CIVIL.2

01 Oct 1992 - 14 May 1993

Topics

  1. filozofija (91)
  2. religija (1001)
  3. nauka (134)
  4. umetnost (245)
  5. knjizevnost (107)
  6. o.jeziku (623)
  7. istorija (12)
  8. ko.je.ko (247)
  9. film (558)
  10. muzika (823)
  11. aforizmi (0)
  12. licni.stav (632)
  13. razno (179)
  14. recnik (276)
  15. unknown (30)

Messages - knjizevnost

knjizevnost.1 veca,
KREACIJE Kad zavesa padne, gospođica prošeta do prvih klupa, sedne u najbližu izlazu, i posmatra zavesu. Šta bi sve od nje moglo biti. veca
knjizevnost.2 minja.,
Ovo nije pesma o decku sa kojim pricam o: Arapima,zakonu,putovanjima, ljutnji,mleku,SEZAM-u, praziluku i lubenicama,strahu, automobilima,procitanim i onim drugim knjigama,cipelama i filmovima, nekad o smehu,bombama,gitari, spavanju,cigaretama,telefonskim govornicama ili o moru,svercu, njegovoj sestri i mom bratu, skijanju,planinarenju.... Ne,nije ova pesma za njega, ali bih volela da je procita. pozdrav, minja
knjizevnost.3 zozli,
> Ovo nije pesma o decku > sa kojim pricam o: > Arapima,zakonu,putovanjima, > ljutnji,mleku,SEZAM-u, > praziluku i lubenicama,strahu, > .......... > Ne,nije ova pesma za njega, > ali bih volela da je procita. > pozdrav, minja Hoces li da kazes da ako je vec ta ljubav rodjena, ne vredi vratiti se, ne vredi osecati je kao propast u pravom smislu te reci? Da bih, sto se tice bola rastanka , mogao naci nekog ko bi mogao da te zameni i opet u meni probudi ta osecanja smesne neznosti i zivotinjske pasivnosti koja su se nedavno u meni probudila i tako naglo bila prekinuta? ...moguci odgovor tvog decka kad procita. ;) Nenad
knjizevnost.4 minja.,
Nivelisana osećanja trpe nedostatak perspektive. Prošlost kuca mamuzama želje, u sebi tkam šapat znanja, povučena strepnjom mira i ljutine. U početku se opirem, a onda zavučem privlačnost u ćošak i trudim se da nestanem. Shvataš i ne pokušavaš da me izvučes iz mirisa svakidašnje ustajalosti. Sasvim mirno, puštaš me da izbegnem susret s tobom. Beži dok je vreme. Smatram da nisam tu, nestala na samo jedan vek lutam negde u svojoj glavi. minja
knjizevnost.5 adiklic,
Evo stručne kritike: Lepo, bre (izvin'te). Stvarno je lepo.
knjizevnost.6 minja.,
>* Stvarno je lepo. Hvala, evo još jedne pesmice: Kriza, svuda ta reč sazdana od ljudi, njihovih želja i nadanja, izneverenih, jer ipak,ovo je kolaps nečega u nama, toliko bliskog našoj prirodi ili programu. Humani smo, svaka čast čoveku, uspeo je da skoči sebi za vrat, ni ne primetivši svoju sudbinu i smeh onih "gore"! minja
knjizevnost.7 tigor,
Ovo je u stvari nadovezano na sve one pesme koje se ovde pojave. Jednos- tavna mala reklama mog pesnika... THE NIGHT YOU SLEPT I noc je nalik tebi, daleka noc sto place bezglasno, u dubokom srcu a zvezde potamnele promicu. Obraz dotice obraz, javlja se drhtaj leden. Neko se muci i proklinje te, u tebi izgubljen, sam, u tvojoj groznici. (...) Cheasare Paveze Mislim... Gospode, lepo!
knjizevnost.8 veca,
GEN(EZA) Nisam te ja našla na ulici, rekla je majka. Otac je hteo to isto da kaže, ali nije želeo da se ponavlja. To je on rekao juče, a to je ona rekla danas. I kakvog smisla, uopšte, ima go- voriti takve stvari. Ali o tome je trebalo da razmišlja juče. veca
knjizevnost.9 adiklic,
Lepo je. Ja to volim i ovako da kažem: Problemi su samo u glavi, van glave ih uopšte nema. Tako i kriza postoji samo u glavama.
knjizevnost.10 minja.,
>* Problemi su samo u glavi, van glave ih uopšte nema. >* Tako i kriza postoji samo u glavama. Da, samo što zbog krize u glavama 'na vrhu', stradaju nedužni ljudi. To nije fer!
knjizevnost.11 adiklic,
O tome ću razmišljati sutra. Scarlet O'Hara
knjizevnost.12 milan,
> O tome ću razmišljati sutra. > Scarlet O'Hara Precizan citat glasi: "Tomorow is another day!" Pl poz M
knjizevnost.13 iboris,
Ł Problemi su samo u glavi, van glave ih uopšte nema. Ł Tako i kriza postoji samo u glavama. Eh kako bi lepo bilo da mi samo u glavi postoji zabrana sletanja aviona na Bgd aerodrom.
knjizevnost.14 milan,
> O tome ću razmišljati sutra. > Scarlet O'Hara Precizan citat glasi: "Tomorow is another day!" Pl poz M
knjizevnost.15 veca,
>> O tome ću razmišljati sutra. Šta je pisac (adiklic) hteo da kaže?
knjizevnost.16 adiklic,
> Ł Tako i kriza postoji samo u glavama. > Eh kako bi lepo bilo da mi samo u glavi postoji zabrana > sletanja aviona na Bgd aerodrom. Kad hoće, može sve što poželi. Kad neće, ničim je ne možeš naterati. Kad bude htela, opet će moći sve. Krivo mi je kad me neće, pa kažem: ma, ko je ..., neka se goni u ..., ali ne pomaže. Opet mi je krivo kad me neće. Sve je to samo u mojoj glavi. A sletanje na Bgd Aerodrom? Kad mi samo to bude potrebno, ni to mi neće biti potrebno. Lepše je na neki kraći, mekši, na livadicu. Travica, šumica, ptičica, to je ono pravo, pravi kič. Pozdrav, Aca
knjizevnost.17 adiklic,
>>> O tome ću razmišljati sutra. > Šta je pisac (adiklic) hteo da kaže? Pisac? Na žalost nisam. Nalazim samo opravdanje za oca, koji se, sa 24h zakašnjenja, zapitao o smislu primedbe upućene prethodnog dana svom potomstvu. Blagi sukob generacija u Vašem delu me naveo da se opredelim. Pozdrav, Aca
knjizevnost.18 ratman,
AąoAko ima nekog Filoloskog medju Sezamovcima, moze li da mi kaze: Na kojoj godini se na anglistici, na Filoloskom, odrzavaju predavanja o knjizevnosti elizabetanske epohe (Shakespeare, i tako to, naravno!). Postoji li (otprilike) neki raspored- program tih predavanja? Ili je mozda nesto od toga u toku? Pozdrav, Dejan.
knjizevnost.19 balinda,
KRALjEVSKA NAGRADA Bio jednom jedan lav pa pošao u lov. Ulovio je srnu, i počeo da se gosti. Mora da je bio mnogo gladan, jer je jeo veoma brzo. Dok je halapljivo gutao, zastade mu jedna kost u grlu. Lav poče da riče: - Onome ko mi izvuče kost iz grla daću veliku nagradu! Onome ko mi izvuče kost iz grla daću veliku nagradu! Sve ptice i zveri čule su bolni glas svoga kralja, ali se nijedna od njih ne usudi da mu priđe. žula je to i misirska jarebica dugačkog kljuna, doletela je do lava, ovaj je zinuo, jarebica zavukla glavu u njegovu čeljust i izvukla mu kost iz grla. Kad je to uradila rekla je lavu: - Daj mi obećanu nagradu! A lav joj reče: - Idi ti lepo, pa se raduj što si živa. Šetaj po polju i pričaj svakome kako si bila u čeljusti lava i da si izašla zdrava i čitava. Ima li veće nagrade od toga?! JEVREJSKA BAJKA
knjizevnost.20 balinda,
LISICA I GROčĐE Nađe lisica vinograd, ograđen sa svih strana. Zna se da lisica mnogo voli grožđe. Obilazila je oko vinograda, voda joj tekla na usta, ali nikako da uđe. Kružeći tako oko ograde nađe na njoj rupu, pa je htela da uđe. Pokušala jednom - nije mogla. Pokušala drugi put - nije uspela. Šta je lisica uradila? Postila je tri dana dok je omršavila pa je mogla da se provuče kroz tu rupu. Ušla je u vinograd, sladila se, jela grožđe i - ugojila se. Kad je htela napolje, nije mogla proći. Pokušala jednom - nije mogla, pokušala drugi put - nije uspela. Šta je mogla drugo nego da opet tri dana posti sve dok nije tako omršavila da je mogla da se provuče kroz rupu. Kad je izišla okrenula se ka vinogradu i rekla: - Vinograde, vinograde! Baš si lep i baš je dobro tvoje grožđe. Sve što je u tebi lepo je i dobro, ali kakva korist od tebe kad se iz tebe ne izlazi isti onakav kakav si i ušao. JEVREJSKA BAJKA
knjizevnost.21 balinda,
MAGARAC NAPLAĆUJE LAĐARINU Pođoše jednom zveri s lisicom i lavom da se ukrcaju na lađu. Kad pred lađom stoji magarac i uzima lađarinu. Reče mu lisica: - Zar te nije sramota? Znaš da je kralj životinja sa nama a ti tražiš od nas lađarinu?! - Ja uzimam od kralja da bih sve to na kraju predao njegovoj riznici - odgovori magarac. Kad je lav to čuo, priđe magarcu, udari ga šapom po vratu, razdera ga, dade lisici i naredi joj: - Pripremi mi lepo sve delove tela ove budale. Lisica posluša svoga gospodara i poređa sve delove tela ubijenog magarca kao na mesarskoj tezgi. Ugleda sveži magareći mozak i pojede ga. Kad je lav posle toga došao da pregleda raščerečenog magarca, reče lisici: - A gde je mozak ove budale? Lisica mu odgovori: - Kralju moj! Ovaj ga nije ni imao. Jer da je imao mozga, ne bi od kralja tražio lađarinu. JEVREJSKA BAJKA
knjizevnost.22 balinda,
MIŠEVI I HRAST Neki stari hrast obilno je rodio žirovima. Porodica miševa je pod hrastom napravila kuću, zadovoljna skloništem. Dva mišića, posle dužeg razmišljanja, predložiše porodici: - Zašto ne posečemo hrast? Mnogo manje bismo morali da se mučimo za hranu, ne bismo morali da se penjemo na drvo, mnogo žirova bi nam bilo nadohvat ruke. Gledajući sažaljivo, najstariji miš u porodici im odgovori: - Gde vam je pamet?! Zar još niste shvatili ako sada posečemo drvo, sledeće godine neće davati žirove? Zar hoćete da se lepo najedete danas a sutra umrete od gladi? ŠPANSKA BAJKA
knjizevnost.23 balinda,
OTAC I SINOVI Neki seljak predoseti da mu se bliži smrt, pozva sinove i reče im: - Pošto me gospod zove sebi, otkriću vam jednu tajnu: u vinogradu je zakopano silno blago. To je bilo sve što je samrtnik rekao. Posle sahrane, sinovi počeše temeljno da prekopavaju vinograd. - Sve je uzalud! - jadikovali su. Najzad zaključiše da blaga uopšte nema. Te godine vinograd je rodio bolje nego ikad ranije, te najstariji brat reče ostalima: - Braćo, sad sam tek otkrio kakvo blago nam je ostavio otac. Iskustvo nam je pokazalo da nema većeg blaga od našeg rada. ŠPANSKA PRIžA
knjizevnost.24 balinda,
žOVEK, ZMIJA I LISICA Išao neki čovek sa torbom o ramenu i štapom u ruci pustom planinom, kad nabasa na zmiju koju su pastiri, da bi spasli stado, vezali za drvo. - Jadna životinja! - sažali se seljak. Ne razmišljajući mnogo, odveza je i malo zagreja. No čim se oporavi, zmija mu skoči za vrat. žovek joj reče: - Šta to radiš? Ja sam ti pomogao, a ti mi tako vraćaš! - Takve sam naravi - odgovori mu ona. U tom trenutku tuda prođe lisica te je pozvaše da presudi i počeše da joj pričaju šta se dogodilo. - Ne mogu ja tek tako da razumem to što mi govorite. Svojim očima se moram osvedočiti šta se sve odigralo, kako bih mogla pravedno da presudim. Na to čovek veza zmiju za drvo, onako kako ju je i našao. Tada lisica reče: - Sad, zmijo, ako možeš da bežiš, široko ti polje. - A čoveku se okrete i reče: - Nemoj da se šališ glavom pa da je ponovo oslobodiš; upravo si se uverio kako uzvraća dobročinstvo. ŠPANSKA BAJKA
knjizevnost.25 veca,
>> Blagi sukob generacija u Vašem delu me naveo dase opredelim. OK. nema problema, mislila sam da se aludiralo na neke druge stvari. Izvinjavam se. Zato sam i postavila pitanje. :)
knjizevnost.26 veca,
PEROREZ Frustrirano kopile izaziva maštu nerođenog deteta plače plavim suzama kristalnog oblika zamrznutog planinskog sunca u dubini duše oseća žar cigarete plamenom skupocenog ludila soba izaziva smak sveta nedoraslog patujka prekrivenog ljuskama izgubljenog jajeta. veca
knjizevnost.27 madamov,
****** JEVREJSKA BAJKA ****** Valjda basna?
knjizevnost.28 dkuki,
> PEROREZ Pa to je naprasno fantasticno. Ne daj se veco !!! Pozdrav, Djordje.
knjizevnost.29 balinda,
>>>> JEVREJSKA BAJKA >> >> Valjda basna? To sam i ja pitao (pokupio sam ih u jednoj izdavačkoj kući) ali mi rekoše: "Ne, bajka!" :))) Zatim je usledilo nekakvo obajšnjenje (ništa nisam shvatio) :) pa mi ostaje da pretpostavim da i basne spadaju u rubriku "bajke". (?) :) Baš me interesuje, razume li se iko u ovo malo bolje? Oni, upravo, nameravaju da izdaju ove basne sa potpisom da su to bajke. Neznanje ili odluka?
knjizevnost.30 veca,
KOKETERIJA Koktel od voća i ruma krasi moju čašu moju utrobu izgladnelu od praznih razgovora moje nerve zagađene izduvnim gasovima prisutnih kvazi-intelektualaca. veca
knjizevnost.31 minja.,
Šta mogu da uradim? žime da pomognem? Reči su jedino što znam, pilule smrvi, potraži spas na drugoj strani, okreni se sebi i reci stoj! Postoji dostojanstvo,samopoštovanje, o sebi znaš najmanje. Drhtaj u trenu, nagoveštaj noći u tebi. Saberi se, pokušaj da otisneš misli, izmaštaj zlatni krompir. Iskopaj rupu,zasadi ponos, zalivaj redovno i videćeš - uspećeš! minja
knjizevnost.32 adiklic,
> KOKETERIJA Super (a perorez, izvin'te, nisam razumeo).
knjizevnost.33 veca,
>> Pa to je naprasno fantasticno. Hvala hvala! Cveće primam od 10-12 h svakog dana :))))
knjizevnost.34 vitez.koja,
Bio sam danas u galeriji SANU, izlozba povodom godisnjice rodjenja Ive Andrica. Ono svakako treba videti, sve je fenomenalno osmisljeno. Vizuleni utisak je odlican, a ima i stosta da se sazna i procita. Pored onih obaveznih, stereotipnih, ocigledno starih dokumenata koji se pomalo dosadni, ima i puno originalnih zanimljivih stvari. Najsimpaticnija je kolaz-slika 'Andric i pisci', nekakva skupina isecenih i uklopljenih slika raznih pisaca; pored njih tu je i kuce koje drzi novine, aligatori koji jede tanjir, itd. itd. Sve izgleda kao u nekoj drugoj zemlji...Normalnoj zemlji.
knjizevnost.35 veca,
>> Super (a perorez, izvin'te, nisam razumeo). :))))))))))) Nisam ni ja, verovatno je zato i objavljena :)) (u maju 87.g.)
knjizevnost.36 veca,
minja. Pokušaj da izbegneš pitanja i savete u pesmi. Nadam se da se ne ljutiš, to je moje viđenje, koje, naravno, ne moraš prihvatiti. veca
knjizevnost.37 veca,
DINAMIKA Moj pas čuvar stanuje na dvadesetdrugom spratu ja na dvanaestom. Kad lift ne radi problem ishrane podudara se sa problemom penjanja. Udobno smeštenog nebu pod oblake teško je naterati ga da siđe. Kao kuvarica služavka ljubavnica vodim pasji život. veca
knjizevnost.38 minja.,
>* Nadam se da se ne ljutiš, to je moje viđenje, koje, naravno, ne moraš Svaka kritika je dobrodošla:), hoću da vidim vredi li da pišem i dalje. minja
knjizevnost.39 .bale.,
U prilogu (u 10 delova) cete naci prevod doktorskog rada Ive An- drica pod nazivom "The Development of Spiritual Life in Bosnia under the Influence of Turkish Rule" (originalni naziv: "Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter dev Einwirkung der turkichen Herrschaft"). Disertaciju je Andric podneo Maja 1924, komisiji Univerziteta u Gracu gde je u to vreme sluzhbovao kao chlan diplomatskog kora Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Prevod koji je pred vama su priredili Zhelimir B. Jurchic i John F. Loud [Duke University Press - Durham and London - 1990]. Zbog tehnichkih problema u distribuiranom materijalu nedostaju beleshke koje su sastavni deo disertacije (oni, koje interesuje i ovaj deo teksta, mi se mogu javiti lichno na adresu Z4M@VAX5.CIT.CORNELL.EDU). Tekst je izuzetno interesantan jer predstavlja istorijsku osnovu Andricevog opusa. Neka poglavlja su bitna i u kontekstu trenutnih zbivanja u B&H. Narochitu pazhnju obratite na glave II (The Spread of Islam as a Direct Effect of Turkish Rule) i III (The Social and Administrative Institutions of Islam, as Embodied in Turkish Sovereignty, and Their Impact on the Life of the Non- Muslim Population) koje bi trebalo da postanu sastavni deo nashih broshura "za obradjivanje" javnosti. Pozdrav svima Jovan Zagajac P.S. Ne znam koliko je prevod veran originalu. Na par mesta sam naleteo na "sumnjive" delove pa svima preporuchujem oprez. P.P.S. Posebno HVALA zasluzhuje Steva Vidic za pomoc u pripremi ovog materijala. _______________________________________________________________________________ [Zbog duzine teksta SII ce objavljivati po dva nastavka dnevno, pocevsi od cetvrtka, 19. novembra.]
knjizevnost.40 .bale.,
Andric 1/10 _______________________________________________________________________________ ---------------------------- Retyped without permision ! ---------------------------- Introduction vii Editorial Note xxi Preface 1 I. Prologue: Spiritual Life in Bosnia Before the Turkish Conquest 3 II. The Spread of Islam as a Direct Effect of Turkish Rule 16 III. The Social and Administrative Institutions of Islam, as Embodied in Turkish Sovereignty, and Their Impact on the Life of the Non-Muslim Population 23 IV. The Spiritual and Intellectual Life of the Catholic Populace Under the Turks in Its Characteristic Embodiment: The Literary and Cultural Work of the Franciscans 39 V. The Serbian Orthodox Church: Its Evolution Under the Turks and Activity as a Distillation of Spiritual Life Among the Orthodox 58 Supplement: The Hybrid Literature of the Bosnian Muslims as an Articulation of Islam's Effect on This Part of the Population 67 Notes 71 Works Cited 99 Index 115 Introduction Ivo Andric's formal education began in the summer of 1899 when, at the age of seven, he entered school in Visegrad, a colorful provincial town in southeastern Bosnia. Small and poorly equipped, the Visegrad elementary school (now the Vuk Karadzic school) was the only school in town. Situated beside the wooden bridge on the Rzav River, it was attended by some forty to fifty children from the town and its surrounding settlements. Its stu- dent body reflected the diverse demographic composition of the area: Poles, Jews, Muslims, Czechs; Germans, and Italians. On his way to and from school Andric had to cross both the Drina and the Rzav bridges and walk through the main town. There is no doubt that the Vishegrad bridge and the masterfully embroidered tales about it, which were narrated on the bridge itself-focal point of the town's life-by the town elders and passing trav- elers, had more than a passing effect on the mind of the future writer. In the summer of 1903, after completing the Vishegrad elementary school and with a yearly stipend of 200 Kronen from the Croatian society Napredak, Andric moved to Sarajevo. There for the next eight years he attended the Velika Sarajevska Gimnazija (Great Sarajevo Gymnasium) and published his first poetic pieces. In Oc- tober 1912, again with a scholarship from Napredak, he moved to Zagreb, Croatia's capital, where he entered the university. In his first year he studied biology, human anatomy, zoology, plant physiology, and mechanics as well as Croatian literature, which was taught by a well-known professor and politician, Dr. Djuro Shurmin. In the fall of 1913 Andric moved to Austria to continue his studies at the University of Vienna. The shift in his in- terests from science to humanities is evident from his second- year transcript. Notable were his increasing interest in Serbian and Croatian literatures and the peoples of the Balkan peninsula; teaching these subjects in Vienna were the foremost Slavists of the period, Milan Reshetar and Joseph Jirichek. Andric's stay in Vienna was short. Unable to bear the severe Aus- trian climate, which seriously affected his delicate health- inflammation of the throat and lungs-Andric moved to Poland on the advice of his physician. In April 1914 he enrolled in the third year of Arts at the University of Cracow. The physical and cultural climate of the city seems to have agreed with the young student. "The place suited me, I was in good spirits. The magni- ficant history of the Poles, uttered through thousands of voices, the peace radiating from the city, the people ... , the kind friends who ardently discussed the freedom of their homeland, the respected professors whose lectures I attended ... . Cracow is the only place in Europe-and I have known quite a few!-whose memories and name can stir my heart and warm my blood." Following the assassination in 1914 of the Austrian archduke, Franz Ferdinand, in Sarajevo, Andric interrupted his studies and hurriedly Ieft Poland. However, upon his arrival in what is now Yugoslavia he was arrested, imprisoned, and then interned for his alleged participation in a revolutionary movement known as "Mlada Bosna," which opposed the Hapsburg regime and sought unity and independence for the South Slavic peoples. He was released in 1917 at the age of twenty-two, in poor health and financially desperate. He worked feverishly at his writing and to augment his income took a part-time editorial position with a local literary journal. In 1918 he registered into the final year of his studies at Zagreb University, but because of health , family, and finan- cial problems he was forced to leave, having completed the re- quired course work but not having taken the final exams. With a view to securing some kind of steady employment, he wrote to Tu- gomir Alaupovic, his former teacher at secondary school and now a cabinet minister in the newly formed Kingdom of Serbs, Croats, and Slovenes, with the following plea: My mother lives with my aunt and uncle in Visegrad. They do not live badly and if I send them anything it is out of affection, but the uncle is 67 years old, with one foot in the grave, and the day he dies the sacred and hard duty to take care of my moth- er and aunt will fall to me. It is because of this that I am no Ionger inclined to continue living this poor, if free and nice, life. I do not have anyone to discuss this matter with, and thus I beg you to keep my situation in mind and help me with your in- fluence and advice. My only desire is that my job not turn me completely away from literary activity. Please forgive me for talking so much about myself and my troubles, but it is a ques- tion of my relatives about whom it is already my duty to be con- cerned." Alaupovic readily offered his former student a junior position in his ministry (the Ministry of Religious Affairs), which Andric accepted. In October 1919 the twenty-seven-year-old future government employee took up residence in Belgrade, a city which, like Cracow, impressed him from the start and which would make him its lifelong devotee. Andric's tenure at the Ministry of Religious Affairs was brief. In February 1920 he was granted a transfer to the more presti- gious Ministry of Foreign Affairs. Soon he was posted as a vice- consul in the Royal Yugoslav Consulate in the Vatican. He found work in the consulate less taxing than he expected. This allowed him to devote more time to his other pursuits and literary work. In his year and a half stay in the capital of Roman Catholicism, Andric did a fair amount of writing and sightseeing. In Sep- tember, "Put Alije Djerzeleza" (The Journey of Djerzelez Alija), his first short story, was published in Belgrade. "Corkan i Shva- bica" (Corkan and the German Woman), another story with a Bosnian theme, was also submitted for publication. Surrounded by some of the world's greatest art treasures and the spectacular scenic beauty of the country, the young diplomat found time to explore local museums and archives, also taking in the cultural and his- toric sites with which Italy, and the holy city of Rome, abound- ed. In the next two years he was transferred twice, first to Bucharest, Romania, in 1921 and a year later, now as vice-consul second class, to the Royal Yugoslav Consulate in the small town of Trieste on the Yugoslav-Italian border. As his health deteriorated almost immediately after his arrival in Italy- catarrh, causing anemia and weakness, was discovered in both his lungs-he begged the ministry for yet another transfer. In January 1923, after a brief vacation in Venice, Andric left Italy for the second time. In his long diplomatic career, which officially spanned more than two decades, he never returned to that country. His work in the consulate in Graz was light. This allowed him to devote more time to his writing and to honor a number of long- standing commitments to the Yugoslav journals (Jugoslovenska Njiva, Srpski Knjizhevni Glasnik, Savremenik) and publishers (Cvijanovic) besieging him for contribu tions. Then, at the end of 1923, just as he was beginning to settle into his new post and his writing was gaining recognition, he suddenly found himself unemployed. Still an unfinished student of Slavistics, Andric was directly affected by a new government regulation concerning qual- ifications of civil service personnel. The regulation stated, in part, that only persons with recognized university degrees would be permitted to continue occupying important positions in the kingdom's civil service, particularly in the diplomatic services abroad (Article 243, Royal Proclamation No. 5633, 1923). Andric was requested to surrender his position as vice-consul in Graz and to leave the service. He was offered two months' severance pay. A number of appeals aimed at circumventing the new regulations and retaining Andric in the service were immediately made to the ministry in Belgrade: two by Vladislav Budisavljevic, the consul-general in Graz and Andric's immediate superior, and one by Andric himself. In his first Ietter to Momchilo Ninchic, the Yugoslav foreign minister, Budisavljevic praised Andric's dedica- tion to work and his exemplary behavior both at and outside the workplace and cited his very good rapport with his colleagues, characteristics deserving of consideration before the final deci- sion was made regarding his dismissal. "I, personally, would wish Andric to stay in this Consulate, if at all possible," he con- cluded." In his second letter Budisavljevic mentioned Andric's exceptional dedication to, and his thorough knowledge of, all as- pects of diplomatic work, his noted qualifications and reputation as a writer, as well as his knowledge of the German language, which Budisavljevie considered absolutely essential. He requested Ninchic to allow Andric to remain with the consulate at least un- til the completion of his doctoral studies, which he had begun one' year before, in 1923, at the University of Graz. "It is my firm trust and will become an excellent civil servant, who can only be a belief that with time Andric will prove himself worthy of your credit to our profession, the country, and its people." Andric wrote his own appeal to the minister: "I request the Min- istry to keep me as a day worker in the Royal Consulate in Graz, with my present income, until I have finished my doctorate. Should this be possible, I am prepared to forfeit the severance pay promised me." At the end of February 1924 the minister made his decision. An- dric was to remain in the consulate as a day worker until comple- tion of his doctoral studies. Until further notice he was to be paid his present salary as vice-consul (second class), abroad. Having thus temporarily settled his working status, and with it his financial situation, Andric now turned his full attention to completing his university studies. These included writing a doc- toral dissertation, passing two very rigorous examinations, and finishing the required course work. Would Andric have undertaken this most challenging and demanding task under different circumstances? Probably not, according to his own subsequent assessment of the situation: "I was under the compulsion of the new civil service law. The law had to be obeyed then as well. By the new civil service law a complete university education was required for my position in the Ministry. Thus I temporarily left the service." According to Andric's "Record of Degree Program," the Index, listing the courses taken by a student, the hours of attendance, and the names of professors conducting them, in his two semesters at the University of Graz he attended a total of thirty-nine hours of lectures ranging from history, language, and grammar to sociology and philosophy. Specifically, in the winter semester of 1923 he took the following courses: History of Austria after 1848 (2 hours, Dr. R. Kaindl) Seminar in Austrian History (2 hours, Kaindl) Introduction to the Study of Slavic Philology (2 hours, Dr. H. F. Schmid) Old Church Slavonic Grammar (4 hours, Schmid) Exercises in Old hurch Slavonic (2 hours, Schmid) The Concept of Individuality in the Philosophy of Nature and Philosophical Sociology (1 hour, Dr. Spitzer)" For the summer semester, April-July 1924, Andric's transcript reads as follows: Historical Grammar of the Russian Language (4 hours, Schmid) Slavic Antiquities (2 hours, Schmid) Seminar in Slavic Philology (3 hours, Schmid) History of Austria since 1848, Part 2 (5 hours, Kaindl) Little Germans and Great Germans (1 hour, Kaindl) History Seminar (2 hours, Kaindl) Theory of Perception, Part 2 (4 hours, Dr. E. Mally) Seminar in Philosophy (2 hours, Mally) In addition to lectures, doctoral candidates were required to pass two extensive oral examinations based on the required courses and on their own area of research. They were permitted to take these examinations only after submitting their doctoral dissertations, which were then evaluated by a panel of readers and duly marked. In other words , the dissertation held the key to one's studies toward the doctoral degree. Andric submitted his dissertation to the office of the Dean of the Faculty of Philosophy on 14 May 1924. It was officially re- ceived the next day and almost at once forwarded for assessment to Professors Schmid and Kaindl. Heinrich Felix Schmid and Raimund Friedrich Kaindl had been selected by the office of the dean as the most competent scholars in Andric's special field of interest, which was Bosnia. Their appraisal is given below after a description and summary of the work itself. Its title (page 1) reads Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter dev Einwirkung der turkichen Herrschaft (The Development of Spiritual Life in Bosnia under the Influence of Turkish Rule). Above it are the signatures of the two readers (Schmid and Kaindl) together with the number of the dissertation, the date of its submission, and the stamp of the Faculty of Phi- losophy of the Karl Franz University in Graz. Page 2 reads, "Dissertation for the granting of the doctorate of the Faculty of Philosophy of the Karl Franz University in Graz, presented by Ivo Andric from Sarajevo, SHS [Kingdom of Serbs, Croats, and Slo- venes]." The body of the work consists of 143 double-spaced typewritten pages and is divided into two parts: volume 1 (marked by hand as "Bd. 1"), 107 pages, constituting the text itself, and volume z ("Bd. 2"), thirty-six pages, consisting of notes to the separate chapters (Anmerkungen). The work is framed by a Preface (Vorwort) and a Supplement (Anhang). In his brief, one-page preface the author states what he proposes doing: "to trace the evolution of Bosnia's intellectual and spir- itual life from the time of national independence to the final disappearance of Turkish power." He also offers the following disclaimer: "Individual segments along the line of development cannot all be traced with equal clarity and force. Even in Bosnia itself, sources for many events and many a stretch of time are lacking or else unreliable. Working outside the country, I have had to content myself with those at hand, or with such as I was able to procure while assembling this work." The Preface con- cludes, succinctly and significantly: "In content and basic idea the present treatment is related to other works that I have com- posed in a different form and on a different occasion." Andric referred here no doubt to the short fiction on Bosnian themes that he had already published, including such well-known stories as "Put Alije Djerzeleza," "Corkan i Shvabica," "U musafirhani," and "Mustafa Madzar." (Seven of these were to appear as a collec- tion during the very year of his degree, 1924.) It is entirely possible that Andric incorporated into his dissertation much ma- terial that he had accumulated over the years from the archives and libraries of the three Franciscan monasteries in Bosnia- Kresevo, Fojnica, and Sutjeska-and that he had intended to use in the writing of his "great Franciscan drama." Unfortunately, that drama never saw the light of day. The fact that Andric was able to write his dissertation in a relatively short period of time- less than a year-only adds to speculation that his thesis materi- al was drawn from a supply earmarked for literary purposes and that, skillful craftsman as he already was with the pen, he had no difficulty in molding it into presentable form for a scholarly dissertation. Some passages still exude that unmistakable Andri- cevan shortstory flavor, however carefully disguised in scholarly garb. But let us now turn to the work itself. Chapter 1 examines spiritual life in Bosnia before the Turkish conquest in 1463. Of its three sections, the first analyzes Bosnia's general level of culture during its independence, the second considers the roles of the three churches-Catholic, Orthodx, andf Patarin - in the country's cultural and political development up to the conquest, while the third deals with spiri- tual and political conditions in the country just prior to its being invaded. The relatively short second chapter is concerned with the most characteristic reforms implemented by the Turkish occupiers. Islam , the religion of a warring Asiatic nation, in Andric's analysis spread with unusual rapidity in Bosnia. Although it was diametrically opposed to the three dominant faithts battling for supremacy on Bosnian soil, Islam - which had been born and grew to maturity in a foreign climate and under a different social order and resisted change of any description-quickly suppressed the spiritual life of Bosnia. It was land and property that chiefly motivated the Bosnian nobility to convert to Islam. Be- sides religion, another alien custom brought by the conqueror and
knjizevnost.41 madamov,
Zamolio bih te da sledeće nastavke pakuješ u fajl i vezuješ uz poruke.
knjizevnost.42 veca,
Iz zbirke pesama: KNJIGA AKCIONE POEZIJE Srđan Dragojević Rad; 1986 (Beograd) NAžIN NA KOJI JEčEVI DIŠU O umetnosti krkljajući Tesali smo veče a ona se Kurva (kao što i treba) sklanjala sa naših rapavih dlanova dok je crna mačka - kolhoznik u naše duše unosila nemir. Posle nas više nema troje, nego samo dvoje, pričamo o ljubavi pijemo čaj.Posle nas više nema ni dvoje, nego ja sam silazim niz stepenice saplićem se kašljem.
knjizevnost.43 balinda,
>> U prilogu (u 10 delova) cete naci prevod doktorskog rada >> Ive Andrica pod nazivom "The Development of Spiritual >> Life in Bosnia under the Influence of Turkish Rule" Veoma smo ti zahvalni na trudu za ovo, retko dostupno a danas veoma aktuelno štivo, no imam jedan predlog tehničke prirode. (Šta da radim kada sam ovde tehničko lice.) :)) S obzirom na dužinu tekstova: >> [Zbog duzine teksta SII ce objavljivati po dva nastavka dnevno, >> pocevsi od cetvrtka, 19. novembra.] optimalno bi bilo da tekstove ostaviš kao priloge koje će biti prikačene uz pojedine poruke (naravno, idealno bi bilo i da ih ZIPuješ). Ovim načinom olakšalo bi se praćenje i onima koji rađe čitaju poruke preko ekrana bez upotrebe PADa, skratilo vreme za transfer a ovoga puta otpada i argument različitih rasporeda naših slova koji ume da umanji prednosti ovakvog postupka. (Zato što je tekst na engleskom i u svakom ZIPu uvek će biti isti raspored - ih ti Englezi.) ;) Verujem da će ovaj moj predlog i drugi pozdraviti a nadam se da tebi neće praviti prevelike probleme da nas na ovaj način obraduješ. (?)
knjizevnost.44 inesic,
Visovi su još bili magloviti. žak je i pogled bio utihnuo. I raskriliše se prvi zraci sunca. Rascvetaše se snežni vrhovi visokih planina. Senka se polako povlačila u dolinu. Sova je već odavno bila u svojoj duplji. Vampiri su se uveliko odmarali, zakačeni naglavce o lukove pećina. Ali neke druge ptice počinjale su jutarnju pesmu. I neke druge grabljivice lenjo su istezale svoje udove. Eto, još malo, pa će magle sasvim nestati. P.S. Ovo nije ništa politički, samo mi došlo i ja napis'o.
knjizevnost.45 veca,
>> Svaka kritika je dobrodošla:), hoću da vidim vredi li da pišem i >> dalje. Malo više vere u sebe! :) Ne pišeš ti zbog drugih, nego zbog sebe, (ovo se ne odnosi samo na tebe) i nijedna kritika ne može da bude smetnja budućem stvaranju, naprotiv! Kritičari baš i nisu mnogo omiljene face :) ali... Ka sam počela da se bavim pisanjem (prvo poezija, potom aforizmi) jedan pesnik mi reče, pesme su ti s*anje (izvinjavam se auditoriju- mu, ali naglašavam reči, baš zato što su u tom trenutku, po mene, bile veoma šokantne) ali aforizmi su ti dobri (aforističari su mo- žda imali obrnuto mišljenje) :) Patila sam nekoliko dana, sednem, preturim izvesnu količinu knjiga preko glave, i zainatim se da ću napisati bolje pesme od njegovih, i objaviti :) Jedna od tih je Perorez (ostale sam slala na sezam negde u aprilu, maju). Pre par godina, prilikom objavljivanja, prve ili druge OZON-ove zbirke kratkih priča (u koju je, sa jednom pričom, bio zastupljen i gorepomenuti pesnik), desila se neverovatna stvar. Kad je Dača (Darko Kocijan) prozvao dotičnog da izađe i preuzme svoj primerak, (ako je neko prisustvovao tim promocijama, zna da Dača, usput, is- priča i kratku biografiju autora priče) u tom momentu, ne znam ka- ko, ali krenuo je gromoglasan smeh. Kad se sve završilo, jedan de- čko me pitao, dobro bre, zašto ste se svi smejali, moja pretpostav- ka je bila, zato što je čovek objavio devet knjiga poezije, koje niko nije pročitao :) Ovo ne govorim iz pakosti :) Naime, pesme koje su mu objavljene u Književnoj reči dovoljno govore... A prisutni na toj promociji u- glavnom prate i znaju šta ko i koliko kvalitetno piše, i da li je vredno davati novac za to. Nadam se da vas nisam ugušila :) pozdrav veca p.s. Izvinjavam se, ali ne mogu da vam otkrijem ime pesnika, ne bi bilo lepo :)
knjizevnost.46 minja.,
>* Malo više vere u sebe! :) Imaš pravo. Svakog dana, u svakom pogledu, sve više napredujem:))).
knjizevnost.47 ndragan,
/ Cveće primam od 10-12 h svakog dana :)))) A šta primaš u ostale sate ? (ovo se zove prisilna reakcija - "... nisam mogao da odolim...")
knjizevnost.48 ndragan,
/ Nadam se da se ne ljutiš, to je moje viđenje, koje, naravno, ne moraš / prihvatiti. Pravila u umetnosti postoje zato da bi se kršila sa razlogom. Ako imaš razlog, Minja, teraj po svome. Veco, šta misliš o ovome? Meni pada na pamet samo da po ko zna koji put citiram Each to his own way out of mind Best of luck with what you find Ian Anderson ...i da se pitam zašto sam se baš toga setio.
knjizevnost.49 .bale.,
Ivo Andric, drugi deo. Regards from .bale. ! #:*)+-< ivo2.zip
knjizevnost.50 veca,
>> A šta primaš u ostale sate ? Stranek u agenciji :)) (i novac od članarine) :) >> (ovo se zove prisilna reakcija - "... nisam mogao da odolim...") :)))) Ni ja :)
knjizevnost.51 veca,
>> Pravila u umetnosti postoje zato da bi se kršila sa razlogom. Ako >> imaš razlog, Minja, teraj po svome. Naravno! Zato sam i navela onaj (onoliki :) ) primer :) >> Veco, šta misliš o ovome? >> Each to his own way out of mind >> Best of luck with what you find >> Ian Anderson Lepo :)
knjizevnost.52 skoprivica,
│ Ivo Andric, drugi deo. Gde je prvi?
knjizevnost.53 .bale.,
Prvi deo je ceo u poruci, ne znam koji broj, verovatno nedelju dana pre drugog. Regards from .bale. ! #:*)+-<
knjizevnost.54 ndragan,
/ crna mačka - kolhoznik u naše duše Maestro i Margarita?
knjizevnost.55 inesic,
Tawaz je visio. Nad njim se uzdizala kula od karata. Veličanstveno zdanje. Potrčati? Sadašnjost - odrezana... Tawatz je visio. Nad njim se uzdizala kula od karata. Sa vrha kule gledala ga je Kraljica Tref. Zgodna crnka... Tawatz je visio isplažena jezika. Svest je umirala očiju prikovanih za vešala od borovine. Još živa, podsvest je isklučila nadbubrežne žlezde. Okrenula se mirisu borove smole. Umirao je bez panike u kandžama. Tawatz je visio bez nade za povratak. Na ledu njegovog osmeha kupilo se inje. Sveštenik je sklopio molitvenik i uputio jedan uzdah izlomljenim linijama tvorevine od borovog drveta. Okrenuo se i napravio prvi korak. Pauk je visio na svom koncu. Inspektor ga je pogledao s gađenjem u svakoj pori svog ostarelog lica. Konačnim pokretom sklopio je dosije 'Tawatz' i njime zgnječio pauka. Ne mogavši da gleda mrlju na zidu, inspektor se nasloni na kvaku. Ulica je bila puna ljudi. Svi su hodali... tamo... negde... Taj više nikad neće raširiti krila... Gledala je u rastegnutu slinu koja je visila sa njegovog jezika. Tawatz je visio. Nad njim se uzdizala kula od karata.S vrha kule gledala ga je Kraljica Tref. Zraka zalazećeg sunca prelamala se kroz dijamant na njenoj kruni. Da li da naredi da se sutra prekreči kancelarija? Inspektor je koračao krupnim zamasima, grabeći šupljine u gužvi. Ne, dođavola! To će se do večeras osušiti. Biće to još jedna mrlja među mnogima. Pa zašto onda mučiti ljude?
knjizevnost.56 peca,
Molio me je brat(tjest njegov sin)da pitam sledece, ako neko mozda zna.Klinci u skoli u okviru neke dodatne ili redovne nastave,ne znam koje,imaju u lektiri Tri musketara od A.Dima. Profesor im je zadao pitanje ko je od tih musketara poslednji umro/zaginuo i ko to kaze sledeci put,dobije 5 za tromesecje ili polugodiste ili tako nekako. Ja sam to davno citao i zaboravio sam,mada sam mislio da su na kraju knjige sva cetvorica ostala ziva. A mozda je i neki poginuo, ali svi siguran sam nisu. Ali ipak da pitam,pa ako neko moze da pomogne detetu mnogo hvala! PECA
knjizevnost.57 dejanr,
>> Molio me je brat(tjest njegov sin)da pitam sledece, >> ako neko mozda zna.Klinci u skoli u okviru neke >> dodatne ili redovne nastave,ne znam koje,imaju u >> lektiri Tri musketara od A.Dima. Profesor im je zadao >> pitanje ko je od tih musketara poslednji umro/zaginuo Aramis. >> Ja sam to davno citao i zaboravio sam,mada sam mislio >> da su na kraju knjige sva cetvorica ostala ziva. I jesu, ali Dima ne bi bio Dima da nije napisao part II, a što se toga tiče i part III ;) I u drugom delu ("Posle 20 godina") svi ostaju živi, ali u trećem delu ("Vikont de Braželon") stižu do kraja. Prvi gine Portos, neka mu se pećina srušila na glavu. Sledeći Atos, umire od tuge za sinom, dotičnim vikontom de Braželonom. Treći d'Artanjan, gine u ratu na dan kada je dobio naimenovanje za generala. Aramis što se tog romana tiče ostaje živ, kao neki španski/portugalski ambasador ili tako nešto. Dakle, pošto nije umro mož' bit' da je živ i dan-danas ;) ali u svakom slučaju nadživeo je ostale.
knjizevnost.58 ilazarevic,
> Ja sam to davno citao i zaboravio sam,mada sam mislio > da su na kraju knjige sva cetvorica ostala ziva. A Poslednji je umro Aramis. Prvo je poginuo Portos, za njim i Atos a d'Artanjan je umro u nekakvoj velikoj bici... Ima sve to u jednoj knjizi, koja dođe kao nastavak "Tri musketara" i zove se "Vikont od Braželona".
knjizevnost.59 ndragan,
/ mozda je i neki poginuo, ali svi siguran sam nisu. Ali Ako se ne varam, pisao je A. Dima mlađi, što će reći da je pokupio zanat od matorog i sigurno nije pokokao glavne junake, jer se verovatno nadao nastavku. Dobar trgovački duh se video i po tome što je D'Artanjan bio besplatan - kupiš 'Tri musketara', kad ono unutra ih ima četvorica. Pretpostavljam da je do kraja ostavio bar jednog u životu da bi imao gradiva za nastavke.
knjizevnost.60 dejanr,
>> > mozda je i neki poginuo, ali svi siguran sam nisu. Ali >> >> Ako se ne varam, pisao je A. Dima mlađi Taman posla, taj je napisao samo "Damu s kamelijama". On o damama, a o musketarima se brinuo Otac :)
knjizevnost.61 skoprivica,
│ >> Ako se ne varam, pisao je A. Dima mladi │ Taman posla, taj je napisao samo "Damu s kamelijama". On o damama, Ko je napisao "Crna ruza" od njih dvojice?
knjizevnost.62 dejanr,
>> Ko je napisao "Crna ruza" od njih dvojice? Uh. Meni se nekako čini da je bio roman Crna lala (mada možda je i ruža ;) u kome se radi o nekom konkursu u kome se daju silne pare onome ko uzgaji crnu lalu (ružu?), a tu ima i neke ljubavi, spletki, na kraju čini mi se da čovek uspe da je uzgaji u zatvorskoj ćeliji. Taj roman je pouzdano napisao Aleksandar Dima Otac. Ako je to "lala" i ako ima roman "crna ruža", dotični nisam čitao pa ne znam ni ko ga je napisao.
knjizevnost.63 peca,
Hvala, hvala, hvala, ........ hvala! Ovaj Sezam je divna stvar, nisam mislio da ima jedan posto verovatnoc da ce neko to znati, kad ono odmah dobijem odgovor. Neverovatno! Klinac ima da blista u skoli u ponedeljak. Inace,ja sam rado citao A.Dimu,tako da bih rado procitao i te nastavke romana tri musketara kad bi ih nasao. Moram da pitam u nekoj biblioteci. PECA
knjizevnost.65 veca,
* * * Moj komšija plaća dve alimentacije i živi povučeno otkad se zamonašio žene sanja budan znojavih ruku i vlažnih očiju tražeći opravdanje device Marije koja bezgrešno zače. veca
knjizevnost.66 mark,
IL PLEURE DANS MON COEUR Il pleure dans mon coeur, comme il pleut sur la ville; Quelle est cette langueur, qui penetre mon coeur? O bruit doux de la pluie, par terre est sur les toits! Pour un coeur qui s'ennuie o le chante da la pluie! Il pleure sans raison, Dans ce coeur qui s`ecoeure. Quoi! nulle trahison?... Ce deuil est san raison... Paul Verlaine (1844-1896) Marko (the prepisivac)
knjizevnost.67 feniks,
Pokušao sam da prevedem pesmu jer verujem da ima onih koje interesuje njen sadržaj, ali to je zaista teško... Potom sam neoprezno izašao napolje i od silnih suza, za mnom su ostajale kockice leda :)))))))))))))) IL PLEURE DANS MON COEUR PLAž U MOM SRCU Il pleure dans mon coeur, Plač u mom srcu, comme il pleut sur la ville; kao kad pada kiša na grad; Quelle est cette langueur, Koja je ovo čežnja qui penetre mon coeur? koja prožima moje srce? O bruit doux de la pluie, žuje se tiho dobovanje kiše par terre est sur les toits! po krovovima! Pour un coeur qui s'ennuie Za srce koje se dosađuje o le chante da la pluie! o pesmo kiše! Il pleure sans raison, Plače se bez razloga Dans ce coeur qui s'ecoeure. U slomljenom srcu. Quoi! nulle trahison?... Šta! nema neverstva?... Ce deuil est sans raison... Ovo tugovanje je bez razloga... Paul Verlaine (1844-1896) Marko (the prepisivac) S.P. (the prevodilac) P.S. Imao si par grešaka u kucanju.
knjizevnost.68 veca,
SVEDOK Više nije bi spreman ni na šta a bio je spreman na sve Pokidanih nerava lutao je vrebajući priliku da nekom skoči za vrat iskopa oči da osveti svoju pogaženu savest A trebalo je tako malo. veca
knjizevnost.69 msijanec,
B00000000000000 ji_djing.txt
knjizevnost.70 bcetina,
Nažalost ne pratim ovu Conf (redovno) ali svejedno, mislim na vas. Šaljem vam jednu pesmu čorža Bresansa u sjajnom prevodu Bate Karapešića. Ovo je ekskluzivno, prvi put prevedeno, izašlo u prevodilačkom časopisu "MOSTOVI". Pesma je inače malo žešća, tek da se zna. VREME NIŠTA NE REŠAVA Tek što se propnu Da bušnu opnu Mahuni, Tići će reći Za stare reći: "Pizduni!" Kad odrtave, Vlastite slave Prepuni, Keše će naći Da su golaći Pizduni. Uzrastom na sredokraći Poručujem toj sabraći: Vreme ništa ne rešava, Pizdun uvek pizdun je. Pile ili seda glava - Pizdun uvek pizdun je! To i vaše raspre briše, Precvali il' k'o od brega, Pizdunčići plahe kiše, Pizdunčine lanjskog snega. Vi, još zeleni, Vi, u peleni, Pizduni, Što palacate Da su vam tate Pizduni, Vi, ustajali, Vi, dotrajali Pizduni, Tvrdi u veri Da su gušteri Pizduni, Poslušajte ono što bi Rek'o jedan srednje dobi: Vreme tu rešenje ne da - Pizdun uvek pizdun je. Sa dvadeset ili deda - Pizdun uvek pizdun je! Besmislen vas razdor truje, Prpošni il' na po stega, Pizdunčići od oluje, Pizdunčine lanjskog snega.
knjizevnost.71 veca,
Šaljem vam priču koju je napisao od mog mlađeg bate ortak. Budući pravnik ili pisac? :) Volela bih da čujem vaše mišljenje, prvenstveno zbog njega, iliti na njegovo insistiranje :) proces2.arj
knjizevnost.72 veca,
==================================================================== Ovu priču, napisao je i na mail mi poslao jedan sezamovac, koji je želeo da ostane anoniman. Ako sam dobro shvatila, ovo je jedan od njegovih početaka, te mi samo ostaje, da mu poželim puno sreće i da nastavi sa pisanjem. Sugestije sam mu poslala na mail, a ovde preno- sim originalan tekst. ==================================================================== Prica 7 : čivot na ivici neba čivim i sanjam, sanjam i živim. čivim snove. Moj budući život je gomila snova sa koje ja ponekad zagrabim poneki, pa šta bude. Ovoga časa živim jedan lep san. A kada razmislim, dolazim do zaključka da NITI JEDNOM nisam imao noćnu moru. Izuzev, možda, kada su mi se roditelji razvodili. Ali toga se ne sećam mnogo, a ono čega se sećam nije strašno. Važno je ono što se dešava SADA. A sada gledam na zapad u horizont za koji je pre nekoliko minuta zašlo sunce. Vidim siluete zgrada. Neke veće, neke manje. I svetlo koje se prelama kroz vazduh stvarajući onu poznatu atmosferu smiraja dana, sa onim poznatim romantičnim bojama na nebu. Jedna od njih je ljubičasta. A ja sedim ovde, gledam u sve to, i sav sam nebo u sumrak. A onda se pojavljuju ljudi. Gomila ljudi. Prepune Njujorške ulice ljudima koji dočekuju Novu Godinu. Graja, buka i veselje! Dvoje ljudi koji hodaju mračnom, kamenom popločanom i vatrom osvetljenom ulicom u Parizu i pričaju na francuskom. Ne čuju se jasno. žuje se samo žamor koji polako prerasta u sablasnu tišinu. !!!!!!!!!!!! !!!TIŠINA!!! !!!!!!!!!!!! Niko da nije pisnuo!, kaže moja profesorka srpskog. Ceo razred je zamukao. Svi ustaju i okreću se u vazduhu, sporo, sporo. I padaju u kovčege koji ih spremno dočekuju i zatvaraju svoje bordo crne poklopce nad njima. Kovčezi poleću i nestaju u nebu koje postaje mračno. Bez zvezda. Samo mrak. A onda se pojavljuje jedna zvezda. Sija prvo slabo, a onda NAGLO BLJESNE i POPUNI CELO NEBO ZASLEPLJUJUĆOM SVETLOŠĆU. Zvezda nestaje. Svi su mrtvi. Nema ih više. Ne postoje. Samo mrak. I galaksija koja se sporo okreće. I zvezde koje blješte, i sporo se kreću u krugovima oko crne rupe u centru galaksije. Tokom vremena njihova putanja počinje da dobija spiralan oblik, sa centrom u sredini galaksije, u najcrnjoj rupi na svetu. Sve se skuplja. Sve nestaje. Sporije, pa onda brže. A onda... onda počinje da se vraća. Zvezde su opet na svojim starim putanjama, zaboravivši najcrnju rupu na svetu. Niko je više ne zna. Ona samo postoji beživotno i pokušava da izgleda strašna. Ali niko više ne obraća pažnju na nju. Film se nastavlja, traka se ne prekida NIKADA. A dalje je samo - - ljubičasto. Samo ti. Samo ja. I ništa više.
knjizevnost.73 solomus,
■ ========================================================== ■ Ovu priču, napisao je i na mail mi poslao jedan ■ sezamovac, koji je želeo da ostane anoniman. Ako sam ■ dobro shvatila, ovo je jedan od njegovih početaka, te mi ■ samo ostaje, da mu poželim puno sreće i da nastavi sa ■ pisanjem. Sugestije sam mu poslala na mail, a ovde preno- ■ sim originalan tekst. ■ ========================================================== Zgodna pričica. BTW, evo jedne na koju naleteh na ORESKA BBS-u (imaju solidnu bibliotekicu SF literature (koju ja baš ne cenim previše) a nadam se da se neće ljutiti ni ORESKA ni autor(ka) ako ja nju (priču :) okačim ovde i sada). Ugh, koja kobasica od rečenice :). Veki, BTW again, zašto ovo ne bi bio neki početak nekog kačenja nekih KRATKIH PRIžA (predivan segment ljudske umetnosti !) ? STEPENICE KA NEBU Branka Kranjac Brod se polako spuštao, dok su crvenovi plamenovi parali zelenilo neba. Konačno se usidrio nepomično na stepenastom platou, pustom kao i sve oko njega. Stajao je tako dosta dugo, dok su uređaji proveravali uzorke atmosfere i prikupljenog stenja. Konačno, vrata su se otvorila, bešumno skliznuvši u stranu, i na pokretnu traku iskorači putnik u skafanderu. Blago je otklizio do dna. žim se našao na tlu, jednim od svojih udova prineo je glavi uređaj, besumnje tražeći izvor radio-zračenja, koji ga je i doveo na tu zabačenu planetu. Ali nije stigao da ga upotrebi, jer se upravo pred njim ukazaše stepenice. Nisu to bile stare drvene stepenice sa rukohvatima, ni nezgrapne betonske stepenice, ni bešumni elevator. Zapravo, svojom utvarnošću jedva su i ličile na njih, a opet nisu mogle ništa drugo biti. Izgledale su poput tečne vode, poput spletenih žica srebra, krhkih ali jakih, koje su se pružale uvis unedogled, naizgled do samih nebesa. Stajale su tako, mameći tako svojom blistavom lepotom. Putnik ne izdrža i stavi jednu nogu, pa drugu, i kao opčinjen, stade se sve brže peti ka zelenim dubinama. * Dok je varilo svoj najnoviji obrok, Biće je lenjo pomislilo: "Sva ta 'razumna' stvorenja su ista, bez obzira na poreklo. Zar stvarno veruju da postoje stepenice za nebo?"
knjizevnost.74 veca,
>> Veki, BTW again, zašto ovo ne bi bio neki početak nekog kačenja >> nekih KRATKIH PRIžA (predivan segment ljudske umetnosti !) ? Pa i do sad smo ovde kačili kratke priče, ja sam poslala (doduše, s staroj civilizaciji) preko 60 svojih pričica. Da li je pre mene neko slao, ne znam, nažalost, uvek sam u gužvi i nisam stigla da pregledam. Hvala što si okačio priču! :)
knjizevnost.75 inesic,
> nadam se da se neće ljutiti ni ORESKA ni autor(ka) ako ja > nju (priču :) okačim ovde i sada). Nisam baš siguran da se neće ljutiti. Svojevremeno je broker (inače sysOp Oreske) negde u extra:sf rekao da se priče ne smeju prenositi jer ih je od znaka sagite dobio pod tim uslovima. Ako primeti ovu tvoju egzibiciju, najverovatnije će te *ljubazno* zamoliti da to više ne radiš.
knjizevnost.76 veca,
>> Nisam baš siguran da se neće ljutiti. Svojevremeno je broker >> (inače sysOp Oreske) negde u extra:sf rekao da se priče ne smeju >> prenositi jer ih je od znaka sagite dobio pod tim uslovima. Ako OK. ajde da se kolektivno izvinemo brokeru :) (mislim, kolektivno što smo je svi čitali ili oni koji jesu :) ) Mada, po toj logici mogla bih da se ljutim/tužim, popriličan broj ča- sopisa, što su preuzimali moje radove iz drugih izvora, bez mog odo- brenja. Svojevremeno sam bila frapirana kad sam čula da mi je Komunist, preuzeo i objavio aforizme (doduše, to sam saznala tek nakon godinu dana). Isto je bilo i sa pričama (ne u komunistu, barem nisam dobila tu informaciju), kratke su pa se lako (brzo) prekucaju :)
knjizevnost.77 inesic,
> brenja. Svojevremeno sam bila frapirana kad sam čula da mi > je Komunist, preuzeo i objavio aforizme (doduše, to sam > saznala tek nakon godinu ...hhpmff....hu...(čekaj samo da dođem do reči)... ...(ili je bolje da ne dođem? :) Samo ću reći da je sreća da uvek sedim udobno zavaljen dok listam SOR, a i sok mi je pri ruci (koja dekadencija - zato sam i debeo).
knjizevnost.78 veca,
RUŠENJE POETIKA NA OBIžNIM, MALIM LJUDSKIM SLABOSTIMA Kada se čovek ualjubi i kada mu je sve jasno, više ne može da piše kratke priče. Nema onu lepu tugu. Znam to iz iskus- tva. Ivana Hrga
knjizevnost.79 dkuki,
" Sve je film i sve je televizijska prostitucija u kojoj predeli sluze samo radi scenografije, dok su ljudi kostimirana masa u totalu." Momo Kapor "Provincijalac"
knjizevnost.80 veca,
>> ...hhpmff....hu...(čekaj samo da dođem do reči)... >> ...(ili je bolje da ne dođem? :) >> Samo ću reći da je sreća da uvek sedim udobno zavaljen dok listam >> SOR, a i sok mi je pri ruci (koja dekadencija - zato sam i >> debeo). žini mi se da nisam baš najbolje shvatila poruku.
knjizevnost.81 bbaja,
>|| " Sve je film i sve je televizijska prostitucija u kojoj >|| predeli sluze samo radi scenografije, dok su ljudi >|| kostimirana masa u totalu." >|| >|| Momo Kapor "Provincijalac" Prednje narocito vazi za samog autora i njegove TV emisjije - povratka zavicaju.
knjizevnost.82 inesic,
> žini mi se da nisam baš najbolje shvatila poruku. Poruka je šala. Hoće da kaže - da je meni Komunist objavio bilo šta, ja bih se pobunio. Makar i post mortem (mislim na Komunist, naravno). Ivica
knjizevnost.83 veca,
>> Poruka je šala. Hoće da kaže - da je meni Komunist objavio bilo >> šta, ja bih se pobunio. Makar i post mortem (mislim na Komunist, >> naravno). Ne bih ništa dobila time, ne verujem da bi, nakon godinu dana, obja- vili protestno pismo, ili misliš da je trebalo da ih tužim?
knjizevnost.84 inesic,
> Ne bih ništa dobila time, ne verujem da bi, nakon godinu > dana, obja- vili protestno pismo, ili misliš da je trebalo > da ih tužim? Naravno da ne bi time ništa dobila. Pisati protestno pismo uredniku lista ĆKomunistž je još beznadežnije nego otići u GSB i žaliti se nadležnom što su tokom čekanja od jednog sata na -10°C pored tebe prošla tri autobusa i nijedan nije hteo da stane. Da ih tužiš - to je gubljenje vremena. Ipak trebalo je napisati ono protestno pismo radi unučića :) Ivica
knjizevnost.85 tigor,
>> Ne bih nista dobila time, ne verujem da bi, nakon godinu dana, obja- >> vili protestno pismo, ili mislis da je trebalo da ih tuzim? Mozda bi odigrali jedan basket u redakciji? :) BTW, postoji li jos pod tim nazivom?
knjizevnost.86 ladislavs,
> " Sve je film i sve je televizijska prostitucija u kojoj > predeli sluze samo radi scenografije, dok su ljudi > kostimirana masa u totalu." Svaka mu čast. Ja ne umem da budem tako samokritičan ;>>. ciLa.
knjizevnost.87 max.headroom,
> Momo Kapor "Provincijalac" "Prebeg" Momo? Bio bih rad da nastavim onu otegnutu raspravu o stavovima M. Kapora, pa ako ima zainteresovanih... (Sigurno se sećate, to je ono poznato fašiziranje čina vraćanja knjige autoru, kao i defašizacija spaljivanja autora)
knjizevnost.88 milan,
> Bio bih rad da nastavim onu otegnutu raspravu o stavovima M. Kapora, > pa ako ima zainteresovanih... (Sigurno se sećate, to je ono poznato > fašiziranje čina vraćanja knjige autoru, kao i defašizacija > spaljivanja autora) ŠPto se knjiga g. kapora tiče, ja sam prema njima sasvim ravnodušan. Međutim držim da bi se problem g. Kapora najlakše rešio spaljivanjem samog g. Kapora. Pl poz M
knjizevnost.89 veca,
>> Bio bih rad da nastavim onu otegnutu raspravu o stavovima M. >> Kapora, pa ako ima zainteresovanih... (Sigurno se sećate, to je Sećam se :) Osnuj grupu i svađajte se do mile volje, čini mi se da smo to apsolvirali :) Više bih volela da ovde šaljete priče, poeziju, može i književne kri- tike etc., politku imate u forumu.
knjizevnost.90 veca,
Povodom smrti naše drage pesnikinje Desanke Maksimović, koja je ostavila traga u srpskoj poeziji i prozi, uz čije smo pesme, ve- rujem, svi stasavali, kao podsećanje na ta vremena, pesma iz zbirke pesama: Na šesnaesti rođendan. ================================================================ žEčNJA U TUĐINI Da mi je da ne umrem u tuđini. Lepe su sve bukove na zemlji česte, livada svaka lepa je mlada, i sve reke nepoznate, svi vrhovi što se suncem zlate, sve i gde nije i gde jeste pogled i noga mi stupila kada. Ali kut zemlje na kom smo žito želi, i sa koga smo cedili vina, zemlja koju smo pili i jeli, čija na ognju palili drva, gde smo sahranili oca i sina kao da je sav grob pradedovski, krvavo nam je bliska i sveta. U tu bih zemlju hteo da legnem, u taj kraj gde biljka svaka, gde bubica svaka bolno me dira kao žbun što na bratovom grobu cveta, kao mrak što njime mili. Zemlja sa koje smo jeli i pili, koja nam je kao srce rođeno jasna i tajanstvenija od svemira, hteo bih da mi grobom bude. ================================================================= Neka joj je večna slava i hvala!
knjizevnost.91 zolika,
Moram da priznam da sam i ja bio neprijatno iznenađen kada sam čuo da je umrla Desanka Maksimović. Pesnikinja takve snage, takvog pesničkog poleta napisala je čak i, ako se tako može reći, reči za sopstveni odlazak. Evo ih: PESNIKOV BLAGOSLOV Na dan moje smrti sastaće se oni što počinju tek ljubav da slute; o poeziji mojoj mladić govoriće, slušaće ga devojka glave pognute. Taj kraj gde se život završava učiniće im se topliji od njiva, vedriji od livada; počeće devojka prvi put da sniva. I mladić prvi put da se nada. Učiniće im se da nadgrobno pojanje radosno zvoni, i svaki čas kroz grobljansko granje tražiće se pogledom oni. Spaziću iza sleđenih trepavica, na koje poslednja svetlost pada, kako već bivaju slična njina lica i njine ruke što će se tada mašiti zemlje. I nezemaljsko moje biće, što na svetu više nema cilja, još jednom za sobom osvrnuće se da ljubav što je na dan smrti nikla uzblagosilja. Neka joj je večna slava!
knjizevnost.92 solomus,
■■ Moram da priznam da sam i ja bio neprijatno iznenađen ■■ kada sam čuo da je umrla Desanka Maksimović. Pesnikinja ■■ takve snage, takvog pesničkog poleta napisala je čak i, ■■ ako se tako može reći, reči za sopstveni odlazak. Evo ih: žitajući pesmicu primetio sam neku omaglicu pred očima. Poticala je od suza .. Kopka me tvoj izraz "neprijatno iznenađen". žudno možda zvuči ali kada star čovek umre ili se dete novo rodi zar to nije utok odnosno istok iste nadzemaljske sreće. Pesmica sve to govori. Večna slava velikoj Desanki.
knjizevnost.93 vsasa,
> Neka joj je vecna slava i hvala! Slava joj!
knjizevnost.94 veca,
SJAJ I BEDA Brižljivo je čistila svoj pozlaćeni pribor za jelo. Najvredniji poklon koji je dobila na venčanju. Od tada, stalno mašta kako će napra- viti bogatu večeru, pozvati i zadiviti goste. Sa tugom u očima, gledala je zlatni odsjaj, jer to je trenutno, bilo sve, što je mogla da ponudi. veca
knjizevnost.96 miroslavn,
Zatvor Mrak je zvonko klizio niz ulice dok je Maleni posmatrao pre- deo kroz prozor svoje sove. Na tom prozoru je visila paučina, užasno stara. Još malo pa je vreme. Jutro. Ponovo nešto zvoni. Zvoni veoma blizu Malenog. Oni su došli i odveli ga do kapije. Veoma polako te teške dveri su se rastvorile i pustile malo sve- tla na njegovo lice pokriveno dugom bradom. Drhtavim korakom kreće, vuče noge po crnom putu. Jedva se probijao kroz lavinu ljudskoga mesa. Niko nije obratio pažnju na njega. Svi nekuda jure, skoro trče, kao da ih sam kosac progoni. Neko vreme je tako plivao po tom uza- vrlom moru dok nije stigao do kraja. Magla se lagano dizala i u nje- govim očima nešto zasja. No, ta vatra se brzo ugasila. On je opet bio sam. Svi njegovi ljudi su odavno otišli na kružni put. Na ka- piji pokrivenoj svilenom niti jedva je pročitao : "Maleni". Škriputa- va vrata su se otvorila i on je ponovo hodao, leteo iz jednog sveta u drugi, udišući opojni stari vazduh... Negde daleko, u miru borovine, na prozoru malene kuće pojavio se čovek koji je dugo gledao u beli vrh planine. Iza njega na zlatnom pokrivaču ležala je druga devojka. Tišina lebdi po prostoru, vuče se za vremenom. Samo povremeno bi se začula poneka usamljena ptica. Du- gim zviždukom doziva nekog. On i dalje gleda. Posmatra onu devojku. Navukao je na sebe nekoliko Kardenovih krpica, poljubio devojku i odju- rio... Istorija se ponavljala. Maleni je sam kružio po šumi batrgajući se po moru ruku, ruku koje su se kačile yza njega. Išao je i dalje. Gazio tihim hodom. Nekud iz blizine stizaao je neki jedva čujan zvuk nalik na šaputanje. Kao da ga i vetar obilazi. Sa svih strana bio je kraj. Polazi levo, polazi desno, ali se ubrzo vraća na isto mesto. Da, i on je krenuo na put. Veliki je blizu. Vozio se belim Lambordžinijem po dobro utabanom putu. Brže je stizao od Malenog. Za njim su se dizali vihori beličaste prašine koja se odmah dizala do oblaka. To mu je bio put kojim se sve brže kretao. Šuma. Maleni je lagano napredovao, kidajući ruke sa sebe. No, što bi on više kidao, one bi brže rasle. Dok su te ruke rasle, on se polako topio, ostavljajući za sobom pepeljast trag. Ptice su cvrkutle i dalje, gledajući kako vetar raznosi i ono ma- lo pepela što je još ostalo... napisao Aleksandar Hercog
knjizevnost.97 inesic,
> napisao Aleksandar Hercog Šta je s tim čovekom? Odavno ga nisam video na sezamu, bar ne u onim konferencijama koje posećujem.
knjizevnost.98 veca,
>> Šta je s tim čovekom? Odavno ga nisam video na sezamu, bar ne u U vojsci je.
knjizevnost.99 miroslavn,
**> Zatvor **> **> Mrak je zvonko klizio niz ulice dok je Maleni posmatrao pre- **> deo kroz prozor svoje sove. Na tom prozoru je visila paučina, Ima li neko neki komentar povodom ove priče? Kako vam se dopada? Šta valja, a šta ne isl?
knjizevnost.100 darone,
Pa bogami, sinovče, teško mi je učiti. Šta u moju glavu može da stane kad je prepuna crni uspomena. Al ko te pita. Samo napred. Pospadasmo s nogu po onim krajevima što su dotle bili austrijski. Neću da grešim dušu - lepa sela i varoši. I narod lepo obučen, nigde opanka, niko pocepan. Domazluci uređeni, nikom crep nije falio, ni na svinjcu. A naši, onako traljavi i tabanisani, zaviruju kroz kapije, poglłdaju u dvorišta, gledaju štale, obore. čeljni ljudi domazluka, trapuljaju i gledaju. žude se kako je sve očuvano i uredno. A kapetanu Topolcu, vidim, nije pravo, postiđuje se. Nije se ovde ratovalo, ni sad, ni ranije, nije se ni ustančilo - objašnjava nam, vidim, stra ga da se ne obrukamo, žao mmu, valjda, naši ljudi. Nisu, veli, ovde ljudi ni bune dizali, nije njima bilo ko nama, oni su se sa svojim dušmanima dogovarali i nagađali. Koje smo mi sudbine, - maše glavom Stevo Tuležanac - božiju ti majku i našoj sudbini i našoj Srbiji, koliko nas je koštala; kako se, veli, među nama ne nađe kogod za kake pregovore i nagodbe sa neprijateljima. Iz "Knjige o Milutinu" Danka Popovića. Potresao me onaj zadnji pasus, ostalo me nije mrzelo da kucam. Ko nije čitao mislim da je mnogo propustio. Ako hoćete još, ima lepih (i aktuelnih :((( ) delova.
knjizevnost.101 zkrstic,
> Koje smo mi sudbine, - maše glavom Stevo Tuležanac - božiju ti majku > i našoj sudbini i našoj Srbiji, koliko nas je koštala; kako se, > veli, među nama ne nađe kogod za kake pregovore i nagodbe sa > neprijateljima. > > Iz "Knjige o Milutinu" Danka Popovića. Potresao me onaj zadnji > pasus, ostalo me nije mrzelo da kucam. Ko nije čitao mislim da je > mnogo propustio. DARONE!!!! Nisi valjda počeo i knjige da čitaš ? Ku-Ku-Maj-Ko, zadnje vreme je došlo... Zkr :)
knjizevnost.102 darone,
>> Nisi valjda počeo i knjige da čitaš ? Nogekako, zato je i pao sneg ;) darone
knjizevnost.103 dmiladinovic,
>> Nogekako, zato je i pao sneg ;) Pa ajde prestni vise, mnogo je hladno. ;)
knjizevnost.104 ndragan,
/ Nisi valjda počeo i knjige da čitaš ? Nedavno je shvatio šta znači RTFM, al' dok nauči da razlikuje Usereš Gajde od ostalih knjiga... bolje da ga ne diramo, ko zna zašto je to dobro.
knjizevnost.105 dejanr,
Umro je Leslie Charteris, slavni autor knjiga čiji je glavni lik bio Simon Templar alias Svetac.
knjizevnost.106 miroslavn,
**> Zatvor **> **> Mrak je zvonko klizio niz ulice dok je Maleni posmatrao pre- **> deo kroz prozor svoje sove. Na tom prozoru je visila paučina, Oće li ko guknuti koju reč o ovome tekstu.... WE p.s. :(((
knjizevnost.107 valeksa,
Potrebne su mi sledeće knjige, ako ih neko poseduje neka me emajlira. 1. Luka Pačomi "Zlatni presek" 2. Ciceron "O najvećem dobru i najvećem zlu" 3. Bilington "Ikona i sekira" 4. Veselin žajkanović "Mitologija i religija kod Srba" 5. Lj. Stojanović "Stari srpski natpisi i zapisi" 6. Gogolj "Liturgija" 7. Viktor Nikitić Lazarev "Monografija o Teofanu Grku" 8. "Monografija o Rubljovu" 9. Vlainac "Rečnik srednjevekovnih mera" 10. Dinić "Srske zemlje u srednjem veku" 11. Marković "Pravoslavno monaštvo i manastiri u srednjevekovnoj Srbiji" eto toliko. Bilo kakva informacija je dobrodošla. Pozdrav.