CIVIL.1

19 Nov 1991 - 30 Sep 1992

Topics

  1. istorija (291)
  2. umetnost (70)
  3. filozofija (615)
  4. religija (630)
  5. o.jeziku (1293)
  6. knjizevnost (414)
  7. mozgalice (411)
  8. ko.je.ko (500)
  9. razno (668)

Messages - knjizevnost

knjizevnost.305 veca,
* * * Zašto bih te nazvala lepom kad padaš u zanos kad god se nekom prohte stisnutih pesnica opisuješ bol zgažena rebra lobanju naparfemisanu za takve prilike. veca
knjizevnost.306 veca,
ON JE SAMO BIO UMORAN Suzi i Nina su preterano volele životinje. Njihova ljubav nije prezala pred nervoznim putnicima autobusa, koji su zurili u beli papir sa polumrtvim vrapcem na njihovm krilu, pred zagušenim saobraćajem i užurbanim prolaznicima, pred strahom da će se veterinarski fakultet zatvoriti... Stigavši, u paničnom strahu, gotovo bez daha, pred vrata fakulteta, vrabac se uspravi i odlete. veca
knjizevnost.307 veca,
U četvrtak je promocija knjige kratkih priča, koju je objavio Klub 23 pod budnim okom Dače Kocijana... Svi zainteresovani mogu doći u Dansing salu, Dom Omladine, 21 h. Biću tamo :))
knjizevnost.308 veca,
ZADOVOLJSTVO Pali cigaretu. Ko zna koju po redu. Pravi kolutove, zatim lagano ispušta ostatak dima. veca
knjizevnost.309 veca,
PRAZAN HOD Stihovi su nadolazili sami kad je bila u lošem raspoloženju. Istog trena hvatala se za pero, nadajući se, da će iz njega iscediti barem jednu kap. veca
knjizevnost.310 veca,
PRILIKE Vetar je duvao u suprotno pravcu od njenog lica i sklanjao joj kosu. čelela je da gleda galebove, pučinu, plavokosog mladića koji joj prilazi. A sunce je žeglo. veca
knjizevnost.311 ssasa,
žovek Idem i gledam. Gde sam? Ispred mene put neviđen, prašnjav i dug. Idem i gledam. Gde sam? Hoću da skočim. Hoću da me vatra ogreje... Idem i gledam. Gde sam? Ispod mene pršti kamnje, iznad zuje pčele. S leva promiču zgrade, a desno šušte čempresi. Juri me krdo razjarenih konja, leti zamnom jato pataka. Idem i gledam. Gde sam? Stigoh do šume. Guste krošnje zaklanjaju sunce. Mali slap pada sa neba kvaseći mi lice. Idem i mislim, mislim da mislim... Gde sam? Idem i gledam. Gde sam? Put je sve kraći, nazire se kraj. Niz ogledalo se cedi reka. S leva se vide stabla. S desna - kuće. Nazad se ne može, hajdemo napred. Idem i gledam. Gde sam? Zemlja je napred. S leva je zemlja, a i sa desna. Gore je spas, gore je ogledalo. nepoznati autor
knjizevnost.312 veca,
S ONE STRANE Pretvorivši se u svoju senku, lutala je svetom, tražeći sebe. veca
knjizevnost.313 rjovic,
------------------------------------------------------------------------------- I S P O V E S T J E D N E B U D A L E Da bi vam sve bilo jasno moraću da se vratim na početak moje prve godine u gimnaziji. Došao sam tamo kao još jedan plašljivi đačić neznajući šta me čeka. Tek nakon prog meseca razbio sam sve predrasude koje sam imao i skinuo čeličnu zavesu koju sam držao ispred sebe i koja je sprečavala sve da mi priđu. Verova- li ili ne, ni sam ne bih znao da objasnim razlog zbog koga sam držao tu masku. Da li je to bio neki strah ili nije ne bih mogao reći, ali mi se to ni ranije, a ni posle toga nije dašavalo. Sve u svemu na kraju prvog meseca počeo sam da da se osećam kao riba u vodi i počeo sam da upoznajem ljude. I tada sam upo- znao i nju... Bila je to prva devojka koja mi se užasno svidela posle dužeg vremena. Mogao bih slobodno reći i da sam se zaljubio, ali ovo nije bila ljubav nalik onim koje sam ranije osećao. Ovo je bilo nešto posebno, nešto takoreći neopisivo, a pomnogome je podsećalo na one, kako ljudi kažu nemoguće ljubavi na "PRVI POGLED". I ne samo da je moje osećanje prema toj devojci bilo potpuno ne- poznato meni, već su i moji postupci bili krajnje neverovatni. Po prvi put mi se desilo da nemam hrabrosti da uradim ono što sam naumio, da uopšte i uradim išta, ali na sreću, preovladalo je ono racionalno u meni i počeo sam da pravim prve, slabašne korake koji su po svemu sudeći bili sasvim na mestu. Pozvao sam je da izađemo, a za taj izlazak u pozorište pozvao sam još par ljudi da nam se pridruže jer sam ja uvek bio pristalica da prvi "sastanak" bude u grupi. Sve je prošlo super. Ali to je jedina stvar koja nam je krenula dobro. Nakon toga po- čelo je na vidalo da izlazi "pakleno pravilo" - "Što bi nešto bilo jednostavno kada može da bude komplikovano". Pozvao sam je da izađemo ponovo. Ona je pri- hvatila, ali se tada desilo nešto neverovatno u meni. Osetio sam strašan nesmi- rivi strah. Kako je moj predlog bio da izađemo ponovo u pozorište, i ja sam se prihvatio nabavke karata nije mi bilo teško da ponovo pozovem grupu ljudi da nam se pridruži. Kada smo izašli meni se učinilo, bilo zato što je to bilo tako bilo zato što sam ja želeo to da vidim, da je na njenom licu doza nezadovolj- stva, ali trudio sam se da ne obraćam pažnju na to. Zakleo sam se sebi da nika- da više neću pozvati ikoga da nam se pridruži. I bio sam siguran da će tako i biti... Đavo nikada ne miruje, sem onda kada se pritaji da bi ulio lažnu nadu. I ovog puta pred sam izlazak on je probudio zver koja je poznatija pod ime- nom STRAH koja me je naterala da ponovim glupost - da pozovem ljude da nam se pridruže. Nažalost sreća me nije služila. Ona je promašila pozorište i ostavila me samog da gledam predsatvu koja me u suštini i nije interesovala. Kada se predstava završila, a grupica razišla ostao sam sam. Krenuo sam ulicom i naišao na dobrog prijatelja iz kraja. Pozvao me je u kafić. To veče moje telo je bilo u kafiću sa društvom, a duh mi je lutao ko zna gde. Ono što je dominiralo u mom nesrećnom umu bilo je nezadovoljstvo ličnom glupošću, i stid pred samim sobom. Vratolomnom brzinom su mi se postavljala pitanja šta se dešava samnom zašto nemam hrabrosti da uradim bilo šta kada sam do sada uvek bio otvoren i neposredan u sličnim situacijama, zašto se zemlja oko sunca okreće baš 365 dana i zapravo u glavi mi je bio jedan opšti haos. U sličnom okruženju, i pod istim samoizgovorima izašli smo još par puta, a moja zaljubljenost u nju se sve više povećavala. Ja više nisam imao hrabrosti da je pozovem, i naše viđanje je polako prestalo. Bilo mi je užasno teško ali me je tešilo to što se među nama formalno nije ništa desilo. Od tada pa do kraja prve godine, a i tokom leta ni jedna devojka me nije interesovala. Prosto sam postao uplašen da sam možda za- boravio da se zaljubljujem... I tada je došla druga godina. Oktobar mesec. Upoznajem devojku za koju mislim da je super, da je fenomenalna i da bolje nema. Novembar dolazi, a mi polazimo sa njime. Bilo nam je super, provodili smo sve zajedno, prošli smo kroz sve za- jedno i prosto nisam navikao da dišem vazduh koji nije disala i ona. A onda, iznendada, jedne hladne, odvratne januarske noći zazvonio je telefon. Zvuk tog zvona bio je nekako drugačiji, i osetio sam neki rez u srcu. Digao sam slušali- cu. Sa druge strane čuo se glas mog ortaka koji je izgovarao hladnim glsom onu standardnu uvertiru telefnskom razgovoru. Prekinuo sam ga objasnivši mu da sam sa druge strane bakarne žice ja (bože kako mrzim bakar od tog dana). Kada je shvatio da razgovara samnom glas mu se naglo promenio. Postao je nekako nesigu- ran. Bio sam svestan da nema ništa lepo da mi kaže, ja nisam imao hrabrosti da prekinem njegovu glupu priču o Queen-u. Odjedamput je zastao, a zatim reakao da mu je veoma teško, ali da mora da mi kaže da je devojka sa kojom sam, viđena na jednoj žurci u pratnji nekog tipa, a kada su je pitali za mene počela je da me ogovara, da pljuje po meni i da me vređa. Osetio sam se tako malim da sam se u trenutku uplašio da neću moći da dohvatim kvaku koja me je odvajala od sobe. Drugu sam se zahvalio na informaciji i bez ikakvog pozdrava spustio slušalicu, otišao u sobu, i zatvorivši njena vrata otpočeo je pakao - gomila nesanih noći, gomila neljubaznih, izgubljeih razgovora sa ljudima do kojih mi je stalo, i sa- mo jedan, ali strašan bol u srcu. Sutradan, odmah posle tog telefonskog razgo- vora pozvao sam je i rekao joj gomilu laži u stilu da je nikad nisam ni voleo, da mi nikada nije ni bilo lepo sa njom i da se goni iz mog života jer ona nije vredna mene. Nemate pojma koliko je to bolelo.... Došao je zimski raspust. Otišao sam na Kopaonik. Tamo sam imamo jednu kraću ve- zu ukoliko se to uopšte i može nazvati vezom. Mislio sam da će mi to pomoći, ali moja bolest, čije sam ime sanjao svake noći, nije bila izlečiva. Ono što mi je stalno otežavalo situaciju je bilo to da ja nisam imao snage ikome da pričam o tome, a kada bi pokušao ili bih se gušio u suzama ili bi jednostavno gubio reči. Bilo mi je lakše, a u stvari mnogo teže, da sve potiskujem u sebe. To je trajalo do pre nekoliko nedelja kada sam po prvi put uspeo da ispričam jednom mom novom prijatelju (nadam se da njemu ne smeta što ga nazivam prijateljom) ono što se desilo. Predpostavljam da je moj iskaz bio krajnje konfuzan, ali ču- dime da je uopšte i postojao. Kada sam mu se "ispovedio" veliki teret je pao sa mene. Moj prolećni sat je ponovo zakucao i ja sam ponovo oseti ljubav. Ponovo sam upao u "krizu", ali ona je prijala i kratko je trajala... Napokon, pošto sam vas dobro udavio sa svojom dvogodišnjom ljubavnom istorijom, dolazimo da sadašenjeg trenutka. Iz određenih razloga (o njima će možda neko drugi jednog dana pisati) ja postajem ljut na jednu moju drugaricu iz detinj- stva. Pozivam je da dođe kod mene posle škole, da bi joj rekao ono što imam. Tog dana, kada sam se probudio, dobro sam naoštrio jezik i spremio tehniku na- pada. Bio sam siguran da nijedan njen trik ne može da me spreči da kažem to što sam imao... Pogledao sam na sat. Bilo je 13:30. Znao sam da će za pola sata moj stan biti pretvoren u bojno polje. Oštrio sam se i bio sam siguran da se pobeda smeši. Začulo se zvono na ulaznim vratima. Prišao sam im, namestio facu, i bio sam spreman. Planirao sam da čim zatvorim vrata za njom otpočnem sa "napadom". Energično sam otvorio vrata. Ugledao sam dve ženske osobe. Jedna je bila moja "žrtva", a druga moja prva ljubav - devojka iz prve godine. Bio sam šokiran.... Ona nikada do sada nije bila kod mene. Srce je počelo da mi lupa neverovatno brzo i potuljeno. Zahvaljivao sam bogu što sam dobar glumac i što sam imao sna- ge da skrijem taj čudan osećaj uzbuđenja i oduševljenja. Od mog napada nije os- lo ništa. Ono što je mene oduševilo (ova reč je suviše slaba da bi objasnila stanje u kome sam se našao) je splet okolnosti koji su ukazivali da njoj nije baš sve jedno... Ili mi se samo tako činilo.... Kada su otišle mnogo sam razmišljao. Došao sam do neverovatnog zaključka da ja nju nikada nisam prestao da volim, i da postoji neka šansa da sve moje ljubavi posle nje ni nisu bile prave već su bile samo odraz tog, da ga nazovem neuspeha sa njom... Sada ne znam šta ću da radim, bojim se i da pomislim šta će biti. Znam samo da na želim da ovaj put zeznem stvar, i da će mi trebati dosta vreme- na i još više pomoći ... <Anonimus> -------------------------------------------------------------------------------
knjizevnost.314 mladenp, -> #313, rjovic
> <Anonimus> Anonimuse, tvoj stil me malko podseća na pripovetke Aleksandra Grina, a ja ih jako volim. :)
knjizevnost.315 rjovic, -> #314, mladenp
<Ŕ> Anonimuse, tvoj stil me malko podseća na pripovetke <Ŕ> Aleksandra Grina, a ja ih jako volim. :) Hvala na komplimentu Relja
knjizevnost.316 princess, -> #313, rjovic
eh...... svidja mi se "kraj"...
knjizevnost.319 rjovic,
S E Ć A N J E Napolju duva vetar. Ne mogu da spavam. Budim se i palim svetlo. Shvatam da se u mojoj glavi nalazi devojka koju sam davno mnogo voleo. Nekako mi nedostaje. Počinjem da se prisećam kako mi je bilo lepo sa njom... Ona je prva sa kojom sam sam bio na moru. Sećam se jedne noći. Duvao je vetar, a mesec je bio pun. Peskovita plaža. Mesečina obasjava plitku vodu. Huk talasa koji su nežno milovali obalu bilo je jedino što se čulo. Nisam verovao da postoji takva scena koja se najčešće viđa u jeftinim ljubavnim filmovima. Trljam oči. Osećam blagi bol u glavi. Izlazim iz sobe, i uzimam šolju sa kafom koja se nalazila na kuhinjskom stolu. Prinosim je ustima. Tada je i vetar počeo jače da duva. Ona se sve više priljubljivala uz mene, ali ni jedna reč nije rečena. I dalje smo hodali kroz plitku vodu. To što su nam noge mokre nije nam smetalo. Kafa je hladna. žini mi se da mi je sada malo bolje. Vraćam se u sobu. Palim TV. Ni na jednom programu nema ništa. žuje se samo šuštanje i vidi se "sneg". A onda je ona rekla: "Da je sada zima mi bismo se verovatno nalazili na nekoj planini, šetali bismo po dubokom snegu koji bi škripao pod našim nogama i bilo bi nam isto tako lepo kao i sada... žak bi nam možda bilo i lepše". Bio sam veoma iznenađen. Nije mi bilo jasno kako u pola tri nema ništa ni na jednom programu. Njen divan glasić je ponovo prekinuo huk talasa: "Pola tri je. Zar ne bi bilo bolje da se vratimo kući". I otišli smo. Tri sata je, a mi smo u sobi. Ona deluje strašno iscrpljena a mene pomalo boli glava. žuje se neko nedefinisano šuštanje. Sve više počinje da me nervira. Razmišljam samo o njemu, a ono nikako da prestane. Shvatam da je televizor upaljen. Gasim ga. Ponovo čujem njen glas: "Mogao bi da legneš i spavaš. Tri sata je". Ugasio sam svetlo, prišao joj, poljubio je i legao da spavam. A vetar je i dalje duvao.... <Anonimus>
knjizevnost.320 imandic, -> #314, mladenp
Price su ti lepe,samo,mora li sve o ljubavi? Otkrij neku temu koju su drugi zanemarili,ili prosto malo naceli,i bices veliki pisac...
knjizevnost.321 mladenp, -> #320, imandic
> Price su ti lepe,samo,mora li sve o ljubavi? > Otkrij neku temu koju su drugi zanemarili,ili prosto malo > naceli,i bices veliki pisac... Hvala na pohvalama i savetima, voleo bih da postanem veliki pisac, ali to nikada neću biti. Razlog je jednostavan: Nikada nisam ništa napisao, još manje objavio. Poruka na koju odgovaraš je _odgovor_ na priču. :))
knjizevnost.322 imandic, -> #321, mladenp
Pa da,i odgovarao sam na pricu. Ali evo "pravog" odgovora: Glavni junak(da ne kazem...;) je i ispao budala jer suvise naglo istrcao. Pri tome mislim na one pozive,navaljivanje,itd. Zeni treba neko koga ce ona voleti,u protivnom postaje ohola O;> Mislim da je trebalo polako,recimo: Pocne da joj se nabacuje,prvo "onako",ako je i zenska napaljena(to se odmah vidi po ocima,ko to ne moze,onda je ili idiot ili ne poznaje zene) treba se naglo spustiti,po potrebi izbegavati je jedno 1-2 dana,onda je sresti,i po pogledu "Gde si bio?!" se odmah zna da li je devojci stalo ili ne... U protivnom,uvek se zavrsava onako(ona njega pocne da ogovara,nabije mu rogove sa nekim skartom...) A i ja sam se zapricao,mogu da se otkrijem previse...O;>
knjizevnost.323 balinda, -> #322, imandic
>> A i ja sam se zapricao,mogu da se otkrijem previse...O;> Ne znam kako da ti se zahvalimo što si nas prosvetlio? ;>
knjizevnost.324 mladenp, -> #322, imandic
>> Pa da,i odgovarao sam na pricu. :)))))))) Ko o čemu, baba o uštipcima... Aman, nisam ja napisao priču! Znaš, običaj je kada komentarišeš nečju poruku da reply bude na _tu poruku_ a ne na tudji odgovor. >> A i ja sam se zapricao,mogu da se otkrijem previse...O;> Uh, boktemazo (sapunom po ledjima), baš sam se uživeo. Reci nam šta je bilo dalje. ;) Pliz! ;) PS Ako nisam bio jasan: NISAM JA NAPISAO PRIžU! A i priča je sasvim OK. :)
knjizevnost.325 anna, -> #322, imandic
>> Mislim da je trebalo polako,recimo: >> Pocne da joj se nabacuje,prvo "onako",ako je i zenska napaljena(to >> se odmah vidi po ocima,ko to ne moze,onda je ili idiot ili ne poznaje >> zene) treba se naglo spustiti,po potrebi izbegavati je jedno 1-2 >> dana,onda je sresti,i po pogledu "Gde si bio?!" se odmah zna da li je >> devojci stalo ili ne... >> U protivnom,uvek se zavrsava onako(ona njega pocne da ogovara,nabije >> mu rogove sa nekim skartom...) Mani se jeftinih ljubavnih romana ;)
knjizevnost.326 imandic, -> #325, anna
Eh,pa ja ih i ne citam,radije citam ERErotiku.
knjizevnost.327 imandic, -> #322, imandic
A ja sam mislio da je ocigledno da si razumeo da sam stavio pogresan reply?
knjizevnost.328 balinda,
LJUBAV ZA PESMU Ja sam tebe prepoznao, al' ti meni nisi, i mada za ljubav to prepreka nije, ipak do pesme stasala ne bi.
knjizevnost.329 ndragan, -> #322, imandic
/ Glavni junak(da ne kazem...;) je i ispao budala jer suvise naglo / istrcao. Posle ovoga mislim da ću pročitati priču, čisto da vidim da li je istrčao ili ištrcao...
knjizevnost.330 imandic, -> #329, ndragan
Nebrini,nije doslo do istcravanja....;>>>>>>>>>>
knjizevnost.331 veca,
RUŠENJE POETIKA NA OBIžNIM, MALIM LJUDSKIM SLABOSTIMA Kada se čovek zaljubi i kada je sve nejasno, više ne može da piše kratke priče. Nema onu lepu tugu. Znam to iz iskustva. Ivana Hrga
knjizevnost.332 veca,
MIMOHOD Nadala se da će drugi doći i da će pokušati da je odvrate. Oni dolazili. U naletima. U čoporima... i toliko ih je već bilo da nije mogla prepoznati sebe. veca
knjizevnost.333 veca,
(ZLO)UPOTREBA SNA Voz je šibao svojom trasom ne osvrćući se ni na koga. Putnici su bili tihi, zaspali. Sanjali su voz bez dnevnog reda. veca
knjizevnost.334 veca,
žOKOLADA (lica: momak 1, momak 2, lepotica) MOMAK 1: Lepotice, izaberi koju češ čokoladu! MOMAK 2: Savetujem ti: sa lešnicima. LEPOTICA: Hm, ne zvuči loše, ali ja volim i bajadere. Nego, u čemu je fora? MOMAK 1: He, he, he... ne može tako. Prvo reci, pa ćeš čuti. MOMAK 2 Juče smo jednoj devojci poklonili čokoladu, a ona nas je zauzvrat poljubila. LEPOTICA: Zaboravi čokoladu. Reci, šta dobijam ako spavam sa vama? MOMAK 2: Dete! LEPOTICA: Onda, sa lešnicima. Suzana Petrović
knjizevnost.335 veca,
DEBELI Debeli nije verovao ni u sudbinu, ni u boga, ni u pravdu, ni u istinu. Stajao je snažan i velik zaklanjajući svojim ogromnim telom koje se prelivalo preko pojasa ogromna svinjski but, pola gajbe piva i teglu ljutih papričica. Kada je završio sa jelom iskašljao se, uzdahnuo i zado- voljno zatvorio oči. Dušan Jovanović
knjizevnost.336 veca,
* * * Oponašajući svoga kera, išla je četvoronoške, plazila se, kevtala i lajala. Tada je naišla gazdarica i oboje oterala u kućicu. veca
knjizevnost.337 balinda,
>> Probaj Šolohov "Tihi Don". Garantovano završavaš za nekoliko >> dana i neprospavanih noći :) >> >> Šalu na stranu, uživanje u delima je prilično individualna stvar. Kada si prvi put pomenuo Tolstoja i Šolohova za primer, borio sam se sa sobom da ne repliciram. :) Nameravao sam da kažem: "Dobro, `ajde za Tolstoja ali gde se seti Šolohova, kako ti ne pade na pamet, recimo, Dostojevski? :) Za moj ukus Šolohov je jedan od onih tzv. "socijalističkih nobelovaca" kojih bih se setio tek posle nekoliko sati nabrajanja. ;)
knjizevnost.338 princess, -> #337, balinda
individualno... Sto se tice Dostojevskog ...(moja omiljena dela) : "Zapisi iz mrtvog doma" + "Neciste sile" + "Ponizeni i uvredjeni" + (naravno ...jedna od njegovih fenomenalnih knjiga .."Idiot" PS zanimljiv je i Cehov...
knjizevnost.339 spantic, -> #337, balinda
> Za moj ukus Šolohov je jedan od onih tzv. "socijalističkih > nobelovaca" kojih bih se setio tek posle nekoliko sati > nabrajanja. ;) Bogami ne bih se složio. Sve sve, ali ne za "Tihi Don".
knjizevnost.340 imandic, -> #338, princess
Jeste,imam svih 12 tomova Cehova... P.S Neces mi verovati,sve sam ih procitao ;))
knjizevnost.341 balinda, -> #340, imandic
>> Jeste,imam svih 12 tomova Cehova... >> P.S Neces mi verovati,sve sam ih procitao ;)) U pravu si, zaista je teško poverovati. ;>>>
knjizevnost.342 princess, -> #341, balinda
tesko je poverovati u tvoje kriterijume prema "tim...socijalisticki determinisanim" ( ili kako si ih nazvao...(?!) ) piscima...
knjizevnost.343 balinda, -> #342, princess
>> tesko je poverovati u tvoje kriterijume prema "tim... >> socijalisticki determinisanim" ( ili kako si ih >> nazvao...(?!) ) piscima... Nije tako neuobičajeno da se upitaš o nečijim kriterijumima. ;) Najlakše je odgovoriti da je reč o ličnom sudu i onda je svaki kriterijum dovoljno dobar ili dovoljno loš. Međutim, možda se o Šolohovu zaista može reći da je "socijalistički nobelovac" već i formalno a možda, delimično, i sadržajno. (?) Doduše ni grofa Tolstoja sadržajno ne bi bilo previše teško svrstati u nekakvog "socijalnog pisca" koji je, nasuprot svom porekulu, pokazivao prilično "socijalne svesti", kako bi to komunisti već nazvali. Što se mene tiče razlika u kvalietu ipak je ogromna, naravno u korist Tolstoja. Ako me sad upitaš po kom kriterijumu, ostaje mi samo da se samoubijem. :))) Neka bude: "Više mi se dopada!" :>
knjizevnost.344 spantic, -> #343, balinda
> Šolohovu zaista može reći da je "socijalistički nobelovac" > već i formalno a možda, delimično, i sadržajno. (?) Doduše > ni grofa Tolstoja Axm :) Mogu li pitati za kriterijum? ;)
knjizevnost.345 balinda, -> #344, spantic
>> Axm :) Mogu li pitati za kriterijum? ;) :))))) Možeš, ali ti neću odgovoriti! :)
knjizevnost.346 minja.,
Tebi je upucen ovaj dan, izbegnut iz zasede. Ne ocajavaj zbog tih nekoliko ulovljenih minuta u letu. Pomisli samo na njih, na decu bez svesti i zivota. Nisu imali osmeh, vec samo beskonacne lazi, bacane na njih iz aviona. Razmisli onda o sebi, ali ne dozvoli da bilo ko zbog toga nestane. Previse zla je ucinjeno u ime coveka, a niko i ne pita sta je s ljudima? minja p.s.vredi li ovo nesto?
knjizevnost.347 mladenp, -> #346, minja.
> p.s.vredi li ovo nesto? Ne sečem vene na poeziju pa se ne osećam merodavnim za kritiku iste, ali smatram da svaki pokušaj objavljivanja vredi.
knjizevnost.348 cdragan,
hi ajde ako neko može da mi malko pomogne... elem, kako ovih dana nemam baš nekog velikog posla, uzmem od ortaka, razonode radi, knjigu "Dvorac Rodriganda" od Karla Maya i normalna stvar - taman kad je bilo interesantno dodje kraj knjige. Onda ja uspem da nadjem knjigu"Umirući car" ali to nije direktan nastavak, već mi opet fali ona knjiga koja je po redu izmadju ove dve ( ko razume shvatiće :). Daklem ako neko zna, ili ima knjigu koja dolazi posle "Dvorca Rodrigande" bilo bi lepo da mi javne kako se zove ili ako je ima da mi je pozajmi na čitanje... pozdrav, _dragan_
knjizevnost.349 dejanr, -> #348, cdragan
>> knjigu "Dvorac Rodriganda" od Karla Maya i normalna stvar - taman >> kad je bilo interesantno dodje kraj knjige. Onda ja uspem da nadjem >> knjigu "Umirući car" ali to nije direktan nastavak, već mi opet fali >> ona knjiga koja je po redu izmadju ove dve ( ko razume shvatiće :). >> Daklem ako neko zna, ili ima knjigu koja dolazi posle "Dvorca >> Rodrigande" bilo bi lepo da mi javne kako se zove ili ako je ima >> da mi je pozajmi na čitanje... Knjiga se zove Benito Juares, izdao Otokar Keršovani, imam, ako me podsetiš pred klub (u subotu) poneću ti je. Uzgred, nisam siguran da možda tu između nema još neka knjiga (tu beše glavni onaj što se ne zove Old Shatterhand nego nešto kao Stendge, ali je (naravno) takođe Nemac? ;), ali ako postoji, garant imam i nju :)
knjizevnost.350 spantic, -> #348, cdragan
> Daklem ako neko zna, ili ima knjigu koja dolazi posle > "Dvorca Rodrigande" bilo bi lepo da mi javne kako se zove > ili ako je ima da mi je pozajmi na čitanje... Mislim da je reč o "Traperu Jastrebovom Kljunu". Ja ga imam i rado ću ga pozajmiti. Još ako ja mogu da pozajmim ostatak :)
knjizevnost.351 cdragan,
Ovo je reply na dejranovu i spanticevu poruku ( izgleda da njih dvojica ni oko ovoga ne mogu da se slože ;), mada ćemo lako ustanoviti ko je u pravu. dejran : > Knjiga se zove Benito Juares, izdao Otokar Keršovani, > imam, ako me podsetiš pred klub (u subotu) poneću ti je. > > Uzgred, nisam siguran da možda tu između nema još neka > knjiga (tu beše glavni onaj što se ne zove Old Shatterhand > nego nešto kao Stendge, ali je (naravno) takođe Nemac? ;), > ali ako postoji, garant imam i nju :) spantic : > Mislim da je reč o "Traperu Jastrebovom Kljunu". Ja ga > imam i rado ću ga pozajmiti. Još ako ja mogu da pozajmim > ostatak :) ( može - ako je to ono pravo ... ;) Razjašnjenja radi : Jedan od glavnih je, naravno, Nemac Unger ili po indijanski Gromka strela. O Benitu Juaresu i Jastrebovom kljunu nema ni reči, al' se nadam da je jedna od tih ona prava. Ako vas ne mrzi da pogledate, evo još par bitnih imena koja se vuku kroz knjige : Cortejo, Clarissa, Alfonso, Fernando, Sternau, Mariano, Emma, Karja, Landolo... pozdrav, _dragan_ P.S. A bili ste mi obojica pri ruci u subotu u Slaviji ...
knjizevnost.352 spantic, -> #351, cdragan
> Razjašnjenja radi : Jedan od glavnih je, naravno, Nemac > Unger ili po indijanski Gromka strela. O Benitu Juaresu i > Jastrebovom kljunu nema ni reči, al' se nadam da je jedna > od tih ona prava. Ako vas ne mrzi da pogledate, evo još > par bitnih imena koja se vuku kroz knjige : Cortejo, > Clarissa, Alfonso, Fernando, Sternau, Mariano, Emma, > Karja, Landolo... Sve knjige spadaju u istu seriju. Beanito Suares ako se dobro sećam ide posle "Trapera". U "Traperu" se dobar deo protagonista posle višegodišnjeg zatočeništva vraća na pozornicu da bi opet bili zatočeni u jednom samostanu.
knjizevnost.353 cdragan, -> #352, spantic
> Sve knjige spadaju u istu seriju. Beanito Suares ako se > dobro sećam ide posle "Trapera". U "Traperu" se dobar deo > protagonista posle višegodišnjeg zatočeništva vraća na > pozornicu da bi opet bili zatočeni u jednom samostanu. Blago meni ;) . Znači moja dužnost je da vas, recimo u petak, podsetim da mi knižice ponesete u Slaviju .. :) A video sam ja da tu ima dosta toga izmadju, jer se radnja u zadnjoj knjizi odvija tek posle sedamnaest godina od radnje u prvoj ;) Slava Karlu Mayu a njegovom potomku želim da se lepo provede na Svetom Stefanu i da lepo odsudi Fišer-Spaski .. pozdrav, _dragan_
knjizevnost.354 dejanr, -> #351, cdragan
>> O Benitu Juaresu i Jastrebovom kljunu nema ni reči Hmmm... sad sam pokoleban. Zar taj "Umirući car" nije Maksimilijan Habsburški koji je bio "Napoleonov čovek" u Meksiku i koji je na kraju, i pored napora nemačkog supermena Unger-a streljan? Ako nije, onda sam ja totalno promašio knjige. Ako jeste, onda *mora biti* da se pominje Benito Juares jer je valjda on srušio Maksimilijana?
knjizevnost.355 iboris,
Bas smo neuvidjavni. Pre neki dan Minja nas je pitala da li nam se svidja njena poezija. Ja sam joj svoje misljenje vec rekao. DA. A vama ?
knjizevnost.356 cdragan, -> #354, dejanr
> Hmmm... sad sam pokoleban. Zar taj "Umirući car" nije > Maksimilijan Habsburški koji je bio "Napoleonov čovek" u > Meksiku i koji je na kraju, i pored napora nemačkog > supermena Unger-a streljan... Eh, u prvoj knjizi se oni uopšte ne spominjun a malopre sam pogledao ovu zadnju ( neću da je čitam dok ne nadjem ostale ;) i gle čuda ! Pojaviše se u njoj i taj Maksimilijan a bogami i Benito Juarez :))) Daklem, to je jedna od tih knjiga. Sad mi ostaje samo da ih pokupim od vas i da napravim jedno programče koje će da ih sortira po rastućem redosledu ... ;) pozdrav, _dragan_
knjizevnost.357 inesic,
KAD KRALJEVI IGRAJU ŠAH (priču je napisao Igor Mezić, moj sapatnik iz vojnih dana, čovek koji potiče iz Rijeke, tako da je priča u originalu na (R)ijekavici, ali je, zbog potrebe da se text rukom na brzinu prepiše, MOJOM KRIVICOM, izvorna ijekavica na nekim mestima zamenjena čistom Beogradskom ekavštinom, pa se izvinjavam zbog neujednačenosti koje će pretrpeti eventualni čitalac) - Lovac na C6 - reče Kralj1. - Hmm... - reče Kralj2 - nezgodno, ali ne i neobranjivo. Onda otrči na drugi kraj table, koja je zauzimala lavovski dio goleme Dvorane Kristala i šutnu nogom u stražnjicu svog piona, inače kraljevskog ministra poljoprivrede. Ovaj poskoči u mestu, sa negodovanjem, prigušenim naravno, jer Kralj je Kralj, pa bio on i Kralj2 i premesti se za jedno polje. Nastade tišina. Samo nakratko, jer odmah poče - najpre tiho, a zatim sve jače - brundanje s ulice. - Do-le Kralj, do-le Kralj... - Zatvori prozor - reče Kralj1 momku koji se stvorio na ulaznim vratima, naoružan helebardom i zadužen da niko ne ometa Kraljevski šah - Zlo mi je od ovog svježeg zraka. Momak potrči prozoru, a Kralj1 se uspne uz ljestve da bi bolje ocijenio poziciju. - Ho, ho - reče zadovoljno - forsirani mat u jedanaest poteza. - Ma nije moguće! - zbunjeno će Kralj2 - daj da vidim - i, usprkos pozamašnom trbuščiću, hitro se uspne uz drugu stranu ljestava. Sada su stajali pri vrhu, gotovo obraz uz obraz, Kralj1 likujuči i Kralj2, usplahireno posmatrajući izgubljenu situaciju. Sa ulice je dopiralo, sad čak i kroz zatvorene prozore: "Do-le Kralj, do-le Kralj..." Kralj2 se besno okrete prema Kralju1, tako da su im se nosevi dodirivali i zlobno reče - I ćorava koka nađe zrno. - Hi, hi, hi - piskutavo će Kralj1, uživajući u nemoći svoga protivnika. U zao čas, jer tad se začu zvuk razbijenog stakla i tik pored uha Kralja1 proleti olovna kugla, padne na šahosku tablu i izazove pravi pakao među crnim i bijelim figurama, tj. cjelokupnom kraljevskom ministarstvu i dvema dvorskim damama u ulozi kraljica. - Deux ex machina - reče Kralj2. Kralj1 je bio uvjeren da mu je učinjena grozna nepravda. No, vrag ne miruje. Druga kugla nije promašila cilj i Kralj1 se strpošta sa vrha ljestava pravo preko laufera, inače ministra za zabavu, a bledožuti mozak mu se prospe po crnoj kocki šahovske table. U svom neslavnom padu umalo sa sobom nije povukao Kralja2, koji se teškom mukom uspio održati na vrhu uzdrmanih ljestava. Nimalo kosnut užasnim prizorom, on polako i oprezno siđe na čvrsto tlo, otvori prozor i promoli Kraljevsku glavu u bistri kasnoproljetnji dan. Iz mase se, isprva lagano, a zatim sve glasnije začuje: - či-ve-o Kralj, ži-ve-o Kralj... Kralj ih utiša jednim pokretom ruke. Ova mi se priča svidela, pa sam je, shodno uputstvima moderatora preneo ovde. Ako se nekom ne sviđa, pa se još i usudi da to kaže, vrlo ću ga nedemokratski mrko pogledati. Bez šale, ako se nekom sviđa ili ne, neka kaže, pa će me to ohrabriti da pobedim svoju lenjost i po potrebi ukucam još nešto. Ivica
knjizevnost.358 mladenp, -> #357, inesic
> Bez šale, ako se nekom sviđa ili ne, neka kaže, pa će me > to ohrabriti da pobedim svoju lenjost i po potrebi > ukucam još nešto. Jeee! :) Avanti! Jel' dovoljno ohrabrenja? :)
knjizevnost.359 veca,
ODUZIMANJE PROSTORA Seansa je trajala do kasno u noć. Ljudi su bili na izmaku snaga, u transu, tako reći zaspali. Tom prilikom mnogo toga su propustili. veca
knjizevnost.360 ndragan, -> #219, vitez.koja
/ koju sam odgovorio neko je svoje misljenje potkrepljivao cinjenicama / iz stripa kao sto je Alan Ford, sto je svakako krajnje neozbiljno. Nemo' mi pljuckaš po Alanu. Možda zvuči neozbiljno, jer se radi o (crno)humornom stripu, ali to čudo ima i dramaturgiju, i scenografiju i jedino je u scenariju nešto tanji, a scene iz sirotinjskih četvrti Njujorka sigurno nisu izmišljene - to je tek malo ekstrapolirana stvarnost. Za mene su Magnus i Banker malo relevantniji umetnici nego što je to, recimo, Tozovac. Ako ti nisi uspeo da raščitaš dublje slojeve Alana Forda, nikom ništa. Pročitaj pedesetak drugih knjiga pa se vrati na Alana, tek da vidiš _zašto_ je dobar. Bue_ Ndragan
knjizevnost.361 hercog,
Poslednja reč upućena samoubici Dan. Blistavi zraci sunca koso padaju na vodu, čiju površinu tek povremeno nabora neki talasić. Njih dvoje su zagrljeni i sa osmehom trčali po vrelom pesku. Veselo su letela zrnca za njima. Jutro jedne jeseni. On otvori oči i pogleda sivkasti plafon nad sobom. žuo se topot teških kapi po staklu i praznom lavoru koji je os- tao napolju. Negde u daljini odjeknuo je urlik nekog psa. Ah, još jedan novi dan... Šteta što je ono bio samo san. San? Posle tri sata jutar- njeg izležavanja iskobeljao se iz gomile beline koja ga je obavijala. Bacio je pogled na radni sto. Slika. Na njoj dva njemu dobro poznata li- ka. On i devojka. San? I još nešto se belelo ispred slike. Da, papir sa jednom rečju je i dalje stajao na svom mestu. Zbogom... Grad. On je šetao ulicama i posmatrao ljude kako nekud jure, kao da će im to biti zadnje. Zastaje kraj svakog stakla i gleda, prisećajući se starih stv- ari. Skazaljka neumorno i brzo i dalje trči. Peške ide niz jedan most i zvižduće svoju omiljenu melodiju, iz njegovih usta je dopirao zvuk valcera, valcera Dunava, koji je tutnjao veoma blizu. Malene kapljice kliznule su mu niz obraz. Ubrzo potom je tuda leteo potok, mali poto- čić koji je nosio njega u prošlost. Stao je i pogledao. Njegov mali potok je prerastao u veliku, ogromnu, modru reku koja je moćno hučala ispod njega. Poželeo je da i on postane njen deo, da uskoči u prošlo- st. Odjednom je video sebe daleko dole, video je sebe u naručju svoje drage. Ali to nije dugo trajalo. Kad je protljao oči video je čoveka koji stoji na ivici i promatra huk njegove reke pod sobom. " Ortak, šta ćeš ti tu? Mogao bi da padneš." - povikao je kad su mu žice to do- zvolile. Umesto odgovora kroz mozak mu je prohujalo : " Ne prilazi. Do- voljno sam patio. Ona, ona više nije uz mene, ja, ja to ne mogu da i- zdržim." Ostao je ukopan. čeleo je da viče, ali je samo otvarao usta, a onaj čovek ga je razumeo. " Da, ja sam je voleo, a ona me je ostavila i to samo jednom rečju. Zbogom..." Mirno je gledao ispred sebe dok je njegov potok pravio mali talasić na reci. " Stani. Ona to nije mislila ozbiljno. Ona te voli..." . " Nemoguće, nemoguće..." Sve je bilo brzo. " Stani. Ja znam da je ti voliš, ali, ali...". Zavladao je muk dok je slap i dalje padao u reku. " Ali, znam voliš je... Ali ona to ne shva- ta. Zar treba zato da kvariš nekoj drugoj životnu sreću? Razmisli, ima još devojaka koje te vole. Možda ti to ne primećuješ, ali siguran sam da ima. Dobar si ti čovek, sigurno te mnogi vole..." Za to vreme on je seo na ogradu i i dalje gledao u mračnu silu koja je sada počinjala da svetli, koja je sve više dobijala na svetlu. " Ali, ali..." - bilo je jedino što je prozborio. Ponovio je to još jednom, pomalo otegnuto, sko- ro nečujno. Voda je sve više sijala, a potok se sveo na par kapljica, ko- je su klizile. " Da shvatam te. Znam za sva tvoja osećanja prema njoj. Nije ti lako, ja znam to. Ali ipak, iako je teško pogrešićeš ako uradiš to. Uništićeš jednu divnu osobu kojoj je veoma stalo do tebe. Dugo je nisi video. Jel tako? A i njoj je stalo do tebe, a i tebi do nje. Ona je predivna. Jedan mali anđeo koji je sleteo na tvoje rame..." Dok je to govorio prilika na ogradi se rasplinula i on je osetio kako je ponovo srećan. Lagano je produžio dalje dok se sunce izdizalo iznad grada, ba- cajući na njega blistave zrake ljubavi. Naravno, strela ga je ponovo po- godila i on je bio onaj stari. Stari on, srećan, pun, osunčan toplim zracima ljubavi. I tako ja odlazim odatle i ostavljam ih. Moj zadatak je obavljen. Sreća ponovo kuca u grudima tih mladih. Ja odlazim odvojivši deo sebe za njih. Odlazim, dok u meni kiša pada... Hercog
knjizevnost.362 veca,
TRENUTAK LEPOTE čelim da zaspim na tebi, i da se budiš u meni, promrmljala je u snu. veca
knjizevnost.363 veca, -> #346, minja.
>> p.s.vredi li ovo nesto? Nastavi pa ćemo da vidimo :))
knjizevnost.364 minja.,
Prevrnuta bubasvaba zivi u meni vec duze, gamize,puze i trazi izlaz iz duse. Izlaza nema, a ona ne shvata. Hvata se za zidove mojih sanja, davi se u krvi prastanja. Sunca se na mislima, a ipak bi otisla. Nije zadovoljna,trazi vise ocaja,neprospavanih ljutnji i dugovecnih cutanja. Pustam je da veruje u postojanje krivotvorenih slutnji i nepostojecih prolaza, jer nesrecna je skoro kao svi mi. pozdrav,minja
knjizevnost.365 mladenp, -> #364, minja.
> jer nesrecna je skoro kao svi mi. E, baš znaš da razveseliš čoveka. ;) Vremena jesu sumorna ali, molim te, iskopaj neke radove iz veselijih dana. :) Pozdrav, Mladen
knjizevnost.366 hercog,
Skok Vetar je duvao, bolje reći milovao je grane drveća. On je stajao na ivici prozora i gledao. Da, dobio je. Vetar je posta- jao sve jači. Dobio je. Ipak će on biti taj. On će učiniti prvi korak. I učinio je... Hercog
knjizevnost.367 hercog,
Samoća Vetrić je duvao lagano noseći mu zvuke iz okoline. Sedeo je sam na terasi, dok je iz blizine dopirao smeh i muzika. Osećao se odbače- nim od celog sveta. Viće nije želeo da misli. Pogled mu je odlutao u daljinu na ogromnu plavu vodenu masu koja je bila blizu, ali opet da- leko. Video je i nežni pesak koji je izvirao iz zahuktale mase. To ga je podsetilo na prošlu godinu, na jednog anđela kojeg je sreo... Bio je umoran, ali taj umor nije bio fizički. Jednostavno mu se činilo da je kamen koji će zauvek tu ostati, ostati sve dok ga neka ženska ruka ne pokupi... Hercog
knjizevnost.368 hercog,
Vreme Teče reka. Velika tamna masa se valja uskim koritom. Izgledalo je kao da gomila mrava vri na letnjem suncu. Vetar... Lagano miluje tu ma- su i stvara jedva primetne nabore po njoj. Zrnca i dalje slobodno pada- ju, grade dvorove na dnu. Ali ma koliko se oni trudili da to sagrade, masa ih razori, ta neumitnost koja nikada ne staje... I tako teče reka, a zrnca padaju lagano kao paperje jedne lepote... Hercog
knjizevnost.369 iboris,
rep 6.364 Neobicna pesma. Prosto se osecam kao buba :(( .Ima li jos ?
knjizevnost.370 ndragan,
I tako, možemo završiti sastanak, pošto je dnevni red iscrpljen. A ni mi nismo u boljem stanju.
knjizevnost.371 ndragan, -> #364, minja.
/ davi se u krvi prastanja. Na ovo mi se stvorila slika nekog pra-stanja, nekakve krvave protoplazmatične čorbe... dok nisam shvatio koja se reč krije iza engleskih slova. Ne zaodevaj svoju lepu poeziju alfabetom koji nas ne poznaje. Tesno joj je. Diže branu između pesme i čitaoca - a zašto onda pisati. Obrati se bilo kome na Sezamu da ti instališe šćđčž. Bue_ Ndragan
knjizevnost.372 veca, -> #369, iboris
>> Neobicna pesma. Prosto se osecam kao buba :(( .Ima li jos ? Ako nisi pročitao Preobražaj od Kafke, preporučila bih ti, čisto da vidiš šta znači osećati se kao buba :) Priča je neverovatna i po meni jedna od najboljih koje sam pročitala.
knjizevnost.373 veca, -> #367, hercog
>> Bio je umoran, ali taj umor nije bio fizički. Jednostavno mu se Obrati malo pažnju na ponavljanje reči... bio je, nije bio, da, etc I mislim da su ti nepotrebne tri tačke na kraju priče. Kratke priče moraju, uglavnom, da zadaju udarac na kraju. Samo napred! veca
knjizevnost.374 veca,
POSLEDNJI UDARAC Pritisak je bio isuviše velik da bi ga mogao podneti. Otvorio je prozor, puštajući vazduh da struji kroz sobu. Vrata su se zalupila. veca
knjizevnost.375 hercog, -> #373, veca
**> Obrati malo pažnju na ponavljanje reči... bio je, nije **> bio, da, etc I mislim da su ti nepotrebne tri tačke na **> kraju priče. Kratke priče moraju, uglavnom, da zadaju **> udarac na kraju. Ok, poradiću na tome Hercog
knjizevnost.376 balinda,
KREĆE SE LAĐA FRANCUSKA More je sinje široko, široko, plavo, duboko. Kraj mu se neda videti, nemogu misli podneti. Kreće se lađa francuska, sa pristaništa solunska. Transport se kreće Srbadi, ratnici, braća, bolesni. Putujem tužan, bolestan, pomislih, Bože, nisam sam. I moja braća putuju da sa mnom zajedno tuguju. Svaki se boji, ima trem', naić' će švapski sumaren. Svi mole svetog Nikolu, najveću silu na moru. Svaki se Srbin borio, u rovu tužan žudio, srećan se Bogu molio, da bi se kući vratio.
knjizevnost.377 balinda,
KO TO KAčE SRBIJA JE MALA Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala? Nije mala, nije mala, triput ratovala. Dvanaeste, dvanaeste, Turke isterala. Trinaeste, trinaeste, pred Bugare stala. žetrn'este, četrn'este, Švaba udario. Osamn'este, osman'este, Srbin pobedio. Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala? Nije mala, nije mala, triput ratovala.
knjizevnost.378 balinda,
JA SAM JA, JEREMIJA Ja sam ja, Jeremija, prezivam se Krstić. Selo mi je Toponica, drvena mi dvokolica, služio sam stalni kadar, artiljerija. Ja sam ja, Jeremija, prezivam se Krstić. Imam sito i karlicu, imam ženu vračaricu, služio sam stalni kadar, artiljerija. Ja sam ja, Jeremija, prezivam se Krstić. Više kuće valjarica, preko plota komšinica, služio sam stalni kadar, artiljerija.
knjizevnost.379 balinda,
SRPSKA TRUBA Srpska se truba s Kosova čuje, Srbina svakog da obraduje. Trubite, braćo, silnije, bolje, opet je srpsko Kosovo polje. Osvetili smo Cara Lazara, sve Jugoviće, Bogdana stara, Ivana, Milana, Miloša, Sava, Srpstvo vam kliče: "Hvala i Slava!" Srpski junaci, sunce nam sinu, osvetiste se vi dušmaninu. Trubite, braćo, silnije, bolje, opet je srpsko Kosovo polje.
knjizevnost.380 balinda,
HEJ, TRUBAžU Hej, trubaču, s bojne Drine, de, zatrubi zbor! Nek odjekne Šar planina, Lovćen, Durmitor. I nek Drina jekne Savi, Sava Dunavu, Dunav bujni Tisi, Dravi: U boj! U slavu! Nek se bojni jeci ore, kroz sve gore, čak na more, kroz sve gore, čak na more, gde viteška srca biju, oj, na more, na Adriju. Hej, narodni barjaktaru, razvij barjak tvoj, na zborištu, na Vračaru, kupi narod moj. Sve oružju bojnom vične, ubojne slike, sve narode naše dične, hrabre vojnike! I gde god je jošte koja u junaka mišca jaka, neka dođe, biće boja, ljuta boja i mejdana, od Adrije do Balkana....
knjizevnost.381 balinda,
KAPETAN KOžA Kapetan Koča putuje, putuje, Kapetan Koča putuje sad. On ide u Tursko, izbavlja sve srpsko, Kapetan Koča putuje. Pukovi hrabri nadiru, nadiru, Srbiju zemlju osvajaju, Njih vode junaci Koča i Miša, Vojvoda Stepa na čelu svih. Vojvoda Stepa juriša, juriša, Vojvoda Stepa juriša sad. On vodi armiji, osvaja Srbiju, Vojvoda Stepa juriša sad.
knjizevnost.382 balinda,
PRILEPSKO POLJE Razvilo se ravno polje, ravno polje prilepsko, pod njim sedi Pavle Šturma, razapeo šatore. Protiv njega Ali - paša uperio topove. Paša šalje poslanike, da se Srbi poklone. Svi se Srbi nasmejaše, Pavle Šturma najviše: Ne budali, Ali - pašo, Šesti puk ti poručuje- nikome se nikad nije srpska vojska klanjala. Komanduje Pavle Šturma: Napred, moji junaci! Sabljom seče, konjem gazi, tursku vojsku pregazi.
knjizevnost.383 balinda,
ŠUMADINAC PALI TOPA Šumadinac pali topa, zatresla se sva Evropa. Stani, stani Švabo kleti, sad će Srbin da se sveti. Igram, pevam, lako mi je, niko ne zna kako mi je. žuješ li me devojčice, ja sam kaplar iz konjice. Ko se šunja po tom mraku? Ja sam stražar na Senjaku! Puca, trese top sa Cera, brži Švabo nego kera.
knjizevnost.384 balinda,
OJ SRBIJO MILA MATI Oj, Srbijo, mila mati, uvek ću te tako zvati. Mila zemljo, mili dome, na srcu je slatko tvome srećno živet' k'o u raju, gde miline večno traju, u tebi ću srećno tek provoditi ovaj vek. Podigni se, mila mati, da nam budeš što si bila, jer si dugo robovala, gorke suze prolivala. Sunce ti se već rodilo, koje ti je zašlo bilo. Na kriocu vazda tvom, uteha je srcu mom.
knjizevnost.385 balinda,
ONAM' ONAMO Onam', onamo, za brda ona, govore da je razoren dvor. Mojega cara onamo vele bio je negde junački zbor. Onam' onamo, za brda ona, gde nebo plavo savija svod, na srpska polja, na polja bojna, onamo, braćo, spremajmo hod. Onam' onamo, za brda ona, Milošev, kažu, prebiva grob. Onamo ... pokoj dobiću duši kad Srbin više ne bude rob.
knjizevnost.386 balinda,
RADO IDE SRBIN U VOJNIKE Rado ide Srbin u vojnike, da zelene bere lovorike. Borba njemu zabava je draga, još milije salomiti vraga. Jer puščani prah ne zadaje njemu strah. Njega u boj mati i nevesta prati otac želi sedi da vraga pobedi Napred ide s'oružanom Srbin rukom, a zimzelen vije mu se za klobukom. Peva, klikće srpski sin, pred njim strepi dušmanin.
knjizevnost.387 balinda,
TAMO DALEKO Tamo daleko, daleko od mora, tamo je Srbija naša, tamo je ljubav moja. Tamo daleko, gde cveću nema kraj, tamo je prava sreća, tamo je pravi raj. Tamo daleko, kraj Save, Dunava, tamo je selo moje tamo je Srbija. Tamo daleko, gde cveta limun žut, tamo je srpskoj vojsci jedini bio put. Bez otadžbine, na Krfu živim ja, ali ponosno kličem: čivela Srbija! Srbi, vojnici, ne ljub'te Grkinje jer vas kod kuće verno čekaju Srpkinje. O, zar je morala doć', ta crna, nesrećna noć, kada si, dragane moj, otiš'o u krvav boj.
knjizevnost.388 balinda,
VIJU VETRI Viju vetri, viju vali, Dunavom se kreću. Jata crnih uzdisaja, sa srca mi sleću. Kud ste vali pohitali, kom'li ćete kraju. Ah, da li će kraj već doći, mome uzdisaju. Slušaj brate svoju sestru, Prizren oplakuje i ostale srpske kraje, gde se srpski čuje. Noć je tamna i sneg veje, hladan vetar duva. Srpski vojnik pod Jedrenom mrtvu stražu čuva.
knjizevnost.389 balinda,
OJ SRBIJO MATI Oj, Srbijo, mati, nemoj se bojati. Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati. Crna Gora mila uvek s nama bila. Zovi, samo zovi svi će sokolovi za te život dati. Srem, Banat i Bačka tri srca junačka. Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati. Sitna kiša pada Austrija propada. Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati. Hladan vetar piri, Srbija se širi. Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati.
knjizevnost.391 rjovic,
------------------------------------------------------------------------------ N E S T A J A N J E Moj život ne bi bio ono što jeste da nemam onvoliko prijatelja koliko ih imam. Svaki moj prijatelj je barem malo zaslužan za to kakav sam ja. Ja razumem njih,i oni shvataju mene. I tako je bilo sve do trenutka kada sam upoznao nju. Ona se razlikovala od svih osoba koje sam do tada poznavao, bila je nekako čudna, takoreći mistična, ali bez obzira na sve - gde bi se god pojavila ljudi bi je prihvatali, a iza njenih leđa nikada nije izgovoreno ni jedno slovce koje bi se moglo protumačiti kao nešto loše o njoj. Pre nego što sam je upoznao moj dobar prijatelj me je uopozorio da je ona veoma speifična osoba. Naglasio mi je da naručito obratim pažnju na vreme jer "kada si sa njom ne osetiš koliko brzo prolazi". Mislio sam da preteruje, ali mu to nisam rekao... Subota uveče. Sedim u sobi u kojoj je desetak ljudi, svira neutralna muzika, svetla su blago zamračena i pijuckaju se pića. Iako bi ovaka atmosvera u mnogim slučajevima bila sasvim dovoljna da se ljudi dobro zabavljaju to nije bilo tako. U sobi je bio oblak dosade koji je izazvao da svaki razgovor potpuno zamre. Vreme se otezalo poput džinovske zmije iz neke bajke. Pogledao sam na sat. Užasnuo sam se kada sam shvatio da sam kod njega tek pola sata. Začulo se zvono koje je prekinulo moje razmišljanje. On je ustao i izašao iz sobe. Kroz par trenutaka ušao je prateći devojku prosečne visine, smeđe kose, zelenih očiju, obučenu u crnu suknju i crnu rolku a u ruci je nosla džins jaknu. Po spoljnom izgledu rekao bih da je to jedna od (dopustite da kažem) standardnih devojaka koje svako od nas zna. Ona se pozdravila sa svima, prišla meni i rekla: "žini mi se da se ranije nismo sreli. Ja sam Sonja.". Pridigao sam se i predstavio,i posle par standardih rečenica ponovo smo seli. Razgovor je tekao normalno. Pričali smo o krajnje običnim stvarima, vremenu, filmovima, muzici, izlascima, školi... Ona izmaglica koja se nalazila u sobi pre njenog dolaska je polako nestala. U kratkoj pauzi bacio sam pogled na sat i doživeo iznenađenje koje nisam uspeo da sakrijem. Od prošlog pogleda na časovnik do tog momenta prošloje čitavih tri sata i petnaest minuta!!! Rekao sam joj kako sa njom vreme verovatno brzo prolazi na šta se ona samo osmehnua i zagonetno rekla "Znam". Na putu ka kući sam puno razmišljao o Sonji. Posle te sedeljke viđali smo se sve češće, ali svaki put kada sam izlazio sa njom obavezno sam podešavao alarm na satu jer je vreme neverovatno brzo prolazilo kada je ona bila tu. Postali smo super prijatelji, ali bez obzira na to ja nisam znao gotovo ništa o mojoj novoj prijateljici. Kako je vreme odmicalo činilo mi se da se sa njom događa nešto čudno. Ona se prosto menjala i povremeno u njoj nisam uspeo da naiđem onu Sonju koju sam upoznao. Ne samo da se i njen spoljašnji izgled izmenio (oči joj nisu više bile svetle, pune života) već je i vreme počelo sasvim drukčije da se ponaša kada sam bio sa njom. Trudio sam se da joj ničime ne dam na znanje da se ona promenila... Posle jedne od standardnih šetnji pozvao sam nekoliko naših zajedničkih prijatelja i pitao ih da li su i oni primentili da se sa Sonjom nešto neobično dešava. Međutim, svi oni su mi rekli da preterujem, i da se po običaju trudim da vidim i ono što ne postoji. Dugo sam razmišljao, a iz glave mi nikako nisu izlazile dve slike: njena slika u crnoj suknji, crnoj rolci sa teksas jaknom u ruci i njena slika od pre par sati. I na jednoj i na drugoj predstavi bila je ona, ali sam bio siguran da ono u njoj nije bilo isto... Pomalo zanesen svojim mislima podigao sam slušalicu i po navici okrenuo njen broj. Javilo mi se ženski glas koji sam tada prvi put čuo u životu. Predstavio sam se i upitao da li je Sonja tu. Ljubazni glas je odgovorio da nije i da je neko vreme neće biti, a zatim se začulo samo jedno klik, i tupo pištanje iz zvučnika slušalice koja je veći deo svog veka provela naslonjena na moje lice nego na telefon. Bio sam, moram vam priznati, veoma iznenađen. Nisam mogao da verujem da je otišla a da mi to nije rekla... I moj život se nastavio kao i po običaju. Škola, učenje, prijatelji, posao... "Prošlo je možda oko mesec dana od kada sam je poslednji put video", bila je misao koja se obrela u mojoj glavi jeden večeri. Tada je zazvonio beli aparatić na mom radnom stolu koga sam užasno voleo. Javio se moj prijatelj kod koga sam prvi put sreo Sonju. Pozvao me je da u subotu dođem na jednu čašicu razgovora. I tako se i desilo. Ušao sam u njgovu "gajbu" bez kucanja (to nam je bila navika - i on je tako kod mene ulazio) i produžio do sobe u kojoj me je sačekala ista ona polumračna izmaglica sumornog raspoloženja par ljudi koji su se tu obreli kao i one sudbonosne večeri. Vreme je išlo užasno sporo. Začulo se zvono na ulaznim vratima. Digao sam se pošto je u tom trenutku naš domaćin bio zauzet spravljenjem koktela. On je jedan od onih koji misle da to divno rade, a, moram vam priznati, mene je neodoljivo podsećao na decu koja kuvaju pesak i vodu na plastičnim šporetićima ludo se zabavljajući. Da žalost bude veća ni njegovi kokteli nisu izgledali bolje od bućkuriša koje su sa velik uživanjem pravili mališani. Stigao sam do ulaznih vrata i otvorio ih. Ugledao sam Sonju koja se ljubazno smeškala i ušla unutra. Kada sam zatvorio vrata krenuo sam ka sobi. Iako je se sada podigao težak oblak magle koji je pritiskao raspoloženje svih gostiju ona je i dalje bila prisutna. Seo sam u ugao i otpočeo detaljno posmatranje pridošlice. Učinilo mi se da se smanjila... Zora je. Usled noćne more probudio sam se obliven hladnim znojem. Zazvonio je telefon. Bunovan dižem slušalicu. Ona je. Poziva me da se nađemo u topčideru. Prihvatam. Našli smo se i bilo nam je jako prijatno. Bojao sam se da je upitam gde je bila tih mesec dana. Vreme je išlo zaista veoma brzo, ali je ipak prolazilo sporij enego ranije kada sam bio sa njom. Sada sam definitivno bio siguran da se smanjila. Nakon par prijatnih časova razišli smo se. I tako smo se svakih par dana viđali i provodili prijatne trenutke zajedno. Ali onda iznenada, jednog dana ona se nije pojavila na dogovorenom mestu u dogovoreno vreme. Kada sam se vratio kući pozvao sam je, ali se ponovo javio onaj prijatni ženski glas koji je nakon izgovorenih par reči (sadržina je bila ista kao i prošli put) zalupio slušalicu. Moram priznati da se se veoma uvredio kako Sonjinim postupkom tako i ponašanjem te žene. I opet je prošlo skoro mesec dana do trenutka kada sam je ponovo sreo, ali kada sam je video bio sam šokiran: njene oči više nisu bile zelene, postale su nekako nedefinisano sumorne i tamne, a ona se još više smanjila. Izašli smo, ali sada je vreme išlo svojom standardnom brzinom. Po povratku kući pozvao sam mog ortakai upitao ga da li je primetio neke promene na Sonji. Odgovor je bio ne, a ja nisam hteo da insistiram na tome... Posle izvesnog vremena ona je opet nestala, i opet se vratila kroz mesec dana, ali ovoga puta njena visina je meni izgledala kao visina neke sedmo-godišnje devojčice, a izlaženje sa njom mi je postalo neverovatno dosadno. Ubrzo je ona ponovo nestala, ali mi to nije smetalo. Moj život se vratio na drum kojim se do tada kretao, i nastavio da ide svojom putnom brzinom. Prošloje skoro godinu dana od kada sam prvi put video Sonju, devojku čiji je izgled bio smešten negde duboko u meni. Ponovo smo sedeli u onoj istoj sobi, kod onog istog čoveka u onom istom dosadnom ambijentu kada se začulo zvono. On se digao i kroz par trenutaka vratio ponašajući se kao da je neko ispred njega, ali tog nekog ja nisam video. Svi ljudi iz prostorije su se pozdravljali sa masom vazduha koja se nalazila i u prvom trenutku sam pomislio da je to neka šala. Ali tada mi je prišao ortak i upitao me je da li sam je to nešto ljut na Sonju kada neću ni da je pozdravim. Bio sam šokiran. Znam da se on nikada ne bi nataj način šalio sa mnom. Rekao sam da mi je loše i otišao. Sutradan sam u školi slušao priče o Sonji koja je došla izdaleka, prolepšana i osvežena i nije mi bilo ništa jasno. Po povratku kući rešio sam da okrenem njen broj i da razotkrijem tu "misteriju", ali sam uzalud sedeo pored mog telefona pokušavajući da se setim njenog broja koji nikada nisam zapisao jer je bio toliko lak za pamćenje. Ujutro u školi sam pitao ortaka za njen broj koji opet nisam zapisao jer mi se činilo da sam ga zapamtio, ali kada je trebalo daga upotrebim on nije bio u mojoj glavi. Slušao sam još mnogo priča o njoj, ali kako su moji prijatelji shvatali (oni su mislili da shvataju) da mi iz njima "dobro znanog" razloga ne prija priča o njoj polako su prestali da je pominju. Tako je Sonja zauvek nestala iz kruga ljudi koji su se nalazili oko mene. I posle toliko godina ja i dalje ne znam šta je sa Sonjom, i šta se zapravo desilo samnom i mojim pamćenjem svega što je bilo u vezi sa njom (broj telefona, njene običaje, šta je volela a šta nije, šta je nosila sem njene crne suknje, rolke i teksas jakne preko ruke). Ako ste i vi poznavali neku Sonju koja je tako iznenada nestajala, i vraćala se sve manaja i manja javite mi se - možda ćemo zajedno uspeti da je nađemo. <Anonimus> ------------------------------------------------------------------------------
knjizevnost.392 veca, -> #376, balinda
>> KREĆE SE LAĐA FRANCUSKA Balinda hvala :) mnogo volim ovu pesmu, a nisam znala ceo tekst.
knjizevnost.393 bandit, -> #378, balinda
>> JA SAM JA, JEREMIJA E sada nam fale još Debeli šef, Alan ford, Sir Oliver, Grunf i Bob Rok pa da kompletiramo grupu TNT... Johnny
knjizevnost.394 bandit, -> #386, balinda
>> RADO IDE SRBIN U VOJNIKE Ej, Balinda de se dela ona strofa: Rado ide Srbin u vojnike, Sto ga tuku, a dvesta ga vuku! Johnny
knjizevnost.395 ssokorac, -> #393, bandit
:> E sada nam fale još Debeli šef, Alan ford, Sir Oliver, :> Grunf i Bob Rok pa da kompletiramo grupu TNT... Da, zaista ih fali samo nekoliko...;)
knjizevnost.396 balinda, -> #394, bandit
>> Ej, Balinda de se dela ona strofa: >> >> Rado ide Srbin u vojnike, >> Sto ga tuku, a dvesta ga vuku! E, to ide odmah iza: "Otiš'o si, sarmu prob'o nisi." :)))
knjizevnost.397 ilazarevic, -> #396, balinda
█ E, to ide odmah iza: █ "Otiš'o si, sarmu prob'o nisi." I nastavak: "Kuče laje, a ja mislim - ti si." Ima i ona: " Otišla si jednog dana, i odvela našu mečku, sad se vraćaš uplakana, razbiću te k'o beba zvečku." :)))
knjizevnost.398 isekulovic, -> #397, ilazarevic
>> " Otišla si jednog dana, >> i odvela našu mečku, >> sad se vraćaš uplakana, >> razbiću te k'o beba zvečku." :))) Otišla si jednog dana, i odnela dva jorgana, sad se vraćaš s' jedno ćebe, neće niko da te j...
knjizevnost.399 bandit, -> #395, ssokorac
>> :> E sada nam fale još Debeli šef, Alan ford, Sir Oliver, >> :> Grunf i Bob Rok pa da kompletiramo grupu TNT... >> >> Da, zaista ih fali samo nekoliko...;) Dodaće ih Balinda, samo dok stigne... :)))) Johnny
knjizevnost.400 mkiric, -> #393, bandit
>> E sada nam fale još Debeli šef, Alan ford, Sir Oliver, Grunf i Bob >> Rok pa da kompletiramo grupu TNT... Bob Rok je, koliko vidim, već stigao ;)
knjizevnost.401 hercog, -> #398, isekulovic
**> Otišla si jednog dana, **> i odnela dva jorgana, **> sad se vraćaš s' jedno ćebe, **> neće niko da te j... Hteo bih da vas zamolim da ovakvu diskusiju prenesete u neku drugu konferenciju jer ni malo ne odgovara temi u kojoj je... Hercog
knjizevnost.402 isekulovic, -> #401, hercog
>> Hteo bih da vas zamolim da ovakvu diskusiju prenesete u neku drugu >> konferenciju jer ni malo ne odgovara temi u kojoj je... Jes vala, sad tek videh gde smo :(((((
knjizevnost.403 ilazarevic, -> #401, hercog
█ Hteo bih da vas zamolim da ovakvu diskusiju prenesete u neku drugu █ konferenciju jer ni malo ne odgovara temi u kojoj je... OK... Evo sad i malo književnosti: TELEPHONES The discovery of the telephone came about by accident. In 1873 a young, spotty research chemist, called Dr MacTomjim, had left a plate of virus mould culture on the window-sill to cool before serving, and, absent-mindedly, forgot it. Next morning as he was counting dead children around it, eureka! Whereas the mould had originally been white, there, looming in the middle was an omnious black shape. At first the Doctor thought it was an illegal Jamaican immigrant with a wondrous new way of entering the U.K. But no, closer inspection showed it to be the first telephone. Unaware of his great discovery, the Doctor placed it up on a shelf and forgot it. How then, you say, did he discover it by accident? I'll tell you. It fell on his head. His devoted Bronte-like wife, who up till then was happily vivisecting away removing the eyes from live rabbits, etc, etc, rushed to her beloved's side. Seeing the bruise on his head, she swooned to the floor. There, seeing the telephone, she swooned upright and INSTINCTIVELY dialled POLICE - FIRE - - AMBULANCE. In a trice the police arrived, set fire to the doctor and drove away in an ambulance. Friends, the telephone had arrived! ..... Ovo je odlomak iz priče Telephones, preuzet iz knjige Spajka Miligena "The Little Pot Boiler", bez piščevog znanja ili dozvole.
knjizevnost.404 ndragan, -> #396, balinda
/ E, to ide odmah iza: / "Otiš'o si, sarmu prob'o nisi." Ovo bi trebalo negde u neku temu o običajima. Naime, običaj probadanja sarme potiče iz Homolja, gde se održao skoro do današnjih dana. Tri dana pre polaska na duži put (a tamo je svaki put malo duži, kad padne mećava i sve bude zavejano), kuvala se sarma, i triput se podgrevala. Dva dana se jela bez noža, a trećeg dana onaj ko polazi na put (današnjim rečnikom 'vođa puta') je uzimao nož i obredno probadao najveću sarmu. Ne znam šta su radili u leto - verovatno je bilo sarmi od vinove loze ili tako nečeg.
knjizevnost.405 hercog,
Ovu priču je napisao Saša Šipka (ssasa) Jedna noć Probudio sam se. Nisam mogao da spavam. Bila je noć. Imao sam osećaj da će se zidovi srušiti na mene. Ustao sam. Prozor je bio otvoren. žulo se zavijanje pasa. Izašao sam napolje. Vazduh je bio težak, vlažan i hladan. Leptiri su se okupljali oko ulične svetiljke. Tražili su svetlost. Kada bi je našli padali bi mrtvi na zemlju. Došao sam do ulice. Bila je džombasta, kaljava sa barama prljave vode. Nije bilo asfalta. Put je sa obe strane nestajao u izmaglici. Obuzeo me je strah. Sledio sam se. Panično sam potrčao ka kući. Pao sam. Ponovo sam potrčao i ponovo pao. Sav prljav uvukao sam se u kuću. Bio sam jako žedan. Uzeo sam čašu, ali je bila prljava. Uzeo sam drugu. Kada sam odvrnuo slavinu začulo se šuštanje i kloktanje. Izleteo je mlaz sl- uzave zelene vode. žaša mi je ispala i razbila se. Vratio sam se u krevet. Nema veze, ujutru će biti bolje. A sutra, sutra je bila moja sahrana. Saša Šipka p.s. sa originala prekucao Hercog
knjizevnost.406 bcetina,
Da vam skrenem pažnju pročitajte katalog knjiga u CONF>>OGLASI, to je pokušaj ELEKTRONSKE KNJIčARE ovde ima novih novih knjiga. Usput evo jedne pesmice Malkice sam mrtav al to ništa ne smeta smrt je samo mana u očima sveta. Miljenko čuborski
knjizevnost.407 rjovic,
žOVEK - Kipling svom sinu Ako možeš da budeš zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi Ako možeš da budeš jak, ali ipak ostaneš nežan Da ne mrziš one koji tebe mrze, a da se ipak braniš i boriš Ako možeš da slušaš kako tvoje reči izvrću nevaljalci da razdraže glupake I da čuješ kako luda usta o tebi lažu, a da sam ne kažeš ni jedne laži Ako možeš da sačuvaš dostojanstvo u slavi Ako možeš da budeš jednostavan iako si savetodavac kraljeva Ako možeš da voliš sve prijatelje kao braću, a da ti ni jedan od njih ne bude sve i sva Ako možeš da razmišljaš, da posmatraš i upoznaješ, a da nikada ne postaneš skeptik i rušilac Ako možeš da si hrabar a nikada neobazriv Ako možeš da budeš dobar Ako možeš da budeš pametan, a da nisi čistunac i sitničar Ako možeš da zadobiješ pobedu posle poraza i da te dve varke podjednako primaš Ako možeš da sačuvaš hrabrost i glavu kada je svi ostali izgube Tada će kraljevi, sreća i pobeda biti zauvek tvoji poslušni robovi A ono što više vredi nego svi kraljevi, sreća i pobeda Bićeš žOVEK sine moj