FORUM.12

27 Jun 1994 - 27 Nov 1994

Topics

  1. gde.smo (77)
  2. jugoslavija (16)
  3. ex.yu (2183)
  4. srbija (437)
  5. svet (14)
  6. ljudska.prava (1)
  7. mediji (140)
  8. trac (30)
  9. devojke (1986)
  10. iseljenje (54)
  11. razno (61)
  12. unknown (1)

Messages - srbija

srbija.102 bojt,
Izgleda da su prihvatili, samo uz uslov da se razjasne ustavna pitanja i da se garantuje ukidanje sankcija. Od mapa, gradova, izlaza na more i ostalog se odustalo. Sa kovertiranom odlukom zbrisaše u čenevu, valjda da ih ne linčuju na Palama...
srbija.103 astojkovic, -> #102, bojt
just say no!
srbija.104 dejanr, -> #102, bojt
>> Izgleda da su prihvatili, samo uz uslov da se razjasne ustavna >> pitanja i da se garantuje ukidanje sankcija. Od mapa, gradova, >> izlaza na more i ostalog se odustalo. Fala Bogu!
srbija.105 squsovac, -> #102, bojt
> Izgleda da su prihvatili, samo uz uslov da se razjasne ustavna > pitanja i da se garantuje ukidanje sankcija. Od mapa, gradova, > izlaza na more i ostalog se odustalo. Sa kovertiranom odlukom > zbrisaše u čenevu, valjda da ih ne linčuju na Palama... Šema sa kovertiranim potezom je sasvim dobra jer su i Bosanci prihvatili računajući da će Srbi da odbiju. E sad zašto su prihvatili? Kad su bili ovde čipe i Herd kod SLobe posle Herd zvao na brifing novinare koji rade za britanske medije i evo šta je rekao: Ako Srbi potpišu predvišene teritorije se prepuštaju bosanskoj strani, a ako ne potpišu onda UN to po hitnom postupku proglašavaju "bezbednosnim zonama" i taj mehanizam je već razrađen za novih 10 zona pa bi Srbi svakako morali da beže. To je suština onoga što je par dana pre toga i Kozirjev objašnjavao Slobi. Posle je Sloba zvao Rašu i Mladića (tu se zadesio i general Perišić) al ovi kao nisu hteli. Onda im je Soba objasnio da je svet ovog puta bacio težište na konkretne opteze AKO JEDNA OD STRANA NE POTPIŠE! I onda je samo ovima bio problem kako da kažu "da, ali" (da kažu "da" bez "ali" naravno nisu hteli) a da to ne bude protumačeno kao odbijanje. Danas su se inače usijali telefoni na liniji Pale-Bgd-Moskva i konačno je dogovoreno kako da sve izgleda a da Rusi posle pritegnu ostatak kontakt grpe da to sve ne bude shvaćeno kao odbijanje već kao prihvatanje. Nezvanično (iz ruskih izvora ima 6 uslova od kojihsu, kažu, dva suštinska. Izvinjavam se ako ej malo zbrda zdola jer pišem on line.
srbija.106 stigor, -> #102, bojt
> izlaza na more i ostalog se odustalo. Sa kovertiranom odlukom > zbrisaše u čenevu, valjda da ih ne linčuju na Palama... Zamisli situaciju: Odu oni u čenevu, sednu za okrugli sto, predaju kovertu, kad u koverti NE ... Koji bi to Flash bio ... :)
srbija.107 meda, -> #104, dejanr
>> Fala Bogu! Joj Dejane i Bojte samo se vi nadajte.
srbija.108 meda,
Koliko cujem na B92 u glupstini je picvajz. Tabacina izmedju mupovaca i radikala.
srbija.109 omega,
Evo opet mog dela :) HIMNA v4.1 - (C) IVAN PETROVIC 1992-93. Interpretira srpsku himnu na VGA, EGA i HERCULES kartici. HIMNA [/AUTO /TEMPO] [/KARTICA /TEMPO] AUTO Vrsi autodetekciju graficke kartice. KARTICA VGA, EGA, odnosno HERcules kartica. TEMPO -10 za 286, -25 za 386 i 486 racunare. Ove vrednosti ne moraju da odgovaraju vasem sistemu - eksperimentisite. (Nepoznati autor je prilagodio muziku za PC) himna41.zip
srbija.110 .hik, -> #108, meda
Šteta što nisam video:) žuo sam samo da je gore nego u saveznoj:)
srbija.111 stigor, -> #108, meda
> Koliko cujem na B92 u glupstini je picvajz. Tabacina izmedju > mupovaca i radikala. Aiii, u saveznoj su preko TVa bar prenosili mali deo, ovde su odmah isekli i pustili "narodnjake" ... :( BTW Šta je bilo, da li je Nikolić izašao posle intervencije MUPa? Dajte neke infoe, jer do NSa ne dobacuje studio B, a ovi sa PTCa su samo javili da skupština nastavlja zasedanje u utorak ...
srbija.112 .hik, -> #111, stigor
Ovo je bio pravi haos... Prava makljaza. Milicija je jednog po jednog poslanika radikala izbacivala napolje, nikolića su onesvestili, ali je izašao posle nekog vremena (malo ošamućen)... Sve u svemu sada ne postoji ni jedno mesto na kome se može govoriti javno (dobro, toma nje preterao...)... Kakva je situacija na ulicama:)?
srbija.113 ganta, -> #112, .hik
> Ovo je bio pravi haos... Prava makljaza. Milicija je jednog po jednog > poslanika radikala izbacivala napolje, nikolića su onesvestili, ali je Da vidimo da li je Milan bio na licu mesta ;) Očekujemo izveštaj iz prve ruke.
srbija.114 meda, -> #111, stigor
>> posle intervencije MUPa? Dajte neke infoe, jer do NSa ne >> dobacuje studio B, a ovi sa PTCa su samo javili da skupstina >> nastavlja zasedanje u utorak ... Eh kada cemo preko Sezama moci da saljemo video snimke :((
srbija.115 stigor, -> #112, .hik
> Ovo je bio pravi haos... Prava makljaza. Milicija je jednog po > jednog poslanika radikala izbacivala napolje, nikolića su > onesvestili, ali je izašao posle nekog vremena (malo > ošamućen)... Ne da im se PTC, pa to ti je, odbraniće ga svim sredstvima ... :( Izgleda da radikali neće više u skupštinu, ni pod razno, jš jednom propade inicijativa o izmeni zakona o televiziji ... > Kakva je situacija na ulicama:)? Nije valjda bilo i nekih okupljanja?
srbija.116 stigor, -> #113, ganta
> Da vidimo da li je Milan bio na licu mesta ;) > Očekujemo izveštaj iz prve ruke. Izveštaj će verovatno biti u Srbotopiji, ako pre toga ne bude izbacio neko extra izdanje ... :)
srbija.117 stigor, -> #114, meda
> Eh kada cemo preko Sezama moci da saljemo video snimke :(( Pa, negde oko 2064. mislim da ćemo moći i to da radimo ... ;) Dotle ćemo koristiti već oprobane metode: pošiljaoc-->PTT-->primalac-->PTT -->pošiljaoc (predmet razmene: VHS traka) ... :)
srbija.118 zmax,
Da li postoji neki 'organ' u opoziciji (sta god to znacilo) koji bi se bavio strateskim planiranjem. SPS verovatno koristi drzavnu infrastrukturu. P.S> Ovo pitanje je pre svega upuceno milanu (verovatno poseduje najvise informacija)
srbija.119 milan, -> #118, zmax
> Da li postoji neki 'organ' u opoziciji (sta god to znacilo) > koji bi se bavio strateskim planiranjem. SPS verovatno koristi > drzavnu infrastrukturu. "Opozicija" ne postoji kao jedna organizacija pa prema tome ne može imati zajedničko strateško planiranje. Što se pojedinih stranaka tiče, stvari, bar koliko ja znam, stoje različito što se tiče pedantnosti i preciznosti donošenja odluka ali niko nema za to posebno ustanovljenu strukturu. Do toga je još veoma daleko. Zajedničko koordinisanje je već na nivou naučne fantastike. Možda to i nije nelogično jer opoziciju povezuje samo to što nije u vladi. Kakve veze ima, na primer, SPO koji se zalaže za prekid rata ili SRS koji se zalaže za njegov nastavak do pobedonosnog kraja? Evo, na primer, kada je dogovaran zajednički nastup na ovom prvom vanrednom zasedanju koje je ikada do sada opozicija uspela da zakaže dogovoreno je da se ono iskoristi za promociju tog paketa zakona za koje opozicija misli da su dobri, ubedljivi i da mogu pokazati da je kompetentna. Umesto toga radikali su ga iskoristili da skupljaju poene na tuču sa policijom. Pa sad' ti vidi. Pl poz M
srbija.120 milan,
(Emitovana 23. jula 1994. godine) Srbotopija 63. Dobar dan poštovani slušaoci danas je subota, 23. juli 1994. godine, a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Božić. Zabava koju nam ovih dana priređuje Radovan Karadžić zatvaranjem deklaracija u koverte i otvaranjem raznih varijanata tih deklaracija po raznim belosvetskim agencijama čiji se sadržaji potom demantuju, naglo je osenčena, juče posle podne, drugom zabavom u srpskom parlamentu. Iako je vrućina događaji, izgleda, stižu događaje. Zabava u srpskom parlamentu je počela na uobičajeno očekivan način. Ovog puta je sam g. Toma Nikolić, a ne neki njegov delegat u liku kakvog mlađahnog radikala izišao za govornicu da se natrlja nos aktuelnim vlastima a, naravno i pre svega, g. Miloševiću i njegovoj užoj porodici. Uža porodica se, inače, ovih dana proslavlja novim radnim uspesima. Pomimo pobeda na auto trkama i predsedničkim izborima sada se prihvatila i na medija, te kći, do skora malo poznata, glavnouređuje novu radio- stanicu SK-PJ koja se zove, a kako bi drugo? - "Radio košava". Elem, Toma se prihvatio takvih tema kao i uobičajenih opljuvavanja g. predsednika i njegove supruge. Istina, za to je imao debeo razlog. Baš to jutro, tj. juče ujutro "Politika" je donela, na šestoj strani na kojoj inače prenosi vesti iz drugih novina, članak g-đe Marković o muškim i nacionalnim osobinama g: Nikolićevog šefa. G-đa Marković je, ovog puta, skinula rukavice u kojima obično piše ali zatim i cipelu i štiklom direktno udarila po glavi. Nemam nameru da vam članak prepričavama, ali pošto mu je naslov "Ni Srbin, ni muškarac" pretpostavljam da vam je sve jasno. Ponet verovatno ovako oštrim udarcima po etničko- seksualnom identitetu svog lidera, g. Nikolić je raspalio po vladajućoj porodici žešće nego ikada ranije. Istina, zaboravio je da je na dnevnom redu zakon o televiziji te je glede medija jedino pomenuo postavljenje g-đice Marije Milošević na mesto urednika SK-PJ radija. Ostatak je bio poznat i ticao se veleizdajničkih i ostalih nesrpskih delatnosti g. Miloševića koga radikali vide ne samo u svojstvu predsednika nego i glavnog kriminalca u Srba. Neposredni povod za ovakvo otvaranje vatre iz svih oružja radikalski šef poslaničke grupe je našao u prethodnom izlaganju g-đice Gorice Gajević socijalističkog poslanika koja je kritikujući ponuđeni zakon o televiziji, pri kraju, očešala i radikale spočitnuvši im da je njihovo širenje mržnje, besa i uvreda rezultat njihove političke nemoći. Namera, pak, g. Nikolića je bila više nego jasna. On je pokušao da napravi što žešći incident jer je slučaj sa mlađahnim radikalom koji je malo provocirao a malo podizao čašu sa vodom da bi je zatim popio ne izručivši je na Tomića, već pomalo padao u zaborav a i procesi Šešelju kao da su već zaboravljeni. Konačno, ako vam politika počiva na stalnoj proizvodnji skandala i ako publiku prezasitite, onda ćete kad tad doći u situaciju da morate da ih proizvodite svakodnevno jer će vas inače zaboraviti. Naime, po čemu drugom bi vas pomtili? U početku je, ipak, izgledalo da mu to neće poći za rukom. G. Tomić ga je uporno opominjao da se drži dnevnog reda i da ne vređa vladajuću porodicu. Zatim je počeo da mu oduzima reč. Upotrebljavam trajni oblik glagola jer je proces potrajao malo duže. Tomić, naime, ima običaj da šefovima poslaničkih grupa, bez obzira što ga Poslovnik na to ne obavezuje, toleriše da govore vremenski neograničeno i kada god to hoće, čak i tokom načelnih rasprava kada na to nemaju neko posebno pravo. Izgledalo je, dakle, da će Tomić malo da čantra a Nikolić da malo govori dok mu ne dosadi i da štafetu kasnije preda nekom svom poslaniku. Međutim, Tomić je pokazao nesvakidašnju upornost da Tomi oduzme reč. Da le je time pokušao da iskaže vernost vladajućoj porodici, ili je i na njega članak iz "Duge" delovao kao signal za vatru ali sa druge strane ili su umor i petonedeljno zasedanje učinili svoje, teško je reći. Sva je prilika da je sve zajedno uticalo da Tomić pokaže odlučnost i prekine sednicu na pola sata kada Toma nikako nije hteo da siđe sa govornice. Posle nešto više od pola sata okupili smo se u sali i opet zatekli istu sliku kao i pre prekida. Tomić je sedeo za predsedničkim stolom a Toma se već oslanjao na govornicu. Tomić ga je opet opominjao da mu ne da reč, a Toma nije odstupao. Tomić je tada pribegao najoštrijoj meri koju je mogao da smisli - odlučio je da ga odstrani sa sednice. Kako socijalisti ionako imaju većinu to nije bio nikakav problem, ali me je ovakvo ponašanje Tomića već iznenadilo. Kao da je i pre pauze postao rešen da više ne toleriše radikalsku zabavu. Sada je, posle pauze, bio već odlučan da oštrije udari. Da li je u međuvremenu konsultovao zgradu preko puta nikada nećemo saznati ali se činilo kao da jeste. Tomi, naravno, nije padalo na pamet da napusti salu i Tomić je, pošto je ionako već bilo skoro jedan kada se i inače daje pauza, odlučio da da pauzu do pola tri. Kamere su prestale da snimaju. Toma se sa svojim poslanicima ušančio u sali bojeći se, sa pravom, da ako ode na ručak, posle ručka, umesto deserta, zatekne na vratima pripadnike obezbeđenja koji ga ne bi pustili natrag u salu. Ovako, prepustio je njima da ga iz sale izbacuju. Pošto je pauza poslanička svetinja u kojoj se ruča, obezbeđenje nije ničim reagovalo. Tek posle pola tri, kada su se poslanici na jedvite jade počeli ponovo da vraćaju u salu, jer kako zasedanje odmiče tako su pauze spontano sve duže i duže, na monitorima interne televizije, koji u restoranu i na još po kojem mestu, ali onako škrto birokrtski i cicijaški pokazuju zbivanja u sali, čula se dreka i psovke. Pošto je kamera nepokretna i pokazuje salu u celini, nejasno iz rakursa kamere se videlo da su radikalski poslanici okružili svog šefa i da sprečavaju obezbeđenje da ga istera napolje štiteći ga svojim telima. Obezbeđenje je pak pokušavalo da ih jednog po jednog odnese rastrpavajući time gomilu oko Tome. Mimo radikala u sali se u tom trenutku našlo još desetak opozicionih i desetak socijalističkih poslanika. Većina je gužvu samo posmatrala, a neki su se potrudili i da se sami malo poguraju sa obezbeđenjem. Odmah smo poleteli gore, mi smo Srbi pa volimo gužvu no zatekla su nas zatvorena vrata sale u koju obezbeđenje nije puštalo nas, novopridošle. Poneko je dobio i po koji ćušku koliko da se zna da je ovo i dalje policijska država, a stradali su i neki novinari. Konačno, uzgred, sve je trajalo samo nekoliko minuta pa je reč "konačno" malo preterana, pojavili su se potpredsednici Bašić iz demokratske stranke i Andrić iz Nove demokratije koje je obezbeđenje, izgleda po naređenju sa višeg sprata na kome se krio Tomić, pustilo u salu. Tamo su zatekli Tomu Nikolića koji je, izgleda od umora i vrućine, kolabirao, kako leži na stolu. Ubedili su ga da nastavka sednice neće biti pre utorka i on je, vidno bled, umoran i kao pomalo zaplašen izišao iz sale. Prema iskazima nekih od poslanika koji su bili u sali obezbeđenje je čak imalo i pištolje, a gomilama kamera i kasetofona okupljenih novinara su se izručivali detaljni opisi nasilja u sali. Atmosfera je nastavila da se pregrejava pa su se znameniti seljak Raka Radović iz SPS-a i naš poslanik dr. Negrojević čak i dokačili. Doktor je seljaku pomenuo majku, ovaj njemu sestru ili štogod slično i doktor je zamanuo čašom koja je, na sreću, a neki će reći na nesreću, promašila Raku. Kafanica sudnica, ludnica je definitivno dobila svoj scenski oblik. Tomić se konačno setio da pozove šefove poslaničkih grupa na konsultacije sa kojih su oni došli vidno nezadovoljni jer se ni sami nisu mogli složiti šta da se radi. Vuk je, naravno, odmah tražio glavu ministra policije, Đinđić je manevrisao a stari, dogmatski, legalista, Koštunica je tražio formiranje anketnog odbora koji bi istražio skandal. Socijalisti su to glatko odbili, šefovi su se vratili još jednom da prokonsultuju svoje poslničke grupe i ponovo došli do Tomića gde su se složili se da se nisu složili. Toma, naravno, nije ni dolazio. Oko pet, Tomić se, konačno, spustio u salu u kojoj su ostali samo socijalisti i demokrati i najavio nastavak sednice u utorak. Zavesa je pala. Na ovaj čin, naravno. U opštoj gužvi, velikim uzbuđenjima i velikim i gromopucatelnim izjavama teško je, naravno, precizno i hladnokrvno razmišljati. Prvo što čoveku dođe su utisci. Tek kada ih sredi počne da razmišlja. Ono što me je najviše zaprepastilo u događaju je upotreba sile. Tomiću to, naime, nije ni najmanje trebalo. Sve što je trebalo da učini je da u pola tri siđe u salu i konstatuje da je Toma nije napustio. Ako bi on ostao uporan posle par poziva da iziđe, Tomić je mogao da prekine sednicu i najavi nastavak zasedanja u isti taj sledeći utorak za koji ga je i zakazao. Kako je to isto zasedanje, ali je nova sednica - sednice po Poslovniku traju samo tokom sedmice - Tomi "crveni karton" ne bi važio u utorak - i on ipak ne bi morao da vikend i kusur logoruje u skupštinskoj sali. Ako bi u utorak ponovio incident, Tomić bi mogao da ga ponovo isključi a ako ni tada ne napusti salu da odloži sastanak ad Calendas Graecas što će reći za, recimo, kraj septembra. Socijalistima je ionako svejedno, sednicu je zakazala opozicija. Ona je želela da promoviše - što je najbolja reč jer šanse da ih izglasa nema - svoje zakone o televiziji, informisanju i izbornom sistemu kao i Đinđićev paket ekonomsko-svojinskih zakona. Opozicija je imala, ili se tada bar tako činilo, suštinski interes da dobije nedelju ili dve zasedanja i, naravno, direktnog televizijskog prenosa, na kome bi mogla da javnosti izloži ono za šta se od prvih demonstracija juna 1990. zalaže - svoj koncept slobodne televizije i informisanja, izbornog sistema i ekonomskih odnosno svojinskih odnosa. Ovo vanredno zasedanje, uzgred prvo u nevelikoj istoriji srpskog kvaziparlamentarizma koji je zakazala opozicija, jer do sada ni jednom nije imala dovoljnu trećinu poslanika da ga zakaže, trebalo je tako da bude demostracija političkih sposobnosti onih koji su ga zakazali i koji, ipak, imaju za sobom skoro 500.000 glasova više od socijalista. Socijalisti, dakle, nisu imali nikakvog razloga da se trude da ovo zasedanje uspe. Naprotiv, bilo im je dovoljno da nekoliko puta odlože sednicu sve do večnog odlaganja, a za to bi, naravno, bili krivi radikali koji bi se pokazali kao verolomni jer su u zajednički dogovor oko zasedanja sa ostatkom opozicije ušli tvrdeći da i njih zanima borba za ovaj sistem zakona koji, u stvari, predstavlja jedan zaokružen program reforme društva i koji bi ga, ako bi se nekim čudom usvojio, bitno reformisao. Radikali bi tako ispali glavni krivci a mi svi ostali žrtve njihove agresivnosti i sebičnosti dok bi socijalisti mogli da sležu ramenima i dobacuju: "Eto, mi smo u sred leta došli da vam činimo čapras divan na vašoj političkoj promociji, ama šta mi možemo kada vi ne možete da se dogovorite ni šta hoćete a kamoli da to sprovedete!" Umesto jednog ovakvog marketinški uspešnog rasturanja sednice, socijalisti su odlučili da silom izbace radikale iz skupštinske sale. Kako se Tomić sve vreme krio po prvom spratu, gde mu je kancelarija, razvila se jaka sumnja da on sa uvođenjem policije i nije bio upoznat. Slično se dogodilo i tokom prethodnog incidenta kada se veliki broj policajaca u civilu pojavio u zgradi da bi na proteste opozicionih poslanika bio diskretno povučen. Neki, koji su se dokopali Tomića tvrde da je, čak, bio zbunjen i šokiran. Ipak, meni se ne čini tako. Možda je, zaista, operativno naređenje da se pristupi akciji izdala čuvena sekretarica skupštine ljiljana Petković zvana "Štrumfeta" ali je bilo sasvim jasno da je Tomić još pre kritične pauze rešio da promeni list. Zašto? Zašto je, postupljeno slično, mada je prilika neuporedivo beznačajnija, kao i 1. juna prošle godine kada je policija, umesto da ostavi Vuka i šačicu demonstranata da lutaju gradom, odnosno sede u svojim prostorijama, upala u prostorije SPO-a na terazijama i brutalno pretukla i uhapsila Vuka i Danu i time im stvorila neodoljivi obol žrtava. Zašto je Toma, koji je juče zaslužio nulu, izišao iz sale sa bodom u džepu? Lako se može ponuditi objašnjenje "na prvu loptu" i tumačenje naći u prirodnoj nasilnosti režima koja kad tad, u napetim situacijama, mora da provali, iako se on presvlači u razne kože i razne Tomiće. Držim, međutim, da se ovo objašnjenje može primeniti samo na samu policijsku operaciju, na način kako su poslanici brutalno iznošeni iz sale i kako su ostali sprečavani da uđu u vlastitu Skupštinu. Odluka da se postupi tako nastala je, čini mi se, iz mnogo ozbiljnijih razloga. Jedan klasični, interni opozicioni vic, mislim da ga je smislio sam Vuk Drašković, kaže da je radikalima šef poslaničke grupe zapravo pejdžer - pejdžer kojim Toma prima naređenja od Šešelja. Očigledno, a posle incidenta u saveznoj i u crnogorskoj skupštini, u to više ne može biti sumnje, opstrukcija odnosno destrukcija parlamentarizma je postala politika Srpske radikalne stranke. Izbor je dosta logičan, režim je policijom i krticama pokušao da posle razvoda Frankenštajn bračne koalicije uništi radikale, radikali mu za uzvrat, uništavaju osnove legitimiteta i legaliteta. Radikalima se, osim toga, žuri. Mir se primiče i ako do nekog haosa u zemlji ne dođe tokom sledećih godinu dana, kakav takav sporazum u Bosni će se postići i radikalima će preostati jedino da skupljaju glasove među proteranim Sudetskim Srbima što je tužno političko preduzeće. Stoga je Šešelj na pejdžer verovatno preneo naredbu za juriš. Izgleda, međutim, da je užurbano radio i Tomićev pejdžer što na prvi pogled može delovati neobično. No Milošević nije slao poruke na pejdžer da bi se bavio suptilnim scenarijem kvarenja zadovoljstva opoziciji na njenom prvom promotivnom vanrednom zasedanju. Takvim glupostima se on ne bavi i za to, uostalom, ima svoje poslanike. On je, verujem, na pejdžer preneo naređenje da se pokaže odlučnost a ako treba i sila u odbrani legaliteta i legitimiteta onih ustanova koje mu radikali i napadaju. Saveznu skupštinu su mu već onesposobili a sada je došla na red i republička. Borba se, dakle, morala prihvatiti. Očigledno udarac ide prvo na slabiji krak ratnog lobija, ovoga sa ove strane Drine. Tu se mora pokazati maksimalna odlučnost ako ne i surovost jer njemu ne samo da se ne sme dopustiti da ugrožava autoritet Miloševićeve vlasti već se mora i egzemplarno kazniti kako bi se jačem, prekodrinskom kraku ratnog lobija demonstrirala sila i autentična snaga odluke da se ide na završetak rata. Milošević savršeno zna da je još daleko od pobede nad snagama koje je sam probudio i organizovao pre sedam godina. I unutar njegovog sopstvenog establišmenta on nailazi na jake otpore. Ako dopusti da protivnik nekažnjeno dela njegova slabost će biti još uočljivija i, naravno, ponovo se u međunarodnom faktoru može pojaviti ideja da se ipak Miloševićeva karta može zameniti nekom drugom. Radikali su, naravno, za trenutak dobili i poen i simpatije, bar opozicione javnosti. međutim, računa, sa pravom, Milošević, "svako čudo za tri dana". Oni koji su stvarni nosioci politike nastavljanja rata ne nalaze se među tim biračima. Oni poznaju samo jezik sile i Milošević im njime govori. Savezništvo, mada nevoljno i očajničko, nas koje je uvalio u ovaj užas ionako ima. Mi njega ne brinemo. Brinu ga oni drugi, a njih mora ili da natera na poslušnost ili da porazi jer su nastali iz istog sklopa posredovanja društvene moći kao on i nemaju nikakve skrupule i etičke prepreke. Završne runde ovog meča su, dakle, u toku. Ostaje nam samo da ih posmatramo jer se vode na stadionu na kome nismo trenirali.
srbija.121 stigor, -> #119, milan
> "Opozicija" ne postoji kao jedna organizacija pa prema tome ne > može imati zajedničko strateško planiranje. Dok ta "opozicija" ne pokuša da bar privremeno "odglumi" neku vrstu organizovanosti, na neko određeno vreme, dešavaće se ovo što se dešava - nikad neće moći da izgura nijedan zakon ... A ta razjedinjenost opozicije se najbolje vidi prilikom glasanja, dok SPS uvek ima oko 100 ljudi u sali, opozicionih poslanika nikad nema više od 80 (a trebalo bi da ih ima 120) ... Onih 40 komada koji "večito" fale, ili su dugli ruke od skupštine, ili obavljaju neki privatni biznis i ne žele da se "zamaraju" glasanjem ... Meni se čini da kada bi svi iz opozicije bili na broju i glasali za neki predlog/zakon (naravno, ako se oko toga između sebe stranke dogovore) moglo bi nekad nešto i da prođe, jer ni SPS nema uvek "pun sastav" koji može da nadglasa u svakom momentu ... Da li ste tu taktiku probali nekad da primenite tj. da li je nekad opozicionih poslanika bilo više od 100 (osim na prvom zasedanju)?
srbija.122 milan,
[Reply stigor 4.121] > može da nadglasa u svakom momentu ... Da li ste tu taktiku probali > nekad da primenite tj. da li je nekad opozicionih poslanika bilo > više od 100 (osim na prvom zasedanju)? Jesmo ali bez uspeha. Radikali nikada ne pristaju ni na kakav dogovor. Oni prosto izlože šta je njihova koncepcija i šta će da rade. Ako ti se sviđa možeš da prihvatiš a ako ne tvoja stvar. Pl poz M
srbija.123 stigor, -> #122, milan
> Jesmo ali bez uspeha. Radikali nikada ne pristaju ni na kakav > dogovor. Oni prosto izlože šta je njihova koncepcija i šta će > da rade. Ako ti se sviđa možeš da prihvatiš a ako ne tvoja > stvar. OK, posle ovoga je dosta stvari jasnije ...
srbija.124 astojkovic, -> #122, milan
rep milan 4.122 ' Jesmo ali bez uspeha. Radikali nikada ne pristaju ni na kakav 'dogovor. Oni prosto izlože šta je njihova koncepcija i šta će da rade. 'Ako ti se sviđa možeš da prihvatiš a ako ne tvoja stvar. Uje! Pa ovo je super. Nisam ni znao da sam radikalan ;) sale (slobodni radikal;)
srbija.125 saricl, -> #122, milan
|||| Jesmo ali bez uspeha. Radikali nikada ne pristaju ni na kakav |||| dogovor. Oni prosto izlože šta je njihova koncepcija i šta će da rade. |||| Ako ti se sviđa možeš da prihvatiš a ako ne tvoja stvar. Znam ili bar predpostavljam da će ideja koju ću da izložim biti udarac za pojam Demokratije i onoga što ona podrazumeva, iako se taj pojam kod nas prilično izlizao tokom poslednjih par godina. Naime palo mi je na pamet šta bi bilo kad bi "neki" SPS poslanici izostali sa glasanja jer ih je "napao nepoznati počinitelj", "probušila guma", "poplava u stanu", itd. Koliko mi je poznato dovoljno je da par poslanika SPS izostane u skupštini, a da su svi iz opozicije tamo pa da izglasate zakon.
srbija.126 stigor, -> #125, saricl
> "probušila guma", "poplava u stanu", itd. > Koliko mi je poznato dovoljno je da par poslanika SPS izostane > u skupštini, Verovatno su suviše veliki "penali" za tako nešto, pa nikome ni na kraj pameti ne pada da priušti sebi to zadovoljstvo ... ;) P.S. Kod opozicije se izgleda češće dešavaju "poplave" i "probušene gume". :)
srbija.127 i.mandic, -> #125, saricl
Hmm...zanimljiv predlog.
srbija.128 milan,
(Emitovana 30. jula 1994. godine) Srbotopija 64. Dobar dan poštovani slušaoci danas je subota, 30. juli 1994. godine, a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Božić. Vican Vicanović, čuveni jugoslovenski novinski fotograf, novinar i alfa i omega "Duge", levičar, blizak po ubeđenjima SK-PJ ima običaj da, kada se raspravlja sa nama iz "desne opozicije" - ma šta ta reč značila u ovom trenutku - u momentu kada mu ponestane argumenata kaže: "Ma nemate vi šanse protiv Slobe. Vi nemate nerava i strpljenja. On je pocepao hiljadu sakoa na sednicama CeKe. Nadsedeće on sve vas!" I, bogami, teško mu je, osporiti ovaj, poslednji kada mu ni jedan drugi ne preostane, argument. Jer, dok g. Milošević izdržava jednog po jednog belosvetskog i belosrpskog političara koji mu se ređaju na kanabetu, ovih dana češće u Dobanovcima nego u Muzeju princa Pavla, od kojih svaki preti žešćim posledicama nego što je vaskolika srpska opozicija ikada smislila, sama opozicija nije više u stanju da presedi ni zasedanje koje je sama sazvala. Nije onda ni čudo što Vican misli da će njegov Sloba da nas nadsedi. Šta više, toliki sakoi mu nisu ni potrebni, mi nismo bili spremni ni letnje košulje, i to sa kratkim rukavima, da proharčimo. I, tako se, juče, u predvečerje ženevskog skupa koji će zvanično označiti propast i ovog kruga pokušaja da se bosanski lonac zaklopi ili bar rashladi, završilo Treće vanredno zasedanje ovog saziva Skupštine Srbije. Koliko da najavi sumornu budućnost, i ono se završilo u polupraznoj sali, dobro rashlađenoj, u kojoj su sedeli samo socijalisti i demokrati. Prosto je neverovatno kako je traljavo opozicija odigrala ovu kratku pozorišnu predstavu koja je, kada se saberu radni dani Skupštine trajala samo šest dana, i to običnih, bez produžetka. Ovo Treće, vanredno i propalo, zasedanje počelo je u prošli četvrtak, posle maratonskog Drugog zasedanja koje je zakazala vlada i koje je trajalo preko tri sedmice, a počelo još davno zaboravljeno 27. juna uoči Vidovdana. Sa stanovišta Vlade i vladajućih socijalista sve značajno se, u stvari, izdogađalo još u prvoj nedelji prethodnog zasedanja. Jer, prvih pet tačaka, pet poreskih zakona prošli su zahvaljujući vladinoj većini još tada. Sve ostalo je bilo praktično beznačajno; i preostalih tridesetak tačaka vladinog dnevnog reda, a i osam opozicijinih zakona koji su se našli na dnevnom redu sledećeg, Trećeg vanrednog zasedanja. Vlada je još tada mogla da ode na odmor što je ona u priličnom broju i učinila, ostavljajući par dežurnih potpredsednika i par dežurnih ministara i zamenika da primaju na sebe drvlje i kamenje koje je opozicija sipala. Mimo dežurnih predstavnika vlade, socijalisti su ostavili i jedno stotinak redovno dežurnih poslanika prisutnih u Skupštini kao i desetak dežurnih "na telefonu"; taman onoliko koliko je potrebno da se opozicija preglasa. Dežurni "na telefonu", služe za one dane kada veći broj opozicionih poslanika ustane na desnu nogu pa se ipak dokotrlja do Skupštine. Tada Vučelić aktivira i njih da obezbedi sigurno izglasavanje ovih zakona. Ako se, i pored svih tih mera predostrožnosti, ipak slučajno desi da poneki opozicioni amandman i prođe, recimo zbog preteranog zabušavanja socijalističkih poslanika ili prevelike, ničim izazvane, opozicione revnosti, Vlada je tokom ovog zasedanja patentirala i svoj najnoviji pronalazak, nezapamćen u svetskoj parlamentarnoj praksi - amandmaniranje amandmana. Naime, ako je stvar baš važna, Vlada očas posla preko prisutnog dežurnog potpredsednika sa pečatom, napiše nov amandman, iako je to protivno Poslovniku i njime čisti netom izglasan opozicioni. Dakle, a tu je Đinđić nepogrešivo u pravu, vladina većina je vladina većina i nikakvi marifetluci opozicije - izuzimam, naravno, pregovore "ispod žita" sa Vladom ne bi li se postigao dogovor oko kakvog zakona kojima je on sam sklon - ne pomažu. Nikada u svetu nije zabeležen slučaj da vladina većina glasa za opoziciju i ne služi parlament opoziciji da eventualno, u slučaju tesne vladine većine, progura po koji svoj zakon, nego da pokaže da je lepša pametnija i kompetentija od vladine većine ne bi li se na sledećim izborima birači opsetili njene lepote, pameti i kompetencije i podarili joj još koji glas. Dakle, stvarno radni deo Skupštine je bio završen u prvoj nedelji jula kada je Vlada već imala u džepu sve svoje poreske zakone kojima inače vlada i drpa pare od građana i preduzeća. Sve ostalo je bila čista estrada, odnosno pozornica na kojoj je opozicija trebalo da nastupa i pokaže kakva je. E pa vala, pokazala je. Prethodno zasedanje, Drugo vanredno u ovom sazivu, ono duže, vladino, opozicija je još koje kako izdržala. Trudila se da što žešće napada vladine predloge naduvavajući katkad i do karikature primedbe na relativno beznačajne i sasvim normalne i nesporne zakone koji bi, u slučaju da nema stranačkog takmičenja, verovatno bili izglasavani jednoglasno i bez rasprave. No, to je valjda usud koji nam donosi višestranački parlamentarni sistem. Umesto stručnosti dobijamo demokratiju. To je, valjda, bolje. Mada, bez obzira što svi opozicionari misle da se svojim - a da li i novim biračima drugo je pitanje - više dopadaju ako do besvesti izručuju brda napada, uvreda i kleveta na vlast, valjalo bi napraviti jednu ozbiljnu anketu i videti koliko je to stvarno politički produktivno. Do tada, ostaje nam da nagađamo. No, nisam hteo da kukam nad provalom demokratije koja uništava kulturu. Vratimo se Skupštini. Dakle, pošto je kojekako izdržala Vladino zasedanje, opozicija je ušla u svoje sopstveno, i to, a ovo stalno naglašavam, prvo koje je uspela da sazove, jer nikada do sada nije imala više od trećine poslanika u parlamentu koliko je potrebno da se vanredno zasedanje sazove. Međutim, osim uspeha koji je sadržan u samom sazivanju, opozicija nije uspela ni u čemu drugom. U ciglo šest dana jedna stranka je dobila batine, druga se nadurena i uvređena povukla sa zasedanja optuživši, pak, za neuspeh treću koja je na zasedanju ostala i dobila kao nagranu omanju šargarepicu - dva bezvezna zakona koje je Vlada propustila. Prvo su radikali, igrajući svoj one man shonj, nabijen uvredama i dramatičnim optužbama, pripazarili upad policajaca, pomalo teatralno nazvan "masakrom poslanika od strane specijalaca" i, uzeli, bar oni tako misle - politički poen. Iako zli jezici tvrde da čitava parada ima mnogo jeftiniju političku pozadinu i da to naprosto Šešelj sa mora natociljava Tomu Nikolića - politički mnogo civilizovanijeg od njega koji prema nekim anketama stoji čak i bolje od svog šefa - i uvlači ga u incidentne situacije za koje je Toma znatno manje spreman nego za rat za govornicom, događaj je ipak izazvao pravi raspad opozicije. Reakcije stranaka su se kretale od čistog zadovoljstva što su radikali konačno bacili batine, preko zabrinutosti za sudbinu zasedanja, parlamentarizma i stabilnosti političke situacije u zemlji do potpune indiferentnosti ili žestoke podrške radikalima. Posle toga Skupština naravno, nije bila ista kao pre incidenta, ali se pretpostavljalo da će opozicija u utorak bar zajednički nastupiti što se tiče parlamentarne istrage i odgovornosti za incident. Mi iz DEPOS-a smo bar uredno popunili zahtev za formiranje Anketnog odbora i koji je, bar to nam služi na čast, propao za samo dva glasa. Nije me iznenadilo što Đinđić nije tražio ništa, ali me je zaprepastilo što radikali i Koštuničini demokrati nisu bar podneli zahtev za smenjivanje Tomića što je on sam praktično isprovocirao preuzevši na sebe svu odgovornost za intervenciju navodnog skupštinskog obezbeđenja. Kasnije, kada sam malo porazmislio, shvatio sam. Radikali su se bojali, zato što se smenjivanje vrši istom procedurom kao i biranje, da se na tajnom glasanju ne ispostavi da od recimo 220 poslanika za smenjivanje Tomića glasa samo pedesetak. Ovu turobnu slutnju su mi potvrdili i njihovi poslanici a kasniji događaji su samo išli njoj u prilog. Radikali su zatim napustili Skupštinu i ona je nastavila da radi kao da se ništa nije desilo. Niko se nije usuđivao da je napusti zajedno sa njima, čak ni Koštuničini demokrati, verovatno svi u samrtnom strahu od vezivanja za radikale, koje mnogi već gledaju kao budući politički leš. Debata o televizijskom zakonu tekla je na uobičajen način. Kao što Toma krpi vladajuću porodicu, tako je opozicija krpila Milorada Vučelića i njegovu omiljenu pevačicu narodnih i ostalih pesama. Posle dva-tri dana ovakvog daveža, kada je postalo očigledno da predstava ne valja, Vuk je odlučio da je malo osveži i bar nas iz DEPOS-a pošalje na letovanje. Pod prilično neubedljivim razlogom da, u dramatičnim trenucima za naciju, "kada se s one strane reke priprema vojska da sa ove strane reke - čik pogodite koje - preuzme vlast", predsednik tajno i ispod žita pregovara sa inosvetskim moćnicima, a nas ne zove ni na kafu ni na svoj kanabe, kao i da nećemo da glasamo kada već socijalisti neće da donesu ovaj nama tako dragocen zakon konsenzusom, rekao je da napuštamo ovo zasedanje. Za svu nesreću opozicije je optužio Đinđića koji neće da napusti zasedanje i tako socijalistima oduzme zadovoljstvo da nam odbiju zakon. Zlosrećnog Đinđića je, po ko zna koji put, okrpio i za onu, nekom prilikom izrečenu sentencu o onima koji "ako hoće da se bave moralom treba da idu u crkvu, a ne da se bave politikom". I tako je Vuk, razljućen verovatno Đinđićevom izjavom po kojoj se Šešelj stalno a Vuk povremeno, tokom ovog zasedanja, kupaju na znamenitoj Miločerskoj plaži dok on, tj. Đinđić troši sakoe i svoj znoj na sednicama za dobrobit naroda, odjezdio, zajedno sa nama, napolje. Pšto je izjava data znamenitoj "Radio Jagodini", privatnoj stanici najpoznatijeg penzionera u našoj politici, Radmila Bogdanovića Vukaova ljutnja je bila, verovatno, tim veća. Vuk se, istina, vratio se još jednom da bi, neučestvujući, replicirao Vučeliću ali se, bar koliko ja znam, nije više vraćao. Kada smo izlazili jedan od socijalista mi je, sa poznatim moravskim akcentom, rekao: "Bre profesore, ti si bar razuman čovek, zašto izlazite?". Ja sam mu, u političkoj nemoći, rekao: "Odoh ja na odmor, a ti moraš da sediš ovde!". Na to se on okrenuo svom susedu i rezignirano rekao: "Eto, uvek me pređe!" Ostatak skupštine sam ispratio ispred televizora i, mogu da vam kažem, poštovani slušaoci, da sam se osećao znatno prijatnije. Blago vama. Ostatak je, što bi rekao Predsednik, bio "miran i dostojanstven". Pošto su brzo i lako slupali zakone o izmenama izbornog sistema i sa njim povezane zakone o izboru narodnih poslanika koji su ionako delo DEPOS-a, a koje su demokrati tek reda radi pohvalili, socijalisti i demokrati su prešli na tzv. Đinđićeve zakone. Tu negde, tokom poslepodneva, stiglo je i Koštuničino saopštenje da napušta zasedanje, koje je on proturio onako diskretno, na dorćolski način, kroz prozorče na tavanu, iako je pre podne imao možda svoj do sada najbolji skupštinski govor o krizi parlamentarizma kod nas. Pravo je čudo kako taj čovek ne ume da svoje najbolje političke ideje marketinški plasira. Mađari i Šiptari su još diskretnije kidnuli i u petak je skupština osvanula kao dvostranačka tako da smo čitav jedan skupštinski dan "na malom ekranu TV prijemnika" imali pokaznu vežbu iz dvostranačkog sistema. Moram da kažem da je bilo veoma kulturno i odmereno, ama i dosadno. Ako je tako u Engleskoj, Americi, Nemačkoj i sličnim dvostranačkim sistemima, onda mi je jasno zašto tamo nema direktnog prenosa. Da nije bilo dijaloga između Đinđića i Vučelića o nekim navodno ideološkim razlikama u tretmenu vidova svojine, mogao sam mirno da prespavam ceo tok sednice. Socijalisti su Đinđiću "pukli" - što bi rekli klinci po kafićima - dva glavna zakona ali su mu pripustili dva manje važna koliko da nagrade njegovo lepo vaspitanje i dobru volju da presedi ovaj petak u Skupštini. Istina ni tu nisu mogli da odole, a da ne naprave malu pakost. U zakonu koji reguliše revalorizaciju privatizovane društvene imovine, da bi se nadoknadili gubici izazvani besmisleno niskim cenama tokom prošlogodišnje hiperinflacije, socijalisti su rok od 1. januara 1993., koji je predlagao Đinđić, pomerili na 1990. godinu. Zli jezici kažu da su i Đinđić i njegovi stranački magnati svoje privatizacije obavili pre 1993. i da su, naravno, lijući krokodilske suze nad gubicima naroda koji će bez otete mu društvene imovine teško da sprovodi njemu tako omiljen "narodni kapitalizam", predložili ovaj rok "da se Vlasi ne dosete". Vlasi su se, naravno, dosetili, pa su i Đinđiću i drugovima, kažu zlobnici, malo raspalili po džepu. Šta ćete, život. Posle toga je, valjda, skupština završila rad. Kažem valjda jer nemam pojma da li je bilo poslaničkih pitanja. Ugasio sam televizor, mrzelo me je da gledam. Uveče je TV Bastilja, u udarnom Drugom dnevniku pohvalila ovu pokaznu vežbu dvostranačja od petka. Rekla je, otprilike: "Dragi gledaoci, ovako treba da izgleda uzoran parlament. Svašta se, i oštro i polemički danas diskutovalo ali fino i pristojno". Onda su spikeri, u tandemu, jedan glumeći Vučelića a jedan Đinđića, ukratko rezimirali njihovu prepodnevnu polemiku. Divota! Očigledno, socijalistima se svidelo ovakvo dvostranačje i ne bi me čudilo da počnu ne samo da o njemu maštaju nego i da ga ostvaruju. Kao neposredna mera bi moglo bi da usledi, ovoga puta stvarno, menjanje izbornog zakona kojim bi nas ponovo vratili na većinski sistem. Ovo im, možda, ne bi donelo onoliki broj poslanika kao 1990., ali bi ih zasigurno držalo na solidnih 160. Ostatak bi razdelili raznim drugim strankama. Proporcionalno finoći, naravno. Za početak, mogli bi sednicu od juče da snime i da je, umesto direktnog prenosa, stalno prikazuju. Zato, pripazite. Jest da mi često izlazimo i ulazimo u Skupštinu, pa nikada ne znate da li smo tamo, ali, ako nas poduže nema na ekranima, okrenite naše telefone i proverite. Možda smo mi u sali ama nas ne slikaju. I, tako se juče završilo ovo petonedeljno glavinjanje našeg kvaziparlamentarnog nedonoščeta. Konačno sam malo izišao na ulicu. Pa, da vam, za kraj, ispričam glavne utiske. Ipak, pet nedelja nisam bio na ulici. Prvo, zantno je toplije nego pre pet nedelja kada sam u Skupštinu ušao. Drugo, po bankama ne samo da nema deviza nego i obične dinarske gotovine što znači da je Avramoviev program počeo konačno da daje rezultate jer su preduzeća kojima su štedro deljeni krediti za navodnu obnovu proizvodnje sve to slupala u plate pa sada nemaju para da vrate te su banke bankrot ili finije, nelikvidne. Treće, g. milošević je izgleda spustio durbin i umanjio svoj mirotvorački žar nevoljno priznajući grčkom ministru spoljnih poslova da bosanskom aranžmanu ipak eto tako nekako "precizne garancije za okončanje mirovnog procesa". Kako prvo dvoje spada u prirodne pojave obratimo pažnju na treće. Kao što smo i predviđali prethodnih nedelja, bosanski Srbi su, za sada, još daleko od pomisli da mirovni plan prihvate. Milošević je prvo krenuo da ih pritiska a zatim zaključio da treba da još malo "cepa sako na sednicama CeKe" jer je tamošnji otpor jedinstven, a ni ovdašnji ratni lobi nije za potcenjivanje. Očigledno, kao što rekoh u jednoj od prethodnih emisija, ova ponuda za mir mu je došla prerano. Valja prvo ovima ovde slomiti zube, a za to vreme jačati infrastrukturu svoje partije i svojih ljudi tamo. Još je, dakle, rano za osvajanje Bosne. Ostaje mu, za sada, a to ćemo uskoro videti, da se nada da novo pojačanje sankcija neće preterano i da će i on dobiti svoju šargarepu jer je bio kooperativan, te da će u miru moći da učvršćuje svoju vlast ovde. Uostalom, ako već ne ide u Bosni zašto ovde ne bi uveo većinski sistem i raspisao jedne izbore? Trebaće nam, da se ne usedimo.
srbija.129 veca,
Pretpostavljam da ste čuli za odluku savezne vlade o prekidu ekonomskih i političkih odnosa sa RS... Ko tipuje da nam to neće skinuti sankcije?
srbija.130 stigor, -> #129, veca
> Pretpostavljam da ste čuli za odluku savezne vlade o prekidu > ekonomskih i političkih odnosa sa RS... > Ko tipuje da nam to neće skinuti sankcije? A ko ne bi tipovao? :)
srbija.131 saricl, -> #129, veca
|||| Ko tipuje da nam to neće skinuti sankcije? Zavisi dali će "voljeni vođa" rešiti da pređe sa reči na delo, ili je to samo manevar da se Karadžić prislini na potpisivanje. Ja bih lično voleo da on od njih digne ruke i zvanično i praktično, ma šta odlučili. Ono mi smo jedna država i sa njima nemamo niša osim što im dajemo moralnu podršku za neke njihove ciljeve. Otprilike nešo kao Rusija prema Jugoslaviji, mislim da bi to bilo najbolje za nas a i za njih. Inače sigurno je da se zapad neće odmah slomiti da nam skine sankcije, ali recimo da su stvari počele da se menjaju, odnosno polako je "opet" in slušati rock i ponašati se kulturno...
srbija.132 dares,
Vjerovatno da nema razloga za veću zabrinutost jer su ovo, po mom mišljenju, političke igre Miloševića i Karadžića. Ako nisu, onda će biti gusto... Što se tiče "nepravednih" sankcija, one neće biti skinute pa makar Srbija priznala i BiH i Hrvatsku u AVNOJ-evskim granicama. Nije svijet naivan pa da ih skine (ili ublaži) zbog ovakvog "malog" poteza Miloševića. Svašta će on još morati da uradi da bi se to dogodilo. Rat u Zalivu se davno završio a sankcije Iraku još nisu ukinute (čak se i ne raspravlja o tome), a ovde kraj još nije na vidiku.
srbija.133 milan,
(Emitovana 6. avgusta 1994. godine) Srbotopija 65. Dobar dan poštovani slušaoci danas je subota, 6. avgust 1994. godine, a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Božić. Pre nekoliko godina, odmah posle vanrednih izbora za upražnjeno poslaničko mesto pokojnog Miodraga Bulatovića u Rakovici, kada je Šešelj onako trijumfalno i ubedljivo pobedio tada može biti najvećeg živog srpskog pisca Borisava Pekića, sedeo sam sa pokojnim Borislavom u nekoj od onih kafana što ne teraju goste iako je već odavno fajront i tešio ga. Borislav je, u dnu duše, u stvari bio veoma osetljiv i sujetan i veoma je patio zbog tog izbornog poraza iako se pravio da iznad situacije i da je posmatra sa olimpijskim cinizmom. Smišljao sam svakojaka objašnjenja izbegavajući da mu naprosto kažem da nije za političara i da i nije neko osobito čudo što ga je pobedio jedan agresivni pučki demagog. Dok su u kafani sedeli i drugi prijatelji Borislav uspevao da ne pokaže svoje neraspoloženje. Međutim, pred zoru, kada smo ostali sami i prilično pijani, iz njega je provalilo i ja sam, kao jedini preostali morao da izmišljam, jedno za drugim, razna, sasvim neubedljiva objašnjenja i utehe. Odnegde sam iz pamćenja iskopao čak i znamenitog džona Stjuarta Mila, oca savremenog evropskog liberalizma, koji je čak šest puta nastupao na izborima za poslanika i gubio. Neki od savremenika ocenjuju da je, naprosto, vređao puk svojom preteranom inteligencijom. Borislavu ovo očigledno nije preterano laskalo. Niti je voleo Engleze, što je sasvim normalno jer je među njima morao da proživi dve najvažnije decenije svoga života, niti ga je lična nesreća džona Stjuarta Mila osobito tešila. Negde pred zoru, kada su kelneri u "Stupici", iako su obožavali Pekića, već počeli da gube strpljenje i dobru volju da se smucaju oko nas i da se prave kao da imaju još neka posla te da im nimalo ne smetamo, prešao sam na najteže oružje. Nevoljno, prezirući sam sebe, dohvatio sam se, nama Srbima tako omiljene konspirativne teorije istorije, koju smo razvili do samih granica mogućeg, do našeg jedinog autentičnog doprinosa svetskoj filozofiji, do konspirativne epistemologije. Konspirativna epistemologija iliti konspirativna teorija istine u srpskom zasnivanju i interpretaciji pretpostavlja da iza svake istine, iza svakog događaja stoji zavera. Prisetite se, uostalom, koliko puta ste u kafani, kada ste raspravljali o nečemu i nudili objašnjenje najbliže zdravom razumu, dobijali sažaljivo podsmešljiv pogled od sagovornika i komentar: "Ne budi naivan." Iza ovakvog komentara najčešće usledi složeno objašnjenje zavere koja stoji iza, recimo, okolnosti da je zavladala nestašica kafe. Ova srpska "konspirativna epistemologija" stoji direktno nasuprot engleskom pozitivizmu i racionalizmu čija je paradigma četrnaestovekovni britanski shilastičar Viljem od Okama sa svojom čuvenom "Okamovom oštricom" koja, Srbima pak nasuprot, kaže: "Ne treba u argumentaciju unositi nove pretpostavke ako stare funkcionišu i mogu da objasne pojavu." E, pa, podržavajući Borislavovu srpsku prirodu i anglofobiju, i ja sam se mučki, pred zoru, dohvatio konspirativne epistemologije i ponudio mu objašnjenje za kojim je žudeo. I dan danas se stidim onoga što sam napričao pa sam, pomalo namerno izpozaboravljao i detalje, ali se sećam da sam mu objasnio da se u osvit velikih sukoba oko raspada Jugoslavije koji se - tu sam pokazao osobitu hrabrost - čak zamislite eto mogu razviti u rat, komunistička vlast u Srbiji priprema da preživi i da zato proizvodi svog nacionalistu, borbenog i agresivnog ali njima vernog koji treba da kompenzuje tadašnju Vukovu popularnost kao nacionalističkog lidera. Dakle, prema ovoj teoriji, siroti Borislav, iako naravno kaobajagi omiljen i popularan među biračima - zamislite samo koliki je procenat stanovnika Rakovice uopšte i čuo za njega - nije imao nikakve šanse jer izbore organizuje i glasove prebrojava svemoguća Služba kojoj je, naravno, naređeno da svog čoveka postavi za poslanika. Borislavu se ovo, opet naravno ali i na žalost dopalo, i čitavo rano i radno jutro, "umorno i grubo" što rekao nekada popularni a danas skoro proskribovani pevač balada Arsen Dedić, proveli smo u raspredanju daljeg razvoja ove sumanute konstrukcije. Izmislilo sam Šešelju buduću moćnu populističku stranku koja će na razvalinama krize rasti sve dok, prirodno, ne ugrozi svoju majku, komunističku vlast. Negde oko devet ujutro izmislio sam i čuvenu rečenicu koja glasi: "Nije daleko dan kada ćemo biti u morati da branimo Miloševića, kao legitimnog predsednika i simbol države, od razbesnele nacionalističke rulje na čelu sa Šešeljem!" Borislav je, nepunu godinu dana kasnije, u leto 1992., umro dočekavši, ipak, da vidi kako Šešelj, na prolećnim izborima za saveznu skupštinu trijumfalno, na čelu nekoliko desetina poslanika ulazi u skupštinu. Da li je, pred smrt, u Londonu, razmišljao o onome što smo pričali tog jutra ne znam, ali znam da sam ovu svoju prognozu veoma dobro eksploatisao u beogradskoj novinarsko-kafanskoj čaršiji. Začudo, kada god bih je izricao svi su ozbiljno, zamišljeno a po neki i zabrinuto klimali glavom. Kao da sam na javu iznosio ono što su oni imali u svojim košmarnim snovima i kao da su svi bili svesni cinizma koji je stajao ispod svih navodnih ideoloških ubeđenja koja su ikada pala na ovo tle, bila ona komunistička, nacionalistička ili demokratska. Kao da je svako ko živi na ovom tlu potpuno operisan od sposobnosti da pojmovno i načelno misli. Sve je gola vlast i moć a ideologija služi samo kao glazura za manipulaciju i ne osobito vešto prikrivanje motiva. I, eto, taj dan je došao. Naravno, taj dan je došao, kako to obično biva, kao sopstvena karikatura jer teško da se može reći da Miloševića treba braniti od razbesnelog Šešelja, pre se može reći da Šešelju valja sačuvati živu glavu od razbesnelog Miloševića. Šešelj je, naravno, samo paradigma. Prava meta je na Palama a i ona kao da se pod Bastiljinom artiljerijom skupila i smanjila, jedva da se vidi. Naime, od nedelje ujutro kada je, što rekla g-đica Kuburovićeva, u okviru akcije podizanja tiraža listu "Politika", g. Milošević dao izjavu direktoru lista i kompanije "Politika" Hadži Draganu Antiću, pa do sada, prošlo je tek malo više od šest dana a meni se čini da smo već šest godina ponovo u komunizmu. Sve je, dakle, počelo u nedelju ujutro, iznenada, po vrućini i letnjem danu. Političko-marketinški stručnjaci će vam reći da je nedelja ujutro najbolje vreme za otpočinjanje medijskih kampanja jer su vaše žrtve uglavnom kod kuće i ne preostaje im ništa drugo nego da od ranog jutra slušaju ponavljanje vaših slogana i parola. Kažem takođe da je počelo iznenada iako je Beograd pun onih koji će, poput mene iz ovog prethodnog igrokaza sa Pekićem, tvrditi kako je sve to bilo u kartama i kako je bilo jasno da će Sloba kad tad pustiti prekodrinske Srbe niz vodu. I, naravno, biće u pravu. Kaogod što su meni odobravali kada sam tvrdio da će jednog dana Milošević sjahati sa nacionalističkog konja i uzjahati mirotvornog tako su odobravali i onima koji su tvrdili da će se Milošević držati Srba Prečana samo dok to interesi njegove vlasti dopuštaju. Ovde su i vlastodršci i narod savršeni cinici i znaju da reči češće vrede manje od papira na kome su napisane. No, nije u tome stvar. Mora se priznati da Miloševićevi potezi nisu iznenađenje. Iznenađenje je uvek i samo vreme u koje ih on povlači. Jer, posle kampanje koju je otvorio Lilić tezom o pokušaju bosanskih Srba da nas pretvore u taoce a finalizirao već pomenuti Hadži Struja svojim, sada već znamenitim, uvodnikom u "Politici", situacija je naglo izgubila na napetosti. Lopta kao da je bila spuštena. Skoro cela druga polovina jula je protekla u nekakvom nemuštom politiziranju. Postalo je jasno da bosanski Srbi neće da potpišu mirovnu kapitulaciju ali i da kontakt grupa baš ne umire od želje da preduzme nekakvu akciju. žinilo se da će se sve odigrati kao i prilikom propasti ranijih pokušaja sklapanja mirovnih sporazuma i da će se kolektivni pregovarači opet kompromitovati; da će opet Amerikanci malo ojačati svoju i muslimansku poziciju, a da će se, reda radi, malo očvrsnuti sankcije oko Jugoslavije. Iza roga bi usledio novi ciklus rata, ovog puta verovatno uz američko jednostrano skidanje embarga na naoružavanje muslimana. Ja sam lično, recimo, ocenjivao, da će tek sledeća zimska faze pregovora početi da donosi ozbiljne odluke. Uostalom, jesen je na pragu i malo je verovatno da se muslimani mogu naoružati i uputiti u neku ozbiljniju ofanzivu pre zime. žak je delovalo da su Miloševićeva manevrisanja kao i uspavana tvrdoglavost bosanskih Srba upravo usmerena na dobijanje u vremenu i odlaganje po Srbe opasnih odluika u Americi tek za septembar kada je već kasno da se počne operacija prekidanja koridora, jer vojni stručnjaci ocenjuju da je za nju potrebno bar dva meseca razvlačenja srpskih snaga po severnom frontu. Odjednom, usledila je Miloševićeva izjava koja je, kao grom iz vedra neba, vratila svu zaboravljenu komunističku prošlost. Zašto? Izgleda da objašnjenje leži u sastancima održanim 18. i 19. jula. Ovaj samit na kome su učestvovali jugoslovenski i bosansko-srpski vojni i politički vrh iskristalisao je tekst deklaracije koji je trebalo da donese Skupština republike Srpske a za koji se procenjivalo da će cela kontakt grupa osim Amerikanaca, biti spremna da prihvati kao kakvo-takvo "da" mirovnom ultimatumu. Ovakva rezolucija, a Rusi su pružili i svoja uveravanja, trebalo je da otvori još jednu ali tehničku fazu pregovora oko realizacije sporazuma u kojoj bi se, možda, dobila i neka teritorijalna poboljšanja ali, i to je najvažnije, napismene garancije državnih prava srpskog entiteta u Bosni. Ocenjivalo se da je to najviše što se može postići i, iako su bosanski Srbi gunđali i cvileli, takva deklaracija je konačno usaglašena. Sam sastanak je, inače, čak i od strane bosansko- srpskog vojnog vrha odisao pesimizmom. Priča se da je sam general Mladić govorio o zamoru ljudi koji ratuju, o dimenzijama vojišta koje ne može da pokrije ljudstvom koga više nema ili je pobeglo, o nestašici čak municije i borbenih sredstava za koja se verovalo, bar ovde, da ih ima neograničeno. Političari iz Srbije su stvar zapaprili svojim sumornim procenama stanja u kome je jugoslovenska privreda a svi međunarodni signali su govorili da se Amerikanci ne mogu obuzdavati duže od septembra. Ukratko, poput sastanka u Potsdamu na dvoru nemačkog cara Vilhelma Drugog i poslednjeg, održanog oktobra 1918., a prema svedočenju samog Ludendorfa, o ratu je rečeno sve samo je u vazduhu ostala da visi reč "kapitulacija" koju se niko nije usudio da izgovori. I, možete pretpostaviti, poštovani slušaoci, kakav bes je obuzeo Miloševića kada je saznao da se u čuvenom Toholjevom kovertu nalazi nešto sasvim drugo, preciznije ista ta deklaracija, ali sa silesijom novih zahteva za daljim pregovorima i daljim izmenama. Verovatno se setio svih onih prevara i podvala koje su mu Karadžić i Mladić priredili bilo prilikom davanja obećanja da će prekinuti neku od desetina vojnih akcija koje su tvrdoglavo i inadžijski vodili u najosetljivijim trenucima pregovora ili donošenja međunarodnih odluka, bilo prilikom obavezivanja da će potpisati ovo ili ono. Setite se, uostalom, razgovora sa Ćosićem u kolima ka Palama, koji smo pominjali u nekoj od ranijih emisija, kada je Milošević izrazio iste rezerve sluteći da će opet biti povučen za nos. Slično se, očigledno desilo i ovog puta i Miloševićeva strast na koji se nadovezao njegov prirodni vlastodržački strah od autonomnog centra političke moći koji se pojavio na Palama. Iako se već kroz ideološko profilisanje u kome je Karadžićeva družina zauzela izrazito antikomunističku poziciju, budući sukob mogao nazreti, sada je on naprosto izbio. Vatra je udarila u lice i na Miloševića je došao red da potegne kofu. Potegao ju je na svoj način aktivirajući kampanju kakvu, bar ja, ne pamtim ni u Bravarevim vremenima. Mislim da je nešto slično nosila u sebi kampanja protiv takozvanih "liberala", početkom sedamdesetih, ali je ona imala prizvuk nekog produženog termidora i trajala je dugo i bila nekako razvučenija. Politička kampanja, ako je pridev "politička" uopšte adekvatan jer ovoliko licemerje i provala mirotvoračkih strasti novokomponovanih mirotvoraca prema kojima su Vesna Pešić i Nataša Kandić isto što i cica maca na navijanje u odnosu na ranjenu lavicu koja brani mladunče, prevazilaze sva očekivanja. Kampanja, naravno, i kako to uvek u istorijski preokretnim situacijama biva ima dvojak cilj. Jedan da okonča neposrednu istorijsku situaciju odnosno rat a drugi da udari temelje poretka u miru. Samo okončavanje rata u Bosni, u stvari, i nije tako važan cilj. Osnovni Miloševićev cilj je sada postao distanciranje od tog rata. Koliko ubedljivo u očima sveta to distanciranje bude toliko će svet biti spreman da razmotri ublažavanje sankcija. Koliko se za sada razabira on uspešno ide ka tom cilju jer su čak i Amerikanci povukli zahtev da granicu Srbije i Bosne čuvaju trupe NATO pakta i stvar sveli na zahtev da je nadgledaju posmatrači što će, posle oklevanja i taktiziranja, vlast u Beogradu verovatno i prihvatiti. Šta više, izvesno produžavanje rata u Bosni Miloševiću može i koristiti. Jer, nevoljno pristajanje Pala na mirovni ultimatum bi, u kasnijoj fazi realizacije, moglo dovesti do odbijanja da se predaju pojedine teritorije a Milošević bi u Beogradu bio garant i nevoljni saučesnih tog beskrajnog otezanja. Tu bi mu Karadžićeva družina došla samo kao kamen o nogama. U varijanti koja se sada razvila Pale su glavna i jedina meta NATO pakta i nešto vazdušnih udara i razaranja Karadžićeve infrastrukture bi Milošpevićevog protivnika itekako oslabilo i onesposobilo kao autonomni centar političke moći. Na ovom mestu se već naziru i konture drugog cilja ove kampanje a to je udaranje temelja budućeg političkog poretka u zemlji. Imajući ovakvo iskustvo kakvo ima sa bosanskim Srbima verovatno je da je Milošević već odavno, možda još kod Vens-Ovenovog plana, odustao i od same pomisli o ujedinjenju srpskih zemalja. Naprotiv, pre bi se reklo da on tu zamisao pokušava da osujeti. Upotreba srpskog nacionalizma, kao političkog sredstva, koju je on patentirao još 1987. počela je njemu samom da se obija o glavu. On se sam, kao patrijarh postkomunističke elite, u tom poslu svakako ne može nadmetati sa neobuzdanom zelotskom Crkvom niti pak sa tribunima poput Šešelja, Karadžića, Plavšićke. Povrh svega, a na primeru Palskog vođstva se ta stvar najbolje vidi, to sredstvo uvek preti da i samo postane cilj i ugrozi postkomunističku elitu. Realno politički govoreći on je srpski nacionalizam uzeo u najam poput neke najamničke vojske i sada je vreme da najamnike otpusti. Najamnici su, kao najamnici, često skloni pobunama i imaju, kao rimske legije u metastatičnim fazama imperije, želju da same izvikuju svoje vojskovođe za imperatore. Zato je u pripremi za obračun sa srpskim nacionalizmom, politička likvidacija srpsko-bosanskog vođstva, preduslov a ne cilj. Tek sa marginalizovanom ili još bolje uklonjenom Karadžićevom bratijom Milošević će biti siguran da njegov establišment nije više ugrožen. Zato mu, uostalom, loše i nebranjive granice Karadžićeve proto države itekako odgovaraju jer će Karadžića, ako uopšte preživi, terati da se bavi svojim problemima a ne problemima sa ove strane Drine. Neuspeh Karadžića i svođenje njegove elite na grupu ostrašćenih brdskih razbojnika može Miloševiću, odnosno vladajućim socijalistima, poslužiti i kao sredsto za buduće kompromitovanje srpskog nacionalizma. Jer što vreme više odmiče taj rat i ti Srbi u tom ratu postaju simbol Srpstva. žitava srpska nacionalna ideja može, u glavama Srbijanaca, pomoću Karadžića biti kompromitovana za nekoliko sledećih decenija. Karadžić je, naravno, manje-više, svestan ambisa u koji ga vodi nepopustljivost sopstvenih gospodara rata i distanciranje matice. Jedini način da to spreči je uvlačenje matice u rat. Ovdašnja pomoć od Šešelja je nedovoljna jer su Šešeljevi pokušaji da podrije institucije završili kao vašarski incidenti. Zato je juče i izvedena besmislena akcija otimanja oružja ne bi li se Amerikanci odlučili i na intenzivnije operacije u Bosni ali i na oštrije mere prema Jugoslaviji dok ih još drži opšte antisrpsko raspoloženje i dok polako ne počnu da shvataju da postoje dve vrste Srba od kojih će oni, lako, poput žerčila 1943., odabrati one svoje. Ukratko, beogradsko-palski sukob se obavlja tuđim oružjem i u njemu je faktor vremena odlučujući. Dobije li Milošević ovog puta poštedu, a pre zime se u Bosni ne razviju intenzivnije ratne operacije, biće završena mala srpska nacionalistička odiseja u nacionalnu prošlost i strasti. Ne desi li se to, nije mala ni šansa da ćemo uskoro biti u rovovima nastavljajući zavet predaka da ujedinimo sve srpske zemlje. Na nama nije čak ni da biramo. Samo čekamo ishod.
srbija.134 bojt,
"SK-PJ će poštovati Ustav i vanstranačku poziciju vojske sve dok se i druge partije budu tako ponašale. U suprotnom, na svaku 'patriotsku ćeliju' koju u VJ formiraju radikali ili Karadžićev SDS, nići će najmanje tri komunističke ćelije." Zoran žičak
srbija.135 superhik, -> #134, bojt
=:> 'patriotsku ćeliju' koju u VJ formiraju radikali ili =:> Karadžićev SDS, nići će najmanje tri komunističke ćelije." ;<
srbija.136 fifana, -> #134, bojt
Jel ovo trebalo da bude u Srbiji ili u VICEVIMA? Doduse, izgleda da tu i nema neke kljucne razlike.
srbija.137 milan,
(Emitovana 13. avgusta 1994. godine) Srbotopija 66. Dobar dan poštovani slušaoci danas je subota, 13. avgust 1994. godine, a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Božić. Izgleda da se sve važne političke utakmice u Srba odvijaju u neregularnim uslovima. Jer, kaogod što je parlamentarni sistem napravljen na izborima koje je organizovala, kontrolisala i medijski pokrivala u socijaliste preobučena prethodna komunistička vlast, tako se i sada, ovaj preobražaj srpske političke scene iz nacionalističko-ratoborne u komunističko-mirotvornu obavlja u sred leta, na temperaturama koje beleže rekorde i u potpunom odsustvu političara iz Beograda. Đinđić je na odmoru, Vuk je na odmoru, Milošević je na odmoru, a i mi se odmaramo, ama ne znamo od čega. No, dok Vuk sedi u svastikinoj vili u Budvi i povremeno podržava "Slobu mirotvorca", g. Milošević je već zauzeo Braverevu vilu u Igalu, kao da je sasvim siguran u svoje, ako ne mesto u istoriji a ono bar dugo vladanje. Možda, vele zli jezici, letuje tamo, na samom jugu, blizu italijanske obale jer čeka da ga neki njegov žerčil pozove u Brindizi. Ipak, on ne zaboravlja gde mu je "baza", što rekli komunistički političari iz negdašnje nomenklature pa zato povremeno sedne u avion i dođe do bar Dobanovaca ako već ne na svoje kanabe u Ulici srpskih vladara da primi nekog od svojih obožavalaca a, u poslednje vreme, valjda da pokaže svoju demokratičnost, i neke od svojih protivnika. Procesija obožavalaca je prethodne sedmice bila ogromna pa se, kažu, zato g. Predsednik u Igalo vraćao tek kasno u noć, što je, razume se, Sentu izbezumljavalo. Među obožavaocima su se našli i direktori važnih srpskih firmi koji su se u združenoj taktičko-pokaznoj vežbi "Druže izjasni se za mir" ponajviše istakli. Iza njih su usledili njegovi obožavaoci unproforci na čelu sa svojim šefom De Melom, koji su pride privukli i sve namještenike Hrvatskoga ureda u Beogradu koji su, izgleda, načuli da Sloba ima nameru da premosti Republiku Srpsku autoputem kroz Hrvatsku i tako se spoji sa Krajinom pa su u tome videli i neku priliku da uzmu kakav porez na promet i za sebe. Priča se i da se dogovarao aranžman prema kome bi Hrvatska i Jugoslavija zajednički predložili da njihove trupe učestvuju u održavanju mira u Bosni kada se sporazum sklopi, što bi definitivno zapečatilo podelu Bosne ili, što je najvažnije, bilo i konačni garant mira na ovim prostorima jer je od džIdž veka naovamo srpsko-hrvatski sporazum ili nesporazum bilo ono što stabilizuje ili destabilizuje jugoslovenski prostor. par dana kasnije u pominjani vojni objekat u Dobanovcima je došao i Stoltenberg, koliko da da se ne pomisli da ga je Sloba prevoleo. Začudo, Grka nije bilo. Grci, koji su redovni ukras na predsednikovom kanabetu, izgleda da su ovog puta omanuli. Ni jedan gradonačelnik nekog sela pod Olimpom, ni jedan predsednik Društva za grčko-srpsko pčelarstvo, golubarstvo pa čak ni biciklizam nije se našao kod Slobe. To znači ili da je dolazak predsednika u Beograd bio tako brz i nagao da Grci nisu stigli da se spakuju ili su, bogami, počeli da se okreću svom pravom ljubimcu - Karadžiću, koga nekako spontano više vole od "Slobe" kao nekoga ko na radikalan način rešava ono što i oni vide kao svoj problem. Teško je, za sada, razlučiti šta je po sredi, a možda ni sami Grci to ne znaju zbunjeni kako da se opredele između umerene politike svoje vlade koja, naravno, podržava plan kontakt-grupe i Miloševićevu podršku tom planu i šire grčke javnosti koja bi rado videla još malo rata protiv muslimana u Bosni, pogotovu ako je to o našem trošku. I dok Milošević vodi državni brod samo njemu znanim putevima, mnoga prestrojavanja na srbijanskoj političkoj sceni su u toku. Za ovu subotu sam odabrao tri. Prvi nije od prevelikog političkog značaja ali je za antropologiju srpske političke scene prelep. Radi se o intenzivnom preplivavanju Đinđićeve DS na Miloševićevu obalu. Koliko pre mesec dana, prvoj sednici Skupštine republike Srpske koja je zasedala na Palama, Đinđić je uputio telegram u kome se isticala rečenica "Kako god da odlučite mi smo uz vas!" čime je u srpsku političku praksu uveo neobičan presedan potčinjavanja Srbije odlukama donetim van nje i to od predstavnika deset do dvadeset puta manje Srba nego što ih živi ovde. Međutim, u roku od mesec dana, desilo se pravo čudo. Već od Miloševićevog izjašnjavanja u prethodnu nedelju Đinđić je imao sve veće rezerve prema Palama. Konačno, na Radio Jagodini je doterao do zahteva da se stvar potpiše a da se referendum otkaže. I taman da kada se Đinđiću učinilo da je konačno uspeo da onog pečenog vola od zimus, sa sve ražnjem, vrati na ovu stranu Drine, Bastilja je u nedelju uveče objavila da je i njegova stranka saorganizator propalog mitinga podrške prekodrinskim Srbima održanog u Loznici. Kako je na mitingu govorio potpredsednik opštinskog odbora DS on je odmah najuren iz stranke ali, mrlja je ostala, pogotovu što je Bastilja u nedelju trijumfalno saopštila ovu vest konstatujući da je na mitingu bilo stotinak ljudi. Radio sa Pala je odmah uzvratio, ustvrdivši da Bastilja bezočno laže i da je na mitingu bilo 5.000 ljudi. Nezavisni novinari su potvrdili da je Bastilja slagala. Na mitingu je naime bilo 150 ljudi. Naravno, ovaj sitan incident neće sprečiti Đinđičća da prepliva na Miloševićevu obalu ali jasno svedoči kakvu konfuziju u glavama prostosrdačnih provincijskih funkcionera, može da izazove nagla promena stranačke politike. Đinđić valja da posavetuje svoje funkcionere da ne čekaju na zvanične stranačke stavove jer to može da potraje, pogotovu što je šef na odmoru, nego da svako jutro lepo pročitaju "Politiku" i tako saznaju šta je dnevna zapovest za taj dan. Namerno predlažem čitanje "Politike" a ne gledanje Bastilje, ne samo zato što "Politika" košta samo 30 para nego što se, očigledno, sukob ratnog i mirnodopskog lobija unutar samog vladajućeg establišmenta obavlja baš preko ova dva medija. Milošević je - malo da ponizi Vučelića ali i da Bastilji stavi do znanja da će morati da bude bar donekle žrtveno jagnje za ratnohuškačku politiku - svoju izjavu kojom otvara kampanju namerno dao "Politici". "Politika" inače ne propušta ni jedan broj a da Bastilji ne spočitne da je dužna da sprovodi državnu politiku. Osim toga intenzivna kampanja se vodi i protiv samog Vučelića. Tako je juče izvučen otkaz koji je reditelj Jovan Ristić podneo Bastilji još početkom jula. U otkazu se, a šta bi drugo, napada Vučelićevo protežiranje njegove omiljene narodne pevaljke. Ratni lobi iz Bastilje je "Politici" odgovorio u ponedeljak kroz reč i delo Stefana Grubača koji je time potvrdio da su vesti o njegovoj smrti pomalo preuveličane. Grubač je napao Vuka i GS ali je oštrica bila usmerena ka "Politici" i levom krilu vladajućeg establišmenta. Grubač je, samo prostijim i uvredljivijim rečima, ponovio Vučelićeve teze iz govora koji je održao u Skupštini Srbije. Najprostije rečeno, mir sada treba potpisati jer je, navodno, ponuđeno ono što nam odgovara ali je ranije ipak trebalo ratovati jer smo bili napadnuti. Ovakvim tezama ratni lobi u SPS-u zapravo čuva svoje glave od budućih čistki, kada bude došlo vreme da se, posle akcije "Izjasni se druže za mir", malo prokopa i prošlost edabi se videlo ko je ranije bio za mir a ko je huškao na rat. No, čini se da su ovo samo poslednji trzaji i da Bastilja nema neke šanse pred razigranom "Politikom" koja je, očigledno, sada najbliža predsednikovom srcu dok Vučelić polako odlazi niz vodu. Zato neodlučnim ili neobaveštenim aktivistima, ne samo Demokratske stranke nego i svih drugih stranaka preporučujem da čitaju "Politiku". Jeste da se sa NIN-om zna najviše, jeste da se "Duga" čita najduže, jeste da Bastiljaa najviše prijaniskim strastima, jeste da se gledajući NTV Studio B osećate kao da ste na Palama i kao da je Radovan pobedio, ali, ne zavaravajte se, sa "Politikom" je ipak najsigurnije. Preporučujući Hadži Draganu ovaj reklamni slogan za njegovu novinu, prelazim na, po mom mišljenju, najvažniji politički događaj sedmice. Naime, čini mi se da je to izlazak Srpske pravoslavne crkve na javnu političku scenu i njeno svrstavanje uz Radovana i družinu. U okviru akcije "Izjasni se druže za mir", Crkva je odlučno stala na ratnu loptu. Ovaj fenomen, držim, valja ozbiljnije razmotriti. Crkva ima, od kako je krajem prošle decenije izišla na političku scenu veoma čudnu, što bi doktori rekli, "istoriju bolesti". Crkva je, naime, kao što se i moglo očekivati izišla na političku scenu podržavajući aktuelnu vlast. Ni jedan Miloševićev miting u okviru antibirokratske revolucije nije prošao bez nekog popa ili bar raspopa čija se mantija lepršala na vetru i koji je sobom nosio kakav portabl ikonostas ili kakve slične ripide. Sam kler je bio, u početku, doduše uzdržan ali, kako je Milošević ređao uspeh za uspehom a Crkva bila obasipana pažnjom i ljubavlju bilo u obliku zvečećih priloga države bilo u obliku bezmerne blagonaklonosti TV Bastilje koje je odjednom počela da prenosi neopevano dosadne liturgije u udarnim terminima, uzdržanost je nestala i Crkva i Država su, po prvi put posle rata, uspostavili skoro isto onako organski bliske odnose kao i pre rata. Milošević je, istina je, zadržao svoj ateističko uzdržani i nabusit stav prema Crkvi ali smo se zato u porti Saborne crkve saplitali o njegove predsednike vlade. Približavanje Crkve aktuelnoj vlasti kulminiralo je za vreme neposredne vladavine zagrebačko-ljubljanskog mitropolita Jovana koji je, dok je teško bolesni german umirao, predsedavao Sinodom i praktično vladao Crkvom. Pojava opozicionih stranaka u priličnoj meri je zbunila Crkvu koja je na njih gledala kao na nasrtljive parazite koji u srpski politički život unose zapadnjaštvo što je već samo po sebi neprijatno ali koji takođe ugrožavaju Miloševićevu vlast dovodeći tako u pitanje nacionalni projekat za koji im se činilo da ga on uspešno realizuje. Najnižu tačku tog dodvoravanja vlasti Crkva je dostigla sredinom 1990., kada se posle prvog mitinga udružene opozicije održanog 13. juna 1990., neposredno svrstala uz vlast. Kompeltan Sinod je, na čelu sa Jovanom, otišao sutradan u posetu Miloševiću i osudio snage "haosa i bezumlja" iako je prethodnog dana, pred Bastiljom, policija tukla Borislava Pekića a ne obratno. Krajem te godine, zabrinuta zbog odsustva poglavara, Crkva, mimo još uvek živog patrijarha Germana, odlučuje da izabere novog jer su se tamni oblaci nadvijali nad Jugoslaviju i verovatno je da se kler bojao da u rasplet krize ne uđe obezglavljen. Patrijarh je izabran skoro slučajno, jer je poništen stari, predratni, od kralja Aleksandra donet Crkveni ustav, prema kome je patrijarha biralo šire izborno telo, a kako za donošenje novog nije bilo vremena, primenjen je fanariotski Crkveni ustav prema kome se od tri kandidata sa najviše glasova na Arhijerejskom saboru patrijarh bira iz šešira, preciznije putira. Tako je iguman Makarije izvukao skromnog monaha sa Kosmeta, Pavla. U početku, dobri odnosi između Crkve i vlasti se nastavljaju. Pavle je čak otišao da lično čestita Miloševiću izbornu pobedu na predsedničkim izborima, što je izazvalo konsternaciju beogradse opozicione javnosti koja je, u nedostatku jasnog koncepta društvenih promena, Crkvu, uz nacionalizam, smatrala svojim glavnim ideološkim okosnicama. Dobri odnosi se produžavaju i kroz celu 1991. i prvu polovinu 1992. godine. Sa izbijanjem rata, značaj Crkve naravno raste jer su Srbi prečani mnogo ozbiljnije shvatali ulogu Crkve i bili spremniji, za razliku od Srbijanaca, da je slušaju i uvažavaju njene stavove. Neobičan obrt dogodio se, međutim, sredinom 1992. kada je, čini se odjednom, posle zavođenja sankcija protiv Jugoslavije, Crkva zalegla uz DEPOS i prestolonaslednika kao njegovu tadašnju maskotu. Sva je prilika da je na Crkvu delovalo nekoliko paralelnih činilaca. Prvo je sam patrijarh koji je, bez obzira na političku naivnost koja se graniči sa političkom nepismenošću, jedna visoko moralna osoba zabrinuta za svoj narod. Zatim, je verovatno da je Crkva ozbiljno shvatila pretnje iz sveta, bila užasnuta ratom a nije van pameti pretpostaviti da je i prestolonaslednikovo emigrantsko okruženje imalo uticaja. Na kraju, a to nikada ne treba zaboraviti, Milošević je odbio da Crkvi vrati imanja, odbivši da potpiše zakon o denacionalizaciji koristeći razuman izgovor da se ne može odnositi samo na jednu konfesiju. No, odmah posle izbora 1992., ruku pod ruku sa razmahivanjem rata, privremena pukotina između vlasti i Crkve je počela da nestaje. Socijalisti i radikali u Srbiji su formirali sa Srbima prečanima, koji su se svi ujedinili u jednu Ratnu stranku, zaboravivši na političku kulturu ako su je ikada uopšte i imali, jaku koaliciju i pozvali, prirodno, Crkvu da im se pridruži. Osim toga, rat i izbori 1992. su u potpunosti marginalizovali opoziciju i tako se Crkva vratila u naručje države. Sam rat je, takođe, u prvi plan izbacio čuvenu crkvenu trojku Amfilohija, Atanasija i Artemija, prototip zelotske, militantne crkvene stranke koju sam svojevremeno, po inicijalima rodonačelnika nazvao 3A. Prva dvojica naročito, postala su organski deo ratnog lobija a, kako su ih na Palama uvažavali neuporedivo više nego u Beogradu, i ljudska sujeta je činila svoje. Ovako srećan brak je mogao da potraje večno da Milošević nije odlučio da udari tačku na svoje odnose sa Karadžićem i družinom. Crkva se našla pred dilemom i u procepu. Između lojalnosti državi i pastvi, devedeset procenata koje se nalazi u Srbiji proper i ljubavi za nacionalni projekat koji se realizuje na način a la Karadžić-Plavšić, Crkva se, očigledno, opredelila za ovo drugo, bar za sada. Očigledno je da su ratujući episkopi odneli prevagu nad umerenima ili onima koje kontrolišu režim i politička policija. To i nije neko čudo jer su ratujuće vladike, razvojem rata, stekli mnogo više uticaja, javne pažnje i društvenih veza i moći nego vladike iz pozadine. Da ne bude nikakve dileme Amfilohije je kampanju otvorio pismom svoje mitropolije crnogorskim vlastima koje je prepuno najoštrijih osuda navodno Bulatovićeve, a zapravo Miloševićeve politike. Patrijarh je otputovao društvu Amfilohija i Atanasija na Pale, a zatim je episkopska konferencija izdala proglas koji je po tonu umeren, verovatno pod utivajem samog patrijarha, ali koji nedvosmisleno osuđuje vlasti u Srbiji proper i poziva ih da se bezrezervno stave uz paljanske brdske ratnike. Izgleda da je kler uvideo da je preterao pa je zato isposlovao posetu predsedniku Miloševiću pokušavajući da je predstavi kao posredovanje između Pala i Beograda. No kako posrednik ne sme i ne može biti svrstan uz neku od strana u tu posetu su Pavle, Amfilohije i Irinej - u ovu posetu je poveden i vladika za koga se veruje da je najbliži srpskim vlastima - ipak došli više kao neki ambasadori Karadžićeve družine. Obično dobro obavešteni krugovi kažu da su u poseti ostali kratkih rukava i da ih je Milošević otpravio na radne zadatke. Teško je, samo na osnovu događaja ove nedelje, prognozirati dalje stavove i političko ponašanje Srpske pravoslavne crkve. Noviji istorijat njenog delovanja kazuje da je ona sklona lutanjima jer nema jasnu političku koncepciju već je njena politika pre rezultanta sukoba između najuticajnijih vladika. Može se, zato, čak pomisliti da je i sadašnji antimiloševićevski stav Crkve rezultat uticaja najmilitantnijih vladika koji će polako biti potisnuti o čemu, uostalom, svedoči i saopštenje episkopske konferencije koje je znatno umerenije od Amfilohijevog kao i poseta Miloševiću. Ipak, meni se čini da se radi o autentičnom sukobu. Naime Crkva oseća da će joj Miloševićeva promena politike odneti najodaniji deo pastve sa čime bi se ona još i pomirila jer pastvu nadziru episkopi na terenu a ne granica na Drini, ali da će joj Miloševićevo udaljavanje od nacionalne politike odneti i uticaj u Srbiji proper. jer, sasvim je jasno, da će buduća borba protiv srpskog nacionalizma za jednu od žrtava imati i Crkvu. Na Crkvi je da bira - da umanji gubitke krotkim pokoravanjem vlastima ili da ide u čeoni sudar. Izgleda da se ona opredelilaza za neku vrstu ograničenog sukoba, procenjujući, znatno pravilnije od Radovanove družine, da u sukobu sa Miloševićem nema nikakvu šansu. Osim toga, valja imati na umu, a Crkva to ima na umu, da je njen politički uticaj u samoj Srbiji proper praktično beznačajan. Uostalom, najjači dokaz su izborni rezultati. Kada je Crkva žestoko zalegla protiv vlasti i uz DEPOS, DEPOS je na izborima 1992. imao 18% glasova. Do u dlaku isti procenat glasova DEPOS je imao i na prošlogodišnjim izborima kada je Crkva, već žestoko ogrezla u rat, prema mirotvornoj opoziciji imala takav stav da je samo nedostajalo da DEPOS bude anatemisan i ekskomuniciran. Očigledno, ambicije globalne moći i uticaja koje je Crkva povratila, ako ih je ikada i izgubila, krajem prošle decenije nju i dalje raspinju. Ona bi da utiče i na vlast i na opoziciju, i na mir i na rat i na ekstremne nacionaliste poput Karadžića i na salonske nacionaliste poput Đinđića i na sve što leti, hoda ili puzi. O njenim ambicijama možda ponajbolje svedoči njeno saopštenje, izdato posle posete Miloševiću, u kome se, u poslednjoj rečenici doslovno kaže: "Razgovor je vođen u otvorenoj i iskrenoj atmosferi, uz puno uzajamno uvažavanje, a odnosio se na pitanja vezana za aktuelan dramatičan trenutak u životu našeg naroda, Evrope i sveta." Mašala! Ko ovako misli o svom značaju, ne može da ima male i samo saborne, humanitarne, posredujuće i pomiriteljske ambicije. Naravno, u politički veoma raznovrsnoj Srbiji, realizacija ovakvih namera je nemoguća. Crkva će, zato, vremenom, kako bude politički sazrevala morati da odabere svoju političku stranku ili grupu stranaka i da njima podariti podršku i neveliki uticaj koji ima. U stvari, ona to i sada radi samo nije svesna te činjenice. čalosno je, naravno, da jedna od najvažnijih nacionalnih duhovnih institucija sebe svrstava uz ekstremnu i brojno i resursno minornu nacionalističku poziciju ali, takav je život. Mi na to ne možemo uticati već samo konstatovati.
srbija.138 novim,
Svestan da praktično ništa ne znači, tek for the record, i sasvim lično: onaj ko je naredio presecanje komunikacije (mislim najpre na telefonske veze), sada na Drini, predstavlja više od monstruma. Da li se možemo na Sezamu složiti barem oko ovoga: da je komunikacija elementarno ljudsko pravo, i kao takvo - nepovredivo? Da spada u onaj korpus ljudskih prava koja se ne mogu oduzeti ni iz jednog političkog, rasnog, religijskog ili sličnog razloga.
srbija.139 telma, -> #138, novim
Slazem se u potpunosti! Neda
srbija.140 cnenad, -> #138, novim
ŁŁŁ Da li se možemo na Sezamu složiti barem oko ovoga: da je komunikacija ŁŁŁ elementarno ljudsko pravo, i kao takvo - nepovredivo? Da spada u onaj Naravno :) samo pričaj ti to ovima što nam zatvoriše izlaz na InterNet :(
srbija.141 neman, -> #138, novim
> Svestan da prakticno nista ne znaci, tek for the record, i > sasvim licno: onaj ko je naredio presecanje komunikacije > (mislim najpre na telefonske veze), sada na Drini, > predstavlja vise od monstruma. Pred zasedanje paljanske skupstine (javno:) komentarisao sam da ce, ukoliko odbiju da potpisu plan, Milosevic da ih j*be onako kako bi "belosvetski mangupi" nas, tj. da ce npr. da im u 7 uvece zatvori granice :(.
srbija.142 fifana, -> #138, novim
> Da li se mozemo na Sezamu sloziti barem oko ovoga: da je komunikacija > elementarno ljudsko pravo, i kao takvo - nepovredivo? Da spada u onaj Naravno, na zalost nije jedino koje bi moralo biti nepovredivo, ali o tome niko ne haje ni malo.
srbija.143 corto, -> #138, novim
>  Da li se mozemo na Sezamu sloziti barem oko ovoga: da je >  komunikacija elementarno ljudsko pravo, i kao takvo - >  nepovredivo? Svakako ! Samo, jako je opasno oruzje, ne zaboravimo to !
srbija.144 neman,
Kako se zove pesma Dragane Mirkovic koju je P. Aksentijevic pustio za Skupstinskom govornicom ? P.S. nije bas mesto ali ima veze sa parlamentarizmom u Srbiji :)
srbija.145 zqusovac, -> #138, novim
> Da li se mozemo na Sezamu sloziti barem oko ovoga: da je komunikacija > elementarno ljudsko pravo, i kao takvo - nepovredivo? Da spada u onaj Naravno da se mozemo sloziti. Samo, mozemo li uz to da dodamo da pod elementarna, nepovrediva i neotudjiva prava spada i: 1. Pravo da te niko ne pita privatne stvari, izmedju ostalog i nacionalnost 2. Pravo da 'u tvoje ime' ne vode rat 3. Pravo da 'u cilju visih interesa' ne pobiju preko 100,000 Muslimana 4. Pravo da tvoja deca u skoli uce nauku i kulturu, a ne kojekakve lazi 5. Pravo da te drzava postedi ratnih huskaca i pohapsi ih po postijecem zakonu 6. Pravo da ides u crkvu, dzamiju, sinagogu ili nigde ako te volja 7. Pravo da te drzavna televizija bar informise o svemu, ako i mora da navija 8. Pravo da ides nenaoruzan i osecas se sigurno 9. Pravo da drzavni sluzbenici koje ti placas iz poreza rade svoj posao itd, itd, itd UTOPIJA, bar sto se ove drzave, ove i ovakve tice
srbija.146 cnenad, -> #144, neman
ŁŁŁ Kako se zove pesma Dragane Mirkovic koju je P. Aksentijevic pustio za ŁŁŁ Skupstinskom govornicom ? Provokatoru ! :) Hoćeš da vidiš ko sve ovde sluša Draganu ;) Mislim da je: O, DA, BAŠ TEBE VOLIM JA Inače, pesma jeste veliki plagijat i to ne samo one pesme koju su pustili u skupštini nego i od izvesnog pevača (urlača) zvanog Khaled a njegova verzija se zvala DIDI i stvar je iz 92 godine, negde u leto.
srbija.147 superhik, -> #145, zqusovac
=:> UTOPIJA, bar sto se ove drzave, ove i ovakve tice Da li takva država postoji!? (osim u knjigama Marksa i Engelsa;)
srbija.148 neman, -> #146, cnenad
> Provokatoru ! :) Hoces da vidis ko sve ovde slusa Draganu ;) Ozna ?! Ma neee .... :) Hvala :)
srbija.149 saricl, -> #138, novim
!!! Svestan da praktično ništa ne znači, tek for the record, i sasvim !!! lično: onaj ko je naredio presecanje komunikacije (mislim najpre na Koliko se meni čini tebe niko ne sprečava da komuniciraš. Inače što se mene tiče "fala bogu" da se konačno zna dokle se prostire ova država, a za one sa one strane grane, kako su sejali onako će i žnjeti...
srbija.150 zqusovac, -> #147, superhik
> Da li takva drzava postoji!? (osim u knjigama Marksa i > Engelsa;) Postoji. Evo kao primer navodim Nizozemsku, po svim tackama. (Napomena jezickim puristima: Nizozemska je pravilno, Holandija nepravilno) poz, zq
srbija.151 neman, -> #149, saricl
> Inace sto se mene tice "fala bogu" da se konacno zna dokle > se prostire ova drzava, a za one sa one strane grane, kako > su sejali onako ce i znjeti... Mislis kako SMo im sejali ?
srbija.152 fancy, -> #151, neman
ŮŢ> > kako su sejali onako ce i znjeti... ŮŢ> ŮŢ> Mislis kako SMo im sejali ? Ko god sejao, zemljište je bilo dobro nađubreno...
srbija.153 corto, -> #149, saricl
>  ova drzava, a za one sa one strane grane, kako su sejali onako >  ce i znjeti... Hm, problem je u isporuciocu semena ...
srbija.154 milan, -> #150, zqusovac
> (Napomena jezickim puristima: Nizozemska je pravilno, Holandija > nepravilno) To nema veze sa "jezičkim purizmom" nego sa "jezičkim standardom". Holandija je ime u srpskohrvatskom jeziku istočne varijante za Netherlands, kaogod što je Pariz ime za grad koji se inače zove Pari a piše Paris, a Beč ime za grad koji se zove Vin a piše Wien. Pl poz M
srbija.155 superhik, -> #150, zqusovac
=:> (Napomena jezickim puristima: Nizozemska je pravilno, =:> Holandija nepravilno) Nizozemska??????? u srbiji???????
srbija.156 fancy, -> #155, superhik
ŮŢ> Nizozemska??????? u srbiji??????? Ne, Nizozemska (Holandija ;) nije u Srbiji. Pokušaj ponovo... (hint: E_____) odo' ja, lepo se zabavljajte bez mene...
srbija.157 superhik, -> #156, fancy
=:> Ne, Nizozemska (Holandija ;) nije u Srbiji. =:> Pokušaj ponovo... (hint: E_____) ;> nisi razumeo napisao sa NIZOZEMSKA????????? u SRBIJI?????? ciljajući na izraz koji ovde NIKO ne koristi!
srbija.158 ridjobradi,
Niko ne koristi???? Pa ja koristim. I taj naziv i mnoge druge po meni logicnije. Ne znam za vas ali ja govorim Srpsko-Hrvatski jezik... Ridjobradi
srbija.159 superhik, -> #158, ridjobradi
=:> Niko ne koristi???? Pa ja koristim. I taj naziv i mnoge druge =:> po meni logicnije. Ne znam za vas ali ja govorim =:> Srpsko-Hrvatski jezik... Dobro koristi ga 1 % Srba :(
srbija.160 fancy, -> #157, superhik
Ipak sam ovde još 2 sata, pa da odgovorim... ŮŢ> ;> nisi razumeo ŮŢ> napisao sa NIZOZEMSKA????????? u SRBIJI?????? ciljajući na izraz ŮŢ> koji ovde NIKO ne koristi! NE, razumeo sam. Samo sam se zezao... Inače, nije tačno da "NIKO" ovde ne govori "Nizozemska". Osim ako su oni koji govore tako za tebe "NIKO"..? Lično znam 3 sezamovca koji kažu "Nizozemska" i još puno drugih van Sez-a koji upravo tako zovu Nizozemsku..;) * Počelo je prebrojavanje... (i to ga baš ja započeo..:( shit...)
srbija.161 fancy, -> #159, superhik
dakle, u 4.157 beše: ŮŢ> napisao sa NIZOZEMSKA????????? u SRBIJI?????? ciljajući na izraz ŮŢ> koji ovde NIKO ne koristi! a u 4.159: ŮŢ> Dobro koristi ga 1 % Srba :( Shvatio sam..! :)) * "NIKO" su u stvari oni koji nisu Srbi... (ili... 1% Srba su NIKO, a ostali su samo Srbi...) Svaki dan nešto naučim... no body
srbija.162 ilazarevic, -> #159, superhik
> Dobro koristi ga 1 % Srba :( I ja ga koristim :)
srbija.163 i.mandic, -> #162, ilazarevic
Pozurio si da se pohvalis? ;)
srbija.164 saricl, -> #151, neman
!!! Mislis kako SMo im sejali ? Ma dobro :( Ja sam protiv rata bilo koje vrste ali ako neko dozvoli da u njegovoj/njihovoj državi dođe do rata iz bilo kojih razloga (misli se na građanski rat) onda bolje nije ni zaslužio. Šta misliš što istok i zapad tokom godina hladnog rata nisu ratovali direktno? Prepametni su oni za to! Pustili su vijetnamce, i bliskoistočnu "braću" da ratuju mesto njih. Naravno sad su malo i nas pustili da se iduvamo :( četrdeset godina komunizma je strašna stega ;) pa čovek mora malo oduška sebi da daa. ;))
srbija.165 mikis, -> #134, bojt
+> U suprotnom, na svaku +> 'patriotsku ćeliju' koju u VJ formiraju radikali ili Karadžićev +> SDS, nići će najmanje tri komunističke ćelije." Ma u pravu je čovek, sve njih treba potrpati u ćelije ;>>
srbija.166 superhik, -> #161, fancy
=:> (ili... 1% Srba su NIKO, a ostali su samo Srbi...) To si ti rekao a ne ja!
srbija.167 ilazarevic, -> #163, i.mandic
> Pozurio si da se pohvalis? ;) Ne hvalim se, samo potvrđujem brojno stanje. Inače, pre bih se hvalio srpskohrvatskim jezikom nego čistim srpskocrvenoplavobelimsaorlovima jezikom.
srbija.168 milan,
(Emitovana 20. avgusta 1994. godine) Srbotopija 68. Dobar dan po{tovani slu{aoci danas je subota, 28. avgust 1994. godine, a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Bo`i}. Izgleda da se leto primi~e kraju. Obi~no sredinom avgusta padnu prve ki{e i posle toga, nikada vi{e, {to zna~i sve do jula slede}e godine, bar no}u, nije preterano toplo. Ako ni{ta drugo, o ono mo`e da se spava. Da li mo`e i mirno da se spava, drugo je pitanje. To je, eto, prvi znak dolaze}e jeseni. Postoje i drugi znaci, ali su oni van meteorolo{kih prilika i spadaju, mada re~ koju }u izgovoriti deluje, u ovako kriti~nim vremenima po sve nas, kao eufemizam, u politi~ke. Pripremanje, dakle, kalendarske i politi~ke jeseni obele`ilo je ovu sedmicu. Zakazano je vanredno zasedanje republi~ke skup{tine. Idu}e nedelje se i Milo{evi} i njegovi oporbeni protivnici vra}aju sa odmora. Karad`i} i dru`ina manevri{u punom parom predla`u}i ujedinjenja unaokolo. Opozicione stranke, u odsustvu svojih lidera, zbunjeno i konfuzno pu{taju signale na sve strane ne znaju}i kako da se postave u najnovijoj nagloj promeni pozicije na srpskoj nacionalnoj {ahovskoj tabli. Jednom re~ju politi~ka sezona je na pragu. Najva`niji doga|aj ove nedelje je, sva je prilika zakazivanje vanrednog zasedanja Skup{tine Srbije. Opozicija je zatra`ila vanredno zasedanje Skup{tine Srbije ni sama ne znaju}i ba{ ta~no za{to. Preciznije zatra`ile su ga tri stranke SPO, SRS i DSS koje se me|u sobom, bar u odnosu na razlog za zasedanje, a to je bosanska kriza, razlikuju vi{e nego {to se one same razlikuju od vladaju}ih socijalista. Razlozi koji su rukovodili SRS i DSS da zatra`e sazivanje vanredne sednice skup{tine su, manje vi{e, jasni. Ove stranke su od vlasti obele`ene kao glavni motor odnosno glavni ideolozi ratnog lobija i medijski su marginalizovane dok su glasnogovornici vlasti, poput Jordana Aleksi}a, ministra iz Nove demokratije, zadu`eni da ih gade i pljuju. Istina, glavni propagandni aparat se, za sada, jo{ nije oglasio, {to verovatno zna~i da je glavna kampanja tek pred nama. No, bilo kako bilo, ovim strankama je Skup{tina potrebna kao javna tribina koja se direktno prenosi, da bi sa nje izrekle svoje vi|enje politike Milo{evi}evog re`ima. SPO, sa druge strane, bar na prvi pogled, nema nikakve razloge da ovakvo zasedanje zatra`i. Kako je, bar retori~ki gledano, politika aktuelnih vlasti postala identi~na sa politikom SPO-a - naravno samo u gledanju na mir ali to je jedino {to je u o~ima javnosti va`no tako da sve ostale politi~ke razlike bivaju potisnute i slabo vidljive - SPO nema nikakve {anse u nadmetanju u patriotskom ludilu koje mogu da nametnu radikali i Ko{tuni~ini demokrati. [ta vi{e, po{to nema nikakvog razloga de se ne pretpostavi da }e se i ovo vanredno zasedanje zavr{iti kao i ono prethodno - raspadom sednice koji }e isprovocirati radikali - postoje svi razlozi da se skandalozni cirkus sa psovanjem, podmetanjem, i uvredama - od veleizdalni~kih do nepotisti~kih - izbegava. Me|utim, SPO, posle preokreta u Milo{evi}evoj politici ima velikih problema sa ne malim brojem svojih pristalica koje, ponesene opozicionim strastima, dr`e da valja i}i protiv Milo{evi}a po svaku cenu, pa makar to produ`ilo rat. Stoga je SPO-u ova sednica potrebna da objasni i formuli{e, ako je to uo{p{te politi~ki mogu}e i politi~ki ubedljivo, politiku prema kojoj je za mir a protiv Milo{evi}a, i to tako da bivaju}i protiv njega ne poma`e ratnom lobiju ve} upravo i samo procesima osloba|anja zemlje od komunizma. Zadatak, priznajem, tako te`ak i nezahvalan da je sasvim sigurno da }e samo doprineti konfuziji koja }e vladati na sednici. \in|i}, posle pro{lomese~nih politi~kih preplivavanja koja su obavili on i njegovi najbli`i saradnici, ima skoro istu politi~ku poziciju kao SPO i SPS, ali nema problema sa svojim ~lanstvom koje se, ruku na srce, nikada nije ni rastrzalo preteranim opozicionim strastima. Stoga je, ne htev{i da svojim potpisima poma`e [e{eljevu i Ko{tuni~inu tribinu, iste i uskratio. Najve}e iznena|enje su, ipak, priredili sami socijalisti. Naime, kada je, prekju~e, zahtev za sazivanje vanrednog zasedanja stigao u Skup{tinu, aparat je bio toliko neprijatno iznena|en da nije hteo novinarima da preda ni kopiju zahteva iako su to stranke podnosioci javno obelodanile, tako da se pretpostavljalo da }e vanredno zasedanje biti gurnuto po }ilim, {to zna~i da bi, najverovatnije, bilo zakazano za kraj septembra, par dana uo~i, ionako obaveznog, redovnog oktobarskog zasedanja. No, tokom poslepodneva, a sva je prilika da je konsultovana i Titova vila u Igalu, do{lo je do naglog obrta u stavu socijalista. Zasedanje je zakazano ve} za 25. avgust, a ve} sutradan, dakle ju~e, smo dobili telegrame kojima nas Tomi} poziva sa svojim prisustvom ukrasimo zgradu u kojoj majstori naveliko {temuju zidove i renoviraju drvenariju. Verovatno je da je iz Igala do{la procena da takvo zasedanje, i pored radikala i Ko{tuni~inh demokrata, treba odr`ati. Vladina ve}ina je, naravno, dovoljna za izglasavanje rezolucije ili deklaracije, ako se takav papir uo{te i pojavi pred Skup{tinom jer je zahtev pravni~ki prili~no nepismeno sro~en pa se predla`e samo rasprava. No, to nije ono glavno na {ta socijalisti ra~unaju. Jer, sednica je zakazana dva dana uo~i referenduma u republici Srpskoj i o~igledno, socijalisti bi hteli da izvr{e poslednji pritisak na bosanske Srbe. Stoga njima u Skup{tini treba velika ve}ina te zato ra~unaju na SPO i DS, razumno pretpostavljaju}i da se DS zasigurno, a SPO verovatno ne}e odlu~iti da glasaju protiv neke rezolucije koja poziva na mir ma koliko `eleli da na{kode Milo{evi}u i destabilizuju ga. No, u svakom slu~aju ostaje da se sa~eka sednica i da se vidi da li }e socijalisti uspeti da je iskoriste kao sredstvo pritiska na bosanske Srbe i da li ona }e koristiti popravljanju turobne i konfuzne atmosfere koja je zavladala u Srbiji ili }e radikali uspeti da je pretvore u jo{ jedan cirkus. Predstoje}a sednica je zanimljiva i iz jo{ jednog ugla gledanja na na{u politi~ku scenu, koji je sam i odabrao za temu dana{nje emisije. Naime, posle naoko naglog obrta u Milo{evi}evoj politi~koj poziciji u odnosu na mir u Bosni, u srpskoj politi~koj javnosti su se naglo uzburkale politi~ke strasti koje je pratila op{ta konfuzija. To se lako mo`e videti i kroz li~ne razgovore sa prijateljima i poznanicima. Priznajte, uostalom, da ste i sami ambivalentni prema tome kako da se postavite u odnosu na novu milo{evi}evu politiku. Ipak, jedini pravi i masovni pokazatelj su medija. Pogledajmo {ta se sa njima zbilo. Medija, naro~ito ona opoziciona, koja su do ju~e upravo promovisala politiku mira i o~i kopala Milo{evi}u {to poma`e Karad`i}eve ratnike u Moskvi sada su ili zbunjena ili, su, poput NTV Studio B, postala dnevni bilten vlade na Palama. ^ak ve{tije i pa`ljivije nego prili~no vojni~ki primitivna STV sa Pala, ta medija biraju vesti koje pokazuju da je Milo{evi} samo ohrabrio ratoborne muslimane i Amerikance a da za uzvrat nije dobio i ne}e dobiti ni{ta te tako mal' te ne stvaraju atmosferu da je rat a ne mir jedina alternativa. No, ta transformacija opozicionih medija nije rezultat neke posebno perverzne subverzivne politike njihovih urednika i novinara. I ona, sli~no, onim zbunjenim pristalicama SPO- ovog radikalno opozicionog stava pla}aju cenu svog preteranog opozicionarenja. Preciznije, po{to dr`im da niko nikada ne mo`e biti "preterano opozicion", srpska opoziciona javnost zapravo prati od sindroma zamene teza, veoma ~estog u politici primitivnih dru{tava, koji se vremenom, na `alost, poja~ava. Naime, u borbu protiv Milo{evi}evog re`ima smo krenuli ne zato {to je nam je on li~no bio neomiljen ve} zato {to je on simptom na{e civilizacijske zaostalosti. Krenuli smo, dakle, protiv politike tog re`ima, protiv na~ina vladavine i, u krajnjoj instanci, protiv prirode dru{tvenog poretka koji on {titi. Vremenom, me|utim, Milo{evi} je postao paradigma tog poretka i opozicionarstvo je identifikovano sa antimilo{evi}evskim stavom. Kod {ire javnosti to je logi~no a kod pripadnika parapoliti~kog establi{menta - novinara i politi~ara - ve} je manje logi~no, iznena|ujue ~ak. Jedino obja{njenje koje mi pada na pamet je da razlog le`i u niskom, ~ak primitivno niskom, op{tem nivou politi~ke kulture i pismenosti i op{toj krizi politi~kog mi{ljenja u nas, koji ~ine da nastavljamo da mislimo u kategorijama nekog Levi [trosovskog magijskog uro|eni~kog plemena pa tako nismo u stanju da razdvojimo fenomene od epifenomena kaogod {to magijski na~in mi{ljenja ne mo`e ume da razdvoji mitsko od racionalnog. Da li je ovo moje pu~ko psiho-sociologisanje i antropologisanje osnovano ili ne, nije mo`da za ovu pri~u preterano va`no, izrekao sam ga koliko da branim svoje pravo na svoje mi{ljenje ali epifenomeni, kada o njima ve} govorimo, su vi{e nego jasni. Dakle, i u medijama i me|u politi~kim establi{mentom hara op{ta zbunjenost ne toliko nad pojavom "Slobe mirotvorca" koliko nad na~inom kako na to treba odgovoriti. Namerno sada zbunjenost prenosim na medija i politi~are uop{te, a ne samo na opozicione jer se skoro ista pojava prime}uje i kod vladaju}eg establi{menta. Naravno, po{to vladaju}i establi{ment, jer ~uva svoju ko`u i svoju vlast, pokazuje zavidnu disciplinu u sprovo|enju dnevnih zapovesti, potrebna je znatno ja~a lupa da se i kod njega uo~e pojave koje kod opozicije naprosto bodu o~i. Uo~ljivo je, recimo, da je TV Bastilja prakti~no izba~ena iz ideolo{kog {taba Milo{evi}eve mirotvorne kampanje. njoj je data drugorazredna uloga glasnogovornika i prenosioca izjava odu{evljenja {irokih narodnih masa. Glavni udarci, a pogotovu novotarije se, me|utim, plasiraju preko "Politike". Milo{evi}eva izjava, pismo Vlade Srbije, pa ~ak i ju~era{nji intervju Lili}a kojim je on poku{ao da saop{ti da postoji, dati su "Politici". Mimo nemilosti u koju je zapao Vu~eli}, koji se poslednjih dana prakti~no ne pojavljuje osim {to je uslikan kako ~inodejstvuje na objektu na kome se snima najnoviji Kusturi~in film, postoji i znatno ozbiljniji razlog. TV Bastilja je, naime, tokom ove ~etiri godine tako kadrovski remodelisana da se u njoj, prakti~no, na{ao i kompletan novinarski deo ratnog lobija. Ta pojava je prirodna jer nije nikakvo ~udo da se, vremenom, ustanova kojoj je glavni posao ratno hu{kanje, naseli samo ratnim hu{ka~ima. Po{to ih je previ{e, sa njima Milo{evi} mora postupati po metodima Pavali}enje vlasti nad Srbima u NDH ~ija je paradigma ona ~uvena monstruozna izjava: "Tre}inu pokrstiti, tre}inu prognati a tre}inu poklati!". No za to treba vremena i zato je i odabrana znatno elasti~nija i urbanija "Politika" koja se sastoji od uglavnom gradskih vukova, pelcovanih od svakog politi~ke zbunjenosti. Povrh svega ni li~ne veze direktora Anti}a sa Milo{evi}em, nisu u ovakvim slu~ajevima bez zna~aja. Bastilja, da li namerno kao izraz diskretne subverzije nekog od ratnih lobista me|u njenim urednicima ili slu~ajno, kao znak protesta nekog od prekodrinskih Srba koji su je prepunili u poslednje vreme, povremeno i diskretno da glasa od sebe i poka`e ba{ ovo o ~emu govorim. Tako je jedne subote naglo nestao na{ omiljeni lik Gruba~, jer ga je savesni i oprezni Komrakov po~istio iz Dnevnika koji je ure|ivao, ali se zato pojavio odmah u ponedeljak da jo{ malo opljuje SPO i GS, koliko da se zna da ratni lobi i dalje postoji. Isto tako, iza serije izja{njavanja za mir ~esto usledi vest o tome kako su muslimani upotrebili bojne otrove protiv Srba ili kako Deli} preti novim intenziviranjem rata. Sli~na kome{anja postoje i u drugim segmentima establi{menta ali su nam znatno manje vidljiva i dostupna. U policiji se trenutno vodi velika borba za zamenu "ratnih" kadrova "mirnodopskim". To je za budu}i Milo{evi}ev obra~un sa Karad`i}em veoma va`no jer je policija a ne vojska dr`ala mre`u u Bosni i od kriti~nog je zna~aja da je u celini, ili bar ve}im delom sa~uva i pot~ini svojoj novoj politici. O~igledno, cela ova atmosfera konfuzije koja, kona~no, prati svaku fazu tranzicije u politici jedne zemlje, mora da se odrazi i na budu}e zasedanje Skup{tine. Najmanje }e biti zanimljivo da vidimo {ta govore radikali i Ko{tuni~ini demokrati. njihove govore mo`emo, tako re}i unapred da sami napi{emo. Mnogo }e biti zanimljivije da vidimo kako }e se SPO i DS sna}i i da li }e umeti da formuli{u dr`avni~ki mudru ali ipak opozicionu politi~ku liniju koja ne ide u prilog ratnom lobiju. Socijalisti }e tako|e biti zanimljivi, mo`da i najzanimljiviji jer }emo kroz njih videti koliko je jaka i koliko koherentna podr{ka Milo{evi}u. njihove govore }e biti i najte`e pratiti jer }e svoje misli i teze zamotavati u veoma komplikovane konstrukcije i verovatno }e najvi{e pa`nje posvetiti kritici destruktivnosti opozicije. Ukratko, ~eka nas jedno zanimljivo zasedanje koje }e pokazati, pre svega, nivo politi~ke zrelosti na{e novope~ene kvaziparlamentarne pozornice. Od dr`avni~ke mudrosti na{ih politi~ara, naravno, ne}e zavisiti ishod bosanske krize ali }e zato od nje zavisiti na{a dalja budu}nost i sposobnost da se suo~imo sa modernim svetom. I, dok taj moderni svet, i sam pomalo zbunjen, prati na{a najnovija zbivanja, podele i batrganja, metafora na{e istorije i svih arhetipskih naslaga, Karad`i}, po~inje, desetak dana uo~i referenduma, da pokazuje prve znake nervoze. Prvih dana kampanje Karad`i} se, o~ekuju}i `estok odgovor Beograda posle prevare koju je po~inio, verovatno dobro pripremio i zato dobro dr`ao. na piljarsko-agresivan re~nik Beograda odgovarao "mirno i dostojanstveno" {to rekao njegov beogradski protivnik, ~uvaju}i i dr`avni~ku mudrost i dr`avni~ku blagost, ~esto ponavljaju}i re~i "Bog }e nam oprostiti!" Me|utim, izgleda da je ove sedmice po~eo da ose}a posledice, ako ne ekonomsko-vojne, a ono bar politi~ko- psiholo{ke izolacije u kojoj se na{ao. Provokacije sa otimanjem oru`ja iz depoa UNPROFOR-a i sa povremenim bombardovanjem dubrova~kog aerodroma nisu izazvale neku ve}u krizu koja bi zapretila uvo|enjem Jugoslavije u rat niti je bombardovanje NATO pakta izazvalo ovde neka preterana ose}anja brige i saose}anja sa prekodrinskim Srbima. Zatim je usledilo prvo popu{tanje - iako je prekinuo odnose sa UN - par dana kasnije ih je obnovio i primio Stoltenberga, pa zatim Aka{ija. Konvoji UN su prvo zaustavljeni pa zatim ponovo pu{teni da slobodno prolaze. Prvo je uveden pa zatim povu~en "porez na promet u gorivu" koji je raspisan UNPROFOR-u. Ove konfuzne poteze po~eli su da prate i pani~ni potezi. Prvo je Skup{tina RS izdala rezoluciju kojom poziva sve srpske zamlje a naro~ito Jugoslaviju na ujedinjenje. Kada ta rezoplucija u Beogradu nije nai{la na prakti~no nikakav odjek, Karad`i} je pani~no poku{ao da se ujedini bar sa Krajinama i tamo ga je sa~ekao hladan tu{. Marti} je odgovorio da "sada nije pogodno vreme za to". Naravno, ovo su samo fragmentarni znaci ali oni mogu zna~iti, pogotovu {to je podizanje embarga na oru`je muslimanima sada gotovo sigurna stvar koju samo potpisivanje plana kontakt-grupe mo`e spre~iti, da rasplet doga|aja mo`e uslediti i br`e nego {to nam se prethodnih nedelja ~inilo. U svakom slu~aju, o~ekuje nas zanimljiva jesen.
srbija.169 fifana, -> #168, milan
> ~ine da nastavljamo da mislimo u kategorijama nekog Levi > [trosovskog magijskog uro|eni~kog plemena pa tako nismo u > stanju da razdvojimo fenomene od epifenomena kaogod {to > magijski na~in mi{ljenja ne mo`e ume da razdvoji mitsko od > racionalnog. Jes' ti ovo malo trapavo. Ali sta se moze kad strucnjaci, obuceni da razaznaju strukturu misljenja, pa i politickog, funkcionisu kao glasnogovornici "zbunjenih" stranaka, ne uspevajuci da sebi, bar, razjasne sta se ovde desava. I da imaju misljenje o tome. Meni se cini da je nasa politicka situacija bliza formalnom funkcionalizmu (tip Malinivski), gde mesto kauri skoljki kao sredstvo razmene, sticanja stausa opozicionara, uticaja etc, sluzi pljuvanje na ljubljenog nam vodju, bez obzira sta on rek'o, pa tako ispada da ga pozicija pita za svoje misljenje, a opozicija takodje, samo obrnuto. Sledeca faza je, bojim se, primena simpaticke magije frejzerovskog tipa, i to javno, e da bi cela opziciona javnost saznala da se deluje na uklanjanje S.M. Doduse, ne znam da l' znaju puteve kojim se krece, jer inace nece delovati :>. Lj.
srbija.170 superhik, -> #167, ilazarevic
=:> srpskohrvatskim jezikom nego čistim =:> srpskocrvenoplavobelimsaorlovima jezikom. """""""""""""""""""""""""""""""" Zaboravio si dvoglavog orla ;) A osim toga ajde sad ti meni objasni kako možeš da živiš u državi koja NE_POSTOJI_ i kako možeš da govoriš jezikom koji NE_POSTOJI_?????
srbija.171 novim, -> #169, fifana
"> čine da nastavljamo da mislimo u kategorijama nekog Levi "> Štrosovskog magijskog urođeničkog plemena pa tako nismo u "> stanju da razdvojimo fenomene od epifenomena kaogod što "> magijski način mišljenja ne može ume da razdvoji mitsko od "> racionalnog. " " Jes' ti ovo malo trapavo. " Ali sta se moze kad strucnjaci, obuceni da razaznaju strukturu " misljenja, pa i politickog, funkcionisu kao glasnogovornici "zbunjenih" " stranaka, ne uspevajuci da sebi, bar, razjasne sta se ovde desava. I da " imaju misljenje o tome. Svi patimo od nervoze da politički stav uzmemo kao lični stav. U slučaju Milanove Srbotopije, čini mi se da ona svoje granice postavlja tamo gde dolazi do izvesne nesaglasnosti između njegovog, Milanovog, ličnog mišljenja o nekom političkom fenomenu, i stava političke grupe u kojoj deluje (posle raspada Deposa, to je još nejasnije). To bi mu bila negativna okolnost. Pozitivna je što Srbotopija, uprkos tome, ove granice uvek nastoji da razmakne. Ja Milanove polučasovne meditacije na radiju doživljavam uvek kao osveženje, nezavisno od toga da li se slažem s njegovim ocenama ili ne: Srbotopija je naprosto komentatorsko štivo visokog informacijskog (intelektualna ranga). Hoću da kažem ovo: ne zamerajmo Milanu ono što se (realnopolitički) i ne može, i imajmo u vidu ograničenje kojima podleže svaka vrsta javne delatnosti koja je uokvirena pripadnošću političkoj grupaciji. (Otuda, stručno-antropološki, tačnije bi bilo da je umesto imena Levi-Strosa uzeo ime Frejzera, ali, opet, reč nije o stručno-antropološkom uvidu, nego o metonimiji za mitske obasce nasuprot racionalnom mišljenju, za koje se on zalaže. Levi-Stros, ili Frejzer, tu je - kako bi sam rekao rečnikom poslednje Srbotopije - epifenomenalno. :)
srbija.172 fifana, -> #171, novim
> Hocu da kazem ovo: ne zamerajmo Milanu ono sto se (realnopoliticki) i > ne moze, i imajmo u vidu ogranicenje kojima podleze svaka vrsta javne > delatnosti koja je uokvirena pripadnoscu politickoj grupaciji. (Otuda, Ma nisam uopste imala nameru da stavljam primedbe. Naprotiv. Uostalom bez Srbotopije bi bilo znatno sumornije, a i sa tvojom ocenom ranga se slazem. Htela sam samo da pricu razvijem dalje: za par meseci ce nam opozicioni prvaci JAVNO spaljivati Slobinu lutku, ili vracati nad odbacenim delovima njegovog tela (nokti, kosa, brada...) ne bi li mu stavili soli na rep. Dotle ipak jos nismo stigli, moras priznati. A hocemo, ne sumnjam. :(((( Lj.
srbija.173 ilazarevic, -> #170, superhik
> A osim toga ajde sad ti meni objasni kako možeš da živiš u državi koja > NE_POSTOJI_ i kako možeš da govoriš jezikom koji NE_POSTOJI_????? Ja ne kažem da živim u nekoj državi. Najviša instanca oko koje trenutno nema spora je grad Beograd :) Jezik postoji, to tvrde jezički stručnjaci koje new-wave srbovanje još nije zakačilo.
srbija.174 milan, -> #169, fifana
Aman, koristi dijakritičke znake, svaku rečenicu moram da čitam po dva puta da bi znao da l' se radi o nekakvom Moci ili o Moći. ;))) Pl poz M P.S. Ne vidim gde se razlikujemo u mišljenju sem što ti koristiš druge analogije?
srbija.175 milan, -> #172, fifana
> Htela sam samo da pricu razvijem dalje: za par meseci ce nam > opozicioni prvaci JAVNO spaljivati Slobinu lutku, ili vracati nad > odbacenim delovima njegovog tela (nokti, kosa, brada...) ne bi li mu > stavili soli na rep. Dotle ipak jos nismo stigli, moras priznati. A > hocemo, ne sumnjam. :(((( Ovo nije tužna nego nerealna prognoza. :((((( Pl poz M
srbija.176 superhik, -> #173, ilazarevic
=:> spora je grad Beograd :) Jezik postoji, to tvrde jezički =:> stručnjaci koje new-wave srbovanje još nije zakačilo. Na našu sreću!
srbija.177 fifana, -> #174, milan
> P.S. Ne vidim gde se razlikujemo u misljenju sem sto ti koristis > druge analogije? Vec sam rekla - ne razlikujemo se. Jedino mi bilo zao Strosa. Cak i da se samo pomene u kontekstu nase svakodnevice. Vise bih volela da umesto tvog "pu~kog ... antropologisanja" negde vidim neku razumnu analizu, ako je ona uopste moguca bez vremenske distance. Al' niko ni da pokusa. A neki, kao I. Kovacevic, menjaju misljenje svaki put kad im partijski tata kaze da treba :((. Zalosno. Iza nas, i za antropologiju. Lj. P.S. Opet zaboravih da ne pisem YUSCII. Sorry.
srbija.178 fifana, -> #175, milan
> Ovo nije tuzna nego nerealna prognoza. :((((( Bojim se da nije nerealna. To je jedino sto jos nisu pokusali. A Vodja - nista. Mrtav 'ladan covek, vodi svoju politiku; onda oni reaguju na njegove poteze, pa ispada da i oni vode NJEGOVU politiku a ne svoju. Gde nestade ono vreme kada je izgledalo da ima neke nade? :(( Lj.
srbija.179 milan,
(Emitovana 27. avgusta 1994. godine) Srbotopija 68. Dobar dan poštovani slušaoci danas je subota, 27. avgust 1994. godine, a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Božić. Ovu političku nedelju, obeležila je, po ko zna koji put u poslednje dve godine, od kako vas gnjavim sa svojim nedeljnim političkim komentarima, Bosna. Bosna cela, Bosna podeljena, Bosna na žaru, Bosna u loncu, Bosna u čenevi, Bosna na Brionima, Bosna na nosačima aviona, Bosna u američkom Kongresu, Bosna stalno i svuda. Verovatno se svima nama koji tamo nismo rođeni, geografiju ne poznajemo i ne razumemo zašto je za preživljavanje jedne države od 10 miliona stanovnika važno da li će 700 do 800 hiljada ljudi a među njima ko zna koliko birača glasati ovako ili onako, Bosna već odavno popela na glavu. No, šta je tu je. Konačno, još od Berlinskog kongresa, dakle preko vek i četvrt Bosna je važna kost u grlu evropske politike i nema ozbiljnije krize koja se o Bosnu nije očešala. Tako je, 1878., prilikom prve moderne otimačine Bosne, kada je Evropa polako počela da gleda u leđa Turskoj, hajde da ne računamo srednjovekovlje, predaleko bi otišli, brk omastila Austro-Ugarska. Obrenovići su ovo ispratili kisela lica i nisu se usuđivali da se opiru svom glavnom savezniku nego su se zadovoljili Niškim i delovima rumelijskog pašaluka. Srpski "Drang nach njest" morao je da pričeka. Atentatom 1903. i dolaskom Karađorđevića odnosno radikala na vlast, Srbija ponovo počinje da pogleda na sever i zapad. Glavni saveznik je zamenjen drugim i proruska politika ponovo počinje da dominira. Jug, stara Srbija, je ponovo bačen u pozadinu jer smo se tamo lako mogli sukobiti sa drugim ruskim saveznikom Bugarima, a Bosna je ponovo na tapetu. Kada je 1908. Austro-Ugarska konačno anektirala Bosnu koju je 1878. dobila, poput neke Namibije, više nekako da pridrži, Srbija je neuspeh morala da prećuti jer je Rusija bila nespremna da zagrize. Skupština je čak, na sramotu onih koji poput Koštunice i Tome Nikolića bez prestanka prevrću istorijske čitanke, čak morala da izglasa rezoluciju kojom se odriče Bosne jer je Srbija bila izložena tzv. carinskom ratu tj. nekoj blokadi poput današnje jedino što je ulogu Saveta Bezbednosti tada odigala Austro Ugarska. Opet je 1912. odabrano širenje na jug jer je došao vakat da se Mrtvac na Bosforu definitivno baci u predmetni Bosfor. Sledeći rat donosi Srbiji celu Bosnu ali i nešto miraza pride te se novonastala država preimenuje u Jugoslaviju koja je potrajala jedno sedamdesetak godina. I sledeći rat, jedini koji Srbija nije direktno izazivala, imao je Bosnu za glavno žarište sukoba. Dolazak komunista na vlast samo je ohladio bosanski lonac kojim se upravljalo najsurovijom ideološpkom represijom jer su komunisti ovako ili onako shvatali da im samo nacionalizam kao jedina relevantna kolektivistička ideologija može biti pravi protivnik. žim je komunistički teror oslabio, lonac je proključao. po ko zna koji put. Kada je komunizam a sa njime i Jugoslavija, definitivno propao, rat se slobodno i čilo razmahao. Ponovo su obnovljena sva stara neprijateljatva ali, bogami, izmišljena i nova. Naravno, ni u ovom ratu Bosna nije mogla da izostane. Konačno, izgleda da nam je Bosna sudbina. A i kako ne bi kada je to verovatno unikatno mesto u Evropi, mesto gde se sudaraju tri najveće konfesije sveta i na kome svaka šuša koja hoće da se učlani u klub ozbiljnih velesila, mora da oproba mišiće. Jedini specijalitet ovog, najnovijeg, rata za Bosnu je što je ovo prvi put da je Srbija u njega ušla bez saveznika jer se nije debarasirala komunističkog ideološkog nasleđa i zato u očima sveta satanizovana, a i jedini mogući saveznik - Rusija - je bio razapet procesima unutrašnje transformacije i strukturalne krize. Tako je batrganje da se od Bosne odlomi što veće parče trajalo preko dve godine. Stvorio se neverovatan galimatijas bivših komunista i ekstremnih srpskih nacionaista koji su, rame uz rame, ratovali; naravno, svako za svoje ciljeve. Komunisti da prežive tranziciju i ratom obezbede svoju budućnost a radikalni nacionalisti, pak, da ratom obezbede svoj povratak na istorijsku scenu i rentiraju svoju novonastalu političku moć.. U jednom trenutku, negde prošle godine, savez se raspao jer su komunisti zaključili da su isuviše zabrazdili. Zapadni svet je počeo da ih gleda kao ozbiljnu opasnost, a u samoj zemlji su dovedeni u situaciju da privremeni saveznik počne da im naplaćuje političku rentu. Došlo je, dakle, vreme da se zasvira i za pojas zadene. Onima koji su do juče bili u redovnim subotnjim ispiranjima mozga ocenjivani kao izdajnici pomalo je laknulo mada im je postalo hladno oko srca kada su shvatili da će Sloba da ih vodi u mir kaogod što ih je poveo i u rat - istim sredstvima čak. Onima, pak, koji su do juče u maskirnim uniformama i sa šlemom na glavi obilazili te iste Slobine jedinice naivno misleći da su njihove, počeli su da se pred vratima pričinjavaju koraci onih koji će ih odneti. U takvoj nekakvoj atmosferi otpočelo je još jedno preganjanje oko Bosne, ovog puta u srpskoj skupštini. Zasedanje je sazvalo nekoliko opozicionih stranaka - SPO, SRS i DS, a nevoljno mu se pridružila DS. Iz čista mira, odjednom, podržali su ga i socijalisti i još ga na brzinu, čim je predlog stigao, zakazali za prekjuče. Očigledno, na sednici su se sudarila bar četiri različita politička cilja. Prvi, najočigledniji i najočekivaniji, od strane DSS i SRS, je bio i najjednostavniji. Radikali i Koštuničini demokrati su pokušali da "svojoj braći preko Drine" kako ih oni rado zovu, pokažu da ima ko da ih podrži ovde u Srbiji i da su u stanju da metodom takozvane proceduralne opstrukcije, što je finiji naziv za obično ometanje parlamentarnog rada, spreče ili bar iskompromituju donošenje kakve rezolucije ili deklaracije koja bi i sa strane skupštine podržala mirovni plan kontakt grupe. Socijalisti su imali baš taj cilj, zato su uostalom hitro i pristali na održavanje vanredne sednice. njima je trebalo da uoči referenduma izglasaju kakvu podršku mirovnom planu i tako izvrše dodatni pritisak na bosanske Srbe ali i da serijom govora, poput oni kakve gledamo na Bastilji u okviru združene taktičko-pokazne vežbe "Izjasni se druže za mir!", stvore utisak da je u Srbiji ogromna većina političke javnosti za mir a la Sloba. Zato ih se, već prvog dana za diskusiju prijavilo stotinak. Sasvim druge političke projekte su, pak, imali DS i SPO. Đinđić je pokušao da odigra ulogu pomiritelja Srpstva vaskolikog kopirajući otprilike način srpske pravoslavne crkve, odnosno, blago stajući na stranu bosanskih Srba i nudeći da srpska skupština predloži saveznoj da se sa Republikom Srpskom sklopi konfederalni ugovor, sličan onome kakav su sklopili muslimani i Hrvati iz Bosne sa Hrvatskom. Vuk je pak morao da brani svoju poziciju stranke koja se već četiri godine bori za mir ali i da spreči Miloševića da kroz izjašnjavanje skupštine za mir dobije amnestiju za svoje vođenje rata tokom poslednje tri godine i, osim toga, spreči vladajuće socijaliste da preko srpske skupštine ponude bosanskim Srbima one garancije koje im od međunarodne zajednice nedostaju da bi poverovali da su stvarno dobili državu. Očigledno, četiri sasvim različite koncepcije koje se u pojedinim elementima prepliću i poklapaju a u pojedinim resko razlikuju. Takva je nekako ispala i sednica skupštine. Vladina većina je bila nervozna da istera bilo kakve zaključke pre referenduma u RS, a radikali i Koštuničini demokrati su se trudili da opstruiraju rad sednice u najvećoj mogućoj meri. Vuk je održao programski govor u kome je odredio jasnu granicu preko koje nije spreman da ide a ona se najkraće može sažeti u rečenicu: "Mir da, ali amnestija socijalistima ne!" Stoga je i DEPOS-ov predlog rezolucije podržavao plan kontakt grupe, apelovao na bosanske Srbe da ga prihvate ali nije nudio garancije da im to odmah omogućuje državu na polovini teritorije Bosne i nije pristajao da srpske aktuelne vlasti ne samo amnestira nego i bezrezervno podrži u politici realizacije plana kontakt-grupe što je tražila Vlada. Upravo to je činilo vladin predlog i Vlada je, sasvim hladnokrvno hvalila samu sebe, što je očekivano, ali je, takođe, hladnokrvno obećavala bosanskim Srbima da će za herojsku borbu i tako reći pobedu u ratu, biti nagrađeni svojom državom na pola sadašnje, iako ratom razorene i u punom raspadu ali ipak međunarodno priznate Bosne i Hercegovine, što se za ovu državu baš ne bi moglo reći. Đinđić je tako mereno, otišao još dalje jer je, praktično, predložio da se ono što vlada kaobajagi garantuje ali se ipak ne obavezuje, bude čak i formalizovano kroz konfederalni ugovor sa bosanskim Srbima. Mogu da pretpostavim kako bi se taj isti Đinđić obradovao kada bi mu u Tirani izglasali konfederaciju sa Kosmetom. Istina Đinđić je to pravdao istim ugovorom Hrvata i muslimana kome je pokrovitelj bio Klinton, ali nama nije obećao tako visoko pokroviteljatvo. I, dok su se SPO, SPS i DS bavili muljanjem sa svojim predlozima zaključaka, DSS i SRS su se dosledno držali dnevnog reda koji nije predviđao nikakvo usvajanje zaključaka ali jeste predviđao pretresanje prljavog veša predsednika države i skupštine kao i njihove vlade. Radikali su, mora se priznati, veoma vešto igrali na ivici incidenta i ovog puta prikratili skupštinskom obezbeđenju zadovoljstvo da ih malo propusti kroz šake. Zato je, međutim, agresivnost ali i rečnik Koštuničinih demokrata, koji je opasno počeo da se približava radikalskom rečniku, sve iznenadio. Najpedagoškije je, u tom smislu, bilo jučerašnje pre podne. Počelo je prilično dosadno i očekivalo se da se beskonačna serija govornika nastavi. Prvi na redu je bio najpoznatiji penzioner u srbijanskoj politici Radmilo Bogdanović i očekivalo se, sa interesovanjem, šta će on da kaže jer su njegove bliske veze sa bosanskim Srbima poznate, a uostalom, i predsednik je Odbora za odnose sa Srbima van Srbije koji neki skupštinski zlobnici zovu Odbor za odnose sa Srbima van sebe. Kako je on i najoštriji kritičar tvrdoglavosti bosanskih Srba, bilo je veoma zanimljivo da se vidi kako je on izbalansirao predlog da se potpiše kapitulacija u ratu u kome je on bio jedan od glavnih vojskovođa. Međutim, i to najbolje svedoči daljem toku sednice, sve do sedam uveče kada je sednica završena, Radmilo Bogdanović nije stigao na red. Petak je, dakle, bio obeležen onim što bi se nazvalo sabotiranje parlamenta na svaki mogući način. Iako bi neki ustvrdili da je značaj sednice odnosno tema o kojoj se raspravljalo nadilazio svaki mogući parlamentarni zabavno- politički aspekt meni je, moram da priznam uz opasnost da budem proglašen za cinika, baš taj aspekt bio najzabavniji, što je možda manje važno, ali i najznačajniji što će vas možda iznenaditi. Prvi je Radmila omeo sam predsednik vlade koji se pojavio i, naravno, dobio reč preko reda. On je, mucajući, što je važno za dalji rasplet događaja, pročitao svoj govor koji je zapravo bio detaljnija razrada iz vladine izjave već poznatog cinkarenja Radovana i družine koji su u noći sa 18. na 19. juli sve do tri sata sedeli sa srpskim rukovodstvom i dogovoarali taktiku i tekst odluke Skupštine republike Srpske da bi ujutro otišli na Pale i preverili. Novost u Marjanovićevom govoru, preciznije čitanju, je bila u tome što je pročitao i dogovoreni tekst iz koga se jasno vidi da je odgovor trebalo da bude "da". Iza toga je krenula kanonada. Prvo je Koštunica raspalio po nepismenosti predsednika vlade, kao da je to neka retkost u ovoj zemlji, ali je insistirao na tome da se veštine kojima je predsednik nevičan uče u trećem razredu osnovne škole i pride potegao nekog znamenitog Francuza koji se zalagao da se u skupštinu ne pripuštaju loši govornici. Toma Nikolić se užasavao nad tajnim noćnim sastancima na kojima se kroji sudbina srpskog naroda i donose sudbonosne odluke. Pošto je Marjanović Radovanovo preveravanje trapavo formulisao Tomić je morao da ga vadi objašnjavajući da je Radovanova obmana u tome što skupštinu RS nije obavestio o predlogu, a obećao je, a ne u tome što taj nije bio usvojen. Onda je nastao i drugi krug u koji se umešao naš ustavotvorac Ratko Marković podelivši Koštuničinom demokrati Batiću kompliment da je "fiškal". Na to je Batić izvukao citate iz neke Markovićeve knjige o osnovama tadašnjeg pravnog sistema gde se u temelje, mimo komunističke ideologije same po sebi, uvode i odluke nekakvog 11. konresa SKS ili SKJ, vrag će ga znati. Koštunica je lamentirao nad odsustvom strategije u srpskoj nacionalnoj politici i krenuo da upotrebljava reči poput "pišljiv bob". Na to ga je Vučelić ocinkario da je otišao sa fakulteta, a da nije časno otišao u zatvor zajedno sa profesorom Đurićem na šta je Koštunica prizvao profesora Popovića sa Pravnog fakulteta tada studenta a sada njegovog poslanika da ga brani. Popović je to obavio osrednje, ali se Vučelić razjario pa je Koštunici izvukao da je zajedno sa Ratkom Markovićem i on pisao kojekakve sampupravno- socijalističke knjige a Nikoliću je spočitnuo pravno- političku nepismenost na šta je on braneći, kanda, parlamentarizam govorio o svojim graditeljskim uspesima gde mimo običnih građevima spadaju i groblja. Đinđić se umešao da malo mirotvori, ali među Srbima, objašnjavajući da je odbijanje mirovnog plana od strane bosanskih Srba već gotova stvar pa je vreme da se bavio šta posle da radimo i kako da posle kažnjavanja, ako preživimo zaboravio je da kaže, krenemo u ujedinjenje sa braćom. E, tu je, negde, na sreću, došao jedan sat i Tomić nas je oterao na ručak. Jučerašnje pre podne - a ja sam pokušao da vam ovim tonom prenosa fudbalske utakmice dočaram svoju sliku - je možda najkarakterističnije ako ne i najvažnije, za dijagnozu naravno, pre podne u kratkoj istoriji novopobačenog srpskog kvaziparlamentarizma. Naime, odednom, na jednom mestu smo mogli da čujemo i razglabanja o strateškim temama srpskog bivstvovanja, politike i nacionalnog interesa pomešana sa refleksijama na važna civilizacijska dostignuća i neposredno prošarana ličnim uvredama, kompromitujućim dostavama od onih tipa "ko je vera a ko nevera" pa do onih o bratu "od strica koji je bio u četnicima od ujaka". Tipično za sve plemanske narode, koji mitsko i racionalno ne razdvajaju i koji veruju da zajedno sa njima, rame uz rame ulicama i livadama hode večno neumrli Miloš Obilić i Sveti Sava ali zato rado varaju na kafanskom računu i porezu i ne vraćaju kockarske dugove, tako su mitska i racionalna ravan pomešane u glavama naših radikalnih nacionalističkih političara. S obzirom da ih je narod birao, i to čini se rado, sva je prilika da je i haos u njihovim glavama odraz haosa u glavama tog istog naroda. U ovom magijskom ritualu, pojmovi kao što su istina i vrednost, potpuno su potisnuti. O interesima naroda, naravno, tu ionako niko ništa ne misli. Istina se projavljuje a ne utvrđuje. Šta više, istinu proglašavaju vračevi, poput nekih orakula, i tek kada je proglase njihova plemena to prihvataju. Nepoštovanje unutrašnjih pravila duha parlamentarizma od strane radikalne nacionalističke opozicije je sitnica prema onome što čini vlast. Naime, cenu njihovog nepoštovanja duha demokratske politike plaćaćemo možda jednog dana kada dođu na vlast ili u njoj budu učestvovali. Vladajući socijalisti nam, pak, račun sipostavljaju odmah. žim su uočili da se zabava sa pevanjem i pucanjem može nastaviti u nedogled i da nikako pre kraja sledeće nedelje ne mogu privesti kraju i samo zasedanje, socijalisti su rešili da tokom poslepodneva završe svoj deo posla, odnosno proguraju mirotvornu rezoluciju. Odmah su započeli konsultovanja sa DEPOS-om, ne bi li dobili i njegove glasove. kao znak dobre volje, prepisali su celu DEPOS-ovu deklaraciju a, zatim, onako kao svoj dodatak, jer red je da ako će da glasaju za našu deklaraciju dodaju još štogod svoje, dopisali da srpski narod dobija pola Bosne i u to pola Bosne državu a i pohvalili sebe davši sebi skromnu, ali punu, podršku za sve što rade. jasno je bilo da DEPOS ovako nešto ne može da podrži i popodnevni deo sednice je počeo sa velikim zakašnjenjem. Vlada je mogla da bira. Da dobije 160 do 170 glasova ako povuče svoje dodatke i glasa za DEPOS-ovu rezoluciju ili da sa svojom tesnom većinom i Mađarima progura sopstvenu. očigledno, odlučila se za ovo drugo, jer verovatno ni Vučelić ni Ratko Marković ne bi smeli da iziđu pred Miloševića bez podrške šefovim višegodišnjim sedenjima na kanabetu. Povrh svega, u žurbi, Tomić je hladnokrvno odlučio da izglasa prekid rasprave i pređe na glasanje o rezolucijama. Na ovo je opozicija, pa čak i SPO, napustila salu. Ni konsultacije u pauzi nisu pomogle - DSS, SRS i DS su ionako bili nezainteresovani a SPO nije imao šta da traži jer je Vlada ostala pri svojoj rezoluciji. Posle pauze, kratke veoma da bi rezolucija stigla na Drugi dnevnik, rezolucija je izglasana a sednica će se, možda, jednom i nastaviti. Kasda se sve sabere, svako je dobio ono što je tražio. DSS i SRS priliku da pokažu kakva je vlast koja izdaje svoj narod. DS da mudruje nad velikom strategijom, SPO da brani svoju principijelnu politiku mira a vladajući socijalisti deklaraciju. Niko, međutim, nije trijumfovao. Srbija je, kao i na biralištima, ostala nepogrešivo i nespojivo podeljena. Sa stanovišta političke zrelosti, to je dobro. Sa stanovišta spoljnjeg odjeka to može biti veoma opasno jer svet može pomisliti da je srpska podrška mirovnom planu nedovoljno jaka i pokušati da je dodatnim snkcijama osnaži. Ipak, čini se da je najveći gubitnik Karadžić. ovo može delovati čudno jer je deklaracija koja je protiv ljegove politike tesno prošla, ali baš zato. Da sam na njegovom mestu, veoma bih se zabrinuo jer iz tako podeljene Srbije ne samo da ne može doći pomoć već bavljenje sobom može Srbiju, na njegov užas, odvesti u indiferentnost i blokadu kako mentalnu tako i granica. No, konačno, on je psihijatar, neka se malo pobrine i o sebi.
srbija.180 milan,
(Emitovana 3. septembra 1994. godine) Srbotopija 69. Dobar dan poštovani slušaoci danas je subota, 3. septembar 1994. godine, a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Božić. Za normalne novinare i analitičare političkih zbivanja, najvažniji događaj ove sedmice bi, naravno, bio referendum u Republici Srpskoj. Bez obzira na političko opredeljenje, niko normalan ne može da ga mimoiđe. Jedni bi pisali o neverovatnom odzivu od 96% od navodno upisanih 974 hiljade i još nekoliko stotina, desetina i jedinica birača. Drugi bi dovodili u sumnju referendum za koji organizatori javno priznaju da je na mnogim biračkim mestima glasalo i više od 100% upisanih birača, jer su se, zaboga, zbog raseljavanja i bežanije mnogi doselili u Republiku Srpsku. Treći, baš gledanjem u emisije NTV Studio Pale B, nalazili živ primer neverovatne manipulacije jer je, uredno, laserskim štampačem, na kutijama bilo odštampano "Glasajte PROTIV plana kontakt- grupe!". žetvrti bi mudrovali nad budućim koracima sveta, Radovana i Slobodana, a peti bi se bavili posledicama "srpskog raskola" kako propalska medija melodramatično vole da zovu odluku Miloševića da obije Radovana od sise. Ukratko, medija bi bila prepuna referenduma. Umesto toga, "ostalo je ćutanje" što rekao Hamlet ili neko iz drugi istoimene Šekspirove melodrame. To što su režimska medija ćutala o referendumu, jasno je razumljivo, "takAa je bila direktiva" što bi rekli negdašnji partijski aktivisti. Kažu da je Slobodan Ignjatović, novonaimenovani "Tijanić umesto Tijanića" čak zabranio da se u nedelju na TV Politici javi ma šta o referendumu i to je opravdao; zamislite čime, sve i da nedelju dana pogađate nećete pogoditi, pa ću vam zato reći; opravdao je "izbornim ćutanjem". E, pa ako su se režimska medija i mogla opravdati "izbornim ćutanjem" ova "nerežimska" to svakako nisu mogla. Ipak, kao da je duh režima sišao i na njih. Nikakva ozbiljna istraga ovako ili onako usmerena, propalski ili antipalski intonirana nije bila sprovedena. NTV Studio Pale B, Borba i B92 javljali su o referendumu više onako zlobno, kao da Miloševiću napominju da su mu neprijatelji i dalje živi i da ih baš zanima šta će sada da im uradi dok su ostala medija ostala potpuno nema. Tako je, eto, referendum prošao bez ozbiljnog odziva u srbijanski medijama što je živ dokaz da Srbijanci, čak i kada napadaju vlast, nisu dovoljno blesavi da je stvarno dovedu u pitanje već da više nekako vole da neko drugi umesto njih bude Milan Nedić, a oni će kasnije mudro da prodiskutuju njegovu istorijsku ulogu. Zato je, za uzvrat, ova sedmica bila, ovde u Srbiji, obeležena intenzivnom međunarodnom aktivnošću. Rusi i Francuzi a, kao što ćemo na kraju videti, čak i Amerikanci su se nadmetali u uguravanju u srpski politički prostor. Izgleda da je ceo svet osetio da se jugoslovenska kriza primiče kakvom takvom razrešenju i da je vreme da se ponovo zauzima nepopunjen politički prostor odnosno da se, diskretno i iza leđa, obnove stara savezništva. Samo po sebi se razume da su Rusi i Francuzi upravo oni koji se najlakše mogu vratiti u taj prostor. I jedni i drugi, međutim, moraju da savladaju prepreke koje su se pojavile tokom rata. Prepreke su, međutim, različite prirode. Rusima su prepreke postavili sami Srbi odnosno aktuelni režim Slobodana Miloševića koji je uporno, čak i kada je bilo definitivno jasno da za prevrat nema nikakvih šansi, podržavao, propagirao a priča se čak i finansijski pomagao, nacional-patriotske snage, odnosno pobunjenike iz "Belog Doma". Francuzi su, pak, prepreke postavili sami, sasvim neodgovorno pokrenuvši jednu od najužasnijih antisrpskih kampanja sa kojima se može meriti samo ona na američkim elektronskim medijama, pre svega na CNN-u. Rusi su, iako "obično dobro obavešteni krugovi" kažu da je Jeljcin veliko zlopamtilo, prvi zaboravili na Miloševićeve nepodopštine i srdačno ga prigrlili čim je odlučio da "priđe ruci". Očigledno je se ne radi o emocijama, već da je serija spoljnopolitičkih poraza, koji su simbolično kulminirali povlačenjem poslednjih ruskih vojnika, pre neki dan, iz Nemačke, ozbiljno zabrinula režim u Moskvi koji pre počiva na komplikovanim kompromisima u bivšoj nomenklaturi i na odsustvu jasne alternative u Rusiji nego na podršci biračkog tela. Jasno je, takođe, da ni Jeljcinovi marifetluci i teatralna susretanja sa Kolom po Berlinu ne mogu odagnati iz ruskih usta gorak ukus votke pomešane sa porazom. Zato su Rusi ovog januara, posle veštog izbegavanja ultimatuma NATO pakta, prigrlili Srbe kao svoje stare saveznike. Očigledno, procena je bila da se jak otpor Zapada ne može probiti i da je ponuda o podeli Bosne pola-pola najviše što Rusija može da izvuče za svog bivšeg ali, nadaju se, i budućeg saveznika. I zato je Miloševićevo pristajanje uz plan kontakt-grupe bilo tako svesrdno i oduševljeno pozdravljeno u Moskvi jer je on, naprosto, pred njih, za razliku od Karadžića, postavio želje i zahteve unutar kojih oni mogu da manevrišu i da štogod isposluju i za sebe i za njega. Tako je ova nedelja je bila obeležena izlivima obožavanja ruskih političara predsedniku Miloševiću. Sam Kozirjev je, posle posete Beogradu, otišao još opčinjeniji Miloševićem nego i sam Oven, koga zli jezici zovu "poverenik SPS za veliku Britaniju" pa čak i sam Akaši koga isti zli jezici zovu "poverenik SK-PJ za Tokio". Kozirjev je čak imao problema kako da na svom, inače lingvistički savršenom engleskom, koji samo malo kvari njegov akcenatski sistem bliži akcentuaciji partijskog sekretara obkoma iz Karagandske obasti, izrazi svoje zadovoljstvo. Naime, mimo uobičajenih pohvala koje su se svodile na žestoko podržavanje i žestoko hvaljenje Miloševićeve politike i pozicije koju je zauzeo posle pojavljivanja plana kontakt-grupe, Kozirjevu je nedostajala prava reč, prava pohvala. Stao je pred kamere, uredno obučen, zakopčan i sa kravatom oko vrata. Par minuta je bauljao po uobičajenom engleskom diplomatskom vokabularu, da bi se, na kraju, opustio, raskopčao gornje dugme na košulji, otpustio kravatu i, na engleskom, rekao da je Milošević razumeo i prihvatio plan kontakt-grupe "correctly". To je ponovio nekoliko puta, u raznim varijantama priloga odnosno prideva "correct". U prvom momentu, ovakva nagla ljubav za ovim prilogom koji na engleskom, kao i na srpskom, nema neku posebnu težinu me je veoma zbunila. Pridev naprosto znači "pravilno", "ispravno", odnosno, na kraju krajeva, "korektno" ako tako hoćete. Ništa posebno, pogotovo posle beskrajnih izliva ljubavi i pohvala Miloševiću od strane Kozirjeva. Sa serijom rečenica kloje su sadržale ovaj pridev, Kozirjev je i završio, što bi rekli urednici na TV Bastilji, "svoje izlaganje", i povukao se iz opsega kamere. Ovako čudan obrt na kraju i ljubav prema pridevu "pravilno" ostali bi mi večita tajna da isto veče nisam čitao, sasvim drugim povodom, neke zapise iz novije istorije boljševičkog režima u bivšem SSSR. I, tu sam naišao na odgovor. Među arhivskim materijalom, u raspravama između leve i desne frakcije postrevolucionarne KPSS(b), kada su se u čeonom sudaru uhvatile Buharinova i Trockijeva frakcija, na sve strane je vrvelo od prideva "pravilno", preciznije "praviljna" kako to Rusi kažu. Ovaj ritualni prilog obavezno je dolazio uz ocenu svake diskusije i rasprave koja je od jedne ili druge frakcije bila ocenjivana kao ispravno tumačenje partijske linije. "Praviljna" je, dakle, ritualna šifra kojom su se partijski istomišljenici prepoznavali, odnosno ocenjivali jedan drugog. Vremenom, naravno, kako je pojava frakcija isterivana iz mode, čak veoma radikalnim sredstvima tako što su oni koji su bili skloni frakcionašenju slati na po nekoliko decenija u koncentracione logore iza severnog polarnog kruga da malo ohlade svoje usijane glave, prilog "praviljna" je postao ritualna šifra kojom se odobravalo onima koji su "na liniji" što bi tada rekli. I, eto, boljševička vremena su, kažu, prošla, ali drug, pardon gospodin Kozirjev nije za zaključak svog razmišljanja o stavovima druga Miloševića mogao da pronađe bolji prilog od rečim "praviljna". Dakle, drug Milošević je "praviljna" razumeo partijsku liniju i posle kratkog raskola, mnogo kraćeg, na kraju krajeva, od onog koji je besneo u rusko-srpskim odnosno, ako tako više volite, jugoslovensko-sovjetskim odnosima krajem pete i početkom šeste decenije, vratio se u okrilje Partije. Tako nešto valja nagraditi i pohvaliti jer je Bravar živ dočekao Kobinu sahranu, a Jeljcin i Kozirjev su, ipak, za života, dočekali da se, bar Kozirjev, poput Hruščova 1954. spuste na beogradski aerodrom. Odmah iza Kozirjeva je usledila druga važna poseta iz Rusije. Došao je Jegor Gajdar, koji za razliku od Kozirjeva potpuno odgovara slici Hruščova kao "loptice skočice", istina, više "loptice" nego "skočice". Gajdar je šef ruske projeljcinovske stranke demokratsko-reformske orijentacije. Bio je i visoki funkcioner u vladi i kreator jednog programa reformi, ali se pod pritiscima konzervativaca povukao. njegova stranka je na poslednjim izborima katastrofalno prošla što se tiče podrške biračkog tela ali zahvaljujući predsedničkom sistemu, dvodomom parlamentu i velikom broju poslanika koje imenuje sam Jeljcin uspela je da se sasvim dobro situira u parlamentu. Osim toga, haos koji je nastao posle izbora doneo je Gajdaru i još nekoliko desetina prebaga, tj. poslanika koji su, zahvaljujući većinskom sistemu izabrani ko zna kako i gde a koji su mu, kasnije, prišli. Tako je gajdar sada šef relativno najveće stranke u ruskoj skupštini. žovek koji, dakle, nije za potcenjivanje. Gajdar je, međutim, u Beograd došao kao gost Demokratske stranke. Đinđić je gosta shvatio sasvim ozbiljno, kao priliku da afirmiše svoju politiku. Što se kapitalizma, privatizacije i reformi u tom smeru tiče, Gajdar ga je podržao. Međutim, kada se na zajedničkoj konferenciji za štampu prešlo na znatno osetljivije pitanje bosanske krize, Gajdar je, posle žestokog Đinđićevog pledoajea u kome je predsednik DS žestoko raspalio po planu kontakt-grupe, zasvirao u zvanične ruske državne gajde. Isto kao i Kozirjev, nahvalio je politiku Jugoslavije i plan kontakt grupe. Đinđiću, na uveselenije prisutnih novinara, nije preostalo ništa drugo do da kaže da se on i Gajdar u potpunosti slažu. TV Bastilja i "Politika" su čitavu stvardodatno "doslolile" uspevši da vešto iseku Đinđića; "Politika" iz trostubačnog izveštaja, a Bastilja čak i iz kadra što je prava mala veština montaže. Priznaćete i sami da nije mala veština prikazati nekoliko minutni prikaz konferencije za štampu na kojoj Đinđić sedi pored Gajdara a da se ni jednog trenutka Đinđić ne vidi u kadru. Gajdar je, možda nesvestan kakve neprilike pravi Đinđiću koji tek stupa na polje međunarodne politike, nastavio sa šireljem "družbe narodov" pa je isposećivao i predsednika srpske vlade, bio na večeri kod potpredsednika Unkovića a, kao "šlag na tortu", izjavio da je u Jugoslaviju došao da se upozna sa stavovima svih stranaka o bosanskoj krizi. Izgleda da Đinđiću, osim računa u Interkontinentalu, ništa neće ostati od dugo pripremane i najavljivane Gajdarove posete. Valjda da mu se za ovo osveti, Đinđić ga je zgrabio i juče odveo na Pale. Sa pažnjom očekujemo izveštaj sa Pala da vidimo da li ga je i tamo Gajdar obrukao ili je pak, palskim brdskim ratnicima bar nešto obećao; Višegrad recimo. Francuzi, koji su prema Srbima mnogo više zabrljali, vraćaju se u Beograd mnogo diskretnije. Poslali su naime jednu parlamentarnu delegaciju na čelu sa potpredsednikom parlamentarnog odbora za spoljnje poslove Gijomom dok je sam predsednik čiskar DAEsten ostao u Parizu da se još malo duri na srpska zlodela u ovom ratu. Delegacija je obišla vlast, odnosno socijaliste i SPO i DS kao dve stranke za koje je, valjda, procenjeno da su relativno razumne i bliske rešenjima za mir u Bosni koje nudi kontakt-grupa. Kod socijalista i SPO-a, Francuzi su naišli na očekivan prijem i, naravno, zahteve da se založe za što brže ukidanje sankcija pošto smo sada dobri i mirotvorni. nešto slično je hteo da im kaže i Đinđić ali je u spoljnu politiku uveo sasvim neuobičajen stil. Prvo ih je izribao rečima: "Ako ste došli da nam kažete da smo pod sankcijama nije trebalo ni da dolazite jer to znamo!" a zatim im je saopštio da je plan kontakt-grupe propao i da im valja da traže novi. Valjda im je bar kafu dao, nisam stigao da to proverim. Tako bi poseta francuskih parlamantaraca prošla sasvim normalno da Đinđić na njima nije vežbao svoje diplomatsko umeće. Ne znam da li je njih zaplašio, mene bogami jeste. Posetu svojih poslanika je, onako izokola, podržao i sam predsednik Miteran. Naime, ulučio je priliku i iskukao se medijama da je Nemačka, odnosno Genšer i Kol, glavni krivac za prebrzo priznavanje otcepljenih jugoslovenskih republika kao suverenih država i da se on tome, eto, opirao ali da je pritisak bio prejak i da je, zarad evropskog jedinstva, morao na to da pristane. Očigledno, Francuzi se vraćaju a očekuju se dalja izvinjenja. Za kraj, zanimljivo je i još jedno zbivanje u spoljnoj politici. Odgralo se, međutim, na Palama a ne u beogradu pa dođe nekako u poluspoljnopolitička zbivanja ali je u svakom slučaju isnteresantno. Izgleda, naime, da se i Amerikanci guraju u ovaj prostor. Očigledno su namirisali da preokret u Miloševićevoj politici neće proći bez posledica i da i njima valja da pipaju puls na Balkanu. njihova poseta je, međutim, izvedena sasvim nezvanično i posredno. Naime, izvesni general Klark, ne osobito poznat ali šef Odseka za planiranje u Združenom generalštabu što će reći Pentagonu je posetio Sarajevo ali i Pale. Tamo se, izgleda, lepo družio sa Mladićem, rukovao se sa njim, razmenio kape i dobio na poklon flašu rakije i pištolj sa, to zapadni mediji nisu propustili da napomenu kao posebnu nepodopštinu, ćiriličnom gravurom. Kako su u Americi centri moći prilično nezavisni i kako je Pentagon uvek bio nesklon ratovanju u Bosni, Stejt Department je načisto prolupao i kroz usta svog portparola raspalio po generalu Klarku rekavši da je to isto kao da se rukovao sa Hermanom Geringom. Portparol ništa nije rekao o tome da li bi rekcija bila blaža da je gravura na pištolju bila latinična. Na veliko iznenađenje Pentagon je reagovao hladnokrvno rekavši, sada kroz usta svog portparola, da je general posetio i Sarajevo i Pale i da mu nije bilo direktno rečeno da ne ide na Pale. Poređenje sa Hermanom geringom je otklonjeno kao melodramatično. Dakle, što da ne? I tako je, izgleda, Milošević, ovog puta ni kriv ni dužan, nikoga ne posadivši na svoje kanabe jer Oven i Stoltenberg tek treba da dođu, počeo da eksploatiše prve rezultate preokreta u svojoj politici. Oni još uvek nisu doneli, a verovatno za dugo i neće, ukidanje sankcija ali je međunarodna aktivnost i borba za "srpsku dušu" očigledno već veoma intenzivna. Šta ćete. čivot.
srbija.181 supers, -> #180, milan
Autor predhodne poruke bi mogao da dobije stubac u Telegrafu.
srbija.182 milan,
(Emitovana 10. septembra 1994. godine) Srbotopija 70. Dobar dan poštovani slušaoci danas je subota, 10. septembar 1994. godine, a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Božić. U utorak je "Politika" diskretno, na nekoj od unutrašnjih strana, najavila da se u Vranju sutradan, dakle u sredu, održava proslava 50 godina oslobođenja i da se tom prilikom otvara nova fabrika kompanije YUMCO i da se "očekuje", veli vest, da će sam Milošević svojim prisustvom uveličati kermes. Vest je tako diskretno plasirana da se činilo da iza nje stoji nekakva novinarska patka. Uostalom, "Politika" je već počela da nas zabavlja glupostima svojih novinara. Tu skoro je izvesni Carić gromoglasno, na pola strane što je bilo izvučeno i u antrfile na naslovnoj strani, najavio da se savezna vlada sprema da Karađorđevićima vrati državljanstvo i imovinu. To je izazvalo opšti haos u beogradskoj političkoj čaršiji, ali nam je sutradan Hadži Struja rekao: "Puj pike, ne važi!" i, u članku sa potpisom N. P. što valjda zanči "Novinari Politike", rekao kako je eto novinar pogrešio jer je to zapravo zahtev opozicionih poslanika SPO-a a da je vlada, koju novinar nije ni pitao, naravno protiv. No, ovog puta je stvar delovala ipak dovoljno važno pa smo vest odmah isproveravali i pokazalo se da je tačna. U rukovodstvima svih opozicionih stranaka je odmah nastala panika, jer, kažu, kada god Sloba krene u Vranje, uskoro imamo izbore. A, sirota opozicija ima svaki osnov da se plaši. Bez para, ošamućena radikalnim preokretnom u politici prema ratu za jugoslovensko nasleđe, iskompromitovana neuspelim ofanzivama po skupštini i sopstvenim finansijskim i kadrovskim skandalima, opozicija se na nekim skorim izborima ne može nadati da će ponoviti prošlogodišnji uspeh. Kako Miloševićevi planeri sve ovo znaju, sva je prilika da šefa i savetuju da ponovo udari rukom po Miholjdanskoj muvi i raspiše neke nove Nikoljdanske izbore; makar savezne ako ništa drugo. No, opet izgleda da im šef više ne veruje. Konačno, ni ja im ne bih verovao ako bi me natociljali poput Dačića prošlog decembra koji mu je kidao nerve izveštajima koji su stalno oscilovali oko 125 poslanika da bi se, na kraju, završili na 123. Milošević verovatno misli da je sada najvažnije obaviti diferencijaciju svojih redova i srediti nezavisna medija pa tek onda krenuti. Osim toga, možda mu na pamet pada i još jedna zlobna misao koja, uostalom, i mene proganja. Naime, u šahu važi pravilo koje glasi :"Ako pacer povuče dobar potez, ne uzbuđuj se. Ostavi ga na miru, brzo će on doći sebi i ponovo početi da greši!" E, pa slično se može primeniti i na naše opozicione stranke koje, osim stranačkih vrhova i poslanika, van izbora praktično i ne postoje jer ne učestvuju u vlasti i nemaju svoju infrastrukturu. Zlobna teorija kaže da ih tako valja ostaviti ceo mandatni period tj. četiri godine i lako će se pokazati da će mnoge od njih sledeće izbore dočekati tako slabe, pocepane i dezorganizovane da će ih biti lako potući. žesti izbori, naprotiv, mobilišu stranke, njihovo članstvo i aktiviste i teraju ih da, bar tokom kampanje, zaborave na sukobe i razlike. Dakle, što češći izbori to jače opozicione stranke. To pravilo Šešelj savršeno razume i na svojoj ovonedeljnoj konferenciji za štampu je to doslovno i rekao i skoro zatražio od Miloševića nove izbore. Biće da je to jedan od glavnih razloga što Milošević okleva. I, tako, dok su uzbuđeni izborni štabovi stranaka debatovali šta im "Sloba " sprema, bojeći se onog najgoreg, tj. izbora, druge škole mišljenja, poput ove u našoj redakciji su držale da je Sloba pošao u Vranje pre svega da se u prestonici i bastionu SPS-a malo psihološki relaksira i napuni baterije energijom svoji sledbenika ali i da pomiri posvađana rukovodstva YUMCO-a i SIMPO-a čija je svađa počela da "preti stabilnosti tog regiona", da upotrebim terminologiju koja je u ovom ratu ušla u modu. Osim toga, Milošević se, ako se izuzmu pojavljivanja tokom poseta raznih belosvetskih pregovarača, i nije pojavljivao u javnosti od svoje čuvene noćne izjave u "Politici", pa nije zgoreg da se objavi svojima, da im kaže da je živ, zdrav, borben i mirotvoran što, naravno, i od njih očekuje i oko čega će se ove jeseni i obavljati diferencijacija. Bilo kako bilo, Milošević se po sunčanom danu pojavio u fabričkoj avliji YUMCO-a i održao nezapamćeno mirotvoran govor. Obavestio nas je da ne samo da je mir naš glavni nacionalni interes već da smo mi tako veliki i moćni da moramo da se staramo o malim i nemoćnim narodima da ih čuvamo, mazimo, pazimo i zovemo ih "Đorđe" a tepamo im "Đole". Rekao nam je da već i ptice na grani kliču miru a samo tamo neki, više im se ni ime ne pominje, neće ono što je fer i u redu ponudila svetska zajednica. Ni ideološka komponenta nije bila zanemarena. Miloševića je dočekao tipično socrealistički ambijent fabričkog dvorišta i hala koje je obilazio. Hale su bile pune nezaobilaznih radnica sa sveže natapiranim frizurama koje su, čak i preko neutralnih Bastiljinih elektronskih kamera, neodoljivo mirisale na "Pokošeno seno" i jeftin lak za kosu. U svečanoj sali su bile poređane skulpture košuta koje se dodeljuju na kojekakvim sajmovima. Predsednik je zainteresovano pitao: "Koliko ste ovih dobili?" a neki usplahireni glas iz off-a je odgovorio: "Dve zlatne i pet ovih..." - kratka pauza - "srebrnih!" i, verovatno je vlasnik glasa iza toga odahnuo, izgovorivši ovako težak govor. Dotaknuti su, takođe, i radni, udarnički uspesi kolektiva, povećanje produktivnosti i broja zaposlenih usprkos sankcija ili možda, baš zahvaljujući njima? E, da odagna svaku sumnju, predsednik je imao dirljiv naspup samokritike. Setivši se, verovatno, izjava o sankcijama koje nam ni hiljadu godina ne mogu ništa, Milošević nam je u govoru konačno saopštio veliko otkriće. Eksplicitno rekao da, iako je kolektiv postigao velike uspehe pod sankcijama, sankcije ipak jesu štetne, da nam nisu potrebne i da će nam biti još lakše i, kanda, veselije kada se ukinu. Mašala! Ovo me je podsetilo na jednu epizodu iz istorije međunarodnog radničkog pokreta. U vreme orgijanja nadrimarksista u tridesetim i četrdesetim godinama veka, u Sovjetskom savezu je živeo i svašta stvarao, izvesni lingvista Mar. Mar je, kao svoj veliki doprinos marksističkom pimanju sveta, pronašao da je jezik klasna struktura i da će se u besklasnom društvu budućnosti svi jezici ujednačiti i da će svetski proletarijat komunicirati jednim jezikom. Da je potrajalo još koju godinu, Mar bi verovatno tvrdio da će se u komunizmu radnička klasa sporazumevati telepatski. Nepismena će, uostalom, svakako biti. Ovaj briljantni razvoj marksističke lingvistike je prekinuo sam drug Koba koji je 1949 napisao uvodnik u "Pravdi" kojim je blistavu karijeru Mara prekinuo, rekavši u tom uvodniku da je "ruski proletarijat i pre revolucije govorio ruskim jezikom i da je tim jezikom (o čuda! - primedba moja) nastavio da govori i posle revolucije". Posle ovoga drug Staljin je proglašen za najvećeg sovjetskog jezikoslovca, a Marova sudbina mi nije poznata. Eto kako su velike istine jednostavne. Saopštivši tako veliku i jednostavnu istinu da nam sankcije ne samo nisu korisne nego su nam čak i štetne, Milošević je zaokružio svoj salto mortale. No, da se ipak ne zaboravi da je pred nama "nova mobilizacija i nova diferencijacija" predsednik je, čak dva puta, jednom u govoru a jednom prilikom primanja povelje počasnog građanina Vranja sa okolinom, građanima predmetnog čestitao "50 godina od oslobođenja od okupatora i njihovih domaćih pomagača". Dakle, čak iako smo izbegli okupatore, borba protiv njihovih domaćih pomagača nam ne gine. Što rekao Baljak u jednom od svojih aforizama: "Borba za mir će biti takva da ni kamen na kamenu neće ostati!" Bastilja je odmah, oduševljeno, počela da emituje kraće, duže i integralne verzije predsednikovog gostovanja u Vranju. Izgleda, međutim, da je oduševljenje Bastilje uspelo da pređe i na strana medija, što je manje važno, ali i na političare u kontakt-grupi što je već ozbiljniji događaj. Ono što je delovalo kao "žurkinovo graktanje" što rekao Šešelj, izgleda da se obistinjuje. Svet je odlučio da svog novog Tita shvati ozbiljno i pruži mu podršku. Naravno mlitavu i "na kašičicu", dok se ne pokaže vitalnost novorođenčeta ali, na užas opozicije i svih demokratskih snaga u zemlji, kao da nam se neko ponavljanje istorije ponovo nagoveštava. Miloševićeva poseta Vranju, aktivnosti kontakt-grupe i konačno i najvažnije, medijska blokada TV Bastilje, zasenili su nam zbivanja sa one strane Drine. Kao da je to već postalo istorija. Da stvarno, šta se događa sa Radovanom? E, pa Radovan je uknjižio je u svoj politički tefter jedan politički poen, ne toliko važan za njegovo predstojeće odmeravanje snaga sa Miloševićem ali zato veoma važan za pokazivanje sopstvene snage i moći. Naime, kao što znate, papa se prepao, i nije se usudio da dođe u Sarajevo. Tako nam je Radovan prikratio zadovoljstvo da vidimo oduševljene muslimane kako pozdravljaju naslednika prestola Svetog Petra. Moglo bi se pomisliti da je baš ovo razlog što je Radovan bio tvrd, odnosno što je pripretio, mada se to u sasvremenom diplomatskom rečniku zove "ne garantovati bezbednost". Jer, što jesA jesA, videti muslimane kako pozdravljaju čoveka sa čijeg se prestola komandovalo krstaškim vojskama koje su kretale na te iste muslimane, flotama koje su po raznim Lepantima potapale muslimanske flote, i blagosiljali razni Marteli koji su lemali sirote Mavre, mogao bi biti loš primer za pravoslavne Srbe koji će, kadA tadA to je izvesno, uspeti da zaobiđu tvrdokorni kler sopstvene crkve i dovedu papu u neku posetu Beogradu. Šta ako ga Srbi u Beogradu, ako ne srdačno a ono ipak pristojno, pozdrave? Da ovo što pričam nije bez nekog đavola pokazao mi je jedan razgovor, vođen pre skoro pola godine. Naime, tada je Miloševićev režima naveliko manevrisao iza kulisa pokušavajući da papu nekako dovede u Beograd. žak je i predsednikova supruga išla u Moskvu da patriharha Alekseja uključi u kampanju omekšavanja srca Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ništa. Crkva je ostala tvrda u odbijanju. Kada sam saznao za propast inicijative, sasvim slučajnom vremenskom koincidencijom, imao sam prilike da razgovaram sa jednim vladikom. Odmah sam krenuo da ga ljutito propitujem za razloge zbog kojih se Srpska pravoslavna crkva opire papinoj poseti Beogradu, kada nam to, u spoljnopolitičkom smislu samo može koristiti. On mi je, sasvim iskreno, odgovorio: "Nisu nama glavni razlozi u podršci ili, u najboljem slučaju, ignorisanju od strane katoličke crkve ustaških zverstava nad Srbima. Nisu čak ni zeloti poput Atanasija i Amfilohija bili odlučujući. njegova svetost se, naime, najviše zabrinula da papa u Beogradu ne bude dobro primljen!" Tada mi je pao na pamet sasvim sličan primer, mada mnogo manje politički važan. Kada sam već kenuo da u ovoj emisiji evociram istorijske priče, što i da ne nastavim? Ispričaću vam ga, dakle. E, pa pre jedno petnaestak godina, a možda i više, čini mi se da sam još bio student, u Beograd je trebalo da, u okviru redovne razmene gostovanja između beogradske i zagrebačke filharmonije dođe zagrebačka filharmonija. njen direktor i glavni dirigent je tada bio Lovro fon Matačić, dirigent svetskog glasa koji je za vreme rata bio kompromitovan kao "šef poglavnikove bande", odnosno, bio je upravnik Pavelićevog vojnog orkestra u rangu pukovnika. Povrh svega, plemeniti Matačić je izgleda bio mason pa je svoje beogradske prijatelje masone uredno, početkom rata, odrukovao Gestapou. Inače, uoči rata je Matačić živeo i radio u Beogradu, čak je i dirigovao "Obilićem". Posle rata, poput mnogih hrvatskih kolaboranata, a za razliku od srpskih, nije mu odletela glava nego je malo proteran u Skoplje. Skoplje je i kraljevskim i komunističkim jugoslovenskim vlastima bila neka vrsta Ivanjice kralja Milana. Posle se rehabilitovao i učvrstio svoju slavu velikog dirigenta što je nema sumnje i bio. Ergo, kao direktor Zagrebačke filharmonije žudeo je da se vrati u Beograd i da ovde diriguje. Svaki put kada ga je zagrebačka filharmonija najavljivala kao gostujućeg dirigenta Vukdragović i rajičić pre svega, a i mnogi drugi beogradski muzičari su se aktivirali da njegovo gostovanje spreče. Pomenutom prilikom, zapanjeno sam pitao Stanojla Rajičića zašto se i on i njegovi drugovi toliko opiru dolasku Matačića. Zar nije bolje, pitao sam, da ga puste da diriguje pred praznom salom ili da ga, još bolje, beogradska publika izviždi. "Jesi li ti lud", rekao mi je Rajičić, "pa sala bi bila prepuna, publika oduševljena a bojim se da bi pop Cvejić, predratni član "Obilića" lično izišao na podijum da ga izljubi. Samo bi mi to još falilo. To mora da se spreči." I, sprečeno je. Eto, dakle, tog urođenog srpskog straha od sopstvenog normalnog ponašanja. Ko iziđe iz ritualnog plemenskog ponašanja i pokuša da sa svetom, makar i neprijateljskim i nenaklonjenim ali ipak postojećim, uspostavi normalnu komunikaciju odmah je prokazan. Kako je, izgleda, takvih među nama prilično, oni koji žele da nas vode, pokušavaju da nas represijom svake vrste spreče u tome. Izgleda da je Crkva upravo to imala na umu kada se opirala papinoj poseti. Radovan je nešto slično ali i praktično imao na umu kada je Svetom ocu pripretio. žuvao je svoje pleme od iskušenja ali je, pride, prikupljao poene, lokalne velesile. Ruku na srce, pokazao je da je opasan, u šta, valjda, ni Sveta stolica, nije sumnjala ali je, još jednom ruku na srce, Hrvatima zapravo doneo najveći uspeh i red je da mu se za to revanširaju. Jer, da je papa otišao u Sarajevo njegova poseta Zagrebu bi bila tretirana kao sporedan događaj, kao međustanica na putu u Bosnu. Konačno, papa u glavnom gradu jedne katoličke zemlje nije ništa neobično za ovog vazdaputujućeg popa. žudna mi čuda, malo koju katoličku zamlju papa nije posetio. Papa, međutim, u Sarajevu, u potpunosti bi zasenio Zagreb i Tuđmana. Ovako, Radovan je Tuđmanu rešio sve probleme i pomogao mu da od papine posete napravi sopstveni ekskluzivni šou sa Zagrebom kao epicentrom Balkana, šou koji će mu sigurno pomoći da ojača poljuljani legitimitet sopstvenog režima. Nama preostaje da čekamo drugu priliku da otvorimo komunikacije sa Vatikanom. Ovog puta su se Radovan i Crkva pokazali jačim. Ako ništa drugo, red je da im se, bar Radovanu, Tuđman revanšira.
srbija.184 milan,
(Emitovana 17. septembra 1994. godine) Srbotopija 71. Dobar dan poštovani slušaoci danas je subota, 17. septembar 1994. godine, a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan Božić. Ove nedelje su nam došli strani posmatrači zbog kojih su se patriotske snage na čelu sa Šešeljem i Koštunicom toliko brinule. Svakakve strašne priče o njima su nam napričali. Te, to je direktno ugrožavanje našeg suvereniteta, te tako nešto ni Austro-Ugarska nije tražila od nas u ultimatumu 1914., te ovo, te ono. I, sada, kada su konačno došli, ispostavilo se da to ne samo da nisu posmatrači nego ih je naša savezna vlada pozvala da joj se nađu pri ruci prilikom pakovanja paketa sa humanitarnom pomoći za, pazite i ovo je lepo, sve narode u bivšoj Bosni i Hercegovini. Narodnosti, doduše, nisu, bar ovog puta pomenute. šta više, da sve bude kako treba oni će biti u civilu, a komanduje im jedan Šveđanin, a Šveđani su kao što je poznato fini i lepo vaspitani ljudi. Kasnije će da se ispostavi da je predmetni Šveđanin oficir, visoki čak, nešto na pola puta između pukovnika i generala, ali o tomA potom. Ovi pomagači-posmatrači su, obaveštava nas Bastilja a u tome joj pomažu sva glasila kompanije (ili već onoga što je od nje ostalo) "Politika", tako miroljubivi da ne samo da će samo pomagati u pakovanju paketa sa humanitatnom pomoći nego i nemaju nikakva ovlašćenja da zaustave bilo kakav transport koji, zbog blokade - obaveštava nas već pomenuta savezna vlada - ionako ne idu u Bosnu pa nema potrebe ni da ih zaustavljaju. Još je samo malo falilo pa da nas obaveste da oni nemaju ovlašćenja ni da posmatraju. Hm, sva je prilika da su ovi posmatrači ili slepi ili nose na svetlo nepropusne tamne naočari. Osim toga ih je šaka jada, jedva par stotina, pa sve i da neko od njih počne da posmatra od toga ne može da nastane neka velika šteta. Zato, Koštunica i Šešelj mogu slobodno da se šetaju između Beograda i Pala, pa čak i Đinđić može da ih vozi u velikom "Mercedesu" na kome mu zavide čak i Radovanovi "bezbednjaci" govoreći: "Lep auto vi imate tamo u opoziciji. Lepo, bogami, živi opozicija. Pošteno!" - posmatrači koji u stvari ne posmatraju nego pakuju humanitarne pakete ih neće primetiti. Istina, čim su došli, njihov šef se sastao sa Mihaljem Kertesom koji je, ako ste zaboravili, pre nekoliko meseci prekomandovan na mesto Šefa Carine što mu dođe isto kao da ste mačka stavili da čuva špajz a neki kažu da je to isto kao da ste seksualnog manijaka stavili na mesto upravnika ženskog manastira. Ali, svejedno, Kertes se, ovako ili onako, sastao sa njima. Jedna škola mišljenja tvrdi da je Kertes, kome je jedan od glavnih domaćih zadataka na tom mestu da što više para utera u državnu kasu, odlučio da posmatrače, kadA ionako ne posmatraju a primaju, i to dobru, inostranu platu, zaposli kao carinike volontere. Možda bi se i neka finansijska vajda mogla od njih videti. Priča se da su Šveđani savesni ljudi. Druga škola mišljenja, bliža srcu Palama, tvrdi da je okolnost da ih je primio Kertes upravo dokaz da je "Sloba" odlučio da izda srpski narod. Jer, ako "Sloba" izda naređenje nekom svom, pogotovu ovako važnom čoveku kao što je Mihalj, od milošte zvani Mihailo, Kertes, da se nekome nađe pri ruci to, u stvari, znači isto kao da ga je poljubio u čelo i dao mu blagoslov jer nema sile koja bi sprečila Kertesa da nekom svom, što će reći "Slobinom" prijatelju, pomogne ako je u nevolji, potrebi ili bar nuždi, maloj ili velikoj svejedno. Posmatrači, dakle, a prema ovoj školi mišljenja mogu da računaju na svaku predusretljivost Uprave carina. Ako im, recimo, zatreba milion tona nafte ili milion pari tamnih naočara, Mihajlo će im obezbediti. I, taman nam je Bastilja sve ovo, i ko zna šta još, u vezi sa neprimetnim posmatračima, objasnila, kadA odjednom pade ta ista vlada koja ih je pozvala. Istina, nije baš da je vlada pala, Kontić je ostao predsednik ali, to je ionako svejedno. Iz vlade je ispao čeljko Simić, inače Miloševićev posmatrač rada te iste vlade a broj ministarstava je drastično smanjen. Po nekoliko ih je sabijeno u jedno, a potpredsednici više nisu samo potpredsednici za džabe nego pride, da bi dobili platu, moraju da vode i po neko ministrastvo. Očigledno, u okviru opšte štednje, nastavlja se, na Đinđićev užas, dalje kresanje savezne države. U sledećoj rekonstrukciji, kako se eufemistički naziva ova čistka, preostaće najverovatnije samo Kontić i ministar odbrane. Šešelj je, ipak, odbio da poveruje da je to neka nova vlada, pa je saopštio da njegov predlog da se ista sruši ostaje na snazi. Bilo kako bilo, verovatno je da se "posmatrači koji ne posmatraju" nisu baš osetili najprijatnije kada su videli da im se domaćin-pozivar topi na njihove oči. Međutim, bez obzira na neumereno zadovoljstvo "umereno patriotskih snaga" koje su uspele da se ispetljaju iz te nezgodacije sa posmatračima te su tako svi zadovoljni - i Amerikanci što je neko poslat da glumi posmatrača a u stvari pakuje pakete, a i Milošević što neće morati da trpi da ga Mirko i Draško Petrović povazdan ribaju po Skupštinama što je ugrozio suverenitet države - na pamet mi je nala jedna zlokobna misao. Ova misao se u našem jeziku najbolje izražava poslovicom: "Koliko para toliko muzike!" a, prevedeno na politički rečnik, to može da znači da će za ovako malo i ovako kilave posmatrače Milošević da dobije malo za uzvrat, odnosno da će rezolucija Saveta bezbednosti da zaboravi neka od važnih obećanja koja je ponudila Miloševiću i da će sledeće ublažavanje da usledi na Kukovo leto. Kada o tome govorimo, uzmimo, recimo, oblast kojom se bavim, nauku. Ona se, u početku, pominjala u spisku sankcija koje će biti ukinute. To se ocenjivalo kao veoma povoljno jer je to jedna od oblasti u kojima se može otvoriti značajan finansijski i personalni saobraćaj sa svetom. U poslednje vreme je, međutim, niko ne spominje ali niko i ne zna da li je to zato što je, zahvaljujući načinu upotrebe reči "kultura" u stranim jezicima, svi svrstavaju u kulturu ili je to zato što će biti "zaboravljena" u ovoj turi navodnog ukidanja sankcija. U svakom slučaju, "Zvezda" će moći da dovede "Bajerna" da mu metne jedno tri komada, što, po tvrđenju poznavalaca košta jedno pola miliona maraka, a TV Bastilja će direktno prenositi prvih nekoliko poletanja aviona sa Surčina, koji je Šešelj, u besu što se saobraćajne sankcije ukidaju, pa će mu istražni organi iz Haga lakše "dolaziti na noge", pogrešno nazvao Butmirom što je zapravo Sarajevski aerodrom, pa ko voli nekA izvoli. Da li će TV Bastilja prenositi i padanje tih istih aviona, izazvano zaostalošću opreme ili nekompetentnošću posada posle toliko godina neletenja, ostaje nepoznato. Ne vredi ni da proveravate kod Vučelića, pre neko veče ga je Tijanić već sahranio. Naime, Tijanić je, pošto niko sem njegovog "Telegrafa" neće da ga štampa ili uslika, morao da ode do svog mrskog neprijatelja NTV Studio Pale B, i da se tamo, sa sve kravatom, sivim odelom, teget čarapama i braon cipelama uslika u intervjuu sa Roganovićem, još uvek urednikom te iste paljanske ekspoziture. Nema otrova i zlobe koje ova dvojica, mislim Rogan i Saša nisu razmenili jedan drugom na račun, ali je glavni utisak koji je ostao da oni slažu u tome da "najbolje vole" da Vučelić odleti. žak su se, nekako složili da je Vučelić zapravo već pao. Mrtav, a hoda, zanimljivo. No, preterano sam digresirao od "velike politike", što mi je ionako posao u ovim svakonedeljnim komentarima. Dakle, da joj se vratimo. Što se predmetne "velike politike" tiče i tu je bilo svega i svačega, naveliko, a ove sedmice pogotovo. Prvo je Papa iliti "Rara" kako ga zlobni antisrpski elementi među beogradskim novinarstvom, edabi se podsmehnuli srpskim nacionalistima, zovu, došao u Zagreb. njegovo izostajanje iz Sarajeva, a u korist Hrvata, prokomentarisali smo prošle subote. Međutim, sada se može reći da je njegovo izostajanje iz Sarajeva išlo i u "korist hrvatske štete". Papa je, naime, osetio da su Radovan i Franjo u nekoj vrsti telepatskog dogovora glede njegove posete Sarajevu i da je Radovan Papu odjurio iz Sarajeva samo da bi Franju učinio "čapras divan". Izgleda da je baš to Papu nagnalo da malo podrobnije pročita istorijske udžbenike pre svoje posete Zagrebu. U njima je Sveti Otac našao koješta iz čega je sledilo da Hrvati baš i nisu takve cvećke kakvim se predstavljaju. Naprotiv! Ispostavilo se da su i oni iskoristili svoju priliku da se Srbima naplate. Prilika je istina bila još 1941. a čini se da je ista, ako ne i slična, ovoj iz 1991. samo sa obrnutim predznakom, jer su tada Hrvati imali oružje a Srbi žicu oko uku vezanih na leđa. Papa je odmah razumeo da mu je to odlična prilika za nekažnjeno širenje "bratstva i jedinstva" po odavno poznatom Brozovom principu koji, otprilike, glasi: "Što je više zločina i krvi, bratstvo i jedinstvo nam je potrebnije!" na šta narod, poput grčkog hora valja da odvrati krilaticom: "Što je više kleveta i laži Papa nam je miliji i draži!" čime je pokazao da je spreman na sve, pa i više. Papa je čak ukorio hrvatsku rimokatoličku crkvu stavivši joj u zadatak da se bori protiv nacionalizma. O Hrvatima kao pripravnicima za "izabrani narod" nije bilo čak ni govora. Papa je, dakle, održao govor na kome bi mu i sam Milošević zavideo. Bio je toliko pun "bratstva i jedinstva" da je Tuđman, onako sam od sebe, na hipodromu stojeći i čak ni konja ne uzjahavši, počeo da sumnja da Sloba i Papa imaju istog pisca govora. Ako ste na mene posumnjali, pogrešili ste. Koliko da kompenzuje negativne efekte Papine posete, Koštunica je odmah požurio na Pale. Za raziku od vazda opreznog Đinđića, Koštunica se čak odlučio i da prenoći tamo. To ga je skupo stajalo jer je sutradan pripazario razgovore sa predsednikom Izvršnog Odbora Srpske demokratske stranke - pazi ovo, em "srpska" em "demokratska"; ovo, bogami, zajedno, nije lako podneti - Veliborom Genocidnim Ostojićem. Velibor je ovaj nadimak zaradio za vreme ovog rata pa je nekako jasno i kakav je njegov odnos prema svemu, a naravno, i svačemu. Tim pre me je razveselila vest koja se čula i na ovom radiju da je Koštunica, u ovim razgovorima, čak najavio proširenje saradnje DSS i SDS jer, obratite pažnju, ove dve stranke povezuje zajedničko gledanje na neraskidivu vezu nacionalnog i demokratskog. Ostali srbijanski političari su ove sedmice ostali u Beogradu, ni sami ne znajući da li da se zapute put Pala ili put Krita, Kipra ili kakve grčke plaže na kojoj bi mudro razmislili kako da se postave spram najnovijeg "Slobinog" veleslaloma. Đinđić se, tako, ograničio na podrobnu analizu upravljačkog sastava posmatrača koji ne posmatraju, pa je uočio da je njihov ovan predvodnik izvesni Šveđanin - već smo ga pominjali a sada i ponavljamo - povezan sa norveškom ambasadom, koji je sada pukovnik ali je, inače, bio general ama se švedska vlada pre par godina odlučila da malo "revidira" činove pa ih je nekao smanjila i istumbala te se general ponovo pretvorio u pukovnika, a, verovatnije u "brigadira" što je čin koji mi nemamo i nešto je na "pola puta" između pukovnika i generala. Povrh svega Đinđić je posumnjao da će ovi posmatrači i da stvarno posmatraju što je direktan uvreda ne samo "Slobi" nego i Mihajlu. Vesna Pešić je hrabro priznala da se ovde ipak radi o posmatračima bez obzira što ih mi možemo zvati, veli Vesna, časnim sestrama ili, čak "majkama Terezama". Vuk nije priznao ništa.
srbija.185 zqusovac, -> #184, milan
> Prvo je Papa iliti "Rara" kako ga zlobni antisrpski > elementi medu beogradskim novinarstvom, edabi se > podsmehnuli srpskim nacionalistima, zovu, dosao u Zagreb. Dugujes pice za kopirajt i jos jedno za javnu zlobu ;) poz, zq
srbija.186 milan, -> #185, zqusovac
> Dugujes pice za kopirajt i jos jedno za javnu zlobu ;) Dobio si! :) Pl poz M
srbija.187 zmax,
Juče čuh otprilike sledeći tekst: .... 'žlan SPO, Milan Božić je rekao ....' ..... Dakle, Milane, da li si ti član SPO. Pozdrav, Max
srbija.188 spantic, -> #187, zmax
> 'žlan SPO, Milan Božić je rekao ....' ..... > > Dakle, Milane, da li si ti član SPO. Tekst govora je bio još bolji. Mora da je Miloševiću gusto kada Služba budi i agenta VDa ;) -> Koje ambasadorsko mesto?
srbija.189 zmax, -> #188, spantic
>> Tekst govora je bio još bolji. Mora da je Miloševiću >>gusto kada Služba budi i agenta VDa ;) >> >>-> Koje ambasadorsko mesto? Mene zanima samo formalno stanje stvari, tj. da li je milan FORMALNO član SPO ili ne, tj. koji je njegov status u SPO (DEPOS). Što se tiče govora, nisam ga slušao, pa nemam ni komentara. Pozdrav, Max
srbija.190 milan,
(Emitovana 24. septembra 1994. godine) Srbotopija 72. Dobar dan poštovani slušaoci, danas je subota 24. septembar 1994., a ovo je "Srbotopija", i govori vam Milan Božić. Ova sedmica je bila obeležena žarkim očekivanjima režima da im se iz njujorka objavi blagovest o ublažavanju sankcija koju bi potom pretočili u medijsko orgijanje i još žarkijim očekivanjima nacionalno-demokratskog bloka da se ta blagovest ne objavi ili da bude što kilavija kako bi se mogli baciti kakvim drvljem i kamenjem na režim. U drugoj, ili čak trećoj vrsti nezgode su bili i SPO, Građanski savez, a verovatno i vojvođanski reformisti i Mićunovićeva grupa u DS kojima je režim poslednjih meseci doslovno "ukrao program" i sada su, želeli to ili ne, vezani za rezultate promena u politici režima prema svetu bez obzira što ni na nekadašnju ni na sadašnju politiku režima nisu ni najmanje uticali. Najprostije rečeno, i ova sedmica je bila jedna od tipičnih političkih sedmica, tipičnih za ovaj period koji je počeo Miloševićevom čuvenom izjavom u "Politici", a Aka će se završiti i da li će se uopšte završiti, ne znamo. Nesporno je da je ovaj događaj u potpunosti poremetio odnose na srpskoj političkoj sceni i tako izmešao karte da se i najbolji poznavaoci srbijanske politike teško snalaze u promenjenim odnosima. Ono što, kada se srbijanska politika "posle Miloševićeve izjave "Politici"" - što je sada postao tako reći zvanični naziv za ovaj period - posmatra, odmah pada u oči je činjenica da svi, bili oni političari, analitičari ili pak obični novinari, domaći ili strani svejedno, govore o "nagloj promeni kursa Miloševićeve politike", o "naglom obrtu" o "iznađujućem preokretu". Niko praktično ne primećuje, ili se, što ja mislim, pravi da ne primećuje, da se ni o kakvom "naglom zaokretu" ne radi. Milošević je, koliko da podsetim one koji su to kaobajagi zaboravili, taj zaokret napravio još pre godinu i po dana. Uostalom, zar se ne sećate dramatičnog pisma trojice predsednika? Tada je na čelu savezne države još uvek bio pisac "čija je strepnja bila dublja od nade" a koji nam se o Božićima oglašavao kukumavkama u kojima nam je ocrtavao opasnosti od "raketnog napada najvećih sila sveta". Na čelu savezne vlade je bio poznati farmaceut-biciklista i svetski putnik. Zar se ne sećate dramatičnih noćnih sednica Skupštine Republike Srpske na koje je Milošević mimo pomenute dvojice političkih pokojnika dovlačio i trećeg političkog pokojnika iz Grčke Micotakisa? Zar vam je iz pamćenja iščilelo Miloševićevo držanje govora u pola pet ujutro u kome je Radovanovu družinu poredio sa "pijanim pokerašima"? Zar je zaboravljeno da je Oven čekao u Beogradu celu noć, sve do zore kada je rezignirano seo u avion i javio Savetu bezbednosti da su svi njegovi i Miloševićevi napori propali i da u pogon treba staviti rezoluciju 820, upravo onu kojom je uvedena druga faza sankcija, mnogo gorih po nas od onih od leta 1992. godine? Nije moguće da su svi zaboravili taj čuveni, najveći i jedini do sada poznat Miloševićev politički poraz? Naravno da to nije moguće. Uostalom, ako su ga drugi i zaboravili Mlošević ga zasigurno nije zaboravio. No, verovatno je da je tada njegova politička procena - ispravna ili ne, svejedno - bila da je otpor prejak i da su političke snage koje pružaju otpor, a koje je sam uveo u igru prejake da bi ih sve odjednom likvidirao. Zato se prvo obratio unutrašnjim problemima, očistio Ćosića i Panića i pokrenuo brakorazvodnu parnicu sa Šešeljem. Političku igru u zemlji je vodio na svoj uobičajeno spor način sa puno naglih udaraca, koje razdvajaju duge pauze pune ćutanja i prividne ili stvarne neodlučnosti kuda da se krene. Na svojoj spoljnopolitičkoj poziciji sam nije radio gotovo ništa jer je i inače nesnalažljiv u suptilnim odnosima svetske moći i tajne diplomatije. Ona se popravila sama od sebe kada su početkom godine, posle čuvenog sarajevskog ultimatuma Rusi ušli u igru na njegovoj strani i odmah naterali sve ostale zapadne igrače da umere svoju politiku prema njemu. Upravo zbog načina kako politički radi Miloševiću je najpotrebnije bilo vreme i Rusi su krenuli da mu ga kupuju. Problem je nastao kada se ispostavilo da oni nisu u mogućnosti da mu ga kupe dovoljno. Ako se sećate, još krajem proleća, kada je kontakt-grupa počela intenzivnije da radi, baš u ovoj emisiji smo komentarisali taj događaj kao preran za Miloševića, kao nešto što mu je došlo u nevreme, kada su njegovi obračuni sa projektovanim, svejedno da li su stvarni ili ne, političkim neprijateljima još bili u toku i nedovršeni. Šešelj, iako ozbiljno načet, nije bio, a nije ni sada definitivno gotov. I za to je potrebno vreme i serija Šešeljevih nervoznih incidenata koju zatim prati diskreditacija, po koja uslovna osuda koja se čuva u fijoci da bi se, posle nekoliko meseci, kada se nervozni incidenti nastave, stvarno i aktivirala. Osim toga, ojačavanjem Demokratske stranke pod Đinđićevim vođstvom na prethodnim izborima, čemu su sami socijalisti kumovali medijskom promocijom koju su mu omogućili na opozicionoj političkoj sceni se pojavila još jedna varijabla za koju se ispostavilo da je nije lako kontrolisati te je tako Milošević morao da računa i sa još jednim faktorom koga valja "pacifikovati". Konačno, a što je i najvažnije, jer moći opozicije nisu takve da bi sama mogla da bitno utiče na političku scenu, Milošević je morao da se obračuna i sa sopstvenim unutrašnjim otporom bilo da se radi o radikalnim nacionalistima bilo da se radi o onim segmentima establišmenta koji su tokom rata formirali jake veza sa Zapadnim Srbima. Sasvim je, dakle, bilo jasno, da je njemu potrebno vreme da stabilizuje svoju poziciju u zemlji, ojača blok oko svoje nove politike formirane još u proleće prošle godine i da tek tada krene na hlađenje bosanskog lonca. Upravo zato sam tvrdio, a i dalje tvrdim, da mu je plan kontakt-grupe došao prerano, zatekavši ga, što bi mangupi rekli sa "smaknutim pantalonama u ćenifi". Dopadalo mu se to ili ne, morao je da na brzinu navuče pantalone i da učini ono što najviše mrzi, da krene u akciju u kojoj, povrh svega, nema rašćišćenu situaciju na terenu. No bez obzira na to što je njegova jednogodišnja neaktivnost na daljem radu na rešavanju bosanske krize - rekli bi mirotvorci - ili na "veleizdaji" - što bi rekao Šešelj -, mogla da zavara, ipak ostaje pitanje odakle sve to silno iznenađenje navodnim naglim preokretom u politici režima. Konačno, režim je bio prihvatio i prethodni mirovni plan kao i ovaj ali kao i onaj pre prethodnog. Ukratko, režim je prihvatao i prihvata sve ponude koje dođu od međunarodne zajednice. Uostalom, nema ultimatuma koji oni ne bi prihvatili. Jedino je pitanje imaju li snage i moći da osamostaljene gospodare rata na Palama i njihove ovdašnje zaštitnike pacifikuju ili stave pod kontrolu. Otkud, dakle, toliko iznenađenje? Mislim da objašnjenje nije naročito pohvalno ni za novinare i analitičare, a ni za opoziciju. Iznenađenje je, u stvari, više glumljeno no stvarno, više odraz revoltiranosti i straha od neizvesnosti nego odraz stvarnog zaprepašćenja. Naime, čitava srpska politička javnost se na ovaj rat tokom poslednje tri godine navikla kao na nešto normalno što je sastavni deo života. Svako mu se adaptirao kako je znao i umeo. Radikalni nacionalisti šešeljevske provenijencije su iz njega crpli svoju političku snagu. Umereniji nacionalisti u DS i DSS su u ratu videli šansu za realizaciju srpskog nacionalnog programa samo što su Miloševiću prigovarali način kako rat vodi. Antiratni blok oko SPO-a i GSS je na protivljenju ratu video priliku da dobije glasove Srbijanaca koji su protiv rata ali i međunarodne simpatije i podršku. Novinari i analitičari, bili oni iz režimskih ili nezavisnih medija su na ratu zarađivali svoj hleb, a bogami, kako su kao profesija postali treženi i "preko Aleba pogaču" radeći za strane medije ili bivajući podmićeni od režimskih, svejedno. Jednostavnije rečeno, svako je vremenom naučio da iz rata izvlači nekakav profit. Povrh svega, rat je postao i jedina tema tako da su sve ostale političke teme u zemlji zaboravljene. Ko uopšte ima, ako se ne bavi aktivno politikom ili nije politički zavisnik pa prati svaku reč u novinama, i najmanju sliku o tome kakav je odnos političkih stranaka u zemlji prema pitanjima političkog sistema, uređenja države, svojinskih odnosa, programa izlaska iz krize, politike u kulturi, nauci... ? Da dalje ne nabrajam. Jedino što se okvirno zna to je da opozicija uvek, što je normalno, glasa protiv predloga vlade dok tu istu vladu, opet naravno, vladina većina podržava. Na izvestan način svi su se navikli na lagodan politički život jer su eksploatisali samo jednu temu koja je toliko natkriljavala ostale i bacala ih u zasenak, da o njima naprosto niste morali ni da mislite ni da imate stav. Rat je život uprostio svakome, samo što ga je narodu ogadio a političarima i novinarima učinio lakšim. Odjednom, Milošević pritisnut, naravno, spoljnim činiocima, odlučuje da zagrize u stvar za koju su svi očekivali da će se polako razrešavati još godinama. Odjednom, on sve tera da se izjasne i postave prema problemu, što im i nije tako teško jer su se samo njime i bavili, ali im istovremeno najavljuje i nova vremena u kojima će morati da se bave drugim problemima čega se boje kao "đavo krsta". I, otuda to navodno "iznenađenje preokretom u politici". To nije nikakvo iznenađenje nego uzvik, krik, urlik protesta zbog toga što preti "izbijanje mira" koji, kao i rat, nosi sobom neizvesnosti i obavezu da se ponovo prilagođavate. No, pa da vidimo šta stoji iza te "buke i besa". Da vidimo kako je ko krenuo u prilagođavanje. Sigurno je da se najvažniji procesi odvijaju u vladajućem establišmentu ali su nam oni ponajmanje dostupni iz prostog razloga što je njihova partijska disciplina, snažna po navici iz komunističkih vremena ali i ojačana paranoidnim strahom da se ne izgubi vlast, dovoljna da ih okupi i zbije oko vođe. Kampanja, vođena preko TV Bastilje prvih dana posle Miloševićeve izjave "Politici", bila je, mimo jasnog saopštavanja "ćutljivoj većini" Srbije ono šta treba da misli, namenjena pre svega establišmentu. Establišment je, u okviru naše omiljene akcije "Izjasni se druže!", bio primoran da se izjašnjava pojedinačno i tako ne samo da narodu saopštava šta treba da misli, nego i da se tako, lično i personalno, svrstava uz Miloševićevu politiku. Uostalom taj establišment je odavno naučio da, čak iako ima sopstveno mišljenje ne mora baš uvek, čak najčešće, da se slaže sa sopstvenim mišljenjem. Opasnosti stoga za Miloševića ne mogu doći iz samog establišmenta nego iz infrastrukture koja je podloga za establišment, a koja je ogrezla u ovom ratu i, prirodno, oseća strah da može biti žrtvovana novoj politici i lako overiti vizu za Hag. Povrh svega pojavila se u raznim službama, a pre svega u policiji i vojsci, struktura koju krugovi unutar samog establišmenta naziva "ratnicima" jer su se, prirodno, dok je rat trajao, kadrovska rešenja tražila i nalazila unutar onih za koje se pretpostavljalo da su sposobni da rat vode. Ova struktura otpora je amorfna i nema neki jasno definisan centar moći ali to ne znači da, ako se kriza ne razreši, taj centar neće i da se pojavi. Milošević lek za ovo traži i pronalazi u stalnom mešanju kadrovskih karata čime, poput energične domaćice koja mesi kolače, razbija u testu gromuljice brašna ili masnoće ravnomerno ih raspoređujući po masi za pečenje. Savezna vlada je već rekonstruisana i to ne samo na ministarskom nivou nego i na nivou infrastrukture koju čine razne savezne uprave. Armija je pacifikovana malim platama i beskonačnim smenjivanjima generala. žistka kreće i ka gornjim slojevima. Govori se, tako, da će sledeće nedelje socijalisti zameniti čak sedam saveznih poslanika među kojima je i čuveni Brana Crnčević. No ovo su procesi koji se odvijaju pod velom velike diskrecije i tu možemo samo da zagrebemo po površini, da štogod načujemo ili zaključimo. Znatno lakši za izučavanje su procesi koji se odvijaju u opoziciji gde su "buka i bes" najveći, i gde je uznemirenje neizvesnom budućnošću najdublje. Na najvećem udaru su se našle dve najveće opozicione stranke, obe sa jasno profilisanom politikom prema ratu u Bosni. To su, naravno, SPO i SRS. Radikalima je jasno da je "đavo odneo šalu" jer ono što su tokom protekle godine nazivali "Miloševićevom veleizdajom" sada dobija obrise jasno definisane politike koja im saopštava da su njihovi dani odbrojani i da za njih nema više mesta na srpskom političkom brodu. Dok su u vreme Miloševićeve relativno neodlučne politike kako i kuda da krene, posle razvoda sa njima, još i mogli da računaju da mogu da drže radikalno nacionalističko krilo sada im je jasno da je presuda smrtna jer nova politika može da, u najboljem slučaju, istrpi nacionalističku opciju poput Koštuničine kao najekstremniju. Svako ekstremniji mora biti likvidiran. Otuda kod Šešelja toliko nervoznih pokušaja da se, sada i odmah, organizuje kakav otpor Miloševiću. Naravno, on time tone sve dublje zapetljavajući se u vašarsko-psovačku retoriku i sudske procese za koje javnost polako gubi interesovanje i spremnost da ga uzme u zaštitu. žini se, dakle da su radikali na odlasku. SPO se našao u sličnom "nebranom grožđu" ali sa sasvim druge strane barikade. Nije, kako mnogi pomišljaju, pravi problem SPO-a u tome što je Milošević ukrao njegovu antiratnu i mirotvornu politiku i retoriku. U normalnim uslovima, SPO bi bio više nego zadovoljan što je "došla maca na vratanca" i što je njegov arhineprijatelj sada prisiljen da ne samo prizna da je SPO vodio doslednu politiku godinama nego i da od njega traži podršku i saradnju. Problem je, međutim, što je višegodišnja opoziciona propaganda koja je od Miloševića stvorila personifikaciju zla, a čija je perjanica bio baš SPO, ciljala u pravcu ličnosti a ne politike. Sada, kao da je slika zaokružena i kao da više nije Miloševićeva politika nego on lično na tapetu tako da se u strasnim opozicionim glavama, a takvih je među SPO- ovim biračima najviše, javlja spontani refleks po kome je otpor Miloševiću primaran ma šta on radio. Ovo, naravno, stranku i njene birače drži u jednom shizofrenom i, što je još osetljivije, inertnom stanju za koje je potrebno mnogo vremena i trauma da bi se izmenilo. I SPO-u je, u tom pogledu, kao i samom Miloševiću potrebno vreme da se prilagodi na nove uslove političkog života. Ostaje, naravno, da se sačeka i vidi sa kakvim posledicama. Preostale dve opozicione stranke od značaja, DS i DSS u politički su lagodnijoj situaciji ali to ne znači da se u hodu vremena ne mogu naći u znatno složenijoj i čak težoj situaciji nego SPO. I jedni i drugi su, DS od kada je Đinđić preuzeo kormilo a DSS od kada je napustio DEPOS, krenuli u zaokret ka tvrdoj nacionalnoj politici. Kod Đinđića je sve to, naravno, bilo za nijansu opreznije i on je zadržao neku vrstu ekvidistance prema Palama i Beogradu. Kada je išao na Pale on se predstavljao kao posrednik i nije poput Koštunice otvarao procese saradnje sa SDS-om na istim programskim osnovama. žuvena je njegova rečenica koja glasi: "Sada je vreme da se energično kaže: "Ni da ni ne!"" Tako gledano, a za unutrašnju upotrebu, DS nije ugrožen osim ako se nedovoljna podrška Miloševiću u zemlji u kojoj učestvuje i DS ne pokaže kao signal Zapadu a pre svega Amerikancima da mogu da ga pritegnu žešće i otmu mu veće ustupke oklevajući sa ublažavanjem sankcija. Tada, naravno, medijska sekira režima može da krene i ka njemu a onda valja da bere kožu na šiljak. Koštunica je, pak, u znatno osetljivijoj situaciji već na početku. Kako je Šešelj u odlasku on se polako pomalja kao lider nacionalnog bloka i samim tim glavni neprijatelj Miloševića. njegova najava formiranja tog nacionalnog bloka podržana apelom grupe intelektualaca i javnih radnika bila je prilično neoprezno signaliziranje svoje pozicije. Jer, nije jasno da li mu takvo eksponiranje osobito koristi a može mnogo da mu naškodi pogotovu što se jasno ne vidi kako on može sem pomoću pojedinaca poput Leona Kojena ili malih stranaka poput NRS i SLS da ojača svoju grupaciju. Naime, osim "korektne saradnje" što mu je Đinđić obećao on od DS ne može da računa na više jer će se Đinđić svakako čuvati da ne upadne u neku koaliciju koja bi ga u očima režima markirala ko tvrdog nacionalistu a u očima sopstvenih birača kao previše radikalnog. Sa druge strane, Koštunica ne sme da se vezuje za Šešelja bilo da ga gleda kao politički leš bilo da ga gleda kao bivšeg Miloševićevog kolaboranta koji bi njega samog kompromitovao u očima antikomunističkih srpskih nacionalista na koje računa. Ispada, tako nekako, da će sve stranke morati da ostanu manje-više ukopane na pozicijama na kojima su i da će vrlo oprezno, nogu zezanih za mesto koje su zauzele, rukama mlatarati okolo ne bili našle potporu. Prva koja uspe da oslobodi i noge, neka nam se javi. Podržaćemo je iz čiste solidarnosti ka onima koji su vitalni i borbeni.
srbija.191 dejanr,
I tako, uhapsiše Šešelja...
srbija.192 stigor, -> #191, dejanr
> I tako, uhapsiše Šešelja... ... a "vučko" se sprema za odlazak u Vašington ... Uvode se bedzevi na plavim uniformama ... :) Biće to još jedno zanimljivo godišnje doba ... :)
srbija.193 vitez.koja, -> #191, dejanr
#=> I tako, uhapsiše Šešelja... Nije bilo tek tako, pominje se neka neverovatna količina pandura (desetine patrolnih kola) koja je učestvovala u hapšenju. bTW. prolazio sam juče (četvrtak) oko dva popodne centrom... kvadrat Andrićev venac - Beograđanka - ulica Narodnog fronta, odnosno bliža okolina skupštine, bio je prepun pandura. Htedoh da pitam nekog kakva je to zabava u toku, ali ispred samih skupštinskih vrata naletim na dva takva džibera, u očajno šarenim odelima, da me je prošla volja. Kakva slika su bila ta dvojca ;) Mislim da bi ih u nekoj ciganmali svakako proglasili za elegantnu gospodu. Poseban modni detalj jednom od njih bila je čačkalica u zubima . Stajali su naslonjeni na zid pored samih skupštinskih vrata, i pošto ih milicija nije terala bilo je očigledno da i oni tu imaju neka posla... strašno ;)) Ko zna, možda su to Bidžine gorile ? ;)
srbija.194 milan,
(Emitovana 1. oktobra 1994. godine) Srbotopija 73. Dobar dan poštovani slušaoci, danas je subota 1. oktobar 1994., a ovo je "Srbotopija", i govori vam Milan Božić. Ove sedmice se desilo ono što su svi dugo očekivali - uhapšen je Šešelj. Svojevremeno sam, pre jedno pola godine, ili u ovoj emisiji ili u nekoj izjavi "Politici" - ne sećam se više tačno, a mrzi me da preturam po dokumentaciji - reagovao na neku neurotičnu Šešeljevu izjavu protiv SPO-a. Tada sam parafrazirao Hegela i rekao da Vojvoda tako govori upravo zato što "na svom pragu već čuje topot nogu onih koji će ga odneti". Juče su me, zato, novinari po srpskoj skupštini, podsećali na tu izjavu. Jedni su hvalili moju dalekovidu anticipaciju a drugi, ciničniji, hvalili moju obaveštenost. Kada, danas i ovde, razmišljam o ovom hapšenju, jedino što mi pada na pamet je da sam tada predvideo neizbežno, a da smo ove sedmice prisustvovali tome neizbežnom, ne toliko politički koliko sociološki neizbežnom. Jer, u proleće 1991., kada se nacionalno-populistička opcija, negde početkom te godine, u obličju Srpskog pokreta obnove, počela pomaljati kao ozbiljna i opasna, režim se našao u verovatno najvećoj krizi od Miloševićevog zaposedanja vlasti 1987. do danas. Povrh svega, 9. marta 1991. ona je dodatno dobila na snazi skandalozno lošim - sa policijsko-logističke strane gledano - i zapanjujuće srećnim i uspešnim - sa opozicione strane gledano - raspletom događaja oko demonstracija. Niz simptoma te krize je bio veoma uočljiv. Tada i samo tada, su smenjena dvojica od možda pet-šest ključnih ljudi establišmenta - najsposobniji direktor televizije Mitević i najsposobniji policajac Bogdanović. Milošević je, poput nemačkog cara pošao u svoju Kanosu - otišao je na Univerzitet u Beogradu - i tamo od studenata predvođenih Draganom Đilasom pretrpeo najsurovije političko ribanje prema kome i najžešći napadi američke žute štampe i televizije liče na dečija blebetanja. žak je, što je meni lično, kao čoveku koji veruje onima koji imaju političku intuiciju, više nego "krunski argument", i sam čivorad-čika Minović, direktor "Politike" i paradigma "Fušea srpskog novinarstva", pomislio da Milošević pada i krenuo da uspostavlja kontakte sa opozicijom. Istovremeno, tada još cela, Jugoslavija je ulazila u definitivnu metastazu. Vođstvo Srbije je pred sobom imalo dva puta - "gorbačovsko- jeljcinovski", odnosno pristajanje na osamostaljivanje republika u samostalne države u kojima bi ostao veliki broj - skoro 2.5 miliona - Srba i kasnija borba za njihova prava i za zadržavanje tih državica u nekoj vrsti Zajednice nezavisnih država, ili rat za nasleđe i pokušaj da se od "odlazećih republika" otcepi što veće parče i srpskog naroda i teritorije. Oba izbora su, naravno, imala neizvesne implikacije i verovatno je da izbor ratnog puta nije mogao biti obavljen racionalnim odlučivanje. Baš zato je sva prilika da je upravo "beogradsko proleće" režim nagnalo na izbor kojim je krenuo. Unutrašnja slabost koju je tada osećao naterala ga je da krene u beskompromisni sukob van granica republike kako bi neutralizovao unutrašnje probleme. Baš tog marta je naloženo SDS u RH da se povuče iz pregovora koje je Degoricija otvorio o srpskim pravima u Hrvatskoj i da iz svojih redova ukloni umerene i sklone pristajanju na srpsku autonomašku opciju. Ukratko, kada se pogleda taj period, primećuje se da je to, simultano, bio najveći trenutak i krize u Jugoslaviji i krize moći poretka u Srbiji. Nauk koji je Milošević tada izvukao iz prolećnih događaja 1991. bio je jednostavan i, izgleda, ispravan. On je, najverovatnije, zaključio da mu je opozicija otela iz ruku nacionalnu energiju naroda kojom je manipulisao prethodnih pet godina. Još preciznije, nacionalistički đogat koga je on sam prvi pažljivo vodio o povocu oteo mu se iz ruku i otišao nekim novim gazdama čiji su konjušari počeli da ga vezuju tamo gde te nove gazde kažu. Možda i predosećajući predstojeći rat i nacionalne strasti, neuporedivo žešće nego one izazivane u prethodnih pola decenije, Milošević je odlučio da mu se 9. mart nikada više ne ponovi i da, patetičnim nacional-patriotskim rečnikom, tada jako modernim, rečeno, "uzme svoju sudbinu u svoje ruke". "Ako ne umemo da radimo ono bar umemo da se tučemo!" rekao je na poluzatvorenom sastanku sa predsednicima srbijanskih opština i najavio svoju novu politiku za predstojeći period. Nova politika se, ne vredi da se lažemo i prenemažemo, pokazala izuzetno efikasnom. Nova politika je, međutim, tražila i nove izvršioce. Jedan od važnih segmenata, "uzimanja svoje sudbine u svoje ruke" je bilo i ponovno ovladavanje nacionalističkom energijom masa koju je Vuk preuzeo i, podržan od većeg dela opozicije, počeo da preusmerava u građansko-demokratskom smeru, u smeru koji je opasno pretio da ugrozi poredak u zemlji i izazove političke tektonske poremećaje. Istovremeno, Milošević je dobro razumeo da ni zbog odnosa u tada još celoj zemlji, ni zbog međunarodne pozicije ali ni zbog unutrašnjih napetosti u Srbiji, gde je partizansko-komunistički lobi izuzetno snažan, on sam, kao ni njegova stranka ne smeju biti kao u periodu od 1987. do 1989. godine nosioci novog nacionalističkog pokreta. On se, dakle, morao postaviti u centar, a taj novi pokret desno od njega, zvanično van njegove stranke ali pod njegovom kontrolom. So close and, yet, so far, što rekla neka od američkih popularnih pesama. Kandidata za ovu operaciju je bilo u hrpama. Srbijanska opozicija se, od svojih početaka, krajem 1989. formirala oko tri glavna toka - tradicionalističkog, oličenog u Narodnoj radikalnoj stranci, disidentskog, oličenog u Demokratskoj stranci i populističkog oličenog u nizu političkih stranaka i pokreta koji su se spajali i razdvajali vođeni temperamentopm svojih osnivača svih svojevremeno okupljenih oko čuvenog društva "Sava" iz Pazove i udruženja "Solidarnost" koji su krajem prošle decenije zdušno podržavali Miloševićevu "antibirokratsku revoluciju" da bi se kasnije odvojili od nje kao nedovoljno "nacionalne". Prvi tok je efikasno zatrt nesposobnošću rukovodstva Narodne radikalne stranke, veštim političko-policijskim akcijama ljudi ubačenih u tu stranku ali i naprosto slabim odzivom u srpskoj javnosti koja nije bila osobito dirnuta evociranjem uspomena na slavne dane srpske parlamantane demokratije. Demokratska stranka je prošla nešto bolje ali je njen rast, prirodno, bio ograničen uskim diskursom u kome se kretala srbijanska disidentura. Populističke stranke su, međutim, doživele veliki uspeh jer su kretale u istom političko-marketinškom ključu kao i Miloševićeva antibirokratska revolucija, razlikujući se među sobom samo u meri "duvanja u srpske trube". Tako posmatrano prelazak, tokom 1991., Srpskog pokreta obnove u građansko-demokratski ključ bio je zapravo disidiranje od populizma. No, ovo disidiranje je, kao što smo videli, bilo po režim, veoma opasno disidiranje jer je zaraznu privlačnost evropskih demokratskih ideja spojilo sa populističkom tehnikom političkog nastupanja i delovanja. I, tako, da bi se ovakav "Vuk disident", a sa njime i veći deo opozicije koji je počeo da ga prati, neutralisao valjalo je unutar tog istog nacionalno-populističkog ritualnog kruga pronaći protiv otrov. Neki kandidati, poput Mirka Jovića, Milana Paroškog ili Radomira Smiljanića su se već nametali ali su ili bili niskih intelektualno-političkih sposobnosti ili, pak, nesposobni da povedu veću organizaciju. I, tako je, izbor, skoro nužno, bio sveden na Šešelja. Da u javnosti ne vlada veliko uzbuđenje oko njegovog hapšenja i da on u međuvremenu nije postao paradigma jednog političkog zla čak u međunarodnim razmerama pa zato veoma poznat i primetan, njega bi, najverovatnije, najbolje i najpreciznije bilo opisati kao opskurnu ličnost. Hercegovački provincijalac, ogromne inteligencije i ambicija dolazi u Sarajevo i tokom studija postaje politički aktivan u komunističkoj partiji poput svih montanjara gladnih uspeha, novca i slave. Brzo doktorira, na doktrini narodne odbrane, i ulazi u nomenklaturu, blizak u Bosni i Hercegovini tada vladajućoj političkoj mafiji Pozderac-Dizdarević. U nomenklaturi biva kratko, stradajući u jednoj od mnogih, tada veoma popularnih čistki nacionalista i zaglavljuje na višegodišnju robiju. Intelektualno-disidentski Beograd, tada uzbuđen sudbinom srpskih nacionalista u "tamnom vilajetu", organizuje protestne večeri u Francuskoj 7, potpisuje peticije i šešelj biva pušten iz zatvora i seli se u Beograd. Pomoć i simpatije ovog kruga, pod strogom kontrolom Dobrice Ćosića, nisu dugo trajale i Šešelj, sada već formirani tvrdi nacionalista, gubi pažnju a sa time i mogućnosti za egzistenciju. Na početku Knez Mihailove kod "Ruskog cara" prekrštenog, glupo i ludo, u vremenima komunističkog ideološkog orgijanja u restoran "Zagreb", sam je prodavao je svoje knjige koje su bile uredno ali i mrzovoljno, zabranjivane od strane vlasti kao, naravno, nacionalističke i ekstremne, ali bezvredne i irelevantne. Godinu 1990. i Šešelj je osetio kao godinu nade. Srušen je berlinski zid i komunizam je počeo da se urušava, sam u sebe, po celoj Istočnoj Evropi. Osnovao je, početkom 1990., jednu fantomsku stranku, Srpski slobodarski pokret, koju je ubrzo raspustio da bi se, marta 1990., ujedinio u SPO sa svojim kumom Vukom Draškovićem, koji je pak, nekako istovremeno, bio ozbačen iz pazovačke SNO Mirka Jovića. Politička ljubav je trajala samo dva meseca i kumovi su se nepovratno razišli oko jednog naoko beznačajnog incidenta - prekida pozorišne predstave "Sveti Sava" Siniše Kovačevića, koju je zeničko pozorište igralo u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, a za koju su ekstremni nacionalisti držali da vređa "lik i delo" novopronađene stare srpske nacionalno- verske paradigme. Incident se, međutim, pokazao krucijalnim za dalja zbivanja oko kretanja SPO ka evropskim demokratskim uzorima jer je Šešelj odobravao ovaj incident koji su napravili mladi SPO-ovci a Vuk, braneći autonomiju umetnosti, osporavao. Tako je nekako na rascepu sa Šešeljem ispalo da je Vuk i krenuo u Evropu, a Šešelj na Romaniju. Rascep se vremenski podudario sa prvim opozicionim mitingom 13. juna 1990. i sećam se da smo tada, birajući između dva sukobljena krila SPO, Vukovog i Šešeljevog, na sastancima Izvršnog odbora DS, u stanu advokata Ninkovića koji se, kao nekom greškom komunista nalazio kao jedini nenacionalizovan deo imovime porodice Ninković, u hotelu "Astorija" i koji je bio neka vrsta ideološkog centra opozicije, odabrali da sarađujemo sa Vukom kao bližim evropskim načelima demokratije. Vuk je, tako, tim prvim mitingom krenuo u opozicionu slavu, a Šešelj u skoro jednogodišnji zaborav. Prvo je osnovao Srpski četnički pokret koji je vlast zabranila, opet mrzovoljno, kao kroz zube procedivši "što je mnogo mnogo je". Krajem 1990., na predsedničkim izborima, osvojio je, svojom totalitarnom retorikom u jednosatnoj TV emisiji koju su imali svi predsednički kandidati, preko sto hiljada glasova i time skrenuo pažnju na sebe. Kada je početkom 1991., sa grupom pobunjenih odbora NRS koju je predvodio Toma Nikolić, osnovao SRS bio je već pravi kolaboracionista i imao punu podršku vlasti. U leto te godine, na vanrednim izborima za poslaničko mesto preminulog Miodraga Bulatovića, ulazi po prvi put u parlament. Kako se rat razvijao Šešeljeva retorika je davala sve bolje rezultate dok je druga kolaboracionistička stranka Mirka Jovića, SNO, padala sve više. Time je Šešelj definitivno preuzeo ulogu glavnog kolaboranta. U proleće 1990. kada je žabljačka Jugoslavija proglašena, Šešelj, na čelu svoje brojne bulumente koja je osvojila četrdesetak poslanika, na izborima koje je opozicija bojkotovala, ulazi u parlament. Isto ponavlja i krajem godine na izborima na koje je opozicija pristala. Nikada nećemo saznati - osim ako u miru zatvorske ćelije ili doma na Bežaniji ako se na vreme povuče iz politike i sačuva živu glavu te napiše memoare - da li je Šešelj bio ubačen od početka i imao i stvarne dogovore i obaveze prema vlastima pre nego što je krenuo u osnivanje SRS ili je, naprosto, koristeći ratnu atmosferu i potrebu vlasti za nacionalističkom kvaziopozicijom koja će neutralisati demokratsku opoziciju kao za i ratnim saveznikom koji će obavljati prljave poslove u ratu u Bosni, sticao glasove i poziciju na političkoj sceni. Lično, pre verujem u ovo drugo. Vlasti su se ponašale po trivijalnoj logici političkog interesa i minimuma upotrebe političke energije. Sigurno je, naravno, da su među radikalima imali mnogo svojih ubačenih ljudi koji je trebalo da kontrolišu stranku u najvećoj mogućoj meri. To, uostalom, nije bilo ni teško učiniti jer je Šešeljev rast bio tako brz da on naprosto nije imao dovoljno ljudi da popuni sva silna poslanička, odbornička i ko zna kakva još mesta koja su mu sledovala u podeli vlasti. Simbioza je bila tako jaka da su u jednom trenutku, posle izbora u decembru 1992. SPS i SRS ostavljale čak utisak jedne stranke sa dva krila, jednim malo mekšim i drugim, malo tvrđim namenjenim za disciplinovanje neposlušne opozicije i raznih drugih, naklonjenih preteranim slobodama. Setite se pištolja podignutog na studente, učiteljice. Setite se zarđalih kašika i, mada u vazduh, ali ipak, ispaljenih metaka na taksiste. Nikada mi neće nestati iz sećanja rečenica jednog taksiste - socijaliste po ubeđenju - koji me je, negde početkom 1993., prepoznao i zapodeo tipičnu srpsku političku svađu. Kada sam izlazio iz taksija, rekao mi je: "Dok je nama Šešelja nema vama vrdanja!" Slava je, međutim, trajala kratko. Već u proleće 1993., posle pristajanja na Vens-Ovenov plan, kao, uostalom i pristajanja na bilo koji drugi mirovni plan Miloševićevog režima, brak između radikala i socijalista je razveden. žini se da je tom prilikom Šešelj pokazao da nije običan kolaboracionista i da je brak sa socijalistima shvatio samo kao priliku da ojača u realizaciji svoje neutoljive "volje za moć". Dalje je želeo da nastavi sam. I, tu se, po svom već poznatom daru za lošu političku procenu, ponovo preračunao. Kao što je pogrešio u oceni trajnosti svoje kolaboracije sa Miloševićem, u oceni Panića i Ćosića koje je podržavao, tako se prevario i u odlučnosti vlasti da se sa njime razračuna. Kao da je isuviše ozbiljno shvatio pomodnu priču o novorođenoj parlamentarnoj demokratiji i kao da je pomislio da on, kao napuštena politička opcija, ipak može da preživi. Kada je, pak, video da je vlast krenula da se razračuna sa njime na stari, kampanjski, agit-propovski način, mešavinom medijskog rata i policijskih akcija, izgubio je nerve i naivno pomislio da opstrukcijom parlamentarnog sistema, u kome je jedino i ostao pošto je iz svih drugih segmenata političkog života izbačen, može da podrije poredak. Naravno, osim što je stalnim incidentima nervirao sve ostale poslanike po skupštinama, nije postigao ništa jer je za funkcionisanje vlasti parlamentarni sistem u ovoj zemlji ionako ireleventan. Sa zaoštravanjem mirovne kampanje od sredine leta Šešeljeva nervoza je rasla ali je rasla i nervoza vlasti da se što pre ratosiljaju Frankenštajna koga su same stvorile. Šešelj kao da im je namerno, vođen nekim samoubilačkim instinktom išao u susret. Iako je uporno, iz suđenja u suđenje, čak namerno odbijajući da se pozove na poslanički imunitet, tvrdio da će na tim procesima dokazati da je "Milošević najveći kviminalac u zemlji" i da će suđenja njemu biti početak kraja režima, bilo je jasno da od toga nema ništa i da se blazirana politička čaršija neće mnogo uzbuđivati nad njegovom sudbinom. Sadašnje hapšenje, koje možda najavljuje i ozbiljnije procese, je urađeno "na sitno" i bahato u stilu režima. Imunitet mu je skinut, ako je uopšte skinut, na tajnom sastanku a Odbor za mandatsko-imunitetska pitanja je navodno bio vlastan da to učini jer Skupština upravo zbog Šešeljeve opstrukcije nije počela redovno zasedanje. U zatvor, na 30 dana, ga je oteralo psovanje i pljuvanje Radomana Božovića istog onog ko mu je pre godinu dana sa uživanjem davao reč da maltretira Ćosića, Panića i opozicione poslanike. Sic transit gloria mundi. Oko, do juče šefa druge po veličini stranke, se, tako, podigla samo pravna prašina i ukazala prilika pravnim ekspertima da se spore međusobno i gade vlasti zbog nepostojanja pravne države. Politički niko nema ništa da kaže. Šešelj je politički mrtav, a samo od njegovog zdravog razuma zavisi da li će završiti u zatvoru ili će ipak imati priliku da ponovo na početku Knez Mihailove prodaje svoje knjige. Ista disidentska tevabija koja ga je branila pre deset godina u Udruženju književnika sada se sastaje na protestnim večerima u - O ironije! - bivšem opštinskom komitetu Stari grad koji je sada postao sedište opštinskih odbora opozicionih stranaka, među njima i Srpske radikalne. Ovoga puta Uprava Udruženja književnika Srbije je postala opreznija, nije dala prostorije. Posle svega će ostati nešto reči kojima će mudri humanisti i analitičari političkih prilika u zemlji prebacivati vlastima što su u jednom periodu naše političke istorije koristile ekstremni nacionalizam kao političko oružje. Ostalo će prekriti paprat i šaš.
srbija.195 peca,
Odnosno Seselja, cujem da su ga stavili u samicu, prvo je valjda bio sa zatvorenicima, ali ih je mnogo podbunjivao:)
srbija.196 supers, -> #195, peca
>> Odnosno Seselja, cujem da su ga stavili u >> samicu, prvo je valjda bio sa zatvorenicima, >> ali ih je mnogo podbunjivao:) Dobro je Seselj prosao. U ranijim zatvorima nije bio sam. Neki zatvorenici su ga po zaduzenju maltretirali. Tada je dobio ozbiljne komplekse koji se i dan-danas mogu uociti ako se pazljivo analiziraju njegovi javni nastupi.
srbija.197 severian, -> #195, peca
> Odnosno Seselja, cujem da su ga stavili u > samicu, prvo je valjda bio sa zatvorenicima, žujem da nisu dozvolili ni posetu? Samo nikako da se otmem utisku da Šešelj, na svoj uobičajeno perverzni način, profitira iz svega ovoga... Shake's on the road again?
srbija.198 peca, -> #197, severian
!!> Odnosno Seselja, cujem da su ga stavili u !!> samicu, prvo je valjda bio sa zatvorenicima, !! !! Cujem da nisu dozvolili ni posetu? Samo nikako da se !! otmem utisku da Seselj, na svoj uobicajeno perverzni nacin, !! profitira iz svega ovoga... Shake's on the road again? Mozda-ali meni se cini da Seki polako ide silaznom linijom. Njegovo je bilo u vreme kada se ratovalo i busalo u grudi junacke (a posle jele sampite kod Ruskoga Cara :) a kada treba prema svetu, on nema sanse! Kada ga se setim kako je grdio svu ostalu opoziciju, najvulgarnije sto moze, potezao pucu na studente i to, ne moze da mi ga je preterano zao, ali opet,mislim da treba da se ustane ne toliko u odbranu njega, koliko toga da policija radi sta hoce i ocito nezakonito hapsi poslanika koji je po imunitetom. Ostali poslanici bi morali tu zesce da reaguju nego sto rade, jer ako nista drugo moze to i njima da se desi jednom, sa manje ili vise razloga! A ono sto je Djindjic rekao da bi trebalo staviti Kradomana i Sekija u istu celiju pa nek se dogovore, to je dobro rekao:)) PECA Uzgred me bas zanima da li ce posle 30 dna da ga puste ili ce da mu odrape onih osam meseci ili ce da ga salju pravo u Hag pred sug;)
srbija.199 peca,
Sta li se ovo desava izmedju Slobe i Marica odnosno Knina, jeli i njima stavljamo blokadu ili je ukidamo?:)) Rece mi prijatelj da se prica u americi da su u izvestaju rekli da odavde curi u RSK, a odatle u RS, tako da ce morati Sloba nekako i to da stavi katanac ako hoce avionom u Moskvu:)
srbija.200 supers, -> #199, peca
>> Sta li se ovo desava izmedju Slobe i Marica >> odnosno Knina, jeli i njima stavljamo blokadu >> ili je ukidamo?:)) Blokada RS posredno pogadja upravo RSK. No, posto se ocekuje izvestaj posmatraca sa Drine na osnovu kojeg bi suspenzija sankcija trebala da stupi na snagu, za ocekivati je da ce vec za nekoliko dana, kada konacno svalimo "avionske" sankcije, poceti da curi roba prvenstveno u RSK, a preko nje i u RS. U Beogradu se vec utanacuje plan sa Krajisnicima o nacinu transporta nakon sto se sankcije suspenduju. Verovatno ce stvar funkcionisati na principu: posle svakog izvestaja granica postaje suplja, a kad se priblizi sto dana, onda opet malo vise discipline da bi i sledeci izvestaj bio pozitivan, pa onda opet salji itd.
srbija.201 dragisha, -> #196, supers
-> >> Odnosno Seselja, cujem da su ga stavili u -> >> samicu, prvo je valjda bio sa zatvorenicima, -> >> ali ih je mnogo podbunjivao:) -> -> Dobro je Seselj prosao. U ranijim zatvorima nije bio sam. -> Neki zatvorenici su ga po zaduzenju maltretirali. Tada je -> dobio ozbiljne komplekse koji se i dan-danas mogu uociti -> ako se pazljivo analiziraju njegovi javni nastupi. Moj rođak mu je bio vaspitač u Zenici, i ono što on priča je daleko od ovoga. Tvrd kao čelik, i vrlo cijenjen u zatvoru. -- [What do you mean "I'm fired," I thought slaves were sold.]
srbija.202 severian, -> #198, peca
> Uzgred me bas zanima da li ce posle 30 dna da ga > puste ili ce da mu odrape onih osam meseci ili ce > da ga salju pravo u Hag pred sug;) Koliko se ja razumem u pravo (a to, priznajem, nije previše ali za ovo je valjda dovoljno) presuda za 8 meseci uslovno još nije izvršna (najavljena je i žalba), tako da se ovih 30 dana ne može retroaktivno tretirati kao kršenje uslovne slobode. Ima li neki pravnik ovde?