CIVIL.9

24 Apr 1995 - 30 Sep 1996

Topics

  1. filozofija (206)
  2. religija (883)
  3. istorija (67)
  4. nauka (615)
  5. umetnost (176)
  6. knjizevnost (552)
  7. film (1293)
  8. dileme (281)
  9. o.jeziku (686)
  10. oko.sveta (823)
  11. enciklopedija (11)
  12. skola (616)
  13. licni.stav (2034)
  14. cyber.culture (67)
  15. hedonizam (1158)
  16. galerija (462)
  17. civ.savet (70)

Messages - knjizevnost

knjizevnost.521 miobrado, -> #508, dr.grba
>> Tanke ... Tebi je izgleda poznato: "Gde jeee ona, tačna vaaaga, da izvaaaga, sva blaaaga, kojaaa su nam, srcu draaaga, ..." Ako je tako - nemam šta da prigovorim! Trivia: "Non licet omnibus adire lingua serbiana".
knjizevnost.523 dr.grba, -> #518, supers
>> Ovde su! :) Lupi conf read knjizevnost /a /t i moraćeš da naletiš >> na Đoletove pesme u dr.grbinom izdanju. Ne, nego MUZIKA:yu.zvuk (:
knjizevnost.524 dr.grba, -> #520, kant
>> Ovo baš nisam najbolje razumeo. Hoćeš da kažeš da kod njega nije bilo >> politike u nastupima (i da se razumemo, slobodno zaboravi početke i >> Broza)? Ne, ja to ne tvrdim. >> Šta si hteo da kažeš sa poslednjom rečenicom? Malo sam bio izrevoltiran, pa sam lupio glupost. However, kakvo god da imam mišljenje na tu temu, ne bih da je obrazlažem. NHF. Možemo dalje o pesništvu, a raspredanje o politikantstvu bih da prepustim drugima.
knjizevnost.525 dr.grba, -> #521, miobrado
>> Tebi je izgleda poznato: >> >> "Gde jeee ona, tačna vaaaga, Ovo uopšte ne razumem. De, prosvetli me, 'leba ti.
knjizevnost.526 veca,
PREDSTAVA Draganu Grbiću U pozorištu se osećao neprijatno. Imao je utisak da svi nervozno bulje u njega, dok šuška kesicom i gricka kokice. Vesna Denčić
knjizevnost.527 dr.grba, -> #526, veca
>> PREDSTAVA >> >> Draganu Grbiću Veliki poljubac mojoj Veci!
knjizevnost.528 guta, -> #519, dr.grba
#> Nismo artikulisali nikakav konkurs. Malo smo premišljali oko #> toga u c.savetu, pa došli do zaključka da materijal još nije #> toliko zreo niti kvalitetan da bismo ga mogli promovisati #> naglas. Kad smo već kod c.saveta, nisam poodavno video bilten CIVILIZACIJE... Ili sam ga propustio?
knjizevnost.529 dr.grba, -> #528, guta
>> Kad smo već kod c.saveta, nisam poodavno video bilten CIVILIZACIJE... >> Ili sam ga propustio? UF! Nisi propustio ništa. Zbog sopstvenog lošeg organizovanja vremena i malo veće anarhičnosti c.saveta (ali, ovim se ponosimo! (((: ) bilteni će biti udešeni tek ovih dana. Upravo ih izrađujemo, za period od maja do avgusta. A onda ćemo ući u kolotečinu. A sad je vreme za jednu objavu, ali zna se mesto istoj: civ.savet.
knjizevnost.530 miobrado, -> #525, dr.grba
>> De, prosvetli me, 'leba ti. Paz' 'vamo - kaz'še ti se, valda, jednog dana, samo! Trivia: "Teško je biti svetiljka u narodu u kome se deca na sijalicama uče gađanju." >> Ovo uopšte ne razumem. Zakuni se!
knjizevnost.531 guta,
Čelično grlo, odlomak I tako, eto, ostao sam sam. Oko mene - novembarska tmina sa uskovitlanim snegom, kuća je zavejana, a dimnjak zavija. Svih dvadeset i četiri godine svog života proživeo sam u ogromnom gradu i misilo da mećava urla samo u romanima. Ispostavilo se da ona odista urla. Večeri su ovde izuzetno duge, lampa ispod plavog abažura odražavala se u crnom prozorskom staklu, a ja sam maštao posmatrajući mrlju koja se presijavala levo od mene. Maštao sam o oblasnom gradu - on je bio udaljen četrdesetak vrsta od mene. Jako sam želeo da pobegnem onamo iz mesta gde sam bio. ... Bulgakov, pripovetke.
knjizevnost.532 guta,
Vatreno krštenje, odlomak U selima su i dalje trli lan, putevi su i dalje bili neprohodni, a dnevno mi se na pregled nije javljalo više od pet ljudi. Večeri su mi bile sasvim slobodne i posvećivao sam ih sređivanju biblioteke, čitanju udžbenika iz hirurgije i dugom, usamljenom pijenju čaja kraj samovara koji je tiho pevušio. Danima i noćima neprekidno je padala kiša, kapljice su neumitno dobovale po krovu, pod prozorom je pljuskala voda slivajući se niz oluk u posudu. U dvorištu je bila lapavica, izmaglica, tmina u kojoj su kao nejasne, maglovite mrlje sjali prozori asistentove kućice i petrolejski fenjer kraj vrata. Jedne takve večeri sedeo sam u svom kabinetu nagnut nad atlas topografske anatomije. Unaokolo je vladala potpuna tišina koju je ponekad narušavalo samo muvanje miševa iza trpezarijskog ormana. ... Bulgakov, pripovetke
knjizevnost.533 guta,
Mećava, odlomak Oči su mi dobile neku tamnu vlagu, a iznad prekonosnice urezala se vertikalna bora kao crv. Noću sam u nejasnoj izmaglici video neuspele operacije, obnažena rebra i svoje ruke u ljudskoj krvi. Budio sam se sav lepljiv i leden bez obzira na usijanu kaljevu peć. ... Bulgakov, pripovetke
knjizevnost.534 guta,
Mrkli mrak, odlomak Gde je to celi svet na moj rođendan? Gde su moskovske električne svetiljke? Ljudi? Nebo? Napolju nema ničega! Pomrčina... Odsečeni smo od ljudi. Prvi petrolejski fenjeri su na devet vrsta od nas na železničkoj stanici. Treperi tamo, sigurno, fenjer, izdiše od mećave. Proleteće u ponoć sa urlikom brzi voz za Moskvu, pa se čak neće ni zaustaviti - nije mu potrebna ova zabačena stanica, sahranjena u snežnoj vejavici. Jedino ako sneg zaveje prugu. ... Bulgakov, pripovetke
knjizevnost.535 guta,
Zvezdasta ospa, odlomak Čovek se okrenuo onako kako sam ja želeo i svetlost petrolejke oblila mu je žućkastu kožu. Kroz to žutilo na nabreklim grudima i bokovima nazirala se ružičasta ospa. "Kao zvezdano nebo", pomislio sam i stegnutog srca nagao se ka grudima, posle sam skrenuo pogled, digao ga na lice. Preda mnom je bilo lice četrdesetogodišnjaka, neuredne bradice, prljavopepeljaste boje i odlučnih očiju prekrivenih oteklim kapcima. U tim očima, na svoje veliko čuđenje, pročitao sam samouverenost i svest o sopstvenoj vrednosti i dostojanstvu. Čovek je treptao, dosađivao se, ravnodušno se osvrtao i popravljao opasač na pantalonama. ... Bulgakov, pripovetke
knjizevnost.536 guta,
Evo jednog odlomka iz pripovetke koji kao da je pisan za ovakav dan... Peškir sa izvezenim petlićem, odlomak A odozgo sipi li sipi i kosti se kočanje. Pa zar bih mogao da poverujem da sredinom sivkastog, kiselkastog septembra čovek može da se smrzava napolju, kao za ljute zime?! A ono, može. I dok umireš laganom smrću, vidiš uvek i stalno jedno te isto. Sa desne strane grbavo oglodano polje, sa leve jadni šumarak, a kraj njega sivkaste nikakve kolibe, jedno pet ili šest komada. I čini se da u njima nema ni žive duše. Tišina, tišina unaokolo. ... Bulgakov, pripovetke
knjizevnost.537 guta,
Peškir sa izvezenim petlićem, odlomak "Trebalo bi naočare nositi, eto u čemu je stvar". Ali, nisam imao razloga da nosim naočare, oči su mi bile zdrave i njihova prozračnost još nije bila zamagljena životnim iskustvom. Nemajući mogućnosti da se branim od svakodnevnih snishodljivih i nežnih osmejaka pomoću naočara, potrudio sam se da razradim poseban manir koji je izazivao poštovanje. Trudio sam se da govorim odmereno i resko, nagle pokrete sam po mogućnosti izbegavao, nisam trčao kako trče ljudi kada imaju dvadeset i tri godine i koji su završili univerzitet, već sam se trudio da koračam. Išlo mi je sve to prilično loše, kako to sada vidim, posle mnogo godina. ... Bulgakov, pripovetke
knjizevnost.538 guta,
Morfijum, odlomak Kakva pustinja. Ni zvuka ni šušnja. Sumrak se još nije spustio, ali on se negde pritajio i prikrada se preko močvara, između panjeva, preko uzvišica... Prilazi, prilazi Levkovskoj bolnici... I ja puzim, oslanjajući se na štap (da budem iskren, malo sam oslabio u poslednje vreme). I odjednom zapazih: od strane rečice, strminom, ne pomičući noge ispod svoje zvonaste suknje, munjevito mi se približavala žutokosa starica... u prvom trenu nisam je razumeo i nisam se čak ni uplašio. Starica kao sve starice. Čudnovato - zašto je na ovakvoj hladnoći starica gologlava, samo u jelečiću?... A onda: otkud ovde starica? Kakva je to starica? Kada se završi prijem u našoj ambulanti u Levkovu, kada se raziđu i poslednje mužičke senke, na deset vrsta oko nas nema žive duše. Magla, močvare, šume! A tada mi iznenada ledeni znoj curnu niz leđa - shvatio sam! Starica ne trči, već leti ne dotičući zemlju nogama. Dobro? Ali nije to izazvalo moj krik, već to što starica u rukama drži - vile. Zašto sam se toliko prepao? Zašto? Pao sam na jedno koleno, prostirući ruke, zaklanjajući se da je ne vidim, a onda sam se okrenuo i, bangavo trčeći, pojurio prema kući kao prema spasonosnom mestu ništa ne želeći osim da mi srce ne prepukne, samo da što pre uletim u tople sobe, vidim živu Anu...i morfijum. I dotrčao sam. Gluposti. Obične halucinacije. Slučajne halucinacije. ... Bulgakov, pripovetke
knjizevnost.539 hercog,
Gospode Gospode, ne slušaj, moje bedne krike. Ja sam samo još jedna budala, što u samoći spominje tvoje ime. Gospode, ja nisam onaj stari, idi od mene, pusti da ponovo nađem sebe. Gospode, ne slušaj bajke o sreći i veselju, ne slušaj moje reči. Gospode, ja nikada nisam bio uz tebe. Sale
knjizevnost.540 mcar,
Razlaganje Povra}am, gledam klozetsku {oju. Dok hrana ispada zami{ljam da se razlivam, raspadam i oti~em u mlazu vode. I nestajem u horu razigranih molekula, nesvesnih i radosnih, izvan svesti o olak{anju. MC
knjizevnost.541 hercog,
Neću da biram Nekada sam imao para, gledao nisam, koliko šta košta, nizam znao šta je to nema. Mnogi su trčali okolo, jurili sa mnom po sivilu ulica. Nisam birao s kim ću i kud ću. Svi su bili isti, svi su bili jednaki. Danas, kada poznajem da nema, da sve mora da se meri, da se gleda ima li sutra, dosta njih je odletelo. Namirisali su gde su nove količine, pronašli su novu uzdu kojoj bi služili. Ja i dalje nisam birao. Sale
knjizevnost.542 mcar, -> #541, hercog
Fina pesma. MC
knjizevnost.543 kant,
Susret Jovan Dučić Jedne se noći beše srela na jednoj zračnoj stazi, duša u nebo što se pela, i angel što na svet slazi. Angel ispriča priču sjajnu šta su nebeski vrti, a duša cele zemlje tajnu: magiju ljubavi i smrti. I osmehnu se angel potom na carstvo večnih zraka; duša zaplaka za lepotom igre svetlosti i mraka.
knjizevnost.544 mikrom,
POGIBIJA POPA MILA JOVOVIĆA U danima kad na Nikšić Crnogorci udariše, Kad bijahu došli dani Da ne bude turski više U logoru crnogorskom Pokraj kule Lekovića Neko knjazu okleveta Popa Mila Jovovića. A knjaz Mila dozivaše U prisustvu svih vojvoda, Pa mu reče pope Milo Nit si vino, nit si voda. Planu Milo kao munja Poleće mu sablji ruka A dva oka ko strijele Sijevnuše u hajduka. Vojvode se uplašiše Od izgleda vuka gorskog Da oružje ne potegne Na vladara Crnogorskog Kao da mu oštrim mačem Srce, muško rasiječe, Pa zavika gospodaru, Bog sa tobom šta to reče? Zar priznanje to je Tvoje Što učinjek Crnoj Gori I zar ima neko ko bi Popa Mila da prekori. Knjaz ne reče ništa više Već u stranu nekud gleda, Dok čuvenom harambaši Srce puca od ijeda. Pa se s teškom ljutnjom bori, Savlađuje bijes use, A na prsi zlatne toke Od ijeda tresu mu se. Pa ljutito napustio Gospodara i vojvode, Pa pod šator svoj svileni Sa mislima teškim ode. Jeknu kao lav ranjeni Nepravda ga peče boli, Misli kako osvet si se Gospodaru kralj Nikoli. Pa u ljutnji zgrabi gusle "A tako me ćetna ne rodila, No kobila koja vranca moga, Sjutra rano mislim poraniti, Na rastoke vodu pregaziti I na Nikšić tvrdi udariti, Mušovića zvati na megdana Pa što bog da i sreća junačka, Kurva bio ako prevario". Odjeknuše tanke strune, Ciknu Milo kao soko, Pa se majkom Ćetnom kune. Da će poći u grad Nikšić Sam bez ikog istog dana I na megdan pozvat silnog Mušovića kapetana. Baci gusle uzja vranca, Preko Zete pređe vode I na hatu pomamnome Preko polja gradu ode. Leti vranac niz rastoke Kao da ga nose krila, Kod bedema turska straža Opazila popa Mila. Pa izlaze iz šanaca Da neznanog gosta vide, I pitaju jedan drugog, Koje kud će od kud ide. To je neko poludio, Ili ide na predaju, Ili ide da pogine Turske straže nagađaju. A pop Milo sve je bliže Do Turaka i šanaca, Pod sobom je ozno Bijesnoga svoga vranca. Kao što mu dolikuje Bira turske porodice, Na najtvrđe ide šance, Na najljuće gradske zlice. Pa ako bi poginuo Da pogine od junaka, Od čuvenih i priznatih Ferizovih potomaka. Ustavi ga turska straža Na kapiju od Nikšića, Kaza im se i naredi Zovi te mi Mušovića. Kada čuše Turci ko je Otrčaše kapetanu, Malo za tim i Mušović Na kapiju gradsku banu. Pa kad viđe popa Mila Na bijesnom vrancu svome Dolasku se iznenadnom Obradova njegovome. Od kud jutros Jovoviću? Veselijem glasom reče: Zar od knjaza crnogorskog U moj tvrdi grad uteče. Primamo te objeručke Sve će mo ti oprostiti Životu ti tvom neće Harambašo ništa biti Planu Milo dosta više, Ne budali bez potrebe, Ja sam došo kapetane, Da na megdan zovem tebe. Da dokažem gospodaru Da nijesam što on kaže, Ni onome ko me panjka I za mene svašta laže. No se spremi i izađi, Biraj mjesto za megdana, Te riječi kao munja Pogodiše kapetana. Preblijeđe pred hajdukom Iz junačke Markovine, Jer je znao da od sablje Njegove se lako gine. Nehte megdan da prihvati Prepade se svojoj glavi, A na slavu i na prošlost Kuće svoje zaboravi. Nijesu mu kao i on Strašljivice bili stari No junački tri vijeka Sa Nikšićem upravljali. Izlazili na megdane Najboljijem junacima, Sjekli glave crnogorske Po brdima i klancima. Danas sablja Mujagina Nače slavu kuće ove, Srca nema da pozivu Junačkom se odazove. Već u strahu kukavički, Znak na Kulu straži dade, Jeknu plotun sa glavice, Pop pogođen s konja pade. Vranac streknu i pobježe Natrag preko vode Zete, A na Mila sa sabljama Niz glavicu Turci lete. Pa se grabe ko će prije Manut sabljom po sokolu, Za čije je ime čuo I car sami u Stambolu. Do mrtvoga popa stiže Ferizović Hasan prvi, Sinu sablja, glava pade, U stočenu lokvu krvi. Na najveću gradsku kulu, Na vrh hara Mušovića, Istaknuše Turci glavu, Popa Mila Jovovića. Sa trnovog oštrog koca Gleda Milo sa visine, Kako mu se Turci zore I po gradu šenluk čine. A gavran se crna ptica Obradova iznenada, Kad krvavu viđe glavu Pa se vije iza grada. Primače se iznad tablje Da na bedem stane tvrdi, Po starijem navikama Ljudsku glavu da nagrdi. A krijući iz harema, Kroz pendžere vire bule Da čuvenu vide glavu, Srpskog popa na vrh kule, Ne mogu se nagledati, Ni isčudit bule mlade, Pa pitaju jedna drugu Što popovske nema brade. No kad vranac zahrzao Pred šatorom popa Mila, Sva se vojska crnogorska U logoru uzbunila. Jer se jadu dosjetiše, Pa planove tajne grade, Malo zatim turska straža, Obezglavljen leš predade. Kad viđeše trup bez glave, Čuvenoga harambaše, Sve vojvode i vojnici, U logoru zaplakaše. Smrknulo se knjazu lice, Mnogo žali popa Mila, Jer njegova riječ jutros Povod mu je smrti bila. Pa doziva perjanike I ovako kaza njima: "Sahranite popa Mila Sa najvećim počastima. Jer je Milo zaslužio, Kroz sto naših okršaja, Da s junačkim počastima Sahranimo ljutog zmaja Učesnik je svih bitaka Od Bojane pa do Drine, Pa i ako danas ludo Ode u grad da pogine. A ujutru u svitanje, Jedna hrabra žena mlada, Provuče se kroz šančeve Iz Nikšića ljutog grada. Ustavi je naša straža, A Gospava njima kaza "Nosim nešto vrlo važno Za Nikolu našeg knjaza." Kad je primi knjaz Nikola Crnogorka kršna ova, Dar poteže neobičan Gospodara te darova. Knjaz maramu odvezao Kad krvava u njoj glava, Ali poznat ne mogaše Popa Mila ljutog lava. Krv se smrzla i pokrila, Divno lice u junaka, Poznati ga nebi mogla Ni rođena Ćetna majka. Krvlju oči zalivene, zamršena kosa duga, Kad gospodar sazna ko je Na srce mu pade tuga. A Gospava pričat poče: "Do ponoći noćas knjaže, Provukoh se kroz šančeve I kroz turske ljute straže; Uspuzah se uz zidine, Tvrdog hara Mušovića I ukradoh sa vrh tablje Glavu Mila Jovovića. Za' junačku glavu ovu Gledan kako kljuju ptice, A da srce rashlađuju Nikšićani ljute zlice. Knjaz krvavu uze glavu I ovako progovara: "Pope Milo, zašto jutros Ožalosti gospodara? Ja se stobom našalio A ti kao munja planu I odnese na dar glavu Nikšićkome kapetanu. Po junaštvu i pameti U prve te brojim ljude, Danas tvojoj crnoj smrti Crnogorci, svi se čude. Ko bi mogo pomisliti Da ćeš tako učiniti I bez išta, bez potrebe, Glavu svoju izgubiti". Pa Novaku Ramovome Knjaz krvavu glavu dade. Novak glavu poljubio I ovako zborit stade: "Striko Milo, grdna rano, Kakve su te teške muke Naćerale u grad Nikšić Da uletiš među Turke. Tebe Turci ne ubiše, Već laž, mržnja i kleveta Oni što im tvoja slava I junačko ime smeta." Pogleda ga knjaz ljutito Pa narebu hitnu dava: "Da se Milov grob iskopa I sahranit ljutog lava." Eto tako popa Mila Plahovitost ljuto košta Pod tvrdijem zidinama, Krvavoga Onogošta. Da dokaže svoju vjernost pred Nikolom gospodarom, Ka Obilić, nekad što je Na Kosovo pred Lazarom.
knjizevnost.545 mikrom,
Nikad se nije rasvijetlio pravi razlog zašto je knjaz Nikola, kada je došao u odred popa Mila Jovovića u Kočane, kod kule Lekovića rekao popu Milu ove reči: - Pope Milo, ni voda ni vino! Oduzimam Ti komandu nad odredom kojim si do sada komandovao... - Možeš, pa radi što hoćeš, a ja znam ko ti je protiv mene glavu napunio. To je isti onaj koji je protiv mene i Vojvode Peka radio da nam glave dođe (pop Milo je mislio na Petra Vukotića s akojim nije govorio nekoliko meseci). Popa Mila je ovo pogodilo kao grom iz vedra neba. Uvredu nije mogao da pretrpi. Zato se iste večeri odluči da ode pred grad Nikšić i da Mušovića zovne na megdan, pa ako mu bude suđeno, da slavno i junački pogine. Milo je bio na daleko poznat junak, ali je isto tako bio veoma poznat i guslar što se smatralo jednom od značajnih vrlina. Nadaleko je čuvena anegdota o popu Milu i njegovom konaku kod Ded-age Čengića. Knjaz Nikola jednom prilikom poslao je u deputaciju vojvodu Petra Vukotića i popa Mila Jovovića u Mostar da pregovaraju sa Derviš-pašom o miru. Put ih je vodio preko Gackog i oni svrate kod Dedage Čengića na konak. Ded-aga ih je lijepo primio i ugostio. Posle večere iskupi se kod Ded-age dvadeset gatačkih Turaka, koji su čuli za dolazak Crnogoraca. Razgovor se vodio o svemu i svačemu a najviše o junaštvu Turaka i Crnogoraca... A zatim je Ded-aga ponudi vojvudu da uzme gusle i da ispjeva jednu pjesmu o Crnogorcima. Vojvoda je odgovorio da on nezna, a ni ovi ostali ne umiju ni jedan - Vojvoda se plašio da pop Milo ne uzme gusle uz koje je pjevao kao ijedan Crnogorac. Onda će Ded-aga Čengić podviknuti jednoga Turčina... Ture uze gusle i otpoče da pjeva: "Podiže se Mujo i Alija, Iz Udbine od turske krajine, Vode četu i traže serdare, Dok dođoše u vlaške Kotare. Al'Turcima dobra sreća bila, Ne trvi se niko od kaura. Robe Turci kule u Kotare, Tu dijele pare na kantare; Još uzeše trideset đevojaka, Pa ih vode za trideset momaka, S njima žene gušave Bošnjake, Nek s'umeću djeca na ujake". Turčin hoćaše još da pjeva, no skoči pop Milo, pa mu uze gusle iz ruku i reče Ded-agi: "A sad slušaj, pašo, i ostali Turci kako Crnogorac pjeva: "Podiže se Cmiljanić serdare Iz Kotora u četu junačku, Pa ne vodi druga nijednoga, Samo uze debela dorina; Eto serdar uz planinu pođe, Više turske Udbine izađe, Gleda serdar po Udbini kule; Pa kad dođe u tursku Udbinu, Pravo goni dora od megdana Do čardaka Buljubaša Muja. Kad doćera do avlije dora, Tada serdar sa dorina viče: "Jel'na kulu Mujo il'Alije? Nek izađe pred mermer avliju, Da uhvati poda mnom dorina; Il'nek dođe mene na megdana!" Sa kule se niko ne čujaše No podockan Ajkuna đevojka Progovara đevojačkim glasom: "Koji zove Muja i Alila? Ovđe brata nema nijednoga, No su pošli u lov u planinu". A kad začu Cmiljanić Serdare, On odjaha dora od megdana; Pa ga sveza za mermer kapiju. Eto njega na bijelu kulu, Na kulu se dobro odmorio I popio kavu i rakiju, Pa s'Ajkunom leže u dušeke, Okrenu joj leđa u dušeke, A tabane u gornje tavane..." Pop Milo hoćaše još da pjeva, no skoči vojvoda Petar, trže mu gusle iz ruku... - Hajde Turci na spavanja, povika Čengić!... Dvadeset drugog jula otpočela je prva opsada zauzimanja Trebješke glavice. Posle 48 dana danonoćnih borbi sa manjim prekidima, Nikšić je istakao belu zastavu. Osnovni razlog što je zauzimanje Nikšića dugo trajalo je u tome što je Nikšić vekovima bio "velika tvrđava" i on se sastajao iz: varoši opasane bedemom (ojačanim sa 5 kula), citadele, jedne male tvrđave, 4 fora, 3 kule, 1 reduta (Trebjesa) i 3 blokhauzena. Varoš citadela i 12 spoljnih utvrđenja imali su posadu od 3.200 vojnika i 21 topom. Komandant je bio miralaj (pukovnik) Skender-bej, rođeni Mađar, po imenu Šandor. Treba napomenuti da je Turska u to vreme svetu govorila da je Nikšić otvoren grad bez ikakvog utvrđenja. Nikšić je kroz vekove bio utočište poturica i najljućih protivnika crnogorske slobode. Kada se knjaz Nikola uverio da je Nikšić nemoguće zauzeti bez topova teškog kalibra, uputio je depešu ruskom caru da mu pošalje odgovarajuće topove. I "baćuška" je pomogao! Devetnaestog avgusta stigla su dva grčka broda pred Petrovac na moru, najjužnije luke Austrije sa 4 ruska topa. Zahvaljujući dobroj organizaciji hrabrosti i lukavstvu Crnogorci su uspeli da 2 topa prebace pred Nikšić 2. septembra, dok su druga 2 zadržana na južnom frontu. Dejstvo ovih topova na utvrđeni Nikšić otpočelo je 5. septembra, a njihov vatreni učinak bio je izuzetno veliki. Skender-bej je knjazu ponudio predaju grada 8. septembra. priredio: Mirko Dobričanin
knjizevnost.546 veca,
Pre neki dan u Radovim knjižarama pojavila se nova knjiga aforizama Milana Beštića, Cvrčak je pojeo mrava. =============================================================== O vođi nisam napisao ni jedan aforizam jer ne mogu da ga smislim. I Srbi su ljudi od krvi i mesa. To je i eksperimentalno dokazano. Govor političara prekidan je TV reklamama a da to niko nije primetio. U moju sobu ne ulazite bez kucanja. Možda čitam dnevnu štampu. Zahtevi štrajkača su više nego minimalni. Zato i nisu ispunjeni. Moj život je kao roman, ali dosadan. ===============================================================
knjizevnost.547 veca,
Danas me zvao Dejan iz Radio Indexa, prodaje knjige kratkih priča u pretplati, poručih sve ponuđeno :) Šta ću, slaba sam na knjige, svako može da mi iskamči pare :) A pošto je puno i brzo pričao :) uspela sam da ukapiram da se u nekoj od tih knjiga nalaze i moje priče. Evo jedne od... uspomena na mog kućnog ljubimca. =============================================================== CELOVEČERNJA ZABAVA Ležim na krevetu i čitam Borhesa. Moj pas se zabavlja ližući mi stopala. Vesna Denčić =================================================================
knjizevnost.548 staos,
Pomagaj narode! Sto pre mi treba sastav, tj. do utorka jer u sredu imam pismeni iz srpskog.Tema je slobodna,ali ce biti vezana za umetnost,lepotu itd. Ako neko ima vremena i ideju molio bih da mi posalje sastav ili bar neke ideje. Hvala unapred! Nikola
knjizevnost.549 hercog,
Opet nešto od mene Strah Kad čovek oseti strah u ljušturu svoju zatvori se tad i bodlje svoje iz sebe izvuče. Kad čovek oseti strah, postane malo mače, što u prvi ćošak se krije, i grebe po zidu tražeći rupu svoju. Kad čovek oseti strah, zaboravi sve, što nekad je znao i svoj put duži nekud pred sebe. Kad čovek oseti strah, skoči ka njemu, u oči ga gleda. I gle čuda, više njega tad nema. Sale
knjizevnost.550 dr.grba, -> #548, staos
>> Ako neko ima vremena i ideju molio bih da mi posalje sastav ili bar >> neke ideje. Da li misliš da bi ti neko zbilja pomogao ako bi umesto tebe napisao taj rad? Ima ona japanska poslovica: "Kada je neko gladan, bolje ga je naučiti da peca nego mu dati ribu". Nećemo se truditi da te učimo pisanju, ali lično mislim da nije u redu da tražiš da neko umesto tebe uradi ono što treba da uradiš sam.
knjizevnost.551 hercog, -> #550, dr.grba
** taj rad? Ima ona japanska poslovica: "Kada je neko gladan, bolje ga je Zar ovo ne beše kineska poslovica? Sale
knjizevnost.552 dr.grba, -> #551, hercog
>>** taj rad? Ima ona japanska poslovica: "Kada je neko gladan, bolje ga je >> >> Zar ovo ne beše kineska poslovica? Šta ja znam (: Obično Kineze doživljavam kao one koji jedu pirinač, a Japance kao one koji jedu ribu (: