srbija.1235bbaja,
-> #1221, drazen>|| Potpuno je nevazno ko ce biti sledeci. Ovo u cemu sada zivimo
>|| je neobjavljeno vanredno stanje totalitaristickog tipa.
Potpisujem tvoj statement od prve do poslednje reci, a posebno
deo glede najnovije politicke odore Desnokrilnog.
P.S. Zasto si rekao "do juce oporbenom radiju B-92"
srbija.1236bbaja,
-> #1225, cobra>|| ................... On sada u ovakvim teskim trenucima
>|| propagira mir u Bosni( sto apsolutno podrzavam) ali rat u
>|| samoj Srbiji. Jednostavno, ne vidim da ce u bliskoj
>|| buducnosti takva politika rata unutar same drzave moci da
>|| rezultira poverenjem vecine gradana ove zemlje.
Pitanje je sta Vuk stvarno propagira, jer je u svojim izjavama
konfuzan, nedosledan i evidento impulsivan. On ima tacnu ocenu da je
ovaj rezim nemoguce smeniti (zbaciti) na uobicajen (legalan nacin).
Revolucionarne metode NIKADA i NIGDE nisu u trenutku otpocinjanja
nsilnih promena imale podrsku vecine gradjana. Uvek je to bila manja
grupa (avangarda ;) ) kojoj se, u zavisnosti od uspesnosti svoje borbe,
pridruzivao, veci ili manji broj gradjana.
>|| Kada nasilnicki ljudi budu rusili vlast, opijeni mrznjom
>|| rulje, nece biti svesni da dizu ruku na brata, na pripadnika
>|| istog naroda. Zar ne bi bilo lakse da osudimo "lose momke" i
>|| pocnemo nov zivot.
Mozda nema veze sa ovom tvojom konstatacijom, ali meni je
bukvalno muka od floskula tipa "dizu ruku na brata". Kakva bre braca.
Ja imam jednog brata, neko dva, a neko uopste nema. Slicno je za sestre.
Vezivanje za "brata" je odraz nacionalne ideologije, kao sto je
poistovecivanje sa "drugom" bilo izraz komunisticke.
>|| Postacemo nacinalno svesni kada budemo naucili da cenimo
>|| zemlju na kojoj stojimo, tekovine nasih predaka i kulture.
>|| Tada cemo uspeti da cenimo i druge nacije, uspecemo da sa
>|| velikom paznjom cenimo i njihove kulture. Ali sve dok se deca
>|| budu smejala ljudima koji i dalje postuju nase obicaje,
>|| necemo daleko dogurati.
Vidim da ti je Balinda vec odgovorio, tako da je necu da
ponavljam. Samo da dodam da upravo posmatramo efekte tako postignute
nacionalne svesti.
srbija.1237bbaja,
-> #1227, spantic>|| Poginulog coveka zoves pas? Ma dosta si laprdao i u chatu,
>|| ovde je vec previse! Kako te samo nije sramota? Ma sta i ja
>|| lupetam. Sramota, pa ti se jos i ponosis time.
>||
>|| Ne znam gde je covek poginuo, samo znam da sam video priliku
>|| kako puca ka policiji. Na zalost bili smo previse daleko
>|| od zlocinca da bismo videli lice.
Fancy samo koristi malo vise pesnicke slobode u svojoj
"poetskoj ekspresiji", sto je i meni ovom prilikom, moram da priznam,
podiglo obrve.
P.S. Nije valjda da si i ti ucestvovao u "rusilackim i zlocinackim
hordama u napadu na nase plave andjele cuvare".
srbija.1238dejanr,
-> #1227, spantic>> Ne znam gde je covek poginuo, samo znam da sam video priliku
>> kako puca ka policiji. Na zalost bili smo previse daleko
>> od zlocinca da bismo videli lice.
Ko zna, možda ga budeš video neke od sledećih godina na TV, u
krupnom planu, dok bude primao orden nekakvog heroja... Sve
aluzije na nekog čikicu Jovanovića su slučajne :))
Videli smo šta nam se desilo kada su razni koji su pucali po
ulicama promovisani u narodne heroje, ali to ne znači da smo
iz toga izvukli ikakvu pouku :( A što se tiče događaja, kolo
sreće se okreće... i nastaviće tako ;)
srbija.1239fancy,
-> #1229, balindaŮŢ> koje očekuješ. :( Podizanje nacionalne svesti i težnja za "poštovanjem
ŮŢ> zemlje na kojoj stojimo" - a priori, ima i taj propratni efekat da se
ŮŢ> prema "tuđoj" zemlji osećamo superiorno ili bar neobjektivno. :(((
Na žalost, bolelo to nekoga ili ne, ovaj narod je jednostavno na
takvom civilizacijskom stupnju da je to istina.
To jako dobro shvataju Faraon i njegov Ljubimac, i divno uspevaju
da to instrumentalizuju... U poslednje vreme na isti korak se
odlučio i Desnokrilni, mada mu zbog toga kuća gori ;)...
Upravo bi sticanjem poštovanja prema "opštim ljudskim vrednostima"
ovaj narod mogao da napravi prvi korak ka objektivnoj (nesrećno
izabran termin, al' mi ne pada bolji na pamet) nacionalnoj svesti.
I za pojedinca je velika nesreća da živi u neskladu sa okolinom,
(te stoga radi na sebi gradeći svest o svom mestu u svetu koji ga
okružuje), a kamo li za jedan narod... (ili bar većinu...)
Put je dug i mukotrpan, ali ne zanosimo se da se da će sečenje
krivina pre dovesti do cilja.
Fancy
srbija.1240bojans,
-> #1231, fancy>> Greška. Mrtvog psa zovem mrtav pas. Ne sećam se da sam igde
>> "poginulog čoveka" nazvao "pas".
Ja te razumem... Jasno mi je da postoje ljudi koji kada se nađu
u ovakvom sranju kao mi sada - skrenu sa zdravog razuma,
prolupetaju i pošandrcaju skroz, baš kao ti fancy.
Međutim, ti si donekle i objasnio razloge svog stava. Izgubio si
neke drage osobe, desile su ti se ružne stvari... žao mi je, zaista.
Ali, ti onda više ne razmišljaš hladne glave, tvoj um je takođe
pomračen, krvožedan, željan osvete... Jako se malo razlikuješ od
pasa o kojima pričaš i potvrđuješ da je naša najveća tragedija
zapravo u tome što je ovaj krvavi režim od nekad normalnih ljudi
proizveo psihopate kao što si ti...
srbija.1241drazen,
-> #1235, bbaja> P.S. Zasto si rekao "do juce oporbenom radiju B-92"
Mala ideoloska diverzija, u stvari reakcija na komentar od pre
neki dan glede Kalemarovog pisma. Naime komentar je sasvim
ispravno pocepao predmetnog sto se oglasio prekasno, tek kada je
on dosao na red. Sa te tacke je sve apsolutno tacno, cak i
blago.
Ali, postoje jaki politicki razlozi da se sada malo obustavi
razvaljivanje po Gedzi. Naime, svi dogadjaji od smenjivanja,
preko pesnicenja u skupstini, pa do demonstracija i brutalnog
uvodjenja policijske drzave, su se, logikom uzroka i posledica,
slili u jednu celinu. Tu cinjenicu eksploatisu oporbeni
manekeni, poput Desnokrilnog, i kao moralni detedzent koriste, u
normalnim prilikama opravdanu, kritiku Kalemara, da prikriju
mlaku ili nikakvu reakciju na talas represije koji se siri. I tu
lezi razlog male ideoloske diverzije. Iz krajnje postenih pobuda
su nasi prijatelji sa malog velikog radija B92, naseli na
Desnokrilni koncept, i izdvojivsi u komentaru sve nedoslednosti
u Gedzinom pismu, (Mikaz je bio jako zaposlen ovih dana, te
rediguje pismo, te pise pismo za PEN, te konferencija za
stampu..), kojih ima napretek, prakticno pomogli Desnokrilnom u
kandidaturi za sijamskog blizanca Cicoline.
Naravno, radio ostaje i dalje oporbeni, uz uslov da sledi ocene
macka Draze, a ne onih koji su predmetnog macka naterali da nadje
utociste u susednim salonima, van sedista DSS(mb).
Pl poz D
srbija.1242ganta,
-> #1228, predrag--> ali se bojim da je u centru grada uveden nezvanicni policijski cas.
Noćas sam se sa ortakom vozio biciklom po gradu i izbrojali smo 9 patrola na
potezu Kalemegdan - Cvetkova pijaca i natrag. Nismo im bili sumnjivi pa nas
nisu zaustavljali, ali nemoj da je neko slučajno zaboravio dokumenta! Kola
redovno pretresaju, a video sam da su gušili i neke devojke koje su čekale
tramvaj.
Prema tome policijski čas šljaka iz sve snage.
G.
srbija.1243fancy,
-> #1240, bojansŮŢ> Ali, ti onda više ne razmišljaš hladne glave, tvoj um je takođe
ŮŢ> pomračen, krvožedan, željan osvete... Jako se malo razlikuješ od
ŮŢ> pasa o kojima pričaš i potvrđuješ da je naša najveća tragedija
ŮŢ> zapravo u tome što je ovaj krvavi režim od nekad normalnih ljudi
ŮŢ> proizveo psihopate kao što si ti...
Arf, arf...
E, baš si me počastio, nema šta :)
Fancy bloody Fancy
srbija.1244jkratica,
-> #1233, bbaja>> đđ Priznajem pogresio sam, i javno se ogradjujem od svog
>> đđ prethodnog misljenja. Napisao sam ono sto mi je prvo palo na
>> đđ pamet, a to je da mi je ipak vise zao Vuka, nego Danice, ali
>> đđ sam bio preostar. Ni jedno od njih nije zasluzilo ono sto im
>> đđ se desilo.
> Jako mi je drago sto si ovo napisao. Mozemo se slagati ili
> ne sa Danicom (Caricom), ali njeno medijsko ili fizicko lincovanje
> samo pokazuje nasu nekulturu i necivilizovanost.
Šta ćeš pogrešio sam. Ko radi taj i greši. Ne greši (nikad) uglavnom samo
onaj koji ništa i ne radi.
U prvi mah meni se činilo, da je Danica dobila mnogo manje batina od Vuka.
Medjutim kada sam čuo da su oboje možda čak i u (ne daj bože) životnoj
opasnosti, bilo mi je i samom krivo, što sam ono napisao. Postoje još samo tri
stvari u životu kojih se stidim:
1) Učešće u ratu, kao okupator. Stidim se što nisam ništa učinio, da sprečim
Arkanove ljude da pobiju ljude u Nijemcima (jednog dedu, babu i jednog čoveka
srednjih godina, koje sam lično video kada su ih jele svinje). Jeste da smo mi
došli kada su to oni već završavali, ali ipak. Stidim se što ništa nisam
uradio da sprečim ljude iz II baterije (ja sam bio u I bateriji haubica), da
izvedu (iz zajebancije) nevinog čoveka (civila) pred zid, koji je misleći da
hoće da ga streljaju umro od srčanog udara. Jeste da sam to čuo tek kada je
sve bilo gotovo, ali ipak. Stidim se isto što nisam uspeo da ubedim vojsku, da
ne pale skoro sve kuće u Nijemcima. Jeste da sam ih ubedjivao, ali su oni zato
baš (u inat) to radili. Najveća kletva (za svakog poštenog čoveka) bi mogla
izgledati ovako: "Da..... bio okupator u svojoj sopstvenoj zemlji".
2) Stidim se što sam podržavao S.M. (1987.-1989.), pa sam jednom čak i hteo da
zalepim njegovu sliku u svojoj kući. Isto tako i što sam bio na onom mitingu
1989., kao i što sam (hvala bogu samo jednom) za njega na žalost čak i glasao
(kad je ono imao protivkandidate Kertesa, Šipovca, ...). Ono jeste da sam
decembra 1990. (a i kasnije) glasao za opoziciju, ali sramota me je. Naročito
me je sramota zbog toga što, iako sam uvek mrzeo JeBeTi-a, a kasnije i Šekija,
samo sam kod S.M. naseo kao pravi glupan.
3) Stidim se i zbog toga, što sam u početku (skoro sve do decembra 1990., ali
ipak (hvala Bogu) ne i na izborima) mrzeo SPO i V.D. Iako više nisam podržavao
S.M., nekako po inerciji sam omrznuo V.D. žak sam, na nesreću, i na Sezamu
napisao jednu poruku, od koje ne da se ogradjujem, već se sam sebi gadim.
Srećom, opametio sam se na vreme, tako da je moj glas (a i glasovi mojih)
otišao opoziciji (u drugom, odlučujućem krugu čak i SPO-u, pa su naša 3 glasa
bila medju onima, koji su kandidatu SPO-a (čini mi se Konstantinu Babiću)
donela mesto u skupštini. Ali ipak, sramota ostaje.
srbija.1245jkratica,
-> #1207, spantic>> Ako Vuk ikada dodje na vlast, baš me zanima da li će
>> uspeti da pobegnu ovi što su ga tukli?
> Kada bi se tako nešto i desilo, a kladim se da nema šanse ( za VDa u
> svakom slučaju ne ), zašto bi bežali? Svakoj vlasti je potrebna efikasna
> i poslušna policija. Gde posle takve da nađe?
A otkud znaš da bi bilo kome osim S.M.-a (i V.Š.) bila poslušna. Da li je
bila poslušna: A. Markoviću, M. Paniću, D. Ćosiću? Kladim se da bi sve uradili
da svakog drugog spreče da dodje na vlast (naročito ako bi došao nekim
čudom, legalnim putem), a čak i ako bi došao na vlast, silom bi pokušavali da
ga skinu, i ubiju, sve dok ne bi to uspeli, ili dok ih taj ne bi sve pobio
(kao u Rumuniji Sekuritate).
Sličan primer postoji u istoriji, a to su janjičari. Sve dok im sultan daje
kazan sa pilavom svaki dan, oni jurišaju pa makar kolike gubitke imali. Ne
treba zaboraviti 1522. godinu i napad turskog sultana Sulejmana I (od koga je
strahovala čitava Evropa, i koji je osvojio 1521. Beograd, 1526. porazio
Ugarsku (Madjarsku), 1529. opsedao Beč, 1541. osvojio Budim) na ostrvo Rodos.
Jedino je tada ostrvo Rodos ostalo van turske vlasti, zahvaljujući tome što
su na njemu bili poznati Rodoski (kasnije Malteški viteški red), pa je
Sulejman rešio da ga osvoji. Iako je poveo sasvim dovoljnu vojsku da osvoji
pola Evrope, 5000 Rodoskih vitezova se u Rodoskoj tvrdjavi žilavo branilo.
Toliko žilavo da je Sulejman bio primoran da još 3 puta dovlači pojačanja.
Medjutim janjičari (i svi ostali njegovi vojnici) su u sigurnu smrt išli bez
reči, i bez ikakvih protesta. Tek kada više u celom ogromnom Turskom carstvu,
nije mogao da nadje više dovoljno vojske, (jer na Rodosu je poginulo 150-200
hiljada najelitnijih turskih vojnika), a Vitezovima nestalo hrane, uspeo je da
udje u tvrdjavu, tako što je preostalim vitezovima dozvolio da slobodno odu.
To je verovatno i razlog zašto Sulejman ipak nije uspeo da osvoji celu srednju
Evropu. A verovatno i toga što je jedan od vrlo vrlo retkih preživelih
janjičara (Mehmed paša Sokolović), uspeo da kasnije postane veliki vezir.
=========
Pouku izvucite sami.
srbija.1246jkratica,
-> #1225, cobra> <> Ako Vuk ikada dodje na vlast, baš me zanima da li će uspeti da
> <> pobegnu ovi što su ga tukli?
> Postoji jedna veoma teška činjenica koja govori da Vuk nikada
> neće doći na vlast.
> ne vidim da će u bliskoj budućnosti takva politika rata unutar same
> države moći da rezultira poverenjem većine građana ove zemlje.
Ne vidim baš veliku vezu izmedju toga da neko "dodje na vlast" i da "ima
poverenje većine gradjana ove zemlje". žak mislim da je to jedno suprotno
drugom (na žalost takva smo zemlja).
Da li je Karadjordje imao poverenje većine gradjana (dobro seljaka) ove
zemlje? Pa pre ustanka, sasvim sigurno nije. žak je bilo mnogo više onih koji
su bili protiv ustanka nego za. (Pogledaj samo koliko je Turaka živelo u
Beogradskom pašaluku, a koliko je još raznih subaša, buljubaša, bimbaša, i
druge razne gamadi bilo, a svi oni su bili turski podrepaši). E kada su videli
da je uspeo ustanak, tada su naglo postali "rodoljubi". Karadjordjev uspeh se
ogleda pre svega u tome da je bio JUNAK iznad svega i jedan VOJNIžKI genije
(iako je samo neko vreme proveo u austrijskoj vojsci, uspeo je da pokupi
njihove sve dobre osobine) ravan jednom Napoleonu, Belizaru ili Aleksandru
Velikom, Rodoskim (Malteškim) vitezovima. Dakle sposoban da pobedi vojsku više
nego 10 puta jaču od svoje! I to više puta. Da su tada organizovani izbori,
Turski sultan bi pobedio na teritoriji Beogradskog pašaluka, i to sa velikom
većinom.
Da ne spominjem Miloša Obrenovića (koga su jednom kao "popularnog" hteli da
obese, ali ga je Karadjordje spasio).
I dalje, nijedan vladar ili partija nije na vlast došla izborima, niti je
pri dolasku na vlast imala većinu naroda uz sebe. Naravno ne računam one koji
su naslednim pravom došli na vlast (oni su možda i imali većinu). Poslednji
dvojica JeBeT i S.M. su većinu (a pitanje je da li su i tada imali većinu)
stekli tek po dolasku na vlast, gde su došli nasilnim u kombinaciji sa
ostalim metodama.
> Ali zar danas u ovoj napaćenoj Srbiji ne postoji drugi način da skinemo
> ovu vlast ?
Jedino da sačekamo još jedno 40-50 godina dok prirodnom smrću izumru svi
oni, naravno uz pretpostavku da ne dovedu svoje naslednike da ih zamene.
> lakše da osudimo "loše momke" i počnemo nov život. Jedno je sigurno :
> da bi bilo šta uradili moramo da postanemo nacionalno svesni, ali ne
> u smislu takmičenja ko će više ići u crkvu, ili biti veći Srbin. Postaćemo
> nacinalno svesni kada budemo naučili da cenimo zemlju na kojoj stojimo,
> tekovine naših predaka i kulture. Tada ćemo uspeti da cenimo i druge
> nacije, uspećemo da sa velikom pažnjom cenimo i njihove kulture. Ali sve
> dok se deca budu smejala ljudima koji i dalje poštuju naše običaje, nećemo
> daleko dogurati.
Sve je to lepo. žak i realno, ali kada bi se organizovali izbori za
Predsednika Sezama, i za Skupštinu Sezama.
Verovatno i kada bi u ovoj državi pravo glasa imali samo fakultetski
obrazovani.
Eventualno čak i samo POTPUNO PISMENI - dakle oni koji znaju da napišu
i pročitaju SVA slova. A takvih ima koliko znam manje od pola (ala sam
optimista!).
srbija.1247jkratica,
-> #1228, predrag>>> Inace, veceras je stanje u gradu bilo normalno.Moja
>>> prognoza je da
> Kako bre normalna. Nocas ovde na Slaviji patroliraju
> panduri u trojkama po okolnim ulicama.
> Oko 12 i 20 ulazim ja u Proleterskih brigada (iz
> Kneza Milosa) i naletim na 3 pandura. Zakrcili
Pa normalna! :))))
Pa ko je tebe terao da se krećeš u to vreme gradom!:)))
Zna se, ko se u to vreme kreće gradom! Sve sami intelektualci i slični, a
zna se gde je takvima mesto. Najmanje u Centralnom zatvoru.)))))
Svaki "normalni" radni čovek i drug, ide na posao u 10h, vraća se u 11h
(naravno pre podne). Doduše mogao bi i da uopšte ne ide, ali mora nekad da ode
i po platu, a i da mu ovi iz SPS-sindikata poklone B.U.Š.-a.
A koliko vidim i u novokomponovane "četnike" ne pripadaš. Jer tu je obavezno
da si prirodno ćosav, da ne znaš da kažeš "r", da umesto stranog "hleb",
srpski kažeš "kruh", .... :)))))))
Dakle za sve ostale važi: slobodno je kretanje skoro celog dana, konkretno
od 12 do podne, a uveče od 00 do ponoći. Uostalom šta se buniš, sve
"demokratske" zemlje u svetu (Kuba, Sev. Koreja, Libija, Iran, Irak, Vijetnam)
imaju slične demokratske zakone. A zna se da su te zemlje, stožeri svetske
demokratije. :)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
srbija.1248jkratica,
-> #1206, corto> ovaj svet ne oslobodi pojma "narodna milicija" nema nista od promena na
> bolje. Pandur je pandur, on je tu da bije i biva bijen, on ima opremu
> (za razliku od demonstranata), a ako ne zna da je koristi, sam je
> trazio.
Pa baš zato se i zove narodna milicija. Da ne zaborave koga treba da biju
(narod). Zamisli nesreću (po njih), da im promene ime u SPS milicija, a
murkani se zbune, pa udare po njima. :)))))))))))))
srbija.1249jkratica,
-> #1237, bbaja> P.S. Nije valjda da si i ti ucestvovao u "rusilackim i zlocinackim
> hordama u napadu na nase plave andjele cuvare".
žudi me samo da sepsovci ne spominju ustaško - džihadovsko - kominternovsko
- tralala vezu sa demonstantima. Izgleda da se S.M. debelo spandjao sa
Tudjmanom, pa im sada propade šlager.
srbija.1250jkratica,
-> #1220, fancy> Novinarska majka, čuveni ruski opozicionar, Dušan "čukni vo drvo"
> žukić juče je žestoko protestovao u ime udruženja neprofesionalnih
> novinara zbog nasilja nad novinarima u čuvenoj "noći kad se Vuk
> naVUKao" od strane policije...E, sad, on to nije smislio sam, već
> najverovatnije izvesni g-din drug R. Vico, poznatiji kao jedna od
> "head" u (inače nepostojećem) faraonovom headquarter-u...
> Da li možda autoritarni staljinista koji je inače najbolji srpski
To je i mene zapanjilo.
Već pomislih, sad će da razotkrije još nekoliko svetskih zavera tipa TV
Politika - NTV - CIA - Sigurimi - Vatikan -.... i da opeva u desetercu
sposobnost milicije koja je to prekinula, i kako takvi novinari zaslužuju ne
samo batine već i jedno streljanje-vešanje.
Kad ono, tuc muc, nije lepo da novinari dobiju batine (kao mnogo će da
narastu, pa možda prerastu nacionalnog heroja Šekija), pa tralala. Nisam se
još ni opasuljio od ovoga, kad ono još jedna senzacija.
Kao, ne samo što ne treba domaći novinari (čudi me da nije upotrebio naziv
istureni agenti stranih ob. službi) da budu bijeni, nego ne smeju čak ni
strani novinari da dobijaju batine, pa čak iako izveštavaju na štetu vlasti u
Srbiji. Ajd da je rekao da ne treba da se ubijaju, pa ajde. To bih i razumeo.
Ionako ih je već dosta poginulo po Hrvatskoj i Bosni, pa ne bi baš bilo zgodan
momenat da ih i mi kokamo.
Ali to da ne treba upotrebiti čak ni prijateljsko ubedjivanje (pendrečenje),
da neposlušni promene stavove, to je bilo krajnje NEVEROVATNO.
Biće tu izgleda još uzbudjenja, možda čak i neko pozitivno.
srbija.1251jkratica,
-> #1234, bbaja>> đđ Da li mozda autoritarni staljinista koji je inace najbolji
>> đđ srpski politicar u ovom veku posle N. Pasica (Milos Sestic se
>> đđ ne pominje u tom kontekstu?) planira da pusti nekog niz
>> đđ vodu...ili da baci
> HOCEMO MILOSA SESTICA ZA PREDSEDNIKA SRJ !!!
srbija.1252jkratica,
-> #1221, drazen>> Nego sta mislite ko je sledeci (posle Dobrice) u ovoj zetvi skalpova?
> Potpuno je nevazno ko ce biti sledeci. Ovo u cemu sada zivimo je
Jeste, jedna zabava za plebs više. To mu dodje uzbudjenje za masu, čak i
veće nego loto. Jedne nedelje ga izaberu, a odmah sledeće smene, kao
izdajnika. Što je najgore, oni koji su ga najviše hvalili, sada ga najviše
pljuju.
> u parlamentu. Poslanik jedne opozicione partije, ma sta o njemu
> mislili, je tucen u parlamentu, a nema ni nagovestaja da ce onaj
> ko ga je tukao snositi ikakve posledice.
Pa to je jasno ko' dan. Pitanje samo glasi: Koji će orden predmetni (bokser)
dobiti, hoće li onaj sa zlatnim vencem, ili bez zlatnog venca.
> Desnokrilni se posvetio gadjenju Kalemara, pa je cak otisao tako
> daleko da je, u svom moronskom maniru, predmetnog optuzio za
> pojacavanje sankcija. Bez obzira sto je Gedza pruzio do sada
Pa videla žaba kako se konji kuju, pa i ona digla nogu. Rešio Desnokrilni
(možda mu je to čak i pametno, mada ne verujem, ali ko zna) da vidi šta će da
se desi, ako za promenu krene da povladjuje bagri, i da kopira Šekija. Misli,
ako je Šeki osvojio toliko glasova, što da i on ne proba. Zaboravio je samo
jednu sitnicu, a to je da je Šeki najverovatnije više od pola glasova dobio
samo na SPS papiru, na lažnim listićima. Dakle pametnije bi mu bilo, da pokuša
da se uliže sepsovcima (kao što to bezuspešno pokušava DS, a uspešno Šeki).
Bar se meni tako čini (možda se varam).
srbija.1253cobra,
-> #1229, balinda<> Praksa je pokazala da ovakva "svest", na žalost, ne proizvodi
<> efekte koje očekuješ. :( Podizanje nacionalne svesti i težnja
<> za "poštovanjem zemlje na kojoj stojimo" - a priori, ima i taj
<> propratni efekat da se prema "tuđoj" zemlji osećamo superiorno
<> ili bar neobjektivno. :(((
Ne verujem. Samo iskrivljeni nacionalizam može da predoči ovakvu
sliku. Poštovanje ljudi i zemlje je sasvim drugačije. Međutim, ne
vidim daleko kada o tome govorimo, jer su se hiljade teorija u
praksi dokazale pogrešnim. U praksi su veoma retki primeri takve
svesti. Ti sve vreme pokušavaš da preskočiš nacinalizam misleći
da je to nešto primitivno i nedoraslo. To je nemoguće,
jer spoznavanje nacionalne svesti i poštovanje prema svom narodu kao
i prema drugima je nezoistavna (bar sada) stepenica koju niko ne može
preskočiti. Oni koji pokušavaju, pa kažu da su uspeli, ustvari nisu
uspeli, već pali. Tada počinje internacionalizam koji daje iskrivljen
pogled na svet, a ne onaj pravi. Uopšte, postoje veoma malo ljudskih
vrednosti koji se smatraju kroz nesagledivo vreme onim ispravnim
i vrednim. Međutim, spoznavanje nacionalne svesti upravo uključuje
spoznavanje tih osobine, prvo kod nas samih, zatim kod sopstvenog
naroda, a posle kod čitavog sveta.
Veoma je teško svet povezati u jednu masu, jer pre spoznanja samog
sebe, teško ćemo moći da shvatimo druge. Svaki čovek je individua, i
on na silu pokušava da to ne bude. Mnogi filozofski pravci pokazuju
težnju da se čovek sjedini sa svemirom, da sebe poništi, da se
"prosvetli", a da nije nimalo zavirio u svoju unutrašnjost, u unutrašnjost
nacionalnog bića.
<> nečemu treba odrediti prama sadržaju a ne prema "vlasništvu".
<> Na kraju krajeva ova planeta podjednako je svačija a to što
<> smo je izdelili na parčiće samo je dokaz dostignutog stepena
<> svesti čovečanstva.
U pravu si. Trebalo je dugo vremena da se izdelimo, da najsitnije
parčiće još više razbijemo. Sada je potrebno takođe dugo vremena da
razlike koje smo stvorili usaglasimo i stepenicu po stepenicu stignemo
do krajnjeg cilja.
<> Umesto nacionalne svesti najšire osnove u kome "naše" postaje
<> dobro zato što je "naše", "predlažem" da dobro postane ono što
<> jeste dobro pa makar i ne bilo naše.
Nikada nisam spomenuo da je apsolutna istina istina za koju se pojedinac
ili grupa zalažu. Merila mnogih moralnih i ljudskih vrednosti se vremenom
menjaju, promenom ubeđenja pojedinca i društva. Ali opet, na nama je da
se tim promenama prilagodimo, i korak po korak, da stignemo do cilja.
Znači : prvo postajemo prema sebi objektivni, zatim kao narod u celini,
i na kraju kao unija svih naroda.
<> Umesto 'emotivnog' određivanja prema nečemu, nekako mi se
<> 'racionalno' čini primerenijim. (?)
I meni takođe. Ali nacionalizam ne vuče uvek emotivnu stranu čoveka,
ako je on dorastao njemu.
srbija.1254voki,
-> #1229, balinda>> Poštovanje tuđih kultura, po mom skromnom sudu, pre će se
>> dostići ako se poštuju one vrednosti sopstvene koje, pa našim
>> ličnim uverenjima, imaju nesumljivu i opštu ljudsku vrednost.
>> Oni običaji i ona tradicija koja predstavlja balast i šteti
>> daljem napretku, i zaslužila je podsmeh bilo da je naša bilo
>> da pripada drugima.
Slažem se .
>> Umesto 'emotivnog' određivanja prema nečemu, nekako mi se
>> 'racionalno' čini primerenijim. (?)
Pa probaj onda racionalno ;) (šala mala)
Pozdrav Voki.
srbija.1255voki,
-> #1234, bbaja>> HOCEMO MILOSA SESTICA ZA PREDSEDNIKA SRJ !!!
Za dotičnog su "grobari" svojedobno govorili da je išao u
školu za mentalno zaostale (istina nepoznata). Školu završio.
Nije podoban za predsednika: suviše pametan i suviše kvalifikovan
za funkciju, koju usled toga ne bi ni prihvatio.
Moraćeš da nađeš drugog kandidata. Možda Piksi (ne fudbaler
nego onaj iz Kneza) ?
Pozdrav Voki.
srbija.1256voki,
-> #1236, bbaja>>> đđ Postacemo nacinalno svesni kada budemo naucili da cenimo
>>> đđ zemlju na kojoj stojimo, tekovine nasih predaka i kulture.
>>> đđ Tada cemo uspeti da cenimo i druge nacije, uspecemo da sa
>>> đđ velikom paznjom cenimo i njihove kulture. Ali sve dok se
>>> deca đđ budu smejala ljudima koji i dalje postuju nase
>>> obicaje, đđ necemo daleko dogurati.
>>
>> Vidim da ti je Balinda vec odgovorio, tako da je necu da
>> ponavljam. Samo da dodam da upravo posmatramo efekte tako
>> postignute nacionalne svesti.
Ma čovek lepo reče "da cenimo i druge nacije". Nažalost,
trenutno to nikako ne činimo :(
Pozdrav Voki.
srbija.1257voki,
-> #1249, jkratica>> žudi me samo da sepsovci ne spominju ustaško - džihadovsko -
>> kominternovsko - tralala vezu sa demonstantima. Izgleda da se
>> S.M. debelo spandjao sa Tudjmanom, pa im sada propade šlager.
To čuvaju kao krunski dokaz u procesu Faraon protiv Kurjaka :))))
Pozdrav Voki.
srbija.1258voki,
-> #1252, jkratica>> Pa to je jasno ko' dan. Pitanje samo glasi: Koji će orden
>> predmetni (bokser) dobiti, hoće li onaj sa zlatnim vencem, ili
>> bez zlatnog venca.
Možda: Vakić za predsednika ! ;>>>>>
>>> Desnokrilni se posvetio gadjenju Kalemara,
Pa ono kad malo bolje razmisliš Kalemara skoro niko nije
voleo svo ovo vreme... A nije imao ni zašto...
A Kalemar je dobio što je i zaslužio: "Ko sa decom
leže, popišan se budi!".
Pozdrav Voki.
srbija.1259bojt,
-> #1254, voki>> 3.1254 voki, Odgovor na 3.1229, balinda
>> Slažem se .
Opa, izmirenje? ;)
srbija.1260milan,
-> #1245, jkratica> Evropu. A verovatno i toga što je jedan od vrlo vrlo retkih preživelih
> janjičara (Mehmed paša Sokolović), uspeo da kasnije postane veliki vezir.
> =========
> Pouku izvucite sami.
Importance of beeing Sokolovich?
Pl poz M
srbija.1261balinda,
-> #1253, cobra>> Ne verujem. Samo iskrivljeni nacionalizam može da predoči
>> ovakvu sliku. Poštovanje ljudi i zemlje je sasvim drugačije.
>> Međutim, ne vidim daleko kada o tome govorimo, jer su se
>> hiljade teorija u praksi dokazale pogrešnim. U praksi su
>> veoma retki primeri takve svesti.
Daj mi makar jedan primer gde je nacionalizam nije bio "iskrivljen"?
Zaista previše podseća na onu priču da je komunizam, u stvari, jako
dobra stvar ali se loše sprovodio. Meni se čini da ono što se baš
nikako ne dâ ostvariti verovatno i nije dobro. (?) Uz to, nacionalizam
je, baš poput socijalizma, veštačka tvorevina koja je imala, i ima,
svoje mesto (rekao bih neslavno) u istoriji i koga bi se, makar u
budućnosti, trebalo osloboditi. Tvrditi da postoji i nekakav "pozitivan
nacionalizam", mislim da je kretanje u pogrešnom pravcu zbog
nespremnosti da se napravi korak napred.
>> Ti sve vreme pokušavaš da preskočiš nacinalizam misleći da je to
>> nešto primitivno i nedoraslo. To je nemoguće, jer spoznavanje
>> nacionalne svesti i poštovanje prema svom narodu kao i prema
>> drugima je nezoistavna (bar sada) stepenica koju niko ne može
>> preskočiti.
Ovakvo mišljenje je već iznošeno a dovoljno je za čitavu raspravu.
Mislim da se može "napasti" iz više uglova. Kao prvo, nacionalizam nije
ovde od juče, on je ovde "oduvek" bio. Dakle, to što smo naseli na
način na koji su kriminalci "pronašli" nacionalizam iza vrata i počeli
njime da seču glave, ne znači da su ga oni izmislili. Dakle, ne radi se
o želji da se bilo šta preskoči nego da se, već jednom, stavi na svoje
pravo mesto tj. u folklor. Opasnosti koje nacionalizam sobom nosi
višestruko premašuju sve ono dobro što bi se, eventualno, od njega
moglo očekivati. Tome smo svedoci svaki dan.
S druge strane, nikakvim zalaganjem (pa ni mojim) ;) nije moguće
promeniti bilo šta a pogotovo globalne stvari kao što je nacionalizam.
Naši skromni razgovori su razgovori pojedinaca sa, budimo neskromni, :)
nešto više svesti i savesti u odnosu na nosioce nacionalističkih
strasti. Ovde bi, makar, nacionalizam trebalo da bude ismejan kao nešto
što, mada priliči ljudima, ne priliči čoveku. (Eto opet jedne moje
'mozgalice'.) :) Kakva je perspekitva da se nacionalizma ikada
oslobodimo kada mi je potrebna neviđena energija da ovakvu
intelektualnu i liberalnu sredinu ubedim da od nacionalizma mnogo
dobroga ne možemo očekivati. :(
Sledeći ugao posmatranja je civilizacijski trend koji (meni se čini
nedvosmisleno?) pokazuje da nacionalizam, doduše polako u ne uvek
sasvim sigurno, gubi tlo pod nogama. Ova linija nije prava ali je
neprekinuta. U našoj, u svakom pogledu, siromašnoj sredini, "dužnost"
obrazovanijih ljudi (a koliko god mi o sebi mislili loše - mi to jesmo)
je da smiruju strasti svakvih vrsti u koje, na žalost, nacionalizam
zauzima vrlo visoko mesto. Dati mu za pravo iz lenjosti, inercije ili
koristi, nečasno je položaja u kome se, igrom slučaja, nalazimo. Ako
ovde nismo sigurni šta je nacionalizam, onda se ta stepenica neće skoro
savladati. Ni pomisli da je možemo preskočiti. :( Reći da se
nacionalizam može i dobro "sprovoditi", i ako praksa kaže da to nije
zabeleženo, društveno je nedogovorno je i daje alibi plitkoumnim da, u
ime "pozitivnog nacionalizma", upropaste sve civilizacijske tekovine.
Nacionalizam je, sam po sebi, seme zla. Danas ga najviše rabe niži
socijalni slojevi. Zato ne treba ni da nas čudi da se njime najlakše
vlada u najzaostalijim društvima. Na žalost, od nacionalizma se nisu
dovoljno oslobodila ni najrazvijenija pa, što posebno zabrinjava, ni
najkulturnija društva. No, to ne znači da ga svakim danom nema sve
manje i manje, obrnuto proporcionalno individualnoj i kolektivnoj
civilziacijskoj piramidi.
srbija.1262balinda,
-> #1253, cobra>> Znači: prvo postajemo prema sebi objektivni, zatim kao
>> narod u celini, i na kraju kao unija svih naroda.
Nema šanse! To bi bilo kao kada bi, učeči neki strani jezik, naučio
prvo sve glagole, pa onda sve imenice na 'a', i tome slično. :)
Objektivnost, baš kao ni svest, savest, itd... ne mogu se ostvariti na
jednom pa tek onda i na drugom polju. Kao kada bi lopov prvo prestao da
krade po robnim kućama pa će, vremenom, prestati i po samoposlugama. :)
Da bi čovek postao objektivan, a tog si se scenarija uhavatio, on mora
postati na svim poljima *objektivniji* nego što je do juče to bio.
Uz to, početi od objektivnosti prema sebi, kako si ti predložio, još
je nestvarnije. To je najteži, rekao bih i nemoguće težak, put. Ipak je
lakše biti objektivan prema drugome.
>> Ali nacionalizam ne vuče uvek emotivnu stranu čoveka,
>> ako je on dorastao njemu.
Ne slažem se. Nacionalizam je, gotovo po definiciji, emocija.
srbija.1263cobra,
-> #1246, jkratica<> Ne vidim baš veliku vezu izmedju toga da neko "dodje na vlast"
<> i da "ima poverenje većine gradjana ove zemlje". žak mislim da
<> je to jedno suprotno drugom (na žalost takva smo zemlja).
Da li to znači da jedino sada sila pobeđuje, da u Srbiji
počinje da vlada zakon jačeg, a ne zakon demokratije? Naravno,
demokratiju pored ovakve televizije i vlasti nikada nismo imali.
Ali, ipak, jesmo li toliko nazadovali?
<> Eventualno čak i samo POTPUNO PISMENI - dakle oni koji znaju
<> da napišu i pročitaju SVA slova. A takvih ima koliko znam
<> manje od pola (ala sam optimista!).
I tu moramo priznati - mi smo lenj i seljački narod. Ovo seljački
nikako ne u uvredljivom tonu. Jednostavno, mnogima je život jedino
u njivi, livadi i uskim okvirima, i suviše su lenji da bilo šta
drugo urade. Da smo vredniji, a ova vlast bolja (odnosno druga)
možda bi bolje živeli pod sankcijama.
srbija.1264fancy,
-> #1244, jkraticaŢ> čuo tek kada je sve bilo gotovo, ali ipak. Stidim se isto što nisam uspeo da
Ţ> ubedim vojsku, da ne pale skoro sve kuće u Nijemcima. Jeste da sam ih
Ţ> ubedjivao, ali su oni zato baš (u inat) to radili. Najveća kletva (za svakog
Ţ> poštenog čoveka) bi mogla izgledati ovako: "Da..... bio okupator u svojoj
Ţ> sopstvenoj zemlji".
Bravo majstore... !
srbija.1265fancy,
-> #1246, jkraticaŮŢ> Jedino da sačekamo još jedno 40-50 godina dok prirodnom smrću izumru svi
ŮŢ> oni, naravno uz pretpostavku da ne dovedu svoje naslednike da ih zamene.
6. Lička i 7. Banijska su se sasvim lepo snašli ovde posle II sv. r.
a sad su samo dopunili genetsku strukturu Srbije...(Izgleda da je
počeo da nam pada ispod kritičnog procenat brdsko-planinske krvi).
Za pomenutih 40-50 godina će samo doći do novog ciklusa dopune...
srbija.1266fancy,
-> #1248, jkraticaŮŢ>> ovaj svet ne oslobodi pojma "narodna milicija" nema nista od promena na
ŮŢ>> bolje. Pandur je pandur, on je tu da bije i biva bijen, on ima opremu
ŮŢ> Pa baš zato se i zove narodna milicija. Da ne zaborave koga treba da biju
Ne, ovo nije reply :), samo malo terminologije.
Pojam narodna milicija je pleonazam...Milicija samo za sebe ima
značenje organizovanog naroda (engl. militia) i svugde se u svetu
koristi za neprofesionalne, rezervne organizacije.
Policija je profesionalna državna ustanova koja teroriše narod :)
^^^^^^^^^^^^^
Fancy cop
srbija.1267fancy,
-> #1247, jkraticaŮŢ> "demokratske" zemlje u svetu (Kuba, Sev. Koreja, Libija, Iran, Irak,
ŮŢ> Vijetnam)
IMPERIJALISTI, DALJE RUKE OD KOREJE!!!!!
Nikola Maljković Lenjin
p.s. Kuba, Koreja i Srbija, to je jedna familija!
Fancy
srbija.1268fancy,
-> #1260, milanŮŢ> Importance of beeing Sokolovich?
No! Importance of beeing Sokolovitj!
srbija.1269wizard,
-> #1255, voki> Za dotičnog su "grobari" svojedobno govorili da je išao u
> školu za mentalno zaostale (istina nepoznata). Školu završio.
Jeste, išao je u tu školu. Ali je zato tim istim grobarima prosipao
mozak na terenu svojim driblinzima.
Mentalno zaostao je bio još jedan, mnogo poznatiji i slavniji fudbaler
od Šestića, čuveni reprezentativaac Brazila - Garinča, takođe izuzetan
dribler.
srbija.1270ladislavs,
-> #1244, jkratica> 3) Stidim se i zbog toga, što sam u početku (skoro sve do
> decembra 1990., ali ipak (hvala Bogu) ne i na izborima)
> mrzeo SPO i V.D. Iako više nisam podržavao S.M., nekako po
> inerciji sam omrznuo V.D. žak sam, na nesreću, i na Sezamu
> napisao jednu poruku, od koje ne da se ogradjujem, već se
> sam sebi gadim.
E sad ga pretera!
Ja znam masu ljudi koja ga nije podnosila 1990. (koji su glasali za
Đurića i DS), jednog svaki dan viđam u ogledalu. ;)
Ako se setim samo Novog Pazara i govora (koji sam integralno slušao
na B92: nisam uopšte gledao Bastilju) kosa mi se diže na glavi.
Bradonja se mnogo promenio u zadnje 3 godine i sada zaslužuje više
poverenja od većine ostalih političara. Pre 3 godine ga nije zasluživao
nimalo.
Tada je DS bila pravi izbor (smi umovi su bili u njoj ili oko nje),
a ista po meni snosi i najveću krivicu za fijasko zbog nejedinstva
oporbe. Danas DS predstavlja samo bledu i izopačenu senku prvobitne
stranke.
Za to što nije imao moje poverenje pre 3 godine sam je kriv i uopšte
se ne kajem, mada da sam znao da će ovako da se promeni i da će sve ovo
da nam se dogodi, dao bi mu poverenje na veresiju, ali ja nisam Milja
Regulus ;)).
Ipak ni Tvoj ni moj glas nam ne bi pomogli 1990.
ciLa.
srbija.1271maksa,
-> #1268, fancy<><> ŮŢ> Importance of beeing Sokolovich?
<><>
<><> No! Importance of beeing Sokolovitj!
Importance of being Sokolovitj!
Iskonvergirasmo na kraju. :)
srbija.1272bbaja,
-> #1244, jkratica>|| Postoje jos samo tri stvari u zivotu kojih se stidim:
Polako bre ;) Nismo od tebe trazili da se posipas
pepelom. Za sve tri stvari ti, bar ja, oprastam. Da sam
ih ja cinio i sam bi trazio javni oprostaj.
srbija.1273bbaja,
-> #1239, fancy>|| .......................... U poslednje vreme na isti korak se
>|| odlucio i Desnokrilni, mada mu zbog toga kuca gori ;)...
Imas li neke proverene informacije, ili samo nagadjas.
Voleo bih da si u pravu!
srbija.1274bbaja,
-> #1240, bojans>|| Ali, ti onda vise ne razmisljas hladne glave, tvoj um je
>|| takode pomracen, krvozedan, zeljan osvete...
Fancy trk u kupatilo da peres glavu LEDENOM vodom i
samo onda, bez susenja, da pises i odgovaras na Sezamu!
srbija.1275fancy,
-> #1273, bbajaŮŢ> Imas li neke proverene informacije, ili samo nagadjas.
ŮŢ> Voleo bih da si u pravu!
Ne znam za ŠTA bi voleo da sam u pravu, za to što se
odlučio na takav potez ili za to što mu "kuća" gori..?
U svakom slučaju, na izvoru sam informacija po pitanju
Rghtwingera...
Fancy
srbija.1276fancy,
-> #1237, bbajaŮŢ> Fancy samo koristi malo vise pesnicke slobode u svojoj
ŮŢ> "poetskoj ekspresiji",
More, čitaš me k'o knjigu..:)
Fancy
srbija.1277cobra,
-> #1261, balinda<> Daj mi makar jedan primer gde je nacionalizam nije bio
<> "iskrivljen"? Zaista previše podseća na onu priču da je
<> komunizam, u stvari, jako dobra stvar ali se loše sprovodio.
<> Meni se čini da ono što se baš nikako ne dâ ostvariti
<> verovatno i nije dobro. (?)
U ovim rečima je upravo poenta cele diskusije. Ti govoriš da zbog
toga što u praksi nije bilo osvedočenog primera, nacionalizam ne može
biti dobar. Međutim, potpuno je suprotno. Ja mislim da čovek ne može
da bude ni "dostojan" nacionalizma ako nije "odrastao" u sebi. Naravno,
to je već malo otrcana fraza, ali mislim da kako-tako oslikava ono što
hoću da kažem. Sve vreme objašnjavam da postoje osnovne tri stepenice
koje čovek u svom demokratskom razvoju treba da prođe : spoznavanje sebe
kao individue i svojih problema, zatim spoznavanja sebe u okviru svoga
naroda i uže zajednice, a potom kao finalni rezultat njegovog razvitka
i "odrastanja" dolazi povezivanje svih tih ljudi i nacija u ljudsku zajednicu.
Podele na zemlje, vere i narode su danas osnovni razlozi ratova. Ta bolest
se ne može odjednom izlečiti, već postepenom ali efikasnom terapijom.
Trčeći da zauzmemo svoje "mesto u folkloru", trčeći za drugima koji su
"odrasli" neće biti dobro, zbog toga što nećemo steći iskustva koja su
neophodna za "potpuno ozdravljenje". Ja ne govorim o nacionalizmu koji je
interpretiran tokom dugih nizova godina, sa kojim se susrećemo svaki dan
i svaki čas. Nacionalizam dolazi spontano kao razultat samospoznavanja,
i to ti sve vreme govorim, ali ti izgleda nećeš da čuješ ili vidiš :(. (?)
<> nikako ne dâ ostvariti verovatno i nije dobro. (?) Uz to,
<> nacionalizam je, baš poput socijalizma, veštačka tvorevina
<> koja je imala, i ima, svoje mesto (rekao bih neslavno) u
<> istoriji i koga bi se, makar u budućnosti, trebalo osloboditi.
Naravno, potrebno je nacionalizam zameniti efikasnijim sredstvom.
Ali ta zamena takođe ide prorodno, kao uspomena na lepu ali prolaznu
stvar koja se mora zameniti drugom i boljom. Sve to usred PROMENE,
najjače, kako kineski mudraci kažu, sile u Univerzumu. Sve dok
nacionalizam budemo veštački proizveli, a ne budemo dali da se spontano
probudi u nama kao faza u procesu našeg razvitka, ne možemo daleko gurati
kamen naših ubeđenja. Sve te promene se dešavaju uz suglasnost racionalnog
i objektivnog gledanja na svet, sposobnost koju smo stekli pri učenju o
nama samima. Tvrdim da mnogi nisu ni spremni da se suoče sa osećanjima
svoje nacije, zato što se još nisu suočili sa svojom ličnošću. Kada pokušaju,
onda nastaje famozni "iskrivljeni nacionalizam", ili nasilno preskakanje
stepenika. Isto je i između povezanosti nacionalizma i internacionalizma.
Jedno vuče drugo, i kao takvi stvaraju savršenu simbiozu.
<> Sledeći ugao posmatranja je civilizacijski trend koji (meni se
<> čini nedvosmisleno?) pokazuje da nacionalizam, doduše polako u
<> ne uvek sasvim sigurno, gubi tlo pod nogama.
Odlično! Gubljenju lažnog nacionalizma se i ja radujem :). Kada
nacionalizam prestane da bude "civilizacijski trend" onda se možemo
rado prihvatiti njega kao normalne i sasvim obične stvari.
<> savladati. Ni pomisli da je možemo preskočiti. :( Reći da se
<> nacionalizam može i dobro "sprovoditi", i ako praksa kaže da
<> to nije zabeleženo, društveno je nedogovorno je i daje alibi
<> plitkoumnim da, u ime "pozitivnog nacionalizma", upropaste sve
<> civilizacijske tekovine.
Kada se svi budu bez trunke srama mogli pogledati u ogledalo, onda
više neće biti plitkoumnih. Tada više neće postojati "pozitivni" i
"negativni" nacionalizam.
<> najkulturnija društva. No, to ne znači da ga svakim danom nema
<> sve manje i manje, obrnuto proporcionalno individualnoj i
<> kolektivnoj civilziacijskoj piramidi.
Nacionalizma ima sve manje i manje, ali ako ispari pre nego što
to bude potrebno, onda će doći do mnogih poremećaja u svetskoj zajednici
bez nacija. Uostalom, najbolji je primer ova stara Jugoslavija. Ne možeš
naterati ljude da žive zajedno i zaborave sve, ako se pre toga nisu suočili
sa sobom i svojim nacionalnim osećanjima.
srbija.1278cobra,
-> #1262, balinda<> Da bi čovek postao objektivan, a tog si se scenarija uhavatio,
<> on mora postati na svim poljima *objektivniji* nego što je do
<> juče to bio.
Ali to jednostavno ne može! Ne možeš odjednom sve uraditi, ne možeš
odjednom naučiti strani jezik, ne možeš odjednom obaviti posao. Jednostavno,
sve se u životu radi korak po korak, uz to što iskustva iz prethodnih
koraka pomažu da sledeći budu "ispravniji" i bolji po osobu. Objektivnost
na svim poljima dolazi kada se objektivnost prema sebi postigne.
<> Uz to, početi od objektivnosti prema sebi, kako si ti
<> predložio, još je nestvarnije. To je najteži, rekao bih i
<> nemoguće težak, put. Ipak je lakše biti objektivan prema
<> drugome.
Lakše je, ali tada dolazi do grešaka, neispravnosti koja se javljaju.
Kada ne postaneš objektivan prema samom sebi, plašiš se sopstvene ličnosti
i svega što posle toga sledi. Plašiš se nacionalizma, jer on mora da nastane
kao proizvod tvoje objektivnosti. Ti sve to oštro negiraš, i nećeš da se ni
suočiš i malo preispitaš ono što bi trebalo da pogledaš.
<> Objektivnost, baš kao ni svest, savest, itd... ne mogu se
<> ostvariti na jednom pa tek onda i na drugom polju. Kao kada bi
<> lopov prvo prestao da krade po robnim kućama pa će, vremenom,
<> prestati i po samoposlugama. :)
Možda naizgled smešno, ali veoma istinito. Alkoholičar ili narkoman
nikada se nisu oporavili u jednom danu.
<> Ne slažem se. Nacionalizam je, gotovo po definiciji, emocija.
Prema TVOJOJ SUBJEKTIVNOJ definiciji.
srbija.1279fancy,
-> #1274, bbajaŮŢ>> || Ali, ti onda vise ne razmisljas hladne glave, tvoj um je
ŮŢ>> || takode pomracen, krvozedan, zeljan osvete...
ŮŢ> Fancy trk u kupatilo da peres glavu LEDENOM vodom i
ŮŢ> samo onda, bez susenja, da pises i odgovaras na Sezamu!
A jel' treba da se polivam pred svaku poruku, ili samo u
forumu..?
Ice cold and bloody cool Fancy
srbija.1280milan,
Od danas ću, svakog dana po dve, da vam ne opteretim
pad-ove, u konferenciju FORUM.8 tema Srbija, slati tekstove
mojih emisija na radiju B92 (92.5 MHz).
Radi se o dve serije emisija.
Jednoj koja je već završena i jednoj koja je u toku.
Prva serija se zvala "Savest TV Bastilje" i emitovana je pre
i posle izbora u decembru i išla je, u živo, svake subote od
pola sedam do sedam, kao redovan prilog glavnom nedeljnom
magazinu - emisiji koja se zove "Jutopija" (od pola pet do pola
sedam). Zadatak joj je bio da otrcava izveštavanje i pokrivanje
kampanje od strane TV Bastilje i imala je i priloge u vidu
snimaka optuženih ljudi i emisija. Njih naravno ne mogu poslati.
;))
Druga serija se zove "Srbotopija" i ima podnaslov "Širenje
sumnje u cilju suzbijanja gluposti". Počela je da se emituje pre
dva meseca u isto vreme. Prošle subote je emitovana 9. po redu.
Takođe ide u živo i ima strukturu aktuelnog nedeljnog komentara,
bez priloga tako da je tekst koji ćete imati praktično 95%
emisije. Kažem 95% jer često u toku čitanja promenim po nešto
ali šta, zaboravim i sam.
Pl poz M
srbija.1281milan,
[emitovana 28. novembra 1992.]
Bastilja 1.
U opozicionim krugovima, blagodareći gospodinu Vuku
Draškoviću, koji je, kao svi naši sunarodnici iz epskih
sredina dinarskog masiva, sklon jakim slikama, Radio
Televizija Srbije, konkretnije njen beogradski studio, je
poznatija kao TV Bastilja.
Pogledajmo šta znači ova reč.
Mala Prosvetina enciklopedija, a u ovom slučaju se
saglašavaju i sve ostale enciklopedije jer je, biva, stvar
već toliko duboko zapretena u istoriji da naši vrsni
marksistički istoričari nisu imali neki osobit motiv da
lažu i falsifikuju, osim jedne male intervencije na koju ću
vam skrenuti pažnju, sadrži odrednicu koja glasi
BASTILjA (La Bastille), tvrđava u Parizu, sagrađena 1370-82;
pod francuskim kraljevima služila kao tamnica i bila simbol
reakcije i samovlašća. Pošto se na poziv Kamija Demulena
prethodnih dana naoružao, narod Pariza je 14. jula 1789,
posle žestoke borbe i mnogo poginulih, na juriš zauzeo
Bastilju i do temelja je razorio, raznoseći ciglu po ciglu.
dan zauzeća Bastilje, kao prvi dan revolucije, postao je
francuski narodni praznik.
Mimo, za naše komunističke ideologe tako tipične
intervencije koja je sadržana u onoj sintagmi "bila simbol
reakcije i samovlašća" ostale istorijske činjenice pobrojane
u ovoj odrednici su nesporne.
Bastilja je dakle zatvor-tvrđava koju su građani Pariza
razrušili i time svečano otpočeli revoluciju. Ta revolucija
nam je u svim istorijskim knjigama građanskih pa i
komunističkih društava kontinentalne Evrope - Englezi su
se, iz razumljivih razloga, uzdržali od preteranih pohvala -
prikazana kao jedno hvale vredno preduzeće koje je, eto,
Evropu uvelo u građansko društvo, a biva bila i pokazna
vežba za onu sledeću revoluciju, oktobra 1917. u Sankt
Petersburgu, čije posledice itekako osećamo, i dan danas na
svojoj koži, pa i šire, što rekao Bravar.
Bastilja je, dakle, bila i ostala simbol tiranije,
herojske borbe naoružanog naroda da je po cenu mnogih
žrtava sruši i, konačno simbol uspeha koji je proslavljen
diljem sveta. Šta je bilo sa ciglama koje je narod razneo -
enciklopedija kaže jednu po jednu - ne znam.
Razumljivo je što je g. Drašković upotrebio ovu
metaforu jer smo 9. marta 1991. istina nenaoružani - tu je
naš Kamij Demulen, štono bi braća Hrvati rekli, zakazao -
dobili silne batine i oblake suzavca pokušavajući, ne baš
da televiziju osvojimo, ali da nešto daha slobode u naše
najneslobodnije sredstvo informisanja unesemo.
Naša sredstva informisanja, kraće ću ih, ekonomije reči
radi a i od milošte, zvati naprosto sredstva, su
istovremeno jedna tuga i nesreća ali i, kao što mi svi koji
se, bar na na ovom radiju nalazimo bilo sa ove ili sa one
strane prijemnika i, prosto rečeno i užas živi.
Ovu emisiju, niz emisija zapravo koje će ići subotom
posle Jutopije, smo zamislili kao predizborni paket, ali
paket ali sasvim druge vrste - nećemo predstavljati stranke,
nećemo predstavljati ni kandidate za predsednika Srbije, pa
čak ni samog Šećeroskog.
Bavićemo se sredstvima.
Bavićemo se načinom kako se sredstva drže navodnih
sporazuma koje je aktuelna vlast ponudila opoziciji ne bi
li je umilostivila da izađe na izbore, a biva da to nije
bilo ni potrebno, jer je opozicija na izbore istrčala
radosno, zdušno i razjedinjeno, pa sada taj sporazum dođe
kao neko kopile iz kratkotrajnog konkubinata vlasti i
opozicije koji je posredovala Demokratska stranka. Svi bi
svi sada nekako da ga zaborave - vlast zato što su joj
sredstva potrebna da svoj ugled i moć ozbiljno potkopan
užasom u koji nas je uvalila, opat povrati i da onako usput
raspali nogom u cevanicu opoziciju. Opozicija bi pak da
ovaj sporazum zaboravi jer joj je sasvim jasno da nema
nikakvog načina da natera vlast da ga poštuje do li da opet
prizove Kamij Demulena koji je, ovog puta se čini konačno i
neopozivo otišao u neku svoju Provansu jer su ga akademici
nazvali "čovekom iz šatora" i najurili posle Vidovdanskog
sabora, a ni drugarica Gruden, otkada je šinjel zamenila
haljinama iz kolekcija gospođe Marić i počela da se miri sa
činjenicom da je nazivaju gospođom - kao da joj se to čak i
dopada - sigurno ne bi volela da joj naš Demulen ponovo
opogani gradski park.
Postoji tu istina neki Nadzorni odbor čiji je zadatak
da uredno prikuplja žalbe i pritužbe na ponašanje sredstava.
Pošto osim strogog prekora Vučeliću, Odbor, čini mi se,
malo šta može da uradi, mi ćemo se truditi da on, materijal
koji skuplja, ne skuplja uzalud.
Stvari ne stoje dakle loše, one, naime stoje znatno
gore i upravo zato smo se odlučili da, kada već niko neće
ili ne može, u ovoj emisiji, čiji je radni naslov "....
Savest TV Bastilje", slušaocima radija B92, jednom nedeljno
ukazujemo na informativne krasote, pre svega TV Bastilje,
ali i drugih sredstava. Tužakaćemo i otrcavati Bastilju, ali
i opoziciju ako se ne potrudi da se protiv vlasti bori kako
valja. Nemamo snage da vas okupimo i raznesemo Bastilju u
jednom danu, odnoseći cigle, ali možda možemo ovako,
izvlačeći jednu po jednu ciglu i tu tvrđavu da podrijemo a
da pri tome ne napravimo neku revoluciju, jer samo bi nam
još ona falila - zar nam je malo one Bravareve. Guraćemo im
svima prst u oko, dok god svoje veštačke vilice ne prebace
na kapke i ne ugrizu nas, ako uspeju, za podignuti prst.
Ako uspeju, naravno, prestaćemo, jer mi nemamo ni prste a
kamoli ruke za bacanje pa da ih podižemo zajedno sa turskim
barjakom i neoprezno čekamo ne bi li nam neko odsekao celu
ruku.
Prvu emisiju ćemo početi kratkim kursom iz
manipulacije sredstvima. Posle ćete videti da on baš i
nije poteban jer se tehnologija bitno promenila, ali da
počnem jer, najbolje je počinjati primerima iz povesti.
Pre jedno desetak godina, Bravar je već bio mrtav ali
je njegov duh lebdeo, ako već ne nad čitavim, a ono nad
našim i, što je za ovaj primer važnije, nesvrstanim svetom,
u Politici je objavljena, negde pri dnu treće strane, onako
dole desno, sledeća vest:
TIR, Liban (Rojter) Grupa palestinskih komandosa je
prošle noći, u blizini grada Tira na jugu Libana, napala
izraelski vojni autobus. žetvoro izraelskih vojnih
službenika je na licu mesta ubijeno, a devet teško povrđeno.
Izraelska armija je odmah blokirala područje i otpočela
poteru za palastinskim komandosima.
Ova vest je bila jedna od tipičnih, kakve su na
desetine objavljivane tih dana i ne bi ni po čemu privlačila
pažnju. Palestinci su, onako nepozvani, žestoko branili
Liban od Izraelaca. Našoj javnosti nije baš bilo jasno
otkud Palestinci u Libanu, sem ako to nije neki nacionalni
običaj da se živi u inostranstvu, ali u svakom slučaju o
Palestincima je stvarana slika kao o borcima za slobodu
protiv mrskih izraelskih okupatora, a "Politika", koja je
tada bila mnogo važnija od ove današnje jer je narod imao
para da kupuje novine i čita izveštaje ovih istih novinara
koji je i danas uređuju, je bila lučonoša antiizraelske
propagande. Onako, uzgred da kažem, uređivali su je isti
novinari kao i danas kada je slobodna, tako bar kažu.
Vest dakle tipična i ne bi ni po čemu privlačila
pažnju, osim što mi je za oko zapao pomalo čudan detalj - u
vesti se spominje napad na vojni autobus, što, priznaćete
nije neko tipično vojno vozilo. Paranoja koju je u meni
izazvao ovaj detalj ne bi bila dovoljna da otpočnem sopstvenu
istragu da, pukim slučajem, nekoliko dana kasnije, u
redakciji nekih sasvim drugih novina, na stolu nekog svog
prijatelja urednika, nisam zatekao tzv. Tanjugov crveni
bilten - ili je bio plavi, đavo će ga znati - kroz koji je
Tanjug, za uži krug posvećenih komunističkih novinara i
političara davao rezimea vesti svetskih agencija. I tu,
listajući smrdljive stranice izvučene na geštetneru -
suštinske informacije u komunizmu su uvek smeštene na
šapirografisanim papirima, što je valjda neka navika iz
perioda ilegale - pronašao sam tačan tekst vesti koji je
glasio:
TIR, Liban (Rojter) Grupa palestinskih terorista je
prošle noći, u blizini grada Tira na jugu Libana, napala
izraelski vojni autobus, koji je prevozio medicinske sestre
iz izraelske vojne bolnice na odmor u Izrael. žetiri
devojke su na licu mesta ubijene, a devet je teško
povređeno. Izraelska armija i libanska policija su odmah
blokirali područje i otpočeli poteru za počiniocima ovog
gnusnog zločina.
Ovaj primer je ne samo upečatljiv nego i paradigmatičan
na način kako su funkcionisala komunistička sredstva
informisanja u tzv. "zlatnom dobu" komunizma, a verovatno i
sredstva informisanja u svakom totalitarnom društvu u
periodu stabilnosti.
Sredstva su imala dva zadatka.
Prvi, da dezinformišu, iskrivljuju informaciju, vrše
selekciju informacija i, uopšte, da obavljaju svrhovitu
obradu informacija i, naravno onoga koji ih prima.
Drugi, ne manje važan se sastojao u onome što ja volim
da nazivam pedagoška funkcija. Kroz sistem informisanja
primalac je trebalo da bude vaspitavan u duhu pogleda na
svet koji mu je projektovala vladajuća ideologija. Sećam se
svog prvog susreta sa moskovskom "Pravdom", negde sredinom
sedamdesetih. žim sam je prelistao, nije se tu istina imalo
šta prelistavati jer nikada nije imala više od osam
stranica istina ogromnog formata, razumeo sam da imam posla
sa vaspitnom brošurom a ne glasilom ili sredstvom
informisanja.
Ne bih vas više gnjavio sa ovim opštim mestima, jer sam
sasvim svestan da slušaoci ovog radija sve ovo manje-više
znaju i misle isto ili slično kao i ja, možda je samo način
verbalizacije malo drukčiji.
Hoću, međutim, da skrenem pažnju na jedan novi aspekt
koji se pojavio danas, eto konačno se primičemo i
sadašnjosti, u sredstvima informisanja aktuelnog režima.
Za kraj komunizma, kako to otmeno kažu neki sociolozi,
a ja na to mogu samo da kažem - "Iz vaših usta u božije uši!"
- tipično je da vlast, kako je to Hitler govorio posle
Staljingradske bitke, skraćuje linije fronta, odnosno, u
nemoći da kontroliše čitav javni život svoju pažnju i moć
koncentriše na samo jedan medium - televiziju. Međutim, i
to je ono što je novo, ona se pri tome koncentriše samo na
drugi, pedagoški plan, svog zadatka. Prethodni primer
suptilne deformacije informacije je na današnjoj TV Bastilji
veoma retko pronaći. Ne samo zbog toga što su Bijelić,
Dmitrović ili Jugovićeva nesposobniji od jednog recimo
Prlje, a jesu, već i zato što su linije fronta toliko
skraćene, da se protivnici gledaju tako reći preko mušice
puške i sada se prešlo na mnogo direktije i ubojitije
oružje - neposredni komentar, direktno propovedničko
ulivanje u glavu istine.
Grubost i brutalnost današnje TV Bastilje nije bila
viđena ni u Mitevićevim vremenima a da o Bravarevim i ne
govorimo.
Zato se protiv njih valja boriti sredstvima gradske
gerile.
Shvatite i ovu emisiju kao jedno takvo sedstvo.
srbija.1282milan,
[emitovana 5. decembra 1992.]
Bastilja 2.
I ove nedelje ćemo, kao i prošle, u emisiji "Savest TV
Bastilje", koja se emituje svake subote na kraju "Jutopije",
ogovarati, potkazivati i podsmevati se sredstvima
informisanja koja kontrolišu aktuelne vlasti a, pre svega i
iznad svega najvažnijem od njih, Radio Televiziji Srbije,
poznatijoj, blagodareći epsko-dinarskoj blagorečivosti
gospodina Vuka Draškovića kao TV Bastilja.
Kako svi u opoziciji, pa čak i oni u sivoj zoni između
vlasti i opozicije, imaju nepodeljeno mišljenje da vlast
krajnje bezočno zloupotrebljava Radio Televiziju Srbije, a
ništa ozbiljno ne čine da to, ako već ne mogu da osujete, a
ono bar udare na velika zvona - mi ćemo se truditi da to
činimo umesto njih.
Sedmica koja je na izmaku, bila je veoma burna, a nije
ni čudo. Ulazimo u pretposlednju nedelju izborne kampanje,
jedne od mnogih u kratkoj ali burnoj povesti srpskog
kvaziparlamentarizma. Od kako su, pre tačno dve godine,
raspisani prvi višestranački izbori, posle skoro pola veka
neprekinute komunističke vladavine, izbori su, ma koje
vrste bili, postali nacionalna opsesija i pučka zabava.
Svako pola godine imamo ili izbore ili referendum. Svaki
put opozicija nešto zanoveta i preti bojkotom zbog izbornih
uslova da bi na kraju ipak izašla na izbore i, naravno,
izgubila. Bojkot je, istina jednom, u junu ove godine, čak
i uspeo. Izgleda da su vlasti odmah proučile to čudo i
shvatile grešku - izbori su zakazani na brzinu, izazvali su
nervozu opozicije, ona nije stigla da potroši pare i
animira svoje aktiviste i, naravno, bilo joj je lako da
bojkotuje izbore pravdajući to "načelnim" razlozima, kao da
su se ova načela promenila od 90-te kada ih nije
bojkotovala ili do ovog decembra kada ih, voleo bih da
grešim, opet, izgleda, neće bojkotovati.
Sada su vlasti postupile znatno pametnije. Upravo zato
što je bojkot opozicije u junu uspeo, ispostavilo se da
gospodin Ćosić ima problema sa legitimitetom svoje
funkcije. Gospodin Ćosić je, naime, za razliku od svog
glavnog suparnika za inžinjera duša vaskolike komunističke
Srbije gospodina Miloševića, koji je imao celu opoziciju na
terenu kada je sebe postavljao za predsednika, izabran u
parlamentu koji se sastojao samo od komunista i četnika.
Protiv prvih g. Ćosić svakako nema ništa, naprotiv, ali mu
drugi mu svakako ne poboljšavaju san, varenje i, inače krhko,
zdravlje. Stoga je on, kolko odmah, čim se Skupština
takozvane SeReJot sastala i izabrala ga, istu i raspustio,
hladnokrvno joj objavivši da će se novi izbori raspisati
pre kraja godine, kraće čak nego za šest meseci koliko je
ustavni rok u žabljačkom ustavu, te da će ona stoga i povrh
svega morati da donese i novi ustavni amandman da bi sebe
mogla ekspresno da raspusti! Što je najzabavnije Skupština
je to i učinila i g. Ćosić je, po ko zna koji put, opravdao
počasnu titulu koju mu je dodelila beogradska čaršija -
"glavni kadrovik Srbije".
žim je datum zakazan, sve je već išlo lakše. Ćosićevom
projektu se pridružila i republika Srbija koja je brže bolje
najavila i predsedničke i skupštinske izbore za republičku,
pokrajinske, gradske, opštinske i ko zna koje još poslanike
i odbornike - biva da ni ne znamo koji će nas sve glasački
listići čekati na biračkim mestima kada i ako do njih uopšte
dođemo. Ovo "ako" stoji iz bar dva razloga. Prvo, ko zna
dragi slušaoci da li ste uopšte na spisku, jer su vlasti
ovog puta primenile prost metod - mnoge od onih koji nisu
bili na referendumu ili na izborima u junu su jednostavno
skinuli sa biračkih spiskova! Ako dođete i pobunite se,
upisaće vas, ali, računaju da mnogi neće doći da provere do
samih izbora, a tada će već biti kasno! Stoga, ako niste
proverili, odmah posle ove emisije pohitajte do opštine,
rok ističe danas u ponoć! Drugo, a evo i malo optimizma u
ovoj turobnoj atmosferi, možda se opozicija ipak prizove
pameti i ove izbore bojkotuje!
žinilac koji se pojavio na sceni i daje nadu da se čak
i ovo čudo može dogoditi se zove, to već svakako znate,
Milan Panić. Delovalo je da je sve "već sređeno i štima".
žim su izbori, već tokom leta, bili izvesno postavljeni u
decembar, opozicione stranke su aktivirale svoje odbore i
počele da troše pare. Neke koje imaju malo, trošile su male
pare, a neke, koje su bogatije, bogami velike. Pouzdano
znam, i ne mogu da verujem da to ne znaju i vlasti, da su
neke od većih potrošile i 3 miliona maraka. Ko takve pare
potroši, ocenio je štab g. Miloševića, taj od izbora neće
odustati pa makar aždaha zvana TV Bastilja po ceo dan rigala
otrov a bogami riga, u šta ćete se u nastavku emisije
neporecivo uveriti! Stranke su se u izbornu kampanju
uključile, ovoga puta istina prilično mrzovoljno i uz razna
zanovetanja kao da im negde u dnu svesti jasno stoji da su
opet prevarene. Sve to je pratilo uzajamno prebacivanje tipa
"Ti si prvi odlučio da učestvuješ na izborima pa sam morao
i ja, gde smem da te pustim da sam uzmeš sve opozicione
glasove", ali, sve u svemu, da budem malo zloban, stanje je
bilo normalno, kao i 1990.
Kad, odjednom, deus ex machina, zu himmeln gefahlen -
s neba palo - pojavio se gospodin Panić kao predsednički
kandidat! Prebogati američki biznismen srpskog porekla,
koga je ta ista komunističko-četnička skupština dovela sa
namerom da posluži za zamazivanje očiju srpskoj i svetskoj
javnosti, pokazao se kao tvrd orah i do sada jedina, a
voleo bih da verujem i odlučujuća, greška gospodina
Miloševića a i, sve mi se nešto čini, čak i samog gospodina
Ćosića. Energijom i šarmom je osvojio simpatije naše
očajne javnosti i probudio nadu u spas. Bez obzira da li
smo pristalice teorije da on ipak nema šanse da stvarno
pobedi Miloševića ili pak verujemo u suprotno, moramo
priznati da je izazvao pometnju u redovima vlasti i obeležio
ovu političku nedelju.
To se najbolje vidi i kroz ponašanje TV Bastilje koja je
ne samo udarna pesnica vlasti već i barometar njenog
duševnog zdravlja. žitave ove nedelje TV Bastilja se skoro
isključivo bavila napadima na Panića ne zanemarujući
naravno, ni stvaranje ratne psihoze što joj je dugoročan
strateški zadatak, ali je i to podredila anti-Panić
kampanji. Kao da je svaki izveštaj sa ratišta kazivao da je
upravo Panić kriv za sve nesreće koje se, ako se uopšte,
događaju Srbima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj a i u
svim zemljama učesnicama zavere protiv Srpstva vaskolikog,
što će reći u celom svetu. Svaka vest, a videćete da su oni
odustali od vesti i prešli neposredno na komentare, bila je
ciljana i da reči ubijaju, Panić bi, a i svi mi zajedno sa
njim, već odavno bio mrtav.
Kao da je TV Bastilja dostigla sam vrh svojih
mogućnosti i otelovila jedan od najfantastičnijih ali i
najkorisnijih, naravno za njih, komunističkih principa
informisanja. Ovaj princip je, to će vas svakako iznenaditi,
prvi formulisao, ali, držim, s obzirom na njegove
sposobnosti svakako ne i smislio, general Nikola Ljubičić je
u svoje vreme bio sve i svja - general armije, član
predsedništva SFRJ, jednom rečju, što bi rekao Gogolj -
"osoba bliska caru". Već na izmaku slave, Ljubičić je bio
upetljan u neku aferu vezanu za njegov rodni užički kraj. Da
li je tu bio upetljan bakar iz Sevojna, neki milioni dolara
ili nešto treće, više se ne sećam. Tek, u nekim lokalnim
novinama, a to je stiglo i do Beograda, pojavila se izvesna
informacija koja je generala predstavljala kao osobu koja je
uticala na zataškavanje afere i neke manje "kadrovske
promene". On je odmah otputovao u Užice i tu je na sastanku
one čuvene grupe ljudi koja se zvala "politički aktiv"
optužio urednika ili novinara, svejedno, za ovu
informaciju. Vremena su tada bila već manje "vunena", Bravar
je već godinama bio mrtav i neko od prisutnih se usudio da
se usprotivi tvrdnjom da je informacija ipak bila tačna. Na
to je Ljubičić, slušajte pažljivo, rekao: "Nije važno da
informacija bude tačna, važno je da bude objektivna."
Nikada ni pre ni kasnije nisam čuo bolju, jasniju i
lapidarniju subsumaciju komunističkih principa informisanja.
TV Bastilja, upravo sada, u praksi pokazuje kako ovaj
princip valja negovati, sprovoditi i ostvarivati. Tačna ili
netačna informacija, to nije važno, važno je da bude u
fukciji cilja, važno je da bude "objektivna". Tako treba!
Prvi i najbolji primer primene ove "tehnologije
informisanja, pravu poslasticu, dala nam je TV Bastilja u, a
gde bi drugde, svom Drugom dnevniku od ponedeljka (utorka!).
Spikerka je pročitala - citiram, skrećem vam pažnju na to,
celu vest koja glasi:
"Gospodin Milan Panić je dao intervju bečkom listu
"Kurir" u kome gospodina Miloševića optužuje za sva zla
ovog sveta."
Kraj citata.
Dakle, čini mi se, da je dostignut sam vrh. Nikakve
informacije, čak ni citata iz Panićevog intervjua makar da
ga posle i najzlobnije komentarišu. Puki komentar i povrh
svega kratak da se lako zapamti, ponavlja i plaši, kao one
presude bogatijim srpskim trgovcima i seljacima posle rata
koje su se sastojale iz samo jednog lista papira na kome je
pisalo: "Osuđuje se na smrt zbog saradnje sa okupatorom",
potpis nečitak, ispod njega pečat i napis velikim slovima
"SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!". Uskoro im neće biti
potrebno čak ni pozivanje na neki stvarni događaj, recimo
ovaj intervju je bio stvarno objavljen, biće dovoljno da
kažu: "Izdajnik gospodin Panić se i jutros probudio sa zlim
namerama prema srpskom narodu sa obe strane Drine!". Samo
jedna rečenica i, gotovo, ne daj se Ines.
Da ovo što sam pričao ne spada u domen puke političke
fantastike potrudio se da pre dva dana dokaže TANJUG. Ova
agencija, koja je dugo bila puna pripadnika "bivšeg režima"
i pristalica "izdajnika vefovmiste Ante Mavkovića" kako to
voli da kaže ljubimac aktuelnog predsednika, nije obasipala
našu javnost onim gadostima kojima ju je obasipala u vreme
Bravareve vladavine. žak naprotiv, obaveštavala je
relativno korektno sa malim levičarskim otklonom i žalom za
bivšom Jugoslavijom što im se može oprostiti jer su se u ta
vremena lepo naživeli kao dopisnici po belosvetskim
metropolama ili sinovi i kćeri ambasadora i inih diplomata.
Međutim, sakaćenjem Jugoslavije na takozvanu SeReJot
stvari su se promenile i "predsednikovi ljudi" su polako
počeli da preuzimaju TANJUG. On, naravno nije važan kao TV
Bastilja ali je svakako koristan za distribuciju
selektovanih informacija drugim medijskim kućama koje režim
ne kontroliše neposredno, a koje više nemaju dovoljno
sredstava da same pribavljaju informacije preko sopstvenih
dopisnika ili svetskih agencijskih mreža.
Da se TANJUG "vraća u formu" a i dokazuje da prethodna
priča nije moje puko fantaziranje pokazuje i TANJUG-ova
vest, emitovana na Radio Bastilji, koja mu više dođe kao
istražni zatvor a ne prava Bastilja, na vestima u četvrtak.
Ista vest je distribuirana, naravno, i drugim glasilima
preko TANJUG-ovog tikera.
Vest, ako se uopšte može tako nazvati, doslovno glasi:
"Islamske zemlje, žedne srpske krvi, ponovo su na
Konferenciji islamskih zemalja osnažile zahtev za vojnom
intervencijom u Bosni i Hercegovini".
Najviše se uplašim kada moji košmarni snovi, danju, na
javi, pred mojim očima, postaju stvarnost.
srbija.1283spantic,
-> #1245, jkratica> A otkud znaš da bi bilo kome osim S.M.-a (i V.Š.) bila
> poslušna. Da li je bila poslušna: A. Markoviću, M. Paniću,
> D. Ćosiću? Kladim se da bi sve uradili
Policija je poslušna onome ko je plaća. A gore navedeni je nisu plaćali.
Pitanje je bilo za slučaj hipotetičkog dolaska na vlast Draškovića. I šta
bi uradio onima koji su ga tukli.
srbija.1284spantic,
-> #1237, bbaja> Fancy samo koristi malo vise pesnicke slobode u svojoj
> "poetskoj ekspresiji", sto je i meni ovom prilikom, moram
> da priznam, podiglo obrve.
Pesnička sloboda? Sad ja dižem obrve.
> P.S. Nije valjda da si i ti ucestvovao u "rusilackim i
> zlocinackim hordama u napadu na nase plave andjele
> cuvare".
Bili smo do sve dok je protest bio to, to jest dok se ne nije pretvorio
u nasilje. Nemoj samo da je neko pomislio da sam bio zbog kelnera, njemu
bih saučešće izjavio i od kuće. Bio sam, kao i dosta drugih ljudi koje
sam sreo zbog Ćosića.
srbija.1285spantic,
-> #1249, jkratica> žudi me samo da sepsovci ne spominju ustaško - džihadovsko
> - kominternovsko - tralala vezu sa demonstantima. Izgleda
> da se S.M. debelo spandjao sa Tudjmanom, pa im sada
> propade šlager.
Ma nemaju potrebe za tim. Drašković je tako debelo zasrao da im ne treba,
prosto im je bilo dovoljno da normalno to proprate. Video si valjda onaj
dnevnik? Jedino što su se uplašili da će da upropaste najboljeg im pulena
među opozicijom pa mu dižu rejting.
srbija.1286spantic,
-> #1252, jkratica> ako je Šeki osvojio toliko glasova, što da i on ne proba.
> Zaboravio je samo jednu sitnicu, a to je da je Šeki
> najverovatnije više od pola glasova dobio samo na SPS
> papiru, na lažnim listićima. Dakle pametnije bi mu bilo,
> da pokuša
Jesi ti bio u kontroli izbora? Nisi? E ja, i ne samo ja, jesam. Vraga je
Šešelj dobio samo na papiru glasove. Verovatnije je da ga je SPS krao na
"južnoj pruzi" gde nije bilo kontrole od opozicije, a SRS mahom nije ni
došao.
srbija.1287fancy,
-> #1286, spanticŮŢ> Jesi ti bio u kontroli izbora? Nisi? E ja, i ne samo ja, jesam. Vraga je
ŮŢ> Šešelj dobio samo na papiru glasove. Verovatnije je da ga je SPS krao na
Ovo je, na žalost, tačno...bar kod mene na Savskom Vencu...
Fancy
srbija.1288fancy,
-> #1273, bbajaŮŢ>> || odlucio i Desnokrilni, mada mu zbog toga kuca gori ;)...
ŮŢ>
ŮŢ> Imas li neke proverene informacije, ili samo nagadjas.
ŮŢ> Voleo bih da si u pravu!
He, he... kažem ja... Od početnog pranja ruku od svega i
namere da se debelo iskoristi Vukova naivnost pa do "posete
Vuku uz najoštriji zahtev da se puste..." pa još i Batić
učestvuje u timu advokata koji će ga braniti...Između ova dva
zbivanja je bila baš solidna "vatra u kući". Nemojmo se zanositi
da je Voja bio svestan da će on biti sledeći (M. Petrović - "nas
neće niko napasti - nismo u parlamentu, a ni u republičkom...")
Ova iznenadna angažovanost je posledic DEBELOG nezadovoljstva
članstva DSS. I za kraj 3 pikanterije:
1. Da li znate ko je one večeri bio najaktivniji ispred, tj. sa
desne strane skupštine? Ne? E, pa behu to upravo SDOS-ovci
tj. podmladak pomenutog DSS-a.
2. Poslanici načelne nam i principijelne stranke će se vrnuti
u narodnu (?!) skupštinu ako se postavi pitanje a) poverenja
vladi i b) ako gorepomenute stvari dođu na dnevni red.
3. Mačak Draža je preko vikenda boravio u sedištu stranke, što
upućuje na to da možda gubimo desno krilo, ali dobijamo
dobrog centarfora...?
Fancy
srbija.1289fancy,
-> #1284, spanticŮŢ> ... Nemoj samo da je neko pomislio da sam bio zbog kelnera, njemu
ŮŢ> bih saučešće izjavio i od kuće. Bio sam, kao i dosta drugih ljudi koje
ŮŢ> sam sreo zbog Ćosića.
Koji Ćosić?
(c) B.J. 1991 Fancy
srbija.1290bojt,
-> #1284, spantic>> >> P.S. Nije valjda da si i ti ucestvovao u "rusilackim i
>> >> zlocinackim hordama u napadu na nase plave andjele cuvare".
>> Bili smo do sve dok je protest bio to, to jest dok se ne nije
>> pretvorio u nasilje. Nemoj samo da je neko pomislio da sam bio
>> zbog kelnera, njemu bih saučešće izjavio i od kuće. Bio
>> sam, kao i dosta drugih ljudi koje sam sreo zbog Ćosića.
A jel ste vi tamo nacrtali tek pošto je kelner nokautiran, ili ste
već tada slavili jubilarni 24. čas bdenja pred skupštinom (zbog
Ćosića)? ;)
P.S. žuo sam sinoć u "Utisku" da je MUPovac ubijen tek sutra u 09h
ujutro. Zna li neko nešto detaljnjije o tome?
srbija.1294vcalic,
-> #1283, spantic>> Policija je poslušna onome ko je plaća. A gore navedeni je nisu plaćali.
>> Pitanje je bilo za slučaj hipotetičkog dolaska na vlast Draškovića. I šta
>> bi uradio onima koji su ga tukli.
Kad smo već kod termina "hipotetički" u kontekstu dolaska na vlast
gos'n Kurjaka, godinama sam bio sam ubeđen da on stvarno nikad neće doći na
vlast, sve do pre par dana, dok ga nisu uhapsili i prebili. E, tog trenutnka
mi je postalo jasno da se tradicija nastavlja, te da će se i Kurjak kao i
svi hapšeni i prebijani prethodnici mu, kad-tad dokopati vlasti...
srbija.1295vcalic,
-> #1286, spantic>> Jesi ti bio u kontroli izbora? Nisi? E ja, i ne samo ja, jesam. Vraga je
>> Šešelj dobio samo na papiru glasove.
Mnogi ne smeju javno da kažu da su za Šešelja i da su glasali za
njega. Prepoznaćete ih po tome što kad vodite političke diskusije uvek će
vikati kako nisu ni za jednu stranku, kako im je "važno samo srpstvo", i
slične gluposti.
srbija.1296korvin,
-> #1269, wizard>> Mentalno zaostao je bio još jedan, mnogo poznatiji i slavniji fudbaler
>> od Šestića, čuveni reprezentativaac Brazila - Garinča, takođe izuzetan
>> dribler.
"Ko nema u glavi, ima u nogama" - srpska narodna poslovica :)
srbija.1297korvin,
-> #1286, spantic>> Jesi ti bio u kontroli izbora? Nisi? E ja, i ne samo ja, jesam. Vraga
>> je Šešelj dobio samo na papiru glasove. Verovatnije je da ga je SPS
>> krao na "južnoj pruzi" gde nije bilo kontrole od opozicije, a SRS
>> mahom nije ni došao.
Na Konjarniku, koji je ranije velikom većinom bio SPO-ovski, SRS je
imao jako puno glasova, ubijao je SPS na većini lista :(
srbija.1298bbaja,
-> #1290, bojt>|| P.S. Cuo sam sinoc u "Utisku" da je MUPovac ubijen tek sutra
>|| u 09h ujutro. Zna li neko nesto detaljnjije o tome?
Nije tada ubijen, vec je onda izdahnuo.
P.S. Da li je jos neko sinoc na utisku nedelje od slusalaca koji su se
javljali prepoznao princezu SPS-a Dusanku "sve sam lepo napamet naucila"
Djogo?
srbija.1299bbaja,
-> #1275, fancy>|| Ne znam za STA bi voleo da sam u pravu, za to sto se
>|| odlucio na takav potez ili za to sto mu "kuca" gori..?
Pa normalno, da mu kuca gori (narocito posle jucerasnjeg
intervjua "SRNI").
srbija.1300fancy,
-> #1290, bojtŮŢ> A jel ste vi tamo nacrtali tek pošto je kelner nokautiran, ili ste
ŮŢ> već tada slavili jubilarni 24. čas bdenja pred skupštinom (zbog
ŮŢ> Ćosića)? ;)
Ma ta izjava je krajnje smehotresna...Zamisli spantu kako ne
odustaje 24-ti čas po smenjivanju Gedže i nervira se što su
nokautirali Mikicu i rulja se skupila baš pošto se odlučio
na štrajk glađu... ;)
ŮŢ> P.S. žuo sam sinoć u "Utisku" da je MUPovac ubijen tek sutra u 09h
ŮŢ> ujutro. Zna li neko nešto detaljnjije o tome?
Tada je umro.
Inače, dobio je kamen u glavu kod terazija, a zatim je cela
četa plavih (vau vau arf) pregazila preko njega...
E, sad, vi me pitate kako znam...He he...eto, stopirao me
juče specijalac na izlazu iz grada a ja rešio da čačkam mečku
i stanem... Odvez'o sam ga par Km ka periferiji i tu mi on
ispriča (dakako, nisam se deklarisao ..;) priču o tome kako
murija pojma nije imala da je gadno pogođen, pa su ga onako
zdušno ispreskakali u stampedu za neprijateljima države...
Naravno, na kraju sam ga pozdravio rečima vidimo se, ali
mislim da nije ukapirao.
Fancy
srbija.1301balinda,
-> #1277, cobra>> Nacionalizam dolazi spontano kao razultat samospoznavanja,
>> i to ti sve vreme govorim, ali ti izgleda nećeš da čuješ
>> ili vidiš :(. (?)
Zašto: "neću"? Dozvoli mi da se s tobom ne složim.
>> Ti govoriš da zbog toga što u praksi nije bilo osvedočenog
>> primera, nacionalizam ne može biti dobar. Međutim, potpuno
>> je suprotno. Ja mislim da čovek ne može da bude ni "dostojan"
>> nacionalizma ako nije "odrastao" u sebi.
Nisi me dobro razumeo. :( Ne *zbog* toga što nema "pozitivnog
primera", nego nedostatak ovakvog primera, može biti, svedoči da
nacionalizam i nije ono što se, recimo tebi, čini da jeste. (?) Moje
mišljenje je da se onaj čovek koji nije, kako ti reče, "odrastao" i
hvata nacionalizma. U nacionalizmu nema ničega dostojanstvenog.
Eventualno bi se mogla pronaći gordost. Istina, pojedinačno ima primera
sjajnih ljudi kod kojih je nacionalizam tako fino balansiran da ne
smeta. No, to bi vredelo shvatiti samo kao sasvim blagi oblik nekakvog
stanja u kome je teško odrediti šta je pozitivno a šta negativno.
Nacionalisti se hvataju ovakvog primera i njime pokušavaju da opravdaju
svoje stavove. Ono što je sigurno je da postoji latentna doza
nacionalizma koja ubija kao što takva doza postoji i za arsenik. :)
Recimo, bušenje ušiju za minđuše, mada se i dalje smatra ukusom,
samo je recidiv prošlosti u kome smo možda bušili i noseve. ;) Ja ne
mogu ništa reći protiv onih koji na to pristaju iz inercije, tradicije
ili šta znam čega već. To su sasvim normalni ljudi (odnosno žene!) :)
ali prema bušenju ušiju, tetoviranju kože i tome slično, ipak ima svoje
mišljenje kao o pojavi a ne o ljudima koji joj pripadaju. U tom smislu,
nemam ja ništa protiv ljudi koji imaju izraženo nacionalno osećanje.
Ovde repliciram na pojavu, a personalno i racionalno. Nacionalizam je,
u odnosu na minđuše i tetovažu, ;) potencijalno i ne uporedivo opasniji
jer, direktno ili indirektno, može ugroziti i druge a ne samo nosioce
tog recidiva.
>> Naravno, potrebno je nacionalizam zameniti efikasnijim sredstvom.
>> Ali ta zamena takođe ide prorodno, kao uspomena na lepu ali
>> prolaznu stvar koja se mora zameniti drugom i boljom.
I? O čemu mi onda razgovaramo? Ja nikome ne namećem svoje stavove.
Iznosim zašto smatram (!) da nacionalizam nije afirmativan pojam.
Iznosim onima među kojima se najpre nadam da mogu, ja mislim pozitivno,
uticati. Već su moja zalaganja ovde povezivali sa komunističkim
internacionalizmom što, možda ćeš se složiti, (?) nije dostojno
argumentovano. Moje delovanje je retoričko, i moji argumenti žele
jedino da privuku i privole. Ako je tebi nacionalnalizma žao, ti,
brate, :) ostani nacionalista. Nadam se da mi nećeš zameriti ako o tome
i dalje mislim kao o tvom hendikepu?
>> Kada se svi budu bez trunke srama mogli pogledati u ogledalo,
>> onda više neće biti plitkoumnih. Tada više neće postojati
>> "pozitivni" i "negativni" nacionalizam.
Jasno! Neće ga uopšte biti. :)))
>> Nacionalizma ima sve manje i manje, ali ako ispari pre nego
>> što to bude potrebno, onda će doći do mnogih poremećaja u
>> svetskoj zajednici bez nacija.
Ništa se ti ne sekiraj da će nacionalizam nestati pre nego što bi
trebalo. Pre će biti da je obrnuto. (?) Ovde se radi o sasvim polaganom
podizanju opšte kulture i pripreme "terena" da se to jednom dogodi.
Najzad, sve što umre pre nego što je postalo smešno, umrlo je prerano.
To što nacionalizam za mene to već jeste, ne znači da nas dvojica ne
možemo, učtivo i u obostranoj koristi, razmenjivati svoja mišljenja,
znanja i iskustva, zar ne?
srbija.1302balinda,
-> #1278, cobra>>>> Da bi čovek postao objektivan, a tog si se scenarija
>>>> uhavatio, on mora postati na svim poljima *objektivniji*
>>>> nego što je do juče to bio.
>>
>> Objektivnost na svim poljima dolazi kada se objektivnost
>> prema sebi postigne.
Opet se ne slažemo. (Nije to ništa strašno.) :))) Replicirao si na
moj stav koji je tvome suprostavljen i izneo svoje gledište. U redu,
primio sam k znanju, ali ne mogu ništa drugo do da još jednom kažem:
"Objekitvnost se ne može postići na jednom pa tek onda na drugom
području. Neophodno je podizati objektivnost na svim poljima
istovremeno."
Slažem se sa tobom da se to ne može odjednom postići i tu među nama
nije bilo spora.
>> Ti sve to oštro negiraš, i nećeš da se ni suočiš i malo
>> preispitaš ono što bi trebalo da pogledaš.
:( (?) Nisam stekao takav utisak. No, hvala ti na trudu da mi
pomogneš. Mislio sam da moje replike nisu oštre i da u njima uvek ima
"izlaza" za zajedničko traženje "istine", šta god ona bila. (?)
>>>> Ne slažem se. Nacionalizam je, gotovo po definiciji, emocija.
>>
>> Prema TVOJOJ SUBJEKTIVNOJ definiciji.
Zar? A zašto se onda kaže, recimo, "Kako se ti *osećaš*? - Ja se
*osećam* Srbinom, Hrvatom i tome sl." Zar se dojučerašnji Srbi
(delimično i Hrvati) od nedavno ne *osećaju* "musalimanski"?
Moj otac je bio Crnogorac, moja majka je Srpkinja, znači li to da
sam ja Srbin genetski ili emotivno? Ako je osnova za moje nacionalno
osećanje "rasna", onda se s pravom pitam kakva se "čistota" može
očekivati na terenu kojim su vekovima prolazile svakojave vojske i na
kome su se mešale razne rase i kulture? Ako je moje nacionalno osećanje
(eto, čak se to tako i zove, pa otuda i moja replika da je
"nacionalizam, gotovo po definiciji, emocija") posledica odluke, pitam
se šta je u njenom korenu? Da li sam racionalno rešio da budem Srbin
jer se to najviše isplati u Srbiji, ili sam emotivno odlučio da ne
budem, recimo, Šiptar? :)
srbija.1303bulaja,
-> #1283, spantic│Policija je poslusna onome ko je placa. A gore navedeni je nisu placali.
└───
Gore navedeni je nisu placali nista manje od Faraona, vec kai i svuda
policiju placaju gradjani. Ukoliko policija sluzi interesima onih koji
je placaju (tj. vecine njih), a sps&co su pukli u Beogradu (ona sela sto
ih strpase u Bgd pasaluk ne racunam), onda bi beogradska policija
trebala da nalupa ove izbeglice u policijskim uniformama, protera ih
odavde i zavede red (npr. SM-u kao drzavljaninu Pozarevca traziti pasos
na ulasku u Bgd:). BEOGRAD REPUBLIKA! (moze i konfederacija Starog
Grada, Vracara, Zvezdare i sl.:)
srbija.1304balinda,
-> #1298, bbaja>> P.S. Da li je jos neko sinoc na utisku nedelje od slusalaca
>> koji su se javljali prepoznao princezu SPS-a Dusanku "sve
>> sam lepo napamet naucila" Djogo?
Evo ja! Glas sam prepoznao ali sam potom odmahnuo rukom: "Ma, nije
moguće da bi to radila." (?)
srbija.1305fancy,
-> #1298, bbajaŮŢ> P.S. Da li je jos neko sinoc na utisku nedelje od slusalaca koji su se
ŮŢ> javljali prepoznao princezu SPS-a Dusanku "sve sam lepo napamet naucila"
ŮŢ> Djogo?
Ćuj prepozno...:)
"ništa ne treba da se menja" Fancy Nogo
srbija.1306fancy,
-> #1299, bbajaŮŢ> Pa normalno, da mu kuca gori (narocito posle jucerasnjeg
ŮŢ> intervjua "SRNI").
Kuća mu zaista gori, ali se plašim da će je "svojim autoritetom"
UGASITI (he, zanimljiva igra reči, može da bude dvosmisleno,
a eto, slažem se sa oba značenja!).
Jako je tvrdoglav po nacionalnom pitanju i k'o što rekoh ima
nameru da istraje...to smo već raspravili :( Samo se nadam da
će, ukoliko izgubi nas, imati dovoljno ljudi iza sebe da uspe
u svojoj nameri...(ipak, i pored, hm, svega, on je u duši ...
demokrata).
Fancy
p.s. Malopre sam čuo da im se Vuk silno obradovao kad su ga
posetili, da je relativno o.k. (mada izubijan) i da
insistira da se ne izlazi...
p.p.s. Ne znam šta je uradio Komnenić kod Danice...
srbija.1307milan,
-> #1304, balinda> Evo ja! Glas sam prepoznao ali sam potom odmahnuo rukom: "Ma, nije
> moguće da bi to radila." (?)
Šta "to radila"? Napamet učila? ;))
Pl poz M
srbija.1308nnedovic,
-> #1233, bbaja>> Jako mi je drago sto si ovo napisao. Mozemo se slagati ili
>> ne sa Danicom (Caricom), ali njeno medijsko ili fizicko
>> lincovanje samo pokazuje nasu nekulturu i necivilizovanost.
Da, to što su Švabe u WWII pobile milione ljudi to je ustvari
samo odraz njihove nekulture. Dajte da mi njih vaspitamo pa će
sve biti u redu.
TO JE ZLOžIN, BRE! Dođeš, upadneš bez naloga, odvedeš i
prebiješ. Za to bre neko ima da odgovara!
srbija.1309nnedovic,
-> #1263, cobra>> Da li to znači da jedino sada sila pobeđuje, da u Srbiji
>> počinje da vlada zakon jačeg, a ne zakon demokratije? Naravno,
*******
POžINJE!? Gde ti živiš? Demokratije je u Srbiji bilo samo
(koliko ja znam) od 1903-1914. i to posle (i samo zbog) jednog
nasilnog čina.
srbija.1310nnedovic,
-> #1252, jkratica>>> u parlamentu. Poslanik jedne opozicione partije, ma sta o
>>> njemu mislili, je tucen u parlamentu, a nema ni nagovestaja
>>> da ce onaj ko ga je tukao snositi ikakve posledice.
>>
>> Pa to je jasno ko' dan. Pitanje samo glasi: Koji će orden
>> predmetni (bokser) dobiti, hoće li onaj sa zlatnim vencem, ili
>> bez zlatnog venca.
Nemojte tako, čovek se pokajao što je "nesmotreno odgurnuo"
Markovića i dobiće drugarsku.. pardon, bratsku kritiku i
isključenje iz partije (to mu zasad big boss nije dozvolio,
valjda mu treba za još neko, jelte... demokratsko ubeđivanje,
ali...).
srbija.1311fancy,
-> #1303, bulajaŮŢ> na ulasku u Bgd:). BEOGRAD REPUBLIKA! (moze i konfederacija Starog
ŮŢ> Grada, Vracara, Zvezdare i sl.:)
Hej! a Savski Venac...?
Kod mene jes' da su se spo-ovci navukli na koaliciju sa sepsom,
ali činimo sve da se stvar sredi, tako da ćemo se uskoro priključiti
(č)etnički čistim opštinama (bar po pitanju opštinske vlasti ;)
Fancy
srbija.1312bugi,
-> #1281, milan
> Pošto se na poziv Kamija Demulena prethodnih dana naoružao,
> narod Pariza je 14. jula 1789, posle žestoke borbe i mnogo
> poginulih, na juriš zauzeo Bastilju i do temelja je razorio,
> raznoseći ciglu po ciglu. dan zauzeća Bastilje, kao prvi dan
> revolucije, postao je francuski narodni praznik.
Bizaran je podatak da je na dan njenog rušenja u Bastilji
boravio zatvoren samo jedan čovek :).
srbija.1313bugi,
-> #1295, vcalic
> Mnogi ne smeju javno da kažu da su za Šešelja i da su glasali
> za njega. Prepoznaćete ih po tome što kad vodite političke
> diskusije uvek će vikati kako nisu ni za jednu stranku, kako im
> je "važno samo srpstvo", i slične gluposti.
Pri čemu su sve sličnosti sa nekim korisnicima, naravno,
slučajne :).
srbija.1314bugi,
-> #1299, bbaja
> Pa normalno, da mu kuca gori (narocito posle jucerasnjeg
> intervjua "SRNI").
Intervju SRNI ?!?! Taj je zbilja zabrazdio.
srbija.1315fancy,
-> #1308, nnedovicŮŢ> TO JE ZLOžIN, BRE! Dođeš, upadneš bez naloga, odvedeš i
ŮŢ> prebiješ. Za to bre neko ima da odgovara!
Welcome to the party...:)
srbija.1316cobra,
-> #1301, balinda<> Zašto: "neću"? Dozvoli mi da se s tobom ne složim.
Dozvoljavam ;). Šalim se :), mnogo sam srećan ako si me razumeo.
<> nacionalizam i nije ono što se, recimo tebi, čini da jeste.
<> (?) Moje mišljenje je da se onaj čovek koji nije, kako ti
<> reče, "odrastao" i hvata nacionalizma. U nacionalizmu nema
<> ničega dostojanstvenog.
Ipak, dok sve vreme diskutujemo, sve mi se više čini da mi govorimo o
dve potpuno drugačije stvari. Dok ti govoriš o nacionalizmu koji je
prisutan danas, koji , moram se složiti, vlada u zaostalim zemljama,
ja govorim o nacionalizmu koji nije nastao veštački od ljudi koji su
hteli da se izdvoje svojom ličnošću, a to nisu uspeli. Ja govorim o
nacionalizmu koji nije (moram te još jednom citirati :) "civilizacijski
trend".
<> Eventualno bi se mogla pronaći gordost. Istina, pojedinačno
<> ima primera sjajnih ljudi kod kojih je nacionalizam tako fino
<> balansiran da ne smeta. No, to bi vredelo shvatiti samo kao
<> sasvim blagi oblik nekakvog stanja u kome je teško odrediti
<> šta je pozitivno a šta negativno. Nacionalisti se hvataju
<> ovakvog primera i njime pokušavaju da opravdaju svoje stavove.
Evo još jednog primera. Nikako ne može doći do pojavljivanja gordosti
koja ponižava druge nacije i kulture ako smo naučili pre toga da budemo
objektivni prema sebi. žinjenica je da se mnogi toga plaše, a još veća
istina je to da se bez samoobjektivnosti ne može "krojiti" uspešno sopstvena
realnost. Sada već zalazim u granice psihologije, što ne spada u ovu temu,
ali sve vreme ja pokušavam da objasnim da sam nacionalizam neminovno vuče
psihologiju i psihološka dešavanja u čoveku. Ja smatram da danas u celini
sprski nacionalizam ne postoji. Postoje samo, kako ti kažeš, ljudi koji
su uspeli da savladaju i zagospodare sobom. Oni su našli ravnotežu, i
oni uopšte ne služe za opravdavanje stavova. Moraš da shvatiš da nacionalizam
nije skup pravilnika, zakona, i stavova. On nije savršen, i ima mnoge mane
u svom najčistijem obliku, ali ne može niko napraviti društvo u jednoj
sekundi savršeno. Razvitak se sastoji iz učenja na sopstvenim ili zajedničkim
iskustvima, koja pomažu da se greške ne ponavljaju i da se ide napred. Svet
se ne može odjednom povezati, jer ljudi se neće osećati udobno u toj
zajednici. Zašto? Zato što nisu spoznali sebe samog i u okviru uže zajednice.
Samo tako se može doći do najvišeg nivoa svesti, svesti pripadanja jednom
svetu i jednom zemlji. Primere neću navoditi. Ima ih dovoljno i danas i u
prošlosti.
<> Iznosim zašto smatram (!) da nacionalizam nije afirmativan
<> pojam. Iznosim onima među kojima se najpre nadam da mogu, ja
<> mislim pozitivno, uticati.
Opet, zavisi od toga šta je pozitivno a šta negativno.
O tome sam već govorio, samo da napomenem da svaki čovek drugačije gleda
na realnost iz svog ugla koji čine njegova ubeđenja.
<> Ako je tebi nacionalnalizma žao,
<> ti, brate, :) ostani nacionalista. Nadam se da mi nećeš
<> zameriti ako o tome i dalje mislim kao o tvom hendikepu?
Pogrešno si me shvatio. Meni nacionalizma nije žao. Smatram ga
veoma efikasnim sredstvom za povezivanje sveta u jednu zajednicu. Kada
ti budeš pronašao drugi, obavezno mi javi :). I ne zameravam na tvom
mišljenju. Ja lično ne smatram moj nacionalizam ni pozitivnim ni negativnim,
ni hendikepom, niti ponosom.
<> Ništa se ti ne sekiraj da će nacionalizam nestati pre nego što
<> bi trebalo. Pre će biti da je obrnuto. (?) Ovde se radi o
<> sasvim polaganom podizanju opšte kulture i pripreme "terena"
<> da se to jednom dogodi.
Veoma je teško pripremati teren za nestanak nečega što još nije ni
počelo!
<> Najzad, sve što umre pre nego što je postalo smešno, umrlo je
<> prerano. To što nacionalizam za mene to već jeste, ne znači da
<> nas dvojica ne možemo, učtivo i u obostranoj koristi,
<> razmenjivati svoja mišljenja, znanja i iskustva, zar ne?
Naravno. :)
srbija.1317cobra,
-> #1302, balinda<> "Objekitvnost se ne može postići na jednom pa tek onda na
<> drugom području. Neophodno je podizati objektivnost na svim
<> poljima istovremeno."
Recimo da se slažem. Kada govorimo o podizanju objektivnosti na
svim poljima, onda to ipak mora da ide određenim redom : kada postaneš
prema sebi, odmah postaješ objektivan na svim poljima. Slično je matematici:
zakon komutacije ne važi za oduzimanje, znači da se zamenom elemenata u
rasporedu ne može dobiti isti rezultat.
Da li su suprotnosti ublažene? :) I sam kažeš :
<> Slažem se sa tobom da se to ne može odjednom postići i tu među
<> nama nije bilo spora.
<> :( (?) Nisam stekao takav utisak. No, hvala ti na trudu da mi
<> pomogneš. Mislio sam da moje replike nisu oštre i da u njima
<> uvek ima "izlaza" za zajedničko traženje "istine", šta god ona
<> bila. (?)
Nekada sam tvoje oštre suprotnosti tumačio nespremnošću za istraživanjem
dubine samog problema. To je proisteklo iz ustiska da me nisi dovoljno
razumeo. Izvini na mojim oštrim rečima, i takođe se nadam da sam i ja
ponudio neke izlaze za traženje istine :).
<> Zar? A zašto se onda kaže, recimo, "Kako se ti *osećaš*? - Ja
<>* se osećam* Srbinom, Hrvatom i tome sl." Zar se dojučerašnji
<> Srbi (delimično i Hrvati) od nedavno ne *osećaju*
<> "musalimanski"?
Po mojoj subjektivnom mišljenju emocije proističu iz ubeđenja.
Ubeđenja su najjači nosilac lične realnosti. Ona i najjače diktiraju
emocije. Dva različita čoveka u istoj situaciji će različito emotivno
reagovati zbog različitosti ubeđenja. U svojoj brzopletom odgovoru nisam
se dobro izrazio. Protiv sam toga da je nacionalizam emocija po definiciji
mnogih: neistražena, opasna pojava koja može da odnese prevagu nad
"zdravim" razumom i svesnim bićem. žinjenica je da emocije JESU deo
svesnog bića, i zbog toga su u potpunosti pod našom kontrolom. Opet,
samo, i samo ako smo naučili da budemo samoobjektivni. Tada nacionalizam
ne može izazvati nikakve neželjene efekte.
srbija.1318drazen,
-> #1299, bbaja> Pa normalno, da mu kuca gori (narocito posle jucerasnjeg
> intervjua "SRNI").
Astralna regresija kod Desnokrilnog uzima klinicke razmere. Sada
znamo sta je znacilo ono "svaka ptica svome jatu" na osnivackoj
skupstini malih boljsevika.
Pl poz D
srbija.1319ladislavs,
-> #1298, bbaja> P.S. Da li je jos neko sinoc na utisku nedelje od la
> javljali prepoznao princezu SPS-a Dsanku "sve sam lepo
> napamet naucila" Djogo?
Iskreno rečeno i meni se učinilo da je to bila mlada nada koja treba da nas
jaši tek u sledećem veku. ;)
ciLa.
srbija.1320milan,
-> #1312, bugi> Bizaran je podatak da je na dan njenog rušenja u Bastilji
> boravio zatvoren samo jedan čovek :).
Ne jedan, ipak četrnaest, među njima i Marquise de Sade.
Istina, svih četrnaest su bili beznačajni jer su "pravi"
prebačeni u Orlean. ;)))
Pl poz M
srbija.1321milan,
[Emitovana 12. decembra 1992.]
Bastilja 3.
Naše oglede o sredstvima javnog informisanja na kraju
komunizma kod Srba, nastavljamo i večeras, nedelju dana uoči
izbora. Nedelju dana uoči izbora na kojima tek od juče znamo
tačan spisak predsedničkih kandidata.
Ovaj podatak, da na desetak dana pre izbora mi nismo
znali ko su sve predsednički kandidati, je potpuno
neverovatan. Kada biste ga saopštili ma kom građaninu neke
normalne parlamentarne zemlje, podatak bi bio sasvim dovoljan
da on pomisli da po sredi mogu biti samo dve stvari: Ili
ste ludi ili ga lažete. Ako ga lažete stvar je nezanimljiva,
sem ako nije dovoljno paranoičan da istražuje razloge vašeg
laganja. Ako ste pak ludi to možete, u njegovim očima, biti
na dva načina: Ili ste stvarno klinički ludi, pa ga možete
zainteresovati za sebe samo ako je psihijatar, ili ste ludi
u kolokvijalnom smislu te reči, jer se neko zdrave pameti
sigurno ne bi odlučio da učestvuje na takvim izborima.
Ipak, mi smo nešto sasvim treće, nebeski narod koji se
opire novom svetskom poretku.
Da je svest o neslućenim mogućnostima koje pred Srbe
postavlja svaki novi poredak, čak i ako nije svetski, bila
prisutna još kod naših sunarodnika pre pola veka, kazuje i
sledeća priča, čiji su neki od aktera još uvek živi i meni
je posvedočili. "Pa ako su lagali mene i ja lažem vas", što
rekao Đorđe Balašević.
Neposredno posle rata, krajem četrdesetih godina,
ministar spoljnih poslova bio je Edvard Kardelj. Napravivši
neku od brojnih administrativnih reorganizacija
ministarstva, a ovo su komunisti veoma voleli - bilo kao
oblik eksperimentisanja, bilo kao oblik demonstracije moći -
on izazvao haos u ministarstvu i vidno nezadovoljstvo onih
diplomata koji nisu baš juče pristigli iz šume i pomalo su
se razumevali u spoljne poslove. Dvojica takvih, verovatno
hrabrijih i, tada mlađih, obratili su se Pavlu Beljanskom,
našem poznatom predratnom diplomati i čuvenom kolekcionaru
slika, čoveku bišeg režima koji je eto služio i novoj
vlasti, nešto kao šef protokola, učeći pridošlice sa brda
kako stranim jezicima tako i držanju kašike i viljuške.
Dugo su ga ubeđivali da pođe kod Kardelja i skrene mu
pažnju na besmislenost ove reorganizacije. Konačno, Beljanski
je pristao i u pratnji dvojice mladića, koji su pošli da mu
drže strah i, eventualno, progovore koju, ako nekim čudom
budu nešto zapitani, pošao Kardelju. Kardelj ih je primio i
razgovor je trajao preko tri sata! Pričalo se o svemu i
svačemu, ali tokom razgovora Beljanski nije ni jednom
jedinom rečju pomenuo razlog posete, ali se ni Kradelj nije
zapitao zašto ga trojica zamlata zamajavaju preko tri sata
u trenucima kada je revolucija bila, kao i uvek uostalom,
na velikim iskušenjima.
Po završenoj poseti Beljanski i dvojica pratilaca, koji
tokom razgovora nisu progovorili ni reč, su izišli i jedan
od njih ga je zapanjeno zapitao: "Ali, gospodine Beljanski,
zašto ministru niste ni pomenuli razlog naše audijencije?".
Beljanski je malo zastao, razmislio i odgovorio: "Šta ćete
mladiću, ovo je zemlja neograničenih mogućnosti!"
I, ovo je zaista zemlja neograničenih mogućnosti.
Rezervoar iznenađenja je zaista neiscrpan i kada god
pomislim da sam živeo toliko dugo da me ništa više ne može
iznenaditi stvarnost me demantuje.
Šta više, stvarnost najviše iznenađuje onda kada je
najzgusnutija, kao u ovim danima kada izborni košmar
dostiže svoj kreščendo. Kreščendo tako tegoban i teskoban,
da pomišljate da je sve to ružan san. Kad, ono, jok!
Uključite televizor i, što rekao Kovačevićev Radovan
"na malom ekranu TV prijemnika", teče stvarnost, u
potocima, slapovima i bujicama koje se, kako se 20.
decembar približava, stapaju u jedan veliki okean.
TV Bastilja savršeno zna da naš narod ionako ne putuje
nigde, ne čita ništa i komunicira samo sa komšilukom,
rodbinom i kolegama na poslu, ako ga ima. Ta građaninova
stvarnost, čuvari Bastilje znaju i sa njime saosećaju, je
skučena i ograničena na mali broj pitanja i uvida i zato je
njemu potreban prozor u svet. Kao i čuvari svakog zatvora
oni imaju i vaspitnu ulogu - uostalom, ne zovu se džabe u
ovoj zemlji zatvori "kazneno-popravne ustanove". Stoga oni
svom pitomcu stvaraju jedan virtuelni svet kroz koji mu
preko "rukom biranih" slika, reči a i, vremena su takva,
eksplozija i rafala, dočaravaju šta se događa sa druge
strane zatvorskih zidova.
Teoretičari medija, skloni makluanovštinama o
"globalnom elektronskom selu" i "virtuelnoj stvarnosti" bi
mi sada prigovorili da pričam opšte mesto i da, na kraju
krajeva sva medija pretenduju da stvore virtuelni svet. Da,
odgovoriću im, ali posebnost ovog našeg opšteg mesta se
sastoji tome što je mera brutalnosti, bezobzirnosti i
cenzure u TV Bastilji nadišla svaku do danas poznatu. I, ne
samo to. Naša Bastilja je jedina stvarnost koja je puku ove
domovine dostupna. Svako ima televizor i svi mogu pratiti
Prvi kanal. Ostala sredstva informisanja se prema tiražu ili
gledanosti mogu nazvati statistički beznačajnim.
žuvari Bastilje su toga savršeno svesni i znaju da ih
ostala sredstva informisanja mogu demantovati do mile volje
pa čak i sva jedinstveno i u horu, no to ipak neće stići do
bar 70% građana ove, valjda zemlje.
Kako je u ovim izborima parlamentarni deo pao u
zasenak pred predsedničkom trkom proučimo kako Bastilja
obaveštava svoje zatvorenike o toku trke koja se, možda,
vodi negde napolju. Možda, kažem, jer ko zatvorenicima
garantuje da su likovi drame stvarni, da uopšte postoje?
Premijer Panić je, recimo, juče, kažu, posetio Niš.
Građanima je govorio dva puta i na jednom od snimaka NTV
Studio B se jasno vidi da ga je na gradskom trgu oduševljeno
dočekalo i saslušalo bar 30 do 50 hiljada ljudi, što je u
Beogradu, s obzirom na dimenzije Niša, ekvivalent od 150 do
250 hiljada. Bastilja saopštava da se okupilo "nekoliko
hiljada građana" proprativši to fragmentom Panićevog govora
iz koga je odabrano mesto koje je politički beznačajno ali
sadrži nekoliko akcenatskih i gramatičkih grešaka. Pri tome
se, kamerom koja je postavljena nisko i ne može da uhvati
celu masu, prikaže nekoliko prvih redova. Stari metod, reći
ćete, to su odavno primenjivali na sve opozicione mitinge,
Bastiljini ljudi su već uvežbani i to rade prosto spontano,
gde je tu novost.
Novost ili grubost je u aranžmanu ostatka dnevnika u
kome se vide ljudi koji odmah, kao da su se spremali,
repliciraju Panićevoj rečenici da ne treba stalno ponavljati
da je "Kosovo naše" jer je naše. Ne, odmah zatim zabrinuti
građani Kosova polja, koji su slučajno i aktivisti SPS i
drže nekakvu promociju, dovikuju, na Kosovu je upravo
pobuna koju ti hoćeš da pomogneš i potpiriš. U sledećoj
sekvenci se pojavljuje predsednik srpske vlade Radoman
Božović koji objašnjava da svi sjajni uspesi njegove vlade
bivaju bar za 100% (što rekao predsednički kandidat gazda
Jezda) umanjeni politikom Panićeve vlade koja ništa drugo i
ne radi, do snatri i dela protiv Božovićeve, valjda vlade.
Ovde se, istina, pojavljuje mala rupa u koncepciji jer se
Bastiljinim pitomcima priznaje da je Panić premijer nekakve
vlade, što se uporno krije u ostalim vestima gde se on
naziva "gospodin Panić" ali, nema veze, Panić je tu vladu
ionako napravio samo da podriva Božovića, nije on neki
pravi premijer. Sledi još nekoliko dodataka slične vrste i
gotovo. Ne daj se Ines! Na kraju, dolazi prognoza vremena u
kojoj se saopštava Slobina dnevna zapovest o tome kakvo će
vreme biti sutra. I, gle čuda, dnevnu zapovest za Srbiju i
Crnu goru, koje TV Bastilja, ne zna se zašto, naziva
Jugoslavijom, saopštava se i dnevna zapovest za Krajine!
Još jedna opomena onima da je Drina granica. žuvaj se
Paniću Pavlovića Ćuprije! Dvosmerna je ona! Može se sa ove
na onu, ali i sa one na ovu stranu!
Odmah posle, baš ovog Dnevnika, išla je promocija
Srpske Narodne Obnove, jedne od onih stranaka koje više
napadaju opoziciju nego vlast i po tome ih odmah
prepoznajete. Ista stranka je imala i prikaz nekog svog
javnog skupa u samom Dnevniku. Da li iz mazohizma ili nekog
drugog vida slabosti duha, nastavio sam da ih slušam, i
nisam se prevario! G. Jović, predsednik stranke, je pretio
svima onima koji granicu hoće da postave na Drinu - to smo
valjda mi iz demokratske opozicije - i Savu - to je valjda
Tuđman, đavo bi ga znao šta smera, i rekao, citiram, da će
njegova stranka "ako dođe na vlast ili u njoj bude
učestvovala" - čovek je skroman, može i da "učestvuje", ne
pravi pitanje - "izgraditi" - preko pomenutih reka - "50 pa
čak i 100 mostova i niko više nikada neće moći da kaže da
je na ovim rekama nekakva granica".
Hm, pomislio sam, ovo je neka saobraćajna stranka,
kanda, šta li? Istina preteći ton, kojim je najavljena
gradnja tih mostova je svakako ukazivao na veliki broj
protivnika saobraćaja kod Srba ili, u najmanju ruku
mostogradnje. Promocija mi dalje ne bi otkrila tajnu, da
slučajno nemam dobro pamćenje. Setio sam se, naime, Dnevnika
od juče u kome je gorepomenuti Božović pretio Evropi i
svetu vaskolikom da se ne šali sa tim sankcijama jer će
našim putevima i prugama ionako morati da putuje. Pa kada
je već tako, a drukčije ne može biti, premijer Božović,
srdačno savetuje svetu da se mane ćorava posla i da odmah
počne da putuje tim našim putevima i prugama jer će posle,
možda, biti kasno.
Aha, rekoh ja, tajna je, dakle, u saobraćaju.
Sve eventualne sumnje u ispravnost moga otkrića mi je
razvejao gospodin Milomir Minić, gensek SPS i, u svojoj
drugoj inkarnaciji generalni direktor Brzih pruga Srbije.
Drug generalni ima dve inkarnacije pa se u obe i pojavljuje
umnogostručavajući time vreme predviđeno za izbornu kampanju
njegove stranke. Time on jasno krši čuveni sporazum o
ravnopravnosti svih i svakog na televiziji, koji je g.
Vučelić sklopio sam sa sobom. Opozicija možda i
protestvuje, ali to ne stiže na ekrane TV Bastilje.
Očigledno je saobraćaj postao važna, središnja, tačka
srpske politike. Svako ko drži do sebe, a na vlasti je,
bavi se saobraćajem. Ako se sećate, nekada su se bavili
naftom industrijom. I Stambolić i Milošević su bili šefovi
Tehnogasa pa se po čaršiji pričalo: "Jevreje su pobili
gasom, a Srbe će Tehnogasom". Ovoga puta će, izgleda, da
nas skrhaju na nekom drumu ili pruzi.
Međutim, nije tačno da se na Bastilji ne pojavljuju
protesti povodom kršenja već znamenitog Sporazuma, čije nas
je potpisivanje prisililo da priznamo da je kakav-takav
sporazum sa vlastima postignut i uvalilo "kao guske u
maglu" u ove izbore. Eto, tako je juče, izvesni Venceslav
Kazimirović, sa imenom kao za Kafkine romane, član
Nadzornog odbora za praćenje regularnosti izbora
protestvovao. On je, po sopstvenom iskazu datom u istrazi,
samostalno - oštrouman neki čovek - uočio da se na
reklamnim spotovima gospodina Panića - obratite pažnju opet
gospodin, a ne premijer - pojavljuje kadar u kome se on
srdačno drži za ruke i, šta više podiže ih ka nebu, ili,
preciznije, ka plafonu, sa Predsednikom Ćosićem. žim sam
čuo ovu referencu "predsednik" a sledilo je još koješta iz
arsenala "akademik", "veliki pisac i humanista" osetio sam
da sledi udarac i naćulio uši. Kazimirović je nadalje rekao
da je on odmah tražio i, gle čuda, dobio, audijenciju kog
Predsednika Ćosića, koji, kao što znate dragi slušaoci, ima
ovih dana problema sa komunikacijom sa javnošću.
Kazimirović tvrdi da mu je Ćosić rekao, i odobrio da se to
javno saopšti, da on nije dao odobrenje za emitovanje tog
snimka. Jedino što mi pada na pamet je da je snimak
napravljen nekom privatnom prilikom, recimo kada je Ćosić
išao da Paniću čestita slavu jer mi obratno deluje sasvim
neverovatno, pa ga je Panić sada, sva je prilika,
zloupotrebio. Ćosić je u nastavku protestovao i protiv
navođenja pune titule "specijalni savetnik Predsednika
republike" uz ime profesora Svetozara Stojanovića prilikom
neke promocije g. Stojanovića kao kandidata Demokratske
stranke za poslanika na kragujevačkoj izbornoj listi. Kao
da je demokratska stranka uzela profesora Stojanovića zbog
toga što je mlad i lep, a ne zbog toga što je "specijalan".
I, tako smo od Kazimirovića saznali da se titule i
rukovanja mogu zloupotrebljavati ali mostovi, drumovi i
pruge, jok! To je naravno, javno vlasništvo koga se SPS
naprosto dokopala pre nas! Tako nam i treba!
Iz, kako se to u novinama kaže, "obično dobro
obaveštenih krugova" saznajemo da je izgleda u evropskim
političkim krugovima počelo da prelazi sa "mesta gde leđa
gube pristojno ime" u glavu pa su odlučili da Paniću daju
podršku tako što će ga pozvati da se u utorak obrati KEBS-
u.
Ovo može da po gospodina Panića bude krajnje opasno, pa
ga unapred upozoravamo na buduću reakciju TV Bastilje u
utorak uveče ili u sredu. Za legendarnog Grubača već imam
spremljen komentar, koji će glasiti otprilike ovako:
"Dragi gledaoci, do juče smo mislili da je Milan
Panić, američki državljanin srpskog porekla, tek običan
mešetar koji izdaje srpske nacionalne interese za par
miliona dolara. Sada vidimo da smo se prevarili. Posle
njegovog govora u Pragu, u kome on traži podršku od Zapada,
valjda u vidu američkih bombardera koji će se obrušiti na
srpske bebe na Palama, mi shvatamo da se radi o običnom
američkom agentu, a on ne može biti izdajnik, on je
naprosto naš neprijatelj. Neprijatelj, jedan od mnogih, samo
dobro postavljen, zadužen da kao nasilna izvidnica novog
svetskog poretka, takozvani "pas rata", izaziva ratne
sukobe gde god je to vojno-industrijskom kompleksu iz
Vašingtona potrebno."
U očekivanju da li će Grubač premašiti naša maštanja,
saslušajte dragi slušaoci, njegov prošlonedeljni komentar,
koji, ako već ne premaša, a ono sigurno domaša naše snove.
Međutim, u virtuelizaciji stvarnosti, TV Bastilja je
uvek korak ispred onoga što vam može pasti na pamet kao
mogućnost. Svi dosadašnji primeri su stvarni ili pretenduju
da budu stvarni. Panić je ipak bio u Nišu, a prikaz njegovog
nastupa je napravljen od istinitih snimaka koji su bili
birani po kriterijumu čuvara Bastilje. Cela slika je
dobojena ostatkom Denvnika u kome su se na Panića sa raznih
strana obrušavali istiniti likovi. Kafkijanski lik
Kazimirović je u kameru izgovorio svoju izjavu, ali tu je
pomeraj već malo veći. Mi, naime ne znamo da li je on
stvarno razgovarao sa Ćosićem i da li Ćosić stoji iza onoga
što naš literarni lik tvrdi, ali on bar postoji kao svedok.
U sledećem koraku čuvari Bastilje zakoračuju već u svet
umetničkog, onoga što spada u režiju i filmsku montažu. Kao
što veoma dobro znate, reditelji uspevaju da priču koja
traje više meseci pa čak i godina smeste u film koji traje
samo dva sata. Kako to postižu? Pa, takozvanom montažom,
kojom scenu iz juna sledeće godine prati svena od danas.
Reditelj se naravno potrudi da to vama bude jasno tako, što
recimo, ako već lik nije drukčije obučen - u letnju košulju
na primer, a ono bar napiše: "Posle nekoliko meseci...".
žuvari Bastilje ovo rade znatno bolje, lako, tako da vi i ne
osetite. Njegovo preosveštenstvo Amfilohije, mitropolit
crnogorsko-primorski, osetio je to na svojoj koži.
Jednostavni spajanjem njegove izjave date TANJUG-u, u kome on
razmišlja o davanju poverenja ljudima koji nisu odavde i izjave
na osvećenju crkve na Kosovu, stvorena je izjava koja napada
Panića.
srbija.1322milan,
[Emitovana 19. decembra 1992. godine]
Bastilja 4.
I večeras nastavljamo, dragi slušaoci, našu seriju
emisija pod naslovom "Savest TV Bastilje".
Danas je subota 19. decembar 1992. godine. Danas je
Nikoljdan, ili Sveti Nikola, jedna od najvećih srpskih
slava. Danas je slava i gospodinu Milanu Paniću,
predsedniku vlade Savezne republike Jugoslavije. žestitamo
mu! Domaćinu se, kažu narodni običaji, na slavu odlazi ili
mu se slava čestita, samo ako je "zaslužio". E, pa, moj
imenjak je zaslužio!
Inače Sveti Nikola je i jedna od najčešćih srpskih
slava, ako nije i najčešća. Moj negdašnji parohijski pop
Dragoslav kaže da je u našoj parohiji - a to je jedna od
parohija ovde, u centru grada - najčešći Sveti Nikola, a
odmah za njime idu Jovandan (pop Dragoslav je to izgovaraosa
"nj" umesto "n"u reči "Jovandan") i Sveti Jovan Krstitelj i
Aranđelovdan odnosno Sveti Arhangel Mihailo. Sva je
prilika da je njegov uzorak, manje-više, sličan celoj
Srbiji. Tako, dakle, moj imenjak spada u najtipičnije Srbe.
Mojoj malenkosti pak je slava Aranđelovdan, a sveti Nikola
mi dođe, kako mi to u porodici volimo da kažemo "devojačka
slava", odnosno slava moje majke. Ne pravimo pitanje - obe
ove slave mi slavimo, a da ima još koja u porodici, i nju
bi! Ja mu tako, iako pripadam "izdajničkoj" političkoj
organizaciji i govorim za jedan "izdajnički" radio spadam
u veoma tipične Srbe, istina, ne baš tako tipične kao
premijer Milan Panić, rekao bi pop Dragoslav, ali skoro
toliko.
Ne znamo, međutim, koja je slava aktuelnog
predsednika Republike Srbije - on to veoma vešto krije. Ne
znamo ni da li je slavi, makar samo u najintimnijem krugu
svojih saradnika sa Sentom na čelu. Ali, i da znamo, ne bi
mu je čestitali - nije zaslužio!
Od mladosti sam voleo sebi i drugima da postavljam
razna pitanja, uvek sam nekako bio radoznao i začuđen nad
sobom i svetom. Istina, sa godinama je čuđenja nestalo, ali
radoznalost nije iščezla. Tako sam se vazda pitao otkud
tolika popularnost Svetog Nikole kod Srba. Hajde, mislio
sam, nije nikakvo čudo što je Arhangel Mihailo popularan.
On je vođa Božjih vojski - nebeski vojskovođa, pa jednom
ratničkom narodu, a povrh svega nebeskom, sasvim priliči
da takvog sveca slavi. I Sveti Jovan Krstitelj nije
neobičan izbor - ipak je on krstio Hrista i bio neka vrsta
preteče dolazećeg Spasitelja, a mi Srbi volimo da smo
preteče svega i svačega. Ali, Sveti Nikola, zaštitnik
moreplovaca, i putnika uopšte, nikako mi se nije uklapao
u sliku.
Otkud baš on?
Srbi ne vole mnogo da putuju, a i more je poprilično
slano. Osim toga, da je voda dobra, ne bi je vadili iz
kolena!
Tajnu sam otkrio čitajući oca Justina Popovića, našeg
najvećeg teologa. Arhimandrit Justin Popović je poslednje
decenije svog života proveo u manastiru Ćelije, kraj
Valjeva, gde su ga komunisti stavili u neku vrstu
internacije. Tamo je i sahranjen. Mimo mnogih važnih
teoloških i filozofskih knjiga - poznate su njegove rasprave
o odnosu Dostojevskog i pravoslavlja - otac Justin je
napisao i "čitija svetih" neku vrstu almanaha u dvanaest
knjiga, za svaki mesec po jednu, gde je po danima crkvenog
kalendara, opisivao one svece i događaje iz hrišćansko-
crkvene istorije koji u taj dan padaju. Jedno, dakle, za
nas Srbe kojima se nijedno pa ni hrišćansko znanje baš ne
preliva, nadasve korisno štivo. Tamo se pod šestim
decembrom - šestim. a ne devetnaestim jer se Srpska
pravoslavna crkva i dalje drži starog, julijanskog,
kalendara - može pročitati i nešto o svetom Nikoli.
Sveti Nikola je živeo na prelasku iz trećeg u četvrti
vek naše ere. Bio je iz imućne i uticajne porodice iz
Likije, jedan od stričeva mu je bio episkop. I sam je bio
arhiepiskop grada Mira u Likiji. Proganjan je i hapšen za
vladavine Dioklecijana i Maksimilijana. No, dočekao je i
Konstantinovo preobraćanje Rimskog carstva u hrišćanstvo.
Kao jedan od najuticajnijih ljudi crkve bio je učesnik
Prvog Vaseljenskog Sabora u Nikeji. Otac Justin kaže da je
Nikola na tom Saboru, "iz velike revnosti prema
istini udario rukom (mi bi danas rekli ošamario) jeretika
Arija". Bio je uklonjen sa Sabora. Međutim odmah je
usledilo posredovanje sa najvišeg mesta - sam Hristos i
Bogorodica su se javili nekolicini prvih arhijereja na
Saboru i objavili, ponovo citiram, "svoje blagovoljenje
prema Nikolaju". Ovakvo uredovanje nije sabornike moglo
ostaviti ravnodušnim, Nikola je "u slavi i voljenju" vraćen
na Sabor a sabor je Arijevo učenje da Hristos nije kao i
Bog otac već mu je samo nalik, osudio kao jeres a
narečenog Arija kao jeretika. Sabor je inače trajao godinu
dana, a ne kao danas, recimo Vidovdanski, samo osam.
Radilo se, dakle, ozbiljno i Prvi Vaseljenski Sabor je
utvrdio temelje hrišćanske dogmatike.
Kada sam ovo pročitao, shvatio sam!
Srbi su, dakle, pažljivo i sa razlogom odabrali jednog
od svojih najvažnijih svetaca - svetog Nikolu, čoveka koji
je bio utemeljitelj hrišćanske ortodoksije koju je bio
spreman i fizički da brani oborivši se na Arija koji se,
eto, usudio da tvrdi da je Hrist bio samo čovek a ne Bog i
da je bio samo nalik Bogu. Jednom rečju, zanovetao je!
Srbi, međutim, ne vole ljude koji zanovetaju.
Bilo kako bilo, možda se ovo moje tumačenje može i
dovesti u pitanje, sveti Nikola je važan srpski praznik. To
je priznala i TV Bastilja koja je juče, preciznije danas,
kroz usta preslatke voditeljke dodatka dodatka Dnevnikovog
dodatka, kada je već dobrano prošla ponoć, na kraju
informativnog programa a pre serijskog filma, svima nama,
a posebno svečarima čestitala svetog Nikolu!
Da sam pre dve godine umro, ovo stvarno ne bih video!
Kažem "pre dve godine", a ne juče, jer da je juče bilo
prvi put, sigurno bih se, pa sada, hajde da ne preterujem,
ne baš umro, ali svakako onesvestio. TV Bastilja je običaj
besramnog čestitanja pravoslavnih i hrišćanskih praznika
uopšte, svojim gledaocima uvela pre jedno dve godine kada
su komunisti uvideli da im se, bez obzira na trijumfalnu
pobedu na izborima decembra 1990., vlast klima. I,
pribegli su oprobanom receptu - prizivanju Svetog duha.
Očigledno su osetili da im se srpski nacionalizam, koji su
u sirovom i apstraktnom stanju uzeli za svoju zastavu,
nekako izmiče iz ruku i odlučili su da mu dodaju
"dramaturški lepak" odnosno ono vezivo koje je neophodno i
koje se prirodno vezuje za srpski nacionalni identitet a
to je pravoslavlje. Biva da tu odluku doneti nije bilo
lako, jer su čitave tri godine, od znamenite Predsednikove
rečenice u dvorištu škole u Kosovu polju, izlazili nekako
na kraj bez Crkve. Očigledno su ideološki razlozi, kao i
oni pravi, stari komunisti među njima činili svoje. Tri
godine su oni eksploatisali srpska nacionalna osećanja a
uspevali da prećute ono bez čega se Srpstvo ni zamisliti
ne može - svetosavlje i pravoslavlje. No, izgleda da je bilo
"dogorelo do nokata" i neprijatna odluka je doneta.
Skoroteča je odneo poruku u TV Bastilju. Poruka je
verovatno sadržavala neki kratak tekst kao, na primer:
"Aktivirajte pravoslavlje!" ili, možda, bezbednosti radi,
jer danas nikom ne možeš verovati, nešto šifrovano, kao:
"Aktivirajte plan D!".
žuvari TV Bastilje nisu časili časa, tih dana je
nailazio Uskrs i trebalo je iskoristiti dobijenu priliku.
I, kada sam se na Uskršnju nedelju probudio i upalio
televizor imao sam šta da čujem. Spiker je savršenim
baritonom izgovarao reči: "Dragi gledaoci, za koji
trenutak počinjemo prenos Uskršnje liturgije." Sva je sreća
da sam ležao u krevetu!
Možda se neka od nevinih pravoslavnih duša ovome i
obradovala, a ja sam, priznajem, pobesneo. Pobesneo sam od
sopstvene nemoći nad besprimernim cinizmom TV Bastilje.
Poruka koju je spikerov glas nosio je bila jasna - kao i
obično, dragi gledaoci, mi prenosimo liturgiju. To je
nekako najnormalnije. Mi normalno radimo već decenijama i,
normalno, već decenijama prenosimo liturgije. Šta više
imamo i niz emisija u kojima ćemo Vas poučiti kako se nosi
Badnjak, kako se bacaju orasi u uglove kuće, kako se i
zašto farbaju jaja za Uskrs. Za one sa jačim stomakom
imamo i oca Filareta, među radnicima Službe poznatijeg kao
Fifi, koji će organizovati kakvo skladište pomoći Srbima,
Srpkinjama i maloj Srpčadi a ako treba i stvar podržati
jačim argumentima - puškomitraljezom o ramenu i lobanjom u
ruci. A kako bi drukčije moglo biti kada tako treba!
I, eto, oni, koji do juče nisu razlikovali
mitropolita od četnika, sada najnormalnije prenose
liturgije. žak ni da upute neku reč izvinjenja za prethodne
decenije. Jok! Samo ono: "Dragi gledaoci za koji
trenutak..."
Ako niko drugi a ono moj narečeni pop Dragoslav
zaslužuje izvinjenje. A evo i zašto.
Pre tridesetak godina pop Dragoslav, koji je sada već
u penziji, je službovao u Mladenovcu. I kao što je njega
nasledio jedan mlad sveštenik, mnogo finiji i obrazovaniji
od popa Dragoslava, koji meni ipak nedostaje, mada razumem
da nam trebaju takvi, tako je i Dragoslav kao mlad
sveštenik nasledio parohiju nekog prote. Pričao mi je
razne priče o tome kako su ga proganjali Udba i Komitet,
nekad tužne, nekad vesele sa manje ili više duha ali, ova
koju ću vam prepričati, je na mene ostavila dubok utisak i
nikada je neću zaboraviti.
Veli meni Dragoslav: "Znaš, sina načelnika Udbe i
profesorke gimnazije, koja je inače bila sekretar
Opštinskog komiteta, sam krstio čak tri puta!". "Aman,
Dragoslave, kako tri puta?" "Pa, eto, takve stvari su se
tada, za sve ljude koji su bili članovi Partije ili nekako
povezani sa vlašću, a pogotovu za ovo dvoje, radile
krišom. Tako su, malog donele da se krsti, a to sam obično
radio "iz večeri u tajnosti", prvo baba po ocu, pa baba po
majci i na kraju baba-tetka, čini mi se da je bila sestra
očeve majke." "I ti si ga svaki put krstio?" pitam ja. "Pa da!"
"Aman Dragoslave, ne samo da je greh nego je i ludost dete
krstiti tri puta! Zašto babama nisi rekao da je dete već
kršteno?" Na ovo je sledio ubitačan odgovor: "Nisam bio
lud da im kažem. Otkud sam ja znao da one jedna drugu ne
špijuniraju po nalogu Udbe i hoće da provere da li je ona
druga donosila dete da se krsti!"
E, pa Dragoslav je počinio veliki greh, žrtvu čak,
čuvajući ljude od zla koje oni hoće da nanesu jedno drugom.
Ako niko drugi, a ono je Dragoslav zaslužio izvinjenje.
Makar njemu TV Bastilja duguje, ako već ne objašnjenje, a ono
izvinjenje što prenosi liturgije, tek sada, u poslednjoj
deceniji dvadesetog veka.
Inače, dragi slušaoci, ovo će vam, nadam se, kao i
meni, pričiniti veliko zadovoljstvo, TV Bastilja i naši
komunisti nisu izmislili upotrebu religije u svrhu održanja
komunizma. Presedan je star pola veka i pripada, a kome
drugom do samom Josifu Visarionoviču Džugašviliju od
milošte zvanom Staljin, a u internim krugovima poznatijem
kao drug Koba. I za njega sam saznao sasvim slučajno,
gledajući pre jedno desetak godina, opet koga drugog, do
TV Bastilju. U nekom vremeplovu koji se bavio Drugim
svetskim ratom i Staljingradskom bitkom, na nekom
sovjetskom dokumentarnom snimku iz tog vremena video sam
postrojen tenkovski bataljon, sa posadama ispred tenkova i,
gle čuda, sveštenika sa epitrahiljem i vezicom bosioka kako
svetom vodicom škropi cevi i ljude. Svašta čovek može da
vidi na ovoj televiziji, pomislio sam. Međutim bilo je
jasno da se ne radi o falsifikatu. Sveštenik je bio
pravoslavan, jedina slobodna pravoslavna zemlja je bila
Grčka, a tenkovi, i ljudi, pogotovu, mi nisu ličili na
grčke. Opet sam prekopao literaturu i saznao da je drug
Koba 1942., kada je 6. Paulusova armija krenula na
Staljingrad, shvatio da je "đavo odneo šalu", ukinuo
političke komesare po vojnim jedinicama, rat preimenovao u
"Otadžbinski" i poslao sveštenike da blagosiljaju vojsku.
Našima je samo preostalo, da ga u slično sudbinskoj
situaciji, imitiraju. Ni ovde nisu bili originalni. Oni su
naprosto uporni štreberi. Nikada, ni u školi, nisam voleo
štrebere.
Njihov učitelj, Vladimir Iljič Uljanov, Lenjin su ga
zvali, je jednom prilikom rekao da je "imperijalizam
poslednji stadijum kapitalizma". Možda jeste, možda i nije,
ali je sigurno da se pokazao mnogo žilavijim nego što su
to komunisti pretpostavljali. Komunisti su se pokazali
znatno manje izdržljivim. Lenjin nije znao da će ipak dati
šlagvort za nešto. Kako stoji stvar sa imperijalizmom ne
znam ali jedno je izvesno: "nacionalizam je poslednji
stadijum komunizma".
Možda je i taj stadijum pri kraju. TV Bastilja je
juče, na kraju Trećeg dnevnika rekla: "Dragi gledaoci,
danas nismo govorili o "onome" jer su takvi propisi". Mi
dragi slušaoci, da parafraziram TV Bastilju, večeras jesmo
govorili o "onome". Sutra je "ono". Pazite kako to "ono"
obavljate. Sutra su Detinjci, pazite da vas vaši stari ne
vežu previše vešto. Ako "ono" obavite kako treba možda već
u ponedeljak počnemo da se opijamo po prepunim beogradskim
kafanama. Možda već sledeće subote moja emisija neće biti
potrebna.
I, još jednom, pazite kako "to" radite. Dužni smo da
popu Dragoslavu iskupimo greh tri krštenja.
srbija.1323milan,
[Emitovana 26. decembra 1992.]
Bastilja 5.
Dobro veče dragi slušaoci, sama okolnost da i večeras
emitujemo emisiju "Savest TV Bastilje" jasno svedoči šta se
prošle nedelje događalo na biralištima a, kako izgleda,
pomalo i van njih. Gde tačno "van", da li na "noćnim"
izborima kako ih je svojom epskom dinarskom rečitošću
nazvao g. Vuk Drašković ili u nekom lavirintu raznoraznih
izbornih komisija i papira koji su šetali između njih, ne
znamo.
Ako se sećate, prošle nedelje sam, da upotrebim tu
omiljenu floskulu g. Ćosića, "izrazio nadu" da ova emisija
više neće biti potrebna. Nada se, to je sada već izvesno,
izjalovila, kao što se izjalovila i Ćosićeva podrška nekim
strankama koje nisu skupile ni deset poslanika sve
zajedno. On međutim, da vam skinem brigu sa vrata, nije
podneo ostavku. TV Bastilja je umesto njegove ostavke, kao
prvu vest, pročitala njegovu čestitku Miloševiću. Ćosić ovu
čestitku, protivno svojim običajima i onome što smo
navikli da od njega očekujemo, do sada nije demantovao. On
izgleda ne deli mišljenje g. Draškovića o izbornoj prevari,
kao što i ništa drugo ne deli sa njim.
Ja sam, pak, nekako u sredini između njih dvojice. Ja,
naravno, ni ne sumnjam da su vlasti varale na izborima, a
naročito prilikom svođenja izbornih rezultata, ali se
nikako ne slažem sa g. Draškovićem, koji je još uvek
predsednik SPO, da su na izborima pobedili g. Panić i
gospoda, gospođe i gospođice iz DEPOS-a. Za tu tvrdnju nema
nikakvih osnova i to ne samo zato što bi krađa milion
glasačkih listića, kolika je bila razlika između
Miloševića i Panića, zahtevala mađioničara mnogo veštijeg
od Hudinija i našeg "oca nacije" zajedno i ne samo zato
što se ogromna - preko 95% - većina izveštaja naših
kontrolora slaže sa objavljenim rezultatima, već pre svega
što on kao i ja odlično zna da DEPOS nema nadpolovičnu
većinu glasova, a da je ne može ni imati na izborima koje
organizuje prerušena komunistička vlast koja vlada svim
porama zemlje sve do samog dana izbora, a kako stvari sada
stoje, i još veoma dugo posle njih.
Vođa svetske revolucije, Vladimir Iljič Uljanov, među
svojim obožavaocima poznatiji kao Lenjin, je to predivno
obrazložio, otpisujući menjševičkom lideru Martovu, koji mu
je predložio da socijaldemokrati iziđu na izbore za Prvu
Dumu. Lenjin ovo odbija i kaže: "Na izbore ćemo izići tek
kada mi dođemo na vlast, a onda ćemo ih organizovati tako
da ih buržoazija više nikada ne može dobiti!" Mašala!
žovek je sve lepo napisao, samo raja ne "ćita"!
Sasvim je neverovatno da opozicija, kao celina, nije
shvatila da ni u jednoj istočnoj zemlji komunizam nije pao
na izborima koje bi komunisti organizovali. Svaki put,
ponavljam svaki put, je padao preko prelazne vlade, tj. na
izborima koje bi organizovala privremena i neutralna
činovnička vlada i na kojima su uslovi bili ravnopravni za
sve, a kampanja trajala bar tri meseca. Što je najgore,
nije da su samo u Poljskoj, Mađarskoj, žeškoslovačkoj i
inim zemljama čitali Lenjina, čitali smo ga, zaboga, i ovde,
i čak zahtev za ravnopravnim uslovima izbora koje bi
organizovala neutralna prelazna vlada, uvek stavljali kao
prvi. Bez obzira na to istrčali smo na ove izbore kao
"guske u maglu" i dobili jedini rezultat koji se mogao
očekivati.
Što je najtužnije, nismo mi izgubili izbore od
velikog majstora obmane, taktike i terora kakav je bio
Uljanov. Izgubili smo ih od najgorih đaka njegovih osrednjih
đaka, i to samo zato što su oni raspolagali televizijom a
mi pristali da na izbore iziđemo i u rukama im ostavimo ne
samo televiziju nego i celokupnu faktičku vlast. Kada sam
izašao sa sednice Saveta DEPOS-a na kojoj je neverovatno
tesnom većinom (29:28) izglasana odluka da se pristane na
na izbore, uz formulaciju, citiram, "bez obzira što ni
jedan od opravdanih zahteva DEPOS-a nije ispunjen", sa
tugom sam shvatio da je time, s obzirom na veličinu i
značaj DEPOS-a, donesena odluka o izlasku celokupne
opozicije na izbore. Tada mi je pala na pamet sledeća
misao: "Opozicija nije pristala samo na izbore, opozicija
je, naime, pristala na sve!"
Posledice znamo.
Glavno sredstvo kojim su sebi obezbedili izbornu
pobedu, uostalom, svake subote i jeste osnovni predmet ove
emisije. Već smo ga se dovoljno naogovarali i nema razloga
da ga i večeras analiziram u uskom kontekstu pukog oružja
protiv opozicije u izbornoj kampanji.
Za večeras sam, mimo simpatičnih priloga sa Dnevnika
koje ću vam pustiti malo kasnije, da se ne odviknete od
njega ako ste iz inata prestali da ga gledate, odabrao
druge dve teme, povezane, bar ja tako mislim i sa TV
Bastiljom, koje će vas, nadam se, više zainteresovati.
Uočili ste, dragi slušaoci, neočekivan i fantastičan
izborni uspeh Srpske radikalne stranke gospodina Vojislava
Šešelja i, očekivanu, ali na oko ipak preveliku - sa preko
milion glasova više - pobedu Miloševića nad Panićem. O
tome ćemo večeras. Pokušaću da vas ubedim da je TV Bastilja
kumovala i jednom i drugom.
Krajnje je sporno koliko je stranka g. Šešelja uopšte
stranka. Evo, recimo vica radi, raspisujem konkurs na
radiju B92 i pozivam Vas da navedete bar jedno, mimo
Šešeljevog, ime od ugleda i značaja nekog od poslanika SRS,
koje bi znao bar 1% drugih slušalaca. Odgovorno tvrdim da
u tome nećete uspeti. Ipak, oni imaju 30% mandata u obe
Skupštine i na pomolu je, izgleda, Frankenštajn koalicija
- ovo Frankenštajn potiče od imena doktora koji je
napravio čuvenog veštačkog čoveka jer nigde do sada u
svetu nije viđena koalicija fašista i socijalista (o
komunistima i da ne govorim!). Potpuno je neverovatno da
lider jedne takve stranke podržava komunističkog ili
socijalističkog, već kako vam se sviđa da ga zovete,
kandidata na izborima za predsednika Republike! Sem,
ako...
Bilo kako bilo, Šešelj je dobio neverovatan procenat
glasova, procenat koji verovatno ledi krv u žilama bar
nekim eSPeSovcima - misle ljudi: "A šta ako je on stvarno
četnički vojvoda?" No, neka se samo plaše, i zaslužili
su jer su mu svojom idiotskom izbornom kampanjom napravili
bar dva puta više glasova nego što bi stvarno dobio, a i
to stvarno bi bilo previše. O čemu se radi? U SPS-u
su projektovali kampanju, i odlučili su da je maksimalno
radikalizuju i da "jašu" na najprimitivnijem nacionalizmu
koji se graniči sa šovinizmom. Izbor ovakve koncepcije je,
priznajem, sasvim logičan i da mi je neko dao da im
projektujem kampanju najverovatnije bih uradio isto, jer su
se sve karte složile na tu stranu. Rat besni na
dvestotinak kilometara od Beograda, izloženi smo
nezapamćenom antisrpskom medijskom ratu koji više ne
razlikuje "dobre" od "loših" Srba i povrh svega nas
udaraju sankcijama za koje svako ima intimno ubeđenje da su
preterane. "Jes' da koljemo, al' kolju i nas!" - pomišlja naš
prosečni čovek, promovisan ovih dana u birača. Sa druge
strane opozicija koja je slaba i razjedinjena je uporno
igrala na mirotvoračku kartu i podršku Zapada ne
shvatajući da vlast treba progoniti ne zato što ratuje
nego zato što nije stekla saveznike i rat dobila. To te
kao opoziciju ništa ne košta jer ne vodiš državu, a narodu
se predstavljaš kao jako "zabrinut" za njega i njegovu
porekodrinsku braću. Uočivši ovo, SPS-ovi planeri su
zadovoljno protljali ruke i rekli sebi: "Sad ćemo da ih
sredimo!". Svi njihovi spotovi i slogani ali i sve navodno
izborno neutralne političko-informativne emisije na TV
Bastilji su išle na srpsko-ratnu temu. Bez prestanka su se
prikazivale kamare leševa i sati bljuvotina generala
Mladića garnirane slikama zemlje Srbije u nekoj opštoj
obamrlosti i tuposti propraćene groktanjem "Tako treba!".
Šešeljevo beskrajno slikanje na televiziji zajedno sa
pratećim cirkusom a la Jović i Paroški je trebalo je samo
da "grundira" temelje njihove kampanje.
Kad, ono, jok!
eSPeSovci jednostavno nisu shvatili da ovoliko
uprošćavanje izborne kampanje zapravo podiže Šešelja, jer, u
proizvodnji ratne atmosfere, gg. Dačić i Perčević su, u
odnosu na njega, "cica mace na navijanje". Naravno, nisu oni
baš tako naivni, hteli su oni da ga podrže i podignu, na,
recimo četrdesetak poslanika. Time bi sebi obezbedili
većinu od jedno 130 poslanika, a istovremeno se postavili
bliže centru stalno zastrašujući međunarodnu javnost sa
pretnjom da i od njih ima gorih i radikalnijih. Ali, ovoliko
sigurno nisu planirali da mu daju. No, izgleda da su tek
na nedelju dana pred izbore shvatili "šta sanjaju i šta im
se događa" kada su njihove "interne ankete", - kako oni
eufemistički nazivaju izveštaje načelnika opštinskih
sekretarijata za unutrašnje poslove koji im se dnevno
dostavljaju - počele da pokazuju neverovatni Šešljev uspon.
I, zaista, primitivniji SPS-ovi birači, hranjeni
televizijom umesto senom, lucerkom i detelinom kojih
ponestaje, su masovno glasali za SRS. Birači su čak
pokazali zavidan nivo brige za svoje blagoutrobije - Šešelj
je najbolje prošao na saveznim, pa na republičkim izborima
edabi totalno pukao na pokrajinskim, gradskim i
opštinskim. Njegov sekretar i sekretar čak nekog od
Skupštinskih Veća, Aleksandar Stefanović, koji je, naravno,
jedan od prvih na listi, a koji je u civilnom životu bio
zatvorski čuvar, u Valjevu je sada na opštinskim izborima
dobio (valjda su ga gurali za gradonačelnika pa su ga zato
i ovde kandidovali) 37 (trideset sedam) glasova! Ma koliko
primitivan i televizijom hranjen birač je ipak osetio da
njima ne treba dati opštinu. Mani ti to, od toga se živi. A
da ratuju po Bosni i čuvaju državu, e, to može, Beograd je
daleko od nas! Tako treba! Mislim stoga da su i eSPeSovci
gubitnici ovih izbora, i to mnogo veći od opozicije -
ubila ih je sopstvena kampanja. Ima Boga!
Izgleda dakle, da će Frankenštajn koalicija imati
velikih problema da stane na noge. Uostalom, koliko se
sećam kinotečkih filmova, Frankenštajnov pitomac je bio
ogroman, jak i strašan, ali je imao velike probleme sa
hodanjem, a o razmišljanju i da ne govorimo.
Posle ovog ogleda o gluposti i glupavoj upotrebi
televizije koja je SPS koštala bar 30 poslanika, evo, da
malo uravnotežim stvar, i jednog ogleda o njihovoj
snalažljivosti i lukavosti koji se graniče čak sa mudrošću.
Nema nikakve sumnje da je Milošević doslovno "razneo"
Panića. Tu mudrovanje o krađi glasova jednostavno, ne
pomaže. Šta je razlog, pitate se? Pogotovu što su ankete
pokazivale skoro jednaku naklonost birača za jednog i
drugog! Istina, ankete su mi od početka bile sumnjive jer
mi se činilo da nisu bile sprovođene na dobrom uzorku, da
su zanemarivale unutrašnjost, tj. da nisu bile, kako se to
stručno kaže, dobro "ponderisane". Ipak, čak i posle svih
korekcija koje sam, onako privatno, za svoju dušu, radio,
stekao sam utisak da će Milošević Panića tući, ali sa
razumnom razlikom od oko 10%. To sam čak i izjavio "Borbi"
i dobio gomilu podsmeha od svojih opozicionih kolega. Kao
što znamo, razlika je na kraju bila 23%. I ako odbijemo
nekoliko procenata na neizbežne krađe duž "južne pruge"
gde opozicija nije dobro pokrivala biračka mesta, ipak
ostaje ogromna razlika. Zašto?
žini mi se da je Panić pre svega stradao od svoje
kampanje u "amerikanskom" stilu koja mu je, kada se
suprotstavi Miloševićevoj, definitivno došla glave.
Potonji, u stvari, nije ni vodio kampanju. On ne samo da ni
u jednom govoru na televiziji, tokom brda svojih "radnih
poseta", nije tražio da se za njega glasa nego nije čak ni
pomenuo izbore. Setite se slika u kojima on brižno obilazi
Šid i sa još većom očinskom pažnjom pronalazi naftu. Naftu
za nas, jer šta će njemu nafta, malo Senti za auto i njemu
za upaljač. Nama on to otvara bušotine! Savršeno je shvatio
patrijarhalan tursko-vizantijski mentalitet Srba u kome se
treba tri puta nećkati i prenemagati pre nego što se
prihvati ponuđena kafa. Prešao se samo jednom - kada je u
Sremu, izgleda zbog paranoje koju mu je stvorila Vava
tvrdeći da mu preti "smrt trovanjem", odbio da pojede kiflu
koju je sama mesila ona devojčica. Ali, jedna greška nije
mnogo. Panić ga je, bar tu, tukao sa 100:1!
I tako je, Vođa brižnog lika pobedio nosioca "Roleks"
sata i putnika šestovratnog Mercedesa. Upravo sam izmislio
koji će da kruži po Beogradu:"Sećaš li se vremena kada se
Tito vozio u Panićevom mercedesu?" Da li ste čuli neki
sličan vic o Miloševiću? Niste i nećete!
žak je i njegov trijumf stegnut, preterano skroman,
pritvoran - to narod voli. Osim što je primetno da mu je
opala nervoza, jučerašnji simultani nastup na TV Bastilji i
SiEnEnu nije pokazivao ništa od velikog iskušenja kroz koje
je prošao. Tako treba! Ovo je zemlja eufemizama. Mi nismo
propali - mi smo u "teškoćama". Mi ne ratujemo - mi
"odgovaramo na vatru", pa sada ako pomerimo liniju fronta
za koju desetinu kilometara, bože moj, desilo se. Ovde
decu ne mobilišu nego ih pozivaju na "vežbu", jedino što
se na vežbi upotrebljava bojeva municija da bi vežba
delovala ubedljivije. Naša privreda pod ovim sankcijama
nije propala - ona je zadržala svoje "vitalne funkcije" i,
šta više, priprema se za razvoj. Ne, ovo nisu vicevi - ovo
je način kako se ovde govori. Jer da ima smisla za humor,
Milošević bi mogao da nam vadi dušu otprilike ovakvim
komentarom: "Aman, dosta sa izborima. Pobedio sam pre dve
godine onog domaćeg, sada sam udesio ovog uvoznog, pa
dokle bre. Kad ćete vi da nađete nekog meni ravnog
protivnika? Osim toga, smrzoh se i razboleh po ovoj zimi -
terate me da za dan obiđem šest palanki kojima ne znam ni
ime i držim kojekakve izborne govore umesto da sedim u
Beogradu i mudro mislim nad državnom sudbinom, pa zemlja je
u opasnosti!".
Na našu sreću on nema smisla za humor i zato će reći
nešto što je istovremeno jednostavno i patetično.
Parafraziraće, recimo, samog sebe sa Osme sednice. Reći
će: "Srbija je umorna od izbora!"
I, što je najgore, biće u pravu!
srbija.1324korvin,
-> #1303, bulaja>> na ulasku u Bgd:). BEOGRAD REPUBLIKA! (moze i konfederacija Starog
>> Grada, Vracara, Zvezdare i sl.:)
Cccc. Svojevremeno je glasio slogan : KONJARNIK REPUBLIKA !! Tada je
to bilo smešno, sada više nije ...
srbija.1325jkratica,
-> #1272, bbaja>> đđ Postoje jos samo tri stvari u zivotu kojih se stidim:
> Polako bre ;) Nismo od tebe trazili da se posipas
> pepelom. Za sve tri stvari ti, bar ja, oprastam. Da sam
> ih ja cinio i sam bi trazio javni oprostaj.
Pa nije baš reč o posipanju pepelom (mada ima možda i toga). Više sam mislio
da kažem, da postoje stvari gde sam pogrešio (pa prema tome ne smatram da sam
nepogrešiv, kao što se možda nekome čini), a i neke gde nisam pogrešio svojom
krivicom, ali se svejedno kajem.
srbija.1326jkratica,
-> #1260, milan>> Evropu. A verovatno i toga što je jedan od vrlo vrlo retkih preživelih
>> janjičara (Mehmed paša Sokolović), uspeo da kasnije postane veliki vezir.
>> =========
>> Pouku izvucite sami.
> Importance of beeing Sokolovich?
Ma ne, samo sam po napisanoj poruci, ugledao sasvim slučajno sličnost (tamo
gde je verovatno i nema), pa sam impulsivno reagovao podvlačenjem.
srbija.1327jkratica,
-> #1283, spantic>> A otkud znaš da bi bilo kome osim S.M.-a (i V.Š.) bila
>> poslušna. Da li je bila poslušna: A. Markoviću, M. Paniću,
>> D. Ćosiću? Kladim se da bi sve uradili
> Policija je poslušna onome ko je plaća. A gore navedeni je nisu plaćali.
Bogme se varaš. Plaćali su je i više nego S.M. (osim ovog poslednjeg, koji
nije ni imao odakle da je plaća). Pogotovo Ante M., ali su ipak izvisili.
Jednostavno janjičarima je bio draži kazan pilava i najava pljačke, dati od
sultana, od zlata i srebra, datih od pretendenata. Zašto je tako ne znam,
nisam psiholog, ali je i ovog puta tako.
srbija.1328jkratica,
-> #1263, cobra> <> Ne vidim baš veliku vezu izmedju toga da neko "dodje na vlast"
> <> i da "ima poverenje većine gradjana ove zemlje". žak mislim da
> <> je to jedno suprotno drugom (na žalost takva smo zemlja).
> Da li to znači da jedino sada sila pobeđuje,
Apsolutno :((((((((
Nadam se da ne misliš da mi je zbog toga milo, ali je na žalost tako. A tu
se ništa ne može uraditi (na još veću žalost). Strašno je kada neko, kao sada
mi, ima samo 2 puta:
1) Biti žrtva, i time izazivati eventualno neko sažaljenje, ali i to da
doživiš da se ovi još i sprdače sa našom nesrećom. Kao primer, ne samo da je
žalosno i tragično što je poginulo više od milion Srba u NDH (1941.-1945.),
nego se posle još i našao jedan Tudjman (i ostali) koji se sprdači sa njihovim
brojem, i njihovim životima. Odvratno! A ovi ovde ne zaostaju nimalo za njim.
2) Drugi put je uraditi ono drugo, i time poslati ih sve onamo gde su
verovatno davno i zaslužili. Medjutim time ipak postajemo zločinci, i u stvari
suštinski nismo skoro nimalo bolji od njih. Još ukoliko stradaju nevini, a to
je sasvim moguće (naročito kada tako nešto rade amateri), eto načina da ne
budemo ama baš nimalo bolji od njih.
Još je ponajgore neko srednje rešenje, jer time ne radiš ništa (pozitivno),
a najgore i iz jednog i iz drugog rešenja nam se obija o glavu.
Jedino drugačije moguće rešenje, je da opozicija proba da nadje nekog
IZUZETNO SPOSOBNOG žOVEKA (bolje reći genija ili drugačije rečeno pravog
čarobnjaka) koji bi mogao da ove sruši mirnim putem. Pazi ovo "mirnim putem",
znači da ako i eventualno dobije potpuno nameštene (za njih) izbore, uspe još
i da mirnim putem neutrališe njihov državni udar i pobunu.
> da u Srbiji
> počinje da vlada zakon jačeg, a ne zakon demokratije?
Ne počinje, već je osim skoro zanemarljivih izuzetaka, uvek i vladao zakon
jačeg.
> Naravno,
> demokratiju pored ovakve televizije i vlasti nikada nismo imali.
> Ali, ipak, jesmo li toliko nazadovali?
Pa iako smo i ranije bili na niskim granama što se tiče demokratije, nikad
nismo bili u ovolikoj meri "zločinci".
srbija.1329jkratica,
-> #1267, fancy> ŮŢ> "demokratske" zemlje u svetu (Kuba, Sev. Koreja, Libija, Iran, Irak,
> ŮŢ> Vijetnam)
> IMPERIJALISTI, DALJE RUKE OD KOREJE!!!!!
> Nikola Maljković Lenjin
> p.s. Kuba, Koreja i Srbija, to je jedna familija!
Samo da (ne daj Bože) i od njih ne budemo gori. :(((((((((((((((
srbija.1330jkratica,
-> #1266, fancy> Pojam narodna milicija je pleonazam...Milicija samo za sebe ima
> značenje organizovanog naroda (engl. militia) i svugde se u svetu
> koristi za neprofesionalne, rezervne organizacije.
Pa zar ti oni murkani izgledaju ko' neki profesionalci. Ono jeste da su
dobri kada treba da biju nevine civile, koji su se slučajno našli u Knez
Mihajlovoj. Ali kada treba da nadju krivca, koji je ubio njihovog čoveka, to
ne mogu ni da su 100 puta sposobniji.
> Policija je profesionalna državna ustanova koja teroriše narod :)
> žžžžžžžžžžžžž
Pa ja ne vidim da mi to imamo.
srbija.1331jkratica,
-> #1257, voki>>> žudi me samo da sepsovci ne spominju ustaško - džihadovsko -
>>> kominternovsko - tralala vezu sa demonstantima. Izgleda da se
>>> S.M. debelo spandjao sa Tudjmanom, pa im sada propade šlager.
> To čuvaju kao krunski dokaz u procesu Faraon protiv Kurjaka :))))
Ne verujem, da su hteli, već bi davno rekli. Ne samo da bi rekli, već ne bi
mesec dana zatvarali usta. A to nije nimalo slučajno.
srbija.1332jkratica,
-> #1285, spantic>> žudi me samo da sepsovci ne spominju ustaško - džihadovsko
>> - kominternovsko - tralala vezu sa demonstantima. Izgleda
>> da se S.M. debelo spandjao sa Tudjmanom, pa im sada
>> propade šlager.
> Ma nemaju potrebe za tim. Drašković je tako debelo zasrao da im ne treba,
> prosto im je bilo dovoljno da normalno to proprate.
Ne verujem. Nisu oni na tom nivou, da se drže fer-pleja. Tu je u pitanju
nešto drugo. Velika se stvar iza brda valja (bar se meni čini) što se tiče
odnosa sa onim djubretom Tudjmanom.
P.S. Ovime nisam rekao da su svi Hrvati takvi, već samo za Sranju.
srbija.1333jkratica,
-> #1258, voki>>> Pa to je jasno ko' dan. Pitanje samo glasi: Koji će orden
>>> predmetni (bokser) dobiti, hoće li onaj sa zlatnim vencem, ili
>>> bez zlatnog venca.
> Možda: Vakić za predsednika ! ;>>>>>
Brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr:((((((((((((((((((((((((((
Jeste da mrzim S.M., ali je prema ovome ipak avion.
>>>> Desnokrilni se posvetio gadjenju Kalemara,
> Pa ono kad malo bolje razmisliš Kalemara skoro niko nije
> voleo svo ovo vreme... A nije imao ni zašto...
> A Kalemar je dobio što je i zaslužio: "Ko sa decom
> leže, popišan se budi!".
Da ali ipak ne treba preterivati. Nije nam valjda Dobrica najveći
neprijatelj? Ono jeste da nije baš ni neki vajni prijatelj, ali ipak.
srbija.1334jkratica,
-> #1286, spantic>> ako je Šeki osvojio toliko glasova, što da i on ne proba.
>> Zaboravio je samo jednu sitnicu, a to je da je Šeki
>> najverovatnije više od pola glasova dobio samo na SPS
>> papiru, na lažnim listićima. Dakle pametnije bi mu bilo,
>> da pokuša
> Jesi ti bio u kontroli izbora? Nisi? E ja, i ne samo ja, jesam. Vraga je
> Šešelj dobio samo na papiru glasove. Verovatnije je da ga je SPS krao na
> "južnoj pruzi" gde nije bilo kontrole od opozicije, a SRS mahom nije ni
> došao.
Ja samo sluš'o (slučajno) onog žovića, i kad su ga pitali šta misli o
eventualnim novim izborima, i Šešeljevim šansama na njima, on reče da može da
se kladi, u šta voditelj izabere, da bi Šeki dobio <5% glasova (kad bi sada
bili izbori). E pa sad ili su mu sepsovci onda namestili listiće, ili bi mu
ovog puta "ukrali" listiće, ili obe stvari, ali zaključak je samo jedan:
IZBORI NISU BILI NITI ĆE UBUDUĆE BITI POŠTENI!
srbija.1335dkuki,
-> #1280, milan> Od danas cu, svakog dana po dve, da vam ne opteretim
> pad-ove, u konferenciju FORUM.8 tema Srbija, slati tekstove
> mojih emisija na radiju B92 (92.5 MHz).
Najzad!
Pozdrav
srbija.1336fancy,
-> #1328, jkraticaŮŢ> doživiš da se ovi još i sprdače sa našom nesrećom. Kao primer, ne samo da
je
ŮŢ> žalosno i tragično što je poginulo više od milion Srba u NDH (1941.-1945.),
Sa ovom brojkom treba postupati krajnje oprezno jer postoje
indicije da je broj ubijenih dosta manji.
Kako se došlo do ovog broja?
Nađen je podatak o broju ubijenih u toku jednog određenog
dana u Jasenovcu negde, 1942. Taj broj je zatim pomnožen sa
brojem dana koliko je logor postojao, i tako se došlo do zaista
fantastičnih brojki (što normalno ne umanjuje nesreću).
Jedan od razloga tragedije koja nas je zadesila poslednjih godina
je i nikad jasno i pouzdano određen bilans II svetskog rata na
teritoriji bivše Jugoslavije.
Manipulacija brojem mrtvih na područjima (bivših) komunističkih
zemalja je zanimljiv fenomen, i o tome se dalo pročitati pre jedno
2-3 "nedeljne borbe" u članku Mihajla Mihajlova.
Fancy
srbija.1337fancy,
-> #1329, jkraticaŮŢ> Samo da (ne daj Bože) i od njih ne budemo gori. :(((((((((((((((
A kao bolji smo..? :)))))