srbija.305djcorto,
-> #273, fancy>> time, i zato nikad nisam ni insistirao na tome da svi od
>> Vardara pa do Triglava i nazad moraju da govore srpski /
>> hrvatski...
Agreed ....
srbija.306djcorto,
-> #276, superhik>> 'romansirani' log
>> iz chat-a! (lavirint)????
Cemu ? Na tapetu su bili Gremlin i Fancy .... BTW, Chedo, sta bi s
jutarnjim programom, tj kako se zvase reporterka ? ;) NHF :)
srbija.307djcorto,
-> #277, fancy>> Nisi samo precizirao jel' u Madarskoj ili u Kanadi..?
Neverovatno, ali i u Madjarskoj pricaju engleski .... po prodavnicama,
jakako ;)
srbija.308djcorto,
-> #287, drndi>> Ako neko odbija da govori sluzbeni jezik zemlje u kojoj
>> zivi onda ni ne treba da zivi u istoj. A kako ce da se
>> sporazumevaju izmedju sebe njihova stvar, sve dok to direktno
>> ne ugrozava ostatak populacije - kao sto je ovde bio slucaj.
Cek, ovde postoji sluzbeni jezik ? Naravno da ce medju sobom da
razgovaraju na jeziku koji im najvise odgovara ...
srbija.309fancy,
-> #295, drndiŮŢ> Ajde daj neki primer etnicki cistog mesta (srpskog) u Madjarskoj!
Iskreno, veze nemam, ali onomad beše na TV-u, bili i naši popovi tamo,
osvećivali im crkve i sve tako u tom stilu... Ima toga, mada ne toliko
koliko mađarskih mesta ima po Vojvodini. Dobro de, ne baš etnički čista
(nesrećan mi izraz...) ali sa većinskim "manjinskim" stanovništvom.
srbija.310fancy,
-> #296, drndiŮŢ> Pa koliko se secam, kao ugrozavanje sam shvatio da covek nije moga da
ŮŢ> kupi namirnice u Novom Sadu zato sto prodavac nije znao srpski. Tebi
Mislim da je to suviše naduvan primer, i zaista bi me zanimalo da saznam
gde se to u Novom Sadu _tačno_ nalazi, i šta bi ljudi sa lica mesta
(dakle, Novosađani) mogli da kažu o tome. Dosta sam bio po Vojvodini i
po Novom Sadu, ali mi se nikad nije ništa slično dogodilo... Svi Mađari
koje sam sreo (a sreo sam ih i srećem ih kol'ko hoćeš) su regularno
govorili srpski... sa akcentom više-manje, ali ipak.
ŮŢ> I kad si navalio, objasni sta mislis pod pojmom dvojezicnosti?
Nešto što je postojalo u Istri, svojevremeno u SFRJ, sada u RH, u
mestima u kojima ima dosta Italijana. Tako nešto postoji i u Vojvodini,
i koliko znam, u zvaničnoj su upotrebi oba jezika (koja god dva da su u
pitanju), čak i u službene svrhe (suđenja, itd...)
*
A propos službene upotrebe... Zar je prodavanje hleba "službena
upotreba" o kojoj se toliko priča..? To bih pre nazvao glupim smislom
za ekonomiju prodavca koji je (ako je!) odbio da komunicira na srpskom
usred Srbije..;) hmm... dobro de, Vojvodine..:)
srbija.311fancy,
-> #300, superhikŮŢ> =:> Pretpostavljam da se i od Srba koji žive i rade u nekoj,
ŮŢ> =:> recimo, bolnici u Mađarskoj u, recimo, etnički čistom ;)
ŮŢ> =:> srpskom mestu, očekuje da pričaju na Mađarskom..?
ŮŢ>
ŮŢ> DA!
ŮŢ> Zato što žive u Mađarskoj!
E, izvoli pa reci tu glupost njima.
srbija.312fancy,
-> #297, drndiŮŢ>>> ŮŢ> I Republike Srpske Krajine. :)
ŮŢ>>> Kako rece, ovo zadnje..? Gde to bese..??
ŮŢ> Ako cemo tako onda se treba upitati i gde je ta SRJ? I koje su tacne
ŮŢ> granice? Nesto sam cuo, ali......
Koja SRJ..?
srbija.313fancy,
-> #306, djcortoŮŢ>>> iz chat-a! (lavirint)????
ŮŢ> Cemu ? Na tapetu su bili Gremlin i Fancy .... BTW, Chedo, sta bi s
ŮŢ> jutarnjim programom, tj kako se zvase reporterka ? ;) NHF :)
Zvala se Marija, zove se još uvek tako... valjda.
A, ujutro nikog nije bilo, tek toliko da se zna..;)
srbija.314squsovac,
-> #287, drndi> Nemam ja nista protiv toga da u Srbiji zive Madjari niti da koriste svoj
> maternji jezik, ali ak(kao sto je na pocetku diskusije bio slucaj) ne
> koriste sluzbeni jezik (u ovom slucaju srpski) na javnom mestu - npr.
> radnici u javnim preduzecima, onda to nije u redu.
Jugoslavija je, potpisnica mnogih deklaracija od ojih
izdvajam onu UN i pogotovo kasnije KEBS-a o pravima nacionalnih
manjina. Problematika prava nacionalnih manina izuzetno je obimna,
ali valja izdvojiti:
1. Garantovanje nacionalnim manjinama upotrebu sopstvenog jezika,
2. ŠKOLOVANJE na maternjem jeziku,
3. postojanje nacionalnih kulturnih ustanova itd.
Dakle, nije reč o upotrebi jezika u "privatnim
razgovorima" već je reč o daleko ozbiljnijim stvarima.
Vrhunskim domašajem u ostvarenju prava nacionalnih manjina
smatra se (to će ti reći gotovo svaka stranka nacionalne
manjine svugde u svetu, pa između ostalog i DZVM,na primer)
situacija koju su uspeli da postignu pripadnici nemačke
(austrijske) nac manjine u italijanskom delu Tirola. Oni tamo
en samo da se školuju na svom jeziku, i ne samo da svoj jezik
koriste u "javnim poslovima", već su i sva dokumenta, sve
tablem, svi napisi, pa čak i račni u trgovinama na dva jezika
- italijanskom i nemačkom. I nikome to ne smeta. Naprotiv. Ne
pada im na pamet da se svađaju oko gluposti, već zajedno deru
turiste u mestima poput Cortine d Ampezzo.
srbija.315squsovac,
-> #291, sjer>> Novi Sad je u Vojvodini, koja se nalazi izmedju
>> Srbije, Hrvatske, Madjarske i Rumunije.
> I Republike Srpske Krajine. :)
Sudeći po najnovijem nacrtu deklaracije UN (za koju
čak i Tanjug priznaje da će deklaracija ciji je nacrt usvojen
gotovo sigurno biti usvojena u Generalnoj skupstini UN)
reč je ne o tzv RSK već o "okupiranim delovima Hrvatske". Ko
voli ima u novinama od subote 22.10.94. tekst nacrta deklaracije.
U najkraćem: Nacrt deklaracije po prvi put UNPA zone
eksplicitno naziva "OKUPIRANIM PODRUCJIMA REPUBLIKE HRVATSKE".
Od SR J se trazi da:
1. "odmah prekine bilo kakvu vojnu logisticku podršku
samoproklamovanim vlastima u delovima Hrvatske pod srpskom
kontrolom"
2. "da se u potpunosti pridrzava svih rezolucija SB
UN"
3. da "striktno postuje teritorijalni integritet Hrvatske"
itd
U preambuli se osudjuje "osvajanje teritorija uz upotrebu
sile" i izražava se podrška teritorijalnom integritetu
Hrvatske u međunarodno priznatim granicama uz posebnu napomenu
da to važi i za zone pod zastitom UN.
Glede ranijih rasprava u kojima sam ja uporno tvrdio
da su Knin, Vukovar itd. ipak u Hrvatskoj, a da je "RSK" ipak
SAMOPROKLAMOVANA, i da joj nije dug vek, kada su me razni
Sezamovci ubedjivali da je tzv RSK ipak normalna drzava, voleo
bih da se sada uvazeni spantic, dragisha, djokab, severian,
rkorda, iboris, petrovics i ostali zagovornici teze "Krajina
jeste država" izjasne da li su revidirali stav, da li će ga
revidirati kada GS UN krajem decembra (kako je planirano) usvoji
pomenutu deklarciju ili nece revidirati stav nikada čak i kada
se što reče Đodan "hrvatski stijeg zaviori nad kninskom
tvrđavom".
srbija.316sjer,
-> #233, zqusovac>> A mi cemo biti Juzna Slavija. :)
>
> Juzna Slavonija
Južna Baranja ! ;)
srbija.317sjer,
-> #294, fancy> ŮŢ>> Novi Sad je u Vojvodini, koja se nalazi izmedju
> ŮŢ>> Srbije, Hrvatske, Madjarske i Rumunije.
>
> ŮŢ> I Republike Srpske Krajine. :)
>
> Kako reče, ovo zadnje..? Gde to beše..??
Zapadno! Z a p a d
srbija.318fancy,
-> #317, sjerŮŢ>> Kako reče, ovo zadnje..? Gde to beše..??
ŮŢ> Zapadno! Z a p a d
Pazi da vam ne ZAPADne..;)
(doduše, već vam zapalo..;)
srbija.319stigor,
-> #310, fancy> (dakle, Novosađani) mogli da kažu o tome. Dosta sam bio po
> Vojvodini i po Novom Sadu, ali mi se nikad nije ništa slično
> dogodilo... Svi Mađari koje sam sreo (a sreo sam ih i srećem
> ih kol'ko hoćeš) su regularno govorili srpski... sa akcentom
> više-manje, ali ipak.
Upravo tako, ovo potvrdjuje novosadjanin i manite se već jednom
presipanja šupljeg u prazno ... Zašto ne bi obradjivali Kosovo,
tamo je situacija diskutabilnija, ode zemlja leglano u
tudje ruke, za koju godinu, i to preko tapija ...
srbija.320severian,
-> #315, squsovac> bih da se sada uvazeni spantic, dragisha, djokab, severian,
***********
> rkorda, iboris, petrovics i ostali zagovornici teze "Krajina
> jeste država" izjasne da li su revidirali stav, da li će ga
Na stranu sad šta ja po pitanju Krajine inače mislim, ali voleo
bih da mi navedeš gde sam to tačno tvrdio da "Krajina jeste država" (broj
poruke moliću!). Kada bi se rukovodio manje utiscima i kvalifikacijama,
a pažljivije čitao ono što kritikuješ, video bi da sam samo tvrdio (a zbog
velikih izbegličkih problema u suprotnom) kako je za Krajinu "kiprizacija"
trenutno najbolje rešenje. Zato, ako plediraš da se tvoje reči zasnivaju
na činjenicama, izostavićeš me iz gornjeg skupa (inače uvaženih Sezamovaca).
ps: Ova replika je, možda, manje upućena tebi lično, a više maniru (ovde tako
prisutnom) da se onako neobavezno, na osnovu utisaka, prenebregavajući
činjenice, ljudi trpaju u razne grupe, društva, lobije... Kako ljubomorno
držim do svakog individualizma, ovo mi smeta i otuda i ove moje reči.
srbija.321djcorto,
-> #302, fifana>> ukoliko se ljubazno i civilizovano ponasas, trudi da se
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
>> sporazume sa tobom.
Ovaj argument je nedostajao u diskusiji ... Bravo Ljiljo :)
srbija.322djcorto,
-> #313, fancy>> A, ujutro nikog nije bilo, tek toliko da se zna..;)
Steta :)
srbija.323gari,
-> #266, superhik=-> =:> Jos samo da mi objasnis i zasto su Srbi na Kosovu morali da
=-> =:> uce Albanski... ;>
=->
=-> Ko ? Ja ?
=-> Pitaj garija! O:)
Pre nego sto me pita:
Kod nas u NS u nekim osnovnim skolama se uci madjarski jezik
od prvog razreda i to fakultativno, a u jednoj (Petefi Sandor)
je moguce (ne znam, neka kaze neko ko zna) da se uci obavezno,
a to znaci da uce i srbi koji idu u te skole (ako hoce).
Zbog toga nisam video nikoga ovde da se buni...
srbija.324gari,
-> #269, dcolak=-> Ne, ne, ne, moja greska. Nije bio Novi Sad vec neki grad kod one
=-> pescare :) Islo se tamo na ekskurziju ;)
=->
=-> Slicno je bilo i nekada davno u Sloveniji. Mi po srpski
(engleski)
=-> a oni bez prestanka pice slovenacki :) Ne znam u cemu je bio
=-> stos.. :)
Stos je u tome sto u Vojvodini ima jednonacionalnih sredina
u kojima deca koja zavrse SAMO osnovnu skolu NE ZNAJU drugi
jezik osim maternjeg. Ukoliko naidjes na takav slucaj, kod
nas je obicaj da budes kulturan (a ne primitivan i da psujes)
i da pokusas da pronadjes nekog ko zna i tvoj jezik...
Sta mislis kako je njima kada treba negde da otputuju?
Ne mogu ni kartu za voz da kupe u Novom Sadu ako im
neko ne pomogne...
srbija.325gtomic,
-> #302, fifana> te gluposti o Madjarima koji ne znaju/nece da znaju srpski su stvarno samo za
############
Ova dva pojma treba razdvojiti jer ima ih koji starno neznaju srpski (što
je tužno) i to po mestima u Potisju, a ima ih, mada neuporedivo manje, koji
neće (što je drsko i bezobrazno) da konverziraju na srpskom...
Ono za ljubazno i civilizovano ponašanje si u pravu.
srbija.326fancy,
-> #324, gariŮŢ> jezik osim maternjeg. Ukoliko naidjes na takav slucaj, kod
ŮŢ> nas je obicaj da budes kulturan (a ne primitivan i da psujes)
ŮŢ> i da pokusas da pronadjes nekog ko zna i tvoj jezik...
Ma Dammir je bio malo nervozan tih dana... Razbio je luster u sobi
mlatarajući glavom uz novu Metallicu..;)
srbija.327cnenad,
-> #319, stigorŁŁŁ presipanja šupljeg u prazno ... Zašto ne bi obradjivali Kosovo,
ŁŁŁ tamo je situacija diskutabilnija, ode zemlja leglano u
ŁŁŁ tudje ruke, za koju godinu, i to preko tapija ...
Problematična stvar, ali 'glavešine' se ne bave tim jer je krompir preterano
vruć i odmah ga ispuštaju iz ruke. Važno je da jedno te isto ponavljaju
- 'Kosovo je neotuđivi deo Srbije'
srbija.328stigor,
-> #327, cnenad> Problematična stvar, ali 'glavešine' se ne bave tim jer je
> krompir preterano vruć i odmah ga ispuštaju iz ruke. Važno je
Ma ne ispuštaju oni nešto drugo iz ruke ... ;)
> da jedno te isto ponavljaju - 'Kosovo je neotuđivi deo Srbije'
Veoma poznata rečenica, kojoj više ne veruju ni oni koji bi
trebali najviše da joj veruju (zbog toga sad i potpisuju
peticiju o prevari) ...
srbija.329dcolak,
-> #324, gari│ jezik osim maternjeg. Ukoliko naidjes na takav slucaj, kod
│ nas je obicaj da budes kulturan (a ne primitivan i da psujes)
│ i da pokusas da pronadjes nekog ko zna i tvoj jezik...
Pa to nisu bila deca. A i bio sam kulturan, rekoh doviđenja i zapalih
van. Šta sam motao po glavi to nikad neće saznati...
Ma sve je to ok, al' kako on mene razume? :)
Sledge DAMMIR!
srbija.330dcolak,
-> #326, fancy│ Ma Dammir je bio malo nervozan tih dana... Razbio je luster u sobi
│ mlatarajući glavom uz novu Metallicu..;)
žizs Krajst! :) Ali, kako...? :) Moraću da čekiram prozore na voajere.
:))
Sledge DAMMIR!
srbija.331squsovac,
-> #320, severian> Na stranu sad šta ja po pitanju Krajine inače mislim, ali voleo
> bih da mi navedeš gde sam to tačno tvrdio da "Krajina jeste država" (broj
> poruke moliću!).
Možda bi ipak bilo bolje da TI još jednom pročitaš ono što si napisao:
> Pa, postoji i opcija 'kiprizacije' Krajine. Dakle, zadržavanja
> status quo-a (od sveta nepriznata država, ali bez hrvatske vlasti na
> terenu). Da li je to dobro ili ne, ne ulazim u diskusiju. Jednostavno,
> treće mogućnosti IMA...
> (severian, FORUM.12, poruka 3.1297)
Dakle, napisao si: "zadržavanje status-quo-a od sveta nepriznata država"
- znači, barem kako ja tumačim ovu rečenicu:
Zadržava se sadašnje stanje da Krajina ostaje
nepriznata država. Iz ovoga zaključujem da je po tebi ona sada
država. Naravno, postoji mogućnost da si se loše izrazio, ali
to onda nije moja greška.
srbija.332zqusovac,
-> #315, squsovac> pomenutu deklarciju ili nece revidirati stav nikada cak i kada
> se sto rece Dodan "hrvatski stijeg zaviori nad kninskom
> tvrdavom".
Pobrkao si, Djodan je to rekao za Romaniju.
poz,
zq
srbija.333squsovac,
-> #332, zqusovac>> pomenutu deklarciju ili nece revidirati stav nikada cak i kada
>> se sto rece Dodan "hrvatski stijeg zaviori nad kninskom
>> tvrdavom".
> Pobrkao si, Djodan je to rekao za Romaniju.
I za Knin na preizbornom mitingu u Dubrovniku. Ja
vid'o na HTV-u.
srbija.334fancy,
-> #322, djcortoŮŢ>>> A, ujutro nikog nije bilo, tek toliko da se zna..;)
ŮŢ> Steta :)
Video si je..? Je li čemu..?
srbija.335fancy,
-> #330, dcolakŮŢ> žizs Krajst! :) Ali, kako...? :)
big brother is watching you. .\ /.
srbija.336severian,
-> #331, squsovac>> Pa, postoji i opcija 'kiprizacije' Krajine. Dakle, zadržavanja
>> status quo-a (od sveta nepriznata država, ali bez hrvatske
>> vlasti na terenu). Da li je to dobro ili ne, ne ulazim u
>> diskusiju. Jednostavno, treće mogućnosti IMA...
>> (severian, FORUM.12, poruka 3.1297)
> Zadržava se sadašnje stanje da Krajina ostaje
> nepriznata država. Iz ovoga zaključujem da je po tebi ona sada
> država. Naravno, postoji mogućnost da si se loše izrazio, ali
> to onda nije moja greška.
Iz "od sveta nepriznata država", u kontekstu rasprave u kojoj je
3.1297 bila replika (TREĆA mogućnost! Naime, dejanr je tvrdio da
će Krajina ili biti deo Hrvatske ili neće, dakle da će biti država) jasno
sledi samo da je Krajina entitet koji nije priznat kao država. žak i van tog
konteksta (a bio je, ponavljam: ni RH, ni država - status quo!) zaključak
je na klimavim nogama. No, nema veze. Samo sam izrazio želju da izostanem
iz ekipe "Sve zvezde Krajine", ti ostaješ pri svom stavu, meni isti i dalje
smeta... Idemo dalje (Vjazma je pala:))))...
srbija.337ndragan,
-> #227, superhik/ Kada god odem tamo svi pričaju na madjarkom! ;((((
Jel' Beker Bela još uvek vlasnik "Domina"?
To je najbolje mesto da stekneš gornji utisak :)
srbija.338ndragan,
-> #256, drndi/ Ako je neko Madjar neka zivi u Madjarskoj, a ako zivi u Srbiji neka
/ govori srpski.
...da ga ceo svet razume?
srbija.339ndragan,
-> #246, gari/ To ti je tako svugde u DEMOKRATSKOM svetu.
A i zato što u Mađarskoj postoje dvojezične table, kako za mesta sa
mešovitim stanovništvom, tako i na putokazima prema našim gradovima. I
to ne samo onako kako se piše na našem, nego baš onako kako ga mi
zovemo. Naprimer, granični prelaz kod Bačkog Brega se zove Hercegszánto,
a ispod piše /Santovo/. Isto na putokazu piše Zombor, pa ispod /Sombor/,
Szabadka /Subotica/.
Ovo ide na račun onog "!#%#&/( iz republičke skupštine koji je onomad
počeo da izmišlja rupu na saksiji po ovom pitanju. Većina mesta u
Vojvodini ima po dva tri imena, zavisno od jezika.
Btnj, nešto se ne sećam da se neko bunio što su neka imena mesta koja su
imala 'Magyar' u nazivu prekrštena, naprimer poslednje mesto pre prelaza
za Rumuniju kod Srpske Crnje (ono odakle je Đura) zove se Nova Crnja,
mada je otprilike podjednako staro, a ranije se zvalo Magyar Csernya.
Bečej i Novi Bečej su se na mađarskom zvali Török Becse i Magyar Becse
(Bečejci neka me isprave ako sam nešto ubrljao), tj. Turski i Mađarski
Bečej.
srbija.340ndragan,
-> #248, gari/ nek me opovrgnu ili podrze, sta vec misle... ;)
Studirao sam u NS, i jedino mesto gde se prvenstveno govori Mađarski je
kafana Domino. Scenu iz dućana mogu da shvatim jedino tako da im je upao
u razgovor i bio onako ladno balkanski ignorisan do eventualnog kraja
priče.
srbija.341ndragan,
-> #253, superhik/ u ovoj državi imaju SVE na SVOM (madjarskom) jeziku!?
Pa, baš nešto i nemaju kao što su imali. Dok sam se ja školovao, bilo je
otprilike onoliko odelenja na mađarskom koliko ima Mađara (oko 18%), čak
i u gimnaziji (jedno odelenje od 6). Sad ima ukupno jedna osnovna škola
u gradu (prečnika 7 km, sa 90.-100.000 stanovnika) sa nastavom na
mađarskom, što je izvedeno pre neku godinu.
U Mužlji, koja je nekad bila mađarsko selo, a sad je oko 50%, za
direktora osnovne škole ministarstvo je postavilo...
srbija.342fancy,
-> #336, severianŮŢ> Samo sam izrazio želju da izostanem iz ekipe "Sve zvezde Krajine",
Nije loše, to je JEDAN, idemo dalje... a ostali..?
srbija.343milan,
(Emitovana 29. oktobra 1994. godine)
Srbotopija 77
Dobar dan poštovani slušaoci, danas je subota 29.
oktobar 1994. a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan
Božić.
Pre neko veče, čini mi se u sredu uveče, učestvovao
sam na književnoj večeri povodom knjige, posvećene kratkoj i
neslavnoj istoriji srpske opozicije. Knjiga nosi naslov
"Pokrštavanje petokrake", i podnaslov "Tajni život srpske
opozicije". Napisao ju je beogradski novinar i publicista
Nenad Stefanović, inače ne samo hroničar nego i učesnik
svih tih događanja od jeseni 1989. do danas. O samoj knjizi
ću možda reći neku reč kojom drugom prilikom, ali me je na
uključivanje, bolje reći na razmišljanje o ovoj književnoj večeri
u ovonedeljnom političkom komentaru, podstaklo nešto sasvim
drugo. To, "nešto sasvim drugo" je, naime, atmosfera samog
skupa, književne večeri ili promocije, zaboravio sam kako se
već zvala. Ta atmosfera, i njene veze sa prošlošću i
svakidašnjicom su me toliko obuzele da sam odlučio da vas
danas malo gnjavim sa time.
Povrh svega, a možda i pre svega, zanimljivo je mesto
gde se književna večera - mada hranu ipak služili nisu -
održala.
Skup je održan u balskoj dvorani bivšeg Kraljevskog
oficirskog doma u ulici kralja Milana, koji je i poput same
ulice menjao imena i namene. Od rata pa do pre dvadesetak
godina, zgrada na uglu Ferdinandove i kralja Milana - danas
je to ugao ulice Srpskih vladara i nekog meni nepoznatog
ruskog generala - zvala se po izvesnom partizanskom
revolverašu Panetu Đukiću, i bila je neki pandan Domu
Armije, ali na nivou i tada svemoguće policije. Tačan naziv
je, verovatno, bio Dom radnika SSUP-a, "Narodni heroj Pane
Đukić", ili nešto slično, ali se u narodu zgrada od milja
zvala: Dom UDBE. Biće da je predmetni Đukić bio neki od
prvoboraca OZN-e, KNOJ-a ili neke slične humanitarne
organizacije posleratnog komunističkog terora.
Dobri poznavaoci istorije boljševizma u Srba pamte da
je slava SSUP-a počela, sredinom šezdesetih, posle pada
Rankovića i drugova, da opada te je i Dom UDB-e gubio boju
fasade a, poznavaoci kažu, da je i repertoar filmova je
gubio na aktuelnosti - nisu se više obavezno prikazivali
pretpremijerni filmovi - dok je restoran počeo sve više da
liči na menzu. U jednom momentu, koji mi je tada izmakao
svojim značenjem, Dom UDB-e je naglo postao Studentski
kulturni centar.
Zli jezici bi rekli da ga je tada, zapravo, republička
policija preotela od savezne. Ova škola mišljenja tvrdi da je
to prva tvrđava savezne policije koja je pala i da je
svakome ko misli to morao biti znak. Po njima je, tako,
Kraljevski oficirski dom odigrao ulogu simbola najave
propasti savezne države kojoj su republičke protodržave
počele otkidati deo po deo federalne moći, počinjući,
naravno, sa najvažnijim simbolom moći - policijom. Odavde,
pak, ispada da je prošlogodišnji - ili pretprošlogodišnji,
vidite više se ni ne sećamo - juriš srbijanskih republičkih
specijalaca na zgradu savezne policije, bio samo poslednji
čin drame nestajanja jugoslovenske policije a sa njom i
Jugoslavije onakve kakvom je znamo.
Pristalice ove škole mišljenja tako veruju da je prvu
tvrđavu je branio Pane Đukić, a poslednju Dobrica Ćosić.
Iako mi se pomisao da je "tatko ove nacije" iz Velike
Drenove, baklju odbrane savezne policije preuzeo od Paneta
Đukića, veoma dopada - ako ništa drugo a ono da je širim po
medijama - sve mi se čini da je po sredi bilo nešto sasvim
drugo.
Jer, pogledajmo stvari iz praktičnog ugla. Od zgrade
otete od predmetnog Đukića neku vajdu su videli beogradski
rok ansambli, zatim po koji slikar, te ljubiša Ristić i
njegovo Kazalište-Pozorište-Gledališče-Teatar koje je, kada
je gostovalao po inostranstvu na misteriozan način gubilo
ovo panjugoslovensko ime i postajalo Zagreb Theatre
Company. Konačno, tu su mir nalazili i dokoni pušači jednog
jedinog joint-a koji je, od ruke do ruke, kružio oko
pretrpanog stola sablasno ledenog kafea ispred sale. Vajdu
su videli i nosioci novih trendova u tadašnjem komunističkom
parakulturnom establišmentu. Znamenita Dunja Blažević je
čvrstom rukom vladala SKC-om i dovodila razne konceptualne
umetnike poput čuvenog Nemca Jozefa Bojsa, koji je bio još
čuveniji po tome što je bio pilot eskadrile Edlnjeiss koja
je 6. aprila 1941. pohodila Beograd. Da je bivši režim imao
smisla za humor, mogao je u kulturnoj rubrici najaviti
Bojsovu izložbu naslovom: "Jozef Bojs po drugi put nad
Beogradom!".
Ispada tako da zli jezici nisu u pravu kada tvrde da
se u slučaju pretvaranja Doma UDB-e u SKC zapravo radilo o
zameni jugoslovenske policije srpskom policijom. Jer,
establišment, koji je tada vladao Beogradom i, razume se,
SKC-om, pre bi se mogao opisati kao "jugoslovestvujušći".
žinio je i ideološko i kulturološko jezgro tadašnjeg režima
koga bi savremeni miloševićevci nazvali "stambolićevskim",
a ja lično više volim izraz iz francuske revolucije: Ancien
Regime - iliti "bivši režim". njega su činili uglavnom
potomci Bravarevih šumskih skrivača; potomci dobro odeveni
po stranskim buticima ali i solidno odškolovani po
belosvetskim kulturnim centrima u koje su sa roditeljima
putovali prateći ih u njihove preteške diplomatske misije
ili u koje su ih roditelji slali na raznorazna
doškolovavanja.
Tako mise čini da je transformacija Doma UDB-e u SKC
bila znak sazrevanja bivšeg režima koji je iz političko-
policijske faze polako prelazio u političko-ideološku fazu.
Kako se preterana sloboda političkog izražavanja i dalje
smatrala štetnom po zdravlje, parakulturne ustanove,
"malotiražne" i van fokusa neintelektualne javnosti, bile
su više nego pogodne da se kroz njih obavljaju razni
eksperimanti na rubu kulture i politike. U dve decenije
svog cvetanja, SKC je iznedrio sve moguće ideološko-
kulturološke eksperimente koji su se mogli zamisliti, a
koji nisu privlačili više od par stotina posetilaca. Da je
tada američki Kongres slao svoje parlamentarne delegacije
da proveravaju demokratičnost "zemalja pod sumnjom", našom bi
bio potpuno zadovoljan. Izveštaj Komitetu
za_ne_znam_šta_i_kako glasio bi da je "sve mirno i pod
kontrolom".
Međutim, sa propadanjem Jugoslavije propadao je i SKC.
Napuštali su ga upravnici i poslenici, a razbijeni prozori
i fasada čija je boja sve više nalikovala na boju
beogradskog novembarskog neba, nepogrešivo su svedočili o
tome. Dunju Blažević u Fiorucci-jevim džins kompletima i
Gucci-jevim cipelama, smenjivali su direktori u farmerkama
sa Bulevara Revolucije - pardon, kralja Aleksandra, ali
Obrenovića a ne karađorđevića - i džemperima trikotaže
"Partizanka".
Poslednji grč jugoslovenstva, pred propast, SKC je
pružio u proleće 1989. osnovavši u svojim prostorijama
prvu, a izgleda i poslednju, jugoslovensku političku partiju
- čuveni UJDI. UJDI nikada nije postigao nikakav pomena
vredan politički uspeh, ali je zato i radikalnim
nacionalistima i nacdemokratama, kako ovde tako i tamo
preko, služio kao simbol sveg zla ovog sveta i sredstvo za
pražnjenje svih najnižih strasti mržnje prema Jugoslaviji te
je, ako ništa drugo, odigrao važnu ulogu u kolektivnoj
psihijatriji ovog tla.
Veliko finale, SKC je doživeo i simbolično, požarom
koji je uništio unutrašnjost glavne sale - negdašnje velike
balske dvorane, koja je posle rata služila kao bioskopska,
odnosno pozorišna sala. Godinama je ovako izgorela sala
služila kao odgovarajući ambijent poslednjim generacijama
Ristićevih epigona koji su svojim katastrofističkim
snoviđenjima najavljivali predstojeću kataklizmu. Vukovar je
tako godinama stolovao u centru Beograda, ali smo mi
mislili da su to tek kulise jedne, što bi Krleža rekao
Uberspandt pozorišne predstave. Da predstava nije bila0
Uberspandt, što će reći prenapeta, pokazao nam je pravi
Vukovar, par godina kasnije.
Konačno, pre jedno godinu dana, vrli novi režim je
preuzeo SKC od preostalih undergroud kulturnih radnika koji
se u višestranačkom jednostranačju nisu snašli.
Novi momci, čvrsta pogleda, kratke frizure i uredno
podšišanih brkova i brada, odeveni u lister i kašmir odela
pastelnih boja, preuzeli su stvar. Režim nije štedeo na
ovom ponovo osvojenom simbolu shvatajući da je u brzom hodu
istorije poslednjih godina previše pažnje obratio tenkovskikm
brigadama, a premalo podmlatku koji se tokom studentskih
demonstracija 1992 potpuno izmakao iz ruku.
Zato je sada sve drukčije. Sala je renovitana i
blješti, Vračarske gospođe bi rekle, "kao pre rata". Fasada
je ofarbana, a kulturni sadržaji - tako su govorili
nekadašnji aktivisti - su baš kako treba: "NitA smrde nitA
mirišu".
Ne može se tvrditi da novi momci vode neku izrazito
ideologizovanu politiku. Jer, eSPeSovci su svesni da
ozbiljna kultura ne može bez para dok ih opozicione
demokratske snage nemaju da bi finansirale svoju,
alternativnu. Zato samo čekaju, ionako će im sve što u
kulturi radi i stvara, kao zrela kruška pasti u krilo, čim
im zatreba para.
I, tako, pošto se SKC, osim radova na renoviranju, baš
i nije pretrgao od posla, on često iznajmljuje salu raznim
izdavačkim kućama da promovišu svoja izdanja. Tako je i
BIGZ, organizovao promociju svoje robe - Stefanovićeve
knjige - na kojoj sam i ja, kako rekoh, pre neki dan
učestvovao.
Organizatori su, po prirodi stvari, pozvali ljude iz
najrazličitijih stranaka - i onih na vlasti i onih u
opoziciji - a bilo nas je šest - kako bi privukao, to je
razumljivo, što veću posetu.
Iako se pretpostavljalo da će se govoriti o knjizi, o
istorijatu srpske opozicije, skup je najviše nalikovao na
političku tribinu u Francuskoj 7, jer su manje-više svi
učesnici izlagali političke poglede svojih stranaka.
Publika, potpuno opoziciona - izgleda da socijalisti još ne
znaju da su preuzeli ovu zgradu pa u nju i ne zalaze - je
zviždala, aplaudirala i dobacivala, sasvim navijački baš
kao u najslavnijim danima Francuske 7. U sali u kojoj su
gipsani ukrasi renovirani, pa opet podseća na Francusku 7,
bilo je užasno hladno jer nas žović još ne greje što me je
takođe podsetilo na Francusku 7.
I, tako, zverajući po publici, gledajući salu i
smrzavajući se - učesnike nije imalo smisla slušati jer sam
unapred mogao da napišem skoro do u rečenicu šta će ko da
kaže - shvatio sam da ja zapravo i jesam u Francuskoj 7.
No, ova Francuska 7 je znatno luksuznija. A vlasti, da
su pametnije, trebalo bi samo da nam obezbede džabe piće -
te večeri je čak i toga bilo jer je izdavač plaćao - te se
opozicionari i njihova verna publika iz sale više nikada ne
bi mrdnuli, do u beskraj se nadgornjavajući ko je veći
demokrata ili ko je veći patriota.
Ovaj čudan povratak prošlosti, koji sam osetio te
večeri, od tada me proganja. Na svakom koraku prepoznajem
znakove vraćanja u prošlost.
Glavni znaci su u strateškoj defanzivi opozicije, u
okolnosti da se ona skoro u celini, podelila na dve grupe,
onu koja napada na vlasti zbog nedemokratičnosti poretka u
kome živimo i onu drugu koja na vlast juriša zbog izdavanja
srpskog naroda zapadno od Drine. U oba slučaja, međutim,
nema nikakve političke ideje koja bi se komunicirala
srpskoj političkoj javnosti već se samo reaguje na korake
vlasti. Pozicija tipična za disidentstvo, za period osme i
devete decenije i potpuno različita od perioda ofanzive u
kojoj je opozicija bila od 1990 do 1993. Kao da je
opozicija naglo postala troma, a vlast, oporavivši se od
raspada jednog sistema, zdrava, vesela, čila i orna, počela
da pravi novi sistem, sebi po meri i prilici.
Međutim, mimo suštinskih, političkih znakova,
povezanih sa strateškom defanzivom u koju je vlast bacila
opoziciju, prisutan je i čitav niz običnih dnevnih,
fenomenoloških znakova. Ovi znakovi, kao slike sa pijace,
deluju psihološki mnogo jače od onih prvih, navodno
objektivnih.
Jer, baš dan uoči ove tribine, vlasti su povukle jedan
potez koji tipično liči na prošlost. Skinule su poslanički
imunitet Šešelju i grupi njegovih poslanika. Radoznalosti
radi - pošto je tog dana zasedalo samo Veće građana a ne i
Veće republika koga sam član - otišao sam da vidim ishod
predstave. Skupština je bila prepuna policajaca u civilu
koji su nas legitimisali na svakom koraku, a ne samo na
ulazu u zgradu. Moju torbu, koja je sadržala i diskete za
kompjuter što ih je verovatno zbunilo, "bezbednjaci" su
četiri puta proturili kroz rendgen, da bi se na kraju
smilovali da mi je propuste. Prilikom brojanja glasova za
skidanje imuniteta Šešelju, Božović je sasvim hladnokrvno
objavio da ima 85 "za" iako je imao, svi smo pažljivo
brojali, 72 ili 73, što mu je sasvim dovoljno za većinu.
Očigledno je, međutim, hteo da pokaže da je tako reći cela
skupština protiv nestašnog Hercegovca kome je, eto, došlo
vreme da malo odsedi jer je iskočio iz predviđenih pravila
demokratije kako ih socsavez vidi.
Odmah iza toga, par dana kasnije, tačnije juče, Šešelju
su uslovnu kaznu pretvorili u bezuslovnu, istina skinuvši
je na tri meseca, verovatno što bi sa kaznom većom od šest
meseci izgubio mandat, a kadrovska komisija socsaveza to
još nije odlučila. Kazna mu je, tako tipična za Bravareva
vremena, odrezana zato što je povredio predsednikov lik i
delo.
Sve opozicione stranke su se, reda radi, oglasile sa
protestima, ali, nikome, sve i da Šešelja "mrze kAo Nemca"
ili "vole kAo Rusa", nije ni palo na pamet da preduzmu neke
ozbiljnije mere. Najprostije rečeno, učlanili su se u
socsavez i poštuju odluke kadrovske komisije.
Istovremeno, četiri stotine kilometara južnije, oni
isti Kosovci koji su Miloševiću poslužili kao odskočna
daska, sastali su se i napisali peticiju. Napisali su
peticiju skoro istu onakvu kakvu sam potpisivao pre deset
godina protiv Stambolića, ali tada sa pedesetak hiljada Srba
više na Kosmetu. Isto kao tadašnje je i nežna prema
vlastima. Iako cilja na "Slobu mirotvorca" kao na izdajnika
Srpstva vaskolikog, nigde ga izrikom ne pominje. Iako poziva
sve skupštine u Srpstvu i Parasrpstvu (iliti Crnogorstvu)
da se što pre sastanu i izjasne o svojim namerama glede
Kosmeta - ako ikakve uopšte imaju - ipak nije tako
demokratična već traži od tih Skupština mere i korake.
Ispovest nesrećnika. Ukratko, tuga jedna i nesreća.
Istorija koja se toliko ponavlja već postaje dosadna.
Koštunica ju je potpisao, a ja neću.
Sa istim ishodom, naravno.
Peticije, Francuska 7, disidentski lideri u zatvoru...
da li nam još nešto fali da se u potpunosti vratimo u
prošlost. Ništa, izgleda, imamo čak i Sajam knjiga. Svi su
štogod štampali, i Vuk i Cici Pavić. žak je kao zvezda
vašara doveden znameniti ruski disident i moj kolega po
struci - logičar - Aleksandar Zinovjev da štogod prigodno
kaže. Rekao nam je da su "Rusi izdali Srbe". žak ni to nije
novo. Novo je jedino da organizatori ne mogu da ga odvedu u
Dubrovnik, iz "objektivnih razloga", e da bi se uslikao na
Stradunu. No, Rus je to, čovek skroman, široke duše, možda
se zadovolji i sa Budvom.
Od Dubrovnika neće, dakle, biti ništa, ali zato imamo
izdavački poduhvat godine. Da već ne znate šta je po sredi
zamajavao bih vas bar jednu šlajfnu sa zagonetkom ko je
dobio nagradu. No znate, čak i to je, eto, izvesno. Dobila
ju je g-đa Mirjana Marković, predsednikova supruga. Vala,
ovo ni Bravar nije mogao. Uostalom, ko mu je kriv što nije
uzeo malo pismeniju ženu.
I, tako, opet smo u prošlosti i sve je izvesno i
sigurno. Jedina kladionica koja radi po beogradskim
medijskim redakcijama se tiče redosleda događanja. Kladimo
se, naime, šta je sledeće: hapšenje jednog opozicionog
lidera ili izbor g-đe Marković za predsednika Akademije
nauka.
Opklade stoje 1:1. Pridružite se, manja je mogućnost da
pogrešite, nego onomad kada ste ulagali kod Jezde i Dafine.
srbija.344squsovac,
-> #336, severian> Iz "od sveta nepriznata država", u kontekstu rasprave u kojoj je
> 3.1297 bila replika (TREĆA mogućnost! Naime, dejanr je tvrdio da
> će Krajina ili biti deo Hrvatske ili neće, dakle da će biti država) jasno
> sledi samo da je Krajina entitet koji nije priznat kao država. žak i van
> tog konteksta (a bio je, ponavljam: ni RH, ni država - status quo!)
> zaključak je na klimavim nogama.
Zaključak nije na klimavim nogama jer si ti rekao "Krajina ostaje
nepriznata država" iz čega sam ja zaključio da ti misliš da ona i ubuduće
OSTAJE ONO ŠTO I SADA JESTE - država. Naravno, uvek postoji mogućnost da se
čovek loše izrazi ili da ono što kaže bude loše interpretirano, što se očito,
sada desilo.
Sasvim je pozitivno što smatraš da okupirani delovi Hrvatske nisu
država. ;>
Dakle jedan revidir'o stav (ili se ranije pogrešno izražavao) ;>.
Ostali? ;>
srbija.345fifana,
-> #344, squsovac> Ostali? ;>
Polako, cek da krene propagandna masina - za nekoliko meseci ce glavni
turbo-Srbi nas da ubedjuju da je Krajina ODUVEK bila Hrvatska i samo Hrvatska.
Ljudi ovde o'ma zaborave sta su rekli ;((((
Lj.
srbija.346severian,
-> #344, squsovac> Zaključak nije na klimavim nogama jer si ti rekao "Krajina
> ostaje nepriznata država" iz čega sam ja zaključio da ti misliš
> da ona i ubuduće OSTAJE ONO ŠTO I SADA JESTE - država. Naravno,
> uvek postoji mogućnost da se čovek loše izrazi ili da ono što
> kaže bude loše interpretirano, što se očito, sada desilo.
Sada si već počeo da friziraš! Nisam rekao "Krajina OSTAJE
nepriznata država", već "od sveta nepriznata (kao -prim. aut.-:) država".
Dakle, sasvim jasno - nisam ulazio u to šta je, ili šta nije, Krajina,
već sam samo izneo konstataciju da nije od sveta (tj. UN-a) priznata kao
država. Da si se potrudio da pročitaš celu raspravu, kontekst bi ti bio
sasvim jasan, i prištedeo bi nas obojicu gorčine neplodotvornih replika...
Iz ovoga je sasvim jasno da ni u čemu nisam "revidirao", i to ne zbog
toga što imam nešto protivu (C. by Vuk) tog čina, već naprosto što sve vreme,
po ovom pitanju, mislim isto.
> Sasvim je pozitivno što smatraš da okupirani delovi Hrvatske
> nisu država. ;>
Kako mi izgleda izjašnjavanje ne gine: smatram da UNPA zone nisu
država (isto kao što smatram da nisu "okupirani delovi Hrvatske"). Smatram
da su, kako to već u nadležnom planu lepo piše:), ZONE POD ZAŠTITOM
UJEDINJENIH NACIJA.
srbija.347fancy,
-> #346, severianŮŢ> Kako mi izgleda izjašnjavanje ne gine: smatram da UNPA zone nisu
ŮŢ> država (isto kao što smatram da nisu "okupirani delovi Hrvatske").
ŮŢ> Smatram da su, kako to već u nadležnom planu lepo piše:), ZONE POD
ŮŢ> ZAŠTITOM UJEDINJENIH NACIJA.
Druže, u redu je, Partija će umeti da ceni to što si revidirao stav..!
I... ustani već jednom, ne moraš više da klečiš...
srbija.348squsovac,
-> #346, severian> Kako mi izgleda izjašnjavanje ne gine: smatram da UNPA zone nisu
> država (isto kao što smatram da nisu "okupirani delovi Hrvatske").
> Smatram da su, kako to već u nadležnom planu lepo piše:), ZONE POD
> ZAŠTITOM UJEDINJENIH NACIJA.
Ok. žujemo se krajem decembra kada u Generalnoj skupštini UN bude
usvojena deklaracija (čiji je nacrt već usvojen), a u kome piše da je ono
što su kol'ko do juče bile UNPA zone sada "okupirani delovi Hrvatske".
srbija.349severian,
-> #347, fancy> Druže, u redu je, Partija će umeti da ceni to što si revidirao
> stav..! I... ustani već jednom, ne moraš više da klečiš...
Služim narodu, druže sveznajući...
srbija.350sjer,
-> #318, fancy> ŮŢ> Zapadno! Z a p a d
>
> Pazi da vam ne ZAPADne..;)
> (doduše, već vam zapalo..;)
Nešto slabo uočavam to zapadanje, pre će biti da ti ne vidiš na
toliku daljinu. ;)
srbija.351fancy,
-> #350, sjerŮŢ>> (doduše, već vam zapalo..;)
ŮŢ> Nešto slabo uočavam to zapadanje, pre će biti da ti ne vidiš na
ŮŢ> toliku daljinu. ;)
E, čuj, sve je moguće..:)
.\/.
[ yellow brick road ]
srbija.352gari,
-> #345, fifana=-> Polako, cek da krene propagandna masina - za nekoliko meseci ce
=-> glavni turbo-Srbi nas da ubedjuju da je Krajina ODUVEK bila
=-> Hrvatska i samo Hrvatska. Ljudi ovde o'ma zaborave sta su rekli
Greska!
Ljudi ovde cute, a oni sto zaborave sta su rekli....... ;>
srbija.353fancy,
-> #349, severianŮŢ>> Druže, u redu je, Partija će umeti da ceni to što si revidirao stav..!
ŮŢ> Služim narodu, druže sveznajući...
Vrlo dobro..:) biće nešto od tebe.
srbija.354stefan,
-> #330, dcolak> žizs Krajst! :) Ali, kako...? :) Moraću da čekiram prozore na voajere.
Jes' da malo kasnim ali ipak...:) Naime čovek se nije zvao Cheeses Christ
nego Jesus Christ pa bi prema tome trebalo da se kaže Džizs Krajst ;) Zamisli
samo, "Sirko Hrist" ;) Užas :)
srbija.355zqusovac,
-> #354, stefan> samo, "Sirko Hrist" ;) Uzas :)
Pravoslavni puristi rekli bi ti da je uzas i sto koristis zapadno 'Hrist'
umesto istocnog 'Hristos'.
poz,
zq
srbija.356supers,
-> #355, zqusovac>> Pravoslavni puristi rekli bi ti da je uzas i sto koristis
>> zapadno 'Hrist'
Zapadno je Krist.
srbija.357stefan,
-> #356, supers>>> Pravoslavni puristi rekli bi ti da je uzas i sto koristis
>>> zapadno 'Hrist'
>
>Zapadno je Krist.
Na kraju ispadoh i nesvrstan...;))
srbija.358dcolak,
-> #354, stefan│ Jes' da malo kasnim ali ipak...:) Naime čovek se nije zvao Cheeses Christ
│ nego Jesus Christ pa bi prema tome trebalo da se kaže Džizs Krajst ;)
│ Zamisli samo, "Sirko Hrist" ;) Užas :)
Šta imaš protiv Sirka? :))
Sledge DAMMIR!
srbija.359ndragan,
-> #309, fancy/ Iskreno, veze nemam, ali onomad beše na TV-u, bili i naši popovi tamo,
Prošao sam prošle nedelje kroz Sentandreju, ima jedan velik natipis
"Dobro došli u Sentandreju" na ćirilici (neki lep stari font) i ispod
njega još na šest jezika. Ostali natpisi koji su se dali videti iz kola
su na mađarskom.
Inače, prvi sledeći grad uzvodno odatle je Višegrad :). Tamo nisam ništa
video na srpskom, mada ni drum ne ide kroz sam grad, nego bliže obali.
srbija.360milan,
(Emitovana 5. novembra 1994. godine)
Srbotopija 78
Dobar dan poštovani slušaoci, danas je subota 5.
novembar 1994. a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan
Božić.
žuveni "obično dobro obavešteni izvori" kažu da je
Karadžiću - Radovanu IV, a, nadamo se, poslednjem - kada je
boravio u Petrovcu - rečeno: "Pazi Radovane šta radiš. Ako
prodaš Petrovac, Krupu i Prijedor, mrtav si!"
Ne znam, naravno, da li je Radovanu ovo rečeno u lice,
ali je sasvim sigurno da mu borci sa terena nešto tako
misle. Hrabriji, možda i prete.
I, kada su počele operacije 5 korpusa bosansko-
muslimanske vojske na potezu Bihać-Petrovac-Kulen Vakuf
upravo ova rečenica mi je pala na pamet. Naime, brzina
kojom su se raspale jedinice 2 krajiškog korpusa je prosto
neverovatna. Pedeset kilometara dužne linije i nekoliko
stotina kvadratnih kilometara teritorije je izgubljeno
tolikom brzinom da je sasvim jasno da se nije radilo ni o
kakvim borbama nego o pukoj bežaniji. Ako je možda i tačno
da su položaji oko Bihaća bili neodrživi, jer su se
nalazili u ravnici i na dometu muslimanskih položaja
ukopanih u brda ili sakrivenih po gradu, za Grabešku
visoravan, koja dominira glavnom komunikacijom Bihać-
Petrovac se to ni približno ne može reći. Naime, položaji
na toj visoravni su bili ukopani i čak ojačani betonskim
bunkerima, sa nekoliko ukopanih tenkova u funkciji
artiljerijskih oruđa i mogli su se držati mesecima i to
veoma malim jedinicama veličine bataljona. Napuštanje tih
položaja je znak da se 2 krajiški korpus zaista raspao.
Očigledno, vojnicima, a verovatno i njihovim oficirima na
tim položajima nije padalo na pamet da sede nedeljama u
muslimanskom okruženju i trpe juriše fanatizovanih
sandžaklija i dobrovoljaca iz muslimaskih zemalja koji uz
urlike: "Alah uakbar!" ginu na stotine. Povrh svega, da su
se našli u okruženju, ovi srpski vojnici ne bi bili sigurni
da će se iko ikada odlučiti da ponovo preduzme napad i da
ih izvuče.
Gore, na severu, Bosanska Krupa - koja je verovatno u
međuvremenu promenila ime i dobila neko od inventivnih
Plavšićkinih imena poput "Srpska Krupa" - se još uvek drži
ali je razlog više u upornosti jedinica među kojima je i
nekoliko desetina Šešeljevih dobrovoljaca i njihovom odbijanju
da se povuku ka Petrovcu ili Prijedoru nego što grad više
ima smisla držati. Istovremeno, Hrvati i muslimani su
zajednički preduzeli napad na Kupres i, sva je prilika, do
sada već osvojili grad. Istina, Kupreška vrata, glavni
klanac na visoravni koji se nalazi sa srpske strane bojišta
i koji je neuporedivo važniji od samog grada, izgleda da
neće uspeti da zauzmu jer je njega lako braniti ali, s
obzirom na sudbinu utvrđenja na Grabeškoj visoravni, ni to
nije nemoguće.
Istovremeno, južno od Sarajeva, na potezu Kalinovik-
Konjic kao i još južnije, u Hercegovini, na osovini Mostar -
Nevesinje intenzivirane su borbe a čini se da operacije
južno od Sarajeva imaju čak i dimenzije ofanzive.
Dakle, po prvi put od početka rata u Bosni združeni
hrvatsko-muslimanski neprijatelj vodi operacije većih
razmera u kojima ima uspeha.
Šta se to događa?
Ako pratite režimska medija ništa nećete saznati jer
im je, očigledno, u okviru mirotvorne ofanzive, naređeno da
zbivanja u Bosni tretiraju slično kao i pokolje u Ruandi. U
stvari, čak i slabije, jer iz Ruande bar dobijete po koju
sliku a odavde ni to. Prekjučerašnja "Politika" je, tako,
vest o prodoru hrvatske vojske u Kupres i ofanzivi južno od
Sarajeva objavila na neverovatnoj sedamnaestoj strani kao
da popunjava prostor koji je preostao pošto u zemlji nema
nikakvih zbivanja. kao prava cepidlaka i pakosnik, nije me
mrzelo da merim, pa sam konstatovao da je nekakav imbecilni
Zakon o školskom sportu koji je DS predložila Skupštini
Srbije dobio čak jedanaestu stranu "Politike" i veći
prostor nego izveštaji sa ratišta u Bosni.
Nezavisna medija, pak, ili poput NTV Studio Pale B
prenose isprazne konfabulacije Radovanove propagande ili
nemaju ljude na terenu pa više konstruišu nego što stvarno
poznaju zbivanja. Novinarstvo, međutim, koje je više
komentar nego vest me ni ne zanima, da komentarišem umem i
sam a potrebni su mi podaci.
Ponajviše se, izgleda, o samoj situaciji na terenu
može saznati od beogradskih novinara koji rade za strana
dopisništva pa ne samo da jedini putuju - jer režimski
novinari neće a nezavisna sirotinja ne može - već po prirodi
posla prate i sva strana medija kao i izveštaje
muslimanskih i hrvatskih medija - ne znam ni sam da li da
ih nazovem stranim ili ne. Drugi po kvalitetu su izvori
povezani sa našim vojnim krugovima jedino što vam nikada
nije jasno da li ste dobili informaciju ili ste dobili neki
probni balon kontraobaveštajne službe koji je rezultat
nekog, ko zna kakvog, obračuna između raznih struja i
frakcija u KOS-u. njima ni malo ne ustupaju, čak su i bolji i
graniče se sa novinarskim, radikalski izvori jer oni još
uvek imaju dosta dobrovoljaca na terenu sa kojima su u
stalnom kontaktu. njihovi podaci su tačni i pouzdani, ali im
je glavna mana što su izfragmentisani jer njihovih ljudi nema
na svim ratištima i što su najčešće bez uvida u šire
strateško-taktičke zamisli komandanata. Tek na poslednjem
mestu su izvori iz naših političkih krugova, naravno onih
bliskih režimu, jer se samo od njih i može očekivati da
nešto znaju. Naime, naši režimski političari su Slobino
naređenje o izolaciji Karadžića shvatili toliko doslovno da
se prema njemu odnose kao prema Šešelju i Koštunici, odnosno,
prave se kao da ne postoji. Šta više, čak se i klone
pretarene informisanosti o bosanskoj situaciji jer osećaju
razumljiv strah da bi ih prevelika zainteresovanost za ovu
temu mogla zakačiti za stub pristalica bosanskih Srba što
je danas u Srbiji jednako pripadanju Stambolićevoj frakciji
na Osmoj sednici.
Kada se ovako komplikovano izukrštani izvori uporede,
srede i očiste od kafanskih kofabulacija, o zbivanjima u
bosanskom ratu se dobija otprilike sledeća slika.
Karadžićeva vojska je, to su izveštaji i pre hrvatsko-
muslimanske ofanzive kazivali, prilično demoralisana, ne,
naravno zbog vojnih neuspeha kojih nije ni bilo nego zbog
osećanja napuštenosti i uzaludnosti. Osim toga linije fronta
su toliko dugačke da ih ni vojska od milion vojnika ne bi
mogla pokrivati tako da su ogromni sektori fronta - po
nekoliko desetina kilometara - potpuno prazni i muslimanske
terorističke grupe se lako provlače kroz njih, ostavljajući
posle svakog takvog prodora izmasakrirane leševe, što
narušava i moral pozadine. Povrh svega muslimanski saveznik
- Amerika - ozbiljno radi na pomoći svom štićeniku dok je
Radovan ostao i bez podrške SRJ a da o Rusima i Francuzima
i Englezima i ne govorimo.
Na području gde su ovoga puta napali muslimani i
Hrvati situacija je još gora jer su linije fronta razvučene
a II krajišpki korpus se uglavnom sastoji od mobilisanih
vojnika koji su od početka rata bili van ozbiljnijih
operacija većih razmera. Partizansko-diverzantske operacije
su obavljali dobrovoljci iz Srbije i drugih krajeva Bosne i
Hercegovine a veće vojne operacije su obavljali Srbi iz
Krajina, kako to ljudi sa terena kažu: "Martić je vršio
posAo za njih!".
Sa druge strane na njih je krenula najelitnija jedinica
bosansko-muslimanske vojske, 5 korpus pod komandom generala
Dudakovića, inače tenkiste i Mladićevog učenika, koja je
stekla veliko borbeno iskustvo boreći se u okruženju skoro
čitavu godinu i konačno pobedivši Abdićevu paravojsku i
njihove krajiške polusaveznike. Sem toga, Dudaković je u
ovom ratu po prvi put uveo u operacije veće jedinice -
razmera onoga što bi se kod nas nazvalo divizijom, dakle
oko i preko 10.000 ljudi - dok su u svim ranijim operacijama
bosanskog rata jedinice koje su bile angažovane bile reda
veličine onoga što tamo zovu brigada a što bi ovde
odgovaralo bataljonu, što znači da broji nekoliko stotina do
najviše hiljadu ljudi. Dudaković se pokazao dobrim učenikom
bosanske ratne legende i pokazao da oficiri, bar 2
krajiškog nisu sposobni za bitke sa učešćem velikih
jedinica i kompilkovanom logistikom. Očigledno, sistem
komandovanja 2 krajiškog korpusa, nagrizen padom morala i
velikom korupcijom i pljačkom koja vlada među čelnicima RS
ovo nije mogao da izdrži i nadao se u bekstvo. Naredba
Mladićevog zamenika, generala Manojla Milovanovića kojom se
nalaže reorganizacija 2 krajiškog, jasno govori o raspadu
jer se takve naredbe ne izdaju jedinicama u sred ratnih
operacija, osim ako nije "dogorelo do nokata".
Paralelni napad na Kupres vezuje tamošnje jedinica, a
prebacivati jedino vrednu jedinicu sa one strane koridora,
1 krajiški korpus, i angažovati je da dalekom zapadu može
biti krajnje opasno jer ostavlja koridor bez odbrane. Mladić,
istina, preduzima nekakvu kotraofanzivu, ali nije jasno sa
kojim jedinicama i sa kakvim uspehom. Kako se to obavlja
najverovatnije sa lokalnim trupama onda one u najboljem
slučaju mogu sprečiti veće gubitke teritorije ali povratiti
stare položaje ne mogu Izgleda, dakle, da je situacija
prilično teška i da će njen ishod, u najboljem slučaju, biti
gubitak preko hiljadu kvadratnih kilometara teritorije i
izbeglištvo skoro 50.000 ljudi.
Ova slika, iako joj možda nedostaje po koji detalj ili
nijansa koja bi dala jaču ili slabiju boju nekoj od
komponenti je, ipak, čini mi se tačna. Ako je tako, a ja
nemam razloga da sumnjam da jeste, pravo, sada već ne
vojničko nego političko pitanje je: "Zašto je Karadžić,
odnosno srpsko bosansko vođstvo čekalo da do svega ovoga
dođe?" Naime, sasvim je jasno da je stanje u kome im se
nalazi vojska, dužina linija fronta, podrška spoljnjeg
faktora i sve ostalo što se može zamisliti, bilo jasno
Radovanu i drugovima. Kada je i SRJ konačno odustala od
podrške ratu u kome više nije videla perspektivu, njima je
moralo postati i više nego jasno. Ipak, odbili su da
pristanu na plan Kontakt grupe koji bi ih ako ništa drugo,
a ono spasao od daljih ratovanja, a da li bi i kada vratili
teritorije drugo je pitanje. Konačno, pregovori o ustavnim
rešenjima koje predviđa sledeća faza plana Kontakt grupe, a
koji, opet prema istom planu, se ne mogu završiti dok se
sve tri strane ne saglase, mogli bi da potraju godinama.
Planom je, takođe, predviđeno da se teritorije vrate tek po
postizanju tih rešenja što bi značilo da bi bilo i vremena i
političkog prostora da se štogod razmeni i da se
stanovništvo pripremi za odlazak ako to želi. Ipak, nisu
pristali.
Zašto?
Pa čini mi se da je upravo u onoj prvoj rečenici,
rečenici kojom sam započeo ovonedeljni komentar, sakriven
razlog. Setite, se ona glasi: "Radovane ako prodaš - pa
sadA tu sledi spisak ovih ili onih mesta - bićeš mrtav!".
Radovan, izgleda, naprosto ne sme da se suoči ni sa samom
mogućnošću da neke teritorije preda muslimanima ili
Hrvatima jer je rat iz njegovih ruku odavno otišao u ruke
lokalnih gospodara rata koji su vremenom etnički očistili
svoje teritorije, elitu i civilizovaniji deo srpskog življa
naterali da prebegne u Srbiju i sada vladaju svojim
spahilucima tako što imaju omanje jedinice prekaljenih
razbojnika i pljačkaša koje kontrolišu raju koju nema koda
zaštiti i organizuje jer je politička elita nestala.
Koliko je strah od lokalnih gospodara rata jak na
samim Palama, najbolje svedoči priča koju je ispričao Dragan
Tomić, predsednik Skupštine Srbije tokom debate o
rezolucijama Skupštine Srbije o planu Kontakt grupe. Tomić
nam je priču, sa mnogo više detalja, ispričao i po
skupštinskim kuloarima, ali pošto ju je, bar u glavnim
crtama, rekao i javno za govornicom, računam da ovim
prepričavanjem ne odajem neku osobiti državnu tajnu pa,
dakle, ne "ofiram" gosn. Tomića.
Dakle, one noći između 18 na 19 jula, kada je srpsko
rukovodstvo pregovaralo sa Radovanovom družinom oko
prihvatanja plana Kontakt grupe i kada je dogovoreno da
odgovor glasi "da i" odnosno da se ponudi jedna deklaracija
Skupštini RS koja je te noći usaglašena, a koju je Radovan
kasnije naprosto sakrio od Skupštine RS i time izazvao
Miloševićev bes, razgovaralo se i o mnogo čemu drugom.
U jednom trenutku je sam Tomić rekao Karadžiću: "Pa
zaboga, Karadžiću, na ovo naprosto moramo da pristanemo.
Stvar je političke snalažljivosti kako ćemo dalje da se
snalazimo ali odbijanja nema. Evo, koliko maločas kada sam
polazio od kuće, čujem na televiziji da se u Rimu grupa
sedam najrazvijenijih zemalja plus Rusija složila da plan
Kontakt grupe sprovede ako treba i silom!" Na to je Radovan
odgovorio: "Bolje i to nego da mi sami moramo da pristanemo
da vratimo teritorije!"
Tomić je bio, naravno, zapanjen tom naizgled
bezosećajnošću za sudbinu svog naroda ali, kada se slika
bosanskih zbivanja osmotri, ne sa političke tačke gledišta
već sa gledišta onoga što bi se moglo nazvati sociologijom
rata i kada se shvati kako se izmenila socijalna, kadrovska
i psihološka slika srpskog stanovništva u Bosni, onda
stvari postaju jasnije i postaje jasno da pretnja
:"Radovane, ako prodaš ..." ima težinu sa kojom semora
računati.
Sa ovom i ovakvom situacijom u Bosni svako ko želi da
sa srpske strane utiče na zbivanja mora da računa.
Rukovodstvo na Palama, bez obzira na vatru koja se na njega
ispaljuje, je "mila majka od racionalnosti i
civilizovanosti" u odnosu na gospodare rata na terenu. Nije
čak nerealna opasnost da bi, u perspektivi rat morao da
traje sve dok se, poput varvara koji su zašli u tuđu zemlju,
bosanski Srbi ne povuku pod batinama na teritorije za koje
muslimani i Hrvati više nisu zainteresovani. Da li će i
tada ponuda svetske zajednice biti toliko galantna kao što
je danas ostaje da se proveri. Lično sumnjam.
I, za kraj emisije, nešto što nema nikakve veze sa
Bosnom ali me se, što rekli Hrvati, "jako dojmilo". Juče
uveče, na nekoj od televizija, čuo sam vest da je čuveni
Bravarev Muzej 25 maja našao namenu i da će ipak ostati u
domenu umetnosti te da će se ne znam ko preuzeti zgradu i
izlagati ne znam šta. Šta tačno, nisam jasno čuo jer sam
odmah zapenušao od besa. Jer, uz sve razumevanje za
komunističke funkcionere koji žele da operu svoju prošlost
i da se ograde od kolaboracije sa Bravarem, pokušaji
uništavanja istorijskih svedočanstava su skandalozni. Šta
god da se nalazi u Muzeju 25 maja, od Bravarevog ordenja,
preko poklona zadruge u Mrčajevcima do pozlaćenih
slonovskih kljova cara haila Selasija, mora biti sačuvano.
To je, pre svega i iznad svega istorijski dokument,
svedočanstvo jednog vremena i jedne epohe koja je trajala
skoro pola veka i o kojoj moramo budućim generacijama
ostaviti podatke i materijal. Osim toga, bar dok smo živi,
ne bi ni nama škodilo da se povremeno podsećamo tih
vremena, ako ništa drugo a ono da se pogledamo u ogledalo.
Uzgred, ako vam se ideja dopada, šta mislite da
osnujemo jedan Odbor za zaštitu Bravareve prošlosti od
komunista koji hoće da je gurnu pod ćilim?
srbija.361supers,
-> #360, milan>> sada vec osvojili grad. Istina, Kupreska vrata, glavni
>> klanac na visoravni koji se nalazi sa srpske strane bojista
>> i koji je neuporedivo vazniji od samog grada, izgleda da
>> nece uspeti da zauzmu jer je njega lako braniti ali, s
Toliko lako da muslimani upravo senluce na Kupreskim vratima.
Sada hrvatsko-muslimanska koalicija kontrolise put Livno-Bugojno,
sto predstavlja drugi vitalni put snabdevanja centralne Bosne.
Drugi put ide dolinom Neretve. Sve u svemu, koalicija drzi sve
strateske tacke oko Kupresa, dok je Srbima ostala samo polovina
Kupreskog polja zapadno od grada. Sada su ugrozeni Sipovo, Jajce
i druga mesta.
Srpska kontraofanziva na 5. muslimanski korpus je vrlo jalova.
Povracen je samo Kulen Vakuf, tako da drugi krajiski nigde nije blizi
Bihacu od 15km, sto je za Srbe dosta porazna situacija.
>> Bravarev Muzej 25 maja nasao namenu i da ce ipak ostati u
>> domenu umetnosti te da ce se ne znam ko preuzeti zgradu i
>> izlagati ne znam sta. Sta tacno, nisam jasno cuo jer sam
Ovo je vec druga godina kako Muzej 25. maj sluzi za odrzavanje
Oktobarskog salona, "tradicionalne kulturne manifestacije", kako
to ovde kazu. Skinuta je tabla sa planom Titovog muzejskog kompleksa,
i postavljena druga, koja oznacava trideset i neki Oktobarski salon.
I trolejbuska stanica ispred zgrade je prefarbana.
Dakle, Muzej 25. maj je jos pre dve godine ispraznjen od komunistickih
eksponata. Lako je moguce da je to odmah unisteno, ili trune po arhivama,
jer tu su bile uglavnom mape i fotokopije dokumenata. Ono sto vredi,
drago kamenje, krzna i ostalo, nalazi se u Titovim rezidencijama iza
muzeja. To je netaknuto, a pristup u rezidenciju je zabranjen.
Dakle, Muzej 25. maj se tokom jeseni koristi za jednu manifestaciju
koja takodje potice iz prohujalih crvenih vremena, ikonografija je
promenjena, ali na zgradi muzeja i dalje stoje monumentalni reljefi
sa partizanskom tematikom. Kada se ne odrzava Oktobarski salon,
muzej zjapi prazan!
Inace, ako nekoga interesuje, jos uvek radi Kuca cveca, ali samo pre podne
od 9-14h, sa pauzom za rucak koju osoblje proizvoljno ustanovljava.
Ulaz je slobodan, dnevno dodje 10-30 ljudi. Kustos ce vas kao i u dobra stara
vremena opomenuti da u najvecoj ticini obidjete oko groba, i to u pravcu
suprotnom kazaljki na satu, iliti s leva na desno! I staza koja vodi
do kuce cveca je simbolicno uredjena. Podeljena je u dve trake, a ide se
levom stranom!
srbija.362milan,
-> #361, supers> Toliko lako da muslimani upravo senluce na Kupreskim vratima.
> Sada hrvatsko-muslimanska koalicija kontrolise put Livno-Bugojno,
> sto predstavlja drugi vitalni put snabdevanja centralne Bosne.
Dakle, još gore nego što sam mislio. žak su mi prigovarali na
komentaru da je isuviše crn. :(
> Dakle, Muzej 25. maj je jos pre dve godine ispraznjen od
> komunistickih eksponata. Lako je moguce da je to odmah unisteno, ili
> trune po arhivama, jer tu su bile uglavnom mape i fotokopije
> dokumenata. Ono sto vredi, drago kamenje, krzna i ostalo, nalazi se
> u Titovim rezidencijama iza muzeja. To je netaknuto, a pristup u
> rezidenciju je zabranjen.
Postoji, istorijski gledano neuporedivo vredniji materijal od
onoga poput "zlato, drago kamenje i krzna". To su hiljade poklona
Bravaru iz raznih krajeva sveta i zemlje koji su pristizali
decenijama i obeležili čitavu epohu. Postoji zatim lična prepiska
- dopisi nepolitičke prirode koje su mu slali građani - i, možda
najvažnije, dokumentacija o radu Dvora: Dnevni log ;)) tj.
raspored obaveza, stenografske beleške sa primanja ovih ili onih,
zapisi sa putovanja i sl.
Gde je sve ovo?
Sa kojim pravom ga neko u ime "detitoizacije" prikriva ili je
možda već uništeno?
Pl poz M
srbija.363severian,
-> #359, ndragan> Prošao sam prošle nedelje kroz Sentandreju, ima jedan velik
> natipis "Dobro došli u Sentandreju" na ćirilici (neki lep stari
> font) i ispod
Bio sam u Sentandreji pre 5-6 godina na ekskurziji i koliko
se sećam sve što je tamo od Srba ostalo su crkve (jedno 5-6). Ali to
ne smeta Mađarima da i dalje drže table na srpskom.
srbija.364stefan,
Malopre sam u dnevniku Studija B čuo da se na nekoj konferenciji za štampu
spominje nekakav "jučerašnji napad SPSa na Zorana Đinđića". Da li neko zna o
čemu se tu radi?
srbija.365fifana,
-> #362, milan> Sa kojim pravom ga neko u ime "detitoizacije" prikriva ili je
> mozda vec unisteno?
Ne znam za sav materijal, ali je etnografska zbirka (u koju su ubrojene
bezbrojne maramice i peskiri po kojima su zene vezle izjave tipa: "Druze Tito,
mi ti se kunemo...", zatim izuzetno vredna kolekcija lutaka, oruzje ugl. iz 18.
i 19. veka i gomila drugog materijala) jos uvek cela i na mestu, prosto zato
sto se nisu dogovorili sta sa njom. Postojala je varijanta da se materijal
razdeli nadleznim muzejima, no kako oni uglavnom vec kubure sa prostorom, to
nije proslo.
Takodje je postojala varijanta da se 25. MAJ dodeli Istorijskom muzeju, e da bi
se njima resio problem smestaja, no ni to (potpuno opravdano) nije proslo.
Meni se cini da bi, u ime pamcenja, ceo kompleks trebalo sacuvati kao spomenik
ljudskoj gluposti i opomenu (iako nisam sigurna da bi i to mnogo pomoglo).
Lj.
srbija.366fifana,
-> #361, supers> sa partizanskom tematikom. Kada se ne odrzava Oktobarski salon,
> muzej zjapi prazan!
Nije tacno.
U doticnom prostoru, koji je zapravo vrlo lep, desavale su se i neke zanimljive
izlozbe, ali su one prosle prilicno nezapazeno - prvo je daleko, drugo narod
nije naucio da se tamo gleda bilo sta do stafete, a nije bilo ni odgovarajuce
reklame, jer iza njih nije stajao/la aktuelni ministar/ka za kulturu sa
poprilicnom kolicinom novca usmerenim u marketing. :((((
Lj.
srbija.367milan,
(Emitovana 12. novembra 1994.)
Srbotopija 79.
Dobar dan poštovani slušaoci, danas je subota 12.
novembar 1994. a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan
Božić.
Ništa se posebno nije događalo u ovoj političkoj
sedmici ili, bolje rečeno, sva događanja su bila tek puka
refleksija zbivanja na jednoj mnogo ozbiljnijoj, spoljnoj
sceni.
Ovu nedelju je, inače, obeležilo zasedanje Veća građana
Savezne skupštine. Kako je Šešelj u zatvoru, pučka zabava sa
pevanjem, psovanjem i pucanjem je izostala pa je Skupština
delovala nekako mrtvo i tromo. U ovoj opštoj bedi i
sirotinji ni televizija verovatno nema para da obavlja
redovna istraživanja gledanosti svog programa ali, da ih
ima, siguran sam da bi istraživanja pokazala da je gledanost
direktnih prenosa Savezne skupštine bar upola manja kada
Šešelj ne nastupa. Stručnjaci za estradu bi vam rekli da je
to i pravdeno i da je publika uvek u pravu jer njen ukus je
jedino merilo uspeha bilo koje estradne priredbe koja se
pravi za pare a da o politici i ne govorimo.
Uostalom, ovaj nezgrapni ali, bez sumnje i šarmantni i
zabavni pajac je i doveden na političku scenu 1992 godine
kada je režimu gorelo pod stražnjicom i kada je potreba za
nekim ko neće biti iz vlasti ali će zato obavljati prljave
poslove za tu vlast i, što je najvažnije maltretirati
opoziciju praveći je, što nije teško jer ona daje dovoljno
materijala za to, ali i prikazujući je, što već zahteva
estradnu veštinu, blesavom, izdajničkom, glupom i slabom.
Svoj posao je, dok je bio u braku sa socijalistima savršeno
obavljao i, po načelu, "što dikla to navikla" nastavio da ga
obavlja i posle raskida braka. Jedino što je u svoj spisak
sejanje mržnje i sprdnje dodao i vladajuće socijaliste.
Glumac je, dakle, ostao dosledan ali ga je to koštalo
angažmana i uprava pozorišta ga je otpustila. Da bi, kanda,
zaštitila ekskluzivnost svojih predstava, strpala ga je u
zatvor, kako bi sprečila da zaigra za konkurenciju.
I, tako je Savezna skupština postala dosadno mesto.
Radoman je istina pokušao da je učini zabavnijom i napunio
ju je gomilama policajcajaca u civilu i okružio je gomilama
policajaca u uniformama, ali uzalud. Niko novi se nije,
beogradskim žargonom rečeno, nije "primio". Očigledno
Šešeljevu ulogu više niko ne želi, čak ni njegova sopstvena
stranka. Revnosni radikali su, istina, tokom cele nedelje,
revnosno izlazili na govornicu i ispaljivali salve na režim
i posebice Vladu, pošto je upravo njihov predlog da se Vladi
izglasa nepoverenje bio na dnevnom redu. Međutim, za razliku
od nadarenog glumca kakav je njihov šef, njihov performance
je bio slab i neubedljiv. Delovali su kao da mrzovoljno
odrađuju domaći zadatak i da razne prostakluke i uvrede na
račun vlasti izgovaraju više zato što se to od njih to
očekuje nego što i sami veruju da je sve to tačno. Osim
toga, izgleda da je i silesija policije, mnogo veća nego i
u najsjajnijim danima DEPOS-ovog Vidovdanskog sabora, koja
je napunila Skupštinu, učinila svoje pa radikalli nisu
pokazali preterani entuzijazam u oprobavanju volje policajaca
da se sa njima obračunaju.
Samo u jednom trenutku, pre dva ili tri dana, Maja
Gojković je bila na ivici da reprizira neku od Šešeljevih
najboljih predstava. Izišla je za govornicu i govorila neko
vreme dok ju je Radoman, prilično otvoreno, prekidao i
provocirao. Na kraju joj je rekao da je njenih deset minuta
isteklo, bez obzira što joj je on lično ukrao bar pola. Ona
je odbila da prekine da govori a on je prekinuo sednicu.
Očekivao se rasplet. Po skupštini su se razmilele i
neke žene-policajci koje su, govorkali su skupštinski
službenici, par dana ranije uvežbavale izbacivanje iz sale.
Očigledno, socijalisti su spremili i polno odgovarajuće
pripadnike Službe.
No, izgleda da se Radoman u pauzi predomislio i kada
se vratio ponudio je Gojkovićevoj čak trideset minuta da
govori od kojih ona nije iskoristila ni pet.
Tako je, čini se, završeno poglavlje parlamentarnih
tuča u kratkoj i neslavnoj istoriji našeg
kvaziparlamentarizma.
I kao što se u ovoj zemlji, u komunizmu, nekada vladalo
policijom a u demokratijama se vlada novcem, tako smo mi
sada očigledno na putu napretka jer se u ovoj zemlji vlada
kombinacijom policije i novca. Drukčije rečeno u
totalitarnim porecima se vlada nasiljem a u demokratijama
pevarom. Mi smo na putu napretka jer se kod nas vlada
mešavinom nasilja i prevare.
I u parlamentu je to bilo ove, a i prethodnih nedelja
vidljivo. Radoman je stalno imao na raspolaganju oba
instrumenta. Nasilje je, u vidu policijske posade parlamenta
bilo uvek spremno ali nije bilo upotrebljeno. Očigledno,
Radoman želi ili mu je naređeno da počne da uvodi i
demokratske metode što će reći prevaru. Nasilje, odnosno
instrumenti sile su tu bili prisutni samo ako demokratija
otkaže. Ali, nije otkazala.
Kada je Šešelju demokratski izglasao da je mu je sa 85
glasova oduzet imunitet, mada nije bilo ni potrebnih
sedamdeset, Radoman je shvatio da je demokratija, odnosno
glasanje jedna dobra stvar. Ono što je kod demokratije,
odnosno glasanja važno je da vas ne uhvate na delu odnosno
na brojanju. Zato se Radoman dobro pripremio. Našao je
pouzdanog čoveka da broji, a zabranio je novinarima i
naročito snimateljima i fotoreporterima da mu se smucaju po
sali i snimaju glasanja. Bastilja je, tako, jedina ostala da
snima, a ona po potrebi može i da ne snima po sali dok se
glasa. Kada je Radoman uočio da mu se novinari kriju po
galeriji i odande ga špijuniraju kako objavljuje rezultate
glasanja i pri tome krajnje provokativno i uvredljivo glasove
broje i sami, on ih je najurio i odatle pod opravdanjem da
se sedenjem na galeriji obrušava nekakav malter koji pada na
glave njegovih poslanika čije je zdravlje, lepotu i dobrobit
dužan da zaštiti. Novinari su se razljutili i krenuli da
pišu peticije ali im to neće mnogo pomoći u javnosti ne
postoji kritična masa onih kojima je stalo do zaštite javne
reči i slike i koji bi mogli da podignu dovoljnu prašinu da
se ovoj nagloj provali demokratije stane na put.
Očigledno, trenutak je povoljno odabran. U javnosti
izmučenoj lošim životom i brigom za preživljavanje Skupština
polako poprima image loše estrade za koju je došlo vreme da
se zameni nečim zanimljivijim. Uostalom, vladajući
socijalisti koji za to imaju više nego dobar nos da osete i
namirišu već pripremaju i za srpsku skupštinu slične mere
zaborava. Nacrt novog poslovnika koji nam je stigao baš
ovih dana a koji će sledeće nedelje biti na dnevnom redu
znatno je bolji od prethodnog, čak bi se moglo reći da je na
nivou svetskih standarda sem u jednom detalju. On predviđa
da televizija više ne mora da prenosi sednice već da to
može da čini prema svom nahođenju i interesovanju. To znači
da će mogućnost opozicionih stranaka da se direktno
obraćaju javnosti biti manja ali i da će, vremenom, one sve
manje biti zainteresovane za svoje parlamentarne dužnosti i
da će se polako utapati u opštu apatiju.
No, mimo ove buke i besa u fenomenološkoj političkoj
ravni, mimo, dakle, onoga što scenu čini zabavnom, na polju
stvarnih zbivanja izgleda da takođe ima događanja jedino što
se ona na ovom prostoru ne obavljaju na javnoj političkoj
sceni niti na njih utiče parlamentarna scena sa svojim
lutkarskim pozorištem i strankama kao marionetama. Ta
stvarna zbivanja se ponekad na toj sceni odraze, objave;
tako da ih saznajemo u naznakama.
Eto, recimo, cela ova nedelja je protekla u Skupštini u
debati o poverenju Vladi. Naoko važna tema jer je vladina
većina dužna da je brani a opozicija da je napada
raspravljajući o navodnim uspesima i neuspesima politike
Vlade. Svako, međutim zna, da je sve to irelevantno i da
sudbina Vlade zavisi samo od toga da li ima ili nema
većinu, a argumenti za odbranu ili napad će se već nekako
pronaći. Uostalom za svaku vladu je lako naći razloge ašto
treba da padne kao što je lako lagati tvrdeći da je dobra.
Tako je nekako proticala i ova debata i tako bi nekako i
protekla da se, svakako ne slučajno, nije oglasio i
ministar spoljnih poslova Vlatko Jovanović, i to čak dva
puta.
Naravno, povod je bio sasvim legitiman jer je njegova
Vlada bila na tapetu a pogotovu što je razlog radikalskog
zahteva da se Vlada sruši bio u njenoj politici prema, kako
se to patetično kaže, prekodrinskoj braći.
U prvom nastupu, Jovanović je bio prilično tvrd i,
odbacivši napade na izdajničko držanje Vlade, izjavio da
Vlada nikada nije odstupila od svog osnovnog stava da se
bori i zalaže sa samoopredeljenje Srba u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini. Kada je to izgovorio, nije mi bilo jasno da li
je izjava bila usmerena na to da odbaci nacdemokratske
optužbe o izdajničkoj politici režima ili ka tome da
zaplaši Sarajevo i Zagreb ili je, eventualno, najavljivala
nov preokret u Miloševićevoj politici. Izgleda da je moja
zbunjenost bila veoma rasprostranjena ne samo među političkim
krugovima u zemlji nego i van nje, tako da je Jovanović dva
dana kasnije opet morao da izlazi za govornicu i da
pojašnjava svoju prvu izjavu.
Ovoga puta je održao znatno duži ali i znatno
izbalansiraniji govor. Nije pravdao Vladu, nego je krenuo u
direktan napad na Palsku družinu rekavši da je vodila
nepotrebno tvrdu i radikalnu politiku odbijajući sve
mogućnosti za pregovaranje te da je jugoslovensko
rukovodstvo iz toga izvuklo zaključak da je jedina namera
takve politike, ako se odbaci logička mogućnost da je vode
ludaci, bila u tome da se i Jugoslavija po svaku cenu uvede
u rat uz, pitanje je koliko raumnu pretpostavku, da će svet
teže napasti 12 nego samo dva miliona ljudi. Nadalje,
Jovanović je zalaganje Jugoslavije za samoopredeljenje Srba u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini protumačio veoma
elastično. Eksplicitno je rekao da pravo na samoopredeljenje
ne znači nužno pravo na nezavisnost i da postoje razni
drugi modaliteti realizacije prava na samoopredeljenje. Šta
više, rekao je, zato Jugoslavija i zahteva od Hrvatske da
Srbe vrati u svoj Ustav i tako im kao političkom narodu u
Hrvatskoj omogući da ostvare svoja prava.
Očigledno, Jovanović je reterirao od svoje prve izjave
ali i od intervjua u prošlonedeljnom NIN-u kada je, samo
malo finijom retorikom, ponovio čuvenu tezu Koste žavoškog
da problem Srba u Krajinama valja rešavati tako što će se
Hrvatska "kiprizovati" odnosno što će se na tu teritoriju
dovesti trupe UN nacija koje će tamo sedeti par decenija
sve dok se, kako to Kosta duhovito kaže, "Hrvati ne naviknu
da to više nije njino! Uostalom, taj prosti projekat je i
stajao iza potpisivanja Vensovog plana jer je Milošević
dobro shvatao da je sasvim beznačajno to što taj plan
sadrži i priznavanje Hrvatske kao države u avnojevskim
granicama ali da je od ključnog značaja što se trupe UN
dovode na teritoriju Hrvatske i što se time deo Hrvatske
izuzima iz njenog suvereniteta.
Hrvatima se, jasno, žuri da taj projekat ometu i da
pronađu neko rešenje, političko ili vojno svejedno, sve dok
zaista ne počnu da se navikavaju "da to nije njino". Tu se,
međutim, i krije glavna slabost njihove politike, slična,
uostalom, slabosti jugoslovenske politike. Ona leži baš u
neodlučnosti kojim putem da se krene - vojnim ili
političkim - odnosno u jakom sukobu radikalne i umerene
struje u hrvatskom političkom vrhu ali i u Hrvatstvu
vaskolikom ako ta sintagma i kod njih pije vodu. Zahvaljujući
tome što ni među Srbima ali ni među Hrvatima radikalna
struja nikada nije odnela definitivnu prevagu, do čeonog
sukoba matica nikada nije došlo. Tako veli zamenik
hrvatskog ambasadora u Beogradu inače poznati istoričar
profesor Dušan Bilandžić, i čini mi se da je u pravu.
Međutim, nastavljam da razmišljam dalje ja ni umerena
struja nije ni kod jednih ni kod drugih odnela definitivnu
prevagu pa se stoga stalno odvija sukob u dodirnim
područjima. U tom stilu zato protiču i najnovija zbivanja u
srpsko-hrvatskim odnosima. Hrvati vele da su bili zapanjeni
kada je prošle nedelje Vlatko Jovanović bio u Zagrebu i nije
doneo ništa, nikakvu ponudu od Miloševića. Naravno, oni
nisu očekivali da će im Jovanović doneti uzajamno priznanje
u avnojskim granicama. Oni to, ionako, ističu kao svoj
zahtev zbog sopstvene javnosti, a jasno im je da se on može
realizovati tek posle velikih promena u statusu i pravima
Srpske Krajine. Jovanović je, naravno nudio politiku "malih
koraka" pri čemu bi se prvo otvorile saobraćajne i
trgovačke odnosno ekonomske komunikacije što srpskom
rukovodstvu u ovom trenutku posebno treba ne samo zbog
probijanja sankcija nego i zbog zaobilaženja Bosne i
Hercegovine i postavljanja Palske družine u okruženje. Opet
zbog svoje radikalne ratne struje, Hrvati ovo nisu mogli da
prihvate iako bi im ne samo ekonomski nego i politički
moglo da koristi. naime u to postepeno otvaranje, među prvim
pitanjima dolaze i humanitarna pitanja, odnosno povratak
izbeglica na teritoriju Srpske Krajine što bi automatski
dovelo u pitanje rezultate rata a Jugoslaviju stavilo pred
neprijatnu dilemu da li da brani rezultate tzv. etničkog
čišćenja ili da uđe u sukob sa rukovodstvom Krajine koje
sigurno ni za živu glavu ne bi moglo da prihvati mogućnost
da im se Hrvati ponovo vrate na teritorije koje oni sada
drže.
Sa druge strane, umerena linija je takođe kumovala
neuspehu prve Jovanovićeve posete jer u strahu od radikalne
nije smela da ponudi nešto zauzvrat priznanju. Naime, sasvim
je jasno da Milošević pa ni Jugoslavija nemaju nikakve
opipljive koristi od priznavanja Hrvatske. Da bi se tako
nešto isplatilo moralo bi da bude praćeno ukidanjem sankcija
odnosno, kao minimum, one prošlogodišnje rezolucije 820.
Hrvate ništa ne bi koštalo, čak bi im razvoju veza a
jugoslavijom koristilo da to, za početak, javno zatraže a i
da pritisnu preko svojih nemačkih veza. Umesto toga, da bi
zadovoljili radikalnu struju, oni uporno glasaju i
podržavaju uvođenje i sprovođenje sankcija protiv
Jugoslavije.
Neuspeh posete Zagrebu, plus prva Jovanovićeva izjava
u skupštini koja je u Zagrebu izazvala ako ne strah a ono
sigurno nelagodu, kumovali su i otkazivanju Granićeve
posete. Ne toliko, verujem, u znak protesta nego više zbog
toga što ne bi imalo o čemu da se razgovara. Tako, eto,
prvi koraci i u međunarodnoj politici na teritoriji bivše
Jugoslavije protiču u postepenom prelasku sa nasilja na
prevare i, kako to obično biva, nespretni su i neefikasni.
No, to nije važno, važno je da je počelo da se
pregovara i da se istraje bar u onoj meri u kojoj je to
potrebno da se ne bi dao materijal radikalnim strujama na
obe strane. Naime, svako zatišje u političkoj inicijativi
nužno izaziva popunjavanje tog prostora vojnim inicijativama.
Tako je, recimo, plan Kontakt grupe odumro tihom smrću ali
ni jedna politička inicijativa nije popunila prazan
prostor. Odmah su se u njega ubacili muslimani sa svojom
ofanzivom što je, možda, manje važno, ali i Amerikanci sa
pretećim odustajanjem od kontrole embarga na oružje
muslimanima. No, to automatski jača radikalnu struju sa
srpske strane i Krajina se spontano pridružuje u odbrani
Republike Srpske udaljavajući time i mogućnost dogovora sa
Hrvatima koji ovo gledaju kao napad na svog saveznika.
Stoga se čini da je vreme koje je kupljeno pristajanjem
na mirotvornu opciju, sredinom leta, na izmaku. Ponovo su
potrebne političke inicijative koje će kupiti novo vreme i
sprečiti rasplamsavanje rata. No, na žalost, dar za politiku
je na ovom tlu mnogo manji nego dar za ratovanje pa se čini
da je ser Majkl Rouz u pravu kada kaže da mu je jedina nada
da će zima ugasiti ratni požar pošto se od političara malo
šta može očekivati.
srbija.368ania,
-> #364, stefanNe brini, samo mala porodična svađa.
a.
srbija.369bojt,
Sinoć je bila interesantna emisija na RTS1 o - odumiranju Srbije.
Naime, pojava depopulacije (negativnog nataliteta), koja je ranije
bila pristuna u Vojvodini, poslednjih par godina (pitam se zašto)
je zahvatila centralnu Srbiju i to u intenzitetu od oko -0.1%, dok
je na Kosovu preko +2%. Sve u svemu, uskoro Srba biti neće... U
emisji su dizali uzbunu, pozvali na patriotizam, a došli su i do
zaključka da su za tu pojavi krivi: mladi (naročito žene),
ekonomija, sociologija, psihologija i šta ti ja znam šta sve ne,
jedino politiku nisu ni pomenuli...
srbija.370cnenad,
-> #369, bojtŁŁŁ zaključka da su za tu pojavi krivi: mladi (naročito žene),
ŁŁŁ ekonomija, sociologija, psihologija i šta ti ja znam šta sve ne,
Pa da, umesto da gaje decu, mnogi čuvaju kućne ljubimce (psi, mačke...)
ŁŁŁ jedino politiku nisu ni pomenuli...
:)))
Samo, koliko se god mi smejali ili ne, ovo je zaista ozbiljno pitanje. Mada
ne mogu da se otmem utisku da se ranije mnogo teže živelo a opet porodice
su imale i po devetoro dece.
srbija.371mileusna,
-> #370, cnenad>> BELA KUGA--->
>> Ne mogu da se otmem utisku da se ranije mnogo teže živelo a opet porodice
>> su imale i po devetoro dece.
Izgleda da su krivi preparati za jačanje potencije. Njih sve više, a dece
sve manje. Oni koji su ih pravili izgleda nisu dodali žlicu Vegete na kraju.
No šalu na stranu. Možda se nekad teško živelo, ali sigurno nije išlo dotle
da nikad nisi siguran da li ćeš uspeti da kupiš hleb i mleko. Mi bre sad
nemamo ni osnovne uslove za život, a kamoli standard od pre nekoliko godina.
srbija.372dejanr,
-> #370, cnenad>> Samo, koliko se god mi smejali ili ne, ovo je zaista ozbiljno pitanje.
>> Mada ne mogu da se otmem utisku da se ranije mnogo teže živelo a
>> opet porodice su imale i po devetoro dece.
Ništa neobično, gotovo se može reći da je pravilo da siromašniji imaju
više dece. U najvećoj bedi imaju po 5, 6 i više dece, dok obrazovaniji
i imućniji ljudi gledaju šta toj deci treba da pruže, pa imaju manje...
Ili su možda obrazovaniji i imućniji negde načuli za kontracepciju ;)))
srbija.373fancy,
-> #370, cnenadŮŢ> Pa da, umesto da gaje decu, mnogi čuvaju kućne ljubimce (psi,
ŮŢ> mačke...)
I, šta tu ima loše..?
ŮŢ> ne mogu da se otmem utisku da se ranije mnogo teže živelo a opet
ŮŢ> porodice su imale i po devetoro dece.
Da... pre rata... a i posle rata, na Kosovu.
Odlika primitivnijih sredina.
srbija.374bojt,
-> #370, cnenad>> Samo, koliko se god mi smejali ili ne, ovo je zaista ozbiljno
>> pitanje. Mada ne mogu da se otmem utisku da se ranije mnogo
>> teže živelo a opet porodice su imale i po devetoro dece.
Najsmešniji u toj emisiji mi je bio onaj akademik, koji, u smislu
mera koje treba preduzeti, rekao da kao prvo treba "da se redovno
isplaćuju dečji dodaci"! ;)
Šalu na stranu, to je svakako veoma ozbiljno pitanje, možda čak i
jedno od najbitnijih u ovom trenutku. Što se uzroka negativnog
nataliteta u centralnoj Srbiji tiče, ne treba zaboraviti da je u
poslednjih nekoliko godina par stotina hiljada mladih (što bi rekli
"u najboljim godinama za reprodukciju") promenilo koordinate. Oni
će doneti na svet male kanadjane, amerikance, novozelandjane,
južnoafrikance i ine. Ovi što su ostali izgleda da nemaju baš
preteranu želju da gaje i jedno ili dva, a kamoli čopore dece.
Sve u svemu, nacija umire. Na rate. Šteta što oni koji su se
bavili krajanjem mapa to nisu imali na umu. Uvek sam se pitao kako
ih noću, dok spavaju, ne probude krici nerodjene dece...
srbija.375vitez.koja,
-> #371, mileusna#=> No šalu na stranu. Možda se nekad teško živelo, ali
#=> sigurno nije išlo dotle da nikad nisi siguran da li ćeš
#=> uspeti da kupiš hleb i mleko.
'Nekad' se ne odnosi na pre nekoliko godina, nego na pre nekoliko
(preko nekoliko:) desetina godina.
srbija.376cnenad,
-> #371, mileusnaŁŁŁ da nikad nisi siguran da li ćeš uspeti da kupiš hleb i mleko. Mi bre sad
ŁŁŁ nemamo ni osnovne uslove za život, a kamoli standard od pre nekoliko
Ako upoređuješ period kraj '92 - mart '94 i nekoliko zadnjih meseci, moje
mišljenje je da nisi u pravu.
žuo si za ženu koja je pre neki dan rodila devetog sina ? Još dva i eto
fudbalskog tima :)
srbija.377cnenad,
-> #372, dejanrŁŁŁ Ništa neobično, gotovo se može reći da je pravilo da siromašniji imaju
ŁŁŁ više dece. U najvećoj bedi imaju po 5, 6 i više dece, dok obrazovaniji
ŁŁŁ i imućniji ljudi gledaju šta toj deci treba da pruže, pa imaju manje...
I naravno u većini slučajeva takvoj deci ništa nije falilo. Ipak, bližimo se
21 veku, ljudi su navikli da bolje žive i naravno tako nešto žele omogućiti
svojim potomcima.
srbija.378cnenad,
-> #374, bojtŁŁŁ Šalu na stranu, to je svakako veoma ozbiljno pitanje, možda čak i
ŁŁŁ jedno od najbitnijih u ovom trenutku. Što se uzroka negativnog
ŁŁŁ bavili krajanjem mapa to nisu imali na umu. Uvek sam se pitao kako
ŁŁŁ ih noću, dok spavaju, ne probude krici nerodjene dece...
Zaboravio si da oni sa EPS-om drže u rukama prekidač od struje ;>
srbija.379mavava,
-> #377, cnenad>> I naravno u većini slučajeva takvoj deci ništa nije falilo.
>> Ipak, bližimo se 21 veku, ljudi su navikli da bolje žive i
>> naravno tako nešto žele omogućiti svojim potomcima.
Kako smo mi skromna nacija. Samo da imamo šta da jedemo,
obučemo i ne treba nam više. Kao da se život sastoji samo
u tome.
Ova vlast to jako dobro zna i što reče Bata čivojinović
vladaće još sto godina. Na žalost u pravu je.
Njih uopšte ne zanima "bela kuga." Najosnovnije potrebe
za jedno novorodjenče iznose negde oko 1500-1600 din. Ako
sam dobro sabirao dok je vodteljka na televiziji nabrajala
spisak sa cenama.
srbija.380vlador,
-> #374, bojt> bavili krajanjem mapa to nisu imali na umu. Uvek sam se pitao kako
> ih noću, dok spavaju, ne probude krici nerodjene dece...
Možda će ove restrikcije pomoći. ;)
Sad ne mogu tačno da tvrdim gde i kad je to bilo, mislim u New Yorku... Ceo
grad je ostao u mraku zbog nekakvog kvara, a za 9 meseci;) nadprosečan broj
novorođenčadi. :)
srbija.381mileusna,
-> #375, vitez.koja>> 'Nekad' se ne odnosi na pre nekoliko godina, nego na pre nekoliko
>> (preko nekoliko:) desetina godina.
odgovor i za cnenad 4.376
>>> Ako upoređuješ period kraj '92 - mart '94 i nekoliko zadnjih meseci, moje
>>> mišljenje je da nisi u pravu.
Pa ja sam i mislio na period, recimo 1974-1986. Dobro de, možda sam se ja
ipak
previše zaleteo ulazeći u ovu raspravu. Ja sam u to vreme bio još uvek bio
klinac (doduše, nisam ni sad previše "mator"), ali se dobro sećam da sam u to
vreme sa porodicom provodio i po mesec dana na letovanju, redovno sam išao na
zimovanje, kupili smo dva automobila, imao sam sve što bih poželeo, moja majka
je skoro svake godine išla na turistička putovanja van YU, a ipak smo se
svrstavali u prosečnu porodicu.
Ispravite me ako grešim.
srbija.382mileusna,
-> #374, bojt>> poslednjih nekoliko godina par stotina hiljada mladih (što bi rekli
>> "u najboljim godinama za reprodukciju") promenilo koordinate. Oni
>> će doneti na svet male kanadjane, amerikance, novozelandjane...
To je nesporno. Ali, izgleda da svi zaboravljamo da je Srbija zemlja seljaka.
žini mi se da većina naših seljaka vodi računa samo o jednom, a to je da svoje
stečeno imanje ne deli na više delova. Pogledajte malo priloge emisije "Srbija
danas" RTS-a, u kojoj se često prikazuju uspešni poljoprivrednici. Pored
velelepnih kuća, stoke mašina, njiva, uvek je u prvom planu i sin naslednik,
ali samo jedan...
srbija.383supers,
-> #376, cnenad>> Cuo si za zenu koja je pre neki dan rodila devetog sina ? Jos
>> dva i eto fudbalskog tima :)
Da, da. Zivi u Zelezniku, u potkrovlju od 45 kvadrata. Nisu bas neki
uslovi za odgajanje buduce postave FK Zeleznika... ;>
srbija.384cnenad,
-> #383, supersŁŁŁ Da, da. Zivi u Zelezniku, u potkrovlju od 45 kvadrata. Nisu bas neki
ŁŁŁ uslovi za odgajanje buduce postave FK Zeleznika... ;>
žim najstariji sin napravi prvi angažman, imaće love za novi stan. Ostali
sinovi posle donose čist profit :)
srbija.385ilazarevic,
-> #377, cnenad> I naravno u većini slučajeva takvoj deci ništa nije falilo. Ipak, bližimo
> se
Ništa im nije falilo, osim prostora, hrane, para, ljubavi...
srbija.386fancy,
-> #384, cnenadŮŢ> Ostali sinovi posle donose čist profit :)
Rasprodajom bubrega..?
srbija.387mavava,
-> #381, mileusna>> ali se dobro
>> sećam da sam u to vreme sa porodicom provodio i po mesec dana
>> na letovanju, redovno sam išao na zimovanje, kupili smo dva
>> automobila, imao sam sve što bih poželeo, moja majka je skoro
>> svake godine išla na turistička putovanja van YU, a ipak smo
>> se svrstavali u prosečnu porodicu.
Sa ovim gore što si napisao tvoja porodica se ne može svrstati u
prosečnu. To je daleko, daleko iznad proseka. Prosečna porodica u
YU nije mogla ni 50 % od ovoga što si naveo.
>> Ispravite me ako grešim.
Evo zašto grešiš. Da me pogrešno ne shvatiš ovo što ću napisati
ne odnosi se na tvoju prodicu.
Prosečna PLATA u YU nikada nikome nije mogla da obezbedi nikakav
automobil, letovanje, zimovanje, turistička putovanja, vikendicu.
O tome sam diskutovao u to vreme na osnovu proste matematike.
Mnogi su tada osporavali moju tvrdnju, ali sam ja lepo sabrao
njihove troškove (obavezne) i dokazao da sa onim što im (ne)
ostaje ne mogu sebi da priušte ni motocikl.Kao što sada neko treba
da me ubedi da od 300 din? može da se živi, vozi auto, itd.
Samo da dam malo podataka.
Prosečna plata (zvanično u prosveti) 230 din x 2 = 660 din
Računam da je to prosek u SRJ? Ako dvoje rade.
660 : 30 = 22 din. Dnevno!
Za troškove nemam računicu pošto oni prelaze gore navedenu
sumu. Ako neko tvrdi da nisam u pravu neka mi matematički dokaže.
Na stranu što će mnogi reći: "Ma jel' si lud odakle mi 230 din.
plata?!"
čika Neša
srbija.388mavava,
"SRBI-ja U MRAKU"
Kao običan građanin (SRJ je prema ustavu država građana) i bivši
simpatizer "opzicije" zamolio bih istu da ne daje više legitimitet
Slobodanu Miloševiću i SPS-e. i skloni se sa političke scene.
Pustite ljude da vladaju kad umeju. Sa vašom taktikom ih sve više
učvršćujete na vlasti.
Nemojte više da nam "pomažete" da izadjemo iz mraka ko boga vas
molim!
čika Neša
srbija.389milan,
(Emitovana 19. novembra 1994.)
Srbotopija 80.
Dobar dan poštovani slušaoci, danas je subota 19.
novembar 1994. a ovo je "Srbotopija" i govori vam Milan
Božić.
Postoji engleski žargonski izraz koji smo gledajući
američke filmove verovatno čuli na stotine puta. On se
upotrebljava u kolokvijalnom govoru i koristi kao
standardni, prosečni odgovor na pitanje: "Honj are you?" i
glasi: "Business as usual". Ovim izrazom Amerikanci kažu
nešto slično onome što mi, kada nas neko pita kako smo,
odgovorimo mrzovoljno i otegnuto: "Dobro!" Glavna razlika
je, očigledno, u tome što je kod nas normalno stanje kada je
"dobro" ma šta to značilo dok je očigledno kod njih sve
normalno tek kada posao ide kao što treba.
Ove nedelje je, međutim, posao u zemlji tekao kao što je
normalno. Jedino što ovde posao ne podrazumeva da se nešto
radi, trguje ili, Ne daj bože!, proizvodi nego da se
"pravi posao". Hiljade muškaraca u najboljim godinama svakoga
dana, baš u radno vreme, sede u kafićima, picerijama,
restoranima, luksuznim ili ne, u ministarstvima. Tamo piju
kafu i piće, došaptavaju se naslonjeni na šank, ili zavaljeni
u klupske garniture. To se kod nas zove "poslovanje".
Razume se da iz takvog poslovanja proističu i
odgovarajući poslovi. Prema svecu i tropar.
Zato smo ove nedelje imali jednu tempiranu bombu u
automobilu jednog šanera, jedno skupštinsko zasedanje koje
će ući u istoriju našeg ustavotvorstva, jedan početak kraja
NIN-a i, na samom kraju, jednu bitku za Bihać. Kada se sve
sabere, veoma dinamična nedelja.
Najspektakularniji događaj, držim, ipak je bila bomba
u automobilu. Na pedeset metara od Predsedništva Srbije, na
sto metara od obe Skupštine i na isto tolikom rastojanju od
Glavne pošte i Narodne banke u džipu jednog beogradskog
šanera eksplodirala je bomba sa daljinskim upravljanjem. črtva
je ostala bez nogu i bori se za život u Ugrentnom centru.
Vozilo je uništeno kao i dvoje vozila oko njega jer je
eksplodiralo na kolovozu što su novinari protumačili kao
"humanost" atentatora jer je bombu aktivirao tek kada je
žrtva napustila svoju kockarnicu koja se inače nalazi u
zgradi Kluba inžinjera i tehničara odmah pored turske
ambasade a preko puta Predsedništva Srbije. Navodno, kažu
novinari, atentatori su hteli da izbegnu nevine prolaznike
kao žrtve pa nisu aktivirali bombu dok je džip bio na
parkiralištu na veoma prometnom mestu.
Pa, hvala im.
Sam događaj nije, nažalost, neki presedan. Od početka
rata nasilje latino-američkog tipa je preplavilo naše ulice
i bombe poput ove - setite se eksplozije ispred hotela
"Avala" u Budvi proteklog leta kada istina ubice nisu bile
tako pažljive prema prolaznicima pa je bomba aktivirana na
samom parkiralištu - postaju svakodnevna stvar. Ipak, dok
god vam se ne dogodi pred nosom vi ne shvatate da se ne
događa samo drugima, događa se upravo vama.
Tog jutra sam po običaju, tek negde oko jedanaest,
krenuo u Skupštinu. Redovno kasnim, verovatno u nesvesnoj
želji da skratim vreme koje provodim u toj pećini. Usput sam
čuo eksploziju ali sam tada bio na uglu Krunske i
Beogradske i nije mi se činilo da je preterano jaka, čak
sam pomislio da je eksplodirala neka automobilska guma.
Kako sam se približavao raskrsnici Krunske sa Miloša
velikog tako je uzbuženje prolaznika koji su mi dolazili u
susret raslo da bih na uglu malo desno ka Saveznoj
skupštini ugledao neko deformisano potpuno belo, od praha
za gašenje požara, vozilo, čoveka bez jedne noge kako
takođe sav beo sedi u lokvi krvi kao i policiju, vatrogasce
i medicinare kako se neki unezvereno a neki sasvim odmereno
i profesionalno muvaju po razbojištu.
Da scena nije bila upriličena na raskrsnici koju
prolazim već decenijama i da bar neka od službenih lica
nisu pokazovala nervozu i uzbuđenje pomislio bih da sanjam
neki kadar nekog filma koji se obično prikazuju pod
univerzalnom najavom: "američki avanturistički u boji".
Gledajući razbojište, slušajući komentare građana i
novinara koji su uzajamno razmenjivali informacije i
konfabulacije koje su dostizale po srpskom kafanskom
običaju nebeske razmere, po prvi put sam počeo da razmišljam
o organizovanom kriminalu kod nas i po prvi put sam počeo
da sumnjam u omiljenu čaršijsku priču o zaveri vlasti koja se
koristi organizovanim kriminalom i drži ga pod kontrolom.
Priča je verovatno imala osnova pre nekoliko decenija
kada je politička policija koristila kriminalce u razne
svrhe. U inostranstvu, što je izazivalo najveća čaršijska
šaputanja, kriminalci su obavljali atentate na pripadnike
emigrantskih organizacija i obavljali nelegalne finansijske
transakcije. Za uzvrat bi u zemlji imali zaštitu od previše
nasrtljivog Interpola. Takođe, ovde u zemlji, druga,
beznačajnija struktura kriminalaca je obavljala sitnije
poslove trudeći se da bude regrutovana u ovu prvu,
inostranu grupu, a pride je policiji bila veoma korisna u
svojstvu doušnika kao i onih koji drže pod kontrolom
podzemlje.
Rat, i opšta beda, moralna i materijalna istovremeno,
ozbiljno su poremetili socijalnu strukturu zemlje i
kriminalce po prvi put izbacili u javni socijalni plan.
Istovremeno, ratnim pljačkama, crnom berzom a od uvođenja
sankcija i finansijskim transakcijama po inostranstvu a u
ime vlasti, taj sloj je postao nekoliko desetina puta
bogatiji dok je društvo u celini postalo znatno siromašnije
što im je opet spontano, omogućilo da korumpiraju
neuporedivo širi sloj državne strukture nego što im je to
bilo moguće pre deceniju ili dve. Politička policija se
rascepila na strukturu odanu vlastima koja bi, eventualno,
bila spreman da se obračuna, kao u stara vremena, sa onim
kriminalcima koji su se isuviše osamostalili ali i na onu
koja je, korupcijom, u potpunosti povezana sa kriminalom.
Delikatan balans snaga ovih dveju struktura obema vezuje
ruke ali zato kriminalce ostavlja na miru.
Pred "neverne Tome", odnosno one koji misle da su
kriminalci, i dalje, kao u Bravarevim vremenima tek puka
produžena ruka vlasti može se podastrti niz argumenata da
to više nije tako i da su se oni otrgli iz ruku. Međutim,
argumenti slabo pomažu ako neko u nešto veruje pa ću zato
navesti samo jedan. Najsnaniji dokaz da su vlasti izgubile
kontrolu nad kriminalom je to što sada organizovani
kriminal uopšte postoji.
Naime, u Bravareva vremena se svaki pokušaj stvaranja
organizovanog kriminala u korenu sprečavao i to na
najbrutalniji način, fizičkim likvidacijama. Samo po sebi
se razume zašto je to bilo tako, jer, u suprotnom,
organizovane bande kriminalaca bi bilo mnogo teže ako i
nemoguće kontrolisati i one bi nastavile da žive svojim
životom obnavljajući se i šireći bez mogućnosti vlasti da na
to više utiču. Sada, kada imamo organizovani kriminal,
jasno je da je ta kontrola izgubljena.
No, to je manji problem koji sa kriminalom imamo.
Konačno, sve demokratske zemlje sveta imaju veoma razvijen
organizovani kriminal koji je van kontrole političke
policije i to ih, bar za sada, nije ozbiljno destabilizovalo
osim, istina, Italije.
Kod nas se, međutim, zbog rata koji je uništio srednju
klasu a iscrpeo sve ostale klase slojeve, organizovani
kriminal pojavljuje i kao potencijalni nosilac socijalne
moći velikog obima. Okolnost da su isplivali na površinu
javnog života svedoči da su već otkupili svoju budućnost.
Pitanje je još jedino da li će moći da otkupe i državu. Ako
se na pedeset metara od Predsedništva države može otvoriti
kockarnica koju drže ljudi čiji obračuni podrazumevaju
upotrebu paklenih mašina, onda je sudbina vladajućeg
establišmenta ali, na žalost, i nas običnih smrtnika pod
velikim znakom pitanja.
Božovićevi ministri sa stotinama hiljada maraka koje
zakopavaju po svojim baštama dok prebacuju hiljade tona
nafte bili su najava, bomba na uglu Krunske i Miloše
velikog je objava.
Kako je ovo zemlja u kojoj nema belih ili crnih rešenja
i boja već je sve nekako sivo sva je prilika da ćemo
prisustvovati procesu u kome će se postepeno politički
establišment kriminalizovati, a kriminal politizovati. I iz
jednog i iz drugog sloja će u decenijama koje su pred nama
otpadati oni koji su previše rigidni za saradnju. Tako ćemo,
možda, poput neke Italije ali sličnije Kolumbiji, na ulici
imati vojno krilo mafije, a u parlamentu političko.
Možda će jedino, ako se to ostvari, prestati podmetanje
bombi u vozila ispred Predsedništva države, jer, kžo velim,
valjda će paziti da ne ubiju predsednika koga sami dovedu na
vlast. Mada, ni to nije sigurno, možda upravo taj metod
postane redovan u obavljanju smene na vlasti.
Tako sam, sa ovim turoibnim mislima sam napustio ugao
Krunske i Miloša velikog i produžio ka Skupštini u nadi da
je bombaši sa žoška još nisu osvojili. Tamo sam stigao tek
oko podne ali, na žalost, nisam dovoljno zakasnio jer je
sednica počela tek u dva pošto nadležni odbori iako su
zasedali od ranog jutra nisu stigli da daju mišljenje o svim
amandmanima koji su pristigli.
Na tapetu je bio Poslovnik, omiljena poslanička tema pa
je zato pristiglo oko 400 amandmana. Iako je redovno
zasedanje počelo još prvog oktobra, sve do ovog utorka nije
bilo ni jedne sednice. Mogli biste da pomislite da
vladajući socijalisti to namerno rade kako bi dične
opozicione poslanike sprečili zastupaju narod i da se bore
za svoje zakone ali je istina, kako već to obično biva,
sasvim drukčija.
Jednostavno, nije bilo ni razloga da se saziva sednica
pošto na dnevnom redu nije bilo tako reći ništa. Niko, ni
vlada ni poslanici nisu podneli svoje predloge zakona tako
da dnevni red osim Poslovnika nije sadržao ni jednu
značajnu tačku sem ako u to ne ubrajate /akone o rakiji i
vinu i o duvanu.
Istina, sam Poslovnik je dovoljan da zabavlja poslanike
bar dve nedelje, ali nisam zato otvorio priču o Skupštini.
Naime, na dnevnom su, pred kraj, bile i dve tačke
kojima su Šešeljevi radikali tražili da se raspravlja o
poverenju Vladi odnosno predsedniku skupštine.
Pretpostavljam da ih je Tomić namerno stavio na kraj
očekujući da će radikali u svom stilu, kako to već redovno
učine na skoro svakom zasedanje, pokušavati da uvredama i
incidentima isprovociraju neko nasilje da je zato hteo da mu
prvo prođu Poslovnik i zakoni koji su na dnevnom redu tako
da ne bude nikakve štete ako se sednica kod tih tačaka
prekine.
Međutim, negde tokom noći sa ponedeljka na utorak,
izgleda da je iz Tolstojeve ulice došlo naređenje da se
radikalskom bezobrazluku stane na rep i da predsednik, a i
njegova supruga više neće da trpe uvrede. Kada naređenje
stigne sa tako visokog mesta o njemu se ne raspravlja i sada
su Dragan Tomić, Milorad Vučelić i Slobodan Jovanović,
trojka koja trenutno vlada SPS-ovim republičkim
poslanicima, morali i da ga sprovedu u delo.
Zato je Vučelić, kada se utvrđivao dnevni red,
hladnokrvno ustao i predložio da se te dve tačke skinu sa
dnevnog reda jer su, kako se tipičnim komunističkim
rečnikom izrazio, "na poznatoj radikalskoj liniji
destrukcije". Dakle, u starom komunističkom stilu: "Kritika
da, ali konstruktivna druže!"
No, Bože moj!, pomislio bi neko, vladina većina može
da izglasa šta hoće pa, kako se dnevni red na redovnim
sednicama utvrđuje glasanjem, može nešto i da skine sa
dnevnog reda.
Problem je, međutim, u tome što tačku o glasanju o
poverenju vladi Skupština nije smela da skine sa dnevnog
reda pošto je proveravanje poverenja Vladi ustavna kategorija
i ono se mora sprovesti ako je podnet valjan zahtev. Konačno
sve i da to ne piše u Ustavu, sasvim je besmisleno, skoro
da parlament gubi svrhu ako se ne vrši proveravanje poverenja
vladi. Druga tačka, glasanje o poverenju Tomiću, se mogla
skinuti mada je čudno što sam predsednik Skupštine nije
zahtevao da ona ostane pošto bi sigurno dobio 80% glasova.
Očigledno, naređenje se odnosilo i na njega i morao je da ga
posluša mada bi mu politički itekako odgovaralo da se
rasprava o njemu održi.
Tako je Vučelić, a za njim i njegova socijalistička
poslanička pastva, u bahatoj žurbi da stvar reši, odlučio
da jednostavno pogazi Ustav. Nisu se čak ni potrudili da
primene neki proceduralni trik i time održe privid
legaliteta. Recimo, a to im Poslovnik dopušta, mogli su da
zakažu posebnu sednicu na kojoj bi se o poverenju Vladi
raspravljalo i da onda na nju jednostavno ne dođu. Nema
kvoruma, nema sednice i gotovo.
Međutim, oni su se žurili i jednostavno su nadglasali
Ustav. Tako su pokazali da naš Ustav, za koji pravni
stručnjaci kažu da je izuzetno tvrd jer traži čak
dvotrećinsku većinu skupštine i nadpolovičnu većinu svih
upisanih birača da se promeni, i nije baš tako tvrd, jer se
može promeniti pukom odlukom većine da se ne ispuni
neodstupna ustavna obaveza da se o poverenju vladi raspravlja
kada je podnet valjan zahtev za to.
Vladina većina, a sa njom i Skupština se tako upisala u
istoriju srpskog pravnog bezčašća i stala rame uz rame sa
Pašićem i Brozom koji se i dalje takmiče za prvo mesto.
Prosto se ne zna ko je bolji, da li Pašić koji je uzviknuo:
"Zakoni su za protivnici" ili Broz koji je savetovao da
"Sudije ne treba da se drže zakona kžo pijan plota".
Pošto im je ovaj pravni eksperiment prošao, sve dalje
izmene Ustava su moguće. Šta više, ovaj pravni eksperiment
je svojom uspešnošću otklonio sve bojazni socijalista šta
će biti sa njihovim "Slobom" po isteku drugog mandata koliko
je ustavno ograničenje. Sada je jasno da je sasvim dovoljno
da ga kandiduju i po treći put a narod će ga već izabrati.
Probajte vi posle da tom narodu objasnite da je to protiv
tamo nekakvog Ustava. Nasmejaće vam se u brk. S pravom.
srbija.390cnenad,
-> #385, ilazarevicŁŁŁ> I naravno u većini slučajeva takvoj deci ništa nije falilo. Ipak,
ŁŁŁ Ništa im nije falilo, osim prostora, hrane, para, ljubavi...
Mislio sam u fizičkom i zdravstvenom pogledu.
Pošto su deca odrasla u takvim uslovima naravno da se trude svim sila da
oni svojoj deci (što su donekle i uspeli) obezbede bolje uslove nego što
su oni imali.
srbija.391cnenad,
-> #386, fancyŁŁŁ ŮŢ> Ostali sinovi posle donose čist profit :)
ŁŁŁ
ŁŁŁ Rasprodajom bubrega..?
Više zarade ako budu majstori za fudbal a ovako ne mogu biti vrhunski
sportisti.
srbija.392jevta,
-> #387, mavava> Prosečna plata (zvanično u prosveti) 230 din x 2 = 660 din
^^^^^^^^^^^^^^^^^^^
> Računam da je to prosek u SRJ? Ako dvoje rade.
> 660 : 30 = 22 din. Dnevno!
Eh, čika nešo, znam da si hteo dati volje prosvetarima, ali 230 din X 2 je
i dalje 460. So,
460:30=15.333 :(((
srbija.393dcolak,
-> #390, cnenad│ Pošto su deca odrasla u takvim uslovima naravno da se trude svim sila da
│ oni svojoj deci (što su donekle i uspeli) obezbede bolje uslove nego što
│ su oni imali.
I imaju sve uslove da to i ostvare?! HA! Tjah...
Sledge DAMMIR!
srbija.394ania,
-> #381, mileusna!?!'Nekad' se ne odnosi na pre nekoliko godina, nego na pre
!?! nekoliko (preko nekoliko:) desetina godina.
U međuvremenu su se pojavile pene, hormonalne pilule, spirale i
ostali proizvodi koje je vatikansko-kominternovsko-masonska
zavera izmislila ne bi li smanjila srpski natalitet i na taj
način uništila ovaj narod... ;) Lukavo, nema šta.
Pozdrav,
Ania
srbija.395severian,
-> #394, ania> ostali proizvodi koje je vatikansko-kominternovsko-masonska
************
Last tajm aj hrd, Vatikan se, i rukama i nogama, borio protiv
kontracepcije. So, ostaje kominternovsko-masonska zavera:))) No, kako su
krenule ove restrikcije, ne bi me iznenadilo da Srbi pobede u foto-finišu:)
srbija.396jmilosevic,
Danas je 21.11.1994. u vojvođanskim mestima protest zemljoradnika zbog visokih
i nedovoljno smanjenih akontacija za porez na katastarski prihod od
poljoprivrednog zemljišta.
Sumnjam da će od ovoga nešto biti a videću da li će Bastilja nešto od toga
na II dnevniku uopšte i objaviti. Međutim, pitam milana (izvini što te
prozivam :( ) da li postoji način da u skupštinsku proceduru uđe izmena
"zakona" ili šta je već da poljoprivrednici ukoliko ne obrađuju zemlju
(nedostatak obrtnih sredstava=DEM za naftu, đubrivo, itd) ne plaćaju porez
od katastarskog prihoda, nego samo na imovinu?
Oni su primorani da zbog POREZA! obrađuju zemlju i da prave od zdrave
valute - isplate u ratama, obveznicama, čuvenim zlatnicima i sl.
Pozdrav,
jmilosevic
srbija.397aleck,
-> #387, mavava>> Prosečna plata (zvanično u prosveti) 230 din x 2 = 660 din
Gde si ti učio matematiku? :)))
srbija.398jmilosevic,
Danas je 21.11.1994. u vojvođanskim mestima protest zemljoradnika zbog visokih
i nedovoljno smanjenih akontacija za porez na katastarski prihod od
poljoprivrednog zemljišta.
Sumnjam da će od ovoga nešto biti a videću da li će Bastilja nešto od toga
na II dnevniku uopšte i objaviti. Međutim, pitam milana (izvini što te
prozivam :( ) da li postoji način da u skupštinsku proceduru uđe izmena
"zakona" ili šta je već da poljoprivrednici ukoliko ne obrađuju zemlju
(nedostatak obrtnih sredstava=DEM za naftu, đubrivo, itd) ne plaćaju porez
od katastarskog prihoda, nego samo na imovinu?
Oni su primorani da zbog POREZA! obrađuju zemlju i da prave od zdrave
valute - isplate u ratama, obveznicama, čuvenim zlatnicima i sl.
Pozdrav,
jmilosevic
srbija.399mileusna,
-> #387, mavava>> Sa ovim gore što si napisao tvoja porodica se ne može svrstati u
>> prosečnu. To je daleko, daleko iznad proseka. Prosečna porodica u
>> YU nije mogla ni 50 % od ovoga što si naveo.
A kako bi nazvao porodicu sa dva prosvetna radnika?
Doduše sve ono što sam nabrojao nije se sticalo tako lako, već uz otplatu
na rate, zajmove, prijatelje i sl. (Znaš već kakvi smo mi Srbi).
srbija.400mavava,
-> #392, jevta>> Eh, čika nešo, znam da si hteo dati volje prosvetarima, ali
>> 230 din X 2 je i dalje 460. So,
>> 460:30=15.333 :(((
Ako ovde ima prosvetara, eto mene za ministra prosvete.!:)
Verovatno će i profesori matematike da glasaju za mene bez
obzira na "sitne" greške.:)
Izgleda da puno gledam TV Bastilju i oni tako prezentiraju
prosečna primanja.
čika Neša
srbija.401veca,
-> #370, cnenad>> Pa da, umesto da gaje decu, mnogi čuvaju kućne ljubimce (psi,
>> mačke...)
Ono što je strašnije od toga jeste da i oni koji bi hteli da
imaju decu, najčešće i sami jedva preživljavaju :( Sve, od hrane,
do odeće, obuće, dečje kozmetike je preskupo, potom školovanje
etc. Ispada da je jeftinije gajiti kućne ljubimce.
>> Samo, koliko se god mi smejali ili ne, ovo je zaista ozbiljno
>> pitanje. Mada ne mogu da se otmem utisku da se ranije mnogo teže
>> živelo a opet porodice su imale i po devetoro dece.
Ranije? Valjda je smisao budućnosti u progresu, a ne vraćanju na
staro. Moja baba je imala šestoro dece, a nas je troje. Moji
stričevi su razmenjivali odeću, nasleđivali jedno od drugih, baba
je uglavnom uspevala da im obezbedi minimalno obrazovanje, jeli
su proju i pasuljčinu iz kazana, hrana nije bila tako skupa, a
sa naturalnom proizvodnjom se, nekako ipak izlazilo na kraj.
srbija.402veca,
-> #377, cnenad>> I naravno u većini slučajeva takvoj deci ništa nije falilo. Ipak,
>> bližimo se 21 veku, ljudi su navikli da bolje žive i naravno tako
>> nešto žele omogućiti svojim potomcima.
Navikli? žekaj, jel' to mana?
srbija.403veca,
-> #390, cnenad>> Mislio sam u fizičkom i zdravstvenom pogledu.
Ništa, sem što je procenat smrtnosti dece i novorođenčadi bio
jako velik, što se umiralo od tuberkuloze (posledica slabe i
nepravilne ishrane) i ostalih boleščina.
>> Pošto su deca odrasla u takvim uslovima naravno da se trude svim
>> sila da oni svojoj deci (što su donekle i uspeli) obezbede bolje
>> uslove nego što su oni imali.
Ne trude se, to je, naprosto, normalna faza u razvoju ljudske
vrste. Ukoliko staneš ili se osvrneš, pokosiće te oni koji te
sustižu.
Svojevremeno, kad sam odbila jednom kolegi da napišem recenziju
za knjigu, smatrajući da nije dovoljno dobra, rekao mi je: "znaš,
kad vidim šta sve ljudi objavljuju, tešim se". Rekoh mu da se ja
nikad ne upoređujem sa lošijim od sebe, samo te bolji mogu
naterati da daš sve od sebe i budeš bolji (od tada je prestao da
mi se javlja). Tako je i sa ovim o čemu ti pričaš i u životu
uopšte.
srbija.404milan,
-> #396, jmilosevic> Sumnjam da će od ovoga nešto biti a videću da li će Bastilja nešto
> od toga na II dnevniku uopšte i objaviti. Međutim, pitam milana
> (izvini što te prozivam :( ) da li postoji način da u skupštinsku
> proceduru uđe izmena "zakona" ili šta je već da poljoprivrednici
> ukoliko ne obrađuju zemlju (nedostatak obrtnih sredstava=DEM za
> naftu, đubrivo, itd) ne plaćaju porez od katastarskog prihoda, nego
> samo na imovinu?
Očigledno sediš na ušima. :))
Pa čitavo jedno vanredno yasedanje u avgustu je bilo posvećeno
predlogu opozicije (zapravo tablice smo pravili Pal Šandor i ja) da
se to uradi. Naravno, vlada je to odbila.
Pl poz M
P.S. Istina, katastarski porez je beznačajan (od recimo 2000 din
troškova po hektaru žitarica on iznosi najviše 200-300 din) tako da
bi ta pomoć bila simbolična. Osim toga selo je veoma različito
razvijeno. Dok seljaci oko Beograda koji imaju blizu pijacu
doslovno pljačkaju grad i prebogati su, seljaci po Vojvodini tavore
jer ako proizvode žitarice nemaju kome osim državi da ih prodaju.