CIVIL.2

01 Oct 1992 - 13 May 1993

Topics

  1. filozofija (91)
  2. religija (1001)
  3. nauka (134)
  4. umetnost (245)
  5. knjizevnost (107)
  6. o.jeziku (623)
  7. istorija (12)
  8. ko.je.ko (247)
  9. film (558)
  10. muzika (823)
  11. aforizmi (0)
  12. licni.stav (632)
  13. razno (179)
  14. recnik (276)
  15. unknown (30)

Messages - ko.je.ko

ko.je.ko.1 balinda,
SPASA PAVLOVIĆ GARDA vojvoda Rođen je Stanči (kod Krive Palanke). žetovao je po Makedoniji, boreći se protiv Turaka. Učestvovao je u Kumanovskoj bici (1912), istakavši se u borbi na Buzinskoj Mali. Poginuo je boreći se junački kod Alinaca 1912. godine.
ko.je.ko.2 balinda,
FILIP NIKOLIĆ bibliotekar Rođen je 1830. godine. Prvi profesionalni bibliotekar u Srbiji. "Pravitelstveni" bibliotekar Popečiteljstva prosveščenija koji je izradio azbučni i sistemski katalog knjiga. Umro je u Beogradu 1867. godine.
ko.je.ko.3 balinda,
DAMJAN I GRIGORIJE NEDIĆ harambaše Rodom su iz Osečine. Kao hajduci junački su se borili u prvim ustaničkim danima. U boju kod manastira žokešine prihvatili su borbu sa višestruko i neuporedivo nadmoćnijim turskim snagama. Ne odstupajući sa položaja, prorešetani turskom plotunskom vatrom, pali su kod žokešine 18. aprila 1804. godine.
ko.je.ko.4 balinda,
PEKO PAVLOVIĆ vojvoda Rođen je 1818. godine u ževu (Cetinje). Od rane mladosti bori se protiv Turaka. Popularnost je stekao kao ustanik Hercegovačkog ustanka. Istakao se u boju na Vučjem Dolu. Kada se sukobio sa knezom, napustio je Crnu Goru i prešao u Srbiju, a zatim u Bugarsku, gde je 1885. spremao čete da u zajednici sa radikalskom emigracijom upadne u Srbiju i zbaci kralja Milana, ali do toga nije došlo. Vratio se Crnu Goru (1885) gde je i umro na Cetinju 4. maja 1903. godine.
ko.je.ko.5 balinda,
TIHOMIR OSTOJIĆ književni istoričar Rođenje 5. jula 1865. u Sv. Nikoli (Potisje). Studirao je filologiju u Pešti i Beču, gde je i doktorirao. U mladosti se bavio muzikom i komponovao je nekoliko kmpozicija za klavir. Profesor gimnazije i sekretar Matice srpske. žlan Srpske kraljevske akademije. Prvi svetski rat je proveo u internaciji. Posle rata profesor u Skoplju. Proučavao je posebno srpsku književnost XVIII veka (Dositej Obradović, Zaharija Orfelin, Srpska građanska lirika XVIII veka), a pisao je i o Branku, Steriji i Zmaju. žuvena je njegova Istorija srpske književnosti (objavljena posmrtno). Od njega su ostali i muzički radovi za mešoviti hor i klavir, kao i više rasprava o muzici i pojanju. Umro je u Beču 18. oktobra 1921. godine.
ko.je.ko.6 balinda,
PETAR NOVAKOVIĆ žARDAKLIJA diplomat Rođen je oko 1770. godine. Kao kapetan austrijske vojske, odmah posle izbijanja Prvog srpskog ustanka prelazi u Srbiju na predlog mitorpolita Stratimirovića. U sporazumu sa Sovjetom i Karađorđem, odlazi kao vođa srpske deputacije u Rusiju da od ruskog cara traži pomoć u oružju i novcu za borbu protiv Turaka (1804). Sledeće godine je deputat u Cirihu, a onda ponovo odlazi u Rusiju da ubedi cara da u Srbiju pošalje predstavnika koji može da pomogne organizovanje državne uprave. Umro je u Beogradu 1808. godine.
ko.je.ko.7 balinda,
VISARION PAVLOVIĆ episkop Rođen je krajem XVII veka. Obrazovao se u Rusiji. Daskol (učitelj) u Hilandaru i bački episkop (1731). Osnovao je u Novom Sadu prvu srpsku gimnaziju i akademiju za filozofiju i teologiju. Bio je posrednik između Pećke patrijaršije i Karlovačke mitropolije, centra srpskog pravoslavlja u Austriji. Umro je u Novom Sadu 18. oktobra 1756. godine.
ko.je.ko.8 balinda,
STEVAN JAKOVLJEVIĆ književnik Rođen je 24. novembra 1890. godine u Knjaževcu. Studirao je na biološkoj grupi predmeta na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Doktor prirodnih nauka, profesor i rektor Univerziteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka. Učestovovao je u Prvom svetskom ratu, a Drugi svetski rat proveo je u italijanskom i nemačkom zarobljeništvu. Objavio je više naučnih radova (Studije o biljnom svetu Prespanskog jezera, Sistematika lekovitog bilja i dr.) Napisao je više književnih dela, među kojima su najznačajniji romani Srpska trilogija, Velika zabuna, Likovi u senci i dr. Biran je za narodnog poslanika Savezne skupštine, bio je član Glavnog odbora SSRN Srbije. Umro je u Beogradu 2. novembra 1962. godine.
ko.je.ko.9 balinda,
JOVAN ĐAJA političar Rođen je 21. marta 1846. godine u Dubrovniku. Posle gimnazije u rodnom mestu studirao je filozofiju u Beču. Profesor i publicista, član glavnog odbora Radničke stranke Srbije. Za vreme Timočke bune uhapšen je i okovan, ali je ubrzo pušten kao nevin. Bio je dva puta ministar unutrašnjih dela (1890-1892). Pisao je načelno i dokumentovano. Preveo je Tacita i Manconija. Pokrenuo je list Odjek (1884), uređivao Narod (1896). Umro je u Beogradu 18. jula 1928. godine.
ko.je.ko.10 balinda,
PETAR PETROVIĆ PACIJA književnik Rođen je 21. avgusta 1877. godine u Otočcu. Završio je Šumarsku akademiju u Zagrebu. Pisao je pripovetke, ali je poznatiji kao jedan od naših najplodnijih dramskih pisaca. Za njega su karakteristični lirski, realistički tonovi i seoski ambijent. Kasnije je više pisao šaljive jednočinke. Najpopularniji su mu komadi: Rkać, Duše, Pljusak, žvor, U naviljcima i dr. Umro je u Zagrebu 9. januara 1955. godine.
ko.je.ko.11 balinda,
PETAR JOKIĆ buljubaša Rođen je 1779. godine u Topoli. Među prvim ustanicima je koji su otpočeli bitku sa Turcima. Jedan od organizatora Prvog srpskog ustanka (1804), bio je sa Karađorđem u 65 bitaka. Lični sekretar vožda Karađorđa i kapetan njegove garde. Napisao je sećanja na Prvi srpski ustanak (Pričanja Petra Jokića). Posle Drugog srpskog ustanka bio sudija u Valjevu. Umro je u Topoli, 24. aprila 1852. godine.
ko.je.ko.12 balinda,
DUŠAN POPOVIĆ istoričar Rođen je 28. marta 1894. godine u Surduku (Srem). Studirao je u Zagrebu i Beču, a doktorirao u Zagrebu. Profesor Univerziteta u Beogradu. Izučavao je prošlost Vojvodine, uređivao je novosadski Glasnik Istorijskog društva. Objavio je više stručnih rasprava i studija, a najznačajnija su mu dela: Problem Vojvodine, Srbi u Budimu, Vojvodina u tursko doba, Hajduci, Beograd kroz vekove, Srbi u Vojvodini (tri knjige), Velika seoba Srba 1690, Srbija i Beograd i dr. Umro je u Beogradu 1965. godine.
ko.je.ko.13 balinda,
FILIP PETROVIĆ vojvoda Rođen je 1775. godine u Gornjoj Brezovi (kod Studenice). Sveštenik i vođa narodni. U Prvom srpskom ustanku dizao je narod studeničkog sreza na oružje i razvio boj sa Turcima na reci Deževi. Odlikovao se u bojevima na Podgoru, Koštanskom polju, Stolu i Temniću, te ga Karađorđe postavlja za vojvodu. Za vreme Drugog srpskog ustanka dizao je na oružje Požešku nahiju i studenički, temnićki i levački kraj. Sagradio je šanac na Bjelici. Ubijen je u Trnavi 18. oktobra 1820. godine.
ko.je.ko.14 balinda,
čIVOJIN čUJOVIĆ publicist Rođen je 10. novembra 1838. godine u Vračeviću (kod Valjeva). Prvi propagator i socijalistički ideolog Srbije. Školovao se na Duhovnoj akademiji u Kijevu i Petrogradu, gde je i počeo novinarsku delatnost. Posebno je propagirao i popularizovao učenja socijalista-utopista. Kao pedagog bavio se naukom i sarađivao u Glasniku Srpskog učenog društva, Letopisu Matice srpske, kao i u političkom listu Srbija. Umro je u Beogradu 25. aprila 1870. godine.
ko.je.ko.15 balinda,
ISAIJA ĐAKOVIĆ mitropolit Rođen je oko 1630. godine. Sa patrijarhom Arsenijem III žarnojevićem poveo je srpski narod u Ugarsku. Episkop temišvarski, mitropolit karlovački. Zauzimao se kod austrijskog dvora i omogućio da se srpskom narodu daju obećana prava. Posle smrti patrijarha Arsenija postao je "vrhovni" mitropolit svih Srba pod austrijskom vlašću. Umro je u Beču 20. jula 1708. godine.
ko.je.ko.16 balinda,
PETAR JOVANOVIĆ mitropolit Rođen je 18. februara 1800. godine u Iloku. Pravnik, filozof, profesor, osnivač beogradske Bogoslovije, sekretar Narodne kancelarije i Narodnog suda, nadzornik svih škola u Srbiji, profesor Gimnazije u Sremskim Karlovcima (1819-1824) i mitropolit beogradski (1833-1864). Štampao je crkvene knjige na ruskoslovenskom jeziku, obnovio je Svetosavsku crkvu, uredio parohije, starao se za pisanje udžbenika i iznalaženje dobrih učitelja Srba izvan Srbije. Umro je u Sremskim Karlovcima 22. septembra 1864. godine.
ko.je.ko.17 balinda,
VELIMIR (VILjEM) MIHAJLO TEODOROVIĆ dobrotvor Rođen je u 1849. godine u Rogaškoj Slatini. Sin kneza Mihajla Obrenovića i Marije Bergauz. Velik srpski patriota, koji je svu svoju imovinu zaveštao srpskom narodu, od čega je osnovan fond "Velimirijanum", kojim upravlja Državni savet. Umro je u Minhenu 1899. godine.
ko.je.ko.18 balinda,
DUŠAN SUBOTIĆ pravnik Rođen je 29. decembra 1877. godine u Ramaći (Gruža). Studirao je prava u Beogradu, a doktorirao je u Lajpcigu. Predsednik Kasacionog suda i ministar pravde Kraljevine SHS (1927-1928). Izvanredan poznavalac krivičnog prava. Napisao je više pravnih dela: O krivokletstvu i lažnom svedočenju, Zločini i prestupi zbog lažnog novca, O smrtnoj kazni, Zločinstvo kao socijalna pojava, Ideje odmazde, Krivično delo i krivac i dr. Umro je u Beogradu 1933. godine.
ko.je.ko.19 balinda,
DIMITRIJE T. LEKO arhitekt Rođen je 22. januara 1863. godine u Beogradu. Studirao je arhitekturu u Vitenturu, Ahenu i Minhenu. Njegovo je delo vojna zgrada na uglu Nemanjine, General čdanove i Birčaninove, zgrada Opservatorije na bulevaru JNA, palata "Atina" na Terazijama i dr. Objavio je zbirku arhitektonskih kritika Naše prilike. Umro je u Kragujevcu 24. septembra 1914. godine.
ko.je.ko.20 balinda,
PETAR KARAĐORĐEVIĆ kralj Rođen je u Beogradu 29. juna 1844. godine. Unuk vožda Karađorđa. vojne nauke završio je u Francuskoj. Učestvuje i ističe se junaštvom u Francusko-pruskom ratu, u bici kod Orleana i Vilerseksala, zbog čega je odlikovan najvećim francuskim odlikovanjem-ordenom "Legije časti". Preveo je na srpski čuveno delo Džona Stjuarta Mila O slobodi. Pod imenom Petar Mrkonjić učestvuje u Nevesinjskom ustanku (1875). Pošto je otkriven, da ne bi pravio komplikacije malenoj Srbiji, povlači se u Crnu Goru, a zatim odlazi u Švajcarsku i Rusiju. Posle prevrata (1903) pozvan je u Srbiju gde mu je ponuđen presto. Objavljuje sa svojim balkanskim saveznicima rat Turskoj (1912) i oslobađa južne krajeve. Iznenadnim napadom Bugarske na Srbiju izbija Drugi balkanski rat (1913) koji Srbija, takođe, dobija. Samo godinu dana kasnije Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji (1914). Dve pobede srpske vojske, na Ceru i Suvoboru, zadivile su svet, ali na Srbiju udaraju nemačka i bugarska vojska. Dolazi do povlačenja srpske vojske preko besputne Albanije (1915). Na čelu vojske je njen stari bolešljivi kralj sa svojim sinovima. Proboj Solunskog fronta i kraj rata iznemogli kralj dočekuje u Solunu i Atini. U zemlju je došao kao oslobodilac i kralj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (14. januara 1919). Umro je u Beogradu 16. avgusta 1921. godine.
ko.je.ko.21 balinda,
VOJISLAV TANKOSIĆ major Rođen je 16. oktobra 1881. godine u Rukladi (kod Valjeva). Završio je Vojnu akademiju u Beogradu. Aktivan učesnik u majskom prevratu (1903). U porobljenoj Makedoniji vodi borbu protiv Turaka. Naročito se istakao u bici na želopeku. Sarađivao je sa revolucionarnom organizacijom "Mlada Bosna" i radio na prihvatanju boraca koji su za vreme aneksione krize tražili utočište u Srbiji. U Prvom svetskom ratu komandovao je kao major dobrovoljcima, istakavši se u borbama na Drini, kod Krupnja i na Mačkovom Kamenu. U borbi na Igrištu pao je teško ranjen, pa je prenet u Trstenik, gde je i umro od zadobijenih rana 2. novembra 1915. godine.
ko.je.ko.22 balinda,
VUK STEFANOVIĆ KARADžIĆ filolog i književnik Rođen je 26. oktobra 1787. godine u Tršiću (u Jadru). Učesnik u Prvom srpskom ustanku, sekretar Sovjeta naroda serbskog i predsednik Vrhovnog suda. Reformator srpskog pravopisa i jezika, književnik, istoričar. Napisao je prvu srpsku gramatiku i prvi srpski rečnik (1818). Sakupljao je i izdao zbirke srpskih narodnih pesama, pripovedaka, poslovica, zagonetki i običaja. Opisivao je narodni život i običaje. Pisac istorije oba ustanka i drugih istorijskih dela. Preveo je Novi zavjet i druga dela. Uređivao je almanah Danicu. Bio je počasni doktor filozofije Jenskog univerziteta, dopisni član Bečke akademije nauka i dr. Počasni građanin grada Zagreba. Nosilac velikih međunarodnih priznanja i najvećih stranih odlikovanja. Umro je u Beču 26. januara 1864. godine.
ko.je.ko.23 balinda,
SIMA LOZANIĆ hemičar Rođen je 24. februara 1847. godine u Beogradu. Studirao je u Beogradu, Cirihu i Berlinu. Profesor hemije na Velikoj školi i Univerzitetu u Beogradu, član Srpske kraljevske akademije. Poslanik u Londonu i više puta ministar privrede i inostranih dela (1894-1895, 1897-1899, 1903). Radio je najviše u oblasti analitičke, organske i agrikulturne hemije. Otkrio je tri nova minerala (avalit, milošin, aleksandrolit). Objavio je više stručnih članaka i rasprava u domaćim i stranim časopisima, nekoliko udžbenika i više knjiga (od kojih je najpoznatija Hemijska tehnologija). Umro je u Beogradu 7. jula 1935. godine.
ko.je.ko.24 balinda,
TRIŠA KACLEROVIĆ političar Rođen je 1. februara 1879. godine u Boki (Banat). Prava je studirao u Beogradu. Jedan od osnivača Srpske socijaldemokratske partije i Glavnog radničkog saveza Srbije. Uređivao je list Radnik u Kragujevcu. Narodni poslanik (1908-1918), advokat. Delegat na kongresu Socijalističke internacionale u Kopenhagenu i na Cimervaldskoj konferenciji u Švajcarskoj. Jedan od osnivača Nezavisne radničke partije Jugoslavije i sekretar Komunističke partije Jugoslavije (1923-1925). Sudija Vrhovnog suda FNR Jugoslavije. Uređivao je Radničke novine i sarađivao gotovo u svim radničkim listovima. Napisao je sledeća dela: Srpska socijaldemokratska partija prema seljaštvu, Martovske demonstracije i Majski prevrat, Prve samostalne radničke organizacije u Srbiji 1895. do jula 1903. i dr. Umro je u Beogradu 31. marta 1964. godine.
ko.je.ko.25 balinda,
MILUTIN BOJIĆ književnik Rođen je 7. maja 1892. godine u Beogradu. Pesnik nacionalnog poleta i dramski pisac. Završio je Filozofski fakultet u Beogradu i odmah krenuo u rat (1914), prešavši put na kome je stradao cvet srpske omladine (albanska golgota). To je ostavilo teške posledice na njegovo zdravlje. Za kratko vreme, a u eri rata, dao je nekoliko veoma zapaženih dela, po kojima je svrstan u red najdarovitijih pisaca Srbije. Nenadmašna je njegova rodoljubiva pesma "Plava grobnica", kojom je naslikao epopeju srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Poznate su mu zbirke : Pesme bola i ponosa i Soneti, drame: Uroševa ženidba, Kraljeva jesen, Gospođa Olga i dr. Umro je veoma mlad, u Solunu 8. novembra 1917. godine.
ko.je.ko.26 balinda,
DON IVAN MUSIĆ vojvoda Rođen je 1848. godine u Ravnom (Popovo polje). Studirao je medicinu u Carigradu, ali je završio Duhovnu akademiju u Pragu. Kao vojvoda u Hercegovačkom ustanku (1875-1878) komandovao je Rašnjanskim i Popovo-ljubinskim bataljonom. Posle propasti ustanka otišao je na Cetinje, a zatim prešao u Beograd. Umro je u Beogradu 1888. godine, a zbog zasluga za srpstvo sahranjen je u Sabornoj crkvi.
ko.je.ko.27 balinda,
KOLE PETROV LUKIĆ kapetan Rođen je 1834. godine u Krnjici (kod Skadra). Vođa ustanka protiv Turaka i Arnauta u Skadarskoj krajini. Junak u velikom boju na Krnjici, koji je opevan i u narodnoj pesmi. Ubijen je iz busije pri napadu na tursku lađu 1868. godine.
ko.je.ko.28 balinda,
VELjKO MILIĆEVIĆ književnik Rođen je 14. januara 1886. godine u žagliću (Slavonija). Književnost i prava studirao je u čenevi, Londonu i Parizu. Za vreme balkanskih ratova bio je ratni dopisnik Naroda u crnogorskoj vojsci. Novinar Vremena i Politike. Ministar pravde i ministar prosvete Crne Gore (1917). Pisao je pripovetke, eseje i romane, a bavio se i prevodilaštvom. Glavna su mu dela: romani Bespuće i Opsene, pripovetka Mrtvi život i dr. Umro je u Beogradu 5. novembra 1929. godine.
ko.je.ko.29 balinda,
TIHOMIR R. ĐORĐEVIĆ naučnik Rođen je 19. februara 1868. godine u Knjaževcu. Završio je Veliku školu u Beogradu, a doktorirao u Minhenu. Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, član Srpske kraljevske akademije, urednik Etnografskog zbornika. Dao je niz naučnih dela: Makedonija, Iz Srbije kneza Miloša, Naš narodni život, Priroda u verovanju i predanju našeg naroda, Beleške o našoj narodnoj poeziji i dr. Bavio se najviše pitanjima iz opšte balkanske i srpske etnologije i folklora, a posebno kulturom i poreklom Cigana i drugih manjih etničkih grupa. Umro je u Beogradu 28. maja 1944. godine.
ko.je.ko.30 balinda,
STEVAN čIVKOVIĆ TELEMAH prevodilac Rođen je 1780. godine. Prešao je iz Austrije u Srbiju (1806) i učestvovao u ustaničkim borbama protiv Turaka. Sekretar Praviteljstvujuščeg sovjeta. Zbog sukoba sa Karađorđem, prelazi za pisara kod vojvode Milenka Stojkovića, a zatim kao rusofil napušta Srbiju (1809) sa ruskim konzulom Rodofinikinom. Prevodio je sa francuskog (Fenelonov Telemah, po čemu je i dobio nadimak). Umro je 1831. godine.
ko.je.ko.31 balinda,
STJEPAN MITROV LjUBIŠA književnik Rođen je 29. februara 1824. godine u Budvi. Biran je za narodnog poslanika i predsednika u Dalmatinskom saboru, te za srpskog poslanika u bečkom parlamentu. Učinio je mnogo za buđenje srpske nacionalne svesti u Dalmaciji. Kao književnik obrađivao je istorijske motive, ali je slikao i sredinu u kojoj je živeo. Objavio je Pripovjesti crnogorske i primorske i Pričanja Vuka Dojčevića. Najpoznatija mu je pripovetka Kanjoš Macedonović. Umro je u Beču 11. novembra 1878. godine.
ko.je.ko.32 balinda,
JOVAN čIVANOVIĆ revolucionar Rođen je 20. juna 1892. godine u Brčkom (Bosna). Nacionalni borac za narodna prava Srba u Austriji. Bio je član "Mlade Bosne". Pripadao je Principovoj grupi koja je izvršila atentat na austrougarskog prestolonaslednika u Sarajevu. Napušta studije u Lozani, dolazi u Srbiju i kao dobrovoljac se bori u Prvom svetskom ratu. Teško ranjen kod Srebrenice, pao je u ruke Austrijanaca i živ je spaljen 14. septembra 1914. godine.
ko.je.ko.33 balinda,
MATIJA BAN književnik Rođen je 4. decembra 1818. godine u Petrovom Selu (kod Dubrovnika). Došao je u Srbiju 1844. Profesor Liceja, političar, diplomata. Kao šef Presbiroa vodio je poslove nacionalne propagande. žlan Srpske kraljevske akademije. Jedan od najplodnijih srpskih pisaca. Napisao je velik broj drama i tragedija u stihu, sa istorijskom tematikom, kao i mnoge pedagoške rasprave. Najpoznatije su mu drame: Merima, Smrt Uroša V, Kralj Vukašin, Jan Hus, Knez Nikola Zrinski i dr. Umro je u Beogradu 1. marta 1903. godine.
ko.je.ko.34 balinda,
JELENKO MIHAJLOVIĆ seizmograf Rođen je 11. januara 1869. godine u Vrbici. Završio je Veliku školu u Beogradu. Naučnik iz oblasti meteorologije, astronomije i seizmologije. Profesor Univerziteta u Beogradu. Osnovao je Seizmološki zavod i bio njegov upravnik. Napisao je više naučnih i popularnih rasprava i članaka. Značajna su mu dela: Spektroskopija, Fotometrija, Termometrija, Organizacija seizmoloških proučavanja u Srbiji, Seizmičke periode u Srbiji i njihov aktivitet i dr. Umro je u Beogradu 10. oktobra 1956. godine.
ko.je.ko.35 balinda,
SIMA LUKIN LAZIĆ novinar Rođen je 3. marta 1863. godine u Bosanskom Brodu. Počeo je kao glumac u putujućim družinama. Pisao je političke članke u Zastavi, Odjeku, Srbobranu i drugim listovima. Pokrenuo je i uređivao šaljive listove Bič i Vrač pogađač. Razvio je veoma živu aktivnost oko jačanja narodne svesti Srba u Hrvatskoj, a amaterski se bavio i istorijom (Srbi u davnini i dr.). Umro je u Slavoniji, u Rajiću 7. juna 1904. godine.
ko.je.ko.36 balinda,
MILAN MILOVANOVIĆ general Rođen je 30. aprila 1874. godine u Šetonji (kod Požarevca). U Prvom balkanskom ratu bio je šef obaveštajnog odseka Vrhovne komande, a u Drugom balkanskom ratu načelnik štaba Crnogorske divizije. U Prvom svetskom ratu učestvuje kao pomoćnik načelnika štaba Pete armije i kao načelnik operativnog odeljenja Vrhovne komande. Prilikom proboja Solunskog fronta je načelnik štaba Druge armije, a po svršetku rata je načelnik Glavnog generalštaba, ministar vojske i mornarice (1934) i član Vojnog saveta. Nosilac je najvećih domaćih i stranih odlikovanja. Umro je u Beogradu 13. septembra 1942. godine.
ko.je.ko.37 balinda,
MILUTIN BORISAVLJEVIĆ arhitekt Rođen je 25. juna 1889. godine u Kragujevcu. Doktorirao je estetiku u Parizu, profesor na Univerzitetu u Beogradu. Bio je pristalica akademskih metoda u arhitektonskim projektima, osnovao je Katedru za estetiku. Projektovao je školu u Marulićevoj ulici u Beogradu, vilu Flašar, Francusko vojničko groblje, ogradu parka na Studentskom trgu i dr. Pored brojnih radova na srpskom i francuskom i univerzitetskih udžbenika, značajne su njegove knjige: Uvod u estetiku, Les theoriec de l'architecture, Optičko-fiziološka perspektiva itd. Umro je u Parizu 3. jula 1970. godine.
ko.je.ko.38 balinda,
UROŠ MILANKOVIĆ filozof Rođen je 1800. godine u Dalju (Slavonija). Prava je studirao u Šarošpataku i Beču. Bavio se filozofijom, esejistikom i političkom ekonomijom. Sarađivao je sa Srpskim novinama i pisao o ujedinjenju Slovena. Na nemačkom je objavio dva svoja filozofska dela: Organizam sveta i Organizam vasione i sistem celokupnog života, a na srpskom: Prosveta čoveka i obrazovanje jestestva i ekonomsku studiju Naše vreme. Umro je u siromaštvu u Beču 1849. godine.
ko.je.ko.39 balinda,
VLADIMIR JAKŠIĆ ekonomista Rođen je 23. aprila 1824. godine u Kragujevcu. Školovao se najpre u Beogradu i Kragujevcu, a nastavio u Beču, Tibingenu i Hajdelbergu. Profesor Liceja u Beogradu. Organizovao je državnu statistiku i meteorološku službu u Srbiji. Skoro pola veka vršio je meteorološka osmatranja, beležio i objavljivao podatke. Dao je veći broj naučnih radova: Državopis Srbije, Meteorološko zavedenije u Srbiji, Suština narodne ekonomije, Postanak i razvitak štampe u Srbiji, Statističke zbirke iz srpskih krajeva i dr. Umro je u Beogradu 16. avgusta 1899. godine.
ko.je.ko.40 balinda,
KATARINA ĐORĐEVIĆ MILOVUK pedagog Rođena je 15. avgusta 1844. godine u Novom Sadu. Prva žena visokog obrazovanja u Srbiji. Diplomirala je pedagogiju na Univerzitetu u Odesi. Upraviteljica Visoke ženske škole u Beogradu. Igrala je značajnu ulogu u opštem ženskom pokretu u Srbiji, boreći se za ravnopravnost žene i muškarca. Za vreme srpsko-turskih i bugarskih ratova (1875-1878, 1912-1913) nalazila se i na frontu, kao sanitetska sestra, i u pozadini, gde mobiliše ženski svet za rad u bolnicama, u prikupljanju pomoći za Crveni krst i pomoć ratnoj siročadi. Pokretač je i osnivač ženskog saveza za emancipaciju i pravo glasa žena (1875) i lista Domaćica. Napisala je udžbenike za Visoku školu (Pedagogiku, Metodiku i Opštu istoriju). Umrla je u Beogradu 14. septembra 1913. godine.
ko.je.ko.41 balinda,
SAVA TODOROVIĆ glumac Rođen je 8. decembra 1862. godine u Beogradu. Najpre član mnogih putujućih pozorišnih družina, a kasnije član i režiser u Narodnom pozorištu u Beogradu. Veoma istaknut i popularan glumac u svom dobu, dao je nekoliko karakternih uloga, psihološki iznijansiranih. Igrao je uspešno u delima Sterije, Glišića, Stankovića, Kočića (David Štrbac u Jazavcu pred sudom) itd. Umro je u Beogradu 12. maja 1936. godine.
ko.je.ko.42 balinda,
ATANASIJE ŠOLA političar Rođen je 1878. godine u Trstu. Kao gimnazist bio je veoma aktivan član u lokalnim srpskim društvima. Odao se novinarstvu i bio urednik mostarske Zore. Bio je jedan od vodećih članova srpske narodne organizacije i kao takav obilazio je, povodom aneksije Bosne i Hercegovine, evropske prestonice, protestujući u ime bosansko-hercegovačkih Srba, protiv postupka Austro-Ugarske. Izabran je u Bosanski sabor (1911) i bio potpredsednik srpske narodne organizacije. Objavom Prvog svetskog rata (1914) optužen je zbog veleizdaje i osuđen na dvanaest godina teške tamnice. Narodno veće Bosne i Hercegovine izabralo ga je za predsednika bosanske Zemaljske vlade. Predsednik vlade Kraljevine SHS postaje 1918-1919. Imenovan je za opunomoćenog ministra u Kopenhagenu (a kasnije i za senatora). Umro je u Sarajevu 1960. godine.
ko.je.ko.43 balinda,
NIKOLAJ VELIMIROVIĆ episkop Rođen je 23. decembra 1880. godine u Leliću (kod Valjeva). Episkop ohridski i žički. Bogosloviju je studirao i doktorirao u Bernu. Za vreme Prvog svetskog rata u Engleskoj i SAD vodio je nacionalnu propagandu za Srbiju. U Drugom svetskom ratu Nemci su ga prognali, zatvorili u manastir Vojlovicu, a zatim odveli u zloglasni logor Dahau, odakle je pušten na intervenciju srpske vlade generala Milana Nedića. Posle Drugog svetskog rata nastanio se u SAD, deklarišući se protiv komunističkog režima u zemlji. Poznat po verskim propovedima, proznim i filozofskim delima i esejima o Srbiji ihrišćanstvu. Glavna dela su mu: Besede pod gorom, Religija Njegoševa, Molitve na jezeru, Reči o svečoveku i dr. Umro je u manastiru Svete Trojice u Saut Kananu (Amerika) 18. marta 1956. godine.
ko.je.ko.44 balinda,
VUKAŠIN MRNjAžEVIĆ kralj Srpski kralj i savladar cara Uroša (1365-1371). Otac Kraljevića Marka. Pominje se kao župan u Prilepu 1350. Oblasni gospodari osamostalili su se i nisu priznavali vrhovnu vlast savladara. Upravljao je samo makedonskim krajevima. Odazvao se pozivu brata Uglješe (vladao je oblašću između Strume i Marice) da isteraju Turke iz Evrope. Poginuo je u Maričkoj bici 26. septembra 1371. godine.
ko.je.ko.45 balinda,
VLADIMIR VELMAR JANKOVIĆ književnik Rođen je 10. avgusta 1895. godine u žagliću (Slavonija). Prava je studirao u Budimpešti. žinovnik u Ministarstvu prosvete, zamenik ministra prosvete za vreme Drugog svetskog rata. Saradnik velikog broja književnih listova i časopisa, a pokrenuo je i uređivao Nove vidike. Objavio je drame: U vrtlogu, Robovi, Državni neprijatelj broj 3, Građanska komedija i dr. Poznata je njegova proza Svetla u noći i studija Pogled s Kalemegdana. U emigraciji je na španskom napisao i objavio obimne studije: Psihologija životnog opredeljenja, žovek pred samim sobom, Emocija i patnja itd. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći u Barseloni 12. avgusta 1976. godine.
ko.je.ko.46 balinda,
ALEKSANDAR BELIĆ filolog Rođen je 20. jula 1876. godine u Beogradu. Posle Velike škole studirao je u Odesi, Moskvi i Lajpcigu, gde je i doktorirao. Profesor Univerziteta u Beogradu, predsednik Srpske akademija nauka i član mnogih akademija u zemlji i inostranstvu. Osnivač i urednik časopisa Južnoslovenski filolog i Naš jezik. Pisao je naučne studije o srpskohrvatskom jeziku, o njegovim dijalektima i istoriji. Ima velik broj radova posvećenih gramatici slovenskih jezika. Glavna su mu dela: Dijalekti istočne i južne Srbije, Dijalektološka karta srpskog jezika, Akcentske studije, O dvoini u slovenskim jezicima, Galički dijalekt, O jezičkoj prirodi i jezičkom razvitku, Pravopis srpsko-hrvatskog književnog jezika. Prvi tomovi Rečnika srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika pripremljeni su pod njegovim rukovodstvom. Umro je u Beogradu 26. februara 1960. godine.
ko.je.ko.47 balinda,
GEORGIJE MAGARAŠEVIĆ profesor Rođen je 10. septembra 1793. godine u Adaševcima (Srem). Završio je filozofiju u Pešti. Borac za prava srpskog naroda u Vojvodini. Jedan od osnivača i urednik Serbskog letopisa (1825) u Novom Sadu. Kao veliki rodoljub bavio se književnošću i istorijom. Bio je dositejevac (napravio je izbor Dositejevih misli pod naslovom Duh spasenija Dositeja), a izdao je i pisma Dositeja Obradovića. Poznata su mu dela: Pisma filoserba i Putovanje po Srbiji. Umro je u Novom Sadu 6. januara 1830. godine.
ko.je.ko.48 balinda,
GRIGORIJE BOčOVIĆ književnik Rođen je 15. februara 1880. godine u Pridvorici (kod Kolašina). Završio je moskovsku Duhovnu akademiju. Vratio se u otadžbinu i postao nastavnik prizrenske Bogoslovije. Bio je u vrhovima nacionalnog vođstva srpskog pokreta u Makedoniji. Poslanik narodne skupštine u Skoplju i sekretar legalnog i ilegalnog nacionalnog glavnog odobora za zapadnu Makedoniju. Kada je Kosovu i Staroj Srbiji sasvim zagrozila opasnost od Turaka i Arnauta i za vreme poslednjih arnautskih pobuna, pred oslobođenje (1912), prelazi u Prizren i preuzima u izvršnom odboru rukovodnu ulogu u političkim i nacionalnim poslovima. Između dva rata bio je na raznim položajima. Objavio je dvadesetak knjiga pripovedaka, od kojih su mnoge značajne po bogatstvu stila i motiva. Najznačajnije su: Teška iskušenja, Neizmišljeni likovi, Roblje zarobljeno, Urezane istine, Pripovetke, Sa sedla i samara, Iz Stare Srbije i dr. Posle rata streljan je u Beogradu 4. januara 1945. godine.
ko.je.ko.49 balinda,
PERSIDA MILENKOVIĆ dobrotvorka Rođena je osamdesetih godina XIX veka. čena beogradskog rentijera Riste Milenkovića. Nasledila je imovinu svoga muža i raspodelila je, dogovorno s mužem, namenski: sagradila je crkvu u Kumodražu, manastir Sv. Vavedenja na Topčiderskom brdu, Dom za sirotinju u Tabanovačkoj ulici u Beogradu. Svu preostalu imovinu zaveštala je prosvetnim ustanovama i Crvenom krstu u Beogradu. Umrla je u Beogradu 1952. godine.
ko.je.ko.50 balinda,
MILE žARAPIĆ vojvoda Rođen je 1792. godine u Belom Potoku (pod Avalom). Najmlađi od tri brata, na položaj gročanskog vojvode dolazi posle pogibije Ilije žarapića. Istakao se naročito u bojevima na Moravi, braneći prodor Turaka u Srbiju. Predanje kaže da je samo u jednom boju pod njim više konja poginulo. Posle propasti Srbije odlazi u Rusiju, a vraća se 1836. Umro je 21. aprila 1842. godine.
ko.je.ko.51 balinda,
OGNjESLAV UTJEŠINOVIĆ OSTROčINSKI književnik Rođen je 9. avgusta 1817. godine u Ostrožinu (Hrvatska). Studirao je prava u Zagrebu. Pravnik i veliki župan u Austriji. Velik rodoljubivi pesnik, u svojim pesmama slavi ustaničku Srbiju. Pisao je i pravno-istorijske studije. Njegovo glavno pesničko delo je Vila ostrožinska, a velik odjek je imala njegova pesma "Jeka od Balkana". Umro je u Zagrebu 27. maja 1890. godine.
ko.je.ko.52 balinda,
SAVA UROŠEVIĆ mineralog Rođen je 13. januara 1863. godine u Vrmdži (kod Sokobanje). Studirao je na Sorboni u Parizu. Petrograf i mineralog, profesor Univerziteta u Beogradu, član Srpske kraljevske akademije. Objavio je više stručnih radova na srpskom i drugim evropskim jezicima. Istraživao je pojave kristalnih škriljaca i granita na terenima Srbije. Osim više udžbenika za mineralogiju objavio je i studije: Centralni Kopaonik, Optičke osobine i klasifikacija avalita, milošina i aleksandrolita, Kristalasti škriljci i graniti u Istočnoj Srbiji, Jastrebac i dr. Umro je u Beogradu 14. septembra 1930. godine.
ko.je.ko.53 balinda,
VUJICA VULIĆEVIĆ vojvoda Rođen je 1773. godine u Azanji. Poznat po hrabrosti iz borbi sa Turcima u Prvom srpskom ustanku. Jedan od poznatijih vojvoda i starešina Karađorđeve Srbije. Kada je sve propalo, držao je Turke na Deligradu još 40 dana, za koje se vreme spasavalo ono što se spasti moglo. I u Drugom srpskom ustanku istakao se na bojnom polju i bio je desna ruka kneza Miloša, po čijem nalogu je, a po odluci skupštine knezova, organizovao ubistvo Karađorđa (1817). Bio je deputat Srbije u pregovorima sa Turcima u Carigradu. Umro je u Grčacu 11. marta 1828. godine.
ko.je.ko.54 balinda,
AKSENTIJE MAKSIMOVIĆ kompozitor Rođen je 13. februara 1844. godine u Dolovu (Banat). Bio je kapelnik novosadskog, srpskog narodnog pozorišta, začetnik srpske pozorišne muzike. Značajna je njegova muzika za Maksima Crnojevića, a popularnost mu je donela kompozicija "Gde je srpska Vojvodina". Od crkvenih pesama komponovao je Liturgiju, Pesme za jutrenje i dr. Objavio je više radova, a najpoznatiji je Pravila u učenju notnog pojanja i sviranja na violini. Umro je u Pragu, studirajući muziku na Orguljaškoj školi, 1. februara 1873. godine
ko.je.ko.55 balinda,
GLIGORIJE VOZAREVIĆ izdavač Rođen je 1. avgusta 1790. godine u Ležimiru (Srem). Otvorio je prvu knjižaru u Beogradu i Srbiju (1827). Počeo je da objavljuje i knjige (1832), a izdao je ukupno 20 dela što je, za vreme kada je Beograd imao svega desetinu hiljada stanovnika, bio zamašan prosvetni poduhvat. Izdao celokupna dela Dositeja Obradovića. Osnovao je prvu javnu biblioteku u Srbiji, na čijim je temeljima kasnije osnovana Narodna biblioteka u Beogradu. Umro je u Beogradu 10. januara 1848. godine.
ko.je.ko.56 balinda,
MILORAD MEDAKOVIĆ istoričar Rođen je u novembru 1823. godine u Zvonigradu (Lika). Sekretar i ađutant Petra Petrovića Njegoša (1844-1848) i kneza Danila (1854-1858). žinovnik Ruskog poslanstva u Beogradu, saradnik Narodnih novina i Slavjanskog juga. žlan Srpskog učenog društva. Napisao je poznata dela: Povjesnica Crne Gore, od najstarijih vremena do 1830. godine, čivot i običaji Crnogoraca, Hrišćani na Balkanskom poluostrvu i njihova sudbina, Crnogorski uskoci pri kraju XIV veka u Latinima, Petar Petrović Njegoš, Vladika Danilo i dr. Umro je u Beogradu 14. marta 1897. godine.
ko.je.ko.57 balinda,
BETA VUKANOVIĆ slikarka Rođena je 16. aprila 1872. godine u Bambergu. Devojačko ime Babette Bachmayer. Studirala je u Minhenu. Dugogodišnji profesor beogradske Umetničke škole kroz koju je prošlo nekoliko generacija slikara, među kojima i mnogi najpoznatiji slikari. Istaknut portretista, ali je slikala i predele i mrtvu prirodu, u ulju, akvarelu i pastelu. Istakla se i kao karikaturista. Umrla je u Beogradu 1972. godine.
ko.je.ko.58 balinda,
SIMA MARKOVIĆ političar Rođen je 8. novembra 1888. godine u Kragujevcu. Politički radnik i novinar. Doktorirao je matematiku kod M. Petrovića i bio njegov asistent. Pored naučnog rada bavio se i politikom. Bio je poslanik Ustavotvorne skupštine, generalni sekretar Komunističke partije Jugoslavije. Posle povratka sa Trećeg kongresa Kominterne uhapšen je i osuđen na dve godine. Glavna njegova dela su: Nacionalno pitanje u svetlosti marksizma, Ustavno pitanje i radnička klasa i dr. Izdavao je jedno vreme ilegalni list Komunistički bilten. Isključen je iz Komunističke partije (1929), a likvidiran je u vreme Staljinovih čistki u Rusiji 1937. godine.
ko.je.ko.59 balinda,
LjUBOMIR DAVIDOVIĆ državnik Rođen je 24. decembra 1863. godine u Vlaškom Polju (pod Kosmajem). Završio je prirodnjački odsek na Velikoj školi u Beogradu. Urednik Prosvetnog glasnika i časopisa Delo. Dugogodišnji narodni poslanik, osnivač i predsednik Samostalne radikalne stranke (1902), a kasnije osnivač i predsednik Demokratske stranke (1919). Više puta ministar prosvete, predsednik vlade (1919-1920, 1924), predsednik Narodne skupštine, predsednik Beogradske opštine i potpredsednik Narodne odbrane. Jedan od osnivača četničke organizacije za borbu za oslobođenje Južne Srbije i Makedonije od Turaka. Umro je u Beogradu 19. februara 1940. godine.
ko.je.ko.60 balinda,
PETAR MARTINOVIĆ general Rođen je 1881. godine na Cetinju. Završio je Vojno učilište u Sofiji. U Prvom balkanskom ratu istakao se kao komandant artiljerije Primorskog odreda. U Prvom svetskom ratu je načelnik štaba Sandžačke vojske. Prilikom povlačenja srpske vojske, u odbrani Javora i Mučnja, zadržao je daleko nadmoćnijeg neprijatelja i olakšao povlačenje Prve armije dolinom Ibra. Kao komandant Sandžačke divizije hrabro se borio sa neprijateljem i povukao se na Krf. Prilikom proboja Solunskog fronta komandovao je prvim pukom Jugoslovenske divizije. Odlikovan je Karađorđevom zvezdom sa mačevima i drugim domaćim i stranim odlikovanjima. Umro je u Beogradu 27. januara 1940. godine.
ko.je.ko.61 duke, -> #51, balinda
││ OGNjESLAV UTJEŠINOVIĆ OSTROčINSKI = U stvari, UTJEŠENOVIĆ. I, uopšte, ako nije tajna, šta su izvori za ovu tvoju sjajnu seriju KO JE KO? Pozdrav, Vlado
ko.je.ko.62 duke, -> #59, balinda
││ LjUBOMIR ││ OGNjESLAV Vidim da si usvojio ovakav način pisanja velikih slova LJ i NJ, verovatno i Dč. Problem, u stvari, nije pravopisni nego grafički. Razume se da velika slova izgledaju ovako -- Lj, Nj, Dž, kada je reč o nor- malnom tekstu. Kada su sva slova velika, međutim, ako pomenute reči napišemo onako kako ih ti pišeš -- OGNjESLAV i LjUBOMIR -- -- narušavamo dvolinijski sistem i prelazimo u trolinijski; to onda nije _verzal_. Pozdrav, Vlado
ko.je.ko.63 balinda, -> #62, duke
>> Vidim da si usvojio ovakav način pisanja velikih slova >> LJ i NJ, verovatno i Dč. >> Problem, u stvari, nije pravopisni nego grafički. Razume >> se da velika slova izgledaju ovako -- Lj, Nj, Dž, kada >> je reč o normalnom tekstu. Kada su sva slova velika, >> međutim, ako pomenute reči napišemo onako kako ih ti >> pišeš -- OGNjESLAV i LjUBOMIR -- narušavamo dvolinijski >> sistem i prelazimo u trolinijski; to onda nije _verzal_. Nije reč o odluci već o posledici trapave konverzije ćirilice u latinicu. :( Ima li tu leka?
ko.je.ko.64 balinda, -> #61, duke
>> U stvari, UTJEŠENOVIĆ. I, uopšte, ako nije tajna, >> šta su izvori za ovu tvoju sjajnu seriju KO JE KO? Hvala na ispravci. Nije reč o nekakvoj posebnoj tajni, recimo to ipak malo uvijenije. U vreme raspadanja čitavog sistema vrednosti u našem društvu, raspadaju se i napori za kretanje napred. Na taj način raspadaju se i izdavačke kuće pa i njihovi programi. Nalazeći da tu ipak ima i korisnih stavari ja, poput lešinara, :> pokušavam da spasim od totalne propasi šta se dâ spasiti. Zatim, dobar deo 'ko.je.ko' serije je posledica jedne moje ideje od pre nekoliko godina koju nisam uspeo realizovati (finansijski razlozi su u osnovi) tako da kombinaciom 'lova i sakupljanja' i naša civilizacija ide napred. :)))
ko.je.ko.65 balinda,
AKSENTIJE MILADINOVIĆ vojvoda Rođen je oko 1750. godine u žibutkovcu (kod Beograda). Za vreme Prvog srpskog ustanka Karađorđe ga imenuje za vojvodu Kolubarske kneževine. Veliki vezir Kuršid-paša postavio ga je za oberkneza Beogradske nahije (1813). Kad je izbio Drugi srpski ustanak, pri borbama na žačku, uspe da pobegne u Jagodinu i da se priključi knezu Milošu i ustanicima. Posle uspešnih pregovora sa Turcima, poslat je u Carigrad kao srpski poslanik na Porti. Umro je u žibutkovcu 23. januara 1820. godine.
ko.je.ko.66 balinda,
IVAN ĐAJA biolog Rođen je 21. jula 1884. godine u Le Havre (Francuska). Studirao je prirodne nauke i doktorirao u Parizu. Profesor Univerziteta u Beogradu, osnivač prve katedre fiziologije u našoj zemlji, član Srpske akademije nauka. Jedan od osnivača hipotermije. Napisao je prvi udžbenik fiziologije kod nas (Osnovi fiziologije). Poznat je u svetu po eksperimentalnim prilozima i teorijskim postavkama u oblasti energetike životinja. Glavna dela: Osnovna biološka energija i energetika kvasa, Od života do civilizacije, Biološki listići, Putopisi i dr. Bavio se i beletristikom. Umro je u Beogradu 1. oktobra 1957. godine.
ko.je.ko.67 balinda,
DIMITRIJE MATIĆ državnik Rođen je 18. avgusta 1821. godine u Rumi. Posle Liceja u Kragujevcu studirao je u Nemačkoj. Doktor prava i filozofije, profesor Liceja u Beogradu, narodni poslanik i predsednik Narodne skupštine (1878). Ministar prosvete (1859, 1868-1872), pravde (1878-1879) i spoljnih poslova Srbije (1869-1872), član Državnog saveta. Ustanovio je učiteljsku školu u Srbiji. Poznata su mu dela: Javno pravo Srbije, Načela umnog i državnog prava i dr. Umro je u Beogradu 17. oktobra 1884. godine.
ko.je.ko.68 balinda,
IVAN JUGOVIĆ profesor Rođen je 23. oktobra 1775. godine u Somboru. Kršteno ime Jovan Savić. Prava je završio u Pešti. Pravnik, profesor latinskog jezika, lingvist. Prelazi u ustaničku Srbiju (1805). Najpre je pisar a zatim i sekretar u Praviteljstvujuščem sovjetu. Kada je ustanovljena Velika škola, postavljen je za prvog profesora. Poslanik Srbije u Rusiji (1808-1810), Austriji i Turskoj, popečatelj prosvete (1811-1813). Kada je napustio Srbiju, videći njenu propast, prešao je u Austriju. Umro je u Velikom Bečkereku (Zrenjanin) 7. novembra 1813. godine.
ko.je.ko.69 balinda,
VUKIĆ M. MIĆOVIĆ hemičar Rođen je 1. januara 1896. godine u Barama Kraljskim (kod Andrijevice). Profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Objavio je brojne rasprave i članke u srpskim i stranim naučnim časopisima, najviše iz organske hemije. Sa M. Mihailovićem je objavio monografiju Lithium Aluminium Hydride in Organic Chemystry. Umro je u Beogradu 19. januara 1981. godine.
ko.je.ko.70 balinda,
PAUN JANKOVIĆ BAĆA političar Rođen je 1808. godine u Mihajlovcu (kod Negotina). Školovao se u Rusiji. Posle propasti Srbije (1813) izbegao je u Rusiju, a pri povratku, posle Drugog srpskog ustanka, postaje sekretar kneza Miloša. Ministar prosvete i pravde (1842-1847) i finansija (1848-1852). Izdao je prvi zakon o školstvu u Srbiji, a bavio se i pesništvom. Zbog učešća u Tenkinoj zaveri protiv kneza Aleksandra Karađorđevića osuđen je na smrt, pa pomilovan. Umro je u Smederevu 13. jula 1865. godine.
ko.je.ko.71 balinda,
STANIŠA MARKOVIĆ MLATIŠUMA oberkapetan Rođen je 1664. godine u Bjelopavlićima (Crna Gora). Stupio je u vojsku Evgenija Savojskog. Kada su Austrijanci očistili jedan deo Srbije od Turaka (1718-1739), postao je u Kragujevcu oberkapetan, zapovednik kragujevačke nahije. U Drugom austro-turskom ratu istakao se kao komandant "Albanaca i Klementina". Podigao je manastir Draču pored Kragujevca. Umro je u zatvoru u Osijeku 1741. godine.
ko.je.ko.72 balinda,
PAVLE JULINAC diplomat i književnik Rođen je oko 1730. godine u Segedinu. Oficir, istoričar i diplomata koji je održavao vezu između Rusije i Srba u Ugarskoj. Ruski konzul u Napulju (1781). Napisao je kratku istoriju srpskog naroda (Kratkoe vvetrenie v istorii proishoždenia slaveno-serbskago naroda, 1765) u kojoj su iznete privilegije Srba u Austriji iz 1690. i 1695. sa ukazima dvorske kancelarije od 1743. i potvrđenim privilegijama carice Marije Terezije. Preveo je čuveni Marmontelov filozofsko-istorijski roman Velizar (1777). Umro je u Beču 1785. godine.
ko.je.ko.73 balinda,
MILAN ĐURIĆ prota Rođen je 9. marta 1844. godine u Zaovinama. Prota. Za vreme bombardovanja Beograda 1862. sa jednom četom patriota jurišao je na Varoš-kapiju. Istakao se u ratovima sa Turcima (1876-1878). Organizator srpskih dobrovoljačkih jedinica za pomoć hercegovačkim ustanicima. Učestvuje u oba balkanska rata. Njegovom zaslugom srpska vojska je zauzela Sandžak bez borbe. Jedan je od osnivača Radikalne stranke. Posle atentata na kralja Milana osuđen je na 20 godina robije, ali je posle kraćeg izdržavanja kazne amnestiran. Učestvovao je u Prvom svetskom ratu. Teško bolestan prelazi preko Albanije. Umro je u Rimu 30. aprila 1917. godine.
ko.je.ko.74 balinda,
NIKOLA čIVKOVIĆ građevinar Rođen je 1792. godine u Vodnom (Grčka). Poznat pod imenom Hadži-Neimar. Prvi arhitekt u oslobođenoj Srbiji kneza Miloša Obrenovića, autor prvih javnih građevina Srbije. Pokušao je da da nov pravac arhitekturi, nazvan istočnjački. Glavne su mu građevine: Konak knjeginje Ljubice, Knežev konak (u Topčideru), zgrada ministarstva (danas Državni statistički zavod) i kasarna. žuvena je bila njegova Đumrukana (carinarnica) na savskom pristaništu, srušena u Drugom svetskom ratu. Umro je u Beogradu 1870. godine.
ko.je.ko.75 balinda,
MILAN Đ. MILIĆEVIĆ književnik Rođen je 4. juna 1831. godine u Ripnju. Završio je bogosloviju. Bibliotekar Narodne biblioteke, sekretar Ministarstva prosvete, pomoćnik ministra unutrašnjih dela, narodni poslanik, predsednik Srpske kraljevske akademije. Jedan od najplodnijih pisaca u novoj srpskoj književnosti. Napisao je preko 100 knjiga i objavio velik broj prevoda, članaka i rasprava, iz etnologije, istorije i književnosti. Najznačajnija su mu dela: Pomenik znamenitih ljudi u srpskom narodu novijeg doba, Kneževina Srbija, Kraljevina Srbija, Karađorđe u govoru i tvoru, čivot Srba seljaka, Opštine u Srbiji, Knez Miloš u pričama, te zbirke pripovedaka: Zimnje večeri, Letnje večeri i dr. Uređivao je pedagoški list Škola i napisao niz pedagoških knjiga. Umro je u Beogradu 4. novembra 1908. godine.
ko.je.ko.76 balinda,
NIĆIFOR DUžIĆ istoričar Rođen je 21. novembra 1832. godine u Lugu (na Trebišnjici). Završio je Bogosloviju i Veliku školu u Beogradu, a studirao je i u Parizu. Arhimandrit. Učestvovao je u ratovima protiv Turaka u Hercegovini i Crnoj Gori (1861-1862). Prešao je u Srbiju i nastavio borbu, prikupljajući dobrovoljce, te kao vođa dobrovoljačkih četa učestvuje u Srpsko-turskom ratu (1876-1878). žlan Srpskog učenog društva. Objavio je devet knjiga sa naslovom Književni radovi. Svoju celokupnu imovinu ostavio je Srpskoj akademiji nauka za nagrađivanje istorijskih dela. Umro je u Beogradu 21. februara 1900. godine.
ko.je.ko.77 balinda,
MILORAD DRAŠKOVIĆ političar Rođen je 29. marta 1873. godine u Polomu (Šumadija). Pravne nauke završio je u Beogradu. Prevrat od 1903. stavlja ga na političku scenu. Od 1905. više puta je ministar narodne privrede (1905-1906), građevina (1914-1917), saobraćaja (1919-1920) i unutrašnjih dela (1921). U najtežim danima u Prvom svetskom ratu, dva puta prelazi Albaniju. Putuje preko blokiranog mora u Afriku, Korziku, Francusku, Švajcarsku. Pregovara sa visokim stranim i domaćim političarima o budućnosti Srbije i o ujedinjenju južnih Slovena. Objavio je nišku vladinu izjavu o ciljevima rata: oslobođenje i ujedinjenje svih južnih Slovena. Bio je ministar unutrašnjih dela u vladi koja je izdala Obznanu, kojom su suspendovani i sindikat i komunistički pokret. Pao je kao žrtva atentata u Delnicama 21. jula 1921. godine.
ko.je.ko.78 balinda,
MILAN BUDISAVLJEVIĆ pripovedač Rođen je 16. marta 1874. godine u Vrelu (kod Korenice). Studirao je u Zagrebu. Profesor, urednik Brankovog kola. U svojim pripovetkama opisivao je veoma težak život u Lici i dalmatinskom Zagorju. Poznate su mu zbirke pripovedaka Bijedni ljudi i Tmurni dnevi, kao i rasprava Ilijada u ogledalu kosovskih pjesama. Umro je u Sremskim Karlovcima 21. februara 1928. godine.
ko.je.ko.79 balinda,
KONSTANTIN BRANKOVIĆ filozof Rođen je 20. maja 1814. godine u Novom Sadu. Profesor Liceja u Beogradu, jedan od osnivača Društva srpske slovesnosti. Poznat kao pisac filozofskih dela i udžbenika. Glavna su mu dela: Logika (mala i velika), Prirodoslovlje, Osnovno mudroslovlje i Pedagogija. Umro je u Beogradu 22. novembra 1865. godine.
ko.je.ko.80 balinda,
KONSTANTIN BOGDANOVIĆ književni kritičar Rođen je 2. marta 1811. u Rumi. Studirao je filozofiju i prava u Pešti. Za vreme burne 1848. godine sekretar patrijarha i urednik Vesnika. žlan Društva srpske slovesnosti. Pisao je članke iz književnosti, istorije, pravnih i društvenih nauka, a najpoznatija je njegova Istorija srbskog ustava. Umro je u Novom Sadu 29. aprila 1854. godine.
ko.je.ko.81 balinda,
MILAN KAPETANOVIĆ arhitekta Rođen je 30. septembra 1859. godine u Beogradu. Diplomirao je na Tehničkom fakultetu Velike škole u Beogradu, gde je kasnije bio profesor. Projektovao je mnoge zgrade koje su i danas ukras Beograda. Bio je i ministar narodne privrede (1911-1912) i građevina (1918) u Kraljevini SHS. Umro je u Beogradu 26. jula 1934. godine.
ko.je.ko.82 balinda,
POP DUKLjANIN sveštenik čiveo je u XII veku. Sveštenik iz Bara. Sačuvan je njegov Letopis popa Dukljanina, poznat i pod nazivom Barski rodoslov, napisan krajem XII veka. U njemu iznosi podatke za srpsku i hrvatsku prošlost do sredine XII veka, kao i istoriju dukljanskih vladara od X do XII veka.
ko.je.ko.83 balinda,
STEVAN VLADISLAV KAĆANSKI pesnik Rođen je 24. decembra 1830. godine u Sentomašu (danas Srbobran). Studirao je prava u Jegri i Zagrebu. Pravnik, profesor, novinar. Poznat pod imenom Stari Bard. Počasni član Srpskog učenog društva. Istaknut srpski borac u ratu sa Mađarima (1848-1849), za autonomnu Srpsku Vojvodinu, slavan kao pisac himne "Gde je srpska Vojvodina". Za vreme Prvog srpsko-turskog rata (1877) dolazi sa dobrovoljcima okupljenim u čuvenom "Vojvođanskom koru", na čelu sa proslavljenim generalem Đorđom Stratimirovićem. Osnovao je i uređivao list Velika Srbija, koji je bio glasilo ultranacionalnih ljudi. Preko tog lista napadao je proaustrijsku politiku kralja Milana, zbog čega je bio osuđen na godinu dana zatvora. Izdavao je i uređivao i list Srpska nezavisnost. Pisao je isključivo rodoljubive, patriotske pesme (zbirka Od Balkana do Adrije), među kojima su čuvene: "Hej, trubaču s bojne Drine", "Noćnica", "Na Srbobranu", "Sa Avale oro klikće", te je bio perjanica ondašnjih širokih narodnih slojeva. Umro je u Beogradu 5. maja 1890. godine.
ko.je.ko.84 balinda,
DIMITRIJE BAžEVIĆ slikar Rođen je početkom XVIII veka. Pripadnik prvog kruga znamenitih baroknih crkvenih ikonopisaca među Srbima. Osim ikona i grafika, izradio je i nekoliko ikonostasa (Beočin, Jazak, Krušedol), od kojih je najznačajniji u Nikolajevskoj crkvi u Zemunu. Umro je 1762. godine.
ko.je.ko.85 balinda,
ARSENIJE ARSA TEODOROVIĆ slikar Rođen je 1767. godine u Perlezu. Učitelj, slikarstvo uči kod zanatlija u Sremu i Banatu. Najznačajniji srpski slikar na početku XIX veka. Učio je slikarstvo u Beču i pripadao klasicizmu. Izradio je oko hiljadu ikona po crkvama u Vojvodini i Slavoniji. Slikao je i brojne portrete istorijskih ličnosti (Dositeja, G. Bozitovca i dr.). žuvena je njegova istorijska kompozicija Stefan Štiljanović deli hranu sirotinji. Umro je u Novom Sadu 13. februara 1826. godine.
ko.je.ko.86 balinda,
DRAGUTIN SUBOTIĆ lektor Rođen je 11. oktobra 1887. godine u Ramaći (Gruža). Studirao je u Beogradu a doktorirao je u Minhenu. Lektor za srpskohrvatski jezik i književnost na Univerzitetu u Londonu. Pored mnogobrojnih članaka o englesko-srpskim kulturnim i političkim odnosima, izdao je na engleskom Srpsku gramatiku i opsežnu studiju Jugoslovenske narodne pesme, te je mnogo doprineo upoznavanju i zbližavanju srpskog i britanskog naroda. Umro je 1950. godine.
ko.je.ko.87 balinda,
NIKOLA NEŠKOVIĆ ikonopisac Rođen je 1720. godine u Požarevcu. Radio je uglavnom u srpskoj modernoj umetnosti. žuven je njegov Autoportret (u Narodnom muzeju u Beogradu), kao i ikonostas u manastiru Krušedolu. Umro je u Vršcu 1775. godine.
ko.je.ko.88 balinda,
ILARION RUVARAC istoričar Rođen je 1. septembra 1832. godine u Sremskoj Mitrovici. Kršteno ime mu je Jovan. Studirao je prava u Pešti. Arhimandrit manastira Grgetega, profesor i rektor karlovačke Bogoslovije. Osnivač srpske kritičke istorijske škole, član Srpske kraljevske akademije. Bavio se političkom i crkvenom istorijom, proučavao je letopise, rodoslove i stare spise. Glavna dela su mu: O pećkim patrijarsima od Makarija do Arsenija III (1557-1690), Kraljice i carice srpske, Montenegrina (prilozi istoriji Crne Gore), O knezu Lazaru i dr. Umro je u manastiru Grgetegu 8. avgusta 1905. godine.
ko.je.ko.89 balinda,
PAVLE SOLARIĆ književnik Rođen je 27. jula 1779. godine u Velikoj Pisanici (kod Bjelovara). Prosvetitelj, lingvista, arheolog, geograf i pesnik. Sekretar lorda Gilforda, guvernera Cejlona. Napisao je prvu geografiju na srpskom jeziku, Novo graždansko zemljeopisanije (1804), veliko delo sa 37 karata. Bavio se filozofijom i prevodio filozofska dela sa nemačkog. Poznata su njegova dela: Ieroglifika, Rimljani slavenstvovašči, Bukvar slavenskij triazbučnij. Pisao je i poeziju koja je posmrtno štampana, a izdao je i Mezimca Dositeja Obradovića. Umro je u Mlecima 6. januara 1821. godine.
ko.je.ko.90 balinda,
BRANISLAV KOJIĆ arhitekta Rođen je 24. maja 1899. godine u Smederevu. Profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Objavio je više stručnih radova, projektovao brojne privatne i javne zgrade. Među njima su i Umetnički paviljon na Kalemegdanu, zgrada Borbe itd. Glavna dela: Stara gradska i seoska arhitektura u Srbiji, Poljoprivredne zgrade, Seoska arhitektura i rurizam i više univerzitetskih udžbenika. Umro je u Beogradu 26. jula 1987. godine.
ko.je.ko.91 balinda,
NIKOLA SMILjANIĆ vojvoda Rođen je oko 1760. godine u Badovincima (Mačva). Prota. Sa četom koja nije nikada imala više od sto ljudi borio se po Kitogu, u to vreme pod gustom šumom, kroz koji su prolazili glavni putevi sa Drine i iz Šumadije za Mačvu i Kolubaru. Kada je turska vojska razbijena na Mišaru (1806), zaprečio je balvanima puteve i uz pomoć vojvode Miloša Pocerca i Stojana župića i nešto pojačanja koje je dobio od Karađorđa, načinio pokolj među Turcima koji su bežali prema Bosni. Istakao se u boju na Ravnju (1813). Posle propasti napustio je Srbiju, ali se vraća 1815, ponovo dočekuje Turke u Kitogu i učestvuje u boju na Dublju. Preminuo je iznenada pred sam Božić u Belotiću 1815. godine.
ko.je.ko.92 balinda,
JELISAVETA NAžIĆ arhitekta Rođena je 31. decembra 1878. godine u Beogradu. Diplomirala je na arhitektonskom odseku Velike škole u Beogradu. Prva žena graditelj u Srbiji. Njena su dela: osnovna škola kraj Saborne crkve, crkva Aleksandra Nevskog, prva bolnica za tuberkulozne na Vračaru i mnoge porodične zgrade u Beogradu. Umrla je u Dubrovniku 6. maja 1955. godine.
ko.je.ko.93 balinda,
DRAGOLJUB DRAčA PAVLOVIĆ istoričar Rođen je 16. juna 1866. godine u Knjaževcu. Filozofiju je studirao u Beogradu, a doktorirao je u Tibingenu. Profesor Univerziteta u Beogradu, uspešan političar, prvi predsednik Narodne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1919). žlan Srpske kraljevske akademije. Napisao je više zapaženih istorijskih dela: Ličnost u istoriji, Istorizam i racionalizam, Srbija i srpski pokret u Ugarskoj 1848/49. godine, Požarevački mir (1718), Srbija za vreme poslednjeg Austro-turskog rata (1788-1791), O borbi za nacionalitet ugarskih Srba u 1848. i 49. godini i dr. Umro je u Beogradu 3. aprila 1920. godine.
ko.je.ko.94 balinda,
BORISLAV BORA KOSTIĆ šahista Rođen je 24. februara 1887. godine u Vršcu. Studirao je ekonomiju u Budimpešti, bio nastavnik šaha na Vojnoj akademiji u Buenos Ajresu, šahovski instruktor u Americi, ambasador jugoslovenskog šaha. Međunarodni uspeh postigao je najpre na turnirima u San Remu i Karlovim Varima (1911), a njegove "zlatne godine" su turniri u žikagu (pobedio je ispred Laskera) i Njujorku (odmah iza Kapablanke, bez poraza), 1918-1919. Bio je član jugoslovenske ekipe na predratnim olimpijadama i odmah posle rata. Umro je u Beogradu 3. novembra 1963. godine.
ko.je.ko.95 balinda,
PETAR KONJOVIĆ kompozitor Rođen je 5. maja 1883. godine u žurugu (Bačka). Posle Učiteljske škole u Somboru studira na Konzervatorijumu u Pragu. Profesor i rektor Muzičke akademije u Beogradu. Upravnik pozorišta u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Novom Sadu. Upravnik Muzikološkog instituta SANU, član Srpske akademije nauka. Najznačajniji srpski operski kompozitor i istaknut kompozitor solo-pesama. Značajne su mu opere Vilin veo, Knez od Zete, Koštana i Seljaci, zbirka solo-pesama Moja zemlja, kao i studija Knjiga o muzici. Umro je u Beogradu 1. oktobra 1970. godine.
ko.je.ko.96 vesna,
U senci izborne trke Srbi i ove godine proslaviše svetog Nikolu, najpopularnijeg sveca i najrasprostranjeniju krsnu slavu u ovim krajevima. Očekujući da neko ko bolje od mene poznaje istoriju pravoslavlja, srpske običaje i kulturu napiše par reči životu i legendama vezanim za ovu ličnost, okasnih sa prilogom. ;) Pretpostavljam da ima korisnika kojima bi ovo bilo interesantno i novo. _________________________________________________________________________ SVETI NIKOLA arhiepiskop mir-likijski - čudotvorac Sveti Nikola je rođen u gradu Patari, u oblasti Likiji (Mala Azija), na obali Crnog mora, od oca Teofana i majke None, u vreme rimskog cara Valerijana. Od malena je pokazivao neobične duševne darove te je pod patronatom svog strica, mirskog episkopa, detinjstvo i mladost proveo pomažući sirotinju i čineći dobra dela. Nakon smrti svog strica nasledio ga je na položaju i obavljao dužnost episkopa dok nije dopao u tamnicu cara Dioklecijana u velikoj hajci na hrišćane. Oslobođen je pri opštoj amnestiji za vladavine cara Konstantina nakon čega je postao član Vaseljenskog sabora. čivot svetog Nikole prepun je priča o njegovom čudotvorstvu, isceliteljskim sposobnostima i dobročinstvu. Ipak, najviše se predanja vezuju za njegovu 'silu na moru' jer je mnogo puta smirivao oluje i spasavao brodove i putnike. Doživeo je duboku starost, upravljao crkvom i širio veru punih 58 godina, do 345. kada je umro 6. decembra. Sahranjen je u sabornoj crkvi mirlikijske mitropolije. Vekovima su bolesnici iz najudaljenijih krajeva dolazili na grob svetog Nikole očekujući isceljenje. Među njima i mnogo starih Slovena kod kojih je bio uvažavan još za života čime se i može objasniti činjenica da je krsna slava ovog sveca najrasprostranjenija među preostalim svečarima. U XI veku Turci su izvršili invaziju na sve oblasti istočnog rimskog carstva u Aziji, rušeći crkve, spaljujući mošti svetaca i proganjajući hrišćanski živalj. Legenda kaže da se tada jednom pobožnom svešteniku u Bariju (mnogo crkve u donjoj Italiji su tada potpadala pod carigradsku patrijaršiju) u snu javio sveti Nikola tražeći da se njegove mošti prenesu u Bari. Građani Barija natovare tri lađe žitom, preruše kaluđere u mornare i krenu u istočne krajve da prodaju žito i donesu telo. 8. maja 1096. godine mošti svetog Nikole su položene u crkvu svetog Jovana Preteče, a posle tri godine Barani su podigli velelepnu crkvu i u nju preneli mošti. žitav hram svetog Nikole je posrebrio srpski kralj Stefan Dečanski jer je njemu ovaj čudotvorac povratio vid (kako stoji u njegovom životopisu). * * * Spomen na dan smrti svetog Nikole slavi se 19. decembra (6. decembar) kao Zimski sveti Nikola, a 22. maj (5. maj), dan prenosa njegovih moštiju kao Letnji sveti Nikola. Iz svoje paganske religije Sloveni su na svetog Nikolu preneli ulogu gospodara i zaštitnika pomoraca. Nekada se na svim hrišćanskim lađama nalazila ikona svetog Nikole, a on se naročito praznovao duž Jadranskog i Sredozmenog mora. Kažu da su ga poštovali čak i turski lađari. Uoči svetog Nikole, oko 4 posle podne, svaka bi lađa, ma gde bila, stala i bacila sidro. Na sam dan slave svi lađari bi se lepo obukli, istakli zastave, pucali iz topova i nakon molitve svom zaštitniku, ceo dan slavili. Plovidba bi se nastavljala sutradan. Srpsko parobrodsko društvo takođe je slavilo svetog Nikolu a to je bila i krsna slava Miloša Obrenovića. Po narodnom verovanju, nakon što sveti Aranđeo preuzme dušu umrlog, sveti Nikola je prevozi na onaj svet. ____________________________________________________________________________
ko.je.ko.97 milan, -> #96, vesna
> Od malena je pokazivao neobične duševne darove te je pod > patronatom svog strica, mirskog episkopa, detinjstvo i mladost proveo > pomažući sirotinju i čineći dobra dela. Nakon smrti svog strica > nasledio ga je na položaju i obavljao dužnost episkopa dok nije dopao > u tamnicu cara Dioklecijana u velikoj hajci na hrišćane. Oslobođen je > pri opštoj amnestiji za vladavine cara Konstantina nakon čega je postao > član Vaseljenskog sabora. > > čivot svetog Nikole prepun je priča o njegovom čudotvorstvu, > isceliteljskim sposobnostima i dobročinstvu. Ipak, najviše se > predanja vezuju za njegovu 'silu na moru' jer je mnogo puta smirivao > oluje i spasavao brodove i putnike. U rupi između pasusa nedostaje najvažniji detalj iz života Arhiepiskopa grada Mir u Likiji. Kao član Prvog Vaseljenskog Sabora 324-325 u nastupu "dobročestivosti" udario je rukom (tj. ošamario) jeretika Arija, poznatog po tome što je tvrdio da je Hristos čovek a ne Bog i da je samo nalik na Boga oca. Nikola je bio odstranjen sa Sabora ali su se sa najvišeg mesta javili posrednici. Nekolicini prvih arhijereja na Saboru su se javili Hristos i Bogorodica koji su preneli svoje "blagovoljenje" spram Nikole. Posle posredovanja sa ovako visokog mesta izbora nije bilo - Arije je najuren, a Sabor se završio ustanovljenjem hrišćanske ortodoksije kako ju je, nasuprot Ariju, definisao Nikola - Hristos je Bog i tačka! Pl poz M
ko.je.ko.98 balinda, -> #96, vesna
>> Doživeo je duboku starost, upravljao crkvom i širio >> veru punih 58 godina, do 345. kada je umro 6. decembra. A ja čuh, preko TV-a, da je umro 343. godine???
ko.je.ko.99 balinda,
čARKO SAVIĆ operski pevač Rođen je 20. avgusta 1861. godine u Zemunu. Osnivač beogradske Opere na bulevaru (1909), snažan bas. Studirao je u Beču, a afirmisao se kao prvi srpski operski pevač u glavnim muzičkim centrima Evrope. Pisao je i muzičke rasprave, a najpoznatije njegovo delo je Der Njeg zum freien Ton. Posle Prvog svetskog rata radio je kao vokalni pedagog u Njujorku i žikagu. Umro je u Americi, u žikagu 18. januara 1930. godine.
ko.je.ko.100 balinda,
SINIŠA TASOVAC lekar Rođen je 27. septembra 1899. godine u Nišu. Profesor Univerziteta u Beogradu, upravnik Ginekološko-akušerske klinike u Beogradu, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Objavio je znatan broj radova iz ginekologije i akušerstva na srpskom i francuskom jeziku. Umro je u Beogradu 26. jula 1960. godine.