ko.je.ko.222vstan,
-> #218, veca>To je tvoje, subjektivno, misljenje, rekla bih da bj. ne radi po
>tom principu.
Da bj. ne radi po tom principu ne bi mogao tako nesto ni da napise !
Izgleda da je tekst preuzet iz neke problematicne literature ?
ko.je.ko.223novim,
-> #221, vitez.koja" smatraj se lično odgovornim :)
profi-killer, a? :)))
ko.je.ko.225balinda,
RADIž BOčIĆ
despot
Kao srpski vojvoda sa vojskom prelazi oko 1500. u Ugarsku, gde su Srbima data
sva prava uz obavezu da brane južnu granicu zemlje od Turaka. Kao zapovednik
šajkaške flote na Dunavu, poznat je njegov uspešan pohod na Kladovo, Vidin i
Nikopolj (1525). U boju sa Turcima kod Manđelosa razbio je Ferhad-pašinu vojsku
koja je brojala oko 15.000 boraca. Učestovao je u bici na Mohaču (1526), a
zatim je potukao Turke kod Petrovaradina i Titela. U borbi za ugarski presto
bio je pristalica Jovana Zapolje koji ga je, kada je došao na vlast, imenovao
za srpskog despota (1527). Umro je 1528. godine.
ko.je.ko.226balinda,
VLASTIMIR VIŠESLAVIĆ
knez
Potiče iz porodice kneza Višeslava. Srpski knez iz sredine IX veka. Sa uspehom
je vodio trogodišnji rat protiv Bugara, koje je predvodio han Presijam. Nove
bugarske napade odbijali su njegovi sinovi Mutimir, Strojimir i Gojnik.
ko.je.ko.227balinda,
ATANASIJE GERESKI
dobrotvor
Rođen je 1810. godine u žereviću (Srem). Skoro pola veka je proveo kao jedan od
viđenijih trgovaca u Odesi. Baveći se trgovinom, postao je veoma imućan i
ugledan. Svoju imovinu namenio je za prosvetne svrhe srpskom narodu i za
duhovni razvitak mladeži srpske. Umro je u Novom Sadu 1885. godine.
ko.je.ko.228balinda,
STEVAN TODOROVIĆ
slikar
Rođen je 13. aprila 1832. godine u Novom Sadu. Studirao je filozofiju i
slikarstvo u Beču i Minhenu. Nastavnik crtanja na Velikoj školi, jedan od
osnivača Narodnog pozorišta u Beogradu (gde je bio i glumac) i Beogradskog
pevačkog društva. U Beogradu je imao besplatnu školu za slikanje, pevanje i
gimnastiku. Kao slikar radio je ikonostase, kompozicije iz nacionalne istorije
i portrete poznatih istorijskih ličnosti. Za pola veka izradio je oko 800
slika, od kojih oko 300 portreta i oko 500 ikona. Umro je u Beogradu 11. maja
1925. godine.
ko.je.ko.229balinda,
PETRONIJE ŠIŠA
vojvoda
Rođen je u drugoj polovini XVIII veka u Starom Vlahu (Hercegovina). U Prvom
srpskom ustanku prešao je u Srbiju. Učestovao je u svim bojevima oko Starog
Vlaha i Užica. U bici na Ravnju (1813) odolevao je u šancu 17 dana silnoj
topovskoj vatri i turskim jurišima i omogućio povlačenje rasutoj srpskoj vojsci
ka Savi. Na kraju, kada im je nestalo municije, dočekivali su Turke na nož i
kundak dok nisu svi izginuli.
ko.je.ko.230balinda,
VELIMIR čIVOJINOVIĆ MASSUKA
književnik
Rođen je 4. decembra 1886. godine u Velikoj Plani. Pesnik, pozorišni radnik,
dramski pisac, pripovedač i prevodilac sa više svetskih jezika. Uređivao je
više listova i časopisa, bio je upravnik i režiser u Narodnom pozorištu u
Beogradu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu i u Lajpcigu. Posle
Drugog svetskog rata direktor Drame u niškom pozorištu. Pored prevoda
Šekspirovih dela i drama i stihova drugih pisaca, značajne su i njegove zbirke
pesama Odblesci u vodi i Stihovi, pripovetke Na tragu, drame žovek snuje i
Stanica, knjige kritika i studija: Među savremenicima, Utisci i razmatranja, Iz
književnosti i pozorišta i dr. Umro je u Beogadu 24. avgusta 1974. godine.
ko.je.ko.231balinda,
BRANIVOJ JOVANOVIĆ
vojvoda
Rođen je 23. aprila 1883. godine u Kiseljevu (kod Požarevca). Odmah posle
svršene Vojne akademije, onako mlad oficir, krenuo je preko srpsko-turske
granice u borbu za oslobođenje Južne Srbije i Makedonije. Istakao se junaštvom
u čuvenoj bici kod želopeka, sa nesravnjivo brojnijom turskom silom. To mu je
donelo naziv vojvode (i ime "Vojvoda Brana"). Poginuo je u borbi sa turskom
vojskom, opkoljen u selu Petraljici (kod Kumanova) 25. maja 1905. godine.
ko.je.ko.232balinda,
STEFAN KNEčEVIĆ
vladika
Rođen je 15. juna 1806. godine u Očestovu (kod Knina). Arhimandrit manastira
Krke, dalmatinski episkop. Veliki srpski patriota i borac za narodna prava
srpskog naroda u Austro-Ugarskoj. Počasni doktor Univerziteta u žernovici. Umro
je u Dubrovniku 28. januara 1890. godine.
ko.je.ko.233balinda,
PAUN MATEIĆ
vojvoda
Rođen je u Meljnicama (kod Petrovca na Mlavi). U Prvom srpskom ustanku
Karađorđe ga postavlja za buljubašu, a potom za vojvodu mlavskog. Naročito se
istakao u boju na Kamenici. Bio je jedini vojvoda koji je pritekao u pomoć
Stevanu Sinđeliću. Učestvovao je gotovo u svim bojevima na Deligradu, na Moravi
i Timoku. Branio je prelaz preko Morave kod Kuliča (1813). Posle propasti
ustanka sa vojvodama napušta Srbiju, ali se vraća 1815. i učestvuje u Drugom
srpskom ustanku. Umro je u Meljnicama 1815. godine.
ko.je.ko.234balinda,
SAVA MRKALJ
kaluđer
Rođen je 1783. godine u Sjeničaku (kod Karlovca). Učitelj i kaluđer. Objavio je
čuvenu knjigu o srpskoj azbuci Salo debeloga jera libo azbukoprotres koja je
prethodila Vukovoj jezičkoj reformi. U Palinodiji se delimično odrekao svoje
grafičko-ortografske reforme. Umro je u Beču 1833. godine.
ko.je.ko.235balinda,
MIHAILO PETROVIĆ
avijatičar
Rođen je 1884. godine. Vazduhoplovni narednik, pilot srpske vojske. Prvi
avijatičar u svetu koji je poginuo u ratnoj akciji, u Prvom balkanskom ratu
protiv Turaka, pri vršenju borbenog zadatka, u izviđanju nad Skadrom pod
srpskom opsadom. Stradao je nad aerodromom Barbaluš 7. marta 1913. godine.
ko.je.ko.236balinda,
ĐORĐE PROTIĆ
političar
Rođen je oko 1793. godine u Beloj Crkvi. Služio je u sudskoj struci, član
srpske deputacije prilikom zaključivanja Jedrenskog mira (1829). Predsednik
beogradskog suda i jedno vreme član Državnog saveta. Ministar unutrašnjih dela,
predstavnik knežev i ministar inostranih dela (1839-1842). Posle pada kneza
Mihaila, a na zahtev i Porte i Saveta, našao se u izgnanstvu. Umro je u
Beogradu 25. novembra 1857. godine.
ko.je.ko.224balinda,
DOBROSAV RUčIĆ
političar
Rođen je 1854. godine u žačku. Studirao je prirodne nauke u Cirihu, Minhenu i
Jeni. Kao napredni radikal bio je više puta hapšen i osuđivan od autoritarnih
režima. U radikalskim vladama zauzimao je položaj ministra prosvete i crkvenih
poslova (1903), a bio je i državni savetnik. Radio je kao dvorski bibliotekar.
Za vreme Prvog svetskog rata je interniran. Objavio je veći broj književnih i
naučnih radova. Umro je u Kruševcu 13. oktobra 1918. godine.
ko.je.ko.237dcolak,
-> #235, balinda│ Rođen je 1884. godine. Vazduhoplovni narednik, pilot srpske vojske. Prvi
│ avijatičar u svetu koji je poginuo u ratnoj akciji, u Prvom balkanskom ratu
│ protiv Turaka, pri vršenju borbenog zadatka, u izviđanju nad Skadrom pod
│ srpskom opsadom. Stradao je nad aerodromom Barbaluš 7. marta 1913. godine.
Radi informisanosti, pilot je ispao iz stolice :)
Sledge DAMMIR!
ko.je.ko.238wizard,
Dr Danilo č. Marković
Redovni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u
Beogradu. Svojim radovima i univerzitetskom pedagoškom
aktivnošću spada u poznate i priznate poslenike u oblasti
socioloških nauka.
Napisao je veliki broj naučnih i stručnih radova (preko šest
stotina bibliografskih jedinica). Autor je 24 knjige, od kojih
je sam napisao 16, a u saradnji sa drugim autorima osam.
Radovi profesora D. č. Markovića objavljeni su u preko 80
časopisa i zbornika radova, u Jugoslaviji i u drugim zemljama
(žehoslovačkoj, Nigeriji, DDR, Rusiji, Indiji). Neki radovi su
objavljeni na više jezika.
Održao je veliki broj predavanja na univerzitetima u Jugoslaviji
i drugim zemljama (Bugarskoj, Poljskoj, Mađarskoj, SSSR,
Francuskoj, Velikoj Britaniji, Rumuniji, DDR). Učestvovao je kao
podnosilac referata u radu većeg broja jugoslovenskih i
međunarodnih naučnih skupova.
Pored obimnog pedagođkog i naučnog rada, dr D. č. Marković
obavljao je niz značajnih funkcija na univerzitetima u Nišu i
Beogradu: dekan Ekonomskog fakulteta u Nišu, dekan Defektološkog
fakulteta u Begoradu, dekan Fakulteta političkih nauka u
Beogradu i dr.
Profesor D. č. Marković je biran: za poslanika Skupštine
Republike Srbije, SR Jugoslavije, člana Vlade, ministra
prosvete i potpredsednika Vlade Republike Srbije.
ko.je.ko.239milan,
-> #238, wizard> Dr Danilo č. Marković
Odakle je, 'leba ti, ova enciklopedijska jedinica?
Pl poz M
ko.je.ko.240bjevdjic,
OTO FON BIZMARK
drzavnik
Rodjen 1815. godine. Nemacki drzavnik; svrsio prava i stupio u
diplomatsku sluzbu; 1851. poslanik u pruskoj Dijeti, zatim pruski
poslanik u Petrogradu 1859. i Parizu 1862; kancelar Prusije postao
1862. i otad neprekidno radio na ujedinjenju Nemacke, krvlju i
gvozdjem, pod okriljem Prusije, a posle i na jacanju nemackog
Rajha; proveo reformu vojske, U savezu sa Austrijom napao
Dansku 1864. i dobio Slezvig, cime je pojacao polozaj Prusije;
posle pobede nad Austrijom 1866, ujedinjuje s Prusijom severne
nemacke drzavice i stvara Severnonemacki savez. Isprovocirao
je nemacko-francuski rat ("Emska depesa"), i blagodareci uspehu
u ratu ujedinio s Prusijom i juzne nemacke drzavice, 18. januara
1871. proglasio Nemacku za carevinu, a Vilhelma I za cara, mada
je vladarima pojedinih drzavica i dalje ostavio suverena prava.
Zatim je nastojao da izoluje Francusku i 1873. sklopio "trojecarski
savez" izmedju Nemacke, Austrije i Rusije, a posle izlaska Rusije
iz saveza ostvario 1882. nov trojni savez izmedju Nemacke, Austrije
i Italije; uspeo je da osvoji za Nemacku neke kolonije (1885) i
da s Rusijom zakljuci pakt bezbednosti. U unutrasnjoj politici
oslanjao se na junkere i krupne kapitaliste, i nastojao da pruski
militaristicki apsolutizam prosiri na celu Nemacku; suzbijao
separatisticke teznje nemackog katolickog juga, zbog cega je
dosao u sukob s katolickom crkvom ("Kulturkampf"); gusio politicke
slobode i radnicki pokret; 1878. izdao protiv socijalista "Izuzetni
zakon", kojim je stavio nemacku socijaldemokratiju van zakona. Zbog
sve vece nepopularnosti i neslaganja s novim carem Vilhelmom II
napustio vlast 1890, posle 28 godina gotovo skoro neogranicene
vladavine. Umro je 1898. godine.
ko.je.ko.241bjevdjic,
VOLFGANG AMADEUS MOCART
kompozitor
Rodjen 1756. godine. Austrijski kompozitor, jedan od najvecih muzickih
stvaralaca; vec u ranom detinjstvu se afirmisao i kao kompozitor i kao
izvodjac na cembalu i drugim instrumentima; veoma plodan, narocito se
istakao u operi, ali je komponovao i veliki broj simfonija, drugih
orkestarskih kompozicija, koncerte za mnoge instrumente, kamernu muziku,
mise, nedovrseni "Rekvijem" i drugo. Dela: opere "Carobna frula", "Cosi
fan tutte", "Figarova zenidba", "Don Huan", "Otmica iz seraja" i drugo.
Svakog leta Mocartovo rodno mesto Salcburg priredjuje u njegovu cast
muzicki festival. Mocart je umro 1791. godine.
ko.je.ko.242bjevdjic,
SERGEJ MIHAJLOVIC AJZENSTAJN
reditelj
Rodjen 1898. godine. Ruski filmski reditelj, jedan od najvecih na svetu,
po profesiji arhitekt; dao osnove filmskoj umetnosti; u pocetku crtao
plakate, zatim bio scenograf i pozorisni reditelj-avangardist; na filmu
poceo 1923. kao montazer; snimio svega 9 filmova (prikazivano 8) i
napisao knjige "Filmsko osecanje" i "Filmski oblik"; tvorac teorije o
vertikalnoj i horizontalnoj montazi i teorije asinhroniteta; svojim
filmovima (narocito u doba nemog filma) i teoretskim postavkama dao
neprocenjiv prilog oblikovanju filmskog izrazajnog jezika; izvrsio
ogroman uticaj na razvoj filma u svetu. Filmovi: "Strajk" (1924),
"Oklopnjaca Potemkin" (1925), "Oktobar" (1927), "Staro i novo" (1929),
"Sentimentalna romansa" (u Francuskoj), "Da zivi Meksiko" (1933),
"Aleksandar Nevski" (1938), "Ivan Grozni" (I deo, 1943-44, II deo
1946). Umro kao je profesor Filmske akademije u Moskvi 1948. godine.
ko.je.ko.243bjevdjic,
DZDRDZ GORDON BAJRON
pesnik
Rodjen 1788. godine. Veliki engleski pesnik, romanticar i pesimist;
olicavao slobodan ljudski duh u pobuni protiv poretka i okvira ondasnjeg
drustva, pa otud njegov veliki uticaj i popularnost kod naroda na
kontinentu Evrope koji su bili pod jarmom tudjinskog ili domaceg
despotizma. Uvredjen napustio Englesku 1816. i nastanio se u Italiji,
gde je ispevao svoja najveca pesnicka dela: "Cajld Herold", "Kain",
"Manfred i Don Zuan"; 1823. otisao u pomoc grckom narodu, koji se
borio za svoje oslobodjenje od Turaka, ali smrt ga je sprecila da
uzme ucesca u borbi. Umro je u Misolongiju, u Grckoj 1824. godine.
ko.je.ko.244bjevdjic,
RENE DEKART
filozof
Rodjen 1596. godine. Francuski filozof, matematicar i fizicar, jedan
od osnivaca novovekovne filozofije, posebno njenog racionalizma;
polazni stav svoje filozofije dao u izrazu: Cogito, ergo sum (Mislim,
dakle postojim); jedan od najistaknutijih matematicara i fizicara
svog vremena. U filozofiji dualist, smatrao da postoje dve supstance:
telesna i duhovna; prva ima atribut prostornosti, druga atribut
misljenja; verovao i u Boga kao u trecu supstancu; do istine se dolazi
samo umom, kriterijum istine je u njemu; tvrdio je da postoje tzv.
urodjene ideje; hteo je da izmiri nauku i religiju. U fizici dosledan
mehanist; smatrao je da je priroda neprekidan skup materijalnih cestica
i da materija ima svojstvo prostornosti; mehanicko kretanje materije,
prema zakonima mehanike, osnov je svih kretanja, pa i zivota materije.
Tvorac je analiticke geometrije, koju je izradio metodom koordinata;
prvi je u matematiku uveo promenljivu velicinu i funkciju, tj. kretanje
i dijalektiku, sto je znacilo prelomnu tacku u njenom daljem razvitku, i
time pomogao zavrsnu izgradnju infinitezimalnog racuna. Materijalistickim
pogledima na prirodu unapredio nauku i filozofiju, a idealistickim
stavovima stitio religiju. Glavna dela: "Rasprava o metodu", "Pravila
za rukovodjenje umom", "Metafizicka razmatranja", "Principi filozofije",
"Fizika i matematika", "Geometrija" ("Geometrie", 1637) i drugo.
Umro je 1650. godine.
ko.je.ko.245bjevdjic,
OSKAR VAJLD
knjizevnik
Rodjen 1854. godine. Engleski knjizevnik, esteta; pored pesama i
pripovedaka, napisao roman "Slika Dorijana Greja", nekoliko duhovitih
komedija ("Idealan muz", "Lepeza Ledi Vindermir", "Glavno je zvati se
Ernest"), dramu "Saloma" (na francuskom), ali najbolja i najcuvenija
su mu dela "De Profundis" (napisano na robiji u Redingu, gde je,
osudjen za seksualnu nastranost, gde je bio od 1895. do 1897. godine)
i "Balada o tamnici u Redingu" (napisano 1889). Po izlasku sa robije
ziveo u Parizu pod imenom Sebastian Melmoth. Umro je 1900. godine.
ko.je.ko.246spantic,
-> #238, wizard> Dr Danilo č. Marković
Zar je dotični, bog da mu dupu prosti ;) pandrkno?
ko.je.ko.260balinda,
ĐORĐE RAJKOVIĆ
književnik
Rođen je 23. aprila 1825. godine u Novom Sadu. Završio je prepsorandiju i radio
kao učitelj u Vukovaru i Novom Sadu. Borac za srpska prava i autonomnu Srpsku
Vojvodinu. Pored pedagoških i književno-biografskih studija, bio je veoma
snažan humoristički pisac. Objavljivao je radove u listovima Humorist, Ren i
Komarac, gde je bio i urednik. Umro je u Novom Sadu 28. jula 1886. godine.
ko.je.ko.249balinda,
MIHAJLO VUJIĆ
državnik
Rođen je 26. oktobra 1853. godine u Beogradu. Studirao je u Beču, Minhenu,
Berlinu i Lajpcigu, gde je i doktorirao. Profesor Velike škole u Beogradu,
ministar finansija više puta, poslanik Srbije na strani. Predsednik vlade
(1901-1902), član Srpske kraljevske akademije. Pisac zapaženih dela iz oblasti
finansija i ekonomije. Naročito mu je zapaženo delo Načela narodne ekonomije.
Umro je u Sušaku 1. marta 1913. godine.
ko.je.ko.259balinda,
STEVAN V. POPOVIĆ
pedagog
Rođen je 22. septembra 1845. godine u Starom Bečeju. Završio je prava u Pešti.
Bio je jedno vreme nadzornik Tekelijanuma. Ministar prosvete (1884-1886) i
finansija (1895-1896). Dopisni član Srpskog učenog društva. Radio je na
organizaciji školstva i modernizaciji osnovne nastave. Objavio je više
pripovedaka, studija o savremenim književnicima, rasprava iz pedagogije i
nekoliko udžbenika. Uredio je nekoliko listova i kalendara, a izdavao je Srpske
ilustrovane novine. Umro je u Zemunu 26. januara 1918. godine.
ko.je.ko.258balinda,
VIĆENTIJE PETROVIĆ
vojvoda
Rođen je oko 1870. godine u Koraćici. Učesnik u oba srpska ustanka. Ustanički
starešina koji je uživao velik ugled u narodu. Priča se da su mu dvanaest
kuršuma izvadili iz mrtvog tela. Umro je u Koraćici 31. oktobra 1822. godine.
ko.je.ko.257balinda,
ATANASIJE NIKOLIĆ
profesor
Rođen je 18. januara 1803. godine u Brestovcu (Bačka). Studirao je tehniku u
Beču. Rektor Liceja, prvi saradnik Ilije Garašanina i kneza Mihaila Obrenovića.
žlan Društva srpske slovesnosti. Ogledao se u mnogim disciplinama. Poznat je
bio kao slikar, pisac, glumac, prosvetni i književni radnik. Ostavio je više
naučnih radova, drama, poljoprivrednih pouka i filozofskih rasprava. Umro je u
Beogradu 28. jula 1882. godine.
ko.je.ko.256balinda,
DRAGUTIN MILUTINOVIĆ
general
Rođen je 16. septembra 1865. godine u Beloševcu (kod Kragujevca). Posle Vojne
akademije u Beogradu studirao je i u Rusiji. Učestvovao je u oba balkanska rata
kao komandant Timočke divizije, a istakao se u borbama kod Krivolaka i na
Bregalnici. U Prvom svetskom ratu komandovao je Šumadijskom divizijom koja je
razbila neprijatelja u Kolubarskoj bici. Odlikovan je Karađorđevom zvezdom sa
mačevima i drugim domaćim i stranim vojnim odlikovanjima. Pored prikaza i
kritika u časopisima napisao je više zapaženih vojnih dela (Bonapartin rat u
Italiji 1796-97, Rusko-turski rat 1877-78. i dr.). Umro je u Beogradu 5.
januara 1941. godine.
ko.je.ko.255balinda,
JOVAN MARINOVIĆ
državnik
Rođen je 1821. godine u Sarajevu. Studirao je u Parizu. Poslanik Srbije u
Parizu, ministar finansija koji je doneo prvi budžet (1856-1857), ministar
inostranih poslova i predsednik vlade Srbije (1873-1874). žlan Srpskog učenog
društva. Naročito je aktivan u vreme Ilije Garašanina. Posle ubistva kneza
Mihaila postaje šef privremenog namesništva. Umro je u Villers-sur-Mer
(Francuska) 30. jula 1893. godine.
ko.je.ko.253balinda,
VULE ILIĆ KOLARAC
vojvoda
Rođen je oko 1770. godine u Kolarima (kod Smedereva). Hajdukovao je u četi
Stanoja Glavaša pre Prvog srpskog ustanka i u prvim ustaničkim borbama. Kasnije
ga je Karađorđe uzeo uz sebe i po zauzeću Smedereva postavio za komandanta i
vojvodu smederevskog. Istakao se naročito u boju na sjeničkom polju Suvodolu
(1809). Bio je glavni zapovednik srpske vojske na ušću Morave kod Kuliča, gde
je branio glavni prelaz preko Morave. Videći beznadežnost svoga položaja
(1813), naredio je da se spali smederevski grad, topove pobacao u Moravu,
ostatak vojske rasturio i prešao u Austriju. Umro je u Bukureštu u proleće
1834. godine.
ko.je.ko.252balinda,
JOSIF ĐORĐEVIĆ
general
Rođen je 25. jula 1880. godine u Vranju. Profesor Vojne akademije, načelnik
Vojno-geografskog instituta. Istakao se kao velik ratnik u balkanskim ratovima
i u Prvom svetskom ratu. Napisao je više stručnih vojnih dela iz geografije.
Umro je u Beogradu 28. oktobra 1953. godine.
ko.je.ko.251balinda,
MARKO TRIFKOVIĆ
državnik
Rođen je 6. septembra 1864. godine u Beogradu. Završio je prava u Beogradu, a
studirao jeu Berlinu i Cirihu . U Narodnu skupštinu ulazi veoma mlad kao
narodni poslanik. Kao vrhunski političar Radikalne stranke i odličan
parlamentarac, niz godina zauzimao je položaje ministra pravde ili unutrašnjih
poslova, a jedno vreme bio je i predsednik vlade (1912)i Narodne skupštine. U
javnom radu koji je obavljao u najsudbonosnijem vremenu za srpski narod nije
štedeo sebe. Umro je u Beogradu 7. jula 1930. godine.
ko.je.ko.250balinda,
MILORAD GOĐEVAC
lekar
Rođen je 1. marta 1860. godine u Valjevu. Medicinu je studirao u Beču.
Organizator srpske oružane akcije u Južnoj Srbiji i Makedoniji i osnivač prvog
dobrovoljljačkog odbora. Zahvaljujući radu odbora ta četnička akcija uzela je
velike razmere i umnogome doprinela oslobođenju ovih krajeva, napredovanju i
pobedama srpske vojske u Prvom balkanskom ratu protiv Turske. Umro je u
Beogradu 1934. godine.
ko.je.ko.247balinda,
DAVORIN DARKO RIBNIKAR
novinar
Rođen je 16. maja 1878. godine u Svilajncu. Studirao je prava u Berlinu i Jeni.
Urednik Politike, najvećeg srpskog i jugoslovenskog dnevnika. Učestvovao je u
oba balkanska rata. Poginuo je kao rezervni kapetan srpske vojske u Prvom
svetskom ratu, na Drini 31. avgusta 1914. godine.
ko.je.ko.254balinda,
LJUBOMIR JOVANOVIĆ žUPA
novinar
Rođen je 1877. godine u Brezovi (kod Moravice). Prava je završio u Beogradu.
Vođa studentskih martovskih demonstracija 1903. u Beogradu. Osumnjičen za
zaveru protiv kralja, kao jedan od vođa udruženja "Ujedinjenje ili smrt", morao
je da napusti Srbiju i ode u Beč. Međutim, posle majskog prevrata vraća se u
zemlju. Početkom 1905. uključuje se u četničku akciju i odlazi da se bori za
oslobođenje Južne Srbije i Makedonije od Turaka. Osnivač i urednik Pijemonta
(1911). Učestvuje u oba balkanska rata. Boreći se junački kod Krivolaka, pada
teško ranjen, da bi uskoro i podlegao ranama i koleri, u skopskoj tvrđavi 25.
juna 1913. godine.
ko.je.ko.261balinda,
MAŠAN BOčOVIĆ
serdar
Rođen je 4. marta 1858. godine u Piperima. Ministar vojske Crne Gore. Istakao
se u Prvom svetskom ratu kao komandant Starosrbijanskog odreda. Umro je u
Podgorici 25. septembra 1920. godine.
ko.je.ko.262bjevdjic,
MIKELANDJELO BUONAROTI
vajar-slikar-arhitekt
Rodjen 1475. godine. Italijanski vajar, slikar, arhitekt i pesnik;
jedan od najvecih umetnika i najpotpunijih predstavnika renesanse
u Evropi; svojim radom pretezno vezan za Firencu i Rim; kao vajar
on trazi u ljudskom telu ne samo lepo proporcionisane oblike nego
i aktivnu snagu, izraz zivota, dramaticnu intezivnost misli i
osecanja; prvo njegovo znacajno delo je "David", statua visoka
5 metara (u Akademiji u Firenci); vrhunac njegovog vajarskog
stvaralastva su figure za grobnicu pape Julija II; "Mojsije"
(u crkvi Svetog Petra u Rimu) i "Robovi" (u Luvru) i za grobnicu
porodice Medici: "Jutro", "Vece", "Dan", "Noc" (u crkvi San-Lorenco
u Firenci); kao slikar izradio je u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu
devet epizoda iz Starog zaveta, okruzene figurama sibila i proroka,
kao i dzinovski "Strasni sud", velicanstvena slikarska dela koja se
odlikuju plasticnoscu, duboko prostudiranim pokretima i odsustvom
pejzaza; kao arhitekt, sagradio u Firenci Lorencovu biblioteku, a
u Rimu dovrsio najlepsu palatu renesansnog doba, Farneze, i nastavio
rad na crkvi Svetog Petra, cija je celina njegova zamisao, kao i
grandiozno kube na crkvi; primenjujuci u arhitekturi sistem proporcija
i koristeci anticke elemente, manje tezi da postigne idealnu harmoniju,
a vise tezi da izazove kod gledaoca utisak snage i ogromnosti, vezujuci
se za gotiku i nagovestavajuci barok; napisao znatan broj stihova
misaonog sadrzaja i strasnog izraza ("Soneti", "Madrigali"). Umro
je 1564. godine.
ko.je.ko.264bjevdjic,
ZAN LAFONTEN
pesnik
Rodjen 1621. godine. Francuski pesnik; prijatelj Rasina, Molijera
i Boaloa; pisao pesme, komedije, opere, balete i romane, ali je
najpoznatiji po svojim "Basnama" (240 basana, podeljenih u 12
knjiga), na kojima je radio 30 godina; koristeci vec obradjene
teme, narocito grckih i latinskih pisaca, obnovio i proslavio ovaj
knjizevni rod zivim, plasticnim i duhovitim nacinom pricanja;
stvorio svoju versifikaciju, majstorski mesajuci najraznovrsnije
stihove; prevodjen je na mnoge svetske jezike. Dela: pesme "Adonis",
"Elegija nimfama Boa", "Filemon i Baukida"; roman "Ljubav Psihe i
Kupidona"; price (u stihovima) i drugo. Umro je 1695. godine.
ko.je.ko.267bjevdjic,
VELA NIGRINOVA
glumica
Rodjena 1862. godine. Slovenska glumica, istaknuta tragetkinja velikog
glumackog renomea; prvakinja beogradskog Narodnog pozorista, ciji je
clan bila od 1882; imala znatan uticaj na razvitak glume u Srbiji; bila
je idol publike krajem XIX veka; dostojanstvena, nervna, impozantna,
nije zanosila zenstvenoscu, vec sugerisala svoju velicinu unutrasnjom
snagom, formatom i snaznim altom. Vaznije uloge: Julija, Ofelija
(Sekspir), Eboli (Siler, "Don Karlos"), Marija Stjuart (Siler), Mona
Vana (Materlink), Nora (Ibzen), Debora (Mozental), Magda (Inderman,
"Zavicaj"), Violeta (Dima Sin, "Gospodja s kamelijama"). Umrla je
1909. godine.
ko.je.ko.266bjevdjic,
HENDRIK ANTON LORENC
fizicar
Rodjen 1853. godine. Holandski teorijski fizicar, profesor Univerziteta
u Lajdenu, jedan od najvecih teorijskih fizicara svoga vremena; zasnovao
i razradio teoriju elektrona; dao znatne priloge u elektrodinamici,
objasnio i predvideo mnoge elektromagnetske i opticke pojave vezane
za naelektrisane cestice i elektromagnetsko polje, izracunao mnoge
velicine karakteristicne za elektromagnetska, opticka i toplotna
svojstva sredine; objasnio dispersiju svetlosti, dao vezu medju
indeksom prelamanja svetlosti sredine i njenom gustinom, dao teoriju
Zemanovog efekta, zasnovao elektrodinamiku sredina koje se krecu; izveo
cuvene "Lorencove transformacije" u specijalnoj teoriji realativnosti.
Zajedno sa P. Zemanom 1902. dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Aktivno
je zastupao materijalisticko shvatanje sveta. Umro je 1928. godine.
ko.je.ko.265bjevdjic,
HEKTOR BERLIOZ
kompozitor
Rodjen 1803. godine. Francuski kompozitor i muzicki pisac, tvorac
francuske programske muzike, vodj muzickog romantizma; izvrsio veliki
uticaj na evropsku muziku; pisao muzicke clanke i kritike; komponovao
simfonijska dela, opere i drugo. Dela: "Fantasticna simfonija", "Herold
u Italiji"; opere "Trojanci u Kartagini", "Benvenuto Celini"; dramska
legenda "Prokletstvo Fausta", i drugo. Napisao poznato delo "Nauka o
instrumentaciji. Umro je 1869. godine.
ko.je.ko.263bjevdjic,
NILS BOR
fizicar
Rodjen 1885. godine. Danski teorijski fizicar, jedan od najistaknutijih
naucnika XX veka; 1911. saradjuje sa Raderfordom u Engleskoj, docent u
Mancesteru, profesor Univerziteta u rodnom Kopenhagenu; postavio teoriju
strukture atoma za model koji je Raderford predlozio ("Borova teorija")
prema Plankovoj kvantnoj u klasicnoj fizici, dajuci i neobicne stavove
("Borovi postulati"); uspesno objasnio svetlosne spektre atoma vodonika;
1943-45. u SAD ucestvovao u naucnim istrazivanjima koja su prethodila
proizvodnji atomske bombe; jos 1939. sa Vilerom (Wheeler) dao teoriju o
mogucnosti nuklearne fisije uranijuma 235 termickim (sporim) neutronima,
sto je imalo presudan uticaj na orijentaciju na taj izotop. Dao i
znacajne radove u oblasti filozofije i fizike, ali nije uvek dosledan
svojim istrazivanjima u fizici. Njegovo ime nose mnoge fizicke velicine,
principi i konstante u atomskoj fizici (Borove orbite, poluprecnik,
model atoma s Raderfordom, Borovi uslovi frekvencije, Borov princip
komplementarnosti, Borov princip korespodencije, Borov magneton itd.).
Dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1922. Umro je 1962. godine.
ko.je.ko.268wizard,
-> #239, milan> Odakle je, 'leba ti, ova enciklopedijska jedinica?
Prepisao sam, uglavnom od reči do reči, tekst koji je objavljen
u publikaciji "Od učiteljske škole do učiteljskog fakulteta",
izdatoj, valjda, povodom osnivanja istog, a koja mi je, stivajem
okolnosti, dopala do ruku. Dotični je u delu knjige koji nosi
naslov "Posebno zaslužan za osnivanje Učiteljskog fakulteta".
Ima i slika, ali trenutno nisam mobilan pa ću GIF da pošaljem
za nekih nedelju-dve. ;)
ko.je.ko.269wizard,
-> #246, spantic> Zar je dotični, bog da mu dupu prosti ;) pandrkno?
žulo bi se... ;)
ko.je.ko.270ndragan,
-> #183, novim/ tumačenje Bodlerovog pesništva je moguće TEK kad se zanemari je li
/ bio ili nije etc. sve dok je iole važno da li je autor nekog teksta
U redu je to, što se tiče tumačenja teksta, ali je ovde reč baš o
biografiji - izostaviti, ili se mrštiti kad se ne izostavi tako nešto,
vuče mi na romantizovane zašećerene biografije iz prošlog veka. Rusi su
to zvali lakirovka.
Što se baš samog tumačenja tiče, smatram da je irelevantno da li je
pesnik bio vaki ili naki, da li je imao bube u glavi ili u gaćama,
ostavio je tekst i tekst je na stolu da radimo s njim šta umemo. Da li
bi tekst bio drugačiji da je raspored buba bio obratan, spada u rasprave
o babi, troli i tramvaju.
Bue_ Ndragan
ko.je.ko.275bjevdjic,
KARL MAJ
pisac
Rodjen 1842. godine. Jedan od najcitanijih nemackih decijih pisaca.
U njegovim romanima, cija se radnja uvek odvija u egzoticnim zemljama,
redovno je najsimpaticniji glavni junak Nemac koji lako pobedjuje
domoroce. Zbog toga ga je veoma cenio i nemacki car Vilhelm, a kasnije
i Hitler. Maj je u mladosti bio na robiji zbog prevara, kradja i
razbojnistva; na robiji je i poceo da pise. Tek u starosti je posetio
neke krajeve sveta o kojima je pisao. Najpoznatiji su mu romani o
Indijancima. Glavna dela: "Vinetu", "Blago u srebrnom jezeru", "Old
Surhend", "Ardiston i Dzinistan", "U carstvu srebrnog lava" i drugo.
Umro je 1912. godine.
ko.je.ko.274bjevdjic,
BJERNSTERNE BJERNSON
knjizevnik
Rodjen 1832. godine. Norveski knjizevnik, novinar i politicar;
romanticar; zalagao se za slobodu svoga naroda, za republiku odvojenu
od Svedske, za darvinizam i pozitivizam; pomagao i borbu Srba i
Slovaka protiv nacionalnog ugnjetavanja u Austro-Ugarskoj Monarhiji;
pisao price u narodnom duhu, pesme, drame, komedije i romane. Glavna
dela: drame "Kralj Sver", "Sigurd Slembe", "Pastor Sang", "Iznad
ljudskih moci", "Stecaj", "Novi sistem", roman "Tomas Randalen",
komedija "Kada mlado vino previre", i drugo. 1903. dobio Nobelovu
nagradu za knjizevnost. Umro je 1910. godine.
ko.je.ko.273bjevdjic,
CARLS DIKENS
romansijer
Rodjen 1812. godine. Engleski romansijer; knjizevni rad poceo crtama
"Bozove skice", 1836; sledece godine objavio humoristicki roman "Pikvikov
klub", kojim je odmah stekao veliku popularnost; realist u poznavanju
zivota malih i neznatnih ljudi koji su uvek njegova tema, ali on taj
zivot idealizuje; njegova velika popularnost dolazi od sirokog i vedrog
humora i izvanredne sposobnosti crtanja likova. Mana mu je pateticnost,
ali ona ima svoje opravdanje: njega su duboko dirale nepravicnosti
drustvenog pokreta, i on ih je izneo na videlo i zatalasao javno
mnjenje, pa je tako Parlament sproveo izvesne reforme. Glavna dela:
romani "David Koperfild", "Pikvikov klub", "Oliver Tvist", "Mala Dorit",
"Nikolas Niklbi", "Velika ocekivanja", "Prodavnica starih retkosti",
"Sumorna kuca", "Martin Calzvit"; pripovetke "Tri duha", "Cvrcak na
ognjistu", "Bitka zivota" i drugo. Umro je 1870. godine.
ko.je.ko.271bjevdjic,
NIKOLAJ VASILJEVIC GOGOLJ
knjizevnik
Rodjen 1809. godine. Ruski knjizevnik; prvi put se pojavio u casopisu
"Otadzbinski zapisi" (1830) romanticno-folklornim pripovetkama, i
naprecac osvojio citaoce i knjizevnu kritiku; sledece price su sporije
ali zivotnije, romanticne jedino u fatalistickom mirenju sa sudbinom,
inace inspirisane svakidasnjicom; produkt ovog perioda je i "Taras
Buljba", delo u kome je autor ponesen romanticarskim divljenjem prema
slobodoljublju, castoljublju i rodoljublju svojih kozackih predaka.
Karijeristi, podmitljivci, sitni kradljivci tudjeg vremena i truda,
pijani silnici i oni koji u picu tope tugu, usli su u njegovo delo
i oziveli ogromnu pozornicu spahijske Rusije kroz poemu "Mrtve duse"
i komediju "Revizor"; njegovi junaci: Manilov, Sobakevic, Nozdrjov,
Hlestakov, Akakije Akajevic Basmackin, Cicickov i drugi, postali su
pojmovi. Kasnije, gotovo prestravljen uzasima koji su u njegovim
knjizevnim delima verno slikali Rusiju, poceo se kajati pred sobom i
drustvom, i napisao knjigu "Izabrana mesta iz prepiske sa drugovima";
bez uspeha je pokusao da na mracnu sliku Rusije baci svetle tonove i
stvori pozitivne junake; ruku spasenja pruzio mu je Belinski u cuvenom
pismu, i pokusao ga spreciti da se udavi u sopstvenom ocaju; bilo je
uzalud: nekoliko dana pred smrt unistio je rukopis II toma "Mrtvih
dusa". Gogoljevo delo presudno je uticalo na razvitak ruske umetnicke
proze; na osnovu njegovog knjizevnog postupka Belinski je formulisao
principe tzv. naturalne skole u ruskoj knjizevnosti; Cernisevski ga
je smatrao za osnivaca "satiricnog ili tacnije kritickog pravca ruskog
realizma", dominantnog u ruskoj knjizevnosti XIX i pocetkom XX veka.
Ostala dela: pripovetke "Vecera na salasu kraj Dikanjke", "Mirgorod",
"Arabeske"; komedija "Zenidba", i drugo. Umro je 1852. godine.
ko.je.ko.272bjevdjic,
ABRAHAM LINKOLN
drzavnik
Rodjen 1809. godine. Sesnaesti predsednik SAD (1860-65); bio je
zemljoradnik, drvoseca, ladjarski momak, upravnik poste, advokat,
clan Kongresa; pripadao Republikanskoj stranci, stranci americke
industrijske burzoazije, koja je bila za ukidanje crnackog ropstva,
jer je ono ometalo razvoj masinske industrije. Kao predsednik vodio
rat s juznim drzavama SAD, ciji su vlasnici plantaza bili za
odrzavanje crnackog ropstva (americki gradjanski rat, 1861-65).
Posle pobede nad juznim drzavama ropstvo je ukinuto na celoj
teritoriji SAD. Pao kao zrtva atentata 1865. godine; ubile su ga
pristalice robovskog sistema.
ko.je.ko.276bjevdjic,
VECELI TICIJAN
slikar
Rodjen izmedju 1487. i 1490. godine. Italijanski slikar, jedan od
glavnih predstavnika venecijanske skole i najslavnijih majstora
renesanse; sledbenik je Belinija i sadrug Djordjona; postepeno
sazrevao, da bi u kasnim godinama stvorio svoja najznacajnija
dela; imao izrazit smisao za culnost, lepotu ljudskog tela i
toplinu boja; od kompozicija iz anticke mitologije, kojima se
najvise proslavio najcuvenije su: "Bahanal", "Jupiter i Antiopa",
"Venera"; od religioznih slika cuvene su "Vaznesenje Bogorodicino",
"Polaganje Hristovo u grob", kao i mnogobrojne Bogorodice; nacinio
je mnogobrojne portrete: "Karlo V na konju", "Covek s plavim ocima",
"La Bela", "Papa Pavle III" i drugo. Umro je 1576. godine.
ko.je.ko.277novim,
-> #273, bjevdjic" CARLS DIKENS
" ............................. njega su duboko dirale
" nepravicnosti drustvenog pokreta, i on ih je izneo na videlo i
" zatalasao javno
Evo zgodnog primera. Dikens, to je da se rasplačeš nad sirotom decom
koju muče okrutni izrabljivači etc. Ako čitate Dikensova pisma,
možete naći i kako prilično detaljno planira da istabači jedno
nevaspitano dete iz komšiluka, jer mu lomi ogradu i svojim niskim
poreklom kvari decu. Tja. Biografija zakazuje.
A sad, da malo zakaže i sociologija: Kako objasniti da je Dikens -
kao kritičar vulgarnog, izrabljivačlog kapitalizma ("njega su duboko
dirle nepravičnosti") - u to isto vreme bio tako popularan i imao
toliko upeha kod publike iz tog istog društva?
Ma, ako se već pitate o "životu i delu", pitajte se - moj je savet -
onda ovo: je l' mi nešto ova knjiga kaže za moj sopstveni život? S
tim pitanjem se manje greši, i mada izgleda "obično" - može biti
produktivnije od drugih.
ko.je.ko.288balinda,
MILORAD GAVRILOVIĆ
glumac i reditelj
Rođen je 21. maja 1861. godine u Valjevu. Počeo je kao putujući glumac u raznim
diletantskim družinama. Upravnik i prvak Narodnog pozorišta u Beogradu.
Ostvario je kao glumac mnoge karakterne uloge (Ričard III, Egmont, Jago),
vršeći uticaj na stil igre i prirodu govora drugih glumaca. Krajem veka počeo
je i da režira drame. Umro je u Beogradu 26. aprila 1931. godine.
ko.je.ko.292balinda,
DIMITRIJE CRNOBARAC
državnik
Rođen je 25. oktobra 1818. godine u Beogradu. Školovao se u Beču i Parizu, gde
je i doktorirao. žlan Društva srpske slovesnosti i Državnog saveta. Kao
ministar pravde i prosvete (1858-1859) ukinuo je upotrebu kvrga i torture, kao
i zabranu upotrebe Vukovog pravopisa. Umro je u Beču 14. juna 1872. godine.
ko.je.ko.291balinda,
MITA CENIĆ
publicist
Rođen je 1851. godine. Kao državni pitomac počeo je da studira medicinu u
Parizu. Jedan od najistaknutijih pobornika socijalizma u Srbiji. Osuđivan je i
proterivan. Pokretač socijalističkog lista Radnik, zatim Borbe i Istine.
Poznato mu je delo Moja tamnovanja ili ispod zemlje i spis Bogoslov i doktor.
Umro je u Beogradu 8. februara 1888. godine.
ko.je.ko.290balinda,
JOVAN TOMAŠEVIĆ
pravnik
Rođen je 13. februara 1892. godine u Crmnici (Crna Gora). Posle gimanzije
upisao se na pravne nauke u Beogradu. Još kao omladinac osuđen je na deset
godina robije zbog "Bombaške afere". Mobilisan je 1914, a posle okupacije Crne
Gore uspeo je da se prebaci u Francusku, gde će (u Poatjeu) završiti prava kao
stipendista srpske vlade. Početkom 1919. vraća se u zemlju, radi na stvaranju
SRPJ (Socijalističke radničke partije Jugoslavije) i postaje predsednik KP za
Crnu Goru. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu kandidovan je na listi KP Crne
Gore. Posle "Obznane" prelazi u ilegalstvo i razvija široku delatnost Nezavisne
radničke partije Jugoslavije. Umro je u Cetinju 3. aprila 1924. godine.
ko.je.ko.289balinda,
PETAR DESPOTOVIĆ
profesor
Rođen je 9. oktobra 1847. godine u Somboru. Upravitelj Učiteljske škole u
Aleksincu, profesor u Pakracu i Beogradu, školski nadzornik. Sa J. Blagojevićem
pokrenuo je dečiji list Golub (1879). Bavio se istorijom srpskih škola u
Ugarskoj i pisao pedagoške tekstove. Poznata je njegova Istorijska pedagogika
za učitelje i učiteljice srpskih narodnih škola. Umro je u Kruševcu 1. jula
1917. godine.
ko.je.ko.287balinda,
VLATKO VUKOVIĆ
vojvoda
Rođen je početkom XIV veka. Kao veliki vojvoda bosanski vodio je borbu sa
Turcima i pobedio ih kod Bileća (1388). Učestovao je u Kosovskoj bici 1389, a
kada je saznao za pogibiju kneza Lazara, povukao je vojsku u Bosnu. Opevan je u
narodnim pesmama kao Vladeta vojvoda. Umro je 1392. godine.
ko.je.ko.286balinda,
MIHAJLO VALTROVIĆ
arheolog
Rođen je 17. septembra 1839. godine u Beogradu. Kao državni pitomac studirao je
arhitekturu u Karlsrueu. Profesor Velike škole, upravnik Narodnog muzeja u
Beogradu, osnivač Srpskog arheološkog društva. žlan Srpske kraljevske
akademije. Pokretač i urednik Starinara, u kome je objavio velik broj studija.
Jedan je od pionira i najzaslužniji proučavalac srpske srednjovekovne
arhitekture i umetnosti. Glavna dela su mu: Građa za istoriju umetnosti u
Srbiji, Pogled na staru srpsku crkvenu arhitekturu i dr. Umro je u Beogradu 9.
septembra 1915. godine.
ko.je.ko.285balinda,
MIODRAG BORISAVLJEVIĆ
književnik
Rođen je 11. septembra 1893. godine u Užicu. Kao dobrovoljac učestvuje u Prvom
svetskom ratu. Radio je kao direktor ribolovnog gazdinstva u Apatinu. Pisao je
pripovetke i objavljivao u raznim listovima i časopisima. Objavio je i nekoliko
knjiga za decu. Značajna su njegova dela: Vukovi, Među ljudima, Iz podunavskih
šuma, Zaboravljeni svet, Na zemlji i dr. Umro je u Beogradu 20. avgusta 1978.
godine.
ko.je.ko.284balinda,
STOJAN RIBARAC
političar
Rođen je 6. februara 1855. godine u Svilajncu. Studirao je prava u Beogradu, a
bavio se i advokaturom. Vođa Liberalne, kasnije Nacionalne stranke. Ministar
unutrašnjih dela (1892), ministar pravde (1909) koji daje široku amnestiju
političkim krivcima. Zauzimao se i za amnestiju osuđenih na procesu u Solunu.
Ministar je i u prvim posleratnim vladama Kraljevine SHS. Umro je u Beogradu 3.
avgusta 1922. godine.
ko.je.ko.294balinda,
MIHAILO čIVKOVIĆ
general
Rođen je 22. septembra 1856. godine u Beogradu. Zbog toga što je bio za
autoritativnu organizaciju srpske vojske, po uzoru na pruski način vaspitanja,
nazvan je "gvozdeni general". Učestvovao je u svim ratovima Srbije od 1876. do
1919. Tokom Prvog svetskog rata istakao se kao komandant odbrane Beograda.
Odlikovan je najvećim srpskim i stranim vojnim odlikovanjima. Umro je u
Beogradu 28. aprila 1930. godine.
ko.je.ko.299balinda,
DIMITRIJE PETROVIĆ
vajar
Rođen je 18. februara 1799. godine u Baji (Mađarska). Vajarstvo je studirao u
Beču i bio sledbenik bečkog klasicizma. Veoma uspele su brojne njegove statue,
nadgrobni spomenici, grbovi, medalje i oltari. Isklesao je i nekoliko grupnih,
mitoloških kompozicija. žuven je njegov ikonostas Saborne crkve u Beogradu.
Pronašao je nov metod livenja i opisao ga u knjizi koju je izdao u Beču (1845).
Umro je u Beču 1852. godine.
ko.je.ko.298balinda,
DOBRICA MILUTINOVIĆ
glumac
Rođen je 30. avgusta 1880. godine u Nišu. Počeo je da glumi u đačkim družinama
i putujućim trupama. Prvak Narodnog pozorišta u Beogradu. Nenadmašan
romantičarski glumac, redak talenat dramskog ostvarenja. Ostale su nezaboravne
njegove uloge: Otela, Romea, Orlića i Don Karlosa, kao i uloge iz narodnih
komada sa pevanjem (Seoski lola, Đido i dr.). žuven je njegov Mitke u Koštani.
Umro je u Beogradu 18. novembra 1956. godine.
ko.je.ko.297balinda,
MILIVOJE HADčI KOSTIĆ
hirurg
Rođen je 24. avgusta 1883. godine u Sarajevu. Medicinu je završio u Beogradu, a
hirurgiju specijalizovao u Hamburgu, Parizu i Berlinu. Profesor Univerziteta u
Beogradu, dugogodišnji šef katedre za hirurgiju, član Srpske akademije nauka i
umetnosti. Prvi je kod nas počeo da operiše tumor mozga i kičmene moždine.
Objavio je više stručnih radova u našim i stranim časopisima iz oblasti
medicine. Najznačajnije mu je delo O genezi i lečenju peptičnog ulkusa. Umro je
u Beogradu 21. februara 1974. godine.
ko.je.ko.296balinda,
ĐORĐE JOVANOVIĆ
vajar
Rođen je 21. januara 1861. godine u Novom Sadu. Vajarstvo je učio u Beču,
Minhenu i Parizu. Izrazit akademičar i veoma plodan u svome radu. Upravnik
Umetničke škole u Beogradu, član Srpske akademije nauka. Njegova dela su:
spomenik kosovskim junacima u Kruševcu, Milošu Obrenoviću u Požarevcu, Josifu
Pančiću i vojvodi Mišiću u Beogradu, Branku Radičeviću u Sremskim Karlovcima i
dr. Portretisao je velik broj državnika, vojskovođa, naučnika, umetnika i
drugih znamenitih ljudi, načinivši njihove biste i medalje. Radio je alegorične
grupe, figure i reljefe. Umro je u Beogradu 23. marta 1953. godine.
ko.je.ko.295balinda,
DIMITRIJE ISAILOVIĆ
leksikograf
Rođen je 26. novembra 1783. godine u Dalju. Gimnaziju je završio u Sremskim
Karlovcima, a studirao je filozofiju u Pešti. Profesor, a posle prelaska u
Srbiju korektor, cenzor i urednik Srpskih novina. Jedan od osnivača beogradske
Gimnazije, profesor Liceja, vrhovni inspektor svih škola u Srbiji. Glavni
sekretar Državnog saveta, član Društva srpske slovesnosti. Objavio je više
rečnika (francusko-srpski, nemačko-srpski, latinsko-srpski). Umro je u Beogradu
29. maja 1853. godine.
ko.je.ko.293balinda,
MAŠO ĐUROVIĆ
vojvoda
Rođen je 1831. godine u Dupilu (kod Virpazara). Kao kapetan Dupila učestvuje u
ratu sa Turcima 1852-1853, a 1860. postaje vojni komandant Crmničke nahije. U
ratovima sa Turcima istakao se naročito na Krnjicima (1862) gde je zarobio 600
Turaka, zatim na Muratovici, Kiti, Rasinoj Glavici, Sađavcu i Meterizima
(1861-1862), kao i na Sutormanu (1876-1878). Odlikovan je Zlatnom medaljom
Obilića. Umro je u Dupilu 1917. godine.
ko.je.ko.300asterix,
-> #282, bjevdjic> Rodjen 1798. godine. Francuski slikar, glavni predstavnik romantizma;
> ...
> zapazanja o umetnosti, narocito o slikarstvu. Umro je 1963. godine.
Al je poživeo svaka mu čast ;)
ko.je.ko.301bjevdjic,
FJODOR MIHAILOVIC DOSTOJEVSKI
knjizevnik
Rodjen 1821. godine. Ruski knjizevnik. Formirao se pod uticajem
socijalista-utopista i na Gogoljevim knjizevnim tradicijama. Rana
dela inspirisana su mu socijalnim tragedijama malih ljudi i prozeta
odbranom otudjene ljudske sustine "ponizenih i uvredjenih". U
karakterima svojih junaka otkrio je proces razdvajanja licnosti
i njime motivisao mnoge njihove postupke. Kao ucesnik utopijsko-
-socijalsitickog kruzoka M. V. Petrasevskog, uhapsen i osudjen
na smrt 1849; kazna mu je zamenjena progonstvom u Sibir, gde je
proveo 10 godina. Dela nastala na robiji, i kao rezultat psihickog
preloma u autoru zbog gubljenja vere u revolucionarni preobrazaj i
opravdanost takve borbe, docaravaju tesku tragiku ljudi koji svoje
psiholoske krize resavaju ubistvom ili pobunom protiv sredine sa
kojom su se sukobili, da bi na kraju nasli izlaz u hriscanskom
smirenju, krotkosti i unutrasnjem samousavrsavanju. Njegovi junaci
zive u sivim stambenim zgradama, sirotinjskim konacistima i sobama
za izdavanje, krcmama i prljavim stubistima, i ta ih mesta kao kob
okivaju bedom iz koje nema izlaza do smrti. Da bi privukao paznju
citaoca na moralnu sadrzinu svojih romana, konstruisao je fabule
na kriminalistickom zapletu i time pojacavao dramsku napetost,
a nekim novelama davao formu ispovesti glavnih junaka, koji u
prvom licu iznose svoje psihicke probleme. Dubina psihologije,
poniranje u podsvest, traganje za korenima ljudske tragike u
coveku, glavne karakteristike knjizevnih dela Dostojevskog,
postale su osnovna preokupacija modernog romana, a njegov uticaj
na razvitak svetske knjizevnosti izvanredno je znacajan. Dela:
romani i povesti "Bedni ljudi", "Dvojnik", "Bele noci", "Netocka
Nezvanova", "Ujkin san", "Selo Stepancikovo i njegovi stanovnici",
"Ponizeni i uvredjeni", "Zlocin i kazna", "Braca Karamazovi",
"Zli dusi", "Mladic", "Kockar", "Zapisi iz mrtvog doma", "Idiot" i
drugi; publicistika "Piscev dnevnik", "Politicki napisi" i drugo.
Umro je 1881. godine.
ko.je.ko.302bjevdjic,
ALEKSANDAR SERGEJEVIC PUSKIN
pesnik
Rodjen 1799. godine. Veliki ruski pesnik; buntovan duh, poreklom
iz stare, ali vrlo osiromasene plemicke porodice, bio je zbog svojih
stihova posvecenih buni i slobodi ("Caadajevu", "Selo" i drugo) prognan
iz prestonice; poginuo je u dvoboju 1837. godine koji je dosao kao
posledica neprestanih spletki nejviseg ruskog drustva protiv pesnika.
Lirika mu se odlikuje vehementnom osecajnoscu, merom i, iznad svega,
dovrsenoscu i krajnjom jednostavnoscu izraza; ljubavni motivi, dominantni
u celoj njegovoj lirici, bogatoj muzickim, slikarskim i psiholoskim
elementima, smenjuju se povremeno sa patriotskim i revolucionarnim.
Stojeci na pocetku ruskog realizma, Puskin je odmah dao roman, i to u
stihovima, "Evgenije Onjegin" - delo za koje je Belinski rekao da je
"enciklopedija ruskog zivota". Napisao je jos niz manjih (po obimu)
dela te vrste: "Gavrilijada", "Grof Nuljin", "Kucica u Kolomni". U
oblasti drame njegov "Boris Godunov" predstavlja znacajan datum ne
samo u ruskoj dramskoj literaturi nego i u ruskom realizmu. U prozi,
koju su neki od najvecih ruskih pisaca (Lav Tolstoj i drugi) smatrali
nedostiznim uzorom, isticu se "Pripovetke pokojnog Ivana Petrovica
Belkina", "Pikova dama", "Kapetanova kci", "Egipatske noci" i drugo.
Ostala dela: male tragedije (u stihovima) "Gozba za vreme kuge",
"Kameni gost", "Vitez-tvrdica", "Mocart i Salijeri"; poeme "Cigani",
"Poltava", "Bronzani konjanik"; bajke u stihovima "Bajka o caru
Saltanu", "Bajka u ribaru i ribici", "Bajka o popu i sluzi njegovom
Baldi" i drugo.
ko.je.ko.303bjevdjic,
FERNANDO MAGELAN
moreplovac
Rodjen oko 1480. godine. Cuveni portugalski moreplovac; stupio u sluzbu
Spanije i poveo ekspediciju od pet brodova da bi otkrio novi pomorski
put za Molucka ostrva ("Ostrva zacina") i osvojio kolonije: 1519. ispitao
jugoistocne obale Juzne Amerike, otkrio moreuz (Magelanov moreuz) i njim
prosao u Veliki okean; nazvao ga Tihi (Pacifik), jer u njemu nije doziveo
bure kao u Atlanskom. Ubili su ga urodjenici 1521. godine na Filipinskim
ostrvima, a ekspedicija je nastavila put oko sveta, koji je trajao sve
do 1522; u Spaniju se vratio samo brod "Viktorija" sa 18 ljudi pod
zapovednistvom Sebastijana del Kana; ovo prvo putovanje oko sveta
nedvosmisleno je dokazalo da je Zemlja okrugla.
ko.je.ko.304bjevdjic,
EVGENIJE SAVOJSKI
vojskovodja
Rodjen 1663. godine u Austriji, po rodjenju Francuz; istakao se u
ratovima s Turskom i Francuskom; koristeci nepovoljne uslove Turske
nanosi joj poraz kod Sente (1697), sto dovodi do zakljucenja
Karlovackog mira; u austrijsko-turskom ratu (1716-18) pobedjuje
kod Petrovaradina 1716, osvaja Beograd 1717, posle cega dolazi do
sklapanja Pozarevackog mira 1718; u Beogradskoj tvrdjavi ostala je
kapija princa Evgenija, a doskora su postojali i ostaci njegovog
dvora na Dorcolu u Beogradu. Umro je 1736. godine.
ko.je.ko.312bjevdjic,
NIKOLAJ ANDREJEVIC RIMSKI-KORSAKOV
kompozitor
Rodjen 1844. godine. Ruski kompozitor, istaknuti pripadnik grupe
"Ruska petorica"; temeljno obrazovan muzicki teoreticar (napisao
je, izmedju ostalog, klasicno delo "Principi orkestracije"); u
svom stvaranju, koje se odlikuje snaznom dramatikom i raskosnim
orkestarskim bojama, oslanjao se ne muzicke motive ruskog i azijskih
naroda. Glavna dela: opere "Sadko", "Zlatni petao", "Snjegurocka",
"Carska nevesta"; simfonijska dela "Spanski kaprico", "Fantazija
na srpske teme"; solo-pesme i drugo. Umro je 1908. godine.
ko.je.ko.311bjevdjic,
ISAK NJUTN
fizicar
Rodjen 1642. godine. Engleski fizicar, matematicar i astronom; prema
opstem priznanju jedan od najvecih naucnika covecanstva; udario
temelje klasicnoj fizici i visoj matematici; otkrio prirodni znak
opste gravitacije (medjusobno privlacenje svih tela, "Njutnov zakon
gravitacije"), pronasao i dao osnovne zakone i principe mehanike
(tri osnovna zakona kretanja, "Njutnovi zakoni kretanja"), otkrio
neke zakonitosti u nauci o zvuku, u nauci o toploti, usavrsio
teleskop, zasnovao emisionu (korpuskularnu) teoriju svetlosti, izveo
Keplerove zakone i pokazao mnoge zakonitosti kretanja nebeskih tela,
stvorio osnove diferencijalnog i integralnog racuna nezavisno od
Lajbnica (Njutn-Lajbnicova formula), nasao metodu pribliznog resavanja
jednacina i metodu interpolacije, i drugo. Od 1703, pa sve do svoje
smrti 1727, bio je predsednik Kraljevskog drustva (Akademije nauka).
Dobio najveca naucna i drustvena priznanja. Glavno delo: "Matematicki
principi filozofije prirode" (1687).
ko.je.ko.310bjevdjic,
FELIKS MENDELSON
kompozitor
Rodjen 1809. godine. Nemacki kompozitor i dirigent; gradski muzicki
direktor u Diseldorfu, upravnik lajpciskih "Gewandhaus" koncerata,
osnivac Lajpciskog konzervatorijuma; veoma zasluzan za upoznavanje
i ozivljavanje dela Johana Sebastijana Baha. Kao kompozitor jedan
od istaknutih romanticara; sa uspehom se ogledao u svim podrucjima,
izuzev u operi. Najznacajnija dela: uvertire ("Hebride" ili "Fingalova
pecina" i drugo), scenska muzika ("San letnje noci"), cetiri simfonije,
violinski i dva klavirska koncerta, klavirske kompozicije ("Pesme bez
reci", "Ozbiljne varijacije"), solo-pesme, oratorijumi, horovi, kamerna
muzika i drugo. Umro je 1847. godine.
ko.je.ko.309bjevdjic,
DMITRIJ IVANOVIC MENDELJEJEV
hemicar
Rodjen 1834. godine. Ruski hemicar; kao tvorac Periodnog sistema
hemijskih elemenata, jedna od najznacajnijih licnosti na polju hemije;
u mnogobrojnim i raznovrsnim radovima (oko 500) obradjivao sva podrucja
hemije, a i pitanja fizike, mineralogije, filosofije, pedagogije, pa
cak i slikarstva; proucavao razvoj industrije u Rusiji, narocito uglja,
nafte i metala; prvi preporucio podzemnu gazifikaciju uglja i hemijsku
preradu nafte (danasnja petrohemija). Njegova knjiga "Osnovi hemije"
prevedena je na mnoge strane jezike. Predlozen, ali nije bio izabran
za clana Ruske akademije nauka. Umro je 1907. godine.
ko.je.ko.307bjevdjic,
PETAR VELIKI
car
Rodjen 1672. godine. Ruski car od 1682-1725, osnivac mocne ruske
drzave; proglasen za cara kao dete, a stvarno preuzeo vlast 1689.
uklonivsi sa polozaja regenta, svoju sestru Sofiju; 1697-98.
proputovao zapadnu Evropu da bi upoznao njena kulturna i tehnicka
dostignuca: u Holandiji i Engleskoj ucio brodogradnju; sproveo
dalekosezne reforme, cime je Rusiju izveo iz srednjovekovne
zaostalosti; umesto stare vojske "strelaca", ciju je pobunu
ugusio, uveo modernu vojsku i sagradio flotu; dovodio strane
strucnjake i otvarao skole, osnovao Akademiju nauka, pokrenuo
prve novine ("Vedomosti"), reformisao kalendar; suzbijao stetne
obicaje nasledjene iz srednjeg veka i od Mongola; pomagao podizanje
privrede otvarajuci rudnike i manufakture (preko 200); organizovao
drzavnu upravu i Rusiju podelio na Gubernije; na uscu Neve 1701.
godine osnovao novu prestonicu Petrograd. Vodio dva rata s Turcima,
kojom su prilikom prvi put uspostavljene rusko-crnogorske politicke
veze (vladika Danilo) i pobednicki rat protiv Svedske; zavrsen mirom
u Nistadu 1721, kojim je izvojevao za Rusiju izlaz na Balticko more
i polozaj velike sile ("severni rat"). Umro je 1725. godine.
ko.je.ko.306bjevdjic,
DZEMS KLERK MAKSVEL
fizicar
Rodjen 1831. godine. Britanski fizicar, najveci teorijski fizicar XIX
veka; dao pronalaske iz raznih oblasti fizike; u elektromagnetizmu dao
cuvene "Maksvelove jednacine", stvorio elektromagnetsku teoriju svetlosti,
pronasao da je svetlost elektromagnetske prirode (elektromagnetski talasi),
dao teorijski osnov radio-talasa i radio-tehnike, matematicki formulisao
mnoge Faradejeve pronalaske, razvio talasnu teoriju etra, itd. Glavna
dela: "Traktat o elektricitetu i magnetizmu", "Teorija toplote", "Kretanje
i materija", "Stabilnost Saturnovih prstenova", i drugo. Umro je 1879.
godine.
ko.je.ko.305bjevdjic,
EZEN DELAKROA
slikar
Rodjen 1798. godine. Francuski slikar, glavni predstavnik romantizma;
radio portrete, istorijske kompozicije, predele, mrtve prirode;
nastavljac tradicija Rubensa i Venecijanaca, izvrstan kolorist;
sklon literarnim i egzoticnim sizeima, a pod uticajem romanticarskih
shvatanja epohe i puta po severnoj Africi dao dela koja se odlikuju
velikim temperamentom i dramaticnoscu ("Ulaz krsatasa u Carigrad",
"Pokolj na Hiosu", "Smrt Sardanapalova", "Na barikadama 28. jula 1830");
ilustrovao Geteovog "Fausta". Znacajan mu je "Dnevnik", pun izvanrednih
zapazanja o umetnosti, narocito o slikarstvu. Umro je 1863. godine.
ko.je.ko.308bjevdjic,
VLADIMIR VLADIMIROVIC MAJAKOVSKI
pesnik
Rodjen 1893. godine. Ruski pesnik; bavio se i slikarstvom; poceo
kao futurist, i jedan je od osnivaca ovog pravca u Rusiji; borio se
protiv svih vrsta ugnjetavanja coveka, opevao predrevolucionarne i
revolucionarne procese u ruskom drustvu; revolucionisao knjizevni jezik
uvodjenjem vulgarizma, zargonskih izraza, kovanica i hiperbolizovanih
metafora; od rane kubisticke lirike ubrzo presao na velike lirske poeme
u kojima je sadrzana vera u covekovo oslobodjenje kroz osamljenicki
bunt kojim siba drustvena zla; njegova pretezno monoloska poezija
upucena je vise slusaocu nego citaocu. U periodu posle revolucije
posebno neguje "revolucionarnu agitku", pise brojne stihove i feljtone
u kojima popularise uspehe sovjetske vlasti; pod udar njegove ostre
satire, specificnog ritma i izraza, najcesce dolazi malogradjanstina
u svim svojim manifestacijama, narocito u ruskom drustvu; najsire je
izrazena groteskno-fantasticnim komedijama, u kojima siba birokratiju
i njen mehanizam. Njegovo celokupno stvaralastvo izvrsilo je ogromni
uticaj na razvoj ruske poezije, a njegovi beskompromisni stavovi i
postupci bili su predmet cestih kritika. Vaznija dela: pesme "Levi
mars", "Prica o Kuzneckstroju", "Dogadjaj koji je doziveo Vladimir
Majakovski letos u letnjikovcu", "Konferencijasi"; poeme "Oblak u
pantalonama", "Flauta-kicma", "Rat i mir", "Dobro", "O tome", "Covek";
drame "Stenica", "Tus", "Misterija Buf". Izvrsio samoubistvo 1930.
godine.
ko.je.ko.313dutchman,
-> #262, bjevdjicRe: Mikelanđelo
Ako se ne varam "grandiozno kube na crkvi" Svetog Petra
je kopija kupole firentinske "Santa Maria del Fiore",
koju je dizajnirao Bruneleski.
Opet možda se i varam :)
ko.je.ko.314vitez.koja,
-> #300, asterix#=> Al je poživeo svaka mu čast ;)
Vek ipo u zdravlju i radu ?
ps. pantelija lives !
ko.je.ko.316bjevdjic,
NAPOLEON I BONAPARTA
vojskovodja
Rodjen u Ajaciju na Korzici 1769. godine. Jedan od najvecih vojskovodja
i zavojevaca sveta, car Francuske; svrsio vojnu skolu u Brijenu u
Francuskoj; prvi put se istakao u borbi protiv Engleza kod Tulona
(1793), i u 24. godini dobio generalski cin; kao general, 1794.
komandovao brigadom u Italiji; ugusio monarhisticku pobunu u Parizu
1795; kao komandant francuske vojske u Italiji 1796. i 1797. izvojevao
niz pobeda protiv Austrije i Kampoformijskim mirom (1797) ukinuo
Mletacku republiku; 1798-99. izvrsio pohod na Egipat; po povratku
u Francusku, koristeci nezadovoljstvo koje je vladalo protiv
Direktorijuma, izvrsio drzavni udar 18. brimera (9. novembra 1799) i
zaveo rezim konzulstva (1799-1804). Prisvojio je gotovo neogranicenu
vlast najpre kao "prvi konzul", a od 1802. kao "dozivotni konzul".
Za vreme konzulstva izveo reforme u administraciji, prosveti,
sudstvu i finansijama, i dao Francuskoj novi krivicni i gradjanski
zakon (Nepoleonov kodeks); zakljucio konkordat sa papom Pijem VII i
privrememo naterao na mir Austriju i Englesku. Koristeci postignute
uspehe, 1804. proglasio se za imperatora. Dosavsi na vlast uspesima
i pobedama, morao je kao car da se odrzava na vlasti novim pobedama.
Zaveo je kruti apsolutizam, reorganizovao skolstvo, izgradio i uredio
Pariz, drumove, kanale itd., ali je istovremeno drzao veliki deo
Evrope pod svojom vlascu i vodio mnoge ratove. Neuspeli pohod na
Rusiju 1812, poraz u bici kod Lajpciga 1813. i pad Pariza (31. marta
1814) prinudili su ga da abdicira i da se povuce na ostrvo Elbu,
odakle se 1. marta 1815. vratio u Francusku, a 20. marta usao u
Pariz. Posle kratkotrajne "vlade od 100 dana" i novog poraza kod
Vaterloa (18. juna 1815), prognan je na ostrvo Svetu Jelenu; tamo
je umro 1821. posle mucnog zatocenja od nekoliko godina. Njegovi
posmrtni ostaci preneti su 1840. u Francusku, a sahranjen je u domu
invalida u Parizu.
ko.je.ko.317bjevdjic,
BENITO MUSOLINI
drzavnik
Rodjen 1883. godine. Italijanski drzavnik i politicar, predsednik
fasisticke vlade; za vreme boravka u Svajcarskoj povezao se sa tamosnjim
socijalistima, pa je po povratku u Italiju preko lista "Borba klasa"
propagirao socijalisticke ideje; vec jula 1912. izabran je za direktora
Socijalisticke partije, a u decembru preuzima upravu partijskog organa
"Avanti"; po izbijanju I svetskog rata napusta list i pocinje izdavati
"Italijanski narod", preko koga se zalaze za ucesce Italije u ratu na
strani Saveznika; aktivno pomaze D`Anuncija u kampanji za pripajanje
Rijeke Italiji i s njim osniva organizaciju Borbeni fasisticki odredi
koja je bila zacetak buduce fasisticke partije. U vreme privredne krize,
strajkova i revolucionarnog perioda, prikljucuje se desnici, vodi borbu
protiv socijalista i definitivno osniva fasisticku partiju, 1919. u
Milanu; oktobra 1922, sa kongresa fasisticke partije koji je odrzan
u Napulju, organizuje pohod na Rim u kome ucestvuje 60.000 fasista;
prestrasen pohodom i opstim stanjem u zemlji, kralj Viktor Emanuel
poverava mu mandat za sastav vlade; otad pocinje njegova fasisticka
diktatura u Italiji, koja se karakterise strahovitim terorom i
imperijalistickom politikom; kao "duce" (vodj) vodio je imperijalisticke
ratove protiv Etiopije 1936, Albanije 1939, Francuske 1940, Grcke 1940,
Jugoslavije 1941, i SSSR-a 1941-43; 25. jula 1943. doziveo poraz u
Velikom fasistickom vecu: kad je obrazovana nova vlada pod predsednistvom
marsala Badolja, Musolini je uhapsen i interniran u jedan hotel na
planini Gran Saso, odakle su ga 12. septembra 1943. oslobodili nemacki
padobranci i prebacili u severnu Italiju; tu je proglasio pad monarhije
i obrazovao vladu Italijanske fasisticke republike. Pri povlacenju
nemackih snaga iz Italije pokusao je da pobegne preko granice, ali su
ga partizani uhvatili i ubili u Dongu, na jezeru Komo 28. aprila 1945.
ko.je.ko.320bjevdjic,
ELIZABETA I
kraljica
Rodjena 1533. godine. Engleska kraljica (od 1558), cerka Henrija VIII i
Ane Bolen; oslanjajuci se na plemstvo i trgovacko-bankarsku burzoaziju
sprovela niz mera koje cine prekretnicu u istoriji Engleske; jos ostrije
"ogradjivanje" i proterivanje seljaka sa zemlje, osnivanje Londonske
berze (1566) i niza trgovackih kompanija (najvaznija je Istocnoindijska,
osnovana, 1600), jacanje trgovacke i ratne mornarice, osiguranje prevlasti
anglikanske crkve (pogubljenje Marije Stjuart)) i osvajacka kolonijalna
politika koja je, posle sloma spanske "Nepobedive armade", 1588. osigurala
Engleskoj pomorsko prvenstvo i polozaj najjace kolonijalne sile. Umrla je
1603. godine.
ko.je.ko.321bjevdjic,
ALEKSANDAR VELIKI
kralj-vojskovodja
Rodjen 356. godine pre nove ere. Makedonski kralj (od 336. do
323. pre nove ere), sin Filipa II, najveci vojskovodja starog veka,
ucenik Aristotelov; dovrsio pokoravanje Grcke; 334. poveo rat protiv
Persijanaca; osvojio Malu Aziju, Siriju, Egipat i Persiju, stigao
do Inda; umro u Vavalonu 323. godine pre nove ere; neobicno hrabar;
spada u red najvecih vojskovodja sveta; predstavnik metodicne i
unistavajuce strategije; u oblasti taktike koristio je sadejstvo
konjice i pesadije; njegov vojnicki genije zasnivao se i na sirokoj
opstoj kulturi; zasluzan za sirenje helenske kulture po Istoku.
O njemu i njegovim delima postoji ogromna knjizevnost; pricanje o
njemu prodrlo je u srednjem veku i u staru srpsku knjizevnost
("Aleksandrida").
ko.je.ko.319bjevdjic,
LUCIJE DOMICIJE NERON
car
Rodjen 37. godine. Rimski car od 54. do 68; na presto ga dovela majka,
Agripina Mladja, posto je prethodno otrovala muza, cara Klaudija (vladao
je od 41. do 54). Nastavljajuci politiku cara Tiberija (vladao je od
14. do 37) vodio ostru borbu protiv rimske aristokratije (senatorskog
staleza), koja se protivila suzavanju prava senata i jacanju carske
vlasti; pogubio je mnoge ugledne Rimljane i konfiskovao im imovinu;
kao svirep despot, pogubio cak i svoju majku i svog ucitelja Seneku.
Bolesno ambiciozan, zeleci da podrzava Aleksandra Makedonskog, vodio
je skupe i nesigurne ratove na Istoku, uzalud pokusavajuci da osvoji
Jermeniju, severnu obalu Crnog mora i Etiopiju. Trosio je mnogo na
pozoriste, cirkuske igre i raskosan zivot; uobrazavajuci da je veliki
umetnik, cesto se pojavljivao u pozoristu i cirkuskoj areni kao glumac,
pevac, svirac i ucesnik u trci dvokolica. Iscrpevsi drzavnu blagajnu,
opteretio je podanike, narocito u provincijama, novim porezima; otuda
su za vreme njegove vladavine plamteli ustanci u Britaniji, Galiji
i Judeji. Godine 64, u vezi s velikim pozarom Rima, nezadovoljstvo
je zahvatilo i Italiju, nasavsi odraza najpre u glasinama da je on
zapalio Rim, a zatim i u pobunama u vojsci. Najzad ga je jedna pobuna
pretorijanaca oborila s vlasti, pa je izvrsio samoubistvo 68. godine.
ko.je.ko.318bjevdjic,
ADOLF HITLER
diktator
Rodjen 1889. godine. Nemacki diktator, vodj nacisticke stranke, jedna
od najmracnijih licnosti u istoriji covecanstva; histerik, skorojevic,
fanatik, rusilacki duh. Uz podrsku nemacke krupne industrije, revansista
i tadasnjeg drzavnog kancelara Papena, a zahvaljujuci popustljivosti
prvenstveno velikih zapadnoevropskih zemalja, iskoristio materijalnu
bedu i nezadovoljstvo nemackog naroda, nametnuo mu se za vodju, i
poveo i njega i covecanstvo u katastrofu. Rodio se u Braunau, u
Austriji, kao sin zeleznicara; bio crtac i dekorater u Minhenu
(1912-14); dobrovoljac u nemackoj vojsci (1914-18); od 1919. clan
male Nacionalsocijalisticke stranke, a od 1921. njen predsednik;
9. juna 1923. pokusao puc u Minhenu, osudjen na zatvor, ali je ubrzo
pusten; 1925. reorganizovao stranku na vojnickoj podlozi (SS, SA i
druge trupe). Zahvaljujuci popustljivosti socijaldemokrata, bedi i
krizi 1929-33. i teroru svojih trupa, 1933. postao kancelar Rajha;
1934, posle smrti Hindenburga, proglasava se za vodju (Firer); uvodi
fasisticku diktaturu; otpocinje nemilosrdno gonjenje Jevreje i
komunista, ukida parlamentarizam, liberalizam, sindikate, slobodu,
ljudska prava, slobodu stampe; nauka, umetnost, privreda, drzava,
vojska ukopcavaju se ("glajhsaltuju") u partijski aparat; sve
progresivne ljude zatvara u koncentracione logore. Popustljiva
politika velikih zemalja i imperijalisticke suprotnosti omogucili
su mu da Nemackoj prikljuci Austriju, porobi Cehoslovacku, a 1939.
napadne Poljsku, cime je neposredno izazvao II svetski rat. Glavni
je krivac za masovne zlocine koje su nacisti vrsili u toku II svetskog
rata u okupiranim zemljama i samoj Nemackoj. Pred nadiranjem saveznickih
armija 30. arpila 1945. izvrsio je samoubistvo u bunkeru Rajhskacelarije.
ko.je.ko.323bjevdjic,
INDEX BIOGRAFIJA U TEMI "KO JE KO"
----------------------------------
Poruka Ime i Prezime
----------------------------------
12.240 OTO FON BIZMARK
12.241 VOLFGANG AMADEUS MOCART
12.242 SERGEJ MIHAJLOVIC AJZENSTAJN
12.243 DZDRDZ GORDON BAJRON
12.244 RENE DEKART
12.245 OSKAR VAJLD
----------------------------------
12.262 MIKELANDJELO BUONAROTI
12.263 NILS BOR
12.264 ZAN LAFONTEN
12.265 HEKTOR BERLIOZ
12.266 HENDRIK ANTON LORENC
12.267 VELA NIGRINOVA
----------------------------------
12.271 NIKOLAJ VASILJEVIC GOGOLJ
12.272 ABRAHAM LINKOLN
12.273 CARLS DIKENS
12.274 BJERNSTERNE BJERNSON
12.275 KARL MAJ
12.276 VECELI TICIJAN
----------------------------------
12.301 FJODOR MIHAILOVIC DOSTOJEVSKI
12.302 ALEKSANDAR SERGEJEVIC PUSKIN
12.303 FERNANDO MAGELAN
12.304 EVGENIJE SAVOJSKI
12.305 EZEN DELAKROA
12.306 DZEMS KLERK MAKSVEL
----------------------------------
12.307 PETAR VELIKI
12.308 VLADIMIR VLADIMIROVIC MAJAKOVSKI
12.309 DMITRIJ IVANOVIC MENDELJEJEV
12.310 FELIKS MENDELSON
12.311 ISAK NJUTN
12.312 NIKOLAJ ANDREJEVIC RIMSKI-KORSAKOV
----------------------------------
12.316 NAPOLEON I BONAPARTA
12.317 BENITO MUSOLINI
12.318 ADOLF HITLER
12.319 LUCIJE DOMICIJE NERON
12.320 ELIZABETA I
12.321 ALEKSANDAR VELIKI
----------------------------------
Nastavak 1. aprila 1994. godine
ko.je.ko.324hose,
-> #240, bjevdjicń:) OTO FON BIZMARK
ń:) drzavnik
žuo sam da je bio srbin po poreklu?
Jel' tačno ?
HOSE
ko.je.ko.330bjevdjic,
CARLI CAPLIN
glumac
Rodjen 1889. godine. Filmski glumac, scenarist, reditelj i kompozitor,
jedan od najvecih svetskih umetnika. Rodjen u bedi, karijeru poceo
u putujucim cirkusima Engleske. Na filmu se prvi put pojavio u SAD,
snimajuci za kompaniju Kiston kratke sale. Ubrzo stvara lik Sarla,
skitnice punog osecanja i dobrote, malog deliju. Kao jedan od osnivaca
i suvlasnik kompanije Junajted Artist ("Ujedinjeni umetnici") snimio
svoje najvece filmove. Gonjen hajkom najreakcinarnijih krugova SAD
bio prinudjen da napusti Holivud. U Londonu snimio "Svetlosti
pozornice" (1953). Glavni filmovi: "Idila u polju", "Mirna ulica",
"Hodocasnik", "Kid", "Potera za zlatom", "Cirkus", "Svetlosti
velegrada", "Moderna vremena", "Veliki diktator", "Gospodin Verdu",
"Jedan kralj u Njujorku" i drugi. Umro je 25. decembra 1977. godine.
ko.je.ko.331bjevdjic,
ROBERT SUMAN
kompozitor
Rodjen 1810. godine. Nemacki kompozitor i muzicki pisac, jedan od
najznacajnijih predstavnika romantizma; istice se kao muzicki liricar
i autor klavirskih minijatura; osnovao je casopis "Neue Zeitschrift
fur Music", u kome je vodio odlucnu borbu protiv negativnih pojava i
konzervatizma u muzici svoga vremena. Dela: solo-pesme (ciklusi
"Pesnikova ljubav", "Ljubav i zivot zene"), klavirske kompozicije
"Karneval", "Simfonijske etide", "Decje scene", koncerti za klavir,
za violoncelo i orkestar, simfonije, kamernu muziku i drugo. Umro
je 1856. godine.
ko.je.ko.332bjevdjic,
KLAUDIO MONTEVERDI
kompozitor
Rodjen 1567. godine. Italijanski kompozitor, jedan od najistaknutijih
operskih kompozitora iz epohe ranog baroka; muzicar u sluzbi vojvode
od Mantove, kapelnik crkve Svetog Marka u Veneciji; uneo mnoga nova
izrazajna sredstva u operski stil i vokalnu muziku. Dela: opere "Orfeo",
"Ariana", "Krunisanje Popeje", zatim 9 knjiga svetovnih madrigala, mise,
kanconete i drugo. Umro je 1643. godine.
ko.je.ko.333bjevdjic,
HORACIO NELSON
admiral
Rodjen 1758. godine. Engleski admiral, baron od Nila; ucestvovao u
140 bitaka i 40 puta ranjavan; izgubio oko u bici kod Kalvija, 1794,
a desnu ruku u bici kod Tenerife, 1797; kod Abukira, 1798, i kod
Trafalgara, 1805, konacno unistio francusku flotu, ali je bio smrtno
ranjen; ovim pobedama onemogucio je Napoleonovu invaziju na Britansko
ostrvo. Podignut mu je spomenik u Londonu, na Trafalgar-skveru.
ko.je.ko.334bjevdjic,
NIKOLAJ II ALEKSANDROVIC
car
Rodjen 1868. godine. Ruski car od 1894. do 1917, sin Aleksandra III,
poslednji vladar feudalno-kapitalisticke Rusije, cije su nacionalne
i drustvene suprotnosti dovele do sloma starog poretka i pobede
revolucionarnih snaga ("oktobarska revolucija"). Posle neuspelog
rata protiv Japana 1904-05, s mukom je ugusio revoluciju u zemlji,
1905; pred opasnocsu od Viljemove Nemacke, njegova vlada okoncala
je ranije sporove sa Engleskom, s kojom je zakljucila savez 1907,
cime je konacno formirana antanta Rusije, Engleske i Francuske. U
duhu opste atantine politike, bio je na strani Srbije u aneksionoj
krizi 1908-09, a u istocnom pitanju zastupao nacelo narodnosti, u
kojem je smislu postigao sporazum sa Italijom (1909); objavio rat
Austriji 1914, i tako upleo Rusiju u ratni obracun velikih sila;
posle vojnih poraza 1915. i izbijanja revolucije 1917, dao ostavku
na presto; streljale su ga revolucionarne snage u julu 1918. godine.
ko.je.ko.335bjevdjic,
PJOTR ILJIC CAJKOVSKI
kompozitor
Rodjen 1840. godine. Ruski kompozitor; najistaknutiji ruski simfonicar
XIX veka; dao sintezu evropskog artizma i narodne osecajnosti. Komponovao
sest simfonija (najpoznatija poslednja, "Pateticna"), uvertire, koncerte
za klavir, za violinu i orkestar, kamernu muziku, solo-pesme, klavirske
kompozicije; opere "Evgenije Onjegin", "Pikova dama" i druge; balete
"Labudovo jezero", "Uspavana lepotica" i drugo. Umro je 1893. godine.