CIVIL.1

19 Nov 1991 - 30 Sep 1992

Topics

  1. istorija (291)
  2. umetnost (70)
  3. filozofija (615)
  4. religija (630)
  5. o.jeziku (1293)
  6. knjizevnost (414)
  7. mozgalice (411)
  8. ko.je.ko (500)
  9. razno (668)

Messages - knjizevnost

knjizevnost.102 dexi,
UCENJE O CUTANJU Ucenici skole Tendai ucili su se meditaciji jos pre no sto je zen stigao u Japan. Cetvorica njih, medju sobom bliskih prijatelja, obecase jedno dru- gom da sedam dana nece progovoriti. Prvog dana su svi cutali, Meditacija im je uspesno zapocela, ali kad pade noc i uljane lampe pocese da zmirkaju, jedan od ucenika ne izdrza da ne uzvikne slugi: "Namesti te lampe." Drugi ucenik, iznenadjen, cuvsi ovog da govo- ri, primeti: "Ne bi trebalo da izgovaramo ni jednu jedinu rec." "Glupaci. Zasto pricate?", upita treci. "Ja sam jedini koji nije progovorio", zakljuci cetvrti.
knjizevnost.103 balinda, -> #101, dexi
Lepo, ali vrlo slično kao poruci 3.265. P.S. (Nisam obrisao jer je tamo bio odgovor na citat, a ovde je citiran kao doprinos temi knjizevnost.)
knjizevnost.104 ivana, -> #99, hercog
Zaista je predivno..imam i ja par pricica.
knjizevnost.105 dexi,
ZEN RAZGOVOR Ucitelji zena svoje mlade ucenike vezbaju da se izraze. Dva su zen hrama imala po jednog svog malog sticenika. Jedan od njih bi, iduci svako jutro da nabavi povrce, sretao na svom putu drugog. "Kuda ides?", pitao bi jedan. "Idem kug god me noge nose", odgovori drugi. Ovaj odgovor zbuni prvog decaka i ovaj otide do svog ucitelja po pomoc. "Sutra izjutra", rec mu ucitelj, "kad sretnes tog momcica, postavi mu isto pitanje. On ce ti isto odgovoriti, a ti ga onda upitaj: "A ako nemas noge, kuda onda ides?" To ce ga srediti." Decaci se opet sretose sledeceg jutra. "Kuda ides?", upita prvi. "Idem kud god vetar dune", odgovori drugi. Ovo mladica opet dovede u skripac, koji svoj poraz ispirca ucitelju. "Upitaj ga kuda ide ako nma vetra", predlozi ucitelj. Sledeceg dana decasi se sretose po treci put. "Kuda ides?", upita prvi decak. "Idem na pijacu da kupim povrce", odgovori drugi.
knjizevnost.106 dexi,
ISTINSKA PROMENA Rjokan je ceo svoj zivot posvetio izucavanju zena. Jednog dana cuje da njegov sestric, uprkos upozorenju porodice, trosi svoj novac na jednu kurtizanu. Posto je sestric preuzeo Rjokanovo mesto upravljanja porodicnim imanjem, a imetak bese u opasnosti da bude procerdan, rodjaci zamo- lise Rjokana da nesto preduzme. Rjokan je trebalo da prevali dug put da bi posetio sestrica, koga inace nije video vise gidona. Sestric je izgledao zadovoljan sto ponovo vidi svog ujaka i pozva ga da kod njega prenoci. Rjokan je celu noc presedeo meditirajuci. Ujutru, spremajuci se da krene, rece mladicu: "Mora biti da starim, ruke mi se tako tresu. Hoces li mi pomoci da zavezem kais na sandali?" Sestric mu rado pomognu. "Hvala ti", zavrsi Rjokan, "vidis, covek postaje svakim danom sve stariji i nemocniji. Vodi dobro racuna o sebi." Tako Rjokan otide, ne pominjuci ni jednom jedi- nom recju kurtizanu ili zalbe rodjaka. Ali, od tog jutra, sestricevo rasipnistvo prestade.
knjizevnost.107 dexi,
UKUS BANZOVOG MACA Matadjuro Jagju je bio sin cuvenog macevaoca. Otac ga se, verujuci da je sinovljev rad bio isuvise prosecan da bi dostigao majsorstvo, odrekao. Tako Matadjuro otide na planinu Futara i tamo pronadje cuvenog macevaoca Banzoa. Ali Banzo potvrdi ocevu ocenu. "Zelis da ucis mace- vanje pod mojim rukovodstvom?", upita Banzo. "Ti ne ispunjavas zahteve." "Ali kad bih naporno radio, kolko bi mi go- dina trebalo da postanem majstor?", navaljivase mladic. "Ostatak zivota", odgovori Bonzo. "Toliko ne mogu da cekam", objasni Matadju- ro. "Rado cu proci kroz sve poteskoce, samo ako bi me ti ucio. Ako postanem tvoj verni sluga, koliko bi to moglo trajati?" "O, mozda deset godina", popusti Banzo. "Otac mi stari i uskoro cu morati da se brinem o njemu", nastavi Matadjuro. "Ako bih radio daleko napornije, koliko bi mi vremena trebalo?" "O, mozda trideset godina", rece Banzo. "Kako to?", upita Matadjuro. "Prvo kazes deset, a sada trideset godina. Podnecu sve potesko- ce da postanem majstor ove umetnosti u najkra- cem roku!" "E pa", rece Banzo, "u tom slucaju ces mora- ti da ostanes kod mene sedamdeset godina. Covek koji zuri kao ti da postigne rezultat, retko kad brzo uci." "U redu", slozi se mladic, najzad shvativsi da je prekoren zbog svoje nestrpljivosti. "Slazem se." Matadjuru bese receno da nikako ne govori o macevanju i da nikada ni ne dodirne mac. Kuvao je svom ucitelju, prao sudove, spremao mu kre- vet, cistio dvoriste, uredjivao vrt, bez i jedne reci o macevanju. Prodjose tri godine. Matadjuro je jos uvek radio isto. Bio je tuzan misleci na svoju buducnost. Jos nije ni poceo da izucava umetnos kojoj je posve- tio zivot. Ali jednog dana Banzo mu se prikrade iza ledja i prestravi ga udarivsi ga drvenim macem. Sledeceg dana, dok Matadjuro kuvase pirinac, Banzo opet neocekivano iskoci pred njega. Posle ovog, Matadjuro je morao i dan i noc da se brani od neocekivanih napada. Ni trenutak u danu ne bi prosao, a da nije morao da misli na ukus Banzovog maca. Ucio je tako brzo da je izazivao osmehe na licu svog ucitelja. Matadjuro postade najveci macevalac u zemlji.
knjizevnost.108 cacxa, -> #106, dexi
> Rjokan je ceo svoj zivot posvetio izucavanju > zena. Jednog dana cuje da njegov sestric, uprkos ^^^^ Ubaci naša slova čoveče... Da ne shvati neko pogrešno ;))))
knjizevnost.109 dexi, -> #108, cacxa
:)))) Sto, a sto smeta. Malo dvosmislenosti nije na odmet ;)
knjizevnost.110 hercog,
Evo jednog teksta koji je poslala Sonja Prus Poceo je nervozno da se pakuje. Imao je u vidu reci one dvoje koje je sreo na stepenice: ima bomba u tvom stanu, eksplodirace za 5 min.; spremi se i bezi sto dalje sa ovog mesta. Ruke su mu drhtale, a pot je izbio po celom telu. Jos 4 min., a sve je pocelo kad je CIA ponudila njemu saradnju, pre nekoliko meseca. Kako li je mogao to da prihvati? Ali tada nije znao da ce se sve ovako zavrsiti. Setio se lepih i teskih trenutaka svoje "karijere", svega sto je doznao, lako, bezgrizno provedenih dana - a kako da zaboravi onu lepoticu sa kojom se upoznao prosle noci!. Uh, jos samo 2,5 min. Sta da uzme, a sta da ostavi; gde ce to odneti i sta cemu. Setio se njene reci: "Pazi se, spremaju ti zamku, nemoj se lako prevariti!" Ali, sto je trebalo da ucini? Nije znao. Spremao se uzurbano, u panici. I setio se: ovo je bio trik, samo test njegove odlucnosti i izdrzljivosti. Pa da, sigurno je to. I laknulo mu je. Seo je na krevet i buljio u sat. Eto, jos samo 11 sekundi i sve ce proci. Jos 2 sekunde (srce mu je prestalo raditi, za momenat), pa 1 sekunda i NISTA - nije eksplodirala bomba, nista se nije desilo - znaci, ona je imala pravo, zamka, to je bila TA zamka. Ali, nadmudrio je on njih. Sad ce telefonirati njoj i zahvaliti joj se. Tako je. Posao je ka telefonu i zavrteo njen broj, sav srecan. Javila se ona, snimljena na traci: Da, ocekivala sam tvoj poziv. Imao si pravo, bila je to lazna zamka, ali ovaj tvoj poziv NIJE - sad se aktivira ta bomba, zar ne cujes sudbonosni zvuk koji ti se priblizava ? Previse si saznao i moras to da platis! I tada se to desilo: eksplozija, a nakon toga-nistavilo. Ipak, nije on njih nadmudrio, kasno je ovo shvatio, prekasno. Cak nije imao ni dovoljno vremena da zazali za sve to.
knjizevnost.111 sprus,
STA JE JAKO? Kaze se da je nekom prilikom kineski filozof Konfucije (oko 551-479 pne) pitao Lao Cea, najuticajnijeg kineskog filozofa-misticara (inace Konfucijevog prethodnika): - Sta je jace? Ono sto je cvrsto ili mekano ? Umesto odgovora, Lao Ce otvorio je usta i upitao Konfucija u kakvom stanju mu je jezik. - Odlicnom - A moji zubi? - Davno su vec svi nestali.
knjizevnost.112 ndragan, -> #110, hercog
Predlažem da Sonja pošalje na makedonskom; pod jedan, zaželeo sam se da ga malo čujem (makar na latinici) a i njoj bi, pretpostavljam, bilo lakše; pod dva, mislim da ima ko da prevede. Pod tri, zar zaista ne može da nas dobije, ili joj je istekla pretplata? Dan danas se pitam da li je zadovoljna odgovorom na ona teška pitanja iz teme religija; od onda se javlja samo preko tebe, pa ne znam šta je. Hercog, kaži šta se događa, ako nije tajna? Bue_ NDragan
knjizevnost.113 mnikolic,
Već duže vreme razmišljam da na Sezamu pokrenem pitanje pozorišta. Mislim da su "daske koje život znače" sasvim neopravdano zapostavljene. Kako na Sezamu ne postoji tema koja se bavi direktno pozorištem odlučio sam da čitavu stvar smestim ovde, u temu književnost, jer mi se to čini najprikladnijim mestom za početak. Nadam se da moderator neće imati ništa protiv i da će u dogledno vreme zbog nadam se mnoštva poruka otvoriti odgovarajuću temu. Pre par godina pozorište je zapalo u duboku krizu. Repertoar je postajao sve skromniji, poseta sve manja, a unutar samih kuća javljali su se sve češći i ozbiljniji potresi. Ukratko rečeno, katastrofa. Međutim, nekim čudom koje ja nisam u stanju da prepoznam (što i nije važno), prošle, a pogotovu ove sezone stvari su se drastično promenile na bolje. U ovoj sezoni bih čak mogao reći da pozorište doživljava eksploziju i istinski preporod. Veliki je broj izvanrednih predstava (neke ću spomenuti nešto kasnije), ali ono što je posebno važno je da se publika vraća i to u velikom broju. Mnogi se slažu da je jedan od uzroka tome baš ova katastrofalna situacija u kojoj živimo i koja je sve većem broju ljudi već neizdržljiva u psihičkom smislu. Ljudi osećaju strašnu potrebu za povratkom lepog i pravih vrednosti i kao jedan od rezultata nanovo otkrivaju pozorište. Ima dosta istine u svemu tome, ali bilo bi krajnje nepravedno ne staviti na prvo mesto baš one koji stvaraju. Najveće zasluge ja pripisujem njima. No, da se vratim samim predstavama. Ovom prilikom samo ću spomenuti - preporučiti one koje smatram najzanimljivijim; neke od njih sam i sam gledao. U JDP-u, "Pozorišne iluzije" i "Knez Pavle". U Stupici, "Hajde da se igramo" i "011". U Beogradskom dramskom, "žekajući Godoa", "Ko se boji Virdžinije Vulf" i "Staklena menažerija". U Zvezdara teatru, "Profesionalac", "Mala", "Kus Petlić". U Narodnom pozorištu, "Sirano de Beržerak", "Učene žene" itd. Ovo je samo deo repertoara beogradskih pozorišta. Za neke predstave karte su rasprodane i par nedelja unapred. Krajnje je vreme za veliki povratak u pozorišta jer imamo sjajne glumce, reditelje, i uopšte, oni koji se bave teatrom jako dobro znaju svoj posao.
knjizevnost.114 hercog, -> #99, hercog
Evo, saljem i duzu verziju ovog teksta, pa odlucite koji je bolji (duza verzija je prvo nastala, pa sam skracujuci je dobio ono sto ste vec videli ovde). Krojili su mi sudbinu,a nisu me pitali za to Jednom davno,ziveli su kralj i kraljica,koji dugo nisu imali dece.Jednog suncanog dana im se rodi sin.On je sve vise rastao,ziveo u izobilju i sreci.Nista ga nista ga nije sputavalo da oslobodi svoju lik i um. Tako pocinju sve bajke kojima,verujem svi teze.Kao dete i ja sam koracao po nebu prica,jurio livadama raznobojnih bajki.Mislio sam da ovom svetu nigde nema kraja.Ali tocak se okretao,zrnca su padala s vrha ka dnu,i od maleckog klinca izrastao je decak,kojem je skola usla na put,sasekla dotada- snje koprcanje.Bio je to zacetak jednog novog zivota,dan kada su mi sve ptice odletele,izgubile se iz kaveza. Jutro.Jedino sto cujem je prodoran zvuk malog zvonca,ogro- mnog starog budilnika.Polako se iskobeljam iz toplog brloga, nekoliko puta se okrenem,ubacim nesto smeca u kljun i trcim. Posle dugotrajnog plivanja kroz afalt i vodu dokopavam se poznate mi zgrade.Ostavite sve nade,vi,koji ste usli ovde, cini mi se,cujem iz svakog ugla.Drhtavim korakom se uspinjem uz stepenice,ali sto vise idem na gore , sve vise se gusim u prasini i blatu.Sedam na stolicu.Nista ne cujem.Ponovo zvono ne to je vrisak,to sigurno nekoga muce.Odjednom,uz skripu la- naca,kapija se otvara i ulazi covek sa spiskom.Ne trepcuci zu- rim,gledam kako njegove ruke dele zivot i smrt.I opet zvono, zvono stalno zvoni.Ulazim,izlazim,i tako u krug.Sunce me malo obasja,pa nestane.Konacno kraj svega.Nebo se cedi niz brdo, obilato me zaliva prasnjavim blatom.Ja se krecem,idem,ali ipak stojim.Tiho zvoni mrak spustajuci se niz put.Bacam se u moj brlog i gledam,odnosno buljim u jednu kutiju iz koje dopiru zvuci i slika.Sutra dan opet isto,sve ispocetka.Svakim danom isti put,isti dogadjaji i tuge.Zelim da se vinem,da odletim za mojim pticama,negde gde cu ja biti ja,a ne jedan od miliona. No i na tom putu,na putu od brloga do skole i nazad nije sve u blatu,u crnini.Na trenutak se izdignem,poletim,ali mi nesto ub- rzo slomi krila.I dalje se sve okrece.Hteo bih da sve stane,da se zaustavi.Ponovo sam u brlogu.Na kutiji vidim rat.Ljudi me- djusobno gase ono malo svetlosti sto jos u njima tinja.Ljudi se dave,tonu,umiru.Ja to ne mogu da shvatim.Ko uzima ulogu boga, gospodari,pali i ubija? Ko mi namece nove resetke? Granica je zatvorena samo neki mogu preko nje.Da li je to sloboda? Sam sedim u zatvoru sopstvenog uma i mucim se raznobojnim pitanjima bez odgovora.Izgleda da na ovom svetu ima mnogo krojaca koji sve po svojoj meri siju.Povremeno se pojavi neki galeb,neka ptica visoko na nebu,ali i ona nestane.To ce vecno trajati. Eto,to je zivot,moj mali zivot sa svim svetlostima i tamama. Iako ga nisam sam gradio,cini mi se da ga volim,jer i ja sam sa- mo jedna jedinka, jedna svetla tacka medju milionima zvezda u svemiru. napisao Aleksandar Hercog
knjizevnost.115 nick,
Stanislav Jezi Lec MALI MITOVI Sreo sam u zivotu coveka koji se uporno kod svih raspitivao da li znaju neko sredstvo za uklanjanje tatuaza. Bilo mu je potrebno ako bi se, kojim slucajem dokazalo da dva i dva nisu cetiri. Takav tatuaz bio je na njegovim prsima.
knjizevnost.116 nick,
Stanislav Jezi Lec MALI MITOVI Rekao mi je B. sta misli o C. Nasmejao sam se i kazao: - Cudno, isto mi je rekao C. o tebi. - Nema veze - odgovorio mi je B. - ja to ipak kazem javno. Ali samo neka on proba i da pomisli o meni ono sta ja mislim o njemu.
knjizevnost.117 nick,
Stanislav Jezi Lec MALI MITOVI - Ah!!! - uzdahnuo sam duboko. - Gde vas boli? - zapitao je doktor. I tada uopste nisam znao gde da pokazem na svoju dusu.
knjizevnost.118 nick,
Stanislav Jezi Lec MALI MITOVI Pazi, vracajuci se duboko nazad u praistoriju, da ne budes ubijen toljagom od nekog prerusenog atomskog fizicara koji te prati.
knjizevnost.119 nick,
Stanislav Jezi Lec MALI MITOVI To je bio Vitez istine. Ceo zivot je proveo u potrazi za njom. Kazu da je nasao. - I sta je dakle istina - upitao sam. - Istina je, - odgovoreno mi je - da ga je istina ubila.
knjizevnost.120 nick,
Stanislav Jezi Lec MALI MITOVI IZ NAJNOVIJIH LITERARNIH ISTRAZIVANJA Pronasao sam nepoznati zavrsetak Andersenove bajke "Carevo novo ruho". Glasi ovako: - Pogledajte ipak je go! - povikalo je neko dete, pokazujuci na suverena. I pre nego sto su cetiri sluzbene carske metrese uspele da pokriju monarhova stidljiva mesta, dete je radosno zatapsalo rucicama i dodalo: - I ustrojen!!!
knjizevnost.121 dexi,
Pre neki dan sam procitao "Lovac u razi" od Selindzera. Da li bi neko mogao da mi pomogne i da mi kaze ko je napisao pesmu (ili, jos bi bolje bilo da je posalje u ovu temu) iz koje je sledeci stih - "Sretne li ko usred razi nekog ko ga trazi"? Unapred hvala :) Dejan
knjizevnost.122 dexi,
Ima li ko HAIKU poeziju? Ako ima nek je salje Dejan
knjizevnost.123 bandit, -> #122, dexi
>> Ima li ko HAIKU poeziju? >> Ako ima nek je salje "Djevojčica jagode brala..." Johnny
knjizevnost.124 .bale., -> #9, bandit
E, pošto sam tek sad saznao za Roman, a nemam WST5.0, ne mogu da pročitam ko čovek. Ne bi bilo zgoreg da ga prebaciš u običan yuscii ili ascii... Regards from .bale. ! #8*)+-<
knjizevnost.125 bandit, -> #124, .bale.
>> E, pošto sam tek sad saznao za Roman, a nemam WST5.0, ne mogu da >> pročitam ko čovek. Ne bi bilo zgoreg da ga prebaciš u običan yuscii ili >> ascii... Zakačena je i ASCII poruka jedna ili dve ranije ili kasnije od te WST5, a nju prepoznaje PcShell 7.0 i možeš odatle da je pogledaš... Johnny
knjizevnost.126 dave, -> #123, bandit
Zar nije "Djevojcica brala jagode..." DRC
knjizevnost.127 nnenad,
rz B00000000000000 Zdravo svima, literarno opredeljenim drugarima...Bicu kratak i jasan. Posto niko od nas nema dovoljno novaca za individualno izdanje svojih radova i oni trunu tako po coskovima sobe, zeleo bih da napravimo jedno slobodno i besplatno izdanje literarnih radova i taj fajl, lepo oblikovan i spemljen za stampu prosledimo svim korisnicima Sezama...Licno se bavim pisanjem kratkih prica i spreman sam na svaki oblik saradnje u cilju da nasi radovi konacno ugledaju svetlo dana. Molim sve zainteresovane da se jave i daju predloge. S postovanjem,nnenad
knjizevnost.128 nnenad,
********************************************************** 1. Dok potmuli se bongo Iz dubina dzungle Sred kljucanja krvi i titranja senki Pita Na zalu Gde crn kamen pesak pokri i Beli se ribe skelet Mesecevom liku sto i bore dobi Nad humkon zaklinje se pseto Tad i kraba puzi mrakom A crne vode Od Mojsija jace odasvud su... ********************************************************** 2. Cuj! Pitam te! Kako da s tobom surov, ko zvezdan pogled budem? Kako? Kako, kad vec te pitam? ********************************************************** 3. Mesecev je lik Krv na snegu Pogled tvoj Dok besmisleno juris Brvnarom Dok bezumno mandalis Vrata ********************************************************** PS. Ovo su bili trenuci jedne mladosti koja to vise nije... Sada je to posveceno mojim kcerima - Teodori i Marijani
knjizevnost.130 nnenad, -> #122, dexi
Evo saljem malo haiku poezije, nadam se da ce ti se dopasti...Cujemo se pozdrav,nnenad haiku.zip
knjizevnost.131 spantic, -> #130, nnenad
> Evo saljem malo haiku poezije, nadam se da ce ti se > dopasti...Cujemo se Gde je?
knjizevnost.132 nnenad, -> #131, spantic
Datoteka haiku.zip se nalazi na 6.130 pozdrav nnenad
knjizevnost.133 nnenad,
Evo jos malo haiku poezije... Pozdrav, Nesha haiku1.zip
knjizevnost.134 hercog,
Šta mislite da pošaljem ovde jednu interpretaciju pesme M.Pavlovića "Treba ponovo" ? Hercog
knjizevnost.135 nnenad,
Proba u pozoristu Usao sam u veliku sobu i mirno stao kraj vrata... Sav u belom lezao je na postelji...Pogled mu sirok,kao da razmislja, uko- cen i stabilan. Ruke smrznute na grudima, prosarane venama... Izmedju prstiju viri sveca, plamen drhce i vosak se sliva niz njegove prste. Oko njega nekoliko ljudi, jedan od njih sa posebno izrazenim grcem bola na usnama.Drugi u uglu sapce reci molitve. Jedini zvuk u potpunoj tisini. A, opet, kao da je nesto nedostajalo pravom utisku...Ne znam, nisam siguran u to... Zasjala je u tmini misao, mnogo hladnija od svega ovoga. Preklao sam je,pre nego sam postao svestan nje- nog znacenja. Viknuh tada, malo promuklo i nesigurno - " Odlicno momci, odlicno, naredna proba je sutra u 10.30, a onda generalna. Posle toga premjera...Ustaj stari,izgorece ti prsti od te svece , idemo momci....Sve cekam da vidim lica u prvim redovima, ha, ha, pun pogodak stari moj...idemo sada..." P.S "Brze vode pobogu! Dajte, cepajte mu kosulju, cepaj to majku mu ...Stari, stari!!! Skloni tu svecu za ime sveta, sta je sta ste se ukocili, dajte ga na vazduh....brzo!" P.P.S Na probi LONDON CENTRAL THEATRE-a, 19. novembra 1869 godine , umro je na probi, od srca, prvak drame Harry Spiegelmann... P.P.P.S Predstava nije propala. Nasao sam zamenu vrlo lako. Covek je vrlo brzo usao u stos zaustavljanja daha, igajuci mrtvog, bez mimike i treptaja. Publika u prvim redovima je bila fascinirana.
knjizevnost.136 nnenad, -> #134, hercog
> Sta mislite da posaljem ovde jednu interpretaciju pesme > M.Pavlovica "Treba ponovo" ? > Hercog -------------------------------------------- >>> Sto da ne...Volim dobru poeziju...Cu, Nesha
knjizevnost.138 veca,
BRZINA USPORAVA POKRETE Otvorena vrata nisu je upozorila da je neko ušao. A trebalo je. Sedeći u ćošku, u fetalnom položaju, pratila je otkucjaje srca, muvu na staklu,praši- nu na polici, smetnje na TV ekranu, noge koje joj prilaze. Zaustila je da kaže.
knjizevnost.139 veca,
SVLAžENJE Svlačila se pred ogledalom. trebalo je to videti.
knjizevnost.140 veca,
PLAVI PORCELAN mali majo Naslikaj me na porcelanu tako je lakše razbiti me, cepanje je mučno. Rasprsnuta u hiljadu komada... smešna slika ironije. Pravilno urađeni veštački zubi lebde iznad glave. Walkmen zaglušuje ironiju, briše svet gluposti kojom se braniš. Moje oči šetaju po porcelanu kao na ulju, buljiš u njih iz tvog glupog sveta. Ne dodiruj moje oči! Više nisu plave. Više ne vidim kakve su.
knjizevnost.141 veca,
KAO GOST Igram pored prazne limenke piva želudac se grči pod težinom u proširenoj formi blago talsanje svetlosti priziva duhove osame kroz sobu defile nepoznatih neproživeljenih u ruci praznina prolazna toplota zime ignorišući svet van sebe pozivam se u goste.
knjizevnost.142 veca,
za početak, toliko od mene... Vesna Denčić
knjizevnost.143 mladenp, -> #142, veca
> za početak, toliko od mene... > > Vesna Denčić Bravo, je l' ima još? Mladen
knjizevnost.144 balinda, -> #143, mladenp
>>>> Vesna Denčić >> >> Bravo, je l' ima još? >> Mladen Pridružujem se Mladenu, samo tako Veco.
knjizevnost.145 ivans, -> #144, balinda
* >>>> Vesna Dencic * >> * >> Bravo, je l' ima jos? * >> Mladen * * Pridruzujem se Mladenu, samo tako Veco. Pridruzujem se Mladenp-u i Balindi. Samo napred! Pozdrav, Ivans.
knjizevnost.146 hercog,
Interpretacija pesme M.Pavlovicća "Treba ponovo" Ovo je pesma pesnikove nade, preokreta u dotadašnjem nizu ose- ćanja. U njoj se prvi put javlja reč nada. čivot nas nosi, baca nas kao lišće otpalo sa grana, šamara nas i udara. Nama je potreban kor- en da bi se učvrstili, potrebno nam je nešto zašta bi se vezali. To može biti tradicija, sopstveni koreni, može biti porodica. Ali i po- red tog ukotvljenja mi još nismo sigurni, javljaju se nove nevolje, novi problemi : "treba zatvoriti kapije na gradu i braniti se od no- voga zmaja". Taj zmaj je za svakog nešto posebno. Za jedne je čovek, za jedne stvar. Da li postoji izlaz iz svega toga? Po Pavloviću to je pokret, to je rad. On uzdiže čoveka u visine, upoređuja ga i sa sam- im sinom božijim. U toj ulozi čovek je i svetac i mučenik. On će na kraju ipak završiti svoj put, ali će ga svetlost obasjati : "ni jutra nema bez kremena koji se laktom tuče". Učmala površina civilizacije mora da se zatalasa. Sve mora biti u pokretu. Mrak u srcu se mora razbiti, mora se kresnuti kremen čove- čnosti. Ali i pored nade u ovoj pesmi se javlja i smrt : "ni žetve nema dok se ne oplaču snoplja". Ona je stalno prisutna i nemoguće ju je i- zbaciti iz prostora. Ma koliko joj se čovek suprotstavljao i bežao o- na će ga stići. Ali to istovremeno neće biti i kraj čovekovog duha, njegovog dela. Pesnik uzvikuje, naređuje da se nalazi nov put,da se pomeri s me- sta, iz blata, iz mirne i mutne vode zaspale civilizacije. Ali kako zaspale? Zaspale duhom, duhom koji nije u pravcu sveopšteg daha : "tre- ba ponovo pronaći put i poziv zemlje i pravac daha". Pored smrti, pored toga kraja javlja se i nov početak. Pesnik ka- zuje da starost treba da se skloni, da propusti nov vetar da produva životnim krajevima. Starost je sebi uzgajila plod, koji je sazreo i treba da bude ubran. Tada ona mora da se povuče, da : "kolenu hitrom ostavi maha". Na kraju se javlja i motiv krila, motiv slobode, ali i motiv če- žnje, jer ta krila još uvek nisu na našim leđima i mi ne možemo da se vinemo u visine sve dok ne pronađemo svoj zreli i žuti plod. Evo i pesme "Treba ponovo" M.Pavlović Treba ponovo pronaći nadu i list sa korenom na humci kraja, treba zatvoriti kapije na gradu i braniti se protiv novog zmaja. Treba ponovo pronaći nadu. Utehe nema bez vrha od koplja, ni jutra bez kremena koji se laktom tuče, ni žetve nema dok se ne oplaču snoplja, ni vazduha dok se mehom ne povuče. Nema utehe bez drške od koplja. Treba ponovo pronaći put i poziv zemlje i pravac daha, na raskrsnici plod treba uzbrati žut, kolenu hitrom ostaviti maha i čeznući za krilima, krenuti na put. Pesmu "Treba ponovo" napisao Miodrag Pavlović, a interpreta- ciju Aleksandar Hercog. Hercog
knjizevnost.147 nnenad,
Gadjenje Kako si? Tvoje oci su dobro, a ti? Je li ti zao zbog poljupca? Ja sada cekam. Veceras cu biti cudan i zgadice mi se ceo svet. Volecu te navece, osamnaestog maja hiljadu devetstotinadevedesete.
knjizevnost.148 nnenad,
Istina Bravo! Prvi put istina na papiru! Posledica bolesne atmosfere je istina na papiru. Ne osecam nista prema bolesti, atmosferi, isini a i papiru. Zivotinja se ipak docekala na sve cetiri noge!
knjizevnost.149 nnenad,
U sobi sa violinama Rodio sam se u sobi sa violinama. Srecan i sam. U pocetku cutljiv. Mislio sam da se cutanje cuje, da su to istopljene reci... Prozirne i duboke... Tek danas tako mislim... I mislim da sam mnogo toga precutao...
knjizevnost.150 nnenad,
Problem No zacudo vidljiv svom ostalom zivom i nezivom svetu Predmet o koji si udario pametnom glavom tvojom Tebi nevidljiv je bio. Plakao si... Progledao si...
knjizevnost.151 nnenad,
Pogledi u plamen Psao sam sa sopstvenom molitvom na usnama prema crnim vratima samostana, evropski ubedjen u svoj korak. A unutra, tiho, sa svecama i freskama koje niko ne gleda, sa starim oltarom pored koga se samo prolazi. Pogled mi tada polete isagore u jednoj slucajnoj sveci, proguta ga plamen a crno osta na zidu... Zidovi su puni pogleda a svi pogledi garom obelezeni. Pozeleh da gledam nesagorivo plamenu, a zelja ostade u vazduhu punom tamjana, sitna i bespomocna. Starac je gledao u mene pogledom odavno sagorelim u plamenu svih samostanskih sveca. Zvao se Solomon Kos i imao devedeset godina. Od tada ja dugo trazim pogled Solomona Kosa... --------------------------------------------------------------------- Svanjivalo je i jutro je bilo hladno, a ja sam isao dugo i bio umoran... Cuo sam kako pricaju da mi pogled prolazi kroz plamen i da su zidovi od toga tako crni... Stajao sam usamljen i zapalio svoju poslednju svecu... Stajao i gledao... To je goreo slepi svestenik sivih ociju, otac Solomon Kos.
knjizevnost.152 nnenad,
P.S Hvala na paznji! Ukoliko Vam se dopada, ima jos..
knjizevnost.153 nnenad, -> #142, veca
Hi, bravo, odavno nisam procitao poeziju koja tako dobro balansira na krovu jedne petospratnice... I svi misle da ce pasti... I svi gledaju u coveka... Niko ne slusa pesmu.
knjizevnost.154 ivans, -> #153, nnenad
* Niko ne slusa pesmu. Slusa, slusa! Pozdrav, Ivans.
knjizevnost.155 mladenp, -> #149, nnenad
> I mislim da sam mnogo toga precutao... Ali dobro je da ovo nisi. :)
knjizevnost.156 veca,
* * * Iz paradoksa neki se rađaju, neki umiru nadajući se boljem. Upleteni u vlastite zamke sišu koren života. Bez prošlosti, bez budućnosti, ostavljeni na milost i nemilost.
knjizevnost.157 veca,
VREME PROŠLO, VREME SADAŠNJE... Igrajući se vrapcima, trošila sam poslednju koricu hleba. Dugo nakon toga skakutala sam gradom, sakuplajući ono što vrapci nisu pojeli.
knjizevnost.158 veca,
CENTRALNA LIžNOST Prolazeći kroz centar grada moju pažnju privukla je gomila ljudi koja je nešto vikala i mahala rukama. Radoznalost me odvukla u središte zbivanja. Nisam shvatila šta se desilo, ali je bilo divno biti u centru pažnje!
knjizevnost.159 stomic, -> #152, nnenad
$ P.S Hvala na paznji! $ Ukoliko Vam se dopada, ima jos.. Sviđa mi se. Ali, da malo nema uticaja Jima Morrisona i njegove poezije. Pozdrav stomic ▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀▀
knjizevnost.160 nnenad, -> #159, stomic
> Svida mi se. Ali, da malo nema uticaja Jima Morrisona i > njegove poezije. >>Nema...U zivotu nisam procitao nista od J.M. Cu, Nesha
knjizevnost.161 veca,
SCENA Gutač plamena izašao je na binu, presretan što gostuje u velikom gradu, što nastupa u pravoj hali, što ga gleda toliki broj ljudi, što ga voditelj, pre- ko mikrofona, tako gromoglasno najavljuje... Gutač plamena sapleo se o gajtan mikrofona.
knjizevnost.162 veca,
NESMOTRENOST Dvadesetogodišnji mladoć u pokušaju da, skokom sa jedanaestog sprata izvrši samoubistvo, usmrtio je staricu, glasila je novinska vest. Sudiće mu se za ubistvo iu mehata. Mladić je prinuđen da živi dok ne odsluži grešku u proračunu.
knjizevnost.163 veca, -> #145, ivans
>>* >> Mladen >>* >>* Pridruzujem se Mladenu, samo tako Veco. >> >> Pridruzujem se Mladenp-u i Balindi. Samo napred! >> >> Pozdrav, >> Ivans. Drago mi je da sam privukla pažnju, i, sa malim zakašnjenjem, zahvaljujem na podršci.U poslednje vreme sam imala suviše malo vremena za pisanje, pa se nadam da ćete mi vi biti dodatna inspiracija. :))) bye voli vas veca
knjizevnost.164 veca,
PO ZAKONU SILE Voleli smo da se igramo u komšijinom dvorištu. Komšija je bio dobroćudan čovek i nije nam branio. Kad je bombardovan Beograd komšijino dvorište pretvoreno je u ruševine. A mi smo naglo odrasli. veca
knjizevnost.165 veca,
IDEJE Dugački rukavi sem što greju, mogu poslužiti i u druge svrhe. Tako na primer u zimskom periodu ja ne nosim ručni sat. Nepoznatim znatiželjnicima pružam mogućnost da pitaju, a mađioničarima upropaš- tavam fazon. veca
knjizevnost.166 veca,
one priče i pesme zaboravila sam da potpišem, moje su :)) veca
knjizevnost.167 veca,
AD ACTA Zablude u koje sam upletena ne pripadaju isključivo meni. Podstanar je slučajno, pogrešno razumeo poruku i izvršio samoubistvo. Od tada strpljivo sedim u sobi i čekam reinkarnaciju. Neke stvari moram da mu objasnim. veca
knjizevnost.168 veca,
POSLEDNJI TRAG U pokušaju da sklopim ukrštene reči, preturala sam po knjigama i rečnicima, tražeći odgovarajuću reč za smak sveta. Nezadovoljna, istrčavši iz sobe, ugledah traženu reč. veca
knjizevnost.169 nnenad,
JEDNO POZNANSTVO Cutala je... Zeleo sam da pogodim njene misli, ali kao i za svih ovih godina nije mi poslo za rukom ni sada... Steta, zaista, jer tog trenutka sam poceo da gorim, od nogu prema gore, veselim, tamno-zutim plamenom. Vec tada sam znao da nemam vise ni jednu ruku da bacim pepeo na njena stopala i sacekam neko novo cudo. A pepela je bilo tako mnogo... Nesha
knjizevnost.170 nnenad,
PRVA VATRA Prvo krik - opor i ljut. Zabatrgao se davno u grlu jednog sapiensa, dokopao jezika, oprzio usne. Taj urlik svesti je imao fizicku moc da stvori predstavu onoga sto mi danas vrlo stilizovano i sa merom slazemo od slova u jednu jedinu rec - vatra. Danas kao zamenu za prvi i jezgroviti krik plamena moras izgovoriti tu rec. Zamenu za krik koji je nosio u sebi neznanje da vatru gasi voda... A mi jos uvek cesto sedimo pored vatre i grejemo se krikom iz proslosti.
knjizevnost.171 nnenad,
PAS Dosao je da me ujede... Dva puta me je ujeo... Nije me bolelo. Zaboravio je da se ipak samo ponasao kao pas, a ujeo me kao covek.
knjizevnost.172 nnenad,
Poruke pod brojem 6.170 i 6.171 poticu takodje od moje malenkosti Nesha
knjizevnost.173 veca,
UDES Saši Pogunuo! Vest ju je pogodila kao grom iz vedra neba. U stomaku joj se nešto zgrčilo... u momentu, kao da se paralisala. Bili su mladi kad su se upoznali. Ljubav na prvi pogled. On tek izašao iz vojske, željan provoda, uživanja, nezasit... nije čak, umeo dobro ni da se ljubi. Trudio se. Pomagale su i neke druge žene. Ali vraćao se. Iskusniji... Više se neće vratiti, kada joj je najpotrebniji... da još jednom oseti njegov dodir, miris i težinu tela, strujanje kroz kičmu, koje bi, umesto sada njene, izazvala njegova ruka... Nadolazeći talas vrhunca, koji se širio kroz njene udove, eksplodirao je, zajedno sa slikom sudara... mnogo krvi... Na belom čaršafu, pokraj njenog tela, ležao je mali crni revolver. veca
knjizevnost.174 pjankovic, -> #173, veca
> > UDES > Lijepo! Pedja
knjizevnost.175 veca,
LOMAžA Pazeći da mleko ne iskipi, razmišljala sam šta bi se desilo kad bi mleko iskipelo. Da li bih na vreme reagovala, ili bih tako zamišljena pustila da kipi i gori, dok dim ne uaguši sva čula i oduzme sposobnost tresgovanja, pretvarajući, postepeno, stan u veliki oganj... Izašavši iz bolnice, odlučih da više nikada tako duboko ne razmišljam. veca
knjizevnost.176 wizard, -> #175, veca
>> Izašavši iz bolnice, odlučih da više nikada tako duboko >> ne razmišljam. To ti dođe kao ona fora: "Gledam mleko da ne prekipi ... hm, ipak je prekipelo". :) Samo napred, Veco! Pozdrav, Nenad
knjizevnost.177 dexi, -> #175, veca
Bolje da prekipi nego da se usiri!
knjizevnost.178 veca,
ZAŠTITNI ZNAK Kad smo bili klinci ukrali smo dedi ordenje i podmetnuli bedževe Roling Stonsa. I dan danas kad se uparadi, šepuri se svojim ordenjem, dok mi muku mučimo da mu ukrademo bedževe. veca
knjizevnost.179 balinda,
Mišel Turnije: "Kralj Vilovnjak" "Dvanestogodišnje dete je dostiglo nenadmašiv stepen ravnoteže i procvata koji od njega čine remek delo sveta. Srećno je, sigurno u sebe, s poverenjem u svet koji ga okružuje i koji mu izgleda potpuno usklađen. Lice i telo su mu toliko lepi, da je sva ljudska lepota samo više ili manje udaljen odsjaj ovog doba. A onda, katastrofa. Sva rugoba muškosti - ta rutava prljavština, ta samrtnička boja sazrelog mesa, bodljikavi obrazi, taj nesrazmeran magareći ud, bezobličan i smrdljiv - sručuju se na malog princa zbačenog s prestola. Postaje mršava raga, grbava i bubuljičava, skrivenog pogleda, koja halapljivo guta šljam bioskopa i zabavnih koncerata, ukratko, postaje mladić. Smisao razvitka je jasan. Vreme cvetanja je prošlo. Mora se postati plod, mora se postati seme. Bračna zamka uskoro se zaklapa nad nesrećnikom. I eto ga s drugima, upregnutog u teška kola produžavanja vrste, prinuđenog da dâ svoj udeo u demografskom prolivu od koga čovečanstvo već počinje da crkava. Tuga jedna, užas. I za kog vraga? Neće li na tom đubrištu uskoro da izniknu novi cvetovi?"
knjizevnost.180 veca,
(S)KRETANJA Meditirajući nad završenom knjigom, kroz otvoren prozor, iz ulične buke dopre do mog uveta jedno slabašno, ali ipak, dovoljno glasno: ua. Potom nešto glasnije. A zatim, gromoglasno, iz mnogih grla: uaa, uaaa!!! Dokle li će da me petljaju u politiku, pomislih. Bacih knjigu i istrčah na ulicu. veca
knjizevnost.181 sasa.m, -> #173, veca
=> Na belom čaršafu, pokraj njenog tela, ležao je mali crni revolver. " Zar nije v - čaršav ?
knjizevnost.182 veca, -> #176, wizard
>> To ti dođe kao ona fora: "Gledam mleko da ne prekipi ... hm, ipak >> je prekipelo". :) ova priča nema izvor u toj fori, u vremenu u kom je nastala, tj. pre nekoliko godina kad me Dača Kocijan ubeđio da treba da pišem priče, u to vreme je onaj koji je mnogo razmišljao lako podlegao... a ne sumnjam da bi i danas. sory, autorska sujeta :))) bye veca
knjizevnost.183 veca,
PROZOR U SVET Otvorivši televizor, vadio je deo po deo, dok od njega nije ostala samo prazna kutija. Gurnuo je glavu u napravljenu prazninu i čekao. žekao. Nakon dužeg vremena, iznervirano, pokupio je sve delove i zajedno sa kutijom izneo na đubrište. Začuđenom komšiji objasnio je da mu ne treba prozor u svet, u kom vlada totalni mrak. veca
knjizevnost.184 vmisev, -> #180, veca
> ... do mog uveta ... Uva! Vladimir Mišev :) P.S. "Vrati Perici njegovo uvo" (c) DpD P.P.S Mala šala, ne ljutiš se?
knjizevnost.185 veca, -> #181, sasa.m
>> Zar nije v - čaršav ? jeste, sory, greška u kucanju, žurila sam pa nisam uočila. veca
knjizevnost.186 veca,
KOME SE ZALOMI Vrabac u ruci ima tužnu sudbinu. Ne može se oteti utisku da kljucne gospodara, a onda, ode vrat. veca
knjizevnost.187 mladenp, -> #184, vmisev
>> ... do mog uveta ... > > Uva! > > P.P.S Mala šala, ne ljutiš se? Uha! PS Šala šalu stiže... :))
knjizevnost.188 cacxa, -> #186, veca
> Ne može se oteti utisku da kljucne gospodara, a onda, ode vrat. ^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^ Da li ovde baš ide *utisku* ? Nešto ne verujem. Da je bilo *želji* ili *nagonu* bilo bi sve u redu. Konstrukcija *utisak da kljucne* mi deluje vrlo pogrešno. pozdrav, cacxa ps: zezno sam ndragana ;))))
knjizevnost.189 veca, -> #184, vmisev
>> P.P.S Mala šala, ne ljutiš se? ne ljutim se, ne dopire do mog uveta :))) Najvažnije je da sam skrenula pažnju, čim me ispravljate, znači da me i čitate :) pozdrav veca veštica
knjizevnost.190 veca,
* * * Prozori su bili na sunčanoj strani i bila je jesen sedela je u najudaljenijem uglu gostinjeke sobe umazana krvlju koja nije bila njezina krvlju slučajnog prolaznika što požele joj laku noć. veca
knjizevnost.191 vmisev, -> #186, veca
> KOME SE ZALOMI Jedna od najboljih stvari do sada. Da kritika ne bi bila u prazno, tipa: "čivela Veca, Veca je najbolja" itd... evo i obrazloženja mog mišljenja: Naslov je dobar, jer, po meni, ironično aludira na sadržaj teksta. "Kome se zalomi (vrat?)". Može se i tako shvatiti, ali, normalno, ni jedan tekst nije jednoznačnan, i bez obzira na nameru autora, može se shvatiti na onoliko načina koliko ima čitalaca. > Vrabac u ruci ima tužnu sudbinu. Rečenica tipa: "Prase je ujelo dete". Ko je koga ujeo? I ovde imamo takvu dvosmislenost. Da li vrabac koji se nalazi u ruci gospodara ima tužnu sudbinu, ili vrabac tu tužnu sudbinu drži u svojoj ruci (kandži, shvatimo "ruci" kao pesničku slobodu). Po mom mišljenju, oboje. Ovde odlično upotrebljeno! > Ne može se oteti utisku... ^^^^^^ Veco, pa zašto? Taman sam te nahvalio. I tako banalna greška. Bez ikakve namere da se mešam u tvoj rad, mislim da bi bilo pogodnije upotrbiti "poriv", "želja", itd... Sve u svemu: DOBRO!. Kratko, bez ikakvog "sala", višeznačno (i te kako, a to volim), ima duha, sve je fino ukomponovano. Samo ti i dalje piši, imaš odličnih ideja, samo bi trebalo sve to malo ispeglati, a mi ćemo čitati, hvaliti, a i grditi. Ne kažem da ostalo ne valja, samo mi je ovo baš zapalo za oko, leglo mi. Vladimir Mišev :)
knjizevnost.192 vmisev, -> #187, mladenp
> Uha! Uheta ;) Vladimir Mišev
knjizevnost.193 ndragan, -> #181, sasa.m
/ Zar nije v - čaršav ? Ne, v je koFerat.
knjizevnost.194 ndragan, -> #188, cacxa
/ ps: zezno sam ndragana ;)))) Hvala ti ko bratu. Ne vidi mi se glava od posla ovih dana. Imaš piće.
knjizevnost.195 veca, -> #191, vmisev
>>> Ne može se oteti utisku... Gospode bože šta sam ja uradila (na jučerašnju primedbu nisam stigla da odgovorim). Nije utisku, nego instinktu. Tako je to kad se žuri. Kad sam odlučila da, gotovo svakodnevno šaljem svoje radove, u početku je išlo sve prilično brzo, međutim, sad već treba nešto vremena, a kako ceo dan radim, u hroničnom sam nedostatku. Imam original verziju, u slučaju da neverujete... Hvala što me pažljivo čitate voli vas veca bye P.S. Pod kojim li sam ja utiskom bila te večeri...?
knjizevnost.196 veca, -> #186, veca
ispravka KOME SE ZALOMI Vrabac u ruci ima tužnu sudbinu. Ne može se oteti instinktu da kljucne gospodara, a onda, ode vrat! veca
knjizevnost.197 cacxa, -> #195, veca
> Nije utisku, nego instinktu. Tako je to kad se žuri. Kad Mada je moglo i *utisku* , uz dodatak od dva slova : Vrabac u ruci ima tužnu sudbinu. Ne može se oteti utisku da, kljucne *li* gospodara, ode vrat. pozdrav, cacxa
knjizevnost.198 veca,
PORTRET Dugme je bilo malo, crno, iskrzano, sa tragovima konca, tkanine, tela vlasnika. veca
knjizevnost.199 bandit,
Svakome se može dogoditi da mu ponekad potone brod...... .........meni je potonuo "Nimitz"! Johnny
knjizevnost.200 veca,
BROD U BOCI čarls Bukovski ležao je na podu, raširenih strana, mrtav pijan. veca
knjizevnost.201 veca,
SLUžAJ ZA POSMATRANJE Gledajući predstavu jednog pantomimičara postideh se. Ja toliko pokreta napravim i kad govorim. veca
knjizevnost.202 veca,
MOĆ(NIK) Šest dana nije radio ništa. Sedmog dana je seo i napisao Bibliju. veca
knjizevnost.203 ssokorac,
Sinoć sam pričao na RELAY-u sa nekim Brazilcem koji je čitao treći deo Ender-a (dakle, ipak postoji...). Zove se Ksenocid (Xenocide). Ne Brazilac, nego knjiga.:) Kaže da je knjiga većinom dobra, i kako on kaže, ima dosta filozofiranja i pričanja o metafizici. Još jedna velika promena u stilu. Samo, kaže, ima veliku zamerku kraju knjige koji je, po njemu, veoma loše uradjen. Sve u svemu, nadam se da ćemo ga ubrzo naći kod nas... Stasha