroz prste, kada je 25. marta 1874. godine prispeo u Njujoršku luku. Počeo je od kočijaša i čuvara mazgi kod jednog farmera u Delaveru, a zatim se vraća u Filadelfiju. Potom se obreo u južnom Merilendu i obrađivao tuđu zemlju za nadnicu. Sa 15 dolara se vraća u Njujork, gde upoznaje dobroćudnog Nemca, i sa čijim će se sinom Kristijanom dobro sprijateljiti. Radio je i na farmama u Nju Džersiju, lepio etikete na ambalaže za dvopek, itd. Pomogao mu je i nemački doseljenik Bilharc, vrsni poznavalac grčkog i latinskog, da položi prijemni ispit na Kolumbija univerzitetu na jesen, 1879. godine. (sa 25 godina), a bio je i oslobođen plaćanja školarine. Posle druge godine koledža, putuje u Evropu, brodom "Florida", u eventualni susret Maksvelu, učeniku Faradeja. Zatim se vraća u rodni Idvor, do majke, ali se ponovo vraća na Kembridž. Za vreme letnjeg raspusta 1884. godine otputovao je u Francusku, gde je uzeo Lagranžove "Analitičke mehanike". Profesori sa Kembridža i Kolumbije ga šalju Hermanu fon Helmholcu, najvećem živom autoritetu eksperimentalne fizike, gde ovaj počinje školovanje oktobra 1885. u Berlinu. Iste godine se ženi Sarom Katarinom, i, takođe, odbranio doktorsku tezu "Osmotički pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji" - 1899. godine. U 47. godini života postaje profesor Kolumbija Univerziteta, gde će predano raditi četiri pune decenije, i rukovodeći Elektrotehničkom laboratorijom, u kojoj ostvaruje 24 svoja patentirana izuma. On je, kako je rečeno, zaštitio u SAD 24 patenta, i to u dva dosta vremenski razdvojena intervala: prvih 12 od 1894. do 1904., a isto kasnije, kada mu je bilo 60 godina, a odnosili su se uglavnom na radio-tehničke i antenske sisteme. Upravo tada i počinje široka primena Pupinovog električnog rezonatora, kod telegrafije/telefonije, a danas se koristi kod konstrukcije birača kanala TV-aparata, i za koji je podneo zahtev februara 1894. godine. Zatim dolazi na red sledeće epohalno otkriće - Pupinov kalem, koji je patentiran 19. juna 1900. godine. i napravio revoluciju u telefoniji. Zaštitivši svoje uređaje, zaradio je dosta novca prodajući deonice, tako da kasnije nije morao brinuti za novčano stanje. Uskoro mu umire supruga i čitavu pažnju posvećuje ćerki Varvari. Umro je u Njujorku, 12. marta 1935. godine. Sahranjen je na groblju Vudlaun u Bronksu, pod imenom Michael Pupin. Danas se u Idvoru nalazi renovirani deo "Narodnog doma Mihajla Pupina", ispred koga se nalazi spomenik Pupinu, otkriven 7. oktobra 1979, rad akad, vajara Aleksandra Zarina. Pupin je takođe i dobitnik Pulicerove nagrade: 1923. godine - "From Immigrant to Inventor", objavljenoj 1929. godine sa posvetom majci Olimpijadi. Za nju Pupin dobija Pulicerovu nagradu, kao najveće književno priznanje u SAD za knjigu godine, a i uvrštena je u lektire, odlukom Bele kuće. Doživela je 16 izdanja, a kod nas je 1932. objavljena na slovenačkom jeziku. 1924. godine - "The New Reformation", sa podnaslovom "Od fizičkih do duhovnih realnosti". 1930. godine - "Romance of the Machine", pretežno socijalno-filozofskog karaktera. Pronalasci: 1. Br. 519 346: Aparati za telegrafske i telefonske prenose (objavljen 8. V 1894); 2 Br 519 347: Transformator za telegrafske, telefonske ili druge električne sisteme (8. V 1894); 3. Br. 640 515: Tehnika razvođenja električne energije naizmeničnim strujama (2. I 1900); 4. Br. 640 516: Električni prenos rezonantnim strujnim kolima (2. I 1900); 5. Br. 652 230: Tehnika smanjenja slabljenja električnih talasa i aparati za to (19. VI 1900); 6. Br. 652 231: Metod smanjenja slabljenja električnih talasa i aparati za to (19. VI 1900); 7. Br. 697 660: Mašina za namotavanje (15. VI 1902); 8. Br. 707 007: Višestruka telegrafija (12. VII 1902); 9. Br. 707 008: Višestruka telegrafija (12. VIII 1902); 10. Br. 713 044: Proizvodnja asimetričnih struja simetričnim elektromotornim procesom (4. XI 1902); 11. Br. 768 301: Bežično prenošenje elekričnih signala (23. VIII 1904); 12. Br. 761 995: Aparat za smanjenje slabljenja električnih talasa (7. VI 19404); 13. Br.. 1,334 165: Prenošenje električnih talasa (16. III 1920); 14. Br. 1,336 378: Antena sa raspodeljenim pozitivnim otporom (6. IV 1920); 15. Br. 1,388 877: Zvučni generator (3. XII 1921); 16. Br. 1,388 441: Višestruka antena za prenošenje električnih talasa (23. XII 1921); 17. Br. 1,415 845: Selektivna impedancija koja se suprotstavlja primljenim električnim osilacijama (9. V 1922); 18. Br. 1,416 061: Radio-prijemni sistem visoke selektivnosti (10. V 1922); 19. Br. 1,456 909: Talasni provodnik (29. V 1922); 20. Br. 1,452 833: Aparat za selektivno pojačavanje (24. IV 1923); 21. Br. 1,446 769: Aperiodični pilotni provodnik (23. II 1923); 22. Br. 1,488 514: Selektivni aparat za pojačavanje (1. IV 1923); 23. Br. 1,494 803: Električno saglašavanje (29. V 1923); 24. Br. 1,503 875: Radiofonski prijemnik (29. IV 1923);
ko.je.ko.141 balinda,
JOVAN HADčIĆ književnik i pravnik Rođen je 8. septembra 1799. godine u Somboru. Doktor pravnih nauka, advokat, direktor gimnazije, političar, istoričar, književnik i filolog. Jedan od osnivača Matice srpske (u Pešti 1826) i njen prvi predsednik, član Društva srpske slovesnosti. Na poziv kneza Miloša dolazi u Srbiju i radi na zakonima ondašnje Srbije. Izradio je građanski zakon (1844). Pravni savetnik ustavobranitelja. Kada se razišao sa Tomom Vučićem Perišićem, vratio se u Novi Sad. Izabran je za srpskog poslanika na Ugarskom saboru u Požunu (1847), deputat je na Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima i vladin komesar za sudsko uređenje Vojvodine (1850). Glavni protivnik Vukove reforme srpskog jezika i pravopisa. Pisao je pod pseudonimom Miloš Svetić. Bavio se novinarstvom, a urednik je Letopisa srpskog, almanaha Golubice i Ogledala srpskog. Bio je jedan od najaktivnijih pisaca i prevodilaca svoga vremena. Prevodio je Horacija, Vergilija, Lesinga, Getea, Hercena i dr. Pesme je objavio u dve knjige, a glavno mu je istorijsko delo Ustanak srpski pod Crnim Đorđem. Umro je u Novom Sadu 23. aprila 1869. godine.
ko.je.ko.142 balinda,
FELIX MENDELSSOHN-BARTHOLDY kompozitor Rodio se u Hamburgu 3. februara 1809. godine. Kao veliki nemački kompozitor, pijanista i dirigent, nesummljivo spada među najznačajnije kompozitore XIX veka, iako mišljenja o vrednosti njegovih dela nisu nikada bila jednodušna kao kad je reč o Bach-u, Mozart-u ili Beethoven-u. Nagla smrt voljene sestre Fanny duboko ga je potresla i on ubrzo umire od moždane kapi 4. novembra 1847. godine. (Leipzig)
ko.je.ko.143 balinda,
PERA TODOROVIĆ političar Rođen je 2. maja 1852. godine u Vodicama (Šumadija). Studirao je pedagogiju u Cirihu. Pedagog i novinar, idol omladine i narodnih masa. Jedan od najboljih novinara svog vremena. Izdavao je Male novine, prvi informativni list Srbije. Uređivao je Rad, prvi socijalistički časopis Srbije. Pokrenuo je list Radikal i uređivao Samoupravu, list Radikalne stranke. Najveći govornik, polemičar i politički organizator XIX veka u Srbiji. Jedan od osnivača Radikalne stranke, najveće srpske političke stranke. Bio je dobrovoljac u Srpsko-turskom ratu (1876-1878). Uhapšen je zbog manifestacije "Crveni barjak" u Kragujevcu. Političke prilike nagnale su ga da emigrira, najpre u Austriju, gde u Novom Sadu izdaje socijalistički časopis Straža, a zatim u Francusku. Posle povratka osuđen je na smrt kao inspirator Timočke bune. Uopšte, osuđivan je na smrt četiri puta, a više puta i na 27 godina robije, od kojih je u kazamatima izdržao oko šest godina. Bavio se književnošću i prevodom, naročito socijalističkih pisaca. Glavna su mu književna dela: Dnevnik jednog dobrovoljca, Karađorđe, Silazak sa prestola i dr. Umro je u Beogradu 24. oktobra 1907. godine.
ko.je.ko.144 balinda,
STEFAN II TOMAŠEVIĆ kralj Zet despota Lazara i srpski despot (1459). Postao je bosanski kralj kao sin Tomaša Stefana I (1461). Otkazao je plaćanje danka uzdajući se u pomoć hrišćanske koalicije koju je organizovao papa Pije II, te tako izazvao Tursku da uputi vojsku na Bosnu. Nespremna bosanska vojska nije prihvatila borbu. Feudalci su se predali sultanu koji ih je sve pogubio. Poslednji bosanski kralj, uhvaćen je u Ključu i pogubljen 1463. godine.
ko.je.ko.145 balinda,
MARTIN LUTHER crkveni reformator Rodio se 10. novembra 1483. godine u Ajslebenu (Eisleben, Saska). Na očigledno paradoksalno pitanje: "Kako Bog, koji je milostiv, može istovremeno biti i pravičan?" (kad iz milosti prašta i onima koji to nisu zaslužili), Luter "otkriva milosrđe Božje" i s tim otkrićem, može se reći, počinje protestantska reformacija. Pred samu smrt (umro je 18. februara 1546. godine) bio je zabrinut za svoje delo jer je znao da će protiv njegove reforme crkva preći u protiv napad drugom reformom (kontrareformacijom) i da će to biti opasnost za protestantizam. Papa Pavle III, pristalica opšteg sabora hrišćana, je želeo da uključi i protestante u crkvu. Car Karlo V nastavio je da sve češće održava skupove pomirenja protestanata i katolika ali ni već ostareli Luter nije želeo da se preda želeći da učvrsti svoje delo stvaranja posebne, protestantske crkve.
ko.je.ko.146 balinda,
IVO ĆIPIKO književnik Rođen je 13. januara 1869. godine u Kaštel-Novom (Dalmacija). Završio je šumarsku školu i jedno vreme radio kao šumar. Kao učesnik u Prvom svetskom ratu prešao je Albaniju (1915). Ta golgota srpske vojske ostavila je u njemu dubok trag i narušeno zdravlje. Izvanredan pripovedač i romansijer, opisao je mukotrpan život dalmatinskog seljaka pod tuđinom. Glavna su mu dela zbirke pripovedaka koje su u srpskoj književnosti najbolji opis mora, svetlosti i zraka: Primorske duše, Sa jadranskih obala, Sa ostrva, Kraj mora, Utisci iz rata 1912, Preljub i dr. Napisao je i dva romana: Za kruhom i Pauci. Umro je u Kaštel-Starom 23. septembra 1923. godine.
ko.je.ko.147 max.headroom,
ISAAC BASHEVIS SINGER pisac Isak Baševis Singer je rođen 1904. godine u Poljskoj, a živi u SAD od 1935. godine. Veoma je plodan pisac; objavio je brojna prozna dela (pripovetke i romane), a pisao je i liriku. Singer se ubraja među najznačajnije savremene američke književne stvaraoce te ga često (sa jidiša) prevode i tako istaknuti pisci kao što je nobelovac Sol Belou. Najpoznatija su mu dela: "Porodica Muskat", "Sotona u Goreju", "žarobnjak iz Lublina", "Spinoza sa pijace", "Rob" i "Neprijatelj". Pored romana Singer je napisao i nekoliko veoma zapaženih zbirki pripovedaka. Neočekivana dodela Nobelove nagrade za književnost 1978. uvrstila je Isaka Baševisa Singera u plejadu svetskih velikana pera. "Singer je mag poetske reči, pripovedač maštovitog nerva, tanani slikar egzotičnog kolorita drevnih jevrejskih običaja, mitova i legendi, hroničar gorke sudbine ovog naroda. No, upravo ova tematska isključivost Singerove stvaralačke inspiracije, opsednutost životom, stradanjima i nadanjima Jevreja (dugi niz godina pisao je dela samo na jidiš jeziku) objašnjavaju zašto je svetsku slavu Singer stekao tek u 74. godin4i." "Ličnosti u njegovim delima su, gotovo bez izuzetka, netipični junaci. Oni se upinju da dokuče i spoznaju istinu i suštinu stvari. Duboko su religiozni, ali u stalnom sporu i nesporazumu sa Bogom. Osećaju potrebu da svoje grehe iskupe i okaju, no ipak nastoje da probiju okove koje im sudbina nameće. Sumnja i verovanje u Boga rastržu i pisca i njegove junake. Oni su ispunjeni unutrašnjim protivurečnostima, bore se protiv zlehude sudbine, a ipak joj se priklanjaju i mire sa nevoljama". A.G.
ko.je.ko.148 max.headroom,
ARKADIJ i BORIS STRUGACKI sf pisci Braća Arkadij i Boris Strugacki rođeni su u Lenjingradu 1925, odnosno 1933. godine. Arkadij Strugacki završio je institut za strane jezike u Lenjingradu i dugo se bavio prevođenjem sa japanskog i engleskog na ruski jezik. Boris Strugacki završio je astronomiju na Mašinsko-tehničkom fakultetu u Lenjingradu a zatim je bio zaposlen u poznatoj Pulkovskoj opservatoriji. Braća Strugacki naučnu fantastiku počeli su da objavljuju 1958. godine. Počev od 1960. gotovo svake godine napišu po jedan roman naučno-fantastičnog žanra. Njihova najpoznatija dela su: "Zemlja purpurnih oblaka", "Put na Amalteju", "Stažeri", "Pokušaj bekstva", "Povratak", "Daleka duga", "Grabljive stvari veka", "Teško je biti bog", "Ponedeljak počinje u subotu", "Puž golać na urvini", "Ružni labudovi", "Bajka o Trojci", "Nastanjeno ostrvo", "Piknik kraj puta", "Hotel 'Kod poginulog alpiniste'", "Milijardu godina do kraja sveta", "Buba u mravinjaku", "Talasi smiruju vetar". Braća Strugacki danas su najpoznatiji pisci naučne fantastike u Sovjetskom Savezu, a podjednako su cenjeni i na Istoku i na Zapadu. 1988. godine im je u Njujorku objavljen izbor iz dela gotovo identičan domaćem.
ko.je.ko.149 max.headroom,
FARIA opat, hipnotizer Rođen je 1755. u portugalskoj koloniji Goa, a umro 1819. godine. 1813. preselio se u Pariz. U Indiji je proučavao hipnotičke pojave i došao do uverenja da za izazivanje hipnotičkog sna nije hipnotizeru potreban nikakav fluid, kako je verovao Mesmer, već da hipnotički san izaziva sama sugestija. Njegovi javni nastupi pobudili su jednako veliku senzaciju kao što ju je izazvalo i njegovo delo "De la cause du sommeil lucide en etude sur la nature de l'homme" (O uzroku budnih snova u okviru proučavanja čovekove prirode), objavljenoj 1819. U tom svom delu nazvao je hipnotizera "concentrateur", a hipnotisanog "concentré", dok je hipnotički san nazvao "concentration" ili "sommeil lucide". Njegova metoda hipnotisanja sastojala se u tome da bi jednostavno prišao bolesniku, oštro ga pogledao i odjednom viknuo: "Dormez!" (Spavajte!) Gotovo 50% pacijenata već je pri tom zapalo u hipnozu. Ovde se radi o preteči "hipnoze zastrašivanjem" kojom se kasnije J.M.Charcot složio u "Salpetriéri".
ko.je.ko.150 max.headroom,
JAMES BRAID doktor/hipnotizer Rođen je 1795. u Engleskoj, a umro 1860. godine. Bio je očni doktor, i 1841. je krenuo odlučnim korakom u razvoju hipnoze. Posmatrao je eksperimente švajcarskog magnetizera Lafontainea. Budući da su mu se pokazane pojave učinile neverovatnima, počeo se i sam temeljito baviti njima nameravajući raskrinkati Lafontainea. Za svoje eksperimente koristio je svoju suprugu, svog prijatelja Walkera i svog slugu. Iznenadio se kad mu je uspelo da sve troje zanese u hipnotički san. Učinio je to tako da im je u visini korena nosa držao pred očima sjajno dugme sa svoje kutije sa instrumentima. Iz svog rada kao očni hirurg znao je da trajno fiksiranje kakvog sjajnog predmeta izaziva umor. Taj veštački san nazvao je "hipnoza", prema grčkoj reči "hypnos", što znači san. Na osnovu vlastite teorije razvio je prilično jednostavan postupak za hipnotisanje ljudi i životinja. Otprilike 20 cm daleko od osobe koju je želeo hipnotisati, nekako u visini korena njezina nosa, postavio bi neki sjajan predmet, na primer staklenu prizmu. Jednostavnim fiksiranjem i bez ikakvog verbalnog uticaja postizao je već nakon nekoliko minuta početak hipnoze u velikoj većini slučajeva. Godine 1842/43. izdao je svoje glavno delo "Neurohypnology or the rationale of nervous sleep considered in relation with animal magnetism" (Neurohipnologija, ili princip živčanog sna u odnosu na životinjski magnetizam). No i Braid je među svojim kolegama doktorima požnjeo samo porugu.
ko.je.ko.151 pstojkov,
Š713Ć TESLA, Nikola Croatian-American electrical engineer Born: Smiljan , Croatia (then part of Austria-Hungary, now part of Yugoslavia) July 9, 1856 Died: New York, New York, January 7, 1943. Tesla, of Serbian ancestry though born in Croatia, began his inventing career in Hungary, where he studied enginering at the University of Graz. In 1884. he emigrated to the United States and for a time was associated with Edison Š650Ć. Edison, somewhat dictatorially, went back on a promise to pay him a sum of money for a particular invention and Tesla broke off relations at once and went into the inventing business for himself. (It should be mentioned that Tesla was a queer chap whom it was almost impossible not to offend and who was serious neurotic. In later life he bred pigeons, on whom he lavished all the afection he was unable to give human beings). As an inventor, Tesla, while not quite in Edison's class (no one ever was), nevertheless did well. In particular, he made alternating current pracrical. The great difficulty in the electrical industry of the late ninethen century was that of transporting electricity over wires without too much loss. It was found that electicity at high voltage could be transported efficiently and Tesla worked out transformers that could lift electicity to high voltage for transporting purposes and then drop it to low voltage for use at its destination. However, transformers would ever work for alternating current, so Tesla also worked out motors that would run on alternating current. Edison, meanwhile, had commited himself thorouggly to the use of direct current, and a long career of being always right made it impossible for him to endure being wrong. He fought the use of a.c. quite unscrupulosly. First he lobbied New York State into adopting a.c. for its newly devised electric (and a.c. is indeed more efficient in electrocution than d.c.) and then he pointed with great horror to the electric chair as an example of the deadly nature of a.c. Tesla, with enduring bitterness, fought back just as hard, enlisting the help of the businessman and an inventor George Westinghouse Š647Ć, and in the end the transport efficiency of a.c. won out over d.c. and the Edison prestige. In 1912 there was the intention of aearding the Nobel Prize in physics jointly to Tesla and Edison, but Tesla refused to be asociated with Edison and the prize went to a Swedish inventor of lesser merit than either. The last quarter century of his life degenerated into wild eccentricity. Even so, his achievements were great and the unit of magnetic flux density has been named the "tesla" in his honor. from >> Asimov's "Bibliographical Encyclopedia of Science and Technology" << page 492.
ko.je.ko.152 balinda,
BRANKO RADIžEVIĆ pesnik Rođen je 15. marta 1824. godine u Slavonskom Brodu. Gimnaziju je učio u Sremskim Karlovcima i Temišvaru, a studirao je prava i medicinu u Beču. Bio je Vukov i Daničićev prijatelj. Prvi je počeo da piše u duhu narodne poezije, Vukovim pravopisom. Znamenit romantičar i decenijama najomiljeniji srpski omladinski pesnik, čije su pesme učinile preokret u srpskoj umetničkoj poeziji. Za života štampane su mu dve knjige Pesama. Treća knjiga objavljena je posle njegove smrti (1862). Kruna njegovih pesama je spev "Đački rastanak", slika mladosti, protkana istorijom srpstva, a što se izražava i u pesmama "Srpsko momče" i "Juriš Srba". Poznata mu je i satirična pesma "Put", kojom žigoše protivnike Vukove reforme, kao i ljubavna poema "Tuga i opomena". Umro je u cvetu mladosti, savladan tuberkulozom, u Beču 18. juna 1853. godine.
ko.je.ko.153 balinda,
VLADISLAV RIBNIKAR novinar Rođen je 1. novembra 1871. godine u Trsteniku. Završio je filozofiju u Beogradu, a studirao je i u Parizu i Berlinu. Osnivač je i urednik dnevnog lista Politika (1904) sve do smrti. Učestvovao je u oba balkanska rata (1912-1913). Poginuo je kao komandir čete u Prvom svetskom ratu, na Sokol planini, 1. septembra 1914. godine.
ko.je.ko.154 balinda,
BORISAV STANKOVIĆ književnik Rođen je 31. marta 1876. godine u Vranju. Začetnik modernog srpskog romana, jedan od najboljih srpskih pripovedača. Dramski pisac, stvaralac evropskog značaja koji je izvanredno opisao život u Staroj Srbiji, gde se odigrao sukob ličnosti i patrijarhalne sredine, uz sve suprotnosti i strasti, moć i nemoć, individualističkog i društvenog, lokalnog, nacionalnog i univerzalnog. Njegovi romani, drame i pripovetke i danas plene čitaoca, a najpoznatija su mu dela: romani Nečista krv, Gazda Mladen, drame Koštana i Tašana, knjige pripovedaka Stari dani, Božji ljudi i dr. Umro je u Beogradu 21. oktobra 1927. godine.
ko.je.ko.155 balinda,
TOMA ROSANDIĆ vajar Rođen je 23. januara 1878. godine u Splitu. Kamenorezački zanat počeo je da uči kod oca i u radionicama u Splitu, Rimu i firenci. Vajarstvo je učio u Veneciji i Beču. Svetski uspeh je postigao na izložbi u Rimu (1911). U Prvom svetskom ratu povlači se sa srpskom vojskom i živi u emigraciji. Prvi rektor Akademije likovanih umetnosti u Beogradu, član Srpske akademije nauka. Neobično svestran i plodan umetnik. Radio je figure, biste, reljefe i spomenike. Najznačajnija su mu dela: Mlada žena, čeđ, Svirač na harfi, Autoportret, Umorni borac, Igrali se konji vrani (ispred narodne skupštine u Beogradu) i izvanredan mauzolej porodice Petrinović na Braču. Umro je u Splitu 1. marta 1958. godine.
ko.je.ko.156 balinda,
MILAN STOJADINOVIĆ državnik Rođen je 4. avgusta 1888. godine u žačku. Profesor Univerziteta u Beogradu, ministar finansija Jugoslavije (1922-1926, 1934-1935), osnivač i predsednik političke grupacije JRZ (Jugoslovenske radikalne zajednice), predsednik jugoslovenske vlade (1935-1939). Finansijski stručnjak svetske reputacije. Pred Drugi svetski rat interniran je i deportovan van zemlje, jer je po političkim koncepcijama bio blizak Musoliniju i Hitleru. Posle rata je profesor na američkim univerzitetima i urednik uticajnih ekonomskih časopisa. Glavna dela: Nauka o finansijama, Naše valutne nevolje, Monopol duvana, Borba protiv skupoće i dr. Umro je u Argentini, u Buenos Ajresu 1961. godine.
ko.je.ko.157 balinda,
KIPRIJAN RAžANIN jeromonah Jedan je od najizrazitijih nosilaca srpske književnosti krajem XVII veka. Sa patrijarhom Arsenijem III žarnojevićem otišao je u Sentandreju gde je bio "obšti duhovnik". Okupio je oko sebe "v velicej buri i metežu" nekoliko pismenih kaluđera i otvorio školu prepisivača knjiga za srpske crkve u novoj postojbini (Ugarskoj). Sačuvan je veći broj njegovih prepisa najrazličitijih crkvenih knjiga. U propovedima se služio narodnim jezikom. Imao je mnogo sledbenika, među kojima je i Gavrilo Stefanović Venclović. Najpoznatije njegovo delo je i najstariji srpski Bukvar slovenskih pismen (1717), pisan srpsko-crkvenim jezikom, po ugledu na starije ruske bukvare.
ko.je.ko.158 balinda,
STEPA STEPANOVIĆ vojvoda Rođen je 28. februara 1856. godine u Kumodražu (Beograd). Završio je Vojnu akademiju u Beogradu. Učestvovao je u Srpsko-turskom (1876-1878), a zatim u Bugarsko-srpskom ratu (1885-1886), a za pokazanu hrabrost odlikovan je Takovskim krstom sa mačevima. U Prvom balkanskom ratu predvodio je Drugu armiju u bitkama kod ćustendila, na Crnom Vrhu, Stracinu i Ovčem Polju, a pomaže Prvoj armiji kod Kumanova. Profesor istorije u Vojnoj akademiji, pomoćnik načelnika Generalštaba i vojni ministar. U Drugom balkanskom ratu komandant je Druge armije. U Prvom svetskom ratu u sudbonosnoj bici na Ceru komandovao je Drugom armijom, povratio je Loznicu i Mačvu sa Šapcem, potukavši Austrijance do nogu, te je proizveden u bojnog vojvodu. Istakao se takođe i u Kolubarskoj bici i u borbama na Drini. Kada je Bugarska napala Srbiju (1915), vodi bojeve na frontu kod Pirota, Niša, Leskovca, Puste Reke, Novog Brda, Prištine i na Sitnici na Kosovu, a potom prelazi Albaniju. Na Solunskom frontu bije najznačajnije bitke i odnosi pobede na Sokolu, Dobrom Polju i Veterniku i dobija naziv "gvozdeni čovek". Odlikovan je najvišim domaćim i stranim vojnim odlikovanjima. Bio je doživotni predsednik Narodne odbrane. Umro je u žačku 27. maja 1930. godine.
ko.je.ko.159 max.headroom,
HYPOLYTE BERNHEIM psiholog/hipnotizer Profesor Bernheim je rođen 1843 u Francuskoj, a umro 1917. godine. Zvanje profesora stekao je na univerzitetu u Nancyju. Posle nekoliko godina izučavanja hipnoze uočio je značenje Liebéaultovog učenja. Nekoliko godina intenzivno se bavio time, a godine 1866. i sam je napisao delo o sugestiji i njezinom značenju, pa je tu novu metodu lečenja uveo na medicinskoj klinici u Nancyju. Zajedno sa Liebéaultom osnovao je "Nansijsku školu", čime počinje naučna primena hipnoze. Jedan od učenika Nansijske škole bio je Sigmund Frojd, osnivač psihoanalize. U isto vreme na istraživanju i korištenju hipnoze radili su čuveni doktori kakav je bio August Forel, a isto tako i prvi sledbenici Nansijske škole Emile Coué i Ch. Baudouin.
ko.je.ko.160 max.headroom,
EMILE COUÉ doktor/hipnotizer čiveo od 1857. do 1926. u Francuskoj, i razvio nauku o autosugestiji. Spoznao je da je hipnoza u biti uvek autohipnoza. Hipnotizer izaziva u subjektu samo manje ili više snažnu predstavu nameravanog delovanja koju onda ostvaruje pomoću autohipnoze. Skovao je naučnu izreku: "Naše delovanje ne podstiče volja, veš sposobnost predočavanja". Iz toga je zaključio da svako može sebe hipnotisati i razjasnio svojim pacijentima da autosugestijom mogu izlečiti svoje bolesti. Doslovno je rekao: "Naučite sami sebe izlečiti; to možete učiniti. Ja, lično, nisam još nikoga izlečio. Mogućnost lečenja leži u vama. Pozovite u pomoć vlastiti duh neka posluži vašem telesnom i duhovnom zdravlju. Biće ovde. On će vas uvek izlečiti pa ćete biti snažni i sretni". Naveo je svoje pacijente na to da ujutru i uveče po dvadeset puta sami sebi kažu: "Svakoga dana u svakom trenutku sve više napredujem".
ko.je.ko.161 max.headroom,
JEAN MARTIN CHARCOT doktor/hipnotizer čiveo od 1825. do 1894. godine u Francuskoj. Bio je glavni doktor u pariškoj bolnici "La Salpetriére" i profesor patološke anatomije. Kao neurolog uživao je međunarodni glas. Njegovi radovi o živčanim bolestima bili su epohalni. Charcot je bio veliki protivnik Nansijske škole (vidi: Hypolyte Bernheim). Smer hipnoze što ga je on zastupao nazvan je "Pariškom školom". Suprotnost tih dvaju mišljenja mogla bi se svesti na to što je Nansijska škola vršila eksperimente sa normalnim ljudima, dok su Charcotovi pacijenti bili duševni bolesnici. Tako je Charcot došao do uverenja da je hipnoza samo veštački izazvana histerija. Služio se različitim tehnikama, ali za indukciju hipnoze uglavnom je koristio tehniku zaprepašćivanja. Tako je palio eksplozivni pamuk i služio se "Drummondovom krečnom svetlošću" koju bi iznenada zapalio, ili bi odjednom udario u glasan gong. Preplašeni duševni bolesnici grupno su zapadali u hipnotičko stanje. Reko je nešto što se nije moglo opovrći: "Vera je ona koja leči".
ko.je.ko.162 max.headroom,
THEOPHRASTUS BOMBASTUS VON HOHENHEIM (alias PARACELSUS) doktor/hipnotizer čiveo od 1493. do 1541. godine. Učio je da je odlučujući agens svog lečenja "unutrašnji doktor". Izveštavao je da su kaluđeri u Koruškoj lečili bolesnike tako da su im naređivali da gledaju u sjajnu kristalnu kuglu. Usled toga bi bolesnici obično zapali u dubok san. U tom snu davali su kaluđeri bolesnicima potrebne sugestije za izlečenje do kojega bi većinom i došlo. Taj oblik doktorske veštine bacila je u zaborav tek inkvizicija. Razlog je bio taj što se svako umeo tom veštinom služiti, izvrgavao opasnosti da bude spaljen na lomači kao zaklinjač đavola.
ko.je.ko.163 max.headroom,
ATHANASIUS KIRCHER hipnotizer čiveo je od 1606. do 1680. u Rimu, Italija. Bio je isusovački kaluđer u Rimu, i godine 1646. izveštava u svojoj knjizi "Experimentum Mirabile" o tome kako je "začarao" petla. Bila je to prva naučno obrađena klasična pojava takozvane animalne hipnoze, pa je možemo smatrati pretečom Mesmerovog "magnetismus animalisa".
ko.je.ko.164 pstojkov,
Predlažem onome koji brine o organizaciji ove lepe teme da se poruke vezane za istu osobu vežu nekeako u lance (kao "odgovori"), radi lakšeg čitanja. Pstojkov
ko.je.ko.165 pstojkov,
Ima li tu ičeg o Paracelzusu?
ko.je.ko.166 max.headroom,
> Ima li tu ičeg o Paracelzusu? Ovo je samo jedan deo njegove biografije. Ako neko ima ostatak, neka pošalje. Slično je bilo i sa muzičarima...
ko.je.ko.167 max.headroom,
MEŠA SELIMOVIĆ književnik/pisac 1910. 26. aprila rodio se Meša Selimović u Tuzli, u imućnoj trgovačkoj porodici. "Moji preci su bili age, pučkog porijekla. Ne znam kako su se obogatili, ni kada. Znam kad smo osiromašili: pred prvi svjetski rat. Ali je otac poslije rata opet imao veliku štalu, lijepih konja i uspešno se bavio trgovinom ("Sjećanja"). U kući je bila velika biblioteka (više od pet hiljada knjiga)." U rodnom mestu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Po vlastitom priznanju, najviše je voleo da čita romane Dostojevskog, "čerminal" Emila Zole, dela Maksima Gorkog. 1928. Posle završene gimnazije, dolazi u Beograd. Po očevoj želji, najpre studira rudarstvo, zatim pravo, da bi se konačno, posle dve godine, upisao na Filozofski fakultet (grupa za srpski jezik i jugoslovensku književnost). Profesori su mu bili Bogdan Popović, Pavle Popović, Vladimir Ćorović, Veselin žajkanović, Stjepan Kuljbakin, Aleksandar Belić. Učestvuje u naprednom pokretu. 1934. Diplomira na Filozofskom fakultetu. Vraća se u Tuzlu gde, kao profesor gimnazije, provodi sedam godina. 1941. Po dolasku okupatorskih snaga u Tuzlu, biva odmah uhapšen. 1942. Od marta u partizanima; bio je politički komesar Srebreničkog i Tuzlanskog odreda. 1944. U novembru dolazi u Beograd, u Komisiju za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (direktor te komisije bio je dr. Dušan Nedeljković). 1945. Načelnih je odeljenja za veze sa inostranstvom Komiteta za kulturu vlade FNRJ. 1947. Preseljava se u Sarajevo. Profesor je Više pedagoške škole i pomoćnik direktora Izdavačkog preduzeća "Svjetlost". 1950. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu počinje da predaje realizam i teoriju književnosti, ali nije prihvaćen na konkursu za vanrednog profesora na fakultetu. Nastaje težak period u njegovom životu, "bez i jednog sigurnog dinara, bez posla". Radi na filmskim scenarijima. 1957. Honorarni dramaturg u sarajevskom Narodnom pozorištu, potom direktor Drame Narodnog pozorišta. 1961. Postaje glavni urednik Izdavačkog preduzeća "Svjetlost" u Sarajevu. 1965. Izabran za predsednika Saveza knjižvnika Jugoslavije. 1967. Nagrada NIN-a za roman "Derviš i smrt"; Goranova nagrada za isti roman. 1969. Njegoševa nagrada za roman "Derviš i smrt". 1970. Nagrada AVNOJ. Sada živi u Beogradu. Redovni je član Srpsk akademije nauka i umetnosti (SANU). Dela Meše Selimovića: "Prva četa", (Zora), Zagreb, 1950. "Tišine", (Svjetlost), Sarajevo, 1961. "Tuđa zemlja", (Svjetlost), Sarajevo, 1962. "Magla i mjesečina", (Svjetlost), Sarajevo, 1965. "Derviš i smrt", (Svjetlost), Sarajevo, 1966. "Eseji i ogledi", (Veselin Masleša), Sarajevo, 1966. "Za i protiv Vuka", (Matica srpska), Novi Sad, 1967. "Djevojka crvene kose", (Svjetlost), Sarajevo, 1970. "Pisci, mišljenja, razgovori", (Svjetlost), Sarajevo, 1970. "Tvrđava", (Svjetlost), Sarajevo, 1970. "Ostrvo", (Prosveta), Beograd, 1974. "Sabrana dela" (u 9 knjiga), (Sloboda), Beograd, 1975. "Sabrana dela" (u 9 knjiga), (Otokar Keršovani), Rijeka, 1975.
ko.je.ko.168 max.headroom,
JOVAN DUžIĆ književnik Jovan Dučić (1871 - 1943), književnik; prešao umetnički put od mladog pesnika u provinciji do vodećeg pesnika srpske književnosti jednog razdoblja; akademik. Rođen u Hrupjeli, Trebinje; učiteljsku školu završio u Somboru; službovao po unutrašnjosti; pokrenuo list "Zora" u Mostaru; završio prava u Parizu; u diplomatskoj službi s manjim prekidima od 1912 - 1941; umro u emigraciji u SAD. Njegovo stvaralaštvo sa odlikama kasnog simbolizma znatnih parnasovskih elemenata, izvrsno u versifikaciji, jeziku i plastičnosti slika; udarilo je pečat našoj poeziji uoči I svetskog rata, ali je i kasnije stvarao pesme trajne vrednosti, koje je najzad sam odabrao i redigovao za izdanje svojih "Sabranih dela". Osim pesama, pisao je putopise "Gradovi i himere", aforistiku "Blago cara Radovana", kao i izvrsne eseje o književnosti "Moji saputnici" o Bori Stankoviću, Vidriću, Miloradu Mitroviću, i dr. Iako su ga avangardne pesničke generacije između dva rata napale zbog mondenske i pozerske strane njegovog pesničkog dela, ipak nisu osporavali ni vrednost njegove poezije ni značaj njegovog dela u srpskoj književnosti. Ostala dela: eseji "Staza pored puta", studije "Grof Sava Vladislavić", stihovi i proza "Jutra sa Leutara".
ko.je.ko.169 pstojkov,
ABRAKSAS (AVRAKSAS;ABRASAS) Ime kosmičkog bića u predanju gnostika. Po doktrini Vasilida (sledbenika Vasilida (Bazilida), gnostička sekta iz drugog veka, Sirija), A. je vrhovni vladar neba, gospodar Eona koji u sebi objedinjuje njihove osobine. U Bazilidovom učenju, zbir brojčanih vrednosti sedam grčkih glasova koji tvore ime ŠAĆŠBĆŠRĆŠAĆŠKSĆŠAĆŠSĆ , daje 1+2+100+1+60+1+200 = 365, broj dana u godini ("svo vreme sveta") , kao i broj nebesa ("sav prostor sveta") i broj eona (svaki po jednom nebu) ("sav duhovni svet"). "Kosmički" karakter sedmice kao broja slova u imenu A. ima smisao sadržioca svega. A. ime i njegov lik (biće sa glavom petla koja gleda udesno; telom čoveka koji nosi pripijeni oklop, desnom rukom vitla bič, a levom drži okrugli štit; i nogama oblika zmija), poznati sa mnoštva pronađenih gemma-amuleta, su opšta baština ne samo hrišćanskog gnosticizma, već i celog kasnoantičkog sinkretičkog kultno-magijskog rečnika. U literaturi 20 veka ("Sedam propovedi mrtvima" C.G.Jung; "Demijan" H.Hesse) se simbol A. koristi kao izraz ideja višeg jedinstva dobrih i zlih potencijala ljudske duše. K. Santana je dao jednom svom albumu ime A..
ko.je.ko.170 petrovic,
Slobodan Milosevic Slobodan Milosevic je rodjen u Pozarevcu,20. avgusta 1941. godine. Odrastao je uz majku uciteljicu koja je,iako samohrana i sa velikim drustvenim obavezama,kakve su narocito u godinama posle rata imali mnogi clanovi KPJ-javni radnici,nastojala da svoju decu vaspita u duhu humanih i progresivnih vrednosti.U tom smislu im je i sama sluzila za primer.Osnovnu skolu i gimnaziju zavrsio je u Pozarevcu,a Pravni fakultet (1964.) u Beogradu. Kao ucenik gimnazije i student bio je drustveno veoma angazovan.Bio je glavni urednik gimnazijskih novina;sekretar Fakultetskog komiteta Saveza komunista na Pravnom fakultetu u Beogradu;potpredsednik Studentske organizacije Beogradskog univerziteta i sekretar Univerzitetskog komiteta Saveza komunista Beogradskog univerziteta. Po odlasku sa Univerziteta radio je nekoliko godina u Skupstini grada Beograda,najpre kao savetnik za privredu predsednika grada,a kasnije kao rukovodilac sluzbe za organizaciju informacionog sistema grada Beograda. Najveci deo svog profesionalnog rada proveo je u privredi-"Tehnogasu" i Beogradskoj banci. Profesionalnim politickim radom poceo je da se bavi krajem 1983.godine. Pocetkom 1984.godine izabran je za predsednika Gradskog komiteta Saveza komunista,a na funkciju predsednika CK SK Srbije izabran je 1986. godine. Za vreme nemira siptarskih sovinista i secesionista na Kosovu i Metohiji proslavio se recenicom:"Niko ne sme da bije narod".Vec nekoliko godina posle,9.marta 1991. godine,posle decembarskih izbora na kojima pobedjuje i postaje prvi posleratni predsednik Republike,istu misao gazi i salje na demonstrante i omladinu suzavac,vodu,pendreke,tenkove koji su sve gazili. Njegova zena prof.dr.Mira Markovic u javnosti veoma omiljena zbog cveta u kosi,pisac je veoma znacajnih ucbenika i knjiga o socijalizmu. Slobodan Milosevic trenutno zivi i radi trenutno u Beogradu na Dedinju. Biografiju sacinio Petrovic M. Zoran.
ko.je.ko.171 squsovac,
General armije Veljko Kadijević (zvanična biografija) Dosadašnji savezni sekretar za narodnu odbranu general armije Veljko Kadijević rodjen je 1925. godine u Glavini kod Imotskog. Po nacionalnosti je Jugosloven. U narodnooslobodilački pokret se uključio 1943. godine. posle drugog svetskog rata na službi u JNA bio je profesor na vojnoj akademiji, komandnim dužnostima u operativnom sastavu JNA, zamenik načelnika generalštaba i pomoćnik saveznog sekretara za narodnu odbranu. Za saveznog sekretara za narodnu odbranu Veljko Kadijević je imenovan u maju 1988. godine, u vladi Branka Mikulića. Završio je najviše vojne škole, a školovao se i na američkoj vojnoj akademiji u West Pointu.
ko.je.ko.172 squsovac,
General-pukovnik Blagoje Adžić (zvanična biografija) Dosadašnji načelnik generalštaba Oružanih snaga SFRJ, general-pukovnik, Blagoje Adžić rodjen je 1932. godine u Pridvorici kod Gackog, Republika Bosna i Hercegovina. General Adžić je po nacionalnosti Srbin. Završio je najviše vojne škole u Jugoslaviji, a školovao se i u inostranstvu. U Jugoslovenskoj Narodnoj Armiji obavljao je mnoge odgovorne dužnosti, a načelnik generalštaba Oružanih Snaga SFRJ postao je 21. septembra 1989. godine, posle odlaska u penziju general-pukovnika Stevana Mirkovića.
ko.je.ko.173 squsovac,
Ove dve ličnosti su po mom mišljenju vrlo zadužile civilizaciju, pa sam ih zato stavio ovde! ;))
ko.je.ko.174 balinda,
čIVANA čANKA STOKIĆ glumica Rođena je 24. januara 1888. godine u Rabrovu (istočna Srbija). žlanica Narodnog pozorišta u Beogradu, najpopularnija glumica svog vremana. Iako je uspešno igrala i dramske i ostale glumačke uloge, zapažen domet postigla je u karakternoj komici. Spontanost i svežina izražavanja bile su glavne odlike njene sugestivne glume. Najveći uspeh imala je u nacionalnom repertoaru, naročito u komedijama, iako se isticala i u stranom repertoaru, pa i kao odlična subreta. Umela je svojom igrom da razgali čoveka u smehu do suza. žuvene su njene uloge u Nušićevoj Gospođi ministarki i Molijerovom Uobraženom bolesniku. Umrla je Beogradu 22. jula 1947. godine.
ko.je.ko.175 balinda,
SIMO MATAVULJ književnik Rođen je 14. septembra 1852. godine u Šibeniku. Učitelj, nastavnik gimnazije, nadzornik osnovnih škola. žlan Srpske kraljevske akademije. Jedan je od najboljih i najvećih predstavnika srpskog realizma, pripovedač i romansijer. Napisao je velik broj pripovedaka i objavio zbirke: Iz Crne Gore i Primorja, Iz primorskog života, S mora i planina, Sa Jadrana, Beogradske priče i dr. Njegovi romani Bakonja fra Brne i Uskok spadaju u najbolje romane onog vremena. Pisao je i drame: Na slavi, Zavjet, kao i zapažene putopise. Bavio se i prevodom klasika sa francuskog. Umro je u Beogradu 20. februara 1908. godine.
ko.je.ko.176 balinda,
ĐORĐE STRATIMIROVIĆ general Rođen je 7. februara 1822. godine u Novom Sadu. Završio je Vojnu inžinjerijsku akademiju u Beču. Deputat vojvođanskih Srba na Ugarskom saboru u Požunu, član Državnog sabora u Pešti, na kome je najenergičnije zastupao srpske zahteve za autonomijom Vojvodine. Predsednik karlovačkog Glavnog odbora, vrhovni zapovednik srpske narodne vojske i privremeni predvoditelj srpskog naroda - vrhovni vožd u buni (1848-1849). U svim bitkama koje je vodio protiv Mađara izašao je kao pobednik, a često je dolazio u sukob sa patrijarhom Rajačićem. Posle svršetka rata sa Mađarima, austrijski car ga penzioniše iz političkih razloga, kao generala u 36. godini. Za vreme Srpsko-turskog rata (1876-77) komandovao je srpskim jedinicama kod Bele Palanke. Objavio je raspravu Die Reformen in der Turkei. Napisao je Uspomene koje su posmrtno objavljene. Umro je u Beču 15. decembra 1908. godine.
ko.je.ko.177 balinda,
MILOVAN GLIŠIĆ književnik Rođen je 6. januara 1847. godine u Gradacu (kraj Valjeva). Studirao je tehniku i filozofiju. Bio je urednik Srpskih novina, korektor u Državnoj štampariji, dramaturg narodnog pozorišta i pomoćnik upravnika Narodne biblioteke. Bavio se i politkom, kao pristalica Svetozara Markovića zatvaran je zbog pisanja članaka i širenja socijalističke literature. I njegove pripovetke predstavljaju umetničku primenu ideja Svetozara Markovića. Izvanredan pripovedač i dramski pisac. Jedan od osnivača realizma u srpskoj književnosti. Pisao je neposredno i toplo i malo je ko voleo selo kao on. Poznate su njegove pripovetke "Prva brazda", "Redak zver" i "Glava šećera". Dva njegova pozorišna komada (Dva cvancika i Podvala) još uvek su na repertoaru srpskih pozorišta. Istakao se i kao prevodilac sa ruskog, nemačkog i francuskog. Preveo je 31 pozorišni komad i više romana: Mrtve duše, Taras Buljba, Oblomov, Rat i mir, Kolomba, Šagrinska koža i dr. Umro je u Dubrovniku 20. januara 1908. godine.
ko.je.ko.178 balinda,
IVAN TABAKOVIĆ slikar Rođen je 10. decembra 1898. godine u Aradu (Rumunija). Studirao je u Budimpešti, Zagrebu i Minhenu. Profesor Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu, aktivan u grupi "Zemlja", član Srpske akademije nauka i umetnosti. Slikao je senzibilne realističke portrete, mrtve prirode, socijalno angažovane slike, pravio je maštovite kolaže, a bavio se i keramikom. Dobio je više domaćih i stranih priznanja. Umro je u Beogradu 27. juna 1977. godine.
ko.je.ko.179 balinda,
SVETOZAR MARKOVIĆ političar Rođen je 9. septembra 1846. godine u Zaječaru. Socijalistički prvak i osnivač socijalističkog pokreta u Srbiji. Nosilac teze o socijalizmu. Politički program bazirao je na najsavremenijim demokratskim načelima. Pokrenuo je list Radnik, prvi socijalistički list na Balkanu, a osnovao je i uređivao Javnost, Glas javnosti i Oslobođenje. Bio je teoretičar zadrugarstva i osnivač zanatsko-potrošačkih zadruga u Srbiji. Socijalističkim idejama suprotstavio se politici i postupcima vladajuće oligarhije, što mu donosi hapšenje i progonstvo. To će mu vremenom narušiti i inače nežno zdravlje. Pisao je mnogo, uglavnom političke rasprave, a glavno mu je delo Srbija na Istoku. Umro je u Trstu 26. februara 1875. godine.
ko.je.ko.180 balinda,
ILIJA GARAŠANIN državnik Rođen je 16. januara 1812. godine u Garašima (Šumadija). Školovao se u Zemunu i naučio nemački. Stupa u službu kod kneza Miloša koji ga postavlja za šefa svoje regularne vojske. Kao pomoćnik ministra unutrašnjih dela izradio je opsežan program nacionalne politike Srbije, poznat kao Načertanije, u kojem preporučuje naslon na Francusku i Englesku, a u Austriji vidi neprijatelja srpske države. Bio je ministar unutrašnjih dela (1843-1852, 1858), predsednik vlade i ministar spoljnih poslova (1861-1867) i počasni član Srpskog učenog društva. Najzaslužniji je za stvaranje saveza balkanskih zemalja protiv Turske. Za vreme njegovog predsednikovanja Turci su predali Srbima utvrđene gradove: Beograd, Šabac, Soko, Užice, Smederevo i Kladovo. Posle ubistva kneza Mihaila podnosi ostavku i povlači se u Grocku, gde je skromno živeo. Umro je u Beogradu 10. juna 1874. godine.
ko.je.ko.181 sasa.m,
Šešelj N. Vojislav,predsednik Glavnog odbora Srpske radikalne stranke i predsednik Centralne otadžbinske uprave Srpskog četničkog pokreta (četnički vojvoda);poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije (r.11.10.1954,Sarajevo).Srbin,pravoslavne vere. Završio pravni fakultet i doktorirao odbranivši disertaciju Politička suština militarizma i fašizma,prilog analizi marksističke kritike političkih oblika građanske autokratije.Bio je docent Univerziteta u Sarajevu (do 1982) i naučni saradnik u Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka u Sarajevu (do 1984). Objavio 14 knjiga i 3 brošure (veći broj u samizdatu) od kojih su značajnije:Vrijeme preispitivanja (1986) , Sumrak iluzija (1986) , Demokratija i dogma (1987) ,Pledoaje za demokratski ustav (1988) , Debrozovizacija društvene svijesti (1990). Mnoga izdanja su zabranjivana, autor je više puta hapšen, osuđivan i zatvaran (godine 1984 zbog neobjavljenog rukopisa osuđen u Sarajevu na 8 godina robije,od kojih je izdržao gotovo dve). Na studijskim usavršavanjima boravio na Univezitetu u Manhajmu (1975), Univerzitetu u Grajfsfaldu (1977) i u Mičigenu (Asocijacija državnih koledža Velike Doline, 1978).Za poslanika izabran u beogradskoj opštini Rakovica (nakon smrti kniževnika i poslanika Miodraga Bulatovića). Govori engleski i ruski.
ko.je.ko.182 sasa.m,
BOčOVIĆ RADOMAN,predsednik vlade Republike Srbije,bivši predsednik Izvršnog Veća Vojvodine ,poslanik u Saveznoj skupštini i Narodnoj skupštini Republike Srbije;redovni profesor Ekonomskog fakulteta u Subotici (r.10.1.1953). Crnogorac,pravoslane vere. Završio Ekonomski fakultet,a potom magistrirao i doktorirao u oblasti ekonomskih nauka.Objavio je knjige (samostalno ili u koautorstvu) Politička ekonomija I-II (1989) , Akumulacija-privredni razvoj (1988) , Oblici svojine u socijalizmu (1988) , Problemi reforme privrednog sistema SFRJ (1989).Na studijskim usavršavanjima boravio na Univerzitetu Karl Marx u Budimpešti i Univerzitetu M.L. King u Haleu.Za poslanika Narodne skupštine Srbije izabran u 189. izbornoj jedinici (Novi Sad VI) ,kao kandidat SPS.Govori ruski,a služi se engleskim.
ko.je.ko.183 petrovic,
>>>> Seselj N. Vojislav,predsednik Glavnog odbora Srpske >>>> radikalne stranke i predsednik Centralne otadzbinske >>>> uprave Srpskog cetnickog pokreta (cetnicki >>>> vojvoda);poslanik u Narodnoj skupstini Republike Srbije >>>> (r.11.10.1954,Sarajevo).Srbin,pravoslavne vere. Seselj Vojislav,cetnicki cosavi vojvoda bez brade,titulu vojvode dobio od lickog cetnickog vojvode Momcila Djujica. U svojim burnim pocecima demokratske borbe bio je stvarno nekoliko puta hapsen,za vreme decembarskih poslednjih izbora proveo je veliki deo svoje predizborne kampanje u zatvoru,i za to moze da zahvali komunistima,medjutim ovo sam naveo ne zato da g. Seselja proglasimo prometejidom jer to de facto i nije,jer ubrzo od pompeznog cetnickog vojvode,koji se zalagao za veliku Srbiju,menja naglo kurs i zalaze se za Yugoslaviju!Kakav apsurd gorepomenuti postaje clan upravnog odbora kosovske elektroprivrede, profesor pristinskog Univerziteta,glasnogovornik g.Milosevica, protivu je demokratske opozicije........... >>>> Govori engleski i ruski. Pa imao je bogami dobrog ucitelja,a osim toga nedavno kada je bio u Spaniji pokazalo se kako parla jezike ali kako i mesetari srpskom krunom!
ko.je.ko.184 petrovic,
>>>> BOZOVIC RADOMAN,predsednik vlade Republike Srbije,bivsi >>>> predsednik Izvrsnog Veca Vojvodine ,poslanik u Saveznoj >>>> skupstini i Narodnoj skupstini Republike Srbije;redovni >>>> profesor Ekonomskog fakulteta u Subotici (r.10.1.1953). >>>> Crnogorac,pravoslane vere. Pravoslane????Apsolutno!Ja sam radoman partizan i imam dva roga i borim se protiv boga. >>>> Zavrsio Ekonomski fakultet,a potom magistrirao i >>>> doktorirao u oblasti ekonomskih nauka.Objavio je knjige >>>> (samostalno ili u koautorstvu) Politicka ekonomija I-II >>>> (1989) , Akumulacija-privredni razvoj (1988) , Oblici >>>> svojine u socijalizmu (1988) , Problemi reforme >>>> privrednog sistema SFRJ (1989).Na studijskim >>>> usavrsavanjima boravio na Univerzitetu Karl Marx u >>>> Budimpesti i Univerzitetu M.L. A gde bi drugo boravio nego na nekakvom univerzitetu..... >>>> kandidat SPS.Govori ruski,a sluzi se engleskim. Svi oni imaju istog ucitelja.I svi govore isto.Jer iste su godine svi bili rodjeni,isto su im tekli dani,na iste svecanosti zajedno su vodjeni,od svih bolesti svi pelcovani, i svi da bog da umrli u istom danu!!!!!!!!!!!!!!
ko.je.ko.185 balinda,
>> Šešelj N. Vojislav..... >> ..... >> Govori engleski i ruski. ....i mrcvari srpski. ;)
ko.je.ko.187 zolika,
!:>> Šešelj N. Vojislav..... !:>> ..... !:>> Govori engleski i ruski. !: !: ....i mrcvari srpski. ;) """""""""""""" Ja bih vekao da mvcvavi svpski!
ko.je.ko.188 spantic,
> ....i mrcvari srpski. ;) Pa daj Balinda, nemoj molim te. Prebaci komentare u RAZNO. Ostavimo barem korisne informacije ovde. A ostalo ili razno ili briši.
ko.je.ko.189 ilazarevic,
█ Svi oni imaju istog ucitelja.I svi govore isto.Jer iste █ su godine svi bili rodjeni,isto su im tekli dani,na iste █ svecanosti zajedno su vodjeni,od svih bolesti svi pelcovani, █ i svi da bog da umrli u istom danu!!!!!!!!!!!!!! Ova tema je predviđena za pisanje o koliko-toliko istorijskim ličnostima (što Kradoman sigurno jeste, dal' pozitivna ili negativna, procenite sami :) Bilo bi dobro da se komentari prebace negde, to može da uradi pisac ili moderator. PS. Ovo je ipak conf. CIVILIZACIJA, može barem u njoj da se reaguje manje impulsivno.
ko.je.ko.191 sasa.m,
MIĆUNOVIĆ M. DRAGOLJUB, predsednik Demokratske stranke; poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije;redovni profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i naučni savetnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju (r.14. VII 1930, Merdare,Srbija). Srbin Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu i odbranio doktorsku disertaciju "Logika i sociologija" (objavljena kao knjiga 1971).Bio je profesor u učiteljskoj školi,a na Filozofskom fakultetu (Odeljenje za sociologiju) predavao od 1960,u svim nastavničkim zvanjima.Godine 1975. Odlukom Skupštine SR Srbije udaljen je sa Univerziteta zbog "moralno-političke nepodobnosti",zajedno sa grupom profesora.Iako su kasnija sudska rešenja utvrdila neustavnost takve odluke,sama Odluka nikada nije povučena.Od 1990. ponovo je u redovnoj nastavi na Filozofskom fakultetu
ko.je.ko.192 sasa.m,
=> MIĆUNOVIĆ M. DRAGOLJUB, predsednik Demokratske => stranke; .................................. => neustavnost takve odluke,sama Odluka nikada nije => povučena.Od 1990. ponovo je u redovnoj nastavi na => Filozofskom fakultetu... Evo nastavka: Objavio više radova u časopisima za filozofiju u sociologiju, kao i knjige:"Nauka i filozofija" (1963),"Birokratija i javnost" (1965),"Sociologija" (1971),"Socijalna filozofija" (1989). Radovi su mu prevođeni na engleski,nemački,francuski i španski.Na stufijskom usavršavanjima boravio u Francuskoj,Nemačkoj,Engleskoj i SAD (stipendija Fondacije Aleksander von Humboldt).Za poslanika izabran u 6.izbornoj jedinici (Stari grad II).Govori nemački, ruski i francuski.
ko.je.ko.193 balinda,
FELIX MENDELSSOHN-BARTHOLDY kompozitor Rodio se u Hamburgu 3. februara 1809. Iako mišljenja o vrednosti dela ovog nemačkog kompozitora, pijaniste i dirigenta nisu nikada bila jednodušna kao kad je reč o Bach-u, Mozart-u ili Beethoven-u, nesummljiv je sud da spada u red najznačajnijih kompozitora XIX veka. U prilog ovome govori i njegova prerana smrt. (4. novembar 1847. Leipzig) Nagla smrt voljene sestre Fanny duboko ga je potresla i on ubrzo umire od moždane kapi.
ko.je.ko.194 balinda,
BRANKO LAZAREVIĆ književni kritičar Rođen je 25. decembra 1883. godine u Vidinu (Bugarska). Studirao je prava u Parizu, a diplomirao književnost na filozofskom fakultetu u Beogradu. Bavio se književnom, pozorišnom i likovnom kritikom. Uređivao je Novo vreme, Srpske novine i njihov književni dodatak Zabavnik. Učestvovao je u oba balkanska rata i u Prvom svetskom ratu, a posle rata je diplomata. Pored tri knjige Impresija iz književnosti objavio je i: Prolegomena za jednu teoriju estetike, Filozofija kritike i drugi eseji, Tri najviše jugoslovenske vrednosti i dr. Posle Drugog svetskog rata počeo je da objavljuje tek početkom sedamdesetih godina u Savremeniku i Književnim novinama. Umro je u Herceg-Novom 6. oktobra 1968. godine.
ko.je.ko.195 balinda,
RASTKO PETROVIĆ književnik Rođen je 16. maja 1898. godine u Beogradu. U Prvom svetskom ratu kao đak prelazi preko Albanije. Završava prava u Parizu. Između dva rata radio je u poslanstvima u Vatikanu, Rimu, žikagu i Vašingtonu. Jedan je od najoriginalnijih književnih talenata prve polovine XX veka. Autentičan temperament, silovit i senzibilan. Pisao je pesme, pripovetke, romane, putopise i umetničke kritike. Poznata su mu dela: romani Burleska Gospodina Peruna Boga Groma, Sa silama nemerljivim i Dan šesti, zbirka pesama Otkrovenje, lirska proza Ljudi govore, putopis Afrika i dr. Umro je u Vašingtonu 15. avgusta 1949. godine.
ko.je.ko.196 balinda,
RADOMIR PUTNIK vojvoda Rođen je 12. januara 1847. godine u Kragujevcu. Završio je Vojnu akademiju i kao kapetan istakao se u ratu sa Turcima (1876), naročito u borbama na Javoru, Šiljegovcu, Kaoniku i Đuniskim visovima, koje je ogorčeno napadao čuveni turski vojskovođa Osman-paša. Za pokazanu hrabrost unapređen je u čin majora. U drugom ratu sa Turcima (1877) zauzima Pirot i učestvuje u oslobađanju Vranja i Giljana. U ratu sa Bugarima (1885-1886) učestvuje kao načelnik štaba Dunavske divizije, a posle rata je profesor Više vojne akademije, te komandant Šumadijske divizijske oblasti. Sudija Kasacionog suda. Kao izvanredan vojni pisac napisao je poznato delo Đeneralštabna služba mirnog i ratnog doba. Od 1903, kada je proizveden za generala, u više mahova je načelnik Generalštaba, a zatim vojni ministar (1904-1905, 1907-1908, 1912). Balkanski ratovi zatekli su ga na položaju načelnika štaba Vrhovne komande. Jedan je od najzaslužnijih za briljantne pobede srpske vojske nad Turskom i oslobođenje Južne Srbije i Makedonije, kada postaje i vojvoda. U Prvom svetskom ratu, iako bolešljiv i star, kao načelnik štaba Vrhovne komande, rukuje operacijama srpske vojske koja postiže pobede nad austrougarskom vojskom na Jadru i Ceru, a zatim i u bitkama na Rudniku, Suvoboru, Kolubari i Beogradu. Pošto je sa vojskom prešao snežnu Albaniju, potpuno iznuren umro je u Nici 4. maja 1917. godine.
ko.je.ko.197 balinda,
MODEST PETROVIž MUSORGSKI kompozitor (Karevo, Pskovska gubernija) Rodio se 21. marta 1839. godine. U pismu slikaru I. Rjepinu Musorgski kaže: "Ja hoću da uobličim narod. Spavam i vidim ga, jedem i razmišljam o njemu, pijem, a on mi se ukazuje, on jedini, potpun, velik, neulepšan i bez pozlate." Umro je Petrogradu 28. marta 1881. Na jednom mestu je rekao: "čivot, ma gde se pojavio, istina, ma kako bila gorka, smela, iskrena reč dobačena ljudima u lice - eto moga pravca, to ja hoću i tu bih se bojao da ne promašim".
ko.je.ko.198 balinda,
JAŠA PRODANOVIĆ političar Rođen je 10. aprila 1867. godine u žačku. Posle gimanzije završio je prirodno-matematički odsek na Velikoj školi u Beogradu. Jedan od prvaka Samostalne stranke, ministar narodne privrede (1909-1911), koji će kroz Skupštinu sprovesti Zakon o radnjama, kojim su stvorene radničke i druge komore i uvedeno zaštitno radničko zakonodavstvo. Osnivač je Republikanske stranke (1921), kojoj je bio šef do smrti. Narodni poslanik, član Srpske kraljevske akademije. Bio je urednik Narodne misli, Odjeka i Glasnika Profesorskog društva, član osnivačkog i redakcionog odbora Dela i Srpskog književnog glasnika, sarađivao skoro u svim književnim i političkim listovima. Objavio je dve antologije narodnih pesama i pripovedaka, priredio celokupna dela više srpskih pisaca. Posle Drugog svetskog rata bio je takođe narodni poslanik i ministar, a jedno vreme i potpredsednik vlade FNR Jugoslavije. Objavio je više zapaženih dela: Ustavni razvitak i ustavne borbe u Srbiji, Vuk Karadžić i Miloš Obrenović, Naši i strani, Naša narodna književnost, Istorija političkih stranaka i struja u Srbiji itd. Umro je u Beogradu 1. juna 1948. godine.
ko.je.ko.199 hercog,
Petar Konjović kompozitor (1883 - ) Jedan je od najznačajnijih savremenih srpskih kompozitora, čije je područje stvaralaštva uglavnom opera : "čenidba Miloševa" ("Vilin veo"), "Knez od Zete", narodna op- era "Koštana" i komična opera "Seljaci". Pored ovih opera po- menućemo simfonijsku poemu "Makar žudra", a od vokalnih zbirku narodnih pesama "Moja zemlja", "Vragolan" itd. Hercog
ko.je.ko.200 hercog,
Bedžih Smetana kompozitor (1824 - 1884) žeški kompozitor, tvorac nacionalne opere, me- đu kojima su najpoznatije "Prodana nevesta", "Dalibor", "Libuše". Među mnogobrojnim kompozicijama ističu se 6 simfonijskih poema pod nazivom "Moja domovina", zatim gudački kvartet "Iz mog ži- vota" itd. Hercog
ko.je.ko.201 hercog,
Petar Ilič žajkovski kompozitor (1830 - 1893) žajkovski je jedan od najpopularnijih i najpo- znatijih ruskih kompozitora. Među simfonijama poznate su IV, V i VI "Patetična", zatim klavirski koncert b-mol, violinski koncert d-dur, a od opera "Evgenije Onjegin", "Pikova dama", balet "La- budovo jezero" kao i dečja bajka "Krcko Orašćić". Hercog
ko.je.ko.202 hercog,
Kamij Sen-Sans kompozitor (1835 - 1921) Francuski kompozitor. Među operama najznača- jnija mu je "Samson i Dalila". Pored opera pisao je simfonije, koncerte za klavir, violinu, violončelo i druge instrumente, za- tim mnoga vokalna dela itd. Njegovo popularno delo je i "Karne- val životinja". Hercog
ko.je.ko.203 balinda,
>> Bedžih Smetana >> kompozitor Zahvalan sam na aktivnom učešću u ovoj sve popularnijoj temi. Nadam se da mi nećeš zameriti ako dopunim pre svega zbog datuma? ------------------------------- BEDRICH SMETANA češki kompozitor (Litomyšl) Rodio se 2. marta 1824. godine. U četvrtoj godini počeo učiti violinu, a ubrzo i klavir. U sedmoj već svira javno, a u osmoj sam beleži svoje kompozicije, većinom za klavir. Sa šesnaest godina prvi put sluša Liszta što presudno utiče na čitav njegov život. Umro je 12. maja 1884. godine, u duševnoj bolnici u Pragu, potpuno pomračenog uma. Uprkos naglo i nepovratno izgubljenom sluhu i najdubljem očajanju, sa bednom penzijom, poslednjih 10 godina svog života proveo je u najintezivnijem stvaralačkom radu.
ko.je.ko.204 balinda,
PJOTR ILJIž žAJKOVSKIJ ruski kompozitor (Kamsko-Votkinsk) Rodio se 7. maja 1840. godine. Od najranijeg detinjstva bio je izuzetno nervno osetljiv. Materijalno nezavistan život omogućila mu je izdašna i stalna novčana pomoć izvesne imućne ljubiteljice muzike. To je Nadežda von Meck koja se oduševljavala njegovom umetnošću. Razvilo se jedno neobično prijateljstvo; po njenoj izričitoj želji nisu se nikada lično upoznali; saobraćali su jedino putem pisama. U Petrogradu, na vrhuncu slave, poznat i cenjen u Evropi i u Americi, uznenada je od kolere 6. novembra 1893. godine. Bio je nestalan i nemiran, bolesno osetljiv. Verovao je da ljudskim životom upravlja sudbina, nemilosrdni fatum, koji sprečava pojedinca da postigne zadovoljstvo i sreću. Neispunjena čežnja, da stekne unutrašnji mir osnovna je tragika njegovog života i, kao najznačajnija psihološka karakteristika, očituje se u njegovom stvaralačkom opusu.
ko.je.ko.205 hercog,
Ivo Lotka Kalinski (1913 - ) Savremeni hrvatski kompozitor, sada profesor na Muzičkoj aka- demiji u Zagrebu. Među mnogim operama ističu se "Matija Gubec", "Analfabeta", radio-opera rađena po libretu Nušićevog komada, "Pu- tovanje", prva jugoslovenska televizijska opera, zatim kantate "Hrvatska hronika", "Kerempuhova pesem" itd. Hercog
ko.je.ko.206 hercog,
Nadam se da mi niko neće zameriti što ovde navodim i slovenačke i hrvatske kompozitore. Navodiću sve kompozitore za koje nađem poda- tke bez obzira na nacionalnu pripadnost. Ako nekome to nije pravo, mislim da greši. Umetnik je umetnik, ma odakle on bio. Hercog
ko.je.ko.207 hercog,
Mihovil Logar (1902 - ) Savremeni srpski kompozitor, profesor Muzičke akademije u Beogradu. Među mnogim njegovim delima pomenućemo opere "Pokondi- rena tikva", "žetrdesetprva" i dr., balet "Zlatna ribica", kanta- te "Plava grobnica", "četvarite", simfonijsku sliku "Primorje", koncerte za violinu i klavir, masovne i solo pesme itd. Hercog
ko.je.ko.208 hercog,
Jakov Gotovac (1895 - ) Savremeni hrvataki kompozitor i dirigent, poznat po operi "Ero s onoga sveta". Pored opera značajnija su mu dela "Simfoni- jsko kolo" i "Orači", a od vokalnih "Jadovanka za teletom", "Pri- morska svita", "Pesme obnove" itd. Hercog P.S. ako se neke godine ne slažu kod pojedinih kompozitora dopunite ih ili ispravite
ko.je.ko.209 ivans,
* ................ Umetnik je umetnik, ma odakle on bio. Apsolutno!
ko.je.ko.210 balinda,
STEFAN NEMANjIĆ PRVOVENžANI veliki župan i kralj Srednji Nemanjin sin. Na presto je došao kada se otac odrekao prestola u njegovu korist i otišao u manastir. Bio je veliki župan srpski od 1196. sve dok ga papa nije krunisao za kralja (1217). Za vreme njegove vladavine Srbija je dobila crkvenu samostalnost (1219) i još više se proširila. Napisao je čitije Svetog Simeona (Nemanje), svoga oca, i podigao mnoge manastire. Umro je 24. septembra 1228. godine.
ko.je.ko.211 balinda,
SAVA TEKELIJA pravnik Rođen je 17. avgusta 1761. godine u Aradu. Prvi doktor pravnih nauka u Srbiji, vođa i predstavnik vojvođanskih Srba na Ugarskom saboru, predsednik Matice srpske. Narodni dobrotvor koji je svoju imovinu zaveštao za školovanje srpske omladine (1838), preko zadužbine "Tekelijanum" koja je postojala sve do 1914. Umro je u Aradu 21. septembra 1842. godine.
ko.je.ko.212 balinda,
ZAHARIJE STEFANOVIĆ ORFELIN književnik Rođen je 1726. godine u Vukovaru. Jedan od najznačajnijih srpskih književnika i gravera XVIII veka, član bečke Umetničke akademije. Pokrenuo je prvi srpski časopis Sloveno-serbski magazin (1768), napisao je Večiti kalendar, u kojem se prvi put kod nas govori o prirodnim naukama. Galvna su mu istorijska dela: Plač Serbiji i čivot Petra Velikog. Bio je nenadmašan kaligraf i bakrorezac. Crtao je portrete, pejzaže, kompozicije, medaljone, a radio je i grbove i geografske karte. Umro je na Isajlovu (kod Novog Sada) 19. januara 1785. godine.
ko.je.ko.213 balinda,
PROTA MATEJA NENADOVIĆ državnik i pisac Rođen je 1777. godine u Brankovini. Sin Aleksin, otac Ljubomirov. Prota, vojvoda, ustanički diplomata i pisac. U borbama sa Turcima pokazao je izvanredno junaštvo. Bio je srpski izaslanik na austrijskom i ruskom dvoru. Prvi predsednik Praviteljstvujuščeg sovjeta i Vrhovnog suda Srbije, član Društva srpske slovesnosti. Posle propasti Srbije prešao je u Austriju, ali se kasnije vratio u Srbiju, u državnu upravu. žuveni su njegovi Memoari, kao književno delo i izvanredna građa za istoriju Prvog srpskog ustanka. Umro je u Valjevu 29. novembra 1854. godine.
ko.je.ko.214 balinda,
PLATON ATANACKOVIĆ vladika Rođen je 12. jula 1788. godine u Somboru. Kršteno ime mu je Pavle. Vladika budimski i bački. Mađari su ga u početku pokreta 1848. odredili da upravlja pravoslavnom crkvom u Austriji. Kasnije je prišao srpskom pokretu i borio se za autonomnu Srpsku Vojvodinu u Ugarskoj. Predsednik Matice srpske u Novom Sadu i narodni prosvetni dobrotvor. Bio je protivnik Vukovog pravopisa. Bavio se književnošću (preveo je Bibliju). Umro je u Novom Sadu 9. aprila 1867. godine.
ko.je.ko.215 balinda,
TEODOSIJE mitropolit Rođen je 30. januara 1815. godine u Baji. Pravnik, profesor i rektor Bogoslovije u Beogradu. Poglavar Srpske pravoslavne crkve koji je imao znatnu ulogu u razvoju Srbije u prošlom veku. Umro je u Beogradu 27. februara 1892. godine.
ko.je.ko.216 balinda,
ALEKSANDAR KARAĐORĐEVIĆ knez Rođen je 29. septembra 1806. godine u Topoli. Sin Karađorđa, vođe Prvog srpskog ustanaka. Posle propasti Srbije (1813) sa ocem je prešao u Austriju. U Srbiju se vratio 1839, knez Mihailo ga je uzeo za svog ađutanta. Kada su ustavobranitelji srušili kneza Mihaila (1842), dolazi na kneževski presto Srbije. Za vreme njegove vladavine učinjen je vidan napredak na zakonodavnom i prosvetnom polju. Otvorio je u Srbiji više od 200 novih škola i Licej koji će ubrzo postati "Veliko učilište". Pomogao je osnivanje Društva srpske slovenosti (1841) i početak rada Narodne biblioteke (1853). Za vreme borbe Srba i Mađara u Vojvodini (1848) pomagao je borbu Srba, za stvaranje i samostalnost Srpske Vojvodine, kako u ljudstvu tako i materijalno. Godine 1844. donosi Građanski zakon, a 1853. i zakonik o Građanskom sudskom postupku. Iako je pomagao prosvetu i sudstvo, zbog surove birokratije koju je pokrivao svojim autoritetom, narod mu je na Svetoandrejskoj skupštini uskratio vlast (1858), pa je prešao u Austriju. Umro je u Temišvaru 22. aprila 1885. godine.
ko.je.ko.217 balinda,
RADIVOJE KAŠANIN matematičar Rođen je 21. maja 1892. godine u Belom Manastiru. Studirao je u Beogradu i Parizu. Doktor nauka, profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Osnivač i upravnik Matematičkog instituta SANU. Kao dobrovoljac učestvovao je u Prvom svetskom ratu, u borbama u Dobrudži i Besarabiji, a istakao se i prilikom proboja Solunskog fronta. Odlikovan je mnogim značajnim, domaćim i stranim odlikovanjima. Objavio je više studija iz teorije funkcija, mehanike i diferencijalnih jednačina, kao i nekoliko univerzitetskih udžbenika (Viša matematika, I-II). Umro je u Beogradu 30. oktobra 1989. godine.
ko.je.ko.218 balinda,
JOVAN AVAKUMOVIĆ državnik Rođen je 1. januara 1841. godine u Beogradu. Pravnik i političar. Pripadao je Liberalnoj stranci. žlan Srpske kraljevske akademije. Upravnik grada Beograda, ministar pravde (1880, 1887) i inostranih poslova, te predsednik srpske vlade (1892-1893, 1903). Sarađivao je sa oficirima koji su izvršili prevrat 1903. Posle ubistva kralja Aleksandra Obrenovića obrazovao je novu vladu. Objavio je više radova iz krivičnog prava, kao i prvi srpski sistematski udžbenik iz te oblasti (Teorija kaznenog prava). Umro je u Beogradu 3. avgusta 1928. godine.
ko.je.ko.219 balinda,
STOJAN ARALICA slikar Rođen je 24. decembra 1883. godine u Škarama (kod Otočca). Slikarstvo je studirao u Rimu, Minhenu i Parizu. U Zagrebu je imao privatnu slikarsku školu. žlan Srpske akademije nauka i umetnosti, nosilac brojnih priznanja. Izlagao je u mnogim galerijama po zemlji i inostranstvu. Slikao je predele, portrete i kompozicije u duhu pariskog postimpresionizma i lirske apstrakcije. Važne su njegove slike: Motiv iz Lošinja, čena sa slamnim šeširom, Portret B. Petronijevića, Put i dr. Umro je u Beogradu 4. februara 1980. godine.
ko.je.ko.220 balinda,
LUKA LAZAREVIĆ vojvoda Rođen je 1774. godine u Svileuvi (kod Šapca). Sveštenik. U Prvom srpskom ustanku naročito se istakao u boju na Mišaru (1806), kada je u odsudnom momentu razbio Turke svojom konjicom. Više puta je u bojevima ranjavan. Posle oslobođenja Šapca postavljen je za komandanta. Srbiju je napustio 1813, vratio se 1832, a naimenovan je za člana Državnog saveta 1842. Umro je u Šapcu 29. aprila 1852. godine.
ko.je.ko.221 balinda,
TEODOR episkop Rođen je sredinom prve polovine XVI veka. Vršački episkop. Učestvovao u organizovanju ustanka Srba protiv Turaka (Banatska buna) koji je predvodio Sava Temišvarac. Kada je ustanak krvavo ugušen i velik broj Srba pobegao u Erdelj, Turci su ga uhvatili, mučili i živog odrali 1594. godine.
ko.je.ko.222 balinda,
ĐURAĐ II STRACIMIROVIĆ BALŠIĆ župan Sin Stracimira Balšića, oženjen kćerkom kneza Lazara, gospodar Zete (1385-1403). Pao je u ropstvo i morao Turcima da ustupi Skadar i okolinu. Međutim, kada se otkupio i oslobodio, zaratio je protiv Turaka i povratio ustupljene krajeve (1395). Kasnije je i proširio svoju državu. Povremeno se oslanjao na Turke, ali se na kraju priklonio Mlečanima. Umro je 1403. godine.
ko.je.ko.223 balinda,
VOJISLAV TURINSKI operski pevač Rođen je 1886. godine. Osnivač srpske operske scene u Novom Sadu, član Narodnog pozorišta u Beogradu. Otvorio je još i Dečije pozorište (1924) i Slobodno pozorište (1925), koje je na repertoaru imalo vodvilje i operete. Njegov lirski glas otvorio mu je vrata popularnosti kod tadašnje beogradske publike. Umro je u Beogradu 1933. godine.
ko.je.ko.224 balinda,
ARSENIJE I arhiepiskop Rodom iz Srema. Srpski arhiepiskop (1233-1263), nasledio je Svetog Savu, osnivača srpske crkve. Posle provale Bugara u Srbiju, preneo je sedište Arhiepiskopije iz čiče u Peć. Umro je 28. oktobra 1267. godine.
ko.je.ko.225 balinda,
LJUBOMIR P. NENADOVIĆ književnik Rođen je 14. septembra 1826. godine u Brankovini. Studirao je u Pragu, Berlinu i Hajdelbergu. Profesor Liceja, diplomata, član Srpske kraljevske akademije i novinar. Pokrenuo je i uređivao Šumadinku. Pisao je pesme i aforizme. Poznate su mu pesme: "Grob taj ne leži na srpskoj zemlji", "Popara", "Kuzman", "Berber Trajko", "Stolar", "Jedna noć" i dr., kao i aforizmi objavljeni pod naslovom Pored vatre. Međutim, najpoznatiji su mu putopisi, puni osećajnosti, duhovitosti, humora i ironije. Prve dve knjige pesama štampao je 1849. žuvena su mu Pisma iz Italije, Pisma iz Nemačke, Pisma iz Švajcarske, spev Dojčinović Vojin, kao i delo O Crnogorcima. Pisao je basne, priče za narod i udžbenike. Prevodio je sa francuskog. Bio je velik prijatelj pesnika Njegoša i kneza Mihaila, čije ubistvo je na njega tako uticalo da je pretrpeo nervni slom i dugo bolovao, jer su sa ubistvom imali neposrednu vezu i njegova braća. Umro je u Valjevu 21. januara 1895. godine.
ko.je.ko.226 balinda,
NICCOLĽ PAGANINI violinista i kompozitor Rodio se 27. oktobra 1782. godine (Genova). Oko njegove ličnosti nikle su različite legende izazvane koliko uspesima toliko i njegovim izgledom i ophođenjem. Uticaj koji je ovaj virtuoz ostavio na stil violinske muzike je gotovo legendaran. U istoriji muzike ostao je jedinstvena, gotovo nedostižna, pojava: umetnik kod koga su vanredne muzičke i fizičke sposobnosti bile spojene sa fantastičnim predavanjem vlastitoj umetnosti i fascinantnom sugestivnošću. Umro je u Nici 27. maja 1840. godine.
ko.je.ko.227 balinda,
HEINRICH HEINE nemački pesnik Ovaj revolucionarni demokrat i oštar kritičar društvenog uredjenja svoga doba rodio se u Düsseldorf-u 13. decembra 1797. godine. Drugi su rekli: "Po svom suptilnom lirizmu, iskrenosti emocije, po svojim subjektivnim pesničkim usponima koji dobijaju iznenadni obrt u poenti ciničnoj, bolnoj, duhovitoj - Heine-ova poezija se pojavila kao vrhunsko dostignuće nemačkog romantizma i, istovremeno kao njegova negacija." Umro je u Parizu 17. februara 1856. godine.
ko.je.ko.228 balinda,
MAHALIA JACKSON američka pevačica () Rodila se 26. oktobra 1911. godine u New Orleans-u. Već kao petogodišnja devojčica pevala je u crkvenom zboru u žikagu. Izrasla je u jednu od najboljih interpretatora crnačke duhovne muzike i pevačica bluesa. Kao nekrunisana kraljica gospel songa i bluesa umrla je 27. januara 1972 godine. (Evergreen Park, Illinois).
ko.je.ko.229 balinda,
CHARLIE PARKER alt-saksofonista i kompozitor. Pravo ime mu je bilo Charls Christopher, nazvan Bird, rodio se u Kansas City-ju 29. avgusta 1920. godine. Bio je jedan od tvoraca i glavnih predstavnika be-bopa, te jedan od začetnika modernog jazza. Umro je u New York-u 12. marta 1955. godine.
ko.je.ko.230 balinda,
JOVAN NENAD ustanik Rođen je oko 1480. godine. Vođa srpskih ustanika u Bačkoj i Banatu. Poznat pod imenom "Crni čovek" i "car Jovan Crni". Smatran je za potomka srpskih despota, a sam se predstavljao kao potomak vizantijskih careva. Krajem 1526, boreći se sa Turcima, zauzima celu Bačku i deo Srema. Po proterivanju Turaka, proglašava Suboticu svojom prestonicom i utvrđuje se u njoj na čelu sa svojim Srbima ustanicima. Upleo se u borbu pretendenata za ugarski presto. Kod Seleša (1527) potukao je Zapoljinu vojsku. Smrtno ranjen iz zasede kod Segedina, prenet je u Tornjoš, gde je ubijen po zapovesti Zapolje. Odsečena mu je glava i poslata u Budim 26. jula 1527. godine.
ko.je.ko.231 balinda,
EDITH PIAF francuska šansonjerka Pravo ime joj je bilo Giovanna Gassion. Rodila se u Parizu 19. decembra 1915. godine. Svojim izuzetnim sposobnostima i načinom života, ušla je gotovo u legendu. Bila je i ostala najbolja francuska šansonjerka. Uz veliku muzikalnost i svojstvenu lepotu glasa njeno se pevanje odlikovalo i izuzetnom izražajnošću. Umrla je 11. oktobra 1963. godine.
ko.je.ko.232 balinda,
JOVAN čUJOVIĆ naučnik Rođen je 18. oktobra 1856. godine u Brusnici (na Rudniku). Studirao je na Velikoj školi u Beogradu, te u Cirihu i Parizu. Geolog, petrograf i antropolog. Profesor univerziteta, predsednik Srpske akademije nauka, ministar inostranih poslova (1905)i prosvete (1907). Naučnik svetskog glasa. Osnivač i doživotni predsednik Srpskog geološkog društva, Mineraloško-geološkog zavoda i Geoloških anala. žlan mnogih inostranih naučnih društava i akademija. Napisao je veći broj naučnih radova iz oblasti geologije, mineralogije i antropologije. Glavno mu je delo Geologija Srbije, I i II (topografska i petrografska). Dao je i prvu geološku kartu Srbije i Jugoslavije, objavio je Dnevnik (I-II), kao i više udžbenika iz petrografije, mineralogije i opšte geologije. Umro je u Beogradu 19. jula 1936. godine.
ko.je.ko.233 balinda,
JOVAN ILKIĆ arhitekta Rođen je 25. marta 1857. godine u Zemunu. Studirao je arhitekturu u Beču. Veoma plodan arhitekta, jedan od vodećih u Srbiji, čiji su stručni radovi zapaženi i objavljeni i u inostranstvu. U znatnoj meri uticao je na arhitektonska ostvarenja u Srbiji početkom ovog veka. Najradije je obrađivao eklektične stilove, na bazi baroka i klasicizma. Glavna su mu dela u Beogradu: Narodna skupština, hotel "Moskva", zgrada nekadašnjeg Oficirskog doma (sada Studentski kulturni centar) i zgrada Krsmanovića (na Terazijama). Umro je u mađarskom ropstvu u Nežideru (Mađarska) 9. januara 1917. godine.
ko.je.ko.234 balinda,
VUKAN NEMANJIĆ kralj čiveo je u drugoj polovini XII i početkom XIII veka. Najstariji sin velikog župana Stefana Nemanje. Kralj Duklje (1195-1208), od oca je dobio na upravu Zetu, Trebinje, Hvosno i Toplicu. Kada je pomoću Ugara zbacio sa prestola brata Stefana, jedno vreme je bio i veliki župan (1202-1203). Uskoro nestaje svaki trag o njemu. Njegovu liniju u lozi Nemanjića nastavljaju sinovi Đorđe, Stefan i Dimitrije.
ko.je.ko.235 balinda,
PAVLE PAJA JOVANOVIĆ slikar Rođen je 4. juna 1859. godine u Vršcu. Prvi i najveći relaistički srpski slikar koji je prekoračio nacionalne granice i dobio priznanja na strani. Njegovi slikarski radovi traženi su od svih svetskih galerija i velikih svetskih kolekcionara. Za svoj rad nagrađen je brojnim međunarodnim priznanjima: diplomama, medaljama, uz najblistavije pohvale svetskih kritičara. Učestvovao je na najvećim svetskim slikarskim izložbama. žlan Srpske akademije nauka. Bio je i poliglota. Iako je uglavnom živeo u inostranstvu (Beč, Minhen, Pariz), nikada nije zaboravio svoju zemlju Srbiju, sa kojom je imao neraskidive veze. Svoju zaostavštinu zaveštao je Beogradu i svoj legat posebnom muzeju. Najčuvenija su mu dela: Proglašenje Dušanovog zakonika, Mačevanje, Kićenje neveste, Seoba Srbalja, Osveta Kosova, Borba petlova i dr. Umro je u Beču 30. novembra 1957. godine.
ko.je.ko.236 balinda,
MIRKO ALEKSIĆ knez Rođen je oko 1800. godine u Malinskom (Drobnjaci). Crnogorski junak u ratovima protiv Turaka (1851-52. i 1861-62). Umro je u rodnom mestu 6. marta 1889. godine.
ko.je.ko.237 balinda,
PETAR IžKO diplomat Rođen je sredinom XVIII veka u Katranici, poreklom iz Makedonije. Diplomata iz Prvog srpskog ustanka koji je sa Portom pregovarao kao srpski opunomoćenik i zaključio mir (1806). Odredbe "Ičkovog mira" obuhvatale su proterivanje janičara i krdžalija, prelazak javnih službi u srpske ruke, plaćanje danka u ratama itd., što je nastavak ratovanja protiv Turaka onemogućio. Umro je u Beogradu 15. maja 1808. godine.
ko.je.ko.238 balinda,
KOSTA ABRAŠEVIĆ pesnik Rođen je 29. maja 1879. godine u Ohridu. Prvi naš proleterski pesnik koji je svoje pesme posvetio radnom čoveku, verujući u njegovu pobedonosnu borbu i društvenu afirmaciju. Pesme su mu sabrali i izdali drugovi velikoškolci, a najpoznatije su: "Zviždi vetre", "Svet je nama otadžbina", "Bratstvo", "Crvena" i druge. U spomen na ovog mladog pesnika u Beogradu je 1905. osnovano Radničko kulturno-umetničko društvo "Abrašević". Umro je u Šapcu veoma mlad, od tuberkuloze, 20. januara 1898. godine.
ko.je.ko.239 balinda,
GAVRILO AVRAMOVIĆ mitropolit Rođen je 1518. godine. Egzarh pećkog patrijarha u Dalmaciji, mitropolit dabrobosanski (1578-1588). Povlačeći se ispred turskog zuluma, poveo je srpski narod i brojne kaluđere u Austriju, na teritoriju današnje Hrvatske. Osnovao je manastire Moraču i Gomirje. Umro je 1588. godine.
ko.je.ko.240 balinda,
ARSENIJE IV JOVANOVIĆ ŠAKABENTA patrijarh Rođen je 1698. godine u raškoj oblasti. Potvrđen za patrijarha beratom sultana Mahmuda (1730). Zbog saradnje sa Austrijom i pružanja oružane pomoći u ratu sa Turcima (1737-1739), morao je da napusti Pećku patrijaršiju i sa narodom pređe u Austriju (1742), gde postaje poglavar Karlovačke mitropolije i svih pravoslavnih u Austriji, s pravom na titulu patrijarha. Umro je u Sremskim Karlovcima 18. januara 1748. godine.
ko.je.ko.241 balinda,
VLADIMIR ĆOROVIĆ istoričar Rođen je 15. oktobra 1885. godine u Mostaru. Doktorirao je filozofiju u Beču. Radio je po bibliotekama u inostranstvu, a 1909. zaposlio se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Početkom Prvog svetskog rata uhapšen je i optužen za državnu izdaju u poznatom "Banjalučkom procesu". Osuđen je na osam godina teške robije, ali je 1917. amnestiran. Bio je urednik Književnog juga, član Narodnog veća i Privremenog narodnog predstavništva u Beogradu (1918). Profesor i rektor Univerziteta u Beogradu, član Srpske kraljevske akademije. Bavio se literarnom kritikom, istorijom i arheologijom, da bi se docnije odao samo istoriji i postao jedan od najplodnijih srpskih istoričara. Ostavio je velik broj istorijskih, naučnih radova, a najzapaženiji su: Istorija Jugoslavije, Istorija Srba, Uzajamne veze i uticaj kod slovenskih zapisa, Velika Srbija (Ujedinjenje), Naše pobede, Odnosi Austro-Ugarske i Srbije u XX veku, Sveta gora i Hilandar, Historija Bosne i dr. Poginuo je zbog avionskog kvara, prilikom evakuacije u Grčku, 12. aprila 1941. godine.
ko.je.ko.242 balinda,
DRAGIŠA LAPžEVIĆ političar Rođen je 13. oktobra 1864. godine u Užicu. Jedan od osnivača i vođa Srpske socijaldemokratske partije. Objavio je oko 50 dela, uglavnom iz oblasti radničkog pokreta, a najpoznatija su: Kako buržoasko društvo pljačka radnike, Komunalna politika, Istorija socijalizma u Srbiji, Protiv globadžijske politike, Pustošenje Srbije i dr. Baveći se novinarstvom napisao je bezbroj brošura i članaka. Jedan je od pokretača Radničkih novina (1897). Umro je u Beogradu 14. avgusta 1939. godine.
ko.je.ko.243 balinda,
DIMITRIJE DAVIDOVIĆ novinar Rođen je 12. oktobra 1789. godine u Zemunu. Studirao je medicinu u Pešti i Beču. Prelazi u Srbiju i knez Miloš ga uzima za sekretara Kneževske kancelarije. Pokretač je i izdavač prvog srpskog lista Novine serbske (u Beču 1813-1828, obnovljene u Srbiji 1834). Ministar unutrašnjih dela (1835-1838), a privremeno i prosvete, te izaslanik srpski u Carigradu. Učestvovao je u izradi poznatog Sretenjskog ustava (1835), a bavio se književnošću i istorijom. Napisao je Djejanija k istoriji srpskoga naroda (1821). Umro je u Smederevu 25. marta 1838. godine.
ko.je.ko.244 balinda,
DANILO PETROVIĆ vladika Rođen je oko 1670. godine u Njegušima. Zavladičen je na Cetinju (1700), a preuzeo svu duhovnu i svetovnu vlast od patrijarha Arsenija koji je sa delom naroda pobegao ispred Turaka u Austriju. Naredio je istragu poturica u Crnoj Gori i poveo borbu za nezavisnost Crne Gore. Ratovao je protiv Turaka na Carevom Lazu (1714). Uspostavio je prve veze sa Rusijom. Umro je u Podmajinskom manastiru 11. januara 1735. godine.
ko.je.ko.245 balinda,
DRAGUTIN DIMITRIJEVIĆ APIS pukovnik Rođen je 10. avgusta 1876. godine u Beogradu. Organizator oficirske zavere protiv kralja Aleksandra Obrenovića i kraljice Drage (1903). U Prvom svetskom ratu bio je rukovodilac obaveštajne službe Glavnog štaba, a na Solunskom frontu pomoćnik načelnika III armije. Kao član centralne uprave i jedan od organizatora tajne zavereničke organizacije "Ujedinjenje ili smrt", nazvane i "Crna ruka", optužen je za organizovanje atentata na regenta (kasnije kralja) Aleksandra Karađorđevića, pa je na tzv. Solunskom procesu osuđen na smrt i streljan u Solunu 26. juna 1917. godine.
ko.je.ko.246 balinda,
ĐURO ĐAKOVIĆ političar Rođen je 30. novembra 1886. godine u Brodskoj Varoši (Slavonija). Bravarski zanat je izučio u Slavonskom Brodu, a od 1905. radio je u Sarajevu. žlan je Glavnog odbora Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine (1919), a na Vukovarskom kongresu izabran je za člana Centralnog veća KPJ. Poslanik u Ustavotvornoj skupštini Kraljevine SHS, delegat na III kongresu Komunističke internacionale u Moskvi (1921), a na IV kongresu u Drezdenu (1928) bori se protiv leve i desne frakcije. Izabran je za sekretara CK KP Jugoslavije, a li je ubrzo uhapšen i ubijen na jugoslovensko-austrijskoj granici, na Oštrom vrhu kod Svetog duha, 25. aprila 1929. godine.
ko.je.ko.247 balinda,
MITA čIVKOVIĆ književnik Rođen je 13. oktobra 1854. godine u Starom Bečeju. Studirao je klasične jezike u Budimpešti. Pripovedač i skupljač narodnih umotvorina. Radio je kao nastavnik u gimnazijama po Bosni i Srbiji. Poznat je po zbirci pripovedaka Bosančica. Napisao je monografiju Sarajevo od postanka do danas. Umro je u Beogradu 2. februara 1913. godine.
ko.je.ko.248 balinda,
BOčIDAR KNEčEVIĆ filozof Rođen je 3. marta 1862. godine u Ubu (kod Valjeva). Posle gimnazije, završio je istorijsko-filološki odsek na Velikoj školi u Beogradu. Radio je kao profesor u Užicu, Nišu, žačku, Kragujevcu, Šapcu i Beogradu. Dobrovoljac je u Srpsko-bugarskom ratu. Prevodio je sa engleskog Bekla i Karlajla. žuvene su njegove Misli koje je najpre počeo da objavljuje u Srpskom književnom glasniku. Objavio je i tri rada iz istorije filozofije: Principi istorije, Red u istoriji i Proporcija u istoriji. Smatrao je da je vera osnova filozofije i nauke, razvijao ideje o pesimističkom shvatanju čoveka i davao prednost duhu nad materijom. Umro je u Beogradu 18. februara 1905. godine.
ko.je.ko.249 balinda,
LAZA KOSTIĆ književnik Rođen je 31. januara 1841. godine u Kovilju (Bačka). Prava je diplomirao i doktorirao u Pešti. Veliki beležnik Novog Sada, poslanik srpski u peštanskom parlamentu, urednik liberalnog organa Srpska nezavisnost u Beogradu. Uređivao je Glas Crnogorca, sarađivao u Zastavi. Pesnik, dramski pisac, pripovedač, književni kritičar i prevodilac. žlan Srpske kraljevske akademije. Originalna i snažna lirska priroda. Uneo je u poeziju smele pesničke oblike (jamb) i nov jezički izraz. Napisao je nekoliko pesama koje spadaju u sam vrh srpske poezije ("Spomen na Ruvarca", "Santa Maria della Salute", "Među javom i med snom" i dr.). Istaknuta ličnost omladinskog pokreta, ali se kasnije udaljio od ideja ovog pokreta. Od ostalih radova najpoznatiji su mu: tragedije Maksim Crnojević i Pera Segedinac, balade Samson i Dalila i Minadir, kao i rasprave Osnovno načelo, Kritički uvod u opštu filosofiju i O Jovanu Jovanoviću Zmaju (Zmajovi), njegovu pevanju, mišljenju i pisanju i njegovu dobu. Prevodio je Šekspira, njegova je velika zasluga izvođenje Šekspirovih drama u srpskim pozorištima. Umro je u Beču 26. novembra 1910. godine.
ko.je.ko.250 balinda,
KONSTANTIN FILOZOF pisac Rođen je krajem XIV veka u Kostencu (danas Đustendil). Posle propasti Bugarske (1393), početkom XV veka došao je u Srbiju i bio učitelj i diplomata. Znalac više jezika, prevodilac, prvi srpski dijalektolog. Sačuvano je njegovo značajno delo čivot despota Stefana Lazarevića, kao i pravopisni traktat Skazanije i pismeneh, pisani "pletenim i retorskim rečima". Umro je u Beogradu oko 1440. godine.
ko.je.ko.251 balinda,
SIMA PANDUROVIĆ pesnik Rođen je 14. aprila 1883. godine u Beogradu. Filozofski fakultet završio je u Beogradu. Profesor gimnazije, urednik u više časopisa, prevodilac. Pesnik nove emotivnosti, mutnog i teškog pesimizma, nosilac modernističke poezije, gde su simboli mesto ideja a paradoski mesto misli. Pisao je po ugledu na francuske dekadente. Poznati su njegovi prevodi Igoa, Rostana, Rosina i dr. Objavio je zbirke stihova: Posmrtne počasti, Dani i noći, Okovani slogovi, Pesme, knjige eseja: Ogledi iz estetike, Razgovor o književnosti i dr. Umro je u Beogradu 27. avgusta 1960. godine.
ko.je.ko.252 balinda,
PETAR II PETROVIĆ NjEGOŠ pesnik i vladar Rođen je 1. novembra 1813. godine u Njegušima. Kršteno ime mu je Radivoje, u narodu poznat kao vladika Rade. Zamonašio se u manastiru na Cetinju. Učenje je produžio u manastiru Savini, a učitelj mu je bio i pesnik Sima Milutinović Sarajlija. Stupio je na presto Crne Gore posle smrti svoga strica, vladike Petra I (1830), kao vladika Petar II. Rukopoložio ga je prizrenski mitropolit Dionisije, a za vladiku je hirotonisan u Petrogradu u prisustvu ruskog cara Nikole I. Najveći srpski filozof-pesnik, lirske, epske i dramske meditacije. Boreći se protiv anarhije, koja je još uvek vladala u Crnoj Gori, uspeo je da sredi unutrašnje prilike i odnose sa susednim zemljama. Organizovao je sudove u zemlji, ustanovio senat, ukinuo guvernadurstvo, uveo poreze i rešio finansijsko pitanje, osnovao je štampariju i otvorio prve škole. Počasni član Društva srpske slovesnosti. Bio je plodan književnik. Sakupljao je narodne pesme i objavio zbirku Ogledalo serbsko, u kojoj su sabrane pesme o oslobodilačkoj borbi Crne Gore i Srbije. Njegova epska pesnička dela biser su srpske književnosti. Najčuvenije mu je delo dramski spev Gorski vijenac, ali čuvena su mu dela: kosmički spev Luča mikrokozma, drama Lažni car Šćepan Mali, zbirka pesama Pustinjak cetinjski, pesme "Noć skuplja vijeka", "Misao", "Polazak Pompeje" i dr. Umro je na Cetinju 19. oktobra 1851. godine.
ko.je.ko.253 balinda,
JOSIF PANžIĆ naučnik Rođen je 5. aprila 1814. godine u Ugrinu (ispod Velebita). Filozofiju je diplomirao u Zagrebu, a medicinu u Pešti, gde je i doktorirao. Profesor i rektor Velike škole u Beogradu, prvi predsednik Srpske kraljevske akademije, predsednik Narodne skuštine. Najveći srpski prirodnjak, koji je izneo nove prirodoslovne ideje i bio začetnik škole koja je dala brojne naučnike i prirodnjake svetskog glasa. Kao botaničar ispitao je preko 2.000 biljaka, među kojima i poznatu omoriku koja je dobila njegovo ime, a ukazao je i na rudna bogatstva. Opisao je oko 80 vrsta biljaka, novih za nauku. Bio je član osam naučnih društava. Objavio je više naučnih dela, iz floristike i faunistike a najznačajnija su: Flora Kneževine Srbije, Flora Bugarske, Flora Crne Gore itd. Umro je u Beogradu 25. februara 1888. godine.
ko.je.ko.254 balinda,
FRIEDRICH WILHELM JOSEPH SCHELLING filozof (Leonberg, Württemberg) Rodio se 27. januar 1775. godine. Bio je profesor uneiverziteta u Jeni, Würzburgu, Erlangenu, Münchenu i Berlinu. Smatra se utemeljivačem filozofije identiteta, prema kojoj su subjekt i objekt, mišljenje i bitak, priroda i duh polariteti jedne te iste stvarnosti, dakle u biti identični. U svom sistemu transcendentalnog idealizma, zastupa tezu o umetnostima kao najvišem stepenu duhovne delatnosti, jer je u njoj najpotpunije ostvareno jedinstvo subjekta i objekta, konačnog i beskonačnog, svesnog i nesvesnog, idealnog i realnog. Umro je 20. avgusta 1854. godine. (Bad Ragaz, Švajicarska.)
ko.je.ko.255 balinda,
Clara Josephina Schumann (rođena Wieck) pijanistkinja Nova nemačka novčanica od 100 maraka počastvovana je likom najveće pijanistkinje svoga vremena. Rodila se u Leipzigu 13. septembra 1819. godine. Već sa devet godina dabitovala je u leipziškom Gewandhausu. Uprkos očevom protivljenju, udala se za Roberta Shumanna. Nakon njegove smrti bila je prisiljena da se brine za materijalni opstanak njihove sedmoro dece. Brahms je ostao njen doživotni poklonik, prijatelj i umetnički savetnik. Umrla je u Frankfurtu na Majni 20 maja. 1896. godine.
ko.je.ko.256 hercog,
Vlastimir Peričić (1927 - ) KOMPOZITOR Savremeni srpski kompozitor mlađe generacije. Napisao je dosta dela među kojima su: "Simfonijeta" za gudački orkestar, "Simfonijski stav", "Gudački kvartet", ciklus "Noć bez jutra" inspirisan pesmama Vaska Pope... Sada je vanredni profesor na Muzičkoj akademiji u Beogradu i kao pedagog napisao je dosta značajnih dela. Hercog
ko.je.ko.257 hercog,
Slavko Osterc (1895 - 1941) KOMPOZITOR Slovenački kompozitor koji svojim delima vrši prekretnicu slovena- čke muzike ka modernijim pravcima, pa time utiče i na mlađe kompozitore. Značajnija dela su mu: simfonijska poema "Vodeni duh" i "Mati", opere "Medea", "Maska crvene smrti", balet "Iz Satanovog dnevnika", kao i mno- ga instrumentalna i vokalna dela. Hercog
ko.je.ko.258 hercog,
Antonjin Dvoržak (1841 - 1904) KOMPOZITOR žeški kompozitor romantičar. Među mnogobrojnim delima ističu se simfonije, od kojih V "Iz novog sveta", zatim koncerti "Slovenske igre", a od opera "Rusalka" i "Jakobinac" Hercog
ko.je.ko.259 hercog,
Igor Stravinski (1882 - ) KOMPOZITOR Znamenita dela ovog savremenog ruskog kompozitora su baleti "čar ptica", "Petruška", "Posvećenje proleća", zatim opera-oratorijum "Kralj Edip", čuvena "Simfonija psalama", kantata "Svadba" itd. Hercog
ko.je.ko.260 hercog,
Georg Fridrih Hendl (1685 - 1759) KOMPOZITOR Nemački kompozitor barokne epohe. Značajne kompozicije su mu : opere "Julije Cezar", "Rodelinda", oratorijumi "Izrael u Egiptu", "Mesija", "Juda Makabejac" itd. Pisao je kopncerte za orgulje kao i mnoga vokalna dela. Hercog
ko.je.ko.261 balinda,
GEORG FREIDRICH HäNDEL kompozitor (Halle an der Saale). Rodio se 23. februara 1685. godine. Bila mu je namenjena karijera pravnika, ali je saksonski vojvoda Johann Adolf, u čijoj je službi bio njegov otac, jednom prilikom čuo dečakovo sviranje na orguljama i odmah uočio njegovu neobičnu darovitost. Uspeo je nagovoriti oca da detetu dozvoli muzičko školovanje. Suprotno sudbini toliko drugih kompozitora, kult Händel-ove muzike nije prestao ni posle njegove smrti. Ovaj genijalni nemački kompozitor, naturalizovan u Engleskoj, umro je u Londonu 14. aprila 1759. godine. Jednostavnost kojoj je težio u muzici bila je rezultat neizmerno strpljivog procesa pročišćavanja. Njegova duboko etička priroda zagovarala je čovekovo dojstojanstvo i plemenitost, a u religiji i politici slobodu misli i tolerantnost. Kao što je sam rekao: "čao bi mi bilo, ako sam svoje slušaoce samo zabavljao; želeo sam ih učiniti boljima". Pred kraj života potpuno je oslepeo ali je hrabro podnosio svoju sudbinu.
ko.je.ko.262 balinda,
IGOR FJODOREVIž STRAVINSKI ruski kompozitor (Oranienbaum, Petrograd) Kao sin veoma cenjenog bas pevača Fjodora, rodio se 17. juna 1882. godine. žuven je pasus u njegovoj autobiografiji "o nesposobnosti muzike da bilo šta izrazi što leži izvan dometa tonskog govora". Tim njegovim rečima mogu se suprostaviti bezbrojna vlastita dela prožeta duboko humanim i poetski osmišljenjim sadržajima. 1934. godine primio je francusko državljanstvo, a 1945. američko, gde je i umro 6. aprila 1971. godine. (New York).
ko.je.ko.263 balinda,
MILAN KAŠANIN književnik Rođen je 21. februara 1895. godine u Belom Manastiru. Studirao je književnost u Zagrebu, a diplomirao na istoriji umetnosti u Parizu. Bio je direktor Narodnog muzeja, Muzeja kneza Pavla i Galerije fresaka. Počeo je da objavljuje književne radove u somborskoj Slozi. Pisao je pripovetke, romane, kritike, eseje i studije iz istorije umetnosti. Najznačajnija su mu dela: pripovetke Jutrenja i bdenja, romani Pijana zemlja i Trokošuljnik, te knjige kritika i eseja: Sudbine i ljudi, Umetnost i umetnici, Srpska umetnost u Vojvodini, Srpska književnost u srednjem veku, Kamena otkrića, Susreti i pisma, Dva veka srpskog slikarstva i dr. Umro je u Beogradu 21. novembra 1981. godine.
ko.je.ko.264 balinda,
SVETOZAR MILETIĆ političar Rođen je 10. februara 1826. godine u Mošorinu (Bačka). Kršteno ime Avram. U Bratislavi, u đačkom društvu "Sloboda" javlja se kao pesnik. Diže Šajkaše u buni protiv Mađara (1848). U Beču završava prava i doktorira. Ukidanjem Srpske Vojvodine počinje njegova borba kao narodnog poslanika, pravnika i publiciste, za ponovno njeno uspostavljanje. Bio je vođa srpskih poslanika na ugarskom saboru. Osnivač je i šef Srpske narodne slobodoumne stranke u Ugarskoj, prvi urednik Zastave, oko koje su se okupili najbolji srpski pisci i borci za nacionalna prava. Biran je dva puta za gradonačelnika Novog Sada. Hapšen je i više puta osuđivan na robiju. Ideal mu je bilo ujedinjenje srpstva na Balkanu. Kada je planuo Nevesinjski ustanak (1875), tražio je da Srbija i Crna Gora javno intervenišu u Bosni i Hercegovini. Bavio se i književnošću. Napisao je poznatu pesmu "Već se srpska zastava svuda vije javno". Umro je u Vršcu (a sahranjen u Novom Sadu) 22. januara 1901. godine.
ko.je.ko.265 balinda,
ĐORĐE MILOVANOVIĆ GUZONjA vojvoda Rođen je sedamdesetih godina XVIII veka u čelezniku (kod Beograda). Jedan od ustaničkih prvaka, učestvovao u svim bojevima oko Beograda. Karađorđe ga 1811. postavlja za upravnika Beograda. Napušta Srbiju sa Karađorđem, ali se za vreme kneza Miloša ponovo vraća u Srbiju. Ubijen je pod Rudnikom 1817. godine.
ko.je.ko.266 balinda,
MILAN NEDELjKOVIĆ meteorolog Rođen je 27. septembra 1857. godine u Beogradu. Završio je u rodnom mestu Veliku školu, a usavršavao se u Francuskoj. Profesor Velike škole i Univerziteta u Beogradu. Osnovao je Opservatoriju i organizovao astronomsku i meteorološku službu Kraljevine Srbije, koja će se posle Prvog svetskog rata proširiti i na ostale delove ujedinjene zemlje. Umro je u Beogradu 16. februara 1950. godine.
ko.je.ko.267 balinda,
VASA PELAGIĆ narodni tribun Rođen je 1838. godine u Gornjem čabaru. Arhimandrit, upravnik Bogoslovije u Banja Luci. Studirajući na Univerzitetu u Moskvi, radio je na širenju njihovih ideja uglavnom utopističkog socijalizma. Zbog revolucionarnog i prosvetiteljskog rada u narodu, prognan je u Malu Aziju. Pobegao je iz zatočeništva, prišao Ujedinjenoj omladini srpskoj i učestvovao u Bosanko-hercegovačkom ustanku (1875), kada i piše "Program ustaničkih prava" i druge memorandume. žim je ustanak ugušen, prebacio se u Srbiju gde je, kao izrazit narodni tribun, mnogo doprineo popularisanju socijalističkih ideja. Sarađuje u Srpskom zanatliji, Zanatlijskom savezu i drugim listovima. Napisao je velik broj političkih, istorijskih, kulturnih i književnih dela za prosvećivanje naroda, među kojima su najzapaženija: Istorija bosansko-hercegovačke bune, Stvarni narodni učitelj, Spas Srbije i srpstva, Preobražaj škole i nastave, Nauka o javnoj nastavi, Umovanje zdravog razuma, Koliko nas košta Bog i gospodar, Poslanica Bogu, Odgovor na četiri društvena pitanja, Socijalizam i osnovni preporođaj društva, Nauka i radni narod, Blagodatnik i dr. Umro je u zatvoru u Požarevcu 25. januara 1899. godine.
ko.je.ko.268 balinda,
PETAR I PETROVIĆ NjEGOŠ mitropolit i vladar Rođen je u aprilu 1747. godine u Njegušima. Školovao se u Rusiji. Prvi crnogorski duhovni i svetovni vođ (1782-1830). Oslobodilac i ujedinitelj crnogorskih plemena i velik borac protiv Turaka. Dao je prvi pisani zakonik (1796) i bio u vezi sa Karađorđem. Bavio se književnim radom i ispevao više pesama u narodnom duhu. Od njega je ostalo više poslanica crnogorskim plemenima, pisanih jedrim narodnim jezikom. Umro je na Cetinju 18. oktobra 1830. godine.
ko.je.ko.269 balinda,
STANOJE STAMATOVIĆ GLAVAŠ vojvoda Rođen je oko 1755. godine u Glibovcu (kod Smederevske Palanke). Poznat junački harambaša u čijoj su četi hajdukovale mnoge ustaničke starešine, pa i sam vožd Karađorđe. Bio je predložen za vođu, ali je na zboru u Orašcu (1804) prepustio vođstvo Karađorđu. Istakao se u mnogim bojevima sa Turcima, a naročito na Deligradu, pri oslobođenju Prokuplja i u opsadi Beograda. Posle propasti Srbije (1813) ponovo se odmetnuo u hajduke, ali su Turci otkrili njegovo prisustvo kod Glibovca i opkolili ga. Posle teške borbe poginuo je junački 13. februara 1815. godine.
ko.je.ko.270 balinda,
ALEKANDAR KARAĐORĐEVIĆ kralj Rođen je 17. decembra 1888. godine na Cetinju. Vojne nauke završio je u Rusiji. Za vreme Balkanskog rata protiv Turaka, u odsudnoj bici na Ovčem Polju (Kumanovska bitka), osvetio je Kosovo. Potukao je Turke i kod Prilepa, te rat sa Turcima završio pobedonosnom bitkom kod Bitolja (19. novmebra 1912). Vrhovni komandant turske vojske Ali Riza-paša predao se, jer je bio iznenađen napadom preko Pelagonije, koja je bila poplavljena, te je srpska vojska nastupala kroz duboku vodu, često i preko glave. Ovom bitkom ušao je u svetsku istoriju kao velik vojskovođa. U Drugom balkanskom ratu učestvovao je u znamenitoj Bregalničkoj bici, kada su Bugari razbijeni. Kraljevsku vlast preuzima kao regent, a vrhovni komandant srpske vojske postaje uoči austrougarske objave rata Srbiji. Izdao je tada kratak proglas vojsci: "Mi imamo ili da pobedimo ili da sa čašću umremo..." Posle slavnih pobeda na Ceru i Kolubari, pred daleko moćnijim neprijateljem i iznenadnim napadom Bugara, povlači se sa vojskom preko albanskih gudura i bespuća (1915) sa rečima: "Ja želim da podelim sudbinu svoje zemlje." žuvene su i njegove naredbe i proklamacije srpskoj vojsci pre Solunske ofanzive. Proklamovao je ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca (1. decembra 1918), te po smrti svoga oca, kralja Petra I, postaje kralj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1. decembra 1921). Zbog nastale političke krize u zemlji, ukida Ustav, zavodi lični režim (1929) i donosi nov Ustav (1931). Prilikom zvanične posete Francuskoj, ubijen je u Marselju od strane međunarodnih zaverenika, 9. septembra 1934. godine.
ko.je.ko.271 max.headroom,
IVANA ĆOJBAŠIĆ muzičar Ivana Ćojbašić je rođena 1964. god. u Beogradu. Diplomirala je 1986. godine na FMU u Beogradu na Odseku za klavir, u klasi prof. Mire Vukdragović, gde je magistrirala 1989. godine. Kao stipendista mađarske vlade za 1988. god. usavršavala se na Muzičkoj akademiji "Franc List" u Budimpešti, u klasi prof. Edit Hambalko, a 1990. god. stekla je diplomu Državnog muzičkog konzervatorijuma "Luiđi Kerubini" u Firenci u klasi prof. Lučije Pasalje. Dobitnica je prvih i drugih nagrada na Republičkim i saveznim takmičenjima učenika i studenata muzike, nagrade Univerziteta umetnosti u Beogradu (1988), nagrada iz fondova "Katarina Aćimović" i "Olga Mihailović" (1987. i 1988). 1990. godine osvojila je jednu od prvih nagrada na Međunarodnom pijanističkom takmičenju "Rim 1990" održanog u Rimu u organizaciji udruženja "Frederik Šopen", i petu nagradu kao specijalnu nagradu žirija na Međunarodnom takmičenju pijanista "Franc List" u italijanskom gradu Luki. Nastupala je kao solista i klavirski saradnik u Jugoslaviji, Mađarskoj i Italiji, a takođe je snimala za Radio i TV Beograd.
ko.je.ko.272 balinda,
ĐORĐE LUKIĆ general Rođen je 17. aprila 1886. godine u Kragujevcu. Istakao se u Prvom balkanskom ratu protiv Turaka, u bici kod Bitolja. U Prvom svetskom ratu artiljerijske jedinice pod njegovom komandom nanele su na Mačkovom Kamenu (1914) teške gubitke neprijateljskoj pešadiji. Posebno se istakao u borbama kod Kraljeva. Povukao se sa svojim baterijama preko Albanije, da bi ih upotrebio kod Šendija (1816) protiv austrijskih aviona koji su ugrožavali povlačenje srpske vojske. Odlikovan je najvećim srpskim odlikovanjima. Umro je u Beogradu 15. maja 1953. godine.
ko.je.ko.273 balinda,
RAKA LEVAJAC vojvoda Rođen je oko 1777. godine u Donjoj Gorjevici. U Prvom srpskom ustanku istakao se prilikom osvajanja Sjenice (1809), kada je zbog pokazanog junaštva i umešnosti u vojevanju imenovan vojvodom. Sa žolak-Antom Simeonovićem, prodro je do Nikšića i sjedinio se sa Crnogorcima. Po povratku iz Crne Gore postavljen je za komandanta Užičkog grada, ali je 1813. smenjen zbog pobune. Kada je 1813. propala Srbija, odmetnuo se u hajduke i učestvovao u boju na žačku (1815), gde je u planini Jelici dočekao Turke i posekao sina Sulejman-paše Skopljaka. Posle ustanka povukao se iz javnog života i umro u Mojsinju 17. oktobra 1833. godine.
ko.je.ko.274 balinda,
KOSTA MILETIĆ pukovnik Rođen je 21. septembra 1874. godine u Aranđelovcu. Prvi vojni avijatičar Srbije. Završio je Vojnu akademiju i vazduhoplovnu tehničku školu u Lenjingradu. Organizator vazduhoplovstva, prve golubije pošte u Srbiji (1908) i srpske vazduhoplovne komande (1913). Pri opsadi Skadra bio je komandir Primorskog aeroplanskog odreda. U Drugom balkanskom i u Prvom svetskom ratu komandant je Vazduhoplovne komande Srbije. Posle reorganizacije srpske vojske (1916) postaje komandant aeroplanske eskadrile. Umro je u Beogradu 6. novembra 1953. godine.
ko.je.ko.275 balinda,
MUTIMIR knez Sin kneza Vlastimira, srpski knez u drugoj polovini IX veka. Uspešno se odupro snažnoj navali Bugara i stabilizovao državnu vlast. Za vreme njegove vladavine izvršeno je pokrštavanje plemena nad kojima je vladao. Njegov najmlađi sin nosi hrišćansko ime Stefan. Nasledili su ga sinovi oko 890. godine.
ko.je.ko.276 balinda,
LUKIJAN MUŠICKI vladika i pesnik Rođen je 27. januara 1777. godine u Temerinu. Pravnik, filozof, prevodilac sa grčkog i latinskog. Arhimandrit manastira Šišatovca (1812), prijatelj i saradnik Vuka Karadžića, episkop gornjokarlovački. Prvi umetnički pesnik srpske književnosti. Njegovim pesmama, sabranim kasnije u knjigu Stihotvorenija (I-IV), u srpsku poeziju uveden je nov pravac - klasicizam. Najpoznatiji su mu spevovi Glas narodoljubca i Glas arfe šišatovačke. Njegova poezija prožeta je prosvetiteljskim idealima i snažnim srpskim rodoljubljem. Umro je u Gornjem Karlovcu 15. marta 1837. godine.
ko.je.ko.277 balinda,
DRAGIŠA MIŠOVIĆ lekar Rođen je 4. marta 1898. godine u Kulinovcima (kod žačka). Studirao je u Francuskoj, a medicinu je završio u Pragu. Bio je velik protivnik autokratskog tzv. "šestojanuarskog režima", pa je proganjan i hapšen (1935). Jedna od najpopularnijih ličnosti naprednog pokreta u Srbiji. Povukao se u ilegalnost (1938), ali je po direktivi Komunističke partije prihvatio poziv da izađe pred Sud za zaštitu države. U insceniranoj saobraćajnoj nesreći pri prevoženju u zatvor (sudar tramvaja i automobila) teško je povređen. Umro je posle dva dana u Beogradu 18. januara 1930. godine.
ko.je.ko.278 balinda,
SVETOZAR ĆOROVIĆ književnik Rođen je 29. maja 1875. godine u Mostaru. Počeo je da piše veoma mlad. Kao retko talentovan pripovedač dao je sliku porobljene Hercegovine. I pored stezanja krute austrijske cenzure gvozdenim lancima, uspeo je u velikoj meri da književnim radovima uveri svet o potrebi slobodne Hercegovine. Zamahom najvećeg idealiste neumorno je radio na svim poljima narodnog razvitka i narodne slobode. Sa A. Šantićem pokrenuo je u Mostaru list Zora. Pisao je pripovetke, romane, pesme i drame. Najpoznatija su mu dela: knjige pripovedaka U časovima odmora, Moji poznanici i Brđani, romani Stojan Mutikaša, čenidba Pere Karantana i Majčina Sultanija, drame Zulumćar i Kao vihor i dr. Umro je u Mostaru 17. aprila 1919. godine.
ko.je.ko.279 balinda,
PETAR UBAVKIĆ vajar Rođen je 19. septembra 1850. godine u Beogradu. Studirao je u Minhenu i Rimu. Bio je prvi vajar Kneževine Srbije, član Srpskog učenog društva. Vajao je najviše biste poznatih istorijskih ličnosti: Vuka Karadžića, Đure Daničića, kneza Miloša, kralja Aleksandra Obrenovića, a najpoznatija njegova dela su: grupa figura Ranjeni zastavnik, čena pod velom, Ciganka, Glava mlade žene i dr. Umro je u Beogradu 27. juna 1910. godine.
ko.je.ko.280 balinda,
ILIJA ŠOBAJIĆ slikar Rođen je 15. avgusta 1876. godine u Danilovgradu. Studirao je slikarstvo u Beču i Parizu. Putovao je studijski po celoj Evorpi. Predavao je crtanje na Cetinju, a posle Prvog svetskog rata na Umetničkoj školi u Beogradu. Radio je aktove, portrete, kompozicije i pejzaže, a najviše se bavio crtežom. Izradio je poštanske marke Crne Gore i nacrte za bakarni, nikleni, srebrni i zlatni novac. Umro je u Begradu 29. jula 1953. godine.
ko.je.ko.281 balinda,
STEVAN ŠUPLJIKAC vojvoda Rođen je 1786. godine u Petrinji. Posle gimnazije u Karlovcima i Šopronju stupio je u austrijsku vojsku. General u austrijskoj i francuskoj vojsci, ađutant maršala Marmona. Borac za srpska nacionalna prava u Vojvodini. Na Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima (1848) izabran je za srpskog vojvodu u Austriji. Umro je u Pančevu 15. decembra 1848. godine.
ko.je.ko.282 balinda,
DOBROSLAV TODOROVIĆ agronom Rođen je 16. februara 1889. godine u Kraljevu. Profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka. Naučnik koji je objavio više važnijih radova: Nova koncepcija obrade zemljišta, Plodored u Srbiji i njegova evolucija, Mehanička analiza glavnih tipova zemljišta Srbije, Osnovne poljoprivredne osobine Skopske kotline, univerzitetski udžbenik Opšte ratarstvo na agroekološkoj osnovi, kao i mnoge članke i stručne rasprave. Umro je u Beogradu 24. septembra 1959. godine.
ko.je.ko.283 balinda,
VOJISLAV ŠOLA političar Rođen je 1863. godine u Mostaru. Vrlo mlad je ušao u javni život, boreći se za nacionalna prava srpskog naroda. Već u Hercegovačkom ustanku dopao je tamnice (1882), ali kao maloletnik nije kažnjen težom kaznom. Kao predsednik mostarske srpske opštine, stajao je na čelu prvog organizovanog opozicionog pokreta Bosne i Hercegovine protiv austrougarske uprave. Izabran je u Bosanski sabor, a bio je i njegov potpredsednik (1910). Za vrema Prvog svetskog rata ponovo je u tamnici iz koje izlazi posle kapitulacije Austro-Ugarske. Jedan je od najistaknutijih organizatora Narodnog veća, a ušao je i u privremeno Narodno prestavništvo. Umro je u Beogradu 1931. godine.
ko.je.ko.284 balinda,
NEDELjKO žABRINOVIĆ tipograf Rođen je 2. februara 1895. godine u Sarajevu. Velik srpski patriota i nacionalni revolucinar iz Bosne. Kada je posle štrajka štampara u Sarajevu proteran, radio je u Trstu, Zagrebu i Beogradu. Učesnik u atentatu na austrougarskog prestolonaslednika u Sarajevu (1914). Uhvaćen je i kao maloletan osuđen na robiju. Umro je ne izdržavši zatvorski režim u Terezijenštatu 20. januara 1916. godine.
ko.je.ko.285 balinda,
HADčI RUVIM arhimandrit Rođen je 1744. godine u Babinoj Luci (kod Valjeva). Zamonašio se 1785, a arhimandrit manastira Bogovađe postaje 1796. čivopisac i rezbar. Poznati su njegovi ikonostasi u Bogovađi, Osečini i Krušedolu, Pećka patrijaršija sa likovima svetaca, a sačuvani su i njegovi crteži po knjigama koje je čitao. Kao znamenitog Srbina u predustaničkim danima, janičarske dahije pogubile su ga na najsvirepiji način u Beogradu 29. januara 1804. godine.
ko.je.ko.286 balinda,
JAKOV ORFELIN ikonopisac Rođen je sredinom XVIII veka u Sremskim Karlovcima. Slikarstvo je studirao u Beču. Radio je u duhu starog srpskog, zografskog slikarstva sa bogatim koloritom, najviše po crkvama i manastirima u Sremu i Bačkoj. Poznati su njegovi ikonostasi u manastiru Grgetegu, u Staparu i Parabuću, u Sabornoj crkvi u S. Karlovcima i dr. Radio je i portrete i bakroreze. Umro je u Sremskim Karlovcima oko 20. oktobra 1803. godine.
ko.je.ko.287 balinda,
DRAGUTIN NEMANjIĆ kralj Sin kralja Uroša i kraljice Jelene. Uz pomoć Ugara, jer je bio zet ugarskog kralja Stefana V, zbacio je sa prestola svoga oca Uroša (1276), ali ne ostaje dugo na prestolu Srbije. Na saboru u Deževu (1282) ustupio je presto bratu Milutinu, pod uslovom da ovoga nasledi njegov sin Vladislav. Za sebe je zadržao samo severne krajeve Srbije, sa Mačvom i Beogradom, koje je dobio od Ugara zajedno sa severnom Bosnom. Savremenici su ga nazivali "sremski kralj", pošto je severozapadna Srbija tada smatrana delom Srema. Uz pomoć brata Milutina pokorio je gospodare Braničeva. Međutim, posle 1299. počeo je među braćom rat za nasleđe koji je trajao više od deset godina. čivopisan je u Arilju i u kapeli kraj Đurđevih Stupova. Umro je 1316. godine.
ko.je.ko.288 balinda,
DIMITRIJE PAVLOVIĆ patijarh Rođen je 15. oktobra 1846. godine u Požarevcu. Posle Bogoslovije i Velike škole studirao je u Parizu. Prvi patrijarh obnovljene Srpske patrijaršije (1905-1930). Bio je učitelj, profesor, državni savetnik i episkop niški i šabački. Bavio se i književnošću. Za vreme Prvog svetoskog rata držao je rodoljubive besede izbeglicam na Krfu. Poslanicom koju je uputio ruskom caru i narodu doprineo je da Rusija odluči da pomogne ustanicima Bosne i Hercegovine. Izdao je Tipik Svetog Save. Umro je u Beogradu 6. aprila 1930. godine.
ko.je.ko.289 balinda,
MILAN OBRENOVIĆ vojvoda Rođen je oko 1772. godine u Brusnici. Jedan od vodećih ustaničkih prvaka u Prvom srpskom ustanku. Podigao je na ustanak Rudničku nahiju. Borio se na Jagodini, Požarevcu, Smederevu, pod Beogradom, Užicu, Mišaru, Valjevu; sa Karađorđem je prodro u Sandžak i učestovao u borbama za Novi Pazar, Sjenicu, Novu Varoš i Prijepolje. Nije se slagao sa pojedinim Karađorđevim odlukama i sa još nekim vojvodama stvorio je opoziciju. Kao srpski deputat poslat je u ruski glavni štab u Bukurešt, radi pregovora za zajedničko vojevanje protiv Turaka. Pretpostavlja se da je trovan po Karađorđevom nalogu u bukureštu 29. decembra 1810. godine.
ko.je.ko.290 balinda,
STEFAN UROŠ NEMANjIĆ NEJAKI car Rođen je 1336. godine. Nasledio je svoga oca cara Dušana (1355) i punih pet godina odupirao se pritiscima silnih velmoža i okolnih država. Najpre su se otcepili Epir i Tesalija, a zatim Braničevo i Kučevo. Promovisao je za kralja Vukašina Mrnjačevića. Umro je u decembru 1371. godine.
ko.je.ko.291 balinda,
ALEKSANDAR BUGARSKI arhitekt Rođen je 1835. godine u Eperješu (Mađarska). Diplomirao na Univerzitetu u Budimpešti. Redovni član Srpskog učenog društva. Izgradio je mnoge, još i danas viđene zgrade u Beogradu, među kojima zgradu Narodnog pozorišta i Starog dvora (danas Skupština grada Beograda) koje dolaze u sam vrh srpske arhitekture. Umro je u Beogradu 11. avgusta 1891. godine.
ko.je.ko.292 balinda,
LJUBINKA BOBIĆ glumica Rođena je 2. januara 1897. godine u Kruševcu. žlanica Narodnog pozorišta u Beogradu. Veoma popularna, originalna i duhovita. Isticala je svoju ulogu u komediji i drami, upečatljivo i živahno. Igrala je i na filmu. Napisala je komedije Naši maniri, Otmeno društvo, Porodica Blo, Rista sportista. Umrla je u Beogradu 3. decembra 1978. godine.
ko.je.ko.293 balinda,
DUŠAN BOGDANOVIĆ političar Rođen je krajem prošlog veka u Lici. Studirao je filozofiju u Lajpcigu. Saradnik lista Srbobran, organa srpsko-hrvatske koalicije. Posle propasti Srbije (1916), otišao je u Švajcarsku a zatim u SAD, gde je radio na prikupljanju dobrovoljaca, srpskih iseljenika, za odlazak na Solunski front. Posle Prvog svetskog rata postaje potpredsednik Seljačke narodne stranke, a bavi se publicistikom i prevođenjem istorijskih dela. Za vreme Drugog svetskog rata sarađivao je sa KPJ i NOB. Zbog toga je uhapšen (1943) i streljan u Beogradu 1944. godine.
ko.je.ko.294 balinda,
MILAN OBRENOVIĆ knez i kralj Rođen je 10. avgusta 1854. godine u Jašiju (Rumunija). Dolazi za kneza Srbije posle ubistva kneza Mihaila (1868). U vladavini se oslanja na vojsku. Prvi rat protiv Turske završen je porazom, a iz drugog je Srbija izašla ojačana, sa novim teritorijama na jugu i istoku. Na Berlinskom kongresu evropske sile su priznale samostalnost i nezavisnost Srbije (1878). Zbog Sanstefanskog ugovora sa Bugarskom i neslaganja, napušta oslonac na Rusiju i vezuje se za Austro-Ugarsku sa kojom zaključuje tajnu konvenciju (1881), obavezujući se da neće raditi protiv njenih interesa. Proglasio se za kralja Srbije (1882). Ugušio je u krvi Timočku bunu (1883) i zaveo lični režim. Objavio je rat Bugarskoj, kada se ona ujedinila sa Rumelijom. Savez sa Austro-Ugarskom, ugušivanje u krvi Timočke bune i rat sa Bugarskom, doneli su mu takvu nepopularnost da je, iako je doneo demokratski Ustav, bio primoran da abdicira i napusti zemlju (1889). Umro je u Beču 29. januara 1901. godine.
ko.je.ko.295 balinda,
PETAR TORODOVIĆ DOBRNjAC vojvoda Rođen je 1771. godine u Dobrnji (kod Požarevca). Do Prvog srpskog ustanka je bio hajduk, a zatim buljubaša kod Milenka Stojkovića. Istakao se naročito u bojevima na Ivankovcu, ćupriji, Paraćinu, Ražnju, Deligradu i Požarevcu. Zbog hrabrosti i veštog rukovođenja ustaničkim jedinicama imenovan je za vojvodu i komandanta krajinske vojske (1810). Nezadovoljan Karađorđevom upravom i samovoljom, napustio je Srbiju (1809), ali se na intervenciju Rusa vratio. Iako je postavljen za popečitelja pravosuđa (1811), dolazi ponovo u sukob sa Karađorđem i Mladenom Milovanovićem, te ponovo napušta Srbiju (sa Milenkom Stojkovićem). čiveo je u Jašiju (Rusija) sve do kraja Drugog srpskog ustanka, a kada se vratio u Srbiju knez Miloš ga je imenovao za izaslanika kod ruskog cara Aleksandra I. Umro je u Jašiju 6. oktobra 1831. godine.
ko.je.ko.296 balinda,
STEVAN ŠIJAžKI kompozitor Rođen je 12. decembra 1885. godine u Starom Futogu. Osim komponovanja bavio se još i horskim dirigovanjem i pedagoškim radom. Bio je horovođa u radničkim društvima "Abrašević" i "Jedinstvo", u skopskom "Mokranjcu" itd. Muzički narodni motivi čine osnovu njegovih horskih kompozicija. Značajan je njegov horski ciklus Kratovske pesme, a od mnogih solo-pesama popularna je "Bila jednom ruža jedna". Umro je u Beogradu 2. januara 1957. godine.
ko.je.ko.297 balinda,
RODOLjUB žOLAKOVIĆ političar Rođen je 7. juna 1900. godine u Bijeljini. Diplomirao je na Ekonomsko-komercijalnoj školi u Zagrebu. Politički borac, organizator Socijalističke radničke partije (komunista). Osuđen na robiju zbog atentata na ministra unutrašnjih poslova Kraljevine SHS u Delnicama. Posle izlaska sa robije odlazi u emigraciju. Preveo je Kapital i Bedu filozofije Karla Marksa, kao i Lenjinovu Državu i revoluciju. Učestvuje u borbi protiv fašizma u Španiji, Francuskoj, Italiji. Jedan od orgnaizatora NOB u Jugoslaviji, član Glavnog štaba, sekretar AVNOJ-a, u posleratnom periodu je na brojnim funkcijama. Napisao je više publicističkih dela, a najznačajnija su: Španija u plamenu, Kuća oplakana, Zapisi iz oslobodilačkog rata, Kazivanja o jednom pokolenju i dr. Umro je u Beogradu 30. marta 1983. godine.
ko.je.ko.298 balinda,
FILIP FILIPOVIĆ političar Rođen je 9. juna 1879. godine u žačku. Završio je tehničke nauke u Petrogradu i učestvovao u ruskoj revoluciji. U Srbiju se vraća 1912, te učestvuje u Prvom svetskom ratu. Istaknut rukovodilac radničkog pokreta Srbije. Na kongresu ujedinjenja izabran je za sekretara Izvršnog veća Socijalističke radničke partije (1919). Kasnije je jedan od osnivača i rukovodilaca Socijalističke radničke partije Jugoslavije. Predsedavao je kongresu Komunističke partije Jugoslavije u Vukovaru (1920), poslanik Komunističke partije i predsednik Beogradske opštine. Povodom vidovdanskog atentata (na ministra unutrašnjih dela Draškovića) osuđen je na dve godine robije, pa je emigrirao iz zemlje (1924). Predstavnik KPJ u Balkanskoj komunističkoj federaciji i u IK Komunističke internacionale, član Centralnog komiteta KPJ. Istakao se kao publicista: Balkan i međunarodni internacionalizam, Razvitak društva u ogledalu istorijskog materijalizma, Pedagogija matematike i dr. Uhapšen je u Moskvi za vreme Staljinovih čistki (1937) i umro u zatvoru 1938. godine.
ko.je.ko.299 balinda,
MILUTIN NEMANjIĆ kralj Sin kralja Uroša i kraljice Jelene. Kraljevsku vlast prepustio mu je stariji brat Dragutin. Vladao je od 1282. do 1321. godine. Kada je preuzeo vlast napao je Vizantiju i izbio na Egejsko more kod Kavale. Zauzeo je Skoplje, Gornji i Donji Polog, Ovče polje, Zletovo, Poreč, Kičevo i Debar. Eksploatacijom bogatih rudnika dolazi do sredstava za izdržavanje jače najamničke vojske. Pomaže brata Dragutina da 1291. protera tatarske vazale iz Braničeva. Zbog toga ga je napao bugarski knez Šišman, ali ga je srpski kralj suzbio i zauzeo Vidin. Kada je sa Vizantijom sklopio mir, oženio se maloletnom Simonidom, kćerkom vizantijskog cara Andronika II, i zadržao osvojene delove Makedonije. Posle smrti brata Dragutina zaposeda njegove zemlje, ali su Mačvu i Beograd ponovo zauzeli Mađari. Proširio je i ojačao Srbiju toliko da je postala najmoćnija država na Balkanu. Pomagao je književnost i umetnost, a obnovio je i podigao mnoge crkve i manastire: Gračanicu, Banjsku, Hilandar, Nagoričino i dr. Umro je iznenada u Nerodimlju 29. oktobra 1321. godine.
ko.je.ko.300 balinda,
MILOŠ OBILIĆ kosovski junak Pominjan je i pod imenom Kobilić ili Kobilović. Prem podacima Konstantina Filozofa, biografa despota Stefana Lazarevića, dok je trajala Kosovska bitka, dospeo je do čadora turskog sultana Murata i ubio ga, želeći da stvori haos u turskoj vojsci i doprinese pobedi srpske vojske. Narodno predanje slavi ga (uz Kraljevića Marka) kao najvećeg i najodvažnijeg srpskog junaka svih vremena, kao oličenje hrabrosti i čestitosti. Tako je prikazan u narodnim pesmama i u Njegoševom Gorskom vijencu. Pogubljen je na Kosovu 15. juna 1389. godine.
ko.je.ko.301 balinda,
VOJISLAV J. ILIĆ književnik Rođen je 14. aprila 1860. godine u Beogradu. Veliki srpski rodoljub, učestvovao je kao dobrovoljac u Srpsko-bugarskom ratu (1885). Korektor Državne štamparije, vicekonzul u Prištini. Imao je kritičan stav prema društvu svog vremena. Jedan je od vodećih srpskih liričara koji je udario temelje novoj poeziji, negujući kult lepote. Njegove pesme imaju elegičan karakter. Obogatio je srpsku poeziju novim oblicima i tonovima. Prvu zbirku pesama izdao je kao đak (1887). Srpska književna zadruga izdala je njegova pesnička dela u dve knjige. Pored proze (Nedelja sviće, Strašni ljubavnik i dr.) ogledao se i u književnim raspravama i satiričnoj poeziji ("Maskenbal na Rudniku"), a poznate su njegove balade i romanse ("Julija", "Pećina na Rudniku", "Korintska hetera", "Mramorni ubica" i dr.). Najveći je njegov pesnički rad Ribar, koji podseća na Geteovog Fausta. I za komični ep ima razvijen smisao, što pokazuje Amor na selu. Umro je u Beogradu 21. januara 1894. godine.
ko.je.ko.302 balinda,
MLADEN čUJOVIĆ major Rođen je 20. jula 1811. godine u Ješevcu (kod Kragujevca). Bio je vojni pitomac u Rusiji. Ađutant kneza Mihaila i upravitelj Beograda, osuđen na pet godina i prognan u Nemenikuće. Posle povratka kneza Miloša postaje načelnik Vojne uprave i državni savetnik. Umro je u Beogradu 16. maja 1894. godine.
ko.je.ko.303 dpaun,
>> Pominjan je i pod imenom Kobilić ili Kobilović. ... Milon, Miloin, Biliš Kobila, Miloš Kobila, Miloš Kobilić, Miloš Kobiljević, Miloš Obiljević, Miloš Dragilović ... U XVIII veku našlo se da je nepristojno ime koje potiče od kobile, pa ga je srpski istorik Đurinac 1763. godine preinačio u Obilić, od reči obilan, obilje (Jireček). >> Prema podacima Konstantina Filozofa (...) dok je trajala >> Kosovska bitka, dospeo je do čadora turskog sultana Murata >> i ubio ga, želeći da stvori haos u Ej, evo šta piše rečeni Kosta (40-ak godina posle KBitke): "Među vojnicima koji su se borili pred vojskom, b e š e n e k o v e o m a b l a g o r o d a n (podvukao dPaun), koga oblagaše zavidljivci svome gospodinu i osumnjičiše kao neverna. A ovaj, da pokaže vernost, a ujedno i hrabrost, nađe zgodno vreme, ustremi se ka samome velikome načelniku kao da je prebeglica, i njemu put otvoriše. A kada je bio blizu, iznenada pojuri i zari mač u toga samoga gordoga i strašnoga samodršca. A i tu sam pade od njih." Zapažanje: kosovski heros je anoniman, to je samo "neko veoma blagorodan" Pitanje: zašto u krugovima na dvoru despota Stefana Lazarevića, sina kneza Lazara, čoveka vrla i učena, nije bilo poznato ime izvršioca herojskog dela na Kosovu? Moramo se začuditi što niko nije učinio napor da se ono dozna, zar ne? Odgovor: o tome sam napisao čitavu jednu raspravu. v. Paun Es DURLIĆ, žIJA JE KULA MILOŠEVA KULA?, Razvitak br. 2, Zaječar, 1989, 74-86 /ispred toga: LEGENDE I PREDANJA O MILOŠU OBILIĆU KOD VLAHA U SEVEROISTOžNOJ SRBIJI, s.66-73/ dPaun
ko.je.ko.304 vmisev,
> Pitanje: zašto u krugovima na dvoru despota Stefana Lazarevića, sina kne- > za Lazara, čoveka vrla i učena, nije bilo poznato ime izvršioca herojskog > dela na Kosovu? Moramo se začuditi što niko nije učinio napor da se ono > dozna, zar ne? > Odgovor: o tome sam napisao čitavu jednu raspravu Interesantan pristup. Da li te tvoje rasprave ime negde u BG? Ako nema (a i ako ima), da li bi bio tako dobar da to pošalješ na Sezam? Mene jako zani- ma (verujem i ostale). bye, Vladimir
ko.je.ko.305 dpaun,
>> Interesantan pristup. Da li te tvoje rasprave ime negde u BG? Ima u Narodnoj biblioteci Srbije, u bibliotekama nekih fakulteta (etnologija na Filozofskom, na primer), u bibliotekama Etnografskog i Narodnog muzeja, u Etnografskom, Balkanološkom (i možda još po nekom) institutu. U SANU takođe. Pregledao sam, inače, original koji čuvam na disketama. Prvi deo (legende) je faličan, pa sam morao da ga skratim, tako da na Sezam mogu da pošaljem samo krnji tekst, bez (za mene) najlepših legendi o Milošu Obiliću koje sam zapisao u okolini Golupca. Sama rasprava je u redu, ali je poduža: 52K ASCII teksta, sa legendama oko 80K. Ne znam da li Sezam dozvoljava ovoliki tekst kao prilog uz poruku? dPaun
ko.je.ko.306 dpaun,
Na osnovu pokrenute rasprave i iskazanog interesovanja, šaljem svoja dva teksta posvećena folklorno-istorijskom nasleđu, spletenog oko mita o Milošu Obiliću. Uz ovu poruku, prikačen je fajl LEGEN.ZIP, i sadrži deo legendi koje sam skupljao u s/i Srbiji. Njih valja najpre pročitati, pa tek onda samu raspravu. dPaun legen.zip
ko.je.ko.307 dpaun,
Uz ovu poruku prikačen je fajl MILOS.ZIP, sa tekstom žIJA JE KULA MILOŠEVA KULA? * Kritički nastrojenom čitaocu preporučujem da najpre štampa zadnji deo rada, u kome se nalazi naučni aparat, i da ga drži pred sobom dok na ekranu bude čitao tekst, kako bi mogao da prati digresije koje su u ovoj vrsti posla neminovne. Na žalost, čitaoci sa Sezam-a biće uskraćeni i za nekoliko ilustracija koje prate tekst u "Razvitku". => Tekst se u pojedinim delovima oslanja na legende, pa je neophodno najpre pročitati fajl LEGEN.ZIP * He, he: zamislite moju bi(bli)ografiju u kojoj će morati da stoji "Objavljivao svoje radove ... na Sezamu"! SysAdm, kaži jesam li prvi u ovome, da počnem odmah da se hvalim? Lep pozdrav svima, uz čestitke za uskršnje praznike, Paun Es DURLIĆ, Majdanpek milos.zip
ko.je.ko.308 balinda,
LAZA TEODOROVIĆ diplomat Rođen je oko 1780. godine u Kaoni (kod Šapca). Završio je prava u Segedinu. Pisar kod Jakova Nenadovića (1805), a posle sloma ustanka prelazi u Austriju i zatim u Rusiju. Pisao je Karađorđev izveštaj o stanju u Srbiji 1813. koji je predat ruskom caru Aleksandru I. Vraća se u Srbiju, radi u sudu, član je srpske carigradske deputacije. Razilazi se sa knezom Milošem i prilazi ustavobraniteljima. Namesništvo ga postavlja za člana Državnog saveta, ali knez Mihailo ga primorava da napusti zemlju. Posredovanjem Porte i Rusije vraća se u Srbiju. Za vreme kneza Aleksandra Karađorđevića ponovo je član Saveta, a zatim i kapućehaja (poslanik) u Carigradu, gde je i umro 1. februara 1846. godine.
ko.je.ko.309 balinda,
VOJISLAV SUBOTIĆ lekar Rođen je 6. januara 1859. godine u Novom Sadu. Studirao je medicinu i usavršavao hirurgiju u Beču. Vodeći hirurg u Srbiji, šef hirurškog odeljenja Opšte državne bolnice, osnivač Medicinskog fakulteta i profesor Univerziteta u Beogradu. U oslobodilačkim ratovima Srbije (1912-1918) učestvovao je kao rezervni sanitetski pukovnik. Objavio je više naučnih radova iz abdominalne hirurgije, urologije, ortopedije i dr. Umro je u Beogradu 4. decembra 1924. godine.
ko.je.ko.310 balinda,
MARKO ŠTITARAC knez Rođen je 1782. godine u Donjem Štitaru (Mačva). Stupio je 1806. kao bećar u četu buljubaše Konde, prelazi kod vojvode Luke Lazarevića uz koga je vojevao do propasti Srbije (1813). Do Drugog srpskog ustanka hajdukovao je po okupiranoj Srbiji, a zatim pristupa knezu Milošu i postaje najpoverljiviji čovek, te mu se pripisuje da je bezobzirano likvidirao više Miloševih protivnika. Bio je mačvanski knez. Umro je u selu Varni (Pocerina) 17. septembra 1830. godine.
ko.je.ko.311 balinda,
JAŠA TOMIĆ političar Rođen je 11. oktobra 1856. godine u Vršcu. Studirao je u Beču i Pragu. Prelazi u Srbiju i kao dobrovoljac učestvuje u borbama na Javoru. Učesnik je u balkanskim ratovima, a Prvi svetski rat proveo je u internaciji. Novinarskim i književnim radom bavi se od najranije mladosti. Sarađuje u Straži, Građevincu, Samoupravi, a više godina uređuje Miletićevu Zastavu. Pored brošura sa borbenim sadržajem, u kojima oštro napada nenarodni režim Beča i Pešte, objavio je i popularnu knjigu Narodni prijatelj, trilogiju Kraljević Marko, romane Trulež i Nazareni, zbirku pesama, rasprave čena i njeno pravo, O uzrocima zločina i dr. Zbog ubistva M. Dimitrijevića uhapšen je i bačen na duži niz godina u Vacki zatvor. Organizator je srpskih zemljoradničkih zadruga i urednik časopisa Zemljoradnički prijatelj. Posle kapitulacije Austro-Ugarske na čelu je Velike narodne skupštine Vojvodine koja je donela odluku o sjedinjenju Vojvodine sa Srbijom (1918). Umro je u Novom Sadu 9. oktobra 1922. godine.
ko.je.ko.312 balinda,
SIMO ŠOBAJIĆ književnik Rođen je 13. februara 1876. godine u Danilovgradu. Prekinuo je školovanje i nastavio očevu trgovinu. Veoma mlad je počeo da obajvljuje pesme u Delu, Iskri i Brankovom kolu. Pisao je političke članke u beogradskim listovima, bio je jedan od osnivača Narodne misli u Nikšiću. U Bombaškoj aferi osuđen je na dvadeset godina, pa je emigrirao. Štampao je knjigu pripovedaka, a najzapaženiji je njegov rad Crnogorci, psihičke osobine Crnogoraca (po uputstvima Cvijićevim). Umro je u Nikšiću 12. februara 1916. godine.
ko.je.ko.313 balinda,
NIKOLA UZUNOVIĆ državnik Rođen je 3. maja 1873. godine u Nišu. Završio je prava u Beogradu i bio sudija. Političar, pripadnik Radikalne stranke, više puta ministar agrarne reforme, saobraćaja, građevine, socijalne politike ili bez portfeljai predsednik vlade Kraljevine SHS i Jugoslavije (1926-1927, 1934). Osnivač i predsednik Jugoslovenske nacionalne stranke (1932). Umro je 1954. godine.
ko.je.ko.314 balinda,
MILOŠ BAJIĆ baron Rođen je 1822. godine u Požarevcu. Unuk kneza Miloša Obrenovića. Studirao je u Papi, Šopronju i Budimpešti. Poslanik u ugarskom državnom Saboru. Sa ordenom gvozdene krune dobio je baronat. Legator novosadske Srpske gimnazije. Umro je u Varadiji 31. jula 1897. godine.
ko.je.ko.315 balinda,
DRAGIŠA BRAŠOVAN arhitekt Rođen je 25. maja 1887. godine u Vršcu. Studirao je arhitekturu u Budimpešti. žlan Srpske akademije nauka i umetnosti i Kraljevskog instituta britanskih arhitekata. Pionir srpskog modernog arhitektonskog pokreta. U temeljima savremene beogradske arhitekture je njegova Državna štamparija (danas BIGZ). Projektovao je brojne privatne objekte i monumentalne javne zgrade, među kojima su i: Genčićeva i Škarkina vila, Eskontna banka u Nušićevoj ulici, zgrada Izvršnog veća Vojvodine u Novom Sadu. Umro je u Beogradu 7. aprila 1965. godine.
ko.je.ko.316 balinda,
MILAN BOGDANOVIĆ književnik Rođen je 4. januara 1892. godine u Beogradu. Profesor Univerziteta u Beogradu, upravnik Narodnog pozorišta, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Potpredsednik Saveza književnika Jugoslavije. Urednik Republike i Srpskog književnog glasnika, sa M. Krležom je uređivao časopis Danas. Pobornik realističkog pravca u savremenoj jugoslovenskoj književnosti. Vrstan stilista. Jedan od najautoritativnijih književnih kritičara. Kritike je sabrao u knjigu Stari i novi (I-IV). Pisao je o Vuku, Njegošu, Zmaju, Lazareviću i dr. od starih, te o Andriću, Crnjanskom, Krleži, R. Petroviću, Daviču i dr. od novih pisaca. Umro je u Beogradu 28. februara 1964. godine.
ko.je.ko.317 balinda,
JOVAN BIJELIĆ slikar Rođen je 19. juna 1886. godine u Koluniću (Bosna). Studirao slikarstvo u Parizu, Pragu, Krakovu. žlan Srpske akademije nauka i umetnosti. Jedan od najznačajnijih slikara Jugoslavije između dva rata. Imao je privatnu slikarsku školu iz koje su izašli mnogi značajni umetnici. žuvena su mu dela: Devojka, Kupačica, Dvorište i dr. Umro je u Beogradu 12. marta 1964. godine.
ko.je.ko.318 ndragan,
/ SysAdm, kaži jesam li prvi u ovome, da počnem odmah da se SF first :)
ko.je.ko.319 bpetrovic,
KRISTI Agata (Christie Agatha, 1890-1976), engleska knji- ževnica, popularna u celom svetu po detektivskim romanima, kojih je napisala veliki broj.Gl dela: "Ubistvo u Orijent-ekspresu","Deset malih crnaca","Leš u sarkofagu" itd.
ko.je.ko.320 bpetrovic,
POLO Marko (Polo Marco, 1254-1324),najpoznatiji svetski putnik srednjeg veka, iz Venecije, poreklom sa Korčule; 1271. krenuo na Daleki istok i proputovao jugozapadnu i srednju aziju: Mesopotamiju,Kurdistan,Persiju,Turan, pamir,Kineski Turkestan,Mongoliju, i stigao u Peking 1275; prvi Evropljanin koji je prešao preko Pamira,Turkestana i Mongolije.Proputovao jegotovo celu Kinu 1275-92 a 1295 se vratio u Evropu preko Indonezije,Singapura,Indijskog okeana, Persije i Crnog mora.Opis svojih putovanja objavio 1298. u knjizi koju je po njegovom kazivanju napisao italijanski pisac Rusticijano iz Pize.
ko.je.ko.321 balinda,
ARSENIJE LOMO vojvoda Rođen je oko 1774. godine u Dragolju (kod Rudnika). Jedan je od organizatora Prvog srpskog ustanka. učestvovao je u borbama na Rudniku. Zbog pokazane hrabrosti Karađorđe ga postavlja za buljubašu, a nešto kasnije i za vojvodu. Sa svojim Kačarcima učestvuje u boju na Karanovcu, pri zauzeću Užica, a naročito se ističe u odbrani Deligrada, gde se sa ostalim vojvodama držao još 40 dana posle propasti Srbije. Jedan je od inicijatora dizanja Drugog srpskog ustanka. Prvi je poveo borbu, potukavši turske aračlije u Jasenovcu. Zatim udara na Rudnik i zauzima varoš a grad opkoljava. Tokatlićev barjaktar ga je na prevaru ubio 20. aprila 1815. godine.
ko.je.ko.322 balinda,
RAJKO LEŠJANIN državnik Rođen je 17. januara 1826. godine u Lešju (kod Paraćina). Studirao je prava u Hajdelbergu i Parizu. Pravnik, profesor Velike škole u Beogradu, ministar pravde Srbije (1867-1868) i kneževski namesnik. Zaslužan je za uređenje sudstva u Srbiji. Napisao je prvi udžbenik rimskog prava na srpskom jeziku Institucije Justinijanovog Rimskog prava i više stručnih rasprava. Umro je u Beču 19. oktobra 1872. godine.
ko.je.ko.323 balinda,
PAVLE JURIŠIĆ ŠTURM general Rođen je 22. avgusta 1848. godine u Gerlicu (Nemačka). Vojne škole završio je u Vroclavu i Nansiju. Učestvovao je u Francusko-pruskom ratu kao poručnik. Omogućio je bekstvo zarobljenom francuskom oficiru Petru Karađorđeviću, potonjem kralju Srbije. Učestvovao je u ratu Srbije protiv Turske (1876) i protiv Bugarske (1885), istakao se kao mlad oficir i unapređen je u čin kapetana. Kralj Petar ga 1908. uzima za ađutanta. U balkanskim ratovima kao komandant Drinske pa Dunavske divizije dobija čin generala. U Prvom svetskom ratu komandovao je Trećom armijom. Odlikovan je Karađorđevom zvezdom, Takovskim krstom i drugim vojnim odlikovanjima. Umro je u Beogradu 14. januara 1922. godine.
ko.je.ko.324 balinda,
MIHAILO ISAILOVIĆ glumac i reditelj Rođen je 15. oktobra 1870. godine u Kalafatu (Rumunija). Škole je učio u Gracu i Beču, a glumačku karijeru počeo je u Lincu. Glumio je po raznim pozorištima u Evropi i Severnoj Americi (Nirnberg, Bremen, Njujork, žikago itd.). Prvi svetski rat je proveo u Bazelu. U Beogradu je prvi put gostovao krajem prošlog veka (1898), a od tada je često gostovao. Glavni reditelj između dva rata u Narodnom pozorištu u Beogradu, postavio je temelj modernom pozorišnom životu i preciznoj režiji klasičnih (Šekspir) i modernih drama. žuvene su njegove uloge: Ričard III, Jago, Šajlok, Franja Mor, Ivan Grozni i dr. Umro je u Beogradu 13. jula 1938. godine.
ko.je.ko.325 balinda,
MILAN JOVANOVIĆ BATUT lekar Rođen je 10. oktobra 1847. godine u Sremskoj Mitrovici. Studirao je medicinu u Beču, a na specijalizaciji je u Minhenu, Berlinu, Parizu i Londonu. Profesor Velike škole i Medicinskog fakulteta u Beogradu, naučnik i pisac. Objavio je velik broj popularnih članaka i stručnih rasprava. Jedan je od osnivača Trezvenjačkog pokreta u Srbiji, urednik i izdavač više medicinskih časopisa (Zdravlje i dr.). Poznata su mu dela: Zdravlje i napredak naše dece, Bukvica bolesti, Jektika i brak, Nadrilekari, Seljačka kuća i dr. Umro je u Beogradu 11. septembra 1932. godine.
ko.je.ko.326 balinda,
KOSTA TODOROVIĆ lekar Rođen je 22. juna 1887. godine u Beogradu. Završio je medicinu u Gracu, a usavršavao se u Parizu. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka i Nacionalne akademije za medicinu u Parizu. U oslobodilačkim ratovima Srbije učestvovao kao sanitetski major. Objavio je preko 150 naučnih, stručnih radova iz medicine, na srpskom i stranim jezicima. Objavio je više medicinskih udžbenika, dobitnik je zlatne diplome Medicinskog fakulteta u Gracu i nagrade AVNOJ-a itd. Poznat je njegov udžbenik infektivnih bolesti. Umro je u Beogradu 19. septembra 1975. godine.
ko.je.ko.327 balinda,
MARKO TODOROVIĆ ABDULA oberknez Rođen je 1780. godine u Matejevcu (kod Niša). Barjaktar u Prvom i učesnik u Drugom srpskom ustanku. Oberknez Požarevačke nahije. Digao je ustanak (Abdulina buna) protiv kneza Miloša. Kako nije dobio veću podršku naroda, buna je ugušena (1821). Ubijen je 1823. godine.
ko.je.ko.328 balinda,
NIKOLA PAŠIĆ državnik Rođen je 19. decembra 1844. godine u Zaječaru. Studirao je na Politehnici u Cirihu, jedan je od osnivača radikalnog pokreta u Srbiji i Narodne radikalne stranke. Delegat Sveslovenskog odbora u Beogradu kod hercegovačkih ustanika. Sa Starčevićem pokreće jugoslovensko pitanje u Austro-Ugarskoj. Radi na stvaranju saveza balkanskih naroda i na narodnom jedinstvu u srpskim pokrajinama pod tuđinom. Posle Timočke bune pobegao je i u odsustvu osuđen na smrt, a vratio se u zemlju kada je Radikalna stranka dobila apsolutnu većinu na izborima i kad je proglašena amnestija. Postaje predsednik vlade (1891) i sprovodi nacionalnu politiku. Odlazi u Petrograd sa kraljem i upoznaje ruskog cara sa prilikama na Balkanu. Kao poslanik u Rusiji sa Sveslovenskim odborom radi na rešavanju jugoslovenskog pitanja. Naročito je aktivan kada je ponovo došao na čelo srpske vlade, posle stupanja na presto kralja Petra I (1904). Od tada pa do smrti bio je u vladi, kao ministar spoljnih poslova i predsednik, pa u svim značajnim događajima na Balkanu aktivno učestvuje. Zaslužan je što je Srbija dobila tzv. Carinski rat (1908). Na čelu je srpske vlade koja zaključuje savez sa Grčkom, Crnom Gorom i Bugarskom i objavljuje rat Turskoj, posle kojeg su oslobođeni Makedonija i Stara Srbija. Prvi svetski rat izbija posle Sarajevskog atentata na austrijskog prestolonaslednika, jer srpska vlada na čelu sa njim odbija bečki ultimatum. Vodi vrlo efikasnu političku borbu: pribira jugoslovensku emigraciju, poziva Jugoslovenski odbor iz Londona i Pariza, aktivno učestvuje u donošenju Krfske deklaracije (1917). Posle rata postaje šef jugoslovenske delegacije na mirovnoj konferenciji u Parizu. Pod njegovim predsednikovanjem izglasan je Vidovdanski ustav, prvi u istoriji prve jugoslovenske države - Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Umro je u Beogradu 10. decembra 1926. godine.
ko.je.ko.329 balinda,
NIKOLA I PETROVIĆ knez i kralj Rođen je 7. oktobra 1841. godine. u Njegušima. Stupio je na kneževski presto Crne Gore 1860, a krunisan je za kralja 1910. Tesno je sarađivao sa Srbijom. Posle neuspelog rata sa Turcima (1862), radio je sa knezom Mihailom na planu o zajedničkoj borbi protiv Turaka i ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom. Pomagao je ustanak u Hercegovini (1875) i sa Srbijom objavio rat Turskoj, odnevši nekoliko pobeda od kojih je najčuvenija na Vučjem Dolu. Posle tog rata Crnoj Gori je priznata nezavisnost (1878), uz teritorijalno proširenje i izlazak na more. U balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu ratovao je na strani Srbije, ali je ponudio Austro-Ugarskoj separatan mir, te je emigrirao iz zemlje i ražalovan od Podgoričke skupštine. Bio je autokrata. Pisao je pesme i drame (rodoljubiva pesma "Onamo, namo", drama Balkanska kraljica i dr.). Umro je u Kop Antibu (kod Kana, u Francuskoj) 1. marta 1921. godine.
ko.je.ko.330 balinda,
FJODOR IVANOVIž ŠALJAPIN ruski pevač (Kazan) Rodio se 13. februara 1873. Detinjstvo i mladost proveo je u bedi, dok se nije sa sedamnaest godina priključio jednoj putujućoj ukrajinskoj pozorišnoj družini. Sa 25. godina počinje njegova velika svetska slava pevajući na svih pet kontinenata i svugde postizući senzacionalne uspehe kao bas-bariton neobično velikog raspona posebno u dubokom registru. Sjedinjavao je na sebi svojstven način, svoje izuzetne glasovne mogućnosti s urođenim darom za glumu. Umro je 12. aprila 1938. godine u Parizu.
ko.je.ko.331 balinda,
GIUSEPPE TARTINI italijanski violinista i kompozitor Rodio se u Piranu 8. aprila 1692. godine. O njegovom čarobnom sviranju izveštavaju mnogi njegovi savremenici. Znatno je unapredio violinsku tehniku; njegova tehnika gudala ostala je do danas uzornom. Umro je u Padovi 26. februara 1770. godine. Celom svojom aktivnošću - kao violinista, pedagog, muzički teoretičar i kompozitor - Tartini prestavlja originalnu ličnost; njegova dela nisu do danas izgubila svoje izvanredne muzičke kvalitete i svoju svežinu.
ko.je.ko.332 balinda,
GEORG PHILIPP TELEMANN nemački kompozitor Rodio se u Magdeburgu 14. marta 1681. godine. Klavir je učio svega 14 dana i to je, po njegovim rečima, bila njegova jedina muzička nastava. U svoje vreme bio je cenjen, slavljen i poznat više nego Bach i Händel. Mattheson ga je smatrao "najuzvišenijim muzičarem". Borio se za novo i napredno u muzici: "Ne sme se umetnosti reći: ne možeš dalje. Može se uvek dalje, mora se uvek ići dalje." Bio je, svakako, jedan od najobrazovanijih muzičara svoga vremena. Govorio je i pisao na više jezika, poznavao je klasičnu i savremenu književnost, bavio se pesništvom, pisao memoare, muzičke rasprave i teorijska dela. Bio je izvrstan orguljaš i čembalista, svirao je i više drugih instrumenata; bio je dirigenti administrator mnogih muzičkih ustanova. Umro je u Hamburgu 25. juna 1767. godine. Posle smrti neopravdano zaboravljen; u XX veku doživeo je pravu renesansu. Svoje sposobnosti i snage razbacivao je zadovoljavajući se površnim rezultatima - umesto da ih pribere i usmeri na studiozni i uporni kompozitorski rad koji je njegove savremenike Bacha, Händel-a i Glucka, za života manje slavne, učinio besmrtnima.
ko.je.ko.333 balinda,
CARL MARIA FRIEDRICH ERNST VON WEBER nemački kompozitor (Eutin, Holstein) Rodio se 18. novembra 1786. godine. Istorijsku ulogu ovog umetnika najbolje je opisao H. Pfitzner: "Weber je došao na svet da bi napisao žarobnog strelca". Tim delom nemačka operska umetnost se konačno odvaja od dotada dominirajuće italijanske operske škole. Umro je u Londonu 5 juna 1826. godine. Njegov biograf zaključije: "Kao zvezda Zornjača Suncu, tako Weber prethodi Wagneru". Zastao je na pola puta, ne opirući se novim težnjama, ne želeći da izda stara načela. Učinio je ono što je bilo u skladu sa idejnom nadgradnjom njegove epohe.
ko.je.ko.334 balinda,
STEVAN JAKOVLJEVIĆ arhimandrit Rođen je 1759. godine. Starešina Tronoškog manastira, velik rodoljub. Za vreme Austro-turskog rata (1788-1791) radio je na stvaranju slobodne Srbije. Upućivao je memorandume i molbe austrijskom i ruskom caru, da se dobije autonomija bar za Beogradski pašaluk. Dejstvovao je i preko Temišvarskog sabora, a naročito je nastojao da u tu svrhu angažuje mitropolita Stratimirovića, koji je kao veliki patriota radio na stvaranju samostalne Srbije. Otrovao ga je zvornički paša, kao opasnog protivnika Turske, u Zvorniku 1799. godine.
ko.je.ko.335 balinda,
JOANIKIJE patrijarh Rođen je oko 1300. godine. Logotet cara Dušana, pećki arhiepiskop (1338), za prvog srpskog patrijarha ustoličen je 1346. Postao je i prvi savetnik cara Dušana, koga je i krunisao za cara. Izveo je reorganizaciju srpske crkve. Umro je u Polumiru na Ibru 3. septembra 1354. godine.
ko.je.ko.336 balinda,
LOUIS-HECTOR BERLIOZ francuski kompozitor (La Côte-Saint-André, IsŐre) Rodio se 11. decembra 1803. godine. Po očevoj želji upisao je Medicinski fakultet u Parizu ali ubrzo ga napušta da bi se bavio muzikom. To izaziva teške sukobe sa roditeljima i prestanak njihove pomoći. Postaje vatreni poklonik romantizma. Zaljubljuje se u englesku glumicu Harriett Smithson. U vezi sa tom ljubavlju je i postanak Symphonie fantastique. žovek divljeg mladanačkog temperamenta, pesnik trajno uznemirene fantazije, u svome privatnom životu ostao je nesrećan do smrti. Umro je u Parizu 8. marata 1869. godine. Bio je romantik neobuzdanog temperamenta. Nezadovoljstva u bračnom životu; ekonomske teškoće koje su ga pratile kroz ceo život; poboljevanje; samoća koju je teško podnosio (najbolji prijatelji, žena i jedini sin umrli su pre njega); su izvori njegove duševne i telesne iscrpljenosti, pesimizma iz kojeg nije nalazio izlaz. Smrt je našla samo senku olujnog neustrašivog romantičara.
ko.je.ko.337 balinda,
JOVAN UGLjEŠA MRNjAžEVIĆ despot Gospodar Serske oblasti od 1365. do 1371. godine. Sa bratom (kraljem Vukašinom) ulazi u borbu protiv znatno jačih turskih snaga. Kod žernomena na Marici srpska vojska je poražena a oba brata su poginula, 26. septembra 1371. godine.
ko.je.ko.338 balinda,
JOVAN OBRENOVIĆ vojvoda Rođen je 1786. godine u Dobrnji (Šumadije). Brat kneza Miloša, učesnik u oba srpska ustanka. Istakao se u borbama na Ljubiću, Dubiju i Požarevcu. Diplomata i starešina radničkog i požeškog okruga. Napustio je Srbiju 1842. Umro je u Novom Sadu 22. januara 1850. godine.
ko.je.ko.339 balinda,
ARTURO TOSCANINI dirigent Rodio se u Parmi 25. marta 1867. godine. Postao je jedan od najvećih dirigenata svih vremena počevši sasvim nenadano, zamenivši dirigenta koga je publika izviždala za vreme izvođenja Verdijeve opere Aida u Rio de Janeiru. Sve do duboke starosti suvereno je vladao opernim i koncertnim dvoranama gde god se pojavio. Umro je u New Yorku 16. januara 1957. godine u 90. godini života.
ko.je.ko.340 balinda,
GIUSEPPE VERDI kompozitor (Le Roncole, kraj Busseta, Parma) Rodio se 10. oktobra 1813. godine. Već u ranom detinjstvu je pokazivao izvanrednu muzičku nadarenost, ali kao dete siromašne gostioničarske porodice nije imao mogućnosti za redovno muzičko obrazovanje. Nakon višegodišnjeg marljivog rada, pokušava da se, u devetnaestoj godini, upiše na Milanski konzervatorij. Međutim ta ustanova, koja danas nosi njegovo ime, bio je odbijen zbog nedovoljno savladanog umeća u sviranju klavira a i zbog prekoračene starosne granice predviđene za prijem. Kao "pravi nacionalni umetnik" Verdi piše u jednom od svojih pisama: "Ako su Nemci, polazeći od Bacha stigli k' Wagneru, oni su to učinili kao dobri Nemci i sve je u redu. Ali kad mi, naslednici jednog Palestrine, oponašamo Wagnera, činimo muzički zločin i vršimo nešto beskorisno, ako ne i štetno." Umro je u Milanu 27. januara 1901. godine.
ko.je.ko.341 balinda,
HEITOR VILLA-LOBOS brazilski kompozitor (Rio de Janeiro) Rodio se 5. marta 1887. godine. Veština u sviranju violončela, stečena od oca muzičkog amatera, dobro mu je došla da se nakon njegove smrti (sa 12 godina) zaposli kao kafanski svirač. Kontakt sa narodnom muzikom presudno je uticao na njegov život i karijeru. Spada u najvažnije kompozitore XX veka. Umro jhe u rodnom mestu 17. novembra 1959. godine.
ko.je.ko.342 balinda,
ANTONIO VIVALDI kompozitor i violinista Svakako najveći italijanski barokni majstor orkestra za koji je posedovao izvanredan smisao i osećaj, rodio se u Veneciji 4. marta 1678. godine. Pokopan je u Beču 28. jula 1741. Posle smrti, vrlo brzo je pao u zaborav. Interes za njega ponovo oživljuje od XIX veka uporedo sa Bachovom renesansom. Tek u novije vreme, kada je pronađen veći deo njegovog dotad nepoznatog opusa, Vivaldija treba oceniti kao središnju ličnost u evropskoj muzici prve polovine XVIII veka.
ko.je.ko.343 balinda,
RICHARD WAGNER kompozitor Rodio se u Leipzigu 22. maja 1813. godine. Njegova najpozitivnija idejna i umetnička aktivnost bila je borba protiv konzervatizma i konvencionalnosti muzičke scene. Nekim svojim pogledima i delima, dao je donekle povoda ideolozima nemačkog fašizma da ga stave u središte pažnje i da ga čak proglase svojim pretečom. Zbog lošeg zdravlja otputovao je u Veneciju radi oporavka. Umro je 13. februara 1883. godine a sahranjen je u Bayreuthu, u parku vile Wahnfried.
ko.je.ko.344 balinda,
RAY CHARLES ROBINSON pijanista i pevač Ovaj virtuozni pijanist i jedan od najboljih savremenih pevača bluesa rodio se 23. septembra 1932. godine (Albany, Georgia). Od šeste godine je slep pa je muziku učio u školi za slepe.
ko.je.ko.345 balinda,
KONSTANTIN JOVANOVIĆ arhitekt Rođen je 13. januara 1849. godine u Beču. Dugo je živeo i radio u Beču i Cirihu. Projektant modernizovanog renesansnog stila. Pored mnogobrojnih, veoma zapaženih radova u inostranstvu, projektovao je u Beogradu, još i danas monumentalnu zgradu Narodne biblioteke, Zadužbinu Nikole Spasića i palatu Akademije likovih umetnosti (u Knez Mihailovoj) i dr. Umro je u Cirihu 15. novembra 1923. godine.
ko.je.ko.346 balinda,
STEFAN DUŠAN NEMANjIĆ kralj i car Rodio se oko 1308. godine. Sin kralja Stefana Dečanskog. Istakao se kao mladi kralj Srba u bici protiv Bugara kod Velbužda (1330). Kralj Srba (1331-1345), a car Srba, Grka i Bugara (1345-1355). Zbacio je sa prestola oca i ugušio pobunu u Zeti. U borbi sa Vizantijom, proširo je svoju državu toliko da je postala najveća država na Balkanu. Tada dolazi prvi put u sukob sa Turcima, koje pomaže dotadašnji njegov saveznik Kantakuzin. U njegovo vreme Srpska država je udvostručena. Za cara se proglasio 1345, a krunisan je sledeće godine na Uskrs u Skoplju. Izdao je čuveni Zakonik, najznačajniji pravni spomenik srednjeg veka (1349). Umro je iznenada, posle kraće bolesti, 20. decembra 1355. godine.
ko.je.ko.347 balinda,
STEFAN UROŠ III NEMANjIĆ DEžANSKI kralj Sin kralja Milutina, koji ga je kao taoca dao Tatarima. Vratio se u Srbiju 1299. i kao mladi kralj upravljao je Zetom. Kada je ugušen ustanak koji je podigao protiv oca, za kaznu je bio oslepljen i poslat u zatočeništvo u Carigrad. Vratio se pred samu Milutinovu smrt, u borbi pobedio braću i postao kralj Srbije (1321-1331). U velikoj bici na Velbuždu pobeđuje vizantijsku i bugarsku vojsku (1330). U ovoj bici poginuo je bugarski car Mihajlo Šišman. Podigao je manastir Dečani, po kome je i dobio naziv Dečanski. Protiv njega pobunio se njegov sin Dušan, zbacio ga sa prestola i zatvorio u Zvečan. Umro je pod nejasnim okolnostima 11. novembra 1331. godine.
ko.je.ko.348 balinda,
BERTOLT BRECHT nemački pesnik i dramatičar Rodio se u Ausburgu 10. februara 1898. godine. Studirao je medicinu u Münichenu, ali se posvetio literarnom radu. Razvio se u jednog od najuglednijih nemačkih dramatičara novijeg doba. Do 1933. delovao je kao pozorišni dramaturg i režiser u Münich-u i Berlinu. Nakon Drugog svetskog rata vratio se u istočni Berlin gde je utemeljio Berliner Ensemble. Umro je u Berlinu 14. avgusta 1956. godine.
ko.je.ko.349 balinda,
ENRICO CARUSO tenor Rodio se 27. februara 1873. godine u Napulju. U najranijoj mladosti pokazivao je veliki talenat za crtanje i pevanje. Kasnije, kao slavni tenor, rado se bavio karikaturom. Njegov repertoar obuhvatao je 67 operskih uloga i oko 500 pesama. "...Velike glasovne mogućnosti sjedinile su se kod Carusa sa savršenom tehnikom pevanja i izvanrednom interpretacijom; glas tamna, baršunasta tembra, bio je podjednako intezivan, ali istovremeno i blag, u svim položajima. Njegovo ime postalo je sinonim savršenog pevača..." Pevao je na italijanskom, francuskom, španskom i engleskom jeziku, na svim većim opernim scenama Evrope i Amerike. Najznačajnije kreacije su mu bile: Don José (Bizet, Carmen), Radames (Verdi, Aida), Rodolfo (Puccini, La BohŐme) i Canio (Leoncavallo, Pagliacci). Umro je 2. avgusta 1921. godine.
ko.je.ko.350 balinda,
MOMžILO NASTASIJEVIĆ književnik Rođen je 5. oktobra 1894. godine u Gornjem Milanovcu. Studirao je francuski jezik na Univerzitetu u Beogradu. Pesnik, pripovedač, dramski pisac. Odlikovao se originalnim stilom i jezičkom invencijom. Značajnija dela su mu: pesme Pet lirskih krugova, pripovetke Iz tamnog vilajeta, drame Kod Večne slavine, Gazda Mladenova kći, Nedozvani, libreto Međuluško blago. Umro je u Beogradu 13. februara 1938. godine.
ko.je.ko.351 balinda,
PABLO CASALS muzičar 29. decembra 1876. godine (Vendrell, Barcelona) rodio se ovaj španski violočelist, dirigent i kompozitor. Svestran u svom muzičkom obrazovanju, tehničar retkog savršenstva, svojim duboko proživljenim i jednostavnim sviranjem otkrivao je sadržajnost umetničkog dela u svoj celovitosti i punoći.
ko.je.ko.352 balinda,
MAURICE CHEVALIER francuski pevač i glumac Rodio se u Parizu 12. septembra 1888. godine. U najranijoj mladosti počinje karijeru pevača zabavne muzike, a nakon Prvog svetskog rata već uživa i svetsku slavu. Svakako jedan od najboljih i najpopularnijih pevača chansona svih vremena.
ko.je.ko.353 balinda,
LjUBICA OBRENOVIĆ knjeginja Rođena je 1788. godine u Srezojevcima (Šumadija). čena kneza Miloša i majka kneza Mihaila Obrenovića. Znatno je doprinela podizanju ustanka u Srbiji i Miloševim uspesima, kao uzorna žena i majka. Poznato je njeno hrabro držanje i uticaj na ustanike u Drugom srpskom ustanku, kao i njene zakletve da će pre sebe i decu ubiti nego rob turski postati. Umrla je u Novom Sadu 14. maja 1843. godine.
ko.je.ko.354 balinda,
>> Danas je 92 rođendan Desanke Maksimović! DESANKA MAKSIMOVIĆ pesnikinja Rođena je 3. maja 1898. godine u Rabrovici (kod Valjeva). Studirala je književnost, istoriju i istoriju umetnosti u Beogradu. Pisac mnogobrojnih patriotskih pesama, pripovedaka, romana. Plodan dečiji pisac. žlan Srpske akademije nauka i umetnosti. Poznate su joj zbirke pesama: Pesme, Zeleni vitez, Pesnik i zavičaj, Otadžbino tu sam, Miris zemlje, Tražim pomilovanje, Nemam više vremena, Slovo o ljubavi i druge, kao i romani: Pradevojčica i Otvoren prozor. čivi u Beogradu.
ko.je.ko.355 balinda,
>> Desanka Maksimović je rođena 1898. godine, ali stvarno >> ima li ko tačan podatak! datumu. S tim da je kalendar preciziran. Ti si (16. maja) rekao: >> Danas je 92 rođendan Desanke Maksimović! Ja sam pronašao da je datum njenog rođenja 3. maj 1898. Zato sam posumnjao da je razlika od "čuvenih" 13. dana upravo ona razlika između starog i novog kalendara. Pri tome ostaje greška u godinama (pod uslovom da je podatak koji sam našao tačan!?) ali je datum samo uslovno "pogrešan". Zato sam i rekao da mi se čini da si u pravu.
ko.je.ko.356 balinda,
RADOSLAV NEMANjIĆ kralj Rođen je oko 1192. godine. Najstariji sin Stefana Prvovenčanog, srpski kralj (1228-1233). Kuje prvi srpski novac. Bio je pod patronatom svoga tasta, vizantijskog cara Todora Anđela. Kada je zbačen sa prestola, zakaluđerio se. Sahranjen je u manastiru Studenica.
ko.je.ko.357 balinda,
SIMEON ROKSANDIĆ vajar Rođen je 1. aprila 1874. godine u Majskim Poljanama (kod Gline). Završio je Obrtnu školu u Zagrebu, a studirao je na Akademiji u Minhenu. Profesor i direktor Umetničke škole u Beogradu. Učestvovao je u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. Jedan od osnivača grupe "Lada". Njegova umetnička dela karakteriše poetski naturalizam. Poznata su mu dela: žukur-česma u Beogradu, Ribar, Rob, Autoportret, Dečak koji vadi trn iz noge, Portret svastike, Mali flautista, spomenik palim borcima u Vranju i dr. Umro je u Beogradu 12. januara 1943. godine.
ko.je.ko.358 balinda,
JOHANNES BRAHMS nemački kompozitor Rodio se 7. maja 1833. godine u Hamburgu. Njegov otac rano primetio talenat sina i poverio ga muzičkom vaspitanju. Već u desetoj godini prvi put javno nastupa kao pijanista. U svom (poslednjem) članku Shumann predstavlja Brahms-a nemačkoj muzičkoj javnosti: "...već je njegova spoljašnost nosila sve oznake koje nam najavljuju: to je onaj pozvani. Za klavirom je počeo otkrivati čudesne predele. Uvlačio nas je u sve žačaranije krugove, a njegovom zaista genijalnom igrom pretvorio se klavir u orkestar glasova koji jecaju i kliču...". Nakon povratka iz Bonna, gde je prisustvovao sahrani Clare Schumann, njegovo se zdravstveno stanje naglo pogoršalo. Podmukloj bolesti (rak u jetri) nije bilo leka. Umro je u Beču 3. aprila 1897. godine.
ko.je.ko.359 balinda,
VARNAVA ROSIĆ patrijarh Rođen je 29. avgusta 1880. godine u Pljevljima. Kršteno ime mu je Petar. Studirao je na petrogradskoj Duhovnoj akademiji. Veleško-debarski episkop, skopski mitropolit, srpski patrijarh (1930-1937). Dao je Srpskoj pravoslavnoj crkvi prvi Ustav. Umro je u Beogradu 24. jula 1937. godine.
ko.je.ko.360 balinda,
MILOVAN VIDAKOVIĆ književnik Rođen je 1780. godine u Nemenikućama (Šumadija). Školovao se u Novom Sadu, Temišvaru, Segedinu i Kežmarku. Profesor gimnazije. Začetnik srpskog romana. Njegov književni rad je veoma obiman, u svoje vreme je jedan od najplodnijih srpskih pisaca. Javlja se najpre kao autor spevova pisanih narodnim jezikom: Istorija o prekrasnom Josifu, Putešestvije u Jerusalimu, i dr. Poznati su mu romani: Usamljeni junoša, Velimir i Bosiljka, Ljubomir u Jelisiumu, Kasija Carica i dr. Umro je u Budimpešti 28. oktobra 1841. godine.
ko.je.ko.361 balinda,
TOMA VUžIĆ PERIŠIĆ vojvoda Rođen je 1787. godine u Bariču. Učestvovao je u Prvom srpskom ustanku, a priključio se ustanicima Drugog srpskog ustanka već u prvim danima. Postaje starešina Gruže. Kao komandant garde kneza Miloša ugušio je Đakovu bunu (1825). Iako najpouzdaniji knežev čovek, najviše doprinosi da ovaj abdicira i napusti Srbiju (1839). Stavivši se na čelo ustavobranitelja, kao najveći demagog svog vremena, privoleo je i kneza Mihaila na abdikaciju (1842). Ugušio je Katansku bunu (1844). Imao je velik uticaj na narod i Skupštinu sve do 1858, kada je na vlast došao po drugi put knez Miloš. Umro je u zatvoru u Beogradu 1. jula 1859. godine.
ko.je.ko.362 balinda,
STEFAN VLADISLAV I NEMANjIĆ kralj Srpski kralj (1234-1243), drugi sin Stefana Prvovenčanog, koji je preoteo presto od svog starijeg brata Radoslava. Podigao je manastir Mileševo u koji je preneo mošti Sv. Save (Rastka Nemanjića). Sa prestola ga je zbacio njegov mlađi brat Uroš. Umro je 1264. godine.
ko.je.ko.363 zolika,
>> MILOVAN VIDAKOVIĆ >> književnik >> >> Rođen je 1780. godine u Nemenikućama (Šumadija). Školovao se u Novom >> Sadu, Temišvaru, Segedinu i Kežmarku. Profesor gimnazije. Začetnik >> srpskog romana. Prema nekim pisanim izvorima, gdin Vidaković je imao malo čudne seksualne navike. Mnogo je voleo UžENIKE kojima je bio stanodavac... Tek toliko, da ne promakne...
ko.je.ko.365 balinda,
JAKOV IGNjATOVIĆ književnik Rođen je 26. novembra 1822. godine u Sentandreji (Mađarska). Prava je studirao u Pešti i Kečkemetu. Advokat i veliki beležnik u Novom Sadu. Novinar, urednik Vesnika, Novina srpskih, Letopisa Matice srpske i Nedeljnog lista. žlan Srpske kraljevske akademije. Poslanik srpski u peštanskom parlamentu. Kao velik prijatelj Mađara radio je na zbližavanju srpskog naroda sa mađarskim. Narodni sekretar u Karlovcima. Književnik koji se ogledao u svim disciplinama, ali se naročito ističe kao plodan romanopisac i pripovedač, koji ustaje protiv stranih uticaja u srpskoj književnosti i traži nacionalnu orijentaciju. Smatra se za tvorca realizma u srpskoj književnosti. Poznati su mu romani: Večiti mladoženja, Vasa Rešpekt, Milan Nerandžić, žudan svet, Trpen-spasen, Stari i novi majstori, Patnica, istorijski romani: Đurađ Branković, Deli Bakić i Mansoj i Džemila, istorijska pripovetka Krv za rod, pozorišni komad Adam i berberin, studija Misli o srpskom narodu, kao i nezaobilazni Memoari. Umro je u Novom Sadu 23. juna 1889. godine.
ko.je.ko.366 balinda,
MILAN AJVAZ glumac Rođen je 17. marta 1897. godine u Srpskom Krsturu. Pozorišni i filmski glumac, dugo godina igrao je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu. Posebno se istakao glumom u komedijama: na filmu u Pop ćiri i pop Spiri, a u pozorištu u delima Gogolja, Držića, Sremca itd. Dobio je brojna glumačka i društvena priznanja i nagrade. Umro je u Beogradu 28. marta 1980. godine.
ko.je.ko.367 balinda,
SIMA MARKOVIĆ knez Rođen je oko 1760. godine u Velikom Borku (kraj Beograda). Jedan od vodećih ljudi Prvog srpskog ustanka. Učestvovao je u mnogim bojevima na Drini i u Mačvi, ističući se pri oslobađanju Loznice i Beograda (1806-1807), kada je sa savske strane udario na Varoš-kapiju. Srpski deputat u Petrogradu, predsednik Praviteljstvujuščeg sovjeta serbskog (od 1811), popečitelj (ministar) finansija Srbije (1813). Komandant zapadnog fronta Srbije u ratu sa Turcima (1813). Posle propasti ustanka prelazi u Austriju, ali se u Srbiju vraća krajem 1814. Sa Pavlom Cukićem diže bunu protiv Miloša. Kada je buna ugušena, uhvaćen je i pogubljen u Beogradu 9. marta 1817. godine.
ko.je.ko.368 balinda,
KOSTA RUVARAC književni kritičar Rođen je 1837. godine u Starim Banovcima. Student prava, jedan od vođa srpske omladine okupljene oko peštanskog omladinskog društva "Preodnica". Napisao je brojne pripovetke i novele, kao i filološke i etnografske rasprave i članke. Jedan od najznačajnijih književnih kritičara svog doba. Prevodio je značajna dela sa nemačkog. Posthumno su objavljeni njegovi Sabrani spisi (u dva toma). Umro je u Pešti 5. januara 1864. godine.
ko.je.ko.369 balinda,
STEVAN SREMAC književnik Rođen je 11. novembra 1855. godine u Senti. Završio je Veliku školu u Beogradu. Dobrovoljac u srpsko-turskim ratovima (pobegao je od kuće da bi otišao u rat). Profesor gimnazije, izvanredan govornik, član Srpske kraljevske akademije. Novinar, priče i humoreske objavljivao je u Rabošu, Srpskoj zastavi, Srpskom pregledu i dr. Jedan od najistaknutijih srpskih realista. Pisao je romane i pripovetke. Najznačajnija su mu dela: Iz knjiga starostavnih, Pop ćira i pop Spira, Vukadin, Ivkova slava, Zona Zamfirova, Luminacija na selu itd. Umro je u Sokobanji 12. avgusta 1906. godine.
ko.je.ko.370 balinda,
STEVAN SINĐELIĆ knez Rođen je oko 1770. godine u selu Vojsci (Resava). Junak iz Prvog srpskog ustanka, učesnik u svim bojevima sa Turcima u Pomoravlju (1804-1809), a naročito se istakao u bojevima na Ivankovcu i Deligradu. Na brdu žegru kod Niša (gde je i do danas sačuvana čuvena ćele-kula od ljudskih lobanja) zapalio je barutni magacin i digao u vazduh ceo šanac u koji se sručio velik broj Turaka, pa je tako i sam poginuo, sa preostalim svojim Resavcima koji su se junački borili do poslednjeg, 19. maja 1809. godine.
ko.je.ko.371 balinda,
JOVAN SKERLIĆ književni kritičar Rođen je 8. avgusta 1877. godine u Beogradu. Diplomirao je na Velikoj školi u Beogradu, a doktorirao iz francuske književnosti u Lozani. Profesor Velike škole i Univerziteta u Beogradu, član Srpske kraljevske akademije, narodni poslanik. Prve radove satiričnog i socijalnog karaktera objavljuje u Šaljivčini, Gedži, Delu, Zvezdi i u ondašnjim socijalističkim listovima. Napisao je i nekoliko pripovedaka i prevodio francusku poeziju. Svoj glavni književni rad, književnu kritiku, počeo je nešto kasnije. Najznačajnija su mu dela: Jakov Ignjatović, Omladina i njena književnost, Srpska književnost u XVIII veku, Istorija nove srpske književnosti, Svetozar Marković itd. Studije, kritike i prikazi sakupljeni su u devet knjiga pod naslovom Pisci i knjige. Veoma intenzivno radio je i na socijalnom i političkom polju, naročito posle aneksije Bosne i Hercegovine, zagovarajući ideje jugoslovenske saradnje. Kao vođ leve frakcije Radikalne stranke smatran je apostolom modernog nacionalizma u jugoslovenskim krajevima pod Austro-Ugarskom. Neumorno piše članke u mnogim novinama i časopisima. Zalagao se za potpuno jezičko jedinstvo Srba i Hrvata (predlagao je ekavicu i latinicu), radio je na političkom ujedinjenju svih Slovena u jednu državu, ali ujedinjenje nije doživeo pošto je prerano umro u Beogradu 2. maja 1914. godine.
ko.je.ko.372 balinda,
DUŠAN SIMOVIĆ general Rođen je 9. novembra 1882. godine u Kragujevcu. Armijski general, vođa vojnih pučista koji su 27. marta 1941. oborili namesnički režim, iskoristivši nezadovoljstvo naroda zbog pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu. Doveo je maloletnog kralja Petra II na vlast i obrazovao prozapadno orijentisanu vladu. U aprilskom ratu, pored resora predsedništva vlade, preuzima i položaj načelnika štaba Vrhovne komande jugoslovenske vojske. U Londonu u emigraciji stao je na čelo jugoslovenske vlade i radio na organizovanju otpora protiv okupatora. Kao istoričar i vojni doktrinar, napisao je više dela među kojima su najznačajnija: Srpsko-turski rat 1912-1913, Taktika vazduhoplovstva, Služba veze i Savremene ratne doktrine. U zemlju se vratio posle rata i umro u Beogradu 26. avgusta 1962. godine.
ko.je.ko.373 balinda,
NIKODIM MILAŠ episkop Rođen je 4. aprila 1845. godine u Šibeniku. Kršteno ime mu je Nikola. Studirao je filozofiju u Beču, a završio je kijevsku Duhovnu akademiju. Postao je zadarski episkop 1890, pripadao je istaknutom krugu članova primorske Srpske stranke, bio urednik Srpsko-dalmatinskog magazina i dopisni član Srpske kraljevske akademije. Posebno je proučavao crkveno pravo i istoriju. Značajna su njegova dela: Dostojanstvo u pravoslavnoj crkvi, Crkveno kazneno pravo, Pravoslavna Dalmacija, Krmčija Savinska itd. Umro je u Dubrovniku 20. marta 1915. godine.
ko.je.ko.374 balinda,
DUŠAN MATIĆ književnik Rođen je 31. avgusta 1898. godine u ćupriji. Filozofiju i prava studirao je u Hajdelbergu, a doktorirao u Berlinu. Nadrealistički pesnik, esejista i romansijer. žlan Srpske akademije nauka i umetnosti. U romanima je slikao srpsko društvo pre Prvog svetskog rata. Najpoznatija su mu dela: Bagdala, Buđenje materije, Laža i paralaža noći, Anina balska haljina, Proplanak i um i dr. Umro je u Beogradu 12. septembra 1980. godine.
ko.je.ko.375 balinda,
KSENIJA ATANASIJEVIĆ filozof Rođena je 5. februara 1894. godine u Beogradu. Studirala je u čenevi i Parizu, a diplomirala je čistu filozofiju sa klasičnim jezicima i doktorirala u Beogradu (kod B. Petronijevića). Prevodilac klasičnih filozofskih dela i pisac filozofskih studija, članaka i metafizičkih i etičkih rasprava. Između dva rata bila je profesor na Univerzitetu u Beogradu. U dva toma objavljeni su njeni Filozofski fragmetni. Prevodila je dela Aristotela (Organon), Spinoze, Platona, Adlera (Individualna psihologija) i dr. Umrla je u Beogradu 28. septembra 1981. godine.
ko.je.ko.376 balinda,
JEVREM OBRENOVIĆ knez Rođen je 1790. godine u Dobrnji (Šumadija). Posle kneza Miloša drugi čovek u srbiji toga doba. Istakao se u više bojeva u Drugom srpskom ustanku. Knez šabačke, sokoske, valjevske i beogradske nahije. Gubernator Beograda i kneževski namesnik Srbije (1839-1840). Umro je u izgnanstvu u Vlaškoj 1856. godine.
ko.je.ko.377 balinda,
ĐURAĐ BRANKOVIĆ SMEDEREVAC despot Rođen je oko 1375. godine. Sin Vuka Brankovića, muž Proklete Jerine. Učestvovao je u Angorskoj bici u vazalnom odnosu na strani Turaka, a u odredu srpske vojske koju je predvodio njegov ujak despot Stefan Lazarević, čiji je naslednik bio (1427-1456). Učestvuje u boju pod planinom Vitošom, gde je potučen sultan Musa. Ratovao je protiv Mlečića u Zeti i izvojevao povoljan mir za Srbiju. Da bi se održao između dva suparnička carstva, bio je vazal čas Turaka čas Ugarske, pa tako produžavao vek poslednjim ostacima srpske srednjovekovne države. Istakao se svojom velikom hrabrošću u više bojeva, a u miru je bio izvanredan diplomata. Podigao je grad Smederevo i učinio ga svojom prestonicom. Umro je 1456. godine.
ko.je.ko.378 balinda,
čIVOJIN VASIĆ pukovnik Rođen je 1872. godine u Negotinu. Ađutant kralja Petra I. Učestvovao je u Balkanskom ratu kao komandant puka. Istako se u borbama kod Novog Pazara, gde je i ranjen. Kao komandant Krajinskog odreda i trupa opsedao je Vidin (1913). U Prvom svetskom ratu učestvuje kao komandant 13. pešadijskog puka Timočke divizije. Teško ranjen, pao je u neprijateljske ruke. Umro je u neprijateljskoj bolnici kod Ljiga 14. novembra 1914. godine.
ko.je.ko.379 balinda,
HADžI MELENTIJE STEVANOVIĆ vladika Rođen je 1750. godine u Birču (Bosna). Zakaluđerio se u manastiru Tronoši, a na hadžiluk u Jerusalim išao je 1794. Postao je arhimandrit (1795), obnavlja manastir Raču. Kada je planuo Prvi srpski ustanak, pristupa ustanicima i diže na oružje Sokolsku nahiju, pa je imenovan za vojvodu i glavnog starešinu. Učestvuje u bojevima kod Užica. Određen je 1810. od Narodne skupštine i Karađorđa za poslanika u Bukureštu, da traži pomoć od glavnokomandujućeg ruske vojske, a odlazi i u Petrograd kod ruskog cara koji je njegov trud nagradio velikim zlatnim krstom i dijamantskim prstenom. Posle povratka u zemlju posvećan je za vladiku šabačkog (1813), ali ubrzo prelazi u Srem. U Srbiju se vraća 1815. i ostaje u manastiru Rači do smrti. Umro je 27. marta 1824. godine.
ko.je.ko.380 balinda,
MILOŠ STOJIĆEVIĆ POCERAC vojvoda Rođen je oko 1775. godine u Vranjskoj (Pocerina). Kada su Turci prodrli preko Drine, popalili Mačvu i ponovo zagospodarili Šapcem, odmetnuo se i hajdukovao po Kitogu i planini Ceru, sve dok nije uspeo da pobegne Karađorđu u Beljin. Istakao se u boju na Mišaru (1806), a za pokazano junaštvo Karađorđe ga imenuje za vojvodu pocerskog. Slavno je vojevao protiv Turaka, pogubio je Mehmeda Orukdžića na megdanu u polju ispod Beljina (1809). Ubio ga je hajduk Prelo, kada je po Karađorđevom nalogu pošao da ga uhvati, u šumi Daništu 1811. godine.
ko.je.ko.381 balinda,
MILICA STOJADINOVIĆ SRPKINjA književnica Rođena je 1830. godine u Bukovcu (Srem). Najznačajnija žena književnik u XIX veku. Cenjena je zbog svojih romantičarskih stihova, među savremenicima bila poznata kao "Vrdnička vila". Najznačajnije je njeno književno delo U Fruškoj Gori, kao lirski dnevnik i kao dokumenat o dobu. Izdala je i tri knjige patriotskih pesama. Umrla je u Beogradu 25. jula 1878. godine.
ko.je.ko.382 balinda,
VLADIMIR S. STEFANOVIĆ KALENIĆ dobrotvor Rođen je 1851. godine u Malom Mokrom Lugu (Beograd). Bio je vlasnik velikih površina zemljišta u Beogradu. Kao narodni dobrotvor svu imovinu, u vrednosti od 22 miliona zlatnih dinara, zaveštao je srpskom narodu kao "Fond Vlajka Kalenića" za dobrotvorne svrhe. Umro je u Beogradu 1907. godine.
ko.je.ko.383 balinda,
KIRILO SAVIĆ inženjer Rođen je 26. januara 1870. godine u Ivanjici. Posle Velike škole u Beogradu studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Berlinu. Profesor Univerziteta u Beogradu i Više tehničke škole u Moskvi. žlan Srpske akademije nauka. Učestvovao je u izgradnji železnica u Srbiji i SSSR. Učesnik je u balkanskim ratovima, u Prvom svetskom ratu, kao i u ruskim revolucijama 1905. i 1917. Posle Drugog svetskog rata bio je prvi predsednik beogradske opštine, savezni poslanik i ministar u vladi FNRJ. Napisao je više stručnih dela: Građenje železnice (u 4 knjige), Stanovitost Zemljinog trupa (2 knjige), Ublažavanje uspona u tunelima i dr. Umro je u Beogradu 27. aprila 1957. godine.
ko.je.ko.384 balinda,
PAVLE NENADOVIĆ mitropolit Rođen je 1699. godine u Budimu. žlan srpske narodne delegacije u Beču. Za karlovačkog mitropolita izabran je 1749. Brinuo se za srpsko školstvo u Austriji i osnivao arhive i biblioteke po manastirima i crkvama. Doprineo je širenju rusko-slovenskog jezika kod Srba, naredbama svetšenstvu da upotrebljava ruske knjige u vreme kada su vlasti vršile presiju na pravoslavno stanovništvo da se pounijati. Umro je u Sremskim Karlovcima 15. avgusta 1768. godine.
ko.je.ko.385 balinda,
LAZAR MUTAP vojvoda Rođen je sredinom XVIII veka u Prislonici (Šumadija). Bavio se mutavdžijskim zanatom. Jedan od pokretača Prvog srpskog ustanka, učestvuje u borbama za osvajanje Rudnika, žačka, Karanovca. Na Bratiću razbija Turke i odbacuje ih preko Drine. U bojevima na Drini, Loznici i Deligradu, za pokazanu hrabrost Karađorđe ga unapređuje u čin vojvode. Ističe se u bojevima na Senici, Novoj Varoši, Novom Pazaru, Suvodolu, Kukutnici, Kolašinu, Prijepolju i Nikšiću. Skupština ga potvrđuje za srpskog vojvodu (1811). Posle propasti ustanka ne napušta Srbiju, skriva se po planinama, a predaje se Turcima tek kada je proglašena amnestija. Spada među desetak vojvoda koje su na čelu Drugog srpskog ustanka. Teško je ranjen u boju na žačku. Podleže ranama u svom rodnom mestu Prislonici, krajem aprila 1815. godine.
ko.je.ko.386 balinda,
MIROSLAV knez Brat velikog župana Nemanje. Humski knez u XII veku. Došao je u sukob sa rimskom crkvom. U savezu sa Nemanjom napadao je Dubrovnik. Podigao je manastir Sv. Petra u Bijelom Polju. Za njega je dijak Gligorije napisao Miroslavljevo jevanđelje, jedan od najvećih i najznačajnijih spomenika srpske pismenosti XII veka. Umro je krajem veka.
ko.je.ko.387 balinda,
čIVOJIN MIŠIĆ vojvoda Rođen je 6. jula 1855. godine u Struganiku (kod Valjeva). Završio je Artiljerijsku školu u Beogradu. Istakao se u oba srpsko-turska rata, uspešno komandujući bataljonom i odredom. Posle Srpsko-bugarskog rata imenovan je za pomoćnika načelnika Glavnog generalštaba. U Prvom svetskom ratu, za zasluge u vođenju operacija srpske vojske u Cerskoj i Kolubarskoj bici, čime je najviše doprineo da neprijatelj bude potučen i izbačen iz Srbije, dobio je čin vojvode (1914). Kao komandant Prve armije onemogućio je nemački plan za opkoljavanje srpske vojske. Prilikom povlačenja kroz Albaniju teško se razboleo, pa je prebačen u Francusku na lečenje. Po ozdravljenju imenovan je za načelnika Vrhovne komande. Rukovodi ofanzivom srpske vojske koja je probila nemačko-bugarski front na Dobrom Polju i Kozjaku. Smelim akcijama najviše je doprineo da bugarska i nemačka vojska kapituliraju i zemlja bude oslobođena. Odlikovan je četiri puta Karađorđevom zvezdom sa mačevima, francuskom Legijom časti i drugim najvišim domaćim i stranim vojnim odlikovanjima. Napisao je poznato vojno delo Strategija i više rasprava. Umro je u Beogradu 7. januara 1921. godine.
ko.je.ko.388 balinda,
MARKO MILjANOV vojvoda i pisac Rođen je 12. aprila 1833. godine u Medunu. Kučki vojvoda, jedan od najhrabrijih ljudi svoga doba. Vodio je Kuče protiv Turaka u crnogorsko-turskim ratovima (1862. i 1876-1878). Potiče iz porodice Drekalovića. Iako je tek u poznim godinama naučio da piše, napisao je više dela od kojih su najpoznatija: Primjeri čojstva i junaštva, Pleme Kuči, čivot i običaji Arbanasa i dr. Umro je u Herceg-Novom 2. februara 1901. godine.
ko.je.ko.389 balinda,
JOVAN STERIJA POPOVIĆ književnik Rođen je 1. januara 1806. godine u Vršcu. Studirao je prava u Kežmarku. Pravnik, advokat, profesor Liceja, stolnonačelnik Ministarstva prosvete. Jedan od osnivača Društva srpske slovesnosti, Narodnog muzeja i drugih prosvetnih ustanova. Jedan od najvećih srpskih pozorišnih pisaca. Pored drama, tragedija i komedija, pisao je pesme i romane. Najpoznatija su mu dela: komedije Laža i paralaža, Pokondirena tikva, Zla žena, Tvrdica, Rodoljupci, čenidba i udadba, Beograd nekad i sad, Prevara i pravda, Džandrljiv muž, tragedije Smrt Stefana Dečanskog, Hajduci, Lahan, Vladislav, Skenderbeg, Toržestvo Srbije, San Kraljevića Marka itd. Objavio je zbirku pesama Davorje, pseudoistorijski roman Boj na Kosovu, i satirični Roman bez romana. Napisao je u vreme nacionalnog buđenja poznatu himnu "Ustaj, ustaj, Srbine". Umro je u Vršcu 26. februara 1856. godine.
ko.je.ko.390 balinda,
PETAR SEGEDINAC ustanički vođa Rođen je 1655. godine u Segedinu. Austrijski kapetan i srpski pukovnik, istakao se u borbama protiv Turaka kod Arada. Digao je Srbe na bunu u Pomorišu, Bačkoj i Posavini (1735). Kada je kao ustanički vođa uhvaćen, razapet je na točku. Da bi zastrašili Srbe, Austrijanci su njegovo rastrgnuto telo preneli u Pečku i obesili 1736. godine.
ko.je.ko.391 balinda,
SVETOZAR PRIBIĆEVIĆ političar Rođen je 26. oktobra 1875. godine u Kostajnici. Studirao je matematiku i fiziku u Zagrebu. Vođa Samostalne demokratske stranke, jedan od prvaka Srpsko-hrvatske koalicije, bio je više puta ministar između dva rata. Urednik Novog Srbobrana. Posle stvaranja Jugoslavije (1918) bio je odlučni pristalica centralizma i unitarizma, a pred kraj života zagovarao je federativno uređenje države. Posle internacije (1929) emigrirao je i u inostranstvu objavio knjigu Le dictature du roi Aledžandre (prevod je posle Drugog svetskog rata objavljen u Beogradu). Umro je u Pragu 15. septembra 1936. godine.
ko.je.ko.392 balinda,
JOSIP SLAVENSKI (ŠTOLCER) kompozitor Rođen je 11. maja 1896. godine u žakovecu. Muziku je studirao u Budimpešti i Pragu. Profesor Muzičke akademije u Beogradu. Jedan od najizrazitijih stvaralaca u novijoj jugoslovenskoj muzici. Radio je na spajanju balkanskog muzičkog folklora sa evropskom muzikom. Komponovao je Simfoniju Orijenta, Balkanofoniju (za orkestar), Pesme moje majke, kao i brojne sonate. Umro je u Beogradu 30. oktobra 1955. godine.
ko.je.ko.393 balinda,
MEHMED SOKOLOVIĆ veliki vezir Rođen je oko 1505. godine u Sokolovićima (kod Rudog). Hrišćansko kršteno ime mu je Bajo i spremao se za kaluđera, kao i njegov brat Makarije koji je postao patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Odveden je kao momak od osamnaest godina (danak u krvi) i poturčen. Školovao se u Jedrenu, a posle prelaska u Carigrad dospeva u carski saraj gde postaje miljenik a zatim i zet sultana Sulejmana Veličanstvenog koji će ga imenovati za prvog vezira (1565), kao izvanredno sposobnog i hrabrog vojskovođu i političara. Za vreme sultana Selima, on je gotovo neograničeni gospodar Turske. Prisilio je Austriju na mir (1568). Iako ovenčan slavom ne zaboravlja svoje poreklo i diže mnogobrojne zadužbine, među kojima je i monumentalni most kod Višegrada, remek-delo tadašnje arhitekture. Zaslužan je za obnovu Pećke patrijaršije, na čije čelo je došao njegov brat Makarije. Stradao je od ruke atentatora, fanatizovanog derviša, u Carigradu 11. oktobra 1579. godine.
ko.je.ko.394 balinda,
NIKOLA SPASIĆ dobrotvor Rođen je 2. novembra 1838. godine u Beogradu. Najjači finansijer i bankar Srbije svoga doba. žlan Upravnog odbora Narodne banke, predsednik Prometne banke i Beogradske berze. Celokupnu svoju imovinu zaveštao je srpskom narodu u privredne i dobrotvorne svrhe. Umro je u Beogradu 1916. godine.
ko.je.ko.395 balinda,
BOGDAN POPOVIĆ književni kritičar Rođen je 20. decembra 1863. godine u Beogradu. Posle studija na Velikoj školi u Beogradu završio je Filozofski fakultet u Parizu. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske kraljevske akademije, estetičar. Imao je velik upliv na svoje savremenike, književne stvaraoce i umetničku publiku. Osnivač i jedan od urednika Srpskog književnog glasnika. Zajedno sa Lj. Nedićem tvorac moderne srpske književne kritike, u srpsku književnost uvodi načela moderne, pozitivne estetike i stvara tradiciju da se književno piše. Napisao je veći broj studija iz književnosti i umetnosti. Poznata je njegova Antologija novije srpske lirike, kao i dela: O književnosti, Bomarše, Ogledi iz književnosti i umetnosti, Alegorična satirična priča, Dva ogleda iz teorije stila i dr. Umro je u Beogradu 7. novembra 1944. godine.
ko.je.ko.396 balinda,
PETAR PRERADOVIĆ pesnik Rođen je 19. marta 1818. godine u Grabovnici (kod Bjelovara). Završio je Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mestu. General austrijske vojske (1859). Najznačajniji pesnik epohe ilirizma. Zalagao se u svojim delima za bratstvo Srba i Hrvata, jer je smatrao da su oni jedna celina, jedan narod. Bio je pravi narodni pesnik, pisao je lirska, epska i dramska dela. Značajna su: zbirke pesama Prvjenci i Nove pjesme, drama Kraljević Marko, spevovi Lopudska sirotica, Prvi ljudi, Pustinjak, libreto: Vladimir i Kosara, a od pojedinačnih pesama najpoznatija mu je "Zora puca biće dana". Umro je u Farafeldu (kod Beča) 18. avgusta 1872. godine.
ko.je.ko.397 balinda,
MIHAILO PUPIN naučnik Rođen je 27. septembra 1854. godine u Idvoru (Banat). Fizičar, elektroničar, matematičar i pisac. Doktorirao je na Kolumbijskom univerzitetu u SAD, gde je postao i profesor fizike i predsednik Instituta radio-inženjera. Kolumbijski tehnički fakultet danas nosi njegovo ime. Za pronalaske na polju fizike i elektronike dobio je najveća priznanja u svetu (Edisonovu medalju), kao i 15 doktorata raznih država. Bio je savetnik predsednika SAD, imao je značajnu ulogu u životu Srba u SAD, predsednik Saveza ujedinjenih Srba u SAD, počasni konzul Srbije, srpski delegat na mirovnoj konferenciji u Parizu (1918). žlan Srpske kraljevske akademije. Za delo u kojem je opisao svoj život Immigrant to Inventor (kod nas objavljeno pod naslovom Od pašnjaka do naučnika) dobio je najveće priznanje u Americi-Pulicerovu nagradu, a objavio je i udžbenik termodinamike i dr. Imao je mnogobrojne pronalaske, među kojima su tzv. "Pupinovi kalemi", koji omogućavaju prenos telefonskih razgovora na veliku daljinu, sekundarna radijacija rentgenskih zraka, elektromagnetni detektori i dr. Velik rodoljub i dobrotvor srpskog naroda. Umro je u Njujorku 12. marta 1935. godine.
ko.je.ko.398 balinda,
STEVAN PETROVIĆ KNIĆANIN vojvoda Rođen je 15. februara 1807. godine u Kniću (kod Kragujevca). žlan Državnog saveta Srbije, nedelju dana ministar unutrašnjih dela (1854). Posle izbijanja srpskog ustanka u Vojvodini, prelazi sa grupom dobrovoljaca u Srem i staje na čelo srpskih ustanika. Bio je nepobediv vojskovođa u borbama sa Mađarima, za autonomnu Srpsku Vojvodinu (1848-1849). Umro je u Beogradu 14. maja 1855. godine.
ko.je.ko.399 balinda,
ĐORĐE PETROVIĆ KARAĐORĐE vožd Srbije Rođen je 1768. godine u Viševcu (Šumadija). Narodni vođa u Prvom srpskom ustanku i oslobodilac Srbije. Hajdukuje veoma mlad, a da bi naučio da vojuje prešao je u Austriju, stupio u frajkor (Srpski dobrovoljački odred) i kao podoficir učestvovao u Austro-turskom ratu (1788-1791). Posle povlačenja austrijske vojske iz Srbije ostaje u zemlji i zbog turskog zuluma ponovo se odmeće u hajduke. Kada su dahije preuzele vlast u Beogradu i krenule u pašaluk da poseku sve kneževe, srpski glavari sakupe se kraj Orašca i dogovore da dignu ustanak, a njega izaberu za vođu ustanika (1804). Borba za oslobođenje trajala je tri godine, do osvajanja Beograda, a zatim se proširila i izvan Beogradskog pašaluka (1807-1912). Kada su Turci izbačeni iz Srbije, on radi na organizaciji uprave i ispoljava sklonost ka neograničenoj ličnoj vladavini, što je doprinelo da se protiv njega stvori jaka opozicija ostalih ustaničkih vođa. Zbog uklanjanja nekoliko značajnih i dokazano hrabrih i sposobnih vojvoda (među kojima je i Miloš Obrenović), prilikom snažnog, novog udarnog talasa Osmanlija (1813), Srbija nije izdržala nalet velike turske armije i bila je pregažena. Sa nekoliko vojskovođa pobegao je u Austriju, a zatim otišao u Rusiju. Po nagovoru vođstva grčke ustaničke organizacije "Heterije" odlučuje da se ilegalno vrati u Srbiju (1817). Kada je njegova namera otkrivena, da ne bi ponovo došlo do krvoprolića sa Turcima, na zboru kneževa u Beogradu odlučeno je da bude likvidiran. Ubijen je noću u Radovljanskom lugu kod Smedereva, 25. jula 1817. godine.
ko.je.ko.400 balinda,
TANASIJE TANASKO RAJIĆ vojvoda Rođen je oko 1775. godine u Stragarima. Učestvovao je kao srpski dobrovoljac (frajkor) u Austro-turskom ratu (1788-1891). U Prvom srpskom ustanku bio je Karađorđev telohranitelj i barjaktar srpskih ustanika. Istakao se u borbama protiv Turaka, a naročito kod Jasenica gde je sa 2.000 ustanika razbio vojsku Alije Gušanca. Veliki junak u Drugom srpskom ustanku. Poginuo je junački u boju protiv Turaka na Ljubiću (kod žačka), ne dozvolivši da srpski ustanički položaji budu opkoljeni i topovi uništeni, 25. maja 1815. godine.
ko.je.ko.401 balinda,
VLADISLAV PETKOVIĆ DIS pesnik Rođen je 29. februara 1880. godine u Zablaći (kod Zaječara). Posle gimnazije radio je kao učitelj i carinski činovnik. Jedan od najznačajnijih srpskih lirskih pesnika. Njegova poezija je odudarala od poezije drugih naših pesnika onog vremena, jer je bila deo intimnog, unutrašnjeg života, poezija maštanja i snova sa odsustvom materijalnog sveta. Njegov pesimizam, kao odraz ličnog bola i osećanja nečeg izgubljenog u životu, odvodio ga je u život nestvarnosti, živeo je boemski. Objavio je zbirke Utopljene duše i Mi čekamo cara. Najpoznatije su mu pesme: "Tamnica", "Možda spava" i "Nirvana". Utopio se kod Krfa u brodu torpedovanom od nemačke podmornice 16. maja 1917. godine.
ko.je.ko.402 balinda,
JOVAN RISTIĆ državnik Rođen je 4. januara 1831. godine u Kragujevcu. Kao licejski đak učestvuje u revolucionarnom srpskom pokretu u Ugarskoj (1848). Doktorirao je u Hajdelbergu. Državničku karijeru otpočeo je kao sekretar srpske deputacije koju je knez Mihailo poslao na pregovore u Carigrad (1860). Kasnije je postavljen za srpskog poslanika u Carigradu. Postaje vođ Srpske liberalne stranke. Posle pogibije kneza Mihaila, izabran je za kneževskog namesnika (1868-1872). Postaje najpre ministar inostranih dela, a zatim i predsednik srpske vlade koja je vodila rat sa Turskom (1877), posle kojeg su Srbiji pripali: Niš, Pirot, Vranje i Prokuplje. Posle ostavke kralja Milana (1889) postaje ponovo kraljevski namesnik (1889-1893). Sem na diplomatskom i političkom polju, istakao se i kao istoričar. žuvena su njegova dela: Diplomatska istorija Srbije i Spoljašnji odnosi Srbije od 1848. do 1872. Bio je predsednik Srpske kraljevske akademije. Umro je u Beogradu 23. avgusta 1899. godine.
ko.je.ko.403 balinda,
MILAN RAKIĆ pesnik Rođen je 18. septembra 1876. godine u Beogradu. Završio je prava u Parizu. Vicekonzul u Prištini, Skoplju i Solunu, te otpravnik poslova i poslanik Srbije u Kopenhagenu, Štokholmu, Sofiji i Rimu. žlan Srpske kraljevske akademije, predsednik PEN-kluba. Izvanredan srpski lirski pesnik i esejista. Pesnik unutrašnjih nemira i sukoba, pesimist, reformator stiha, misaon i osećajan. Njegova se dela rado čitaju, a čuvene su mu pesme: "Na Gazi Mestanu", "Jefimija", "Simonida", "U kvrgama", "Misao", "Dolap" i dr. Njegove pesme spadaju u najbolje pesme srpske i jugoslovenske lirike na početku XX veka. Objavio je dve knjige sa jednostavnim naslovom Pesme, te Nove pesme. Umro je u Srebrnjaku kod Zagreba 30. juna 1938. godine.
ko.je.ko.404 balinda,
NADEčDA PETROVIĆ slikarka Rođena je 12. oktobra 1873. godine u žačku. Velika srpska slikarka. Najbolji predstavnik impresionizma u jugoslovenskoj umetnosti. Studirala je u Minhenu i Parizu. Karakteriše je snažan i bogat kolorit. Osnivač Kola srpskih sestara. Za vreme balkanskih i Prvog svetskog rata kao bolničarka je negovala ranjenike na frontu. Više njenih radova čuva Narodni muzej u Beogradu. žuveni su njeni pejzaži iz Resnika, portreti oca, majke i sestara, fovistički i ekspresionistički slikani predeli. Umrla je u Valjevu 3. aprila 1915. godine.
ko.je.ko.405 balinda,
LAZAR PAžU državnik Rođen je 1. marta 1855. godine u žurugu (Bačka). Doktorat medicine stekao je na Univerzitetu u Berlinu, ali su ga više interesovali narodna ekonomija i finansijske nauke. Jedno vreme se bavi i novinarstvom, bio je urednik Straže. U Beogradu je najpre opštinski lekar, šef opštinskog saniteta, upravnik Državnih monopola i Novčanog zavoda, te najzad i ministar finansija (1904-1905, 1907-1908, 1912-1914). Nekadašnji socijalista i ugledan prvak Radikalne stranke, bio je velik Srbin, a svoj rad je posvetio na dobrobit srpstva. Imao je uvek pred sobom vaskrs Srbije, a njegova državnička sposobnost tome je mnogo doprinela. Ne zadužujući se, izdržala je Srbija najveće ratne napore i ostvarila konačnu pobedu. Umro je u Vrnjcima 12. oktobra 1915. godine.
ko.je.ko.406 balinda,
JOVAN KURSULA vojvoda Rođen je 1768. godine u Gornjoj Gorjevici (Šumadija). U Prvom srpskom ustanku prišao je sa svojim ustanicima Karađorđu, učestvovao u boju kod žačka i na Karanovcu i dobio čin vojvode. Naročito se istakao u boju na Varvarinu. Umro je od zadobijenih teških rana na Deligradu, 16. avgusta 1813. godine.
ko.je.ko.407 balinda,
ALEKSANDR ALEKSANDROVIž ALJEHIN šahista Rodio se u Moskvi 29. novembra 1927. godine. Emigrirao je u Francusku, doktorirao prava, ali je ceo svoj šivot posvetio šahu i postao najistaknutiji šahista između dva svetska rata. Postao je četvrti prvak sveta u šahu u meču sa Capablancom koji je počeo u Buenos Airesu 1. novembra 1927. godine. Meč je trajao dva i po meseca, a rezultat je bio 6 pobeda, 3 poraza i 25 remija. Aljehin je bio svetski prvak u šahu od 1927. do 1935. i od 1937. do kraja života. Umro je 24. marta 1946. godine (Estorial). Poslednje godine života proveo je u Španiji i Portugaliji; posmrtni ostaci kasnije su preneti u Pariz. Na njegovom grobu FIDE je podigla spomenik sa natpisom: "A. A., genije šaha Rusije i Francuske".
ko.je.ko.408 balinda,
MARKO KRALjEVIĆ kralj Sin kralja Vukašina. Prvi put se pominje kao poslanik cara Uroša (1361). Turski vazal, zadržao je titulu srpskog kralja nasleđenu od oca. Vladao je zapadnom Makedonijom. Iako u istoriji malo poznata ličnost kao vladar, poznatiji je u narodu kao epska ličnost zbog svojih izuzetnih kvaliteta, herojstva, pravednosti i čestitosti. Najpopularnija je ličnost srpskih narodnih pesama. Kao turski vazal, pod sultanom Bajazitom učestvovao je u bici na Rovinama (Rumunija), protiv vlaškog vojvode Mirče, gde je i poginuo 17. maja 1395. godine.
ko.je.ko.409 balinda,
VALERIJAN (VASA) PRIBIĆEVIĆ episkop Rođen je 21. marta 1870. godine u Hrvatskoj Dubici. Posle bogoslovije nastavio je školovanje na Duhovnoj akademiji u Kijevu. Zatim studira filozofiju u Lajpcigu i Beču. Jedan od prvaka Demokratske stranke, profesor karlovačke Bogoslovije. U zagrebačkom Veleizdajničkom procesu osuđen je na dvanaest godina teške tamnice (1908). Narodni poslanik Hrvatskog sabora a zatim i u Kraljevini SHS i Jugoslaviji. Umro je u Splitu u julu 1941. godine.
ko.je.ko.410 balinda,
SIMA MILUTINOVIĆ SARAJLIJA pesnik Rođen je 3. oktobra 1791. godine u Sarajevu. Najpopularniji pesnik patriota svog vremena, poznat i kao žubra žojković. Preteča srpskih romantičara. Veliki avanturista, u Srbiju je došao 1808. i postao pisar Praviteljstvujuščeg sovjeta. Profesor Velike škole, član Društva srpske slovenosti. Učestvuje u borbama sa Turcima (1811). Ostao je u Srbiji posle propasti, kao pisar kod valjevskog vladike. Priključio se borcima Drugog srpskog ustanka u Mačvi, uz vojvodu Simu Nenadovića, koji je na njegove oči poginuo na Dublju. Kada je ustanovljena Narodna kancelarija, postaje pisar. Napušta Srbiju 1816. da traži roditelje u izbeglištvu u Rusiji. Iz Rusije odlazi u Nemačku, gde ostaje do jeseni 1827. kada odlazi u Crnu Goru, gde ga vladika Petar I postavlja za narodnog sekretara, učitelja i vaspitača svog sinovca, kasnijeg vladiku i velikog pesnika Petra Petrovića Njegoša. Kada je 1832. prešao u Srbiju, knez Miloš mu daje nalog da napiše istoriju drugog ustanka. Radi štampanja odlazi u Lajpcig. Vraća se u Srbiju posle Miloševe abdikcije i pristupa "ustavobraniteljima". Postavljen je za sekretara Ministarstva prosvete. Epski pesnik, istoričar. Najpoznatija su mu dela: Trojesestarstvo, Srbijanka, Istorija Crne Gore, Istorija Srbije 1813-1815, drama Dika Crnogorska, tragedija Obilić i dr. Sakupio je i izdao narodne pesme crnogorske i hercegovačke. Umro je u Beogradu 30. decembra 1847. godine.
ko.je.ko.411 balinda,
STEVAN MOKRANjAC kompozitor Rođen je 28. decembra 1855. godine u Mokranju (kod Negotina). Kršteno prezime Stojanović. Studirao je u Minhenu, Rimu i Lajpcigu. Direktor Srpske muzičke škole u Beogradu, horovođa Beogradskog pevačkog društva i osnivač Beogradskog gudačkog kvarteta. žlan Srpske kraljevske akademije. Najveći kompozitor i pisac, sakupljač i obrađivač narodnih melodija iz svih krajeva Srbije. Najpoznatije su mu delo Rukoveti u kojima je obradio stotine narodnih pesama i melodija. Njegova crkvena muzika spada u najznačajnija dela pravoslavnog bogosluženja (Liturgija, Opelo, Akatist Bogorodici). Umro je u Skoplju 16. septembra 1914. godine.
ko.je.ko.412 balinda,
MILAN KUJUNDžIĆ ABERDAR književnik Rođen je 16. febrara 1842. godine u Beogradu. Studirao je filozofiju u Beču, Minhenu, Parizu i na Oksfordu. Profesor Velike škole u Beogradu, član Srpske kraljevske akademije, srpski poslanik u Rimu. Ministar prosvete (1886-1887), u čije vreme su otvorene mnoge škole po Srbiji, predsednik Narodne skupštine, čuven i kao govornik. Urednik časopisa Mlada Srbadija. Pisao je filozofska dela, patriotske i romantične stihove, a bavio se i književnom kritikom. Najpoznatija su mu dela: Kratak pregled harmonije u svetu, Filozofija u Srba, zbirke pesama Prvi jek, Drugi jek i dr. Umro je u Beogradu 14. novembra 1893. godine.
ko.je.ko.413 balinda,
ĐURO KUSOVAC vojvoda Rođen je krajem XVIII veka u Ljubotinji (Crna Gora). Učesnik u mnogim bitkama. Komandant Crnogoraca u boju na Lesjani u Crmnici, gde su Turci do nogu potučeni. Posebno se istakao u bici na Grahovu, gde je kao komandant kneževe garde prekinuo odstupnicu glavnini turske vojske. Poginuo je u poslednjem jurišu na Turke 13. maja 1858. godine.
ko.je.ko.414 feniks,
>> ALEKSANDR ALEKSANDROVIC ALJEHIN >> sahista >> Rodio se u Moskvi 29. novembra 1927. godine. Emigrirao je u Francusku, ^^^^ >> Aljehin je bio svetski prvak u sahu od 1927. do 1935. i od 1937. do kraja ^^^^ Verovatno greska u godini rodjenja ili je vec kao beba bio prvak ;))) Pozdrav, S.P.
ko.je.ko.415 balinda,
>> Verovatno greska u godini rodjenja ili je vec kao beba bio prvak ;))) Verovatno je Aljehin još kao beba bio predodređen za svetskog prvaka, (?) :) no ovde sam ja ispao "prvak" :) pa sam napravio čak dve greške. :( 29. novembra 1927. Aljehin je postao prvak sveta nakon meča sa Kapablankom, a rodio se 1. novembra 1892. godine u Moskvi. Izvinjavam se na nepažnji i zahvaljujem na ispravci.
ko.je.ko.416 balinda,
GAVRILO RAJIĆ patrijarh Rođen je oko 1600. godine. Pećki patrijarh (1648-1655). Borio se za oslobođenje Srba od Turaka. Odlazio je u Rusiju da traži pomoć, a pokušao je i da stupi u vezu sa papom, kako bi obe crkve povele zajedničku borbu protiv zavojevača. Međutim, Turci ga uhvate (1655), odvedu u Carigrad i pogube 30. avgusta 1659. godine.
ko.je.ko.417 balinda,
JEVREM NENADOVIĆ vojvoda Rođen je 29. septembra 1793. godine u Brankovini. Vojevao je protiv Turaka, uglavnom na Drini, gde se naročito istakao na Loznici i Zasavici, zadržavajući nadiranje znatno nadmoćnije turske vojske. Posle pada Beograda prelazi sa ostalim vođama u Austriju, a zatim odlazi u Rusiju i postaje oficir. Ratovao je protiv Napoleona, pod Parizom. U Srbiju se vratio 1831. Postao je predsednik "suda Valjevskog i nadziratelj Valjevske nahije". Kasnije je postavljen za upravnika Valjevske nahije. Bio je član Apelacinog suda u Beogradu, Državnog saveta, Srpskog učenog društva i poslanik Srbije kod austrougarskog cara u Beču. Umro je u Beogradu 6. aprila 1867. godine.
ko.je.ko.418 balinda,
MARKO OREŠKOVIĆ KRNTIJA revolucionar Rođen je 1895. godine u Širokoj Kuli (Luka). U Prvom svetskom ratu učestvovao je u revolucionarnoj pobuni mornara na mađarskom ratnom brodu "Sent Ištvan". Između dva rata postao je član KPJ (1925), hapšen je više puta i osuđen na robiju (930). Učestvovao je u Španskom građanskom ratu. Kada se vratio u zemlju, nastavio je revolucionarni rad. Na V zemaljskoj konferenciji izabran je u Centralni komitet KPJ. Posle kapitulacije Jugoslavije (1941) odlazi u Liku, organizuje prve partizanske borbene grupe i rukovodi prvim akcijama protiv okupatora. Postaje komesar partizanskih odreda, a kasnije i komesar Glavnog štaba Hrvatske. Ubijen je 20. oktobra 1941. godine.
ko.je.ko.419 balinda,
ILIJA MARKOVIĆ knez Rođen je 1762. godine u Grušiću (Pocerina). Kao knez pocerski, da bi spasao srpski narod od pogibije (1806) predao se Turcima. Karađorđe ga je oslobodio i postavio za člana Državnog saveta (1806). Za predsednika Vilajetskog suda postavljen je 1811. Posle propasti Srbije (1813) prebegao je u Austriju i živeo u Sremu do Drugog srpskog ustanka. Posle Dubljanske bitke i zaključenja mira sa Marašli Ali-pašom, postavljen je za kneza, nešto kasnije za člana Narodne kancelarije u Beogradu, potom za predsednika Velikog suda i popečitelja pravde. žlan srpske deputacije u Carigradu (1819-1827). Umro je 5. januara 1837. godine.
ko.je.ko.420 balinda,
JAKOV NENADOVIĆ vojvoda Rođen je oko 1765. godine u Brankovini. Mlađi brat Aleksin. Organizator ustanka u severozapadnoj Srbiji. Jedan od najznačajnijih ustaničkih vođa, istakao se u borbama protiv Turaka u više bojeva na Drini, Šapcu i Valjevu, a naročito u boju na Svileuvi, na Beljinu i Dugim njivama, gde je sa Jankom Katićem razbio Turke pod Hasan-pašom, Sulejman-pašom i Sinan-pašom. Na čičkom polju je teže ranjen. Tri puta zauzima Šabac: aprila 1804, posle bitke na Mišaru 1806. i posle opsade i bitke na Dumači 1807. Upada sa vojskom u Bosnu i zauzima Bjeljinu, Janjinu, Zvornik, Ljuboviju, Višegrad i Srebrnicu (1807). Sa Karađorđem ide na Požarevac, Smederevo i Beograd, koji redom padaju u ustaničke ruke. Jedno vreme je u sukobu sa Karađorđem, čiju ličnu vlast ne odobrava, te stupa u opoziciju. Postaje prvi ministar unutrašnjih dela i predsednik Praviteljstvujuščeg sovjeta (1813). Napustio je Srbiju 1813, a vratio se 1831. Knez Miloš ga imenuje za predsednika valjevskog Magistrata. Umro je u Beogradu 1836. godine.
ko.je.ko.421 balinda,
MILAN VUJAKLIJA leksikograf Rođen je 28. novembra 1895. godine u Buhaču (kod Slunja). Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Dobrovoljac u srpskoj vojsci za vreme Prvog svetskog rata. Prevodilac filozofskih dela sa nemačkog jezika. Radio je na velikom srpskohrvatskom rečniku Srpske akademije nauka i umetnosti. Glavno mu je delo Leksikon stranih reči i izraza. Umro je u Beogradu 16. decembra 1955. godine.
ko.je.ko.422 balinda,
STEFAN VOJISLAV knez Rodonačelnik velike zetske dinastije Vojislavića. Zetski knez (1034-1050). Dva puta je porazio carsku vizantijsku vojsku i postao gospodar oblasti u zaleđu primorskih gradova koji su pripadali Vizantiji. Pored Zete neko vreme je upravljao Zahumljem i Travunijom.
ko.je.ko.423 balinda,
JOVAN VLADIMIR knez Zetski knez. Vladao je do 1016. godine. Zbog savezništva sa Vizantijom, zarobio ga je car Samuilo (998), ali ga je ubrzo pustio. Kada je Samuila na prestolu nasledio Vladislav, domamio ga je u Prespu i 1016. godine ubio. Proglašen je za sveca-mučenika, pa je njegovo žitije uneto u Letopis popa Dukljanina.
ko.je.ko.424 balinda,
STANISLAV VINAVER književnik Rođen je 1. marta 1891. godine u Šapcu. Posle mature odlazi u Pariz da studira matematiku i fiziku, a potom i sociologiju i muziku. U oba balkanska rata učestvuje kao dobrovoljac, a u Prvom svetskom ratu najpre je u đačkoj četi i zatim na frontu. Drugi svetski rat je proveo u zarobljeništvu u Nemačkoj. Od rane mladosti objavljivao je pesme, pripovetke, putopise, kritičke i esejističke tekstove u mnogim listovima i časopisima (Misao, Vreme, Kritika, Letopis Matice srpske, Nin itd.), a bavio se uspešno i prevodilaštvom i novinarstvom. žuven je njegov prevod Rableovog romana Gargantua i Pantagruel. Objavio je knjige pesama: Mjeća, Varoš zlih volšebnika, Evropska noć i druge pesme, knjigu proze Priče koje su izgubile ravnotežu, kao i kritička dela: Gromobran svemira, žardak ni na nebu ni na zemlji, Zanosi i prkosi Laze Kostića, Nadgramatika, Jezik naš nasušni itd. Veliko zanimanje i brojne nesporazume izazvala je njegova Pantologija novije srpske pelengirike. Umro je u Niškoj Banji 1. avgusta 1955. godine.
ko.je.ko.425 balinda,
STEFAN BRANKOVIĆ despot Sin despota Đurđa Brankovića. Zajedno sa bratom Grgurom oslepili su ga Turci (1441). Došavši na presto, oslanjao se na Mađare boreći se protiv Turaka. Zbačen je sa prestola i napustio Srbiju. Umro je u Italiji 1476. godine.
ko.je.ko.426 balinda,
MILOJE TEODOROVIĆ vojvoda Rođen je u selu Crnče (kod Jagodine). Učestvovao je u Austro-turskom ratu (1788-1789), kao kaplar dobrovoljac. U Prvom srpskom ustanku istakao se u borbama za Jagodinu (Svetozarevo), te je unapređen u čin vojvode. Kada je Srbija propala, prebegao je u Srem, ali se na početku Drugog srpskog ustanka vratio u Srbiju i istakao u boju na Belici. Određen je za pregovarača sa Marašli Ali-pašom, kome je podneo žalbu protiv Sulejman-paše Skopljaka koji je uskoro po carigradskom fermanu smenjen. Bio je član Srpske narodne kancelarije. Umro je 1832. godine.
ko.je.ko.427 balinda,
VOJISLAV SUBOTIĆ MLAĐI lekar Rođen je 24. decembra 1866. godine u Ramaći (Gruža). Medicinu je studirao u Beču i Parizu. Psihijatar, upravnik Državne bolnice u Beogradu. Dao je više naučnih radova iz psihologije i sudske medicine. Mnogo je doprineo organizaciji i radu Srpskog crvenog krsta. Svoju imovinu ostavio je Srpskom lekarskom društvu. Umro je u Beču 3. septembra 1922. godine.
ko.je.ko.428 balinda,
HADžI MILENTIJE SIMEONOVIĆ NIKŠIĆ vladika Rođen je 1780. godine u Brezovi (kod Studenice). Arhimandrit manastira Studenice sve do propasti Srbije (1813), kada je prešao u Srem i preneo u manastir Fenek mošti kralja Stefana Prvovenčanog. U Srbiju prelazi pred sam boj na Dublju, a kada je sklopljen mir sa Marašli Ali-pašom, kao srpski deputat odlazi u Carigrad na pregovore sa Portom. U Carigradu se i zavladičio i vratio u Srbiju kao episkop, sa stolicom u Šapcu. Kako je bio u savezništvu sa vojvodom Molerom i Cukićem, a govorilo se da je i veoma bogat i da čuva Karađorđev novac, pretpostavlja se da je ubijen po Miloševom nalogu. Ubio ga je na prepad hajduk Marko Štitarac u Šapcu 16. juna 1816. godine.
ko.je.ko.429 balinda,
PERO SLIJEPžEVIĆ filolog Rođen je 12. juna 1888. godine u Samoboru (kod Gacka). Studirao je germanistiku i filozofiju u Beču, a doktorirao je u Friburgu. Germanist, književni kritičar i esejist. Profesor Univerziteta u Beogradu. Napisao je više dela, a najznačajnija su: Njegoš kao umetnik, Pogledi Tomasa Mana, Šiler u Jugoslaviji, Sabrani ogledi i dr. Umro je u Beogradu 13. decembra 1964. godine.
ko.je.ko.430 balinda,
VASILIJE BRKIĆ JOVANOVIĆ patrijarh Rođen je oko 1719. godine u Sremskim Karlovcima. Poslednji Srbin pećki patrijarh (1763-65). Protođakon, te mitropolit novobrdski i kosovski. Crkva je za njegovo vreme znatno proširila svoj kulturno-prosvetni rad, a on je veoma često obilazio svoju pastvu, putujući i na Bliski Istok, u Carigrad i Jerusalim. Poznato je njegovo delo Opis turskih oblasti i u njima hrišćanskih naroda, a naročito naroda srpskoga. Umro je u Rusiji 10. februara 1772. godine.
ko.je.ko.431 balinda,
PETAR BOJOVIĆ vojvoda Rođen je 4. jula 1858. godine u Miševiću (pod Zlatarom). Učestvovao je u svim ratovima koje je Srbija vodila od 1876. do 1918. U Prvom balkanskom ratu (1912) bio je načelnik štaba Prve armije. Zbog pokazane hrabrosti u Kumanovskoj bici, proizveden je za generala i učestvovao je u osvajanju Bitolja. U Drugom balkanskom ratu odneo je sjajne pobede u borbama na Bregalnici, kod Drenka, Rajčanskog Rita, Carevog Vrha i Krive Palanke. U Prvom svetskom ratu bio je komandant Prve armije i učestvovao je u bojevima u Mačvi i kod Šapca, koji je zauzeo i gde je ranjen (1914). Zatim je upao u Srem, ali se po naredbi Vrhovne komande morao povući radi odbrane na Drini kod Zvornika. Postavljen je (1915) za komandanta trupa Nove oblasti (Južne Srbije) i rukovodio je operacijama na Kosovu. Od kraja novembra 1915. zamenjuje obolelog vojvodu Putnika. Dobio je čin vojvode (1918) i postavljen je za komandanta Prve armije, sa kojom je učestvovao u proboju Solunskog fronta. Presekao je odstupnicu bugarskoj vojsci koja je morala da položi oružje. Posle smrti vojvode Mišića postao je načelnik Glavnog generalštaba (1921). Pisac je značajnijih vojnih i istorijskih dela. Umro je u Beogradu 16. jula 1945. godine.
ko.je.ko.432 balinda,
MILAN SRZENTIĆ kapetan Rođen je 1893. godine u Paštrovićima (Crna Gora). Austrougarski pomorski oficir, poznat kao srpski nacionalista koji je izražavao ideju o ujedinjenju Južnih Slovena. Kada je Austro-Ugarska objavila rat Srbiji (1914), on je kao oficir na brodu "Radion" vidno izražavao svoj neprijateljski stav prema Austriji, zbog čega je uhvaćen i osuđen na smrt. Streljan je u Herceg-Novom 17. septembra 1914. godine.
ko.je.ko.433 balinda,
STANISLAV BINIžKI kompozitor Rođen je 27. jula 1872. godine u Jasici (kod Kruševca). Studirao je u Beogradu i na Muzičkoj akademiji u Minhenu. Osnivač je Srpske muzičke škole i prvi direktor beogradske Opere (osnovane 1920). Autor je velikog broja kompozicija. Napisao je prvu operu u Srbiji: Na uranku. Popularne su još uvek njegove horske pesme u zbirci Seljančica. Komponovao je i crkvenu muziku. Umro je u Beogradu 15. februara 1942. godine.
ko.je.ko.434 balinda,
PETAR DOBROVIĆ slikar Rođen je 14. januara 1890. godine u Pečuju (Mađarska). Studirao je slikarstvo u Budimpešti. Borac za srpska narodna prava u Austro-Ugarskoj, gde je u odsustvu (1919) bio osuđen na smrt. Bio je predsednik Baranjsko-srpsko-mađarske republike (1921). Kao izvanredan slikarski talenat, brzo se afirmisao i dobio svetsko priznanje. Njegovi pejzaži, portreti i aktovi, intenzivnog kolorita i jasnog ekspresivnog crteža, isticani su na izložbama širom Evrope i postali veoma traženi. Brojni njegovi radovi istaknuti su u muzejima Beograda, Zagreba, Novog Sada i dr. Umro je Beogradu 27. januara 1942. godine.
ko.je.ko.435 balinda,
ATANASIJE LjUBOJEVIĆ mitropolit Rođen je oko 1630. godine u Bosni. Mitropolit dabrobosanski, karlovačko-zrinopoljski i ličko-krbavski. Upravljao je srpskom crkvom u Bosni i Dalmaciji (1681-1688). Stalno je ratovao sa Turcima i sa austrijskim vlastima. Podigao je više manastira u Baniji, Lici i Krbavi. Pomagao je patrijarhu Arseniju III u dobijanju i očuvanju narodnih, crkvenih privilegija. Umro je u Hrvatskoj 10. decembra 1712. godine.
ko.je.ko.436 balinda,
ĐURA DANIžIĆ filolog Rođen je 4. aprila 1825. godine u Novom Sadu. Porodično prezime mu je Popović. Studirao je prava u Pešti i Beču. Profesor Liceja i Velike škole u Beogradu. Najveći srpski filolog, sa Vukom Karadžićem bio je glavni reformator srpskog književnog jezika. Sekretar i član Društva srpske slovesnosti i prvi sekretar Jugoslovenske akademije u Zagrebu. Napisao je više dela o srpskom jeziku, autor je prve sintakse i gramatike. Glavna su mu dela: Rat za srpski jezik i pravopis, Osnove srpskoga ili hrvatskoga jezika, Oblici srpskoga jezika i dr. Preveo je Stari zavjet. Izdao je Rječanik iz književnih starina srpskih (u tri knjige) i dela srpskih srednjovekovnih pisaca. Započeo je rad na velikom Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika i objavio prvu knjigu. Neumorno je radio na jedinstvu srpskog i hrvatskog naroda. Umro je u Zagrebu 17. novembra 1882. godine.
ko.je.ko.437 balinda,
MILUTIN MILANKOVIĆ naučnik Rođen je 16. maja 1879. godine u Dalju. Završio je građevinsku tehniku i doktorirao u Beču. Profesor Univerziteta u Beogradu, jedan od eminentnih predstavnika naše nauke. žlan i potpredsednik Srpske akademije nauka i Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti. Osnivač katedre za nebesku mehaniku na Univerzitetu u Beogradu. Radio je u oblasti kosmičke fizike, geofizike i nebeske mehanike. Dao je nova teoretska objašnjenja rasporeda sunčevih radijacija na površini planeta i toka klimatskih promena u geološkoj prošlosti Zemlje. Izradio je nacrt za reformu Julijanskog kalendara, prihvaćen na Svepravoslavnom kongresu crkava u Carigradu (1923) koji je i danas u upotrebi. Napisao je mnogobrojna stručna dela, objavljena kod nas i na strani, kao i udžbenike Nebeska mehanika i Istorija astronomske nauke. Glavno njegovo delo Kanon der Erdbestrahlung izdala je Srpska akademija nauka. Umro je u Beogradu 12. decembra 1958. godine.
ko.je.ko.438 balinda,
BOčIDAR MASLARIĆ general-major Rođen je 10. avgusta 1895. godine u Dolu. Kao đak-narednik učestvovao je u Prvom svetskom ratu, a pri proboju Solunskog fronta teško je ranjen. Diplomirao je filozofiju u Beogradu (1921). žlan Komunističke partije postao je 1919. Zbog komunističke aktivnosti osuđen je na robiju koju je izdržao u Sremskoj Mitrovici (1922-1924). Emigrirao je u SSSR (1928), gde je bio slušalac Lenjinske škole, te je zatim postao profesor na Komunističkom univerzitetu u Moskvi. Učestvovao je u Španskom građanskom ratu (1936-1939). U Drugom svetskom ratu učestvuje u stvaranju Sveslovenskog komiteta u Moskvi i postaje njegov potpredsednik. Predsednik je i ministar jugoslovenske vlade. Umro je u Zagrebu 5. aprila 1963. godine.
ko.je.ko.439 balinda,
LjUBOMIR JOVANOVIĆ istoričar Rođen je 2. februara 1865. godine u Kotoru. Veliku školu završio je u Beogradu. Bibliotekar i upravnik Narodne biblioteke, profesor na Velikoj školi i Univerzitetu u Beogradu. Bavio se novinarstvom i bio je jedan od osnivača i urednika Kola (1889), Dela (1894), Srpskog književnog glasnika (1901), Nastavnika (organa profesorskog društva), Srpske književne zadruge (kojoj je bio predsednik), Odjeka, Samouprave, glavnog organa Radikalne stranke u kojoj je jedno vreme bio potpredsednik (1923). Za narodnog poslanika stalno je biran u vranjskom okrugu od 1905. do 1912. U vremenu od 1906. do 1909. bio je potpredsednik i predsednik Narodne skupštine. Ministar unutrašnjih dela (1909), ministar prosvete (1911-1914), a do decembra 1918. ponovo ministar unutrašnjih poslova. Predsednik Narodne skupštine (1923). Posle ujedinjenja član je Državnog saveta, ministar vera (1922) i predsednik Narodne skupštine (1924). Napisao je Istoriju srpskog naroda i dr. Umro je u Beogradu 10. decembra 1928. godine.
ko.je.ko.440 balinda,
JOVAN DUžIĆ pesnik Rođen je 5. februara 1874. godine u Hrupjeli (Trebinje). Posle trgovačke i učiteljske škole završio je studije u čenevi. Prelazi u Srbiju i stupa u diplomatsku službu (ataše, sekretar poslanstva, konzul, otpravnik poslova, ambasador). žlan Srpske kraljevske akademije. Prvu zbirku izdao je 1901. kada je bio pod uticajem Vojislava Ilića. Druga i treća zbiraka (Pesme i Pesme u prozi), koje je izdao 1908, nastale su pod uticajem modernih francuskih pesnika. Pored pesama pisao je i eseje, a naročito su mu poznati putopisi sabrani u knjizi Gradovi i himere. Objavio je zbirku filozofske proze Blago cara Radovana, kao i knjigu književnih ogleda Moji saputnici. Posle pada Jugoslavije (1941) prešao u SAD, gde je i umro u Geri (Indijana), 7. aprila 1943. godine.
ko.je.ko.441 balinda,
RADE DRAINAC pesnik Rođen je 17. avgusta 1899. godine u Trbunju (kod Toplice). Kršteno ime mu je Radojko Jovanović. Kao gimnazijalac prelazi Albaniju u Prvom svetskom ratu, a školovanje nastavlja u Nici i Parizu. Veoma je aktivan u književnom životu dvadesetih godina. Objavljuje pesme, priče, kritike i članke, kao i velik broj putopisnih zapisa. Najznačajnije su mu pesničke knjige: Modri smeh, Erotikon, Bantit ili pesnik, Afroditin vrt, Dah zemlje, roman Španski zid, knjiga eseja Osvrti itd. Umro je u Beogradu 1. maja 1943. godine.
ko.je.ko.442 balinda,
TOMA ĐUROV MILENKOVIĆ tobdžibaša Rođen je krajem XVIII veka u Morinju (Boka Kotorska). Došao je u Srbiju (1810) i stupio u službu pri artiljeriji kao samouki majstor za livenje topova i đuladi. Izumeo je topove na rasklapanje od pet delova (zvane "kubus"). Po odlasku ruskih artiljeraca i livaca postavljen je za komandanta artiljerije (tobdžibašu). Imenovan je za vojvodu Karađorđeve garde. Posle propasti Srbije (1813) prebegao je u Austriju, pa u Hotin, da bi se zauvek nastanio u Akermanu. Napisao je i dva istorijska dela: Istoriju Primorja Slovenskoga i Ratovanja Srba 1804-1815. Umro je u Akermanu 1845. godine.
ko.je.ko.443 balinda,
DMITAR JAKŠIĆ vojvoda Sin vojvode Jakše, srpski vojvoda. Posle pada Smedereva pod tursku vlast (1459) prešao je sa braćom Stevanom i Davidom i 1.200 srpskih ratnika u Ugarsku i dobio od kralja Matije imanja na Morišu. Učestvovao je u raznim ratnim pohodima, a posebno se istakao u Šleskom ratu (1473-1474). Kao nagradu dobio je više gradova i spahiluka. Ranili su ga Turci, prilikom povratka iz diplomatske misije kod sultana Bajazita II, u blizini Smedereva, te je umro od rane 8. novembra 1486. godine.
ko.je.ko.444 balinda,
STEVAN JOVANOVIĆ arhimandrit Rođen je 1759. godine u Tekerišu (Jadar). Starešina Tronoškog manastira. Bio je velik borac protiv Turaka, pa se radi oslobođenja Srbije okretao Austriji. U vreme Austro-turskog rata (1788-1791), tražio je od austrijskog cara autonomiju Srbije. Turski paša ga je uhvatio i otrovao u Zvorniku 1799. godine.
ko.je.ko.445 balinda,
MILOŠ N. ĐURIĆ klasični filolog Rođen je 1. januara 1892. godine u Benkovcu (Slavonija). Između dva rata bio je gimnazijski profesor u više mesta. Profesor filozofije i klasične filologije na Univerzitetu u Beogradu, prevodilac, filozofski pisac, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Najznačajniji i najplodniji srpski helenist. Za vreme Drugog svetskog rata odbio je da potpiše proglas okupatorskih vlasti protiv srpskog naroda. Prevodio je dela Homera (Ilijada i Odiseja), Platona, Aristotela, Seneke, Adlera, Junga itd. Stvarao je našu filozofsku terminologiju na osnovu grčkih mitoloških pojmova. Uređivao je časopis čiva antika. Objavio je mnoštvo radova i dobio brojna priznanja. Najznačajnija su mu dela: Istorija helenske književnosti u vremenu političke samostalnosti, Vidovdanska etika, Problemi filosofije kulture, Iz helenskih riznica, Ogledi iz grčke filosofije i umetnosti, Racionalizam u savremenoj nemačkoj filosofiji, Istorija helenske etike i dr. Umro je u Beogradu 5. decembra 1967. godine.
ko.je.ko.446 balinda,
MARIJA POPOVIĆ TRANDAFILOVIĆ dobrotvorka Rođena je 25. decembra 1816. godine u Novom Sadu. čena Jovana Trandafilovića, jednog od najbogatijih srpskih trgovaca u Vojvodini. Svu svoju imovinu oko 500 lanca zemlje i više kuća, zaveštala je u dobrotvorne svrhe: za pomaganje siromašnih učenika, a za miraz sirotim devojkama, za obrazovanje omladine "bez svake razlike narodnosti" itd. O svom trošku podigla je u rodnom mestu jermensku i obnovila Nikolajevsku crkvu. Umrla je u Novom Sadu 1883. godine.
ko.je.ko.447 balinda,
ĐURAĐ CRNOJEVIĆ knez Gospodar Zete (1490-1496), sin Ivana Crnojevića, poznatog u istoriji pod imenom Ivan-beg. Veoma obrazovan, radi prosvećivanja srpskog naroda podigao je prvu štampariju na Cetinju, gde su 1493-1495. štampane najstarije ćirilske knjige, tzv. inkunabule (Oktoih, Psaltir i Trebnik). Umro je u Anadoliji posle 1503. godine.
ko.je.ko.448 balinda,
ĐORĐE BRANKOVIĆ hroničar Rođen je 1645. godine u Jenopolju. Austrijski car Leopold I potvrdio mu je titulu naslednika vladarske kuće Brankovića, proglasio ga grofom i podario mu u nasledstvo Jenopolje, Hercegovinu i Srem, što ga je navelo da radi na vaspostavljanju srpske države kojoj bi bio vladar pod austrijskim patronatom. Kao titularni grof rimske imperije, radi za svoju državničku stvar na Balkanu. Pećki patrijarh Arsenije III priznaje ga za potomka starih srpskih vladara. Radio je na dizanju ustanka u porobljenoj Srbiji. Kada je digao ustanak u Oršavi, prešao je u Kladovo radi širenja pobune u Timočkoj Krajini, ali ga je ubrzo na prevaru u Kladovu uhapsio austrijski komandant Ludvik Badenski, po nalogu Beča, jer su otkrili da ima vezu sa Rusijom i Vlaškom. Bio je veoma učen i poliglot. Napisao je Slavenoserbske hronike (u pet knjiga), od stvaranja sveta do 1705, koje su za više od 100 godina bile glavni izvor srpske istoriografije. Proučavao je stare letopise, hrisovulje i druga dokumenta, pribirajući materijal za svoju čuvenu knjigu. Uhapšen je u trenutku kada je izdao manifest o stvaranju velike srpske države kojoj bi on stajao na čelu. Zatočen u raznim mestima, pored svih nastojanja da se oslobodi, dočekao je i smrt u Hebu 19. decembra 1711. godine.
ko.je.ko.449 balinda,
VLADIMIR MARINKOVIĆ geograf Rođen je 9. marta 1885. godine u Nišu. Studirao je u Beogradu. Veliki srpski kartograf. Njegova su dela: Karta kulture Kraljevine SHS, Globus, Geografski atlas, Karta Balkanskog poluostrva, Karta Evrope i dr. Pisao je školske udžbenike iz geografije. Izradio je prvi kompletan Rečnik-imenik mesta Kraljevine Jugoslavije. Umro je u Beogradu 1940. godine.
ko.je.ko.450 balinda,
PAJSIJE JANjEVAC patrijarh i književnik Rođen je oko 1554. godine u Janjevu. Pre nego što je postao srpski patrijarh (1614) bio je mitropolit novobrdski. Učvrstio je poljuljani položaj srpske Patrijaršije. Kanonizovao je cara Uroša, poslednjeg vladara iz loze Nemanjića. Napisao je svetiteljsku službu kao i biografiju Stefana Prvovenčanog i Uroša. Umro je 2. novembra 1647. godine.
ko.je.ko.451 balinda,
[reply na 1.105 iboris] (Šta kažete, kako usvajam kritiku?) :))) >> Recimo da te ja pitam da li si cuo za Paul Samuelsona. >> Covek je dobio nobelovu nagradu, a njegova jedna knjiga >> je udzbenik na desetinama Americkih fakulteta. Inace, >> zasluzan je za mnoge originalne pristupe, i tvorac jedne >> skole misljenja. Da li znas ko je to? Ovako iz glave, >> verovatno ne znas, sto ti samo pokazuje da jedan covek >> ne moze sve znati. Zato je tu konferencija CIVILIZACIJA da pomogne! :))) Šalu na stranu, evo ja ću pokušati (koliko to bude u mojoj moći) da nabrojim dobitnike Nobelove nagrade iz raznih oblasti. Imam podatke zaključno sa 1989. godinom. Bio bih presrećan ako bi ih neko dopunio, i ispravio. (!?) Alfred Nobel, pronalazač dinamita, zaveštao je 9.000.000 $ od čije bi se zarade nagrađivali oni ljudi koji postignu najveće uspehe u fizici, hemiji, madicini-psihologiji, književnosti i miru. 1969. godine ovome je pridodata još i ekonomija. Prve nagrade dodeljene su 1901. godine tako da bi se simbolično moglo reći da je Nobelova nagrada postala simbol ovoga veka ne samo po dinamitu koji ga je obeležio, nego i po stremljenjima koja su posebno cenjena. No, da počnem sa fizikom: 1901. Wilhelm C. Roentgen (Nemačka) 1902. Hendrik A. Lorentz (Holandija), Pieter Zeeman, (Holandija) 1903. Antoine Henri Becquerel (Francuska), Marie Curie, (Poljska-Francuska), Pierre Curie (Francuska) 1904. John W. Strutt (V. Britanija), Lord Rayleigh (V. Britanija) 1905. Philipp E. A. von Lenard (Nemačka) 1906. Sir Joseph J. Thomson (V. Britanija) 1907. Albert A. Michelson (USA) 1908. Gabriel Lippmann (Francuska) 1909. Carl F. Braun (Nemačka), Guglielmo Marconi (Italija) 1910. Johannes D. van der Waals (Holandija) 1911. Wilhelm Wien (Nemačka) 1912. Nils G. Dalen (Švedska) 1913. Heike Kamerlingh-Onnes (Holandija) 1914. Max von Laue (Nemačka) 1915. Sir William H. Bragg (V. Britanija), Sir William L. Bragg (V. Britanija) 1917. Charles G. Barkia (V. Britanija) 1918. Max. K.E.L. Planck (Nemačka) 1919. Johannes Stark (Nemačka) 1920. Charles E. Guillaume (Francuska) 1921. Albert Einstain (Nemačka-USA) 1922. Niels Bohr (Danska) 1923. Robert A. Milikan (USA) 1924. Karl M. Siegbahn (Švedska) 1925. James Franck (Nemačka), Gustav Hertz (Nemačka) 1926. Jean B. Perrin (Francuska) 1927. Arthur H. Compton (USA) 1928. Owen W. Richardson (V. Britanija) 1929. Prince Louis-Victor de Broglie (Francuska) 1930. Sir Chandrasekhara V. Raman (Indija) 1932. Werner Heisenberg (Nemačka) 1933. Paul A.M. Dirac (V. Britanija), Erwin Schrodinger (Austrija) 1935. Sir James Chadwick (V. Britanija) 1936. Carl D. Anderson (USA), Vistor F. Hess (Austrija) 1937. Clinton J. Davisson (USA), Sir George P. Thomson (V. Britanija) 1938. Enrico Fermi (Italija) 1939. Ernest O. Lawrence (USA) 1943. Otto Stern (USA) 1944. Isidor Isaac Rabi (USA) 1945. Wolfgang Pauli (USA) 1946. Percy Williams Bridgman (USA) 1947. Sir Edvard V. Appleton (V. Britanija) 1948. Petrick M.S. Blackett (V. Britanija) 1949. Hideki Yukawa (Japan) 1950. Cecil F. Powell (V. Britanija) 1951. Sir John D. Cockroft (V. Britanija), Ernest T.S. Walton (Irska) 1952. Felix Bioch (USA), Edward M. Purcell (USA) 1953. Frits Zernike (Holandija) 1954. Max Born (V. Britanija), Walter Bothe (Nemačka) 1955. Polykarp Kusch (USA), Willis E. Lamb (USA) 1956. John Bardeen (USA), Walter H. Brattain (USA), William Shockley (USA) 1957. Tsung-dao Lee (USA), Chen Ning Yang (USA) 1958. Pavel žerenkov (SSSR), Ilja Frank (SSSR), Igor J. Tam (SSSR) 1959. Owen Chamberlain (USA) 1960. Donald A. Glaser (USA) 1961. Robert Hofstadter (USA), Rudolf L. Mossbauer (Nemačka) 1962. Lev. D. Landau (SSSR) 1963. Maria Goeppert-Mayer (USA), J. Hans D. Jensen (Nemačka), Eugene P. Wigner (USA) 1964. Nikolaj G. Basov (SSSR), Aleksandar M. Pročorov (SSSR), Charles H. Townes (USA) 1965. Richard P. Feynman (USA), Julian S. Schwinger (USA), Schinichiro Tomanaga (Japan) 1966. Alfred Kastler (Francuska) 1967. Hans A. Beathe (USA) 1968. Luis W. Alvarez (USA) 1969. Murray Gell-Mann (USA) 1970. Louis Neel (Francuska), Hannes Alfen (Švedska) 1971. Dennis Gabor (V. Britanija) 1972. John Bardeen (USA), Leon N. Cooper (USA), John R. Schrieffer (USA) 1973. Ivar Giaever (USA), Leo Esaki (Japan), Brain D. Josephson (V. Britanija) 1974. Martin Ryle (V. Britanija), Antony Hewish (V. Britanija) 1975. James Rainwater (USA), Ben Mottelson (USA-Danska)), Aage Bohr (Danska) 1976. Burton Richter (USA), Samuel C.C. Ting (USA) 1977. John H. Van Vieck (USA), Philip W. Anderson (USA), Nevill F. Mott (V. Britanija) 1978. Pjotr Kapica (SSSR), Arno Penzias (USA), Robert Wilson (USA) 1979. Steven Weinberg (USA), Sheldon L. Glashow (USA), Abdus Salam (Pakistan) 1980. James W. Cronin (USA), Val L. Fitch (USA) 1981. Nikolass Bloembergen (USA), Arthur Schaalow (USA), Kai M. Siegbahn (Švedska) 1982. Kenneth G. Wilson (USA) 1983. Subrahmanyan Chandresekhar (USA), William A. Fowler (USA) 1984. Carlo Rubbia (Italija), Simon van der Meere (Holandija) 1985. Klaus von Klitzing (Namačka) 1986. Ernest Ruska (Namačka), Gerd Binnig (Namačka), Heinrich Rohrer (Švajicarska) 1987. K. Alex Muller (Švajicarska), J. Gerog Bednorz (Namačka) 1988. Leon M. Lederman (USA), Melvin Schwartz (USA), Jack Steinberger (USA) 1989. Norman F. Ramsey (USA), Hans G. Dehmelt (Nemačka-USA), Wolfgang Paul (Namačka) 1990. ...... 1991. ...... 1992. ...... P.S. Dalje ne znam. :(((
ko.je.ko.452 balinda,
Dobitnici Nobelove nagrade za hemiju: 1901. Jacubus H. van't Hoff (Holandija) 1902. Emil Fischer (Nemačka) 1903. Svante A. Arrhenius (Švedska) 1904. Sir William Ramsay (V. Britanija) 1905. Adolf von Baeyer (Nemačka) 1906. Henri Moissan (Francuska) 1907. Eduard Buchner (Nemačka) 1908. Ernest Rutherford (V. Britanija) 1909. Wilhelm Ostwald (Nemačka) 1910. Otto Wallach (Nemačka) 1911. Maria Curie (Poljska-Francuska) 1912. Victor Grignard (Francuska), Paul Sabatier (Francuska) 1913. Alfred Werner (Švajcarska) 1914. Theodore W. Richards (USA) 1915. Richard M. Willstatter (Nemačka) 1918. Fritz Haber (Nemačka) 1920. Walther H. Nernst (Nemačka) 1921. Frederick Soddy (V. Britanija) 1922. Francis W. Aston (V. Britanija) 1923. Fritz Pregl (Austrija) 1925. Richard A. Zsigmondy (Nemačka) 1926. Theodor Svedberg (Švedska) 1927. Heinrich O. Wieland (Nemačka) 1928. Adolf O.R. Windaus (Nemačka) 1929. Sir Arthur Harden (V. Britanija), Hans von Euler-Chelpin (Švedska) 1930. Hans Fischer (Nemačka) 1931. Frederich Bergius (Nemačka), Karl Bosh (Nemačka) 1932. Irving Langmuir (USA) 1934. Harold C. Urey (USA) 1935. Frederic Joiliot-Curie (Francuska), Irene Joiliot-Curie (Francuska) 1936. Peter J.W. Debye (Holandija) 1937. Walter N. Haworth (V. Britanija), Paul Karrer (Švajcarska) 1938. Richard Kuhn (Nemačka) 1939. Adolf F.J. Butenandt (Nemačka), Leopold Ruzicka (Švajcarska) 1943. Georg de Hevesy (Mađarska) 1944. Otto Hahn (Nemačka) 1945. Artturi I. Virtanen (Finska) 1946. James B. Summer (USA), John H. Northrop (USA), Wendell M. Stanley (USA) 1947. Sir Robert Robinson (V. Britanija) 1948. Arne W.K. Tiselius (Švedska) 1949. William F. Giaque (USA) 1950. Kurt Aider (Nemačka) Otto P.H. Diels (Nemačka) 1951. Edwin M. McMilan (USA), Glenn T. Seaborg (USA) 1952. Archer J.P. Martin (V. Britanija), Richard L.M. Synge (V. Britanija) 1953. Hermann Staudinger (Nemačka) 1954. Linus C. Pauling (USA) 1955. Vincent du Vigneaud (USA) 1956. Sir Cyril N. Hinshelwood (V. Britanija), Nikolai N. Semenov (SSSR) 1957. Sir Alexander R. Todd (V. Britanija) 1958. Frederick Sanger (V. Britanija) 1959. Jaroslav Heryrovsky (žehoslovačka) 1960. Wilard F. Libby (USA) 1961. Melvin Calvin (USA) 1962. John C. Kendrew (V. Britanija) Max F. Perutz (V. Britanija) 1963. Guilio Natta (Italija) 1964. Dorothy C. Hodgkin (V. Britanija) 1965. Robert B. Woodward (USA) 1966. Robert S. Muliken (USA) 1967. Manfred Eigen (Nemačka), Ronald G.W. Norrish (V. Britanija), Geroge Porter (V. Britanija) 1968. Lars Onsager (USA) 1969. Derek H.R. Barton (V. Britanija), Odd Hassel (Norveška) 1970. Luis F. Leloir (Argentina) 1971. Gerhard Herzberg (Kanada) 1972. Christian B. Anfinsen (USA) 1973. Ernst Otto Fischer (Nemačka) 1974. Paul J. Flory (USA) 1975. John Cornforth (Australija-V. Britanija), Vladimir Prelog (Jugoslavija-Švajcarska) 1976. William N. Lipscomb (USA) 1977. Ilya Prigogine (Belgija) 1978. Peter Mitchell (V. Britanija) 1979. Herbert C. Brown (USA), George Wittig (Nemačka) 1980. Paul Berg (USA), Walter Gilbert (USA), Frederick Sanger (V. Britanija) 1981. Kenichi Fukui (Japan), Roald Hoffmann (USA) 1982. Aaron Klug (Južna Afrička Republika) 1983. Henry Taube (Kanada) 1984. Bruce Merrifield (USA) 1985. Herbert A. Hauptman (USA), Jerome Karle (USA) 1986. Dudley Herschbach (USA), Yuan T. Lee (USA), John C. Polanyi (Kanada) 1987. Donald J. Cram (USA), Charles J. Pederson (USA), Jean-Marie Lehn (Francuska) 1988. Johann Deisenhofer (Nemačka), Robert Huber (Nemačka), Hartmud Michel (Nemačka) 1989. Thomas R. Cech (USA) Sidney Alman (USA) 1990. ...... 1991. ...... 1992. ...... P.S. Davim li vas ja sa ovim?
ko.je.ko.453 balinda,
Dobitnici Nobelove nagrade za medicinu ili psihologiju: 1901. Emil A. von Behring (Nemačka) 1902. Sir Ronald Ross (V. Britanija) 1903. Niels R. FInsen (Danska) 1904. Ivan P. Pavlov (Rusija) 1905. Robert Koch (Nemačka) 1906. Camilio Golgi (Italija), Santiago Ramon y Cajal (Španija) 1907. Charles L.A. Laveran (Francuska) 1908. Paul Enrich (Nemačka), Elie Metchnikoff (Francuska) 1909. Emil T. Kocher (Švajcarska) 1910. Albrecht Kossel (Nemačka) 1911. Alvar Gulistand (Švedska) 1912. Alexis Carrel (Francuska) 1913. Charles R. Richet (Francuska) 1914. Robert Barany (Austrija) 1919. Jules Bordet (Belgija) 1920. Schack A.s. Krogh (Danska) 1922. Archibald V. Hill (V. Britanija), Otto F. Meyerhof (Nemačka) 1923. Frederick G. Banting (Kanada), John J.R. Macleod (Škotska) 1924. Williem Einthoven (Holandija) 1926. Johannes A.G. Fibiger (Danska) 1927. Julius Wagner-Jauregg (Austrija) 1928. Charles J.H. Nicolle (Francuska) 1929. Christiaan Eijkman (Holandija), Sir Frederick G. Hopkins (V. Britanija) 1930. Karl Landsteiner (USA) 1931. Otto H. Warburg (Nemačka) 1932. Edgar D. Adrian (V. Britanija), Sir Charles S. Sherrington (V. Britanija) 1933. Thomas H. Morgan (USA) 1934. George R. Minot (USA), Wm. P. Murphy (USA), G.H. Whipple (USA) 1935. Hans Spemann (Nemačka) 1936. Sir Henry H. Dale (V. Britanija), Otto Loewi (USA) 1937. Albert Szent-Gyorgyi Hung (USA) 1938. Cornelle J.F. Heymans (Belgija) 1939. Gerhard Damagk (Nemačka) 1943. Henrik C.P. Dam (Danska), Edward A. Doisy (USA) 1944. Joseph Erlanger (USA), Herbert S. Gasser (USA) 1945. Ernst B. Chain (V. Britanija), Sir Alexander Fleming (V. Britanija), Sir Howard W. Florey (V. Britanija) 1946. Hermann J. Muller (USA) 1947. Carl F. Cori (USA), Gerty T. Cori (USA), Bernardo A. Houssay (Argentina) 1948. Paul H. Müller (Švajcarska) 1949. Walter R. Hess (Švajcarska), Antonio Moniz (Portugal) 1950. Philip S. Hench (USA), Edward C. Kendall (USA), Tadeus Reichstein (Švajcarska) 1951. Max Theiler (USA) 1952. Selman A. Waksman (USA) 1953. Hans A. Krebs (V. Britanija), Fritz A. Lipmann (USA) 1954. John F. Enders (USA), Frederick C. Robbins (USA), Thomas H. Weller (USA) 1955. Alex H.T. Theorell (Švedska) 1956. Andre F. Courmand (USA), Werner Forssmann (Nemačka), Dickinson W. Richards, Jr. (USA) 1957. Daniel Bovet (Italija) 1958. George W. Beadie (USA), Edward L. Tatum (USA), Joshua Lederberg (USA) 1959. Arthur Komberg (USA), Severo Oschoa (USA) 1960. Sir F. MacFarlane Bumet (Australija), Peter B. Medawar (V. Britanija) 1961. Georg von Bekesy (USA) 1962. Francis H.C. Crick (V. Britanija), James D. Watson (USA), Maurice H.F. Wilkins (V. Britanija) 1963. Sir John C. Eccies (Australija), Alan L. Hodgkin (V. Britanija), Andrew F. Huxley (V. Britanija) 1964. Konrad E. Bloch (USA), Feodor Lynen (Nemačka) 1965. Francois Jacob (Francuska), Andre Lwoff (Francuska), Jacques Monod (Francuska) 1966. Charles B. Huggins (USA), Francis Peyton Rous (USA) 1967. Ragnar Granit (Švedska), Haldan Keffer Hartline (USA), George Wald (USA) 1968. Robert W. Holley (USA), H. Gobind Khorana (USA), Marshall W. Nirenberg (USA) 1969. Max Delbruck (USA), Alfred D. Hershey (USA), Salvador Luria (USA) 1970. Julius Axelrod (USA), Sir Bernard Katz (V. Britanija), Ulf von Euler (Švedska) 1971. Earl W. Sutherland Jr. (USA) 1972. Gerald M. Edelman (USA), Rodney R. Porter (V. Britanija) 1973. Karl von Frish (Nemačka), Konrad Lorenz (Nemačka-Austrija), Nikolaas Tinbergen (V. Britanija) 1974. Albert Claude (Luksemburg-USA), Emil Palade (Rumunija-USA), Christian Rene de Duve (Belgija) 1975. David Baltimore (USA), Howard Temin (USA), Renato Dulbecco (Italija-USA) 1976. Baruch S. Blumberg (USA), Daniel Carleton Gajdusek (USA) 1977. Rosalyn S. Yelow (USA), Roger C.L. Gullemin (USA), Andrew V. Schally (USA) 1978. Daniel Nathans (USA), Hamilton O. Smith (USA), Werner Arber (Švajcarska) 1979. Alian M. Cormack (USA), Geoffrey N. Hounsfield (V. Britanija) 1980. Baruj Benacerraf (USA), George Snell (USA), Jean Dausset (Francuska) 1981. Roger W. Sperry (USA), David H. Hubel (USA), Tosten N. Wiesel (USA) 1982. Sune Bergstom (Švedska), Bengt Samuelsson (Švedska), John R. Vane (V. Britanija) 1983. Barbara McClintock (USA) 1984. Cesar Milstein (V. Britanija-Argentina), Georges J.F. Koehler (Nemačka) Niels K. Jerne (V. Britanija-Danska) 1985. Michael S. Brown (USA), Joseph L. Goldstein (USA) 1986. Rita Levi-Montalcini (Italija-USA), Stenley Cohen (USA) 1987. Susumu Tonegawa (Japan) 1988. Gertrude B. Elion (USA), George H. Hitchings (USA), Sir James Black (V. Britanija) 1989. J. Michael Bishop (USA), Harold E. Varmus (USA) 1990. ...... 1991. ...... 1992. ......
ko.je.ko.454 iboris,
Ł P.S. Davim li vas ja sa ovim? NE, NIKAKO, bar mene ne. Koga ne interesuje, neka preskoci. Navedi molim te i dobitnike Nobelove nagrade za ekonomiju, ako ti nije tesko, nema ih puno, a ako ti nije tesko, jel mozes da nam navedes i izvor podataka.
ko.je.ko.455 balinda,
>> Navedi molim te i dobitnike Nobelove nagrade za ekonomiju, >> ako ti nije tesko, nema ih puno, a ako ti nije tesko, >> jel mozes da nam navedes i izvor podataka. Naravno, ekonomija sledi ali mora da bude strpljiva pa da sačeka starije. :) Izvor je lične prirode u vidu fotokopije spiska dobitnika ove nagrade nabavljen na zahtev. Nisam siguran ali mislim da je naziv izvora: "AWARDS - MEDALS - PRIZES", u svakom slučaju spisak dobitnika Nobelovih nagrada nalazi se od 320 strane pa na dalje. ;) (Eto koliko je to Amerikancima važno.) :)))
ko.je.ko.457 balinda,
Dobitnici Nobelove nagrade za književnost: 1901. Rene F.A. Sully Prudhomme (Francuska) 1902. Theodor Mommsen (Nemačka) 1903. Bjornsterne Bjornson (Norveška) 1904. Frederic Mistral (Francuska), Jose Echegaray (Španija) 1905. Henryk Sienkiexicz (Poljska) 1906. Giosue Carducci (Italija) 1907. Radyard Kipling (V. Britanija) 1908. Rudolf C. Eucken (Nemačka) 1909. Selma Lagerlof (Švedska) 1910. Paul J.L. Heyse (Nemačka) 1911. Maurice Maeterlinck (Belgija) 1912. Gerhart Hauptmann (Nemačka) 1913. Rabindranath Tagore (Indija) 1915. Romain Rolland (Francuska) 1916. Verner von Heidenstam (Švedska) 1917. Karl A. Gjellerup (Danska), Henrik Pontoppidan (Danska) 1919. Carl F.G. Spitteler (Švajcarska) 1920. Knut Hamsun (Norveška) 1921. Anatole France (Francuska) 1922. Jacinto Benavente (Španija) 1923. Wiliam Butler Yeats (Irska) 1924. Wladyslaw S. Reymont (Poljska) 1925. George Bernard Show (V. Britanija) 1926. Grazia Deledda (Italija) 1927. Henry Bergson (Francuska) 1928. Sigrid Undset (Norveška) 1929. Thomas Mann (Nemačka) 1930. Sinclair Lewis (USA) 1931. Erik A. Karfeldt (Švedska) 1932. John Galsworthy (V. Britanija) 1933. Ivan A. Bunin (Francuska) 1934. Luigi Pirandello (Italija) 1936. Eugene O'Neill (USA) 1937. Roger Martin du Gard (Francuska) 1938. Pearl S. Buck (USA) 1939. Frans E. Silanpaa (Finska) 1944. Johannes V. Jensen (Danska) 1945. Gabriela Mistral (žile) 1946. Hermann Hesse (Švajcarska) 1947. Andre Gide (Francuska) 1948. T.S. Eliot (V. Britanija) 1949. William Faulkner (USA) 1950. Bertrand Russell (V. Britanija) 1951. Par F. Lagerkvist (Švedska) 1952. Francois Mauriac (Francuska) 1953. Sir Winston Churchill (V. Britanija) 1954. Ernest Hemingway (USA) 1955. Hallidor K. Laxness (Island) 1956. Juan Ramon Jimenez (Španija) 1957. Albert Camus (Francuska) 1958. Boris L. Pasternak (Rusija) - odbio nagradu 1959. Salvador Quasimodo (Italija) 1960. Saint-John Perse (Francuska) 1961. Ivo Andrić (Jugoslavija) 1962. John Steinbeck (USA) 1963. Giorgos Seferis (Grčka) 1964. Jean Paul Sartre (Francuska) - odbio nagradu 1965. Mihail Šolohov (Rusija) 1966. Samuel Joseph Agnon (Izrael), Nelly Sachs (Švedska) 1967. Miguel Angel Asturias (Gvatemala) 1968. Yasunari Kawabata (Japan) 1969. Samuel Beckett (Irska) 1970. Aleksandar I. Solženjicin (Rusija) 1971. Pablo Neruda (žile) 1972. Heinrich Boll (Nemačka) 1973. Patrick White (Australija) 1974. Eyvind Johnson (Švedska), Harry Edmund Martinson (Švedska) 1975. Eugenio Montale (Italija) 1976. Saul Bellow (USA) 1977. Vicente Aleixandre (Španija) 1978. Isaac Bashevis Singer (USA) 1979. Odyssaus Eiytis (Grčka) 1980. Czeslaw Milosz (Poljska-USA) 1981. Elias Canetti (Bugarska-V. Britanija) 1982. Gabriel Garcia Marquez (Kolumbija-Meksiko) 1983. William Golding (V. Britanija) 1984. Jaroslav Siefert (žehoslovačka) 1985. Claude Simon (Francuska) 1986. Wole Soyinka (Nigerija) 1987. Joseph Brodsky (SSSR-USA) 1988. Nagib Mahfouz (Egipat) 1989. Camilo José Cela (Španija) 1990. ...... 1991. ...... 1992. ...... P.S. Učite li vi ovo napamet ili ne? ;) Nemo' da preslišavam a vi nešto da ne znate. :))))))
ko.je.ko.458 iboris,
Ja ti se mnogo zahvaljujem na ovim listama. Za neke ljude nikada ne bih saznao da su Nobelovci, da nisam video spisak. Jos jednom hvala, meni je ovo korisna informacija. Pozdrav, Boris
ko.je.ko.459 max.headroom,
VIDOSAV STEVANOVIĆ pisac Vidosav Stevanović (1942) rođen je u selu Cvetojevcu pored Kragujevca. U Beograd dolazi 1961. godine. Objavio je sledeće knjige: "TRUBLJE" (pesme), 1967., "Vidici", Beograd, "NIŠžI" (roman), 1971., "Prosveta", Beograd, "KONSTANTIN GORžA" (roman), 1975., "Srpska književna zadruga", Beograd, "PERIFERIJSKI ZMAJEVI" (pripovetke), 1978., "Nolit", Beograd, "CARSKI REZ" (pripovetke), 1984., "Narodna knjiga", Beograd, "TESTAMENT" (roman), 1986., "Srpska književna zadruga", Beograd, "LJUBAVNI KRUG" (roman), 1988., "Svjetlost", Sarajevo, "DALEKO TAMO" (monodrame), 1988., "Svetlost", Kragujevac. Pisao je pesme, pripovetke, romane, eseje, kritičke i novinske tekstove, drame i monodrame. Knjige su mu prevedene na francuski, poljski, mađarski, slovenački, makedonski i albanski jezik, a pripovetke na engleski, nemački, danski, rumunski, bugarski, ruski, hebrejski. Dobio je sledeće književne nagrade: "Isidora Sekulić" (1969), "Mladost" (1970), "Milan Rakić" (1972), "Ivo Andrić" (1985), NIN-ova (1987). Bio je urednik u "Prosveti" i Srpskoj književnoj zadruzi, glavni urednik i direktor OOUR-a "Izdavačka delatnost" BIGZ-a, a potom i direktor IRO "Prosveta". Sada je slobodni umetnik. čivi i radi u Beogradu i selu Botunju pored Kragujevca.
ko.je.ko.460 balinda,
>> Ja ti se mnogo zahvaljujem na ovim listama. Hvala na podršci, nastavak sledi.
ko.je.ko.462 iboris,
Fjodor Mihajlovic Dostojevski (FMD u daljem tekstu) (1821-1881) FMD je bio opterecen bolescu od koje su patili i Herkul, Sokrat, Julije Cezar, Livije Druz, Petrarka, Dante, Petar Veliki, Napoleon i drugi, a to je epilepsija. Epilepsija je mogla poteci i od oceve i od majcine loze, jer su obe bile opterecene raznim oblicima neuropatija i psihopatija. Otac mu je bio "mracan covek, nervozan i razdrazljivo-samoljubiv", kako pise Vjetrinski, biograf FMD. Na drugom mestu isti biograf dodaje da je FMD govorio s postovanjem o ostalim clanovima porodice, ali da o ocu nije voleo govoriti, a takodje je malo govorio os vom bratu Andreju. Kci FMD je tek otkrila sta je tako strasno bilo kod oca velikog pisca. FMD je bio strasan alkoholicar i grozan tiranin, u kuci i van nje, a narocito prema muzicima na polju, koji su ga u ogorcenju premlatili na najgori moguci nacin. To tiranstvo izgleda vuce korene iz sadizma (nije jasno, ali j apretpostavljam da je otac FMD-a bio slican, prim. IB) Majka FMD je takodje bila opterecena. Bila je slabih zivaca. Umrla je kad je FMD imao 15 godina. Deca starog dostojevskok su bila sva opterecena teskim nasledjem. U svojim uspomenama Ljubov Dostojevska pise da su i stariji i mladji brat Fjodorov bili nepopravljivi alkoholicari, a da je njihova jedina sestra Varvara bila zla i pakosna u toj meri da su je ubili njeni ukucani. Sin Varvare je bio idiot, dok je sin najstarijeg FMD-ovog brata, inace bisre pameti, umro od progresivne paralize. Ojednoj svojoj tetki FMD pise da je "imala slabo pamcenje, mada je na izgled bila zdrava; beskarakterna i neodlucna, bila je podlozna svakojakim uticajima i bojala se djavola". Kako tvrdi Ljubov Dostojevska, svi clanovi patili su od RASTROJENIH ZIVACA, DUSEVNIH POREMECAJA I KRIMINALNIH SKLONOSTI. .... U romanu "IDIOT", podrobno je opisano samoosecanje epilepticara pre sâm napad (epilepsije, prim IB). *************************************** Sve ovo i jos mnogo toga i o FMD i o drugim velikim licnostima mozete naci u knjizi Vladimira Stanojevica, TRAGEDIJA GENIJA , u izdanju medicinske knjige Beogrda-Zagreb. Podnaslov je:Dusevni poremecaji znamenitih ljudi.
ko.je.ko.463 balinda,
Dobitnici Nobelove nagrade za mir: 1901. Jean H. Dunant (Švajcarska), Frederic Possy (Francuska) 1902. Elie Ducommun (Švajcarska), Charls A. Gobat (Švajcarska) 1903. Sir William R. Cremer (V. Britanija) 1904. Institute of International Law 1905. Baroness Bertha von Suttner (Austrija) 1906. Teodore Roosevelt (USA) 1907. Ernesto T. Moneta (Italija) 1908. Klas P. Arnoldson (Švedska), Fredrik Bajer (Danska) 1909. Auguste M.F. Beernaest (Belgija) Paul H.B.B. d'Estoumelles de Constant (Francuska) 1910. Permanent Int. Peace Bureau 1911. Tobias M.C. Asser (Holandija), Alfred H. Fried (Austrija) 1912. Elihu Root (USA) 1913. Henri La Fontaine (Belgija) 1917. International Red Cross 1919. Wooddrow Wilson (USA) 1920. Leon V.A. Bourgeois (Francuska) 1921. Karl H. Branting (Švedska), Christian L. Lange (Norveška) 1922. Fridtjof Nansen (Norveška) 1925. Sir J. Austen Chamberlain (V. Britanija), Charles G. Dawes (USA) 1926. Arstide Braind (Francuska), Gustav Stresemann (Nemačka) 1927. Ferdinand E. Buisson (Francuska) 1929. Frank B. Kellogg (USA) 1930. Nathan Soderblom (Švedska) 1931. Jane Addams (USA), Nicholas Murray Butler (USA) 1933. Sir Norman Angell (V. Britanija) 1934. Arthur Henderson (V. Britanija) 1935. Carl von Ossietzky (Nemačka) 1936. Carlos de Saavedra Lamas (Argentina) 1937. Viscount Cecil of Chelwood (V. Britanija) 1938. Nansen International Office for Refugees 1944. International red Cross 1945. Cordeli Hull (USA) 1946. Emily G. Balch (USA), John R. Mott (USA) 1947. Friends Service Council (V. Britanija), Amer. Friends Service Com. 1949. Lord John Boyd Orr of Brechin Mearns (V. Britanija) 1950. Ralp J. Bunche (USA) 1951. Leon Jouhaux (Francuska) 1952. Albert Schweitzer (Francuska) 1953. George C. Marshall (USA) 1954. Office of the UN High Commissioner for Refugees 1957. Lester B. Pearson (Kanada) 1958. Georgies Pire (Belgija) 1959. Philip J. Noel-Baker (V. Britanija) 1960. Albert J. Luthuli (Južna Afrika) 1961. Dag Hammarskjold (Švedska) 1962. Linus C. Pauling (USA) 1963. International red Cross, League od Red cross Societies 1964. Merthin Luther King Jr. (USA) 1965. U.N. Children's Fund (UNICEF) 1968. Rene Cassin (Francuska) 1969. Int. Labor Organization 1970. Norman E. Borlaug (USA) 1971. Willy Brandt (Nemačka) 1973. Henry Kissinger (USA), Le Duc Tho (Vijetnam) - odbio nagradu 1974. Eisaku Sato (Japan), Sean MacBride (Irska) 1975. Andrei Sakharov (SSSR) 1976. Mairead Corrigan (Severna Irska), Betty Williams (Severna Irska) 1977. Amnesty International 1978. Anwar Sadat (Egipat), Menachem Begin (Izrael) 1979. Mather Teresa of Calcuta (Albanija-Indija) 1980. Adolfo Perez Esquivel (Argentina) 1981. Office of U.N. High Commissioner for Refugees 1982. Alva Mydral (Švedska), Alfonso Garcia Robies (Meksiko) 1983. Lech Walesa (Poljska) 1984. Bishop Desmond Tutu (Južna Afrika) 1985. Int. Physicians for the Prevention of Nuclear War (USA) 1986. Elie Wiesel (Rumunija-USA) 1987. Oscar Arias Sanches (Kostarika) 1988. United Nations Peacekeeping Forces 1989. Dalai Lama (Tibet) 1990. ..... 1991. ..... 1992. .....
ko.je.ko.464 vitez.koja,
MARK TVEN Samuel Langhorne Clemens stamparski pomocnik, kormilar, vojnik, rudar, novinar, pisac Tridesetog novembra 1835, godine kada se pojavila Halajeva kometa, u Gradu Florida na obali Misisipija rodio se Semjuel Klemens.Detinjstvo je proveo u Hanibale, takodje pored Misisipija.Njegovo prvo zaposlenje bilo je segrtovanje u stamparskoj radionici i raznosenje novina. Kada se zasitio Hanibala krenuo da radi kao stamparski kalfa po raznim gradovima Severne Amerike. Trazeci bolju zaradu, krenuo je ka Juznoj Americi. Ukrcao se na parobrod, ali je na njemu i ostao, upoznavsi u toku putovanja Horasa Bigzbija, cuvenog recnog pilota. Kako je kormilar bio skoro neprikosnovena licnost na brodu, Tven je lepo napredovao. Pocetak gradjanskog rata odveo ga je medju dobrovoljce Konfederacije. Medjutim, kako njegovo odusevljenje ratom nije bilo osobito, Tven nije trazio vise rata posto je njegov odred bio raspusten. U vreme kada je navrsavao trecu deceniju zivota, na pragu knjizevnicke karijere, Mark Tven je temeljno poznavao Sjedinjene Drzave. On je licno ucestvovao u tri velike faze Americke istorije - naseljavanju granice na Srednjem zapadu, parobrodskoj eri na Misisipiju, i jurisu na rudnike Stenovitih planina. Tvenov prvi veliki uspeh - "Nevinasca u inostranstvu" - nastala je kao plod obilaska juzne Evrope i Bliskog istoka pod pokroviteljstvom jednog lista. Po objavljivanju knjige Tven se ozenio devojkom iz ugledne Njujorske porodice - Olivijom Langdon. Medjutim, samo jedna od njihove tri cerke nadzivela je tvena. Prerani gubici clanova porodice bacili su tamnu senku na poslednje godine njegovog zivota i ostetili njegovo nekadasnje optimisticko vidjenje zivota. Dela : 1867 zbirka pripovedaka 1868 Nevinasca u inostranstvu 1872 Zivot u divljini 1875 Stara vremena na Misisipiju - delimicno autobiografska 1876 Avanture Toma Sojera 1882 Kraljevic i prosjak 1885 Avanture Haklberija Fina 1886 Zivot na Misisipiju - 'nadogrdanja' "Starih vremena ..." 1889 Jenki na dvoru Kralja Artura Odmah postaje najomiljenija satira. Prica govori o ljubopitljivom masinskom inzenjeru iz Nove Engleske - Jenkiju, koji se obreo na dvoru kralja Artura i od srednjovekovne Engleske pokusao da stvori "Napredno preduzece". Mada je ubrzo postao prvi covek drzave, Jenki je posle sest ili sedam godina 'usancavanja' i pripremanja za konacni okrsaj bio smlavljen masinerijom katolicke crkve. Tvenovo neodobravanje pa skoro i odvratnost prema rimskoj crkvi provlaci se kroz celo delo. 1896 Licna secanja Jovanke Orleanke 1897 Stazom Ekvatora - putopis 1916 Tajanstveni stranac Pored ovih dela, Tven je napisao i mnogo kritika, pripovedaka i eseja. Za zivota je diktirao i autobiografiju, koja nije zavrsena. Umro je 21 aprila 1910 u godini Halajeve komete.
ko.je.ko.465 balinda,
STEFAN RADIžEVIĆ političar Rođen je 1800. godine u Novom Sadu. U Srbiju je prešao 1830. i postao sekretar Kneževe kancelarije. žlan je Državnog saveta, Zakonodavne komisije i Vrhovnog suda, ministar pravde i prosvete (1840-1842). Napušta Srbiju 1842. sa knezom Mihailom, a vraća se po povratku na presto Miloša Obrenovića. Umro je u Beogradu 27. februara 1871. godine.
ko.je.ko.466 balinda,
KORNELIJE STANKOVIĆ kompozitor Rođen je 18. avgusta 1831. godine u Budimu. Pored gimnazijskog školovanja uči da svira klavir i violinu, a studira u Beču. Prvi profesionalno obrazovan srpski muzičar, prvi zapisivač narodne melodije u Srbiji i među Srbima u Vojvodini. Zahvaljujući njemu imamo zabeleženu i sačuvanu narodnu muziku. Komponovao je kompozicije u duhu zapadnoevropskog romantizma, a zabeležio je i celokupno crkveno pojenje. Sve pesme, narodne ili crkvene, harmonizovao je za hor. Objavio je šest svezaka Srpskih narodnih pesama, koje su harmonizovane i obrađene za glas, klavir i hor, te Pravoslavno crkveno pojanje u srpskoga naroda, I-III. Umro je u Beogradu 5. aprila 1865. godine.
ko.je.ko.467 balinda,
DIMITRIJE RUVARAC istoričar Rođen je 25. oktobra 1842. godine u Starim Banovcima. Sveštenik, istoričar i bibliotekar. žlan Srpske kraljevske akademije. Bavio se političkom, crkveno-političkom i književnom istorijom. Uređivao je Srpski Sion i Arhiv za istoriju srpske pravoslavne Karlovačke mitropolije. U brojnim raspravama i studijama istupao je protiv neukih, romantičarskih shvatanja. Objavio je i svoju Bibliografiju (sa Produženjem) sa više od hiljadu radova. Umro je u Sremskim Karlovcima 3. decembra 1931. godine.
ko.je.ko.468 balinda,
EMILIJAN RADIĆ istoričar Rođen je 23. oktobra 1857. godine u Beloj Crkvi (Banat). Kršteno ime mu je Radoslav. Studirao je na moskovskoj Duhovnoj akademiji, prava u Pragu i filozofiju u Pešti, gde je i doktorirao. Profesor i rektor karlovačke Bogoslovije. žlan akademija nauka u Petrogradu, Pešti, Pragu i Beču. Arhimandrit u više manastira, zastupao je i branio stroga crkvena shvatanja. Napisao je veći broj zapaženih istorijskih, pravnih i crkvenih radova na nemačkom i srpskom jeziku. Umro je u Baden Badenu 22. maja 1907. godine.
ko.je.ko.469 balinda,
VLADAN ĐORĐEVIĆ državnik Rođen je 21. novembra 1844. godine u Beogradu. Poznat i pod imenom Hipokrates. Studirao je i doktorirao medicinu u Beču. Lekar, istoričar, profesor Univerziteta u Beogradu i diplomata. Lični lekar kralja Milana, šef saniteta Srbije. Osnivač Srpskog lekarskog društva, časopisa Arhiv, Srpskog crvenog krsta i jedan od osnivača Ujedinjene omladine srpske. žlan Srpske kraljevske akademije, predsednik Beogradske opštine, poslanik Srbije u Carigradu, ministar prosvete. Predsednik vlade Srbije, sa režimom čvrste ruke, nazvanim "vladanovština" (1897-1900). Bavio se i novinarstvom. Izdao je romane, pripovetke, putopise, istorijska dela i udžbenike. Najpoznatija su mu istorijska dela: Kraj jedne dinastije, Srpsko-turski rat i Istorija srpsko-bugarskog rata, romani: Car Dušan i Golgota. U delu Ljuo vadis Austrio prorekao je propast Austro-Ugarske. Umro je u Badenu (kod Beča) 31. avgusta 1930. godine.
ko.je.ko.470 balinda,
TEOFAN čIVKOVIĆ episkop Rođen je 8. marta 1825. godine u Sremskim Karlovcima. Studirao je u Pešti, Kečkemetu i Beču. Srpski nacionalni radnik. Episkop gornjokarlovački. Pre posvećivanja bio je profesor, jer je završio prava. Bavio se i književnošću. Isticao se i kao izvanredan besednik. Biran je za patrijarha na Karlovačkom crkvenom saboru (1881). Pisao je istorijsko-pravne studije. Umro je u Plaškom 8. novembra 1891. godine.
ko.je.ko.471 balinda,
JOVAN STOJKOVIĆ BABUNSKI vojvoda Rođen je 25. decembra 1875. godine u Martolcima (kod Velesa). Završio je Učiteljsku školu u Beogradu i postaje učitelj u Tetovu. Kada je 1904. otpočela teroristička akcija bugarskih komitskih organizacija, sa puškom u ruci prikuplja srpske dobrovoljce i kreće u borbu za oslobođenje Makedonije i Stare Srbije (1905). Zbog svoje legendarne hrabrosti i omiljenosti u narodu, opevan je u narodnim pesmama. U oba balkanska rata, protiv Turaka i Bugara, bio je prethodnica srpskoj vojsci. I pri proboju Solunskog fronta hrabrim podvizima izaziva divljenje. Među prvima ga je odlikovala francuska komanda najvećim odlikovanjem - Legijom časti. Umro je u Velesu 17. februara 1920. godine.
ko.je.ko.472 balinda,
VLADISLAV SL. RIBNIKAR novinar Rođen je 15. juna 1900. godine u Beogradu. Završio je arhitekturu u Parizu. Inženjer arhitekture i direktor Politike. Učestvuje u ratu i postaje član KPJ (1941). Uhvaćen od okupatora, zatvoren je u koncentracioni logor na Banjici, a zatim je u kućnom zatvoru sve do stupanja u NOB. Posle rata osniva "Tanjug" i postaje direktor. Većnik AVNOJ-a, potpredsednik NKOJ-a (poverenik za informacije), ministar vlade FNR Jugoslavije, član prezidijuma Narodne skupštine i predsednik Jugoslovenskog crvenog krsta. Delegat FNR Jugoslavije, na zasedanju Generalne skupštine UN i član Izvršnog saveta UNESKO-a. Umro je u Beogradu 1. decembra 1955. godine.
ko.je.ko.473 balinda,
Konačno, evo i dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju: 1969. Ragnar Frisch (Norveška), Jan Tinbergen (Holandija) 1970. Paul A. Samuelson (USA) 1971. Simon Kuznets (USA) 1972. Kenneth J. Arrow (USA), John R. Hicks (V. Britanija) 1973. Wassily Leontief (USA) 1974. Gunnar Myrdal (Švedska), Friedrich A. von Hayek (Austrija) 1975. Tjalling Koopmans (Holandija-USA), Leonid Kantorocich (SSSR) 1976. Milton Friedman (USA) 1977. Bertil Ohlin (Švedska) 1978. Herbert A. Simon (USA) 1979. Theodore W. Schultz (USA), Sir Arthur Lewis (V. Britanija) 1980. Lawrence R. Klein (USA) 1981. James Tobin (USA) 1982. George J. Stinger (USA) 1983. Gerald Debreu (Francuska-USA) 1984. Richard Stone (V. Britanija) 1985. Franco Modigliani (Italija-USA) 1986. James M. Buchanan (USA) 1987. Robert M. Solow (USA) 1988. Maurice Allais (Francuska) 1989. Trygve Haavelmo (Norveška) 1990. ...... 1991. ...... 1992. ......
ko.je.ko.474 isekulovic,
Dragoslav Andrić, književni prevodilac, pesnik, humorist, dramaturg, leksikograf, antologičar i šahovski majstor, preveo je oko stotinu knjiga sa francuskog, engleskog, ruskog, nemačkog i holandskog jezika. Narocito su poznate i popularne antologije i zbirke poezije u njegovom prepevu, kao što su antologija klasične kineske poezije "Svet u kapi rose", klasične japanske poezije "Ne pali još svetiljku", pesništva američkih crnaca "Otisak srca u prašini", angloameričkog humorističnog pesništva "Ko - jel' ja?", rok-poezije "Stereo stihovi", pesama Karla Sandberga "Tumačenja ljubavi" ili Ogdena Neša "Štihovi" i "Smešna smeša", itd. Objavio je i dve svoje zbirke pesama, humorističnu knjigu "Svaštara (Udžbenik nonsensa)". Autor je i dveju šahovskih knjiga, zbirke grafita "Graffiti international" kao i prvog našeg "Rečnika žargona".
ko.je.ko.475 isekulovic,
Robert Ludlum Nenadmašni majstor trilera, Robert Ludlum, jedan je od nekolicine pisaca koji su se munjevitom brzinom uzdigli do svetske popularnosti, jer su njegova dela objavljena na devetnaest jezika i u dvadeset tri zemlje. Sam autor kaže: "Prvenstveno pišem kao zabavljač. Ali bez obzira na to pišete li dramatično ili komično, pišete kao čovek kome nešto smeta, ili koga nešto vređa ili plaši. To ja upravo činim. Priznajem da sam ponekad uplašen - najviše zloupotrebom moći od strane fanatika, ekstremista bilo kojih boja... Ja mrzim nasilje, zato me ono boli. Kad su moji junaci pgođeni oni pate i umiru, a ne vraćaju se u akciju, poput Johna Waynea." Sve to i mnogo više možete naći u obajavljenim delima Roberta Ludluma. Od njegovog prvog romana "The Scarlatti Inheritance", počeo je uspeh koji sledi i s ostalima: "The Osterman Weekend", "The Matlock Paper", "The Rhinemann Exchange", "The Gemini Contenders", "The Chancellor Manuscript", "The Road to Gandolfo", "The Holcroft Covenant", "The Matarese Circle", "The Bourne Identity", "The Parsifal Mosaic", "The Aquitaine Progression", "The Bourne Supremacy", "The Icarus Agenda" sve do najnovijeg "The Bourne Ultimatum".
ko.je.ko.476 isekulovic,
Agatha Christie pisac U svetu literature poznata kao Kraljica zločina, engleska spisateljka Agata Kristi (1890-1976) najtiražniji je autor svih vremena. Njene knjige, prevedene na 44 strana jezika, prodate su u više od dve milijarde primeraka širom sveta. Tokomm gotovo šest decenija izuzetno plodnog književnog rada, napisala je 78 kriminalističkih romana, veći broj kratkih priča, 19 pozorišnih komada, 4 neliteralna dela i još 6 ljubavnih romana pod pseudonimom Meri Vestmakot. U svom prvom romanu ("Misteriozni događaji u Stajsu") objavljenom 1920, stvorila je lik Herkula Poaroa, omalenog Belgijanca koji će postati najpopularniji detektiv u svetskoj literaturi od vremena Šerloka Holmsa. Svetsku slavu postigla je svojim šetim romanom ("Ubistvo Rodžera Akrojda", 1926), koji se danas smatra klasičnim delom kriminalističke literature. Njen drugi popularni lik detektiva je ljubopitljiva stara usedelica, Engleskinja Džejn Marpl, koja se prvi put pojavljuje u romanu "Ubistvo u vikarijatu" (1930). Najpoznatiji pozorišni komad Agate Kristi ("Mišolovka", 1952) najduže je igrana predstav u istoriji. U Ambasadors teatru u Londonu, tokom više od 21 godine neprekidnog izvođenja, ova predstava odigrana je 8862 puta. Prema njenim romanima snimljeni su brojni filmovi, od kojih su najpoznatiji "Ubistvo u Orijent-eksrpesu" (po istoimenom romanu, objavljen 1934.; film snimljen 1974.) i "Smrt na Nilu" (1937, 1978). Herkul Poaro i gđica Marpl su junaci i dveju veoma popularnih televizijskih serija. Ubistva u romanima Agate Kristi bivaju otkrivena na najrazličitijim mestima, na zabavama, u letovalištima, vozovima, baštama, bibliotekama, svetim mestima, a radnja se neretko odvija u egzotičnim krajevima sveta. Zapleti joj se odlikuju ingenioznošču sa psihološkog i stručnošču sa kriminološkog stanovištva. U svojim delima Agata Kristi gotovo nikad ne isključuje unapred nijednu ličnost iz reda mogućih ubica. Stil joj je jednostavan, pripovedanje smireno i vešto, uz uvek prisutnu dozu humora. Sve to objašnjava razlog ogromnog interesovanja za njene romane koje čitaoci svih starosnih doba čitaju u jednom dahu. Agati Kristi je 1971. godine dodeljane titula baronice.
ko.je.ko.477 isekulovic,
Pošto se u ovoj temi već skupilo dosta biografija, napravih neku vrstu sadržaja. Nadam se da će vam pomoći da lakše iskoristite mogućnosti ove teme. ivan 8.2 NIKOLA TESLA 8.3 MILOŠ CRNJANSKI 8.4 VASA žARAPIĆ 8.5 ARSENIJE III žARNOJEVIĆ 8.6 SAVA ŠUMANOVIĆ 8.7 MIŠA ANASTASIJEVIĆ 8.8 IVO ANDRIĆ 8.9 ILIJA BIRžANIN 8.10 RUĐER JOSIP BOŠKOVIĆ 8.11 VUK BRANKOVIĆ 8.12 VUK BRANKOVIĆ 8.13 ISIDORA SEKULIĆ 8.14 LAZA K. LAZAREVIĆ 8.15 BRANISLAV PETRONIJEVIĆ 8.16 RADOMIR RAŠA PLAOVIĆ 8.17 UROŠ PREDIĆ 8.18 RADE PRIBIĆEVIĆ 8.19 GAVRILO PRINCIP 8.20 DRAGUTIN GAVRILOVIĆ 8.21 VELIBOR GLIGORIĆ 8.22 MILAN GROL 8.23 NIKOLA NESTOROVIĆ 8.24 ALEKSA ŠANTIĆ 8.25 DUŠAN NEDELJKOVIĆ 8.26 MILAN NEDIĆ 8.27 NIKODIM I 8.28 BRANISLAV NUŠIĆ 8.29 ALEKSANDAR OBRENOVIĆ 8.30 LAZAR HREBELJANOVIĆ 8.31 IPOLIT-LEON-DENIZER RIVAJ (alias ALEN KARDEK) 8.32 STEFAN LAZAREVIĆ 8.33 TEODOSIJE ORAŠAžKI 8.34 MILUTIN USKOKOVIĆ 8.35 FIRMILIJAN 8.36 JOVAN CVIJIĆ 8.37 VESELIN žAJKANOVIĆ 8.39 DRAGIŠA VASIĆ 8.40 JANKO VESELINOVIĆ 8.41 FILIP VIŠNJIĆ 8.42 JOHANN SEBASTIAN BACH 8.43 VASA žUBRILOVIĆ 8.46 DIMITRIJEVIĆ DUŠAN 8.47 GIUSEPPE GUARNERI 8.48 PETAR KOžIĆ 8.49 FRANZ PETER SCHUBERT 8.50 MILOŠ TARABIĆ 8.51 LUDWIG VON BEETHOVEN 8.52 TVRTKO I KOTROMANIĆ 8.53 SAMUILO JAKOVLJEVIĆ 8.54 MAKARIJE 8.55 ĐURA JAKŠIĆ 8.56 MILUTIN MARINKOVIĆ 8.57 JEFIMIJA 8.58 ANASTAS JOVANOVIĆ 8.59 STEVAN HRISTIĆ 8.60 STEVAN HRISTIĆ 8.62 STEFAN NEMANjA 8.63 ALEKSA NENADOVIĆ 8.64 MIHAILO OBRENOVIĆ 8.65 JANKO ŠAFARIK 8.66 DIMITRIJE TUCOVIĆ 8.67 STOJAN žUPIĆ DOBRILOVIĆ 8.69 RIHARD STRAUS 8.70 BENDžAMIN BRITN 8.71 JOZEF HAJDN 8.72 JOHAN ŠTRAUS 8.73 ROBERT ŠUMAN 8.74 čORč BIZE 8.75 FRDERIK ŠOPEN 8.76 FRANZ JOSEPH HAYDN 8.78 ROBERT SCHUMANN 8.79 ALEXANDRE-CžSAR-LEOPOLD GEORGES BIZET 8.80 FRžDžRIC-FRANçOIS CHOPIN 8.82 JOHANN STRAUSS (mlađi) 8.84 DANIJEL BERNULI 8.85 ZAK BERNULI 8.86 ZAN BERNULI 8.87 DEDEKIND RIHARD 8.88 EUKLID 8.92 CHRISTOPHER PRIEST 8.94 ĐAKON AVAKUM 8.95 ILIJA MILOSAVLjEVIĆ KOLARAC 8.96 DRAGUTIN ANASTASIJEVIĆ 8.97 MILOVAN Đ. MILOVANOVIĆ 8.98 UZUN-MIRKO APOSTOLOVIĆ 8.99 DUŠAN KOVAžEVIĆ 8.100 SLOBODAN SELENIĆ 8.101 MILORAD PAVIĆ 8.102 HAUARD LUIS LAVKRAFT 8.103 ARKADIJ i BORIS STRUGACKI 8.104 GEORGE GERSHWIN 8.105 MILAN OKLOPDčIĆ 8.106 HERMANN HESSE 8.107 BRANKO MILJKOVIĆ 8.108 ALBERTO MORAVIJA 8.109 DINO BUCATI 8.110 FRANC KAFKA 8.111 PERSI HARISON FOSET 8.113 HERMAN HESE 8.116 FERMA PJER 8.117 KANTOR GEORG 8.118 KOSI OGISTEN LUJ 8.119 LOBACEVSKI NIKOLAJ IVANOVIC 8.120 RASTKO NEMANjIĆ 8.121 MILOŠ OBRENOVIĆ 8.122 SLOBODAN JOVANOVIĆ 8.123 DOSITEJ OBRADOVIĆ 8.124 PETROVIĆ STANA 8.125 JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ 8.126 EMILIJAN JOSIMOVIĆ 8.128 JORGE LUIS BORGES 8.129 JOAKIM VUJIĆ 8.130 MARKO LEKO 8.131 FRANZ LISZT 8.132 AVRAM LUKIĆ 8.133 STEFAN STRATIMIROVIĆ 8.134 TEODOSIJE 8.135 HEINRICH HEINE 8.136 VATROSLAV LISINSKI 8.139 ALEXANDER S. NEILL 8.140 MIHAJLO IDVORSKI PUPIN 8.141 JOVAN HADčIĆ 8.142 FELIX MENDELSSOHN-BARTHOLDY 8.143 PERA TODOROVIĆ 8.144 STEFAN II TOMAŠEVIĆ 8.145 MARTIN LUTHER 8.146 IVO ĆIPIKO 8.147 ISAAC BASHEVIS SINGER 8.148 ARKADIJ i BORIS STRUGACKI 8.149 FARIA 8.150 JAMES BRAID 8.151 Š713Ć TESLA, Nikola 8.152 BRANKO RADIžEVIĆ 8.153 VLADISLAV RIBNIKAR 8.154 BORISAV STANKOVIĆ 8.155 TOMA ROSANDIĆ 8.156 MILAN STOJADINOVIĆ 8.157 KIPRIJAN RAžANIN 8.158 STEPA STEPANOVIĆ 8.159 HYPOLYTE BERNHEIM 8.160 EMILE COUč 8.161 JEAN MARTIN CHARCOT 8.162 THEOPHRASTUS BOMBASTUS VON HOHENHEIM (alias PARACELSUS) 8.163 ATHANASIUS KIRCHER 8.167 MEŠA SELIMOVIĆ 8.168 JOVAN DUžIĆ 8.169 ABRAKSAS (AVRAKSAS;ABRASAS) 8.170 SLOBODAN MILOŠEVIĆ 8.171 General armije Veljko Kadijević 8.172 General-pukovnik Blagoje Adžić 8.174 čIVANA čANKA STOKIĆ 8.175 SIMO MATAVULJ 8.176 ĐORĐE STRATIMIROVIĆ 8.177 MILOVAN GLIŠIĆ 8.178 IVAN TABAKOVIĆ 8.179 SVETOZAR MARKOVIĆ 8.180 ILIJA GARAŠANIN 8.181 Šešelj N. Vojislav 8.182 BOčOVIĆ RADOMAN 8.191 MIĆUNOVIĆ M. DRAGOLJUB 8.193 FELIX MENDELSSOHN-BARTHOLDY 8.194 BRANKO LAZAREVIĆ 8.195 RASTKO PETROVIĆ 8.196 RADOMIR PUTNIK 8.197 MODEST PETROVIž MUSORGSKI 8.198 JAŠA PRODANOVIĆ 8.199 PETAR KONjOVIĆ 8.200 Bedžih Smetana 8.201 Petar Ilič žajkovski 8.202 Kamijs Sen-Sans 8.203 BEDRICH SMETANA 8.204 PJOTR ILJIž žAJKOVSKIJ 8.205 IVO LOTKA KALINSKI 8.207 MIHOVIL LOGAR 8.208 JAKOV GOTOVAC 8.210 STEFAN NEMANjIĆ PRVOVENžANI 8.211 SAVA TEKELIJA 8.212 ZAHARIJE STEFANOVIĆ ORFELIN 8.213 PROTA MATEJA NENADOVIĆ 8.214 PLATON ATANACKOVIĆ 8.215 TEODOSIJE 8.216 ALEKSANDAR KARAĐORĐEVIĆ 8.217 RADIVOJE KAŠANIN 8.218 JOVAN AVAKUMOVIĆ 8.219 STOJAN ARALICA 8.220 LUKA LAZAREVIĆ 8.221 TEODOR 8.222 ĐURAĐ II STRACIMIROVIĆ BALŠIĆ 8.223 VOJISLAV TURINSKI 8.224 ARSENIJE I 8.225 LJUBOMIR P. NENADOVIĆ 8.226 NICCOLĽ PAGANINI 8.227 HEINRICH HEINE 8.228 MAHALIA JACKSON 8.229 CHARLIE PARKER 8.230 JOVAN NENAD 8.231 EDITH PIAF 8.232 JOVAN čUJOVIĆ 8.233 JOVAN ILKIĆ 8.234 VUKAN NEMANJIĆ 8.235 PAVLE PAJA JOVANOVIĆ 8.236 MIRKO ALEKSIĆ 8.237 PETAR IžKO 8.238 KOSTA ABRAŠEVIĆ 8.239 GAVRILO AVRAMOVIĆ 8.240 ARSENIJE IV JOVANOVIĆ ŠAKABENTA 8.241 VLADIMIR ĆOROVIĆ 8.242 DRAGIŠA LAPžEVIĆ 8.243 DIMITRIJE DAVIDOVIĆ 8.244 DANILO PETROVIĆ 8.245 DRAGUTIN DIMITRIJEVIĆ APIS 8.246 ĐURO ĐAKOVIĆ 8.247 MITA čIVKOVIĆ 8.248 BOčIDAR KNEčEVIĆ 8.249 LAZA KOSTIĆ 8.250 KONSTANTIN FILOZOF 8.251 SIMA PANDUROVIĆ 8.252 PETAR II PETROVIĆ NjEGOŠ 8.253 JOSIF PANžIĆ 8.254 FRIEDRICH WILHELM JOSEPH SCHELLING 8.255 Clara Josephina Schumann (rođena Wieck) 8.256 Vlastimir Peričić 8.257 Slavko Osterc 8.258 Antonjin Dvoržak 8.259 Igor Stravinski 8.260 Georg Fridrih Hendl 8.263 MILAN KAŠANIN 8.264 SVETOZAR MILETIĆ 8.265 ĐORĐE MILOVANOVIĆ GUZONjA 8.266 MILAN NEDELjKOVIĆ 8.267 VASA PELAGIĆ 8.268 PETAR I PETROVIĆ NjEGOŠ 8.269 STANOJE STAMATOVIĆ GLAVAŠ 8.270 ALEKANDAR KARAĐORĐEVIĆ 8.271 IVANA ĆOJBAŠIĆ 8.272 ĐORĐE LUKIĆ 8.273 RAKA LEVAJAC 8.274 KOSTA MILETIĆ 8.275 MUTIMIR 8.276 LUKIJAN MUŠICKI 8.277 DRAGIŠA MIŠOVIĆ 8.278 SVETOZAR ĆOROVIĆ 8.279 PETAR UBAVKIĆ 8.280 ILIJA ŠOBAJIĆ 8.281 STEVAN ŠUPLJIKAC 8.282 DOBROSLAV TODOROVIĆ 8.283 VOJISLAV ŠOLA 8.284 NEDELjKO žABRINOVIĆ 8.285 HADčI RUVIM 8.286 JAKOV ORFELIN 8.287 DRAGUTIN NEMANjIĆ 8.288 DIMITRIJE PAVLOVIĆ 8.289 MILAN OBRENOVIĆ 8.290 STEFAN UROŠ NEMANjIĆ NEJAKI 8.291 ALEKSANDAR BUGARSKI 8.292 LJUBINKA BOBIĆ 8.293 DUŠAN BOGDANOVIĆ 8.294 MILAN OBRENOVIĆ 8.295 PETAR TORODOVIĆ DOBRNjAC 8.296 STEVAN ŠIJAžKI 8.297 RODOLjUB žOLAKOVIĆ 8.298 FILIP FILIPOVIĆ 8.299 MILUTIN NEMANjIĆ 8.300 MILOŠ OBILIĆ 8.301 VOJISLAV J. ILIĆ 8.302 MLADEN čUJOVIĆ 8.308 LAZA TEODOROVIĆ 8.309 VOJISLAV SUBOTIĆ 8.310 MARKO ŠTITARAC 8.311 JAŠA TOMIĆ 8.312 SIMO ŠOBAJIĆ 8.313 NIKOLA UZUNOVIĆ 8.314 MILOŠ BAJIĆ 8.315 DRAGIŠA BRAŠOVAN 8.316 MILAN BOGDANOVIĆ 8.317 JOVAN BIJELIĆ 8.319 KRISTI Agata 8.320 POLO Marko 8.321 ARSENIJE LOMO 8.322 RAJKO LEŠJANIN 8.323 PAVLE JURIŠIĆ ŠTURM 8.324 MIHAILO ISAILOVIĆ 8.325 MILAN JOVANOVIĆ BATUT 8.326 KOSTA TODOROVIĆ 8.327 MARKO TODOROVIĆ ABDULA 8.328 NIKOLA PAŠIĆ 8.329 NIKOLA I PETROVIĆ 8.330 FJODOR IVANOVIž ŠALJAPIN 8.331 GIUSEPPE TARTINI 8.332 GEORG PHILIPP TELEMANN 8.333 CARL MARIA FRIEDRICH ERNST VON WEBER 8.334 STEVAN JAKOVLJEVIĆ 8.335 JOANIKIJE 8.336 LOUIS-HECTOR BERLIOZ 8.337 JOVAN UGLjEŠA MRNjAžEVIĆ 8.338 JOVAN OBRENOVIĆ 8.339 ARTURO TOSCANINI 8.340 GIUSEPPE VERDI 8.341 HEITOR VILLA-LOBOS 8.342 ANTONIO VIVALDI 8.343 RICHARD WAGNER 8.344 RAY CHARLES ROBINSON 8.345 KONSTANTIN JOVANOVIĆ 8.346 STEFAN DUŠAN NEMANjIĆ 8.347 STEFAN UROŠ III NEMANjIĆ DEžANSKI 8.348 BERTOLT BRECHT 8.349 ENRICO CARUSO 8.350 MOMžILO NASTASIJEVIĆ 8.351 PABLO CASALS 8.352 MAURICE CHEVALIER 8.353 LjUBICA OBRENOVIĆ 8.354 Desanka Maksimović 8.356 RADOSLAV NEMANjIĆ 8.357 SIMEON ROKSANDIĆ 8.358 JOHANNES BRAHMS 8.359 VARNAVA ROSIĆ 8.360 MILOVAN VIDAKOVIĆ 8.361 TOMA VUžIĆ PERIŠIĆ 8.362 STEFAN VLADISLAV I NEMANjIĆ 8.365 JAKOV IGNjATOVIĆ 8.366 MILAN AJVAZ 8.367 SIMA MARKOVIĆ 8.368 KOSTA RUVARAC 8.369 STEVAN SREMAC 8.370 STEVAN SINĐELIĆ 8.371 JOVAN SKERLIĆ 8.372 DUŠAN SIMOVIĆ 8.373 NIKODIM MILAŠ 8.374 DUŠAN MATIĆ 8.375 KSENIJA ATANASIJEVIĆ 8.376 JEVREM OBRENOVIĆ 8.377 ĐURAĐ BRANKOVIĆ SMEDEREVAC 8.378 čIVOJIN VASIĆ 8.379 HADžI MELENTIJE STEVANOVIĆ 8.380 MILOŠ STOJIĆEVIĆ POCERAC 8.381 MILICA STOJADINOVIĆ SRPKINjA 8.382 VLADIMIR S. STEFANOVIĆ KALENIĆ 8.383 KIRILO SAVIĆ 8.384 PAVLE NENADOVIĆ 8.385 LAZAR MUTAP 8.386 MIROSLAV 8.387 čIVOJIN MIŠIĆ 8.388 MARKO MILjANOV 8.389 JOVAN STERIJA POPOVIĆ 8.390 PETAR SEGEDINAC 8.391 SVETOZAR PRIBIĆEVIĆ 8.392 JOSIP SLAVENSKI (ŠTOLCER) 8.393 MEHMED SOKOLOVIĆ 8.394 NIKOLA SPASIĆ 8.395 BOGDAN POPOVIĆ 8.396 PETAR PRERADOVIĆ 8.397 MIHAILO PUPIN 8.398 STEVAN PETROVIĆ KNIĆANIN 8.399 ĐORĐE PETROVIĆ KARAĐORĐE 8.400 TANASIJE TANASKO RAJIĆ 8.401 VLADISLAV PETKOVIĆ DIS 8.402 JOVAN RISTIĆ 8.403 MILAN RAKIĆ 8.404 NADEčDA PETROVIĆ 8.405 LAZAR PAžU 8.406 JOVAN KURSULA 8.407 ALEKSANDR ALEKSANDROVIž ALJEHIN 8.408 MARKO KRALjEVIĆ 8.409 VALERIJAN (VASA) PRIBIĆEVIĆ 8.410 SIMA MILUTINOVIĆ SARAJLIJA 8.411 STEVAN MOKRANjAC 8.412 MILAN KUJUNDžIĆ ABERDAR 8.413 ĐURO KUSOVAC 8.416 GAVRILO RAJIĆ 8.417 JEVREM NENADOVIĆ 8.418 MARKO OREŠKOVIĆ KRNTIJA 8.419 ILIJA MARKOVIĆ 8.420 JAKOV NENADOVIĆ 8.421 MILAN VUJAKLIJA 8.422 STEFAN VOJISLAV 8.423 JOVAN VLADIMIR 8.424 STANISLAV VINAVER 8.425 STEFAN BRANKOVIĆ 8.426 MILOJE TEODOROVIĆ 8.427 VOJISLAV SUBOTIĆ MLAĐI 8.428 HADžI MILENTIJE SIMEONOVIĆ NIKŠIĆ 8.429 PERO SLIJEPžEVIĆ 8.430 VASILIJE BRKIĆ JOVANOVIĆ 8.431 PETAR BOJOVIĆ 8.432 MILAN SRZENTIĆ 8.433 STANISLAV BINIžKI 8.434 PETAR DOBROVIĆ 8.435 ATANASIJE LjUBOJEVIĆ 8.436 ĐURA DANIžIĆ 8.437 MILUTIN MILANKOVIĆ 8.438 BOčIDAR MASLARIĆ 8.439 LjUBOMIR JOVANOVIĆ 8.440 JOVAN DUžIĆ 8.441 RADE DRAINAC 8.442 TOMA ĐUROV MILENKOVIĆ 8.443 DMITAR JAKŠIĆ 8.444 STEVAN JOVANOVIĆ 8.445 MILOŠ N. ĐURIĆ 8.446 MARIJA POPOVIĆ TRANDAFILOVIĆ 8.447 ĐURAĐ CRNOJEVIĆ 8.448 ĐORĐE BRANKOVIĆ 8.449 VLADIMIR MARINKOVIĆ 8.450 PAJSIJE JANjEVAC 8.451 Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku 8.452 Dobitnici Nobelove nagrade za hemiju 8.453 Dobitnici Nobelove nagrade za medicinu ili psihologiju 8.457 Dobitnici Nobelove nagrade za književnost 8.459 VIDOSAV STEVANOVIĆ 8.462 Fjodor Mihajlovic Dostojevski 8.463 Dobitnici Nobelove nagrade za mir 8.464 MARK TVEN 8.465 STEFAN RADIžEVIĆ 8.466 KORNELIJE STANKOVIĆ 8.467 DIMITRIJE RUVARAC 8.468 EMILIJAN RADIĆ 8.469 VLADAN ĐORĐEVIĆ 8.470 TEOFAN čIVKOVIĆ 8.471 JOVAN STOJKOVIĆ BABUNSKI 8.472 VLADISLAV SL. RIBNIKAR 8.473 Dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju 8.474 Dragoslav Andrić 8.475 Robert Ludlum 8.476 Agatha Christie
ko.je.ko.478 vitez.koja,
Genije... hvala ti puno. Bas sam mislio da trazim od g.Moderatora ;) da uradi tako nesto. (Mene mrzi :)
ko.je.ko.479 isekulovic,
>> Genije... hvala ti puno. Bas sam mislio da trazim od g.Moderatora ;) >> da uradi tako nesto. (Mene mrzi :) Molim i drugi put. Ma tražio i ja od moderatora, ali pošto nije hteo rekoh da uzmem stvari u svoje ruke :)
ko.je.ko.480 balinda,
KIRIL čIVKOVIĆ episkop Rođen je 1730. godine u Pirotu. Zamonašio se na Svetoj Gori. Episkop pakrački i crkveni pisac. Objavio je nekritički prerađeno Domentijanovo delo pod naslovom čitije svjatih serpskih prosvetitelej Simeona i Save. Umro je u Pakracu u julu 1807. godine.
ko.je.ko.481 balinda,
STEFAN ŠTILjANOVIĆ despot i svetac Rođen je krajem XV veka. Poreklom je iz Paštrovića. Kao kastelan krajiških gradova i graničarski zapovednik ratovao je protiv Turaka. U vreme unutrašnjih borbi u Ugarskoj bio je na strani Ferdinanda Habsburškog (protiv Jovana Zapolje), pa je dobio imanje u Slavoniji i Sremu. U manastiru Šišatovcu ustanovljen je kult svetog i pravednog despota Stevana Štiljanovića. Poslednje vesti pominju ga kao upravnika Valpova oko 1540. godine.
ko.je.ko.482 balinda,
LAZAR TOMANOVIĆ političar Rođen je na Lazarevu subotu 1845. godine u Lepetanima (Boka Kotorska). Prava je studirao u Pešti i Gracu gde je i doktorirao. Novinar, urednik lista Glas Crnogoraca, predsednik crnogorske vlade (1907-1912). Napoznatije mu je delo Petar II Petrović Njegoš kao vladalac. Pisao je književne i stručne članke i rasprave. Umro je u Lepetanima u novembru 1932. godine.
ko.je.ko.483 balinda,
JOVAN ŠORAK ĐEDO prota Rođen je 1821. godine u Petrovom Selu (Lika). Bogosloviju je završio u Plaškom. Jedno vreme je bio i vojni sveštenik. Narodni dobrotvor, proganjan zbog svog srpskog rodoljublja u Austro-Ugarskoj. Kao narodni poslanik na Zemaljskom saboru Trojedinice u Zagrebu, radio je na osnivanju Samostalne srpske stranke i Kluba srpskih poslanika. Osnovao je fond u korist srpske školske omladine. Umro je na Rijeci 21. marta 1894. godine.
ko.je.ko.484 balinda,
NIKOLA žUPIĆ KURTOVIĆ kapetan Rođen je 1836. godine u Šapcu. Kapetan, potomak vojvode Stojana župića. Svu svoju imovinu od 16.000 dukata zaveštao je srpskom narodu kao zadužbinu za izdavanje naučnih i popularnih knjiga. župićeva zadužbina izdala je velik broj knjiga iz istorije, književnosti i dr. Do Drugog svetskog rata izašlo je 50 zbornika čuvene Godišnjice Nikole župića. Umro je u Oranu (Alžir) 31. januara 1870. godine.
ko.je.ko.485 balinda,
SVETISLAV B. CVIJANOVIĆ knjižar Rođen je 13. avgusta 1877. godine u čupanji (Slavonija). Školovao se u Osijeku, Vinkovcima, Bjelovaru. Najpre se zaposlio u Hartmanovoj knjižari u Zagrebu, zatim radi u knjižarama Lajpciga i Buenos Ajresa, a na kraju stiže u Novi Sad i Beograd, gde otvara svoju knjižaru (1902). Osim prodaje knjiga i časopisa, počinje i da objavljuje knjige: prva je čivot Sime Matavulja. Do početka Drugog svetskog rata objavio je brojna dela domaćih i svetskih pisaca (Fransa, Hamsuna, Dostojevskog, Ničea, Njegoša, Skerlić, B. Popovića, I. Sekulića, R. Petrovića, Crnjanskog, Andrića, Ujevića itd.). Posle Drugog svetskog rata nacionalizovana je njegova knjižara (1948). Umro je u Beogradu 20. maja 1961. godine.
ko.je.ko.486 balinda,
ALEKSA čUJOVIĆ političar Rođen je 30. novembra 1867. godine u Maloj Vrbici (na Kosmaju). Učitelj, predsednik suda, prvak Radikalne stranke i dugogodišnji narodni poslanik. Radio je veoma aktivno na ujedinjenju. Sudelovao je u oba balkanska rata i u Prvom svetskom ratu (1912-1918). Umro je 1941. godine.
ko.je.ko.487 balinda,
STOJAN NOVAKOVIĆ naučnik Rođen je 1. novembra 1842. godine u Šapcu. Kršteno ime mu je Kosta. Licej je završio u Beogradu. Ministar prosvete i crkvenih dela Srbije (1874-1875), zatim unutrašnjih poslova (1884-1885), poslanik u Carigradu, Petrogradu i Parizu, te predsednik srpske vlade (1909). Jedan je od osnivača i prvi predsednik srpske književne zadruge (1892), državni savetnik i predsednik državnog saveta, te šef srpske delegacije na Londonskoj konferenciji. U mladosti je pisao pesme i romane. Bavio se raznovrsnom naučnom delatnošću (istorijom, slovenskom filologijom i istorijom književnošću) i u svima postigao zapažen uspeh. Naročoto se istakao istorijskim delima: Vaskrs države srpske, Srbi i Turci XIV i XV veka, Zakonik Stefana Dušana, Problemi Jugoslavije, gde predskazuje ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca. Objavio je Istoriju srpske književnosti, Srpsku bibliografiju, Srpsku gramatiku i dr. Posvetio se organizaciji i razvoju srpske propagande u krajevima pod Turcima. Bio je član i predsednik Srpske kraljevske akademije, član akademije nauka u Petrogradu i Krakovu i dopisni član Francuske akademije nauka u Parizu. Umro je naprasno u Nišu 5. februara 1915. godine.
ko.je.ko.488 balinda,
STEFAN SRBIN muzičar čiveo je krajem XIV i početkom XV veka. Autor više liturgijskih pesama, jedan od značajnijih srpskih srednjovekovnih kompozitora. Njegove pesme "Njina sili nebesnije" i "Vkusite i vidite" su najstarije do danas pronađene srpske pesme zapisane viznatijskom neumskom notacijom.
ko.je.ko.489 balinda,
ATANASIJE STOJKOVIĆ fizičar Rođen je 20. septembra 1773. godine u Rumi. Doktorirao je filozofiju i prirodne nauke na Univerzitetu u Getingenu, član učenog društva Getingena i Jene, profesor fizike na Univerzitetu u Harkovu. Napisao je prvu srpsku fiziku: Fisika, prostim jezikom spisana za rod sloveno-serbski. Bio je to prvi veliki, sistematski rad na prirodnim naukama kod Srba. Pisao je i ode o srpskom prosvetnom napretku, a objavio je i dva romana: Kandor ili otkrovenije egipatskih tain i Aristid i Natalija. Umro je u Harkovu (Rusija) 2. juna 1832. godine.
ko.je.ko.490 balinda,
PETAR čIVKOVIĆ general Rođen je 23. januara 1879. godine u Negotinu. Vojnu akademiju završio je u Beogradu. Jedan je od viđenijih učesnika prevrata i ubistva kralja Aleksandra Obrenovića i kraljice Drage (1903). Učestvovao je u oba balkanska rata i u Prvom svetskom ratu. Kao poverljiv čovek kralja Aleksandra Karađorđevića, izveo je tzv. "šestojanuarski puč" (1929) kojim je uveden diktatorski režim. Predsednik vlade i ministar vojske i mornarice (1929-1933). Jedan je od osnivača Jugoslovenske nacionalne stranke koja je sprovodila šestojanuarski kurs kraljevskog apsolutizma. Napušta zemlju (1941) sa Simovićevom vladom. Umro je u Parizu 1953. godine.
ko.je.ko.491 balinda,
STOJAN JANKOVIĆ uskok Rođen je početkom XVII veka. Sin serdara Janka Mitrovića iz sela čegara u Kotarima (Severna Dalmacija). Borio se protiv Turaka. Zarobljen je kod Obrovca na Cetini (1666) i odveden u Carigrad. Posle 14 meseci tamnovanja uspeo je da pobegne, te je stupio u mletačku službu. Učestvuje u Kandijskom ratu. Za pokazano junaštvo odlikovan je titulom kavaljera i dato mu je veliko imanje na Islamu (u Kotarima). Učestvuje i u Morejskom ratu, u kome se takođe istakao junaštvom. Sa četom uskoka doprineo je zauzimanju Sinja (1686). Njegovo junaštvo opevano je u narodnim pesmama ("Ropstvo Janković Stojana"). Poginuo je u napadu na Duvno 1689. godine.
ko.je.ko.492 balinda,
NIKOLA VULIĆ naučnik Rođen je 15. novembra 1872. godine u Skadru. Posle Velike škole u Beogradu studirao je i doktorirao istoriju i arheologiju u Minhenu. Arheolog i istoričar svetskog glasa, počasni doktor univerziteta u Padovi i Klermon-Feranu. Profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka i brojnih akademija u svetu, kao i briselske Međunarodne akademije. žlan odbora Lige naroda za intelektualnu saradnju. Osnivač beogradskog Narodnog univerziteta (1920). Dobrovoljac u Prvom svetskom ratu. Objavio je velik broj naučnih radova, naročito iz preistorije i istorije našeg naroda. Vršio je naučna arheološka istraživanja širom zemlje i važio je kao najbolji poznavalac antike Balkana. Najpoznatija su mu dela: Antički spomenici naše zemlje, Istorija kao nauka, Zbirka epigrafskih natpisa u našoj zemlji i dr. Od 1919. do 1941. sastavljao je karte naše zemlje. Pisao je mnoge popularne članke i brojne priloge za enciklopedije. Za vreme Drugog svetskog rata Nemci su ga kao taoca internirali u logor na Banjici i preživeo je sva mučeništva. Umro je u Beogradu 25. maja 1945. godine.
ko.je.ko.493 balinda,
SERAFIM PETROVIĆ mitropolit Rođen je 22. juna 1827. godine u Gorici (kod Trebinja). Kršteno ime mu je Sava. Završio je beogradsku Bogosloviju, iguman u manastiru čitomisliću gde je osnovao i Duhovnu školu. Zbog saradnje sa srpskom vladom, Turci su ga uhapsili i zatovorili u kazamat u Murzuku (Sahara). Posle je doveden u Hercegovinu da bi umirujuće delovao na pobunjenike (1876-1878). Imenovan je za hercegovačkog mitorpolita. Umro je u Mostaru 17. februara 1903. godine.
ko.je.ko.494 balinda,
PETAR JOVANOVIĆ VIDAK episkop Rođen je 12. juna 1768. godine u Sremskim Karlovcima. Osnivač i direktor kliričeske škole (1802) i slaveno-srpske škole (1804) u Plaškom. Radio je mnogo na prosvećivanju srpskog naroda i borio se za njegova nacionalna prava. Kada je izbila Kruščička buna, radio je na njenom ugušivanju. Umro je u Vršcu 21. decembra 1818. godine.
ko.je.ko.495 balinda,
VOJIN POPOVIĆ potpukovnik Rođen je 26. novembra 1881. godine u Sjenici. Poznat i kao Vojvoda Vuk. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu. Šef svih dobrovoljačkih četa koje su se borile protiv Turaka na teritoriji Stare Srbije, Makedonije i Kosova. Komandant dobrovoljačkog odreda na Solunskom frontu. Istakao se u borbama protiv Turaka, naročito na želopeku i Kozjaku, u Prvom balkanskom ratu na Kumanovu, Strevici, kod Prilepa i Bitolja i u borbama protiv Bugara u Drugom balkanskom ratu (1913). U Prvom svetskom ratu sa dobrovoljačkim odredima učestvuje u zadržavanju neprijateljske 5. armije na Drini i u Mačvi (1914). Boreći se junački i hrabro, kao komandant Dobrovoljačkih odreda, pao je na Gruništu, na Crnom Kamenu, 16. novembra 1916. godine.
ko.je.ko.496 balinda,
ALEKSANDAR VUžO književnik Rođen je 25. septembra 1897. godine u Beogradu. U rodnom mestu je završio prava, a doktorirao je u Parizu. Pesnik, prozni pisac i autor više knjiga za decu. Pripadao je nadrealističkom krugu između dva rata. Uređivao je Našu stvarnost i Svedočanstva. U saradnji sa D. Matićem objavio je roman Gluho doba i poemu Marija Ručara. Značajne su njegove knjige: Koren vida, Krov nad prozorom, Nepovrat Humora Zaspalog, Raspust, Omame, San i java hrabrog Koče itd. Umro je u Beogradu 21. jula 1985. godine.
ko.je.ko.497 balinda,
MILOJE VASIĆ arheolog Rođen je 3. septembra 1869. godine u Velikom Gradištu. Na Velikoj školi u Beogradu studirao je filologiju i istoriju, a doktorirao je arhelogiju u Minhenu. Profesor Univerziteta u Beogradu, jedan od osnivača arheologije u Srbiji, član Srpske akademije nauka. Posebno je proučavao našu srednjovekovnu arheologiju i umetnost. čivotno mu je delo iskopavanje preistorijske Vinče. Objavio je preko 180 stručnih radova, među kojima su najznačajniji: Preistorijska Vinča (četiri knjige), Arhitektura i skulptura u Dalmaciji, čiča i Lazarica i dr. Umro je u Beogradu 4. novembra 1956. godine.
ko.je.ko.498 balinda,
ILIJA DEDE JANKOVIĆ grof Rođen je oko 1800. godine u Zadru. Potomak čuvene i jedne od najstarijih srpskih porodica u Dalmaciji. Prvak Narodne stranke i osnivač Srpske stranke na Primorju. Vodio je odlučnu borbu za srpstvo u Dalmaciji. Umro je u Trstu februara 1874. godine.
ko.je.ko.499 balinda,
GAVRILO POPOVIĆ vladika Rođen je 11. oktobra 1811. godine u Baji (Mađarska). Filozofiju je studirao u Segedinu u Đuru, prava u Pešti, a bogosloviju u Karlovcima. Profesor i rektor Bogoslovije u Beogradu, član Društva srpske slovesnosti, šabački episkop i propovednik. Bavio se književnim radom, a objavljivao je i verske, vaspitne i istorijske radove. Poznate su njegove Duhovne besede. Umro je u Beogradu 7. februara 1871. godine.
ko.je.ko.500 balinda,
BOčIDAR JANKOVIĆ general Rođen je 7. decembra 1849. godine u Beogradu. Istakao se u Srpsko-turskom ratu (1876-1878) i u Srpsko-bugarskom ratu (1885). Ministar vojske (1901), profesor u Vojnoj akademiji. U Prvom balkanskom ratu (1912) kao komandant Treće armije učestvovao je u oslobađanju Kosova i Metohije, a u Drugom balkanskom ratu (1913) onemogućio je bugarski noćni napad na Bregalnici, što je bilo presudno za čitav rat. U Prvom svetskom ratu je načelnik štaba Vrhovne komande, a posle rata komadant žetvrte armijske oblasti. Rukovodio je akcijama u Koruškoj. Umro je u Herceg-Novom 7. jula 1920. godine.